SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INTEGRIRANI NADZOR FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA U NORDIJSKIM ZEMLJAMA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INTEGRIRANI NADZOR FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA U NORDIJSKIM ZEMLJAMA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Financijska tržišta i institucije

Mentor: prof.dr.sc. Zdenko Prohaska

Student: Tina Sigović

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0115036730

Rijeka, rujan 2013.

SADRŽAJ

Stranica

1. UVOD ....................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ................................................... 1

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE ............................................................ 2

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ............................................................................. 3

1.4. ZNANSTVENE METODE .............................................................................................. 4

1.5. STRUKTURA RADA ...................................................................................................... 4

2. TEMELJNE ODREDNICE FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I

FINANCIJSKIH INSTITUCIJA ........................................................... 6

2.1. ZNAČAJ FINANCIJSKIH SUSTAVA ZA NACIONALNE EKONOMIJE ................... 6

2.2. REGULACIJA I NADZOR FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA ..................... 9

2.2.1. Važnost i ciljevi regulacije i nadzora financijskih sustava ......................................... 9

2.2.2. Osnovni modeli nadzora financijskih sustava ........................................................... 11

2.2.3. Modeli regulacije i nadzora financijskih sustava u odabranim zemljama ................ 14

3. PRIMJENA INTEGRIRANOG NADZORA FINANCIJSKIH

TRŽIŠTA I INSTITUCIJA U NORDIJSKIM ZEMLJAMA .......... 20

3.1. FINANCIJSKI SUSTAVI NORDIJSKIH ZEMALJA ................................................... 20

3.2. POVIJESNI PREGLED FINANCIJSKE REGULACIJE U NORDIJSKIM ZEMLJAMA

........................................................................................................................................ 23

3.3. RAZLOZI ZA INTEGRACIJU NADZORA FINANCIJSKIH SUSTAVA U

NORDIJSKIM ZEMLJAMA ......................................................................................... 25

3.4. MODELI INTEGRIRANOG NADZORA FINANCIJSKIH SUSTAVA U

NORDIJSKIM ZEMLJAMA ......................................................................................... 28

3.4.1. Norveško jedinstveno nadzorno tijelo ....................................................................... 28

3.4.2. Švedsko jedinstveno nadzorno tijelo.......................................................................... 31

3.4.3. Dansko jedinstveno nadzorno tijelo .......................................................................... 34

4. SMJERNICE ZA REGULACIJU FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I

INSTITUCIJA U TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA ......................... 37

4.1. TRANZICIJSKE ZEMLJE NA PUTU PREMA INTEGRACIJI SUSTAVA

REGULACIJE I SUPERVIZIJE .................................................................................... 37

4.2. PROBLEMI PRI INTEGRACIJI FINANCIJSKE REGULACIJE I SUPERVIZIJE U

TRANZICIJSKIM EKONOMIJAMA ........................................................................... 42

4.3. MOGUĆNOSTI UVOĐENJA MODELA INTEGRIRANOG NADZORA U

ODABRANE TRANZICIJSKE ZEMLJE ..................................................................... 44

5. PREDNOSTI I NEDOSTACI UVOĐENJA INTEGRIRANOG

NADZORA FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA .............. 50

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................ 53

LITERATURA .......................................................................................... 56

POPIS TABLICA ...................................................................................... 60

POPIS GRAFIKONA ............................................................................... 60

POPIS SHEMA ......................................................................................... 60

1

1. UVOD

Radi boljeg razumijevanja problematike obrađene u ovom diplomskom radu, u prvom

djelu, uvodu, obrađuju se ove tematske jedinice: 1) problem, predmet i objekt

istraživanja, 2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4)

znanstvene metode i 5) struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Financijski je sustav jedan od najjače reguliranih sektora u svakoj nacionalnoj

ekonomiji. Međutim, tijekom proteklih desetljeća unutar financijskih tržišta velikog

broja zemalja dogodile su se određene promjene, poput deregulacije financijskih tržišta

i pojave financijskih konglomerata. Kao posljedica toga pojavile su se i značajne

promjene u strukturi regulacije i nadzora financijskih tržišta, odnosno došlo je do

pojave prijelaza s tradicionalnog sektorskog nadzora na integrirani pristup nadzora

financijskih institucija i tržišta, pri čemu jedna institucija nadzire cijeli financijski

sustav.

Među zemljama koje imaju najduže iskustvo vezano uz stvaranje integriranih

financijskih nadzornih agencija, ističu se tri nordijske zemlje; Norveška, Danska i

Švedska. Ekonomski, financijski i politički sustavi ovih država imaju brojne sličnosti,

stoga je sasvim jasno da određeni broj sličnosti postoji i po pitanju ciljeva financijske

regulacije i institucionalnog uređenja financijske supervizije. Odluku o institucionalnoj

konsolidaciji ove su države donijele nakon nekoliko godina promišljanja, no čini se da

je osnovni razlog tome bila bankarska kriza početkom devedesetih godina prošlog

stoljeća, kao i činjenica da su njihovi financijski sustavi relativno mali.

S druge strane, veliki broj tranzicijskih zemalja još uvijek koristi sektorski nadzor

financijskih institucija i tržišta koji je administrativno zahtijevniji, a javlja se i problem

2

preklapanja nadležnosti nekih institucija. Republika Hrvatska se također suočava sa

navedenim problemima, stoga se i u hrvatskom financijskom sustavu počela javljati

ideja o integraciji nadzora financijskih institucija i tržišta, koja je provedena tek

djelomično i to primjenom financijske regulacije i supervizije na temelju djelomične

sektorske integracije.

Sukladno opisanoj problematici, u ovom diplomskom radu postavljen je problem

istraživanja: nedovoljno poznavanje najvažnijih zakonitosti regulacije i nadzora

financijskih institucija i tržišta, odnosno važnosti jedinstvenih regulatornih tijela na

financijskim tržištima, poput onih u nordijskim zemljama ima za posljedicu usporen rast

i afirmaciju financijskih sustava pojedinih zemalja, osobito tranzicijskih.

Predmet istraživanja u ovom diplomskom radu definiran je ovako: istražiti i predočiti

rezultate istraživanja o načinu regulacije i nadzora financijskih institucija i tržišta u

nordijskim zemljama te o posljedicama koje neadekvatan izbor nadzornih struktura

može imati na financijski sustav pojedinih zemalja.

Problem i predmet istraživanja odnose se na sljedeće objekte istraživanja: obilježja

financijskih tržišta te njihove regulacije i supervizije u nordijskim zemljama kao i

primjena tih modela na zemlje u tranziciji.

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Imajući na umu prethodno naveden problem, predmet i objekt istraživanja moguće je

postaviti temeljnu radnu hipotezu: sustavnim izučavanjem postojećih jedinstvenih

nadzornih tijela u nordijskim zemljama dolazi se do zaključka da je navedeni sustav

3

supervizije financijskih tržišta i financijskih institucija primjeren i za tranzicijske

zemlje, uklučujući i Republiku Hrvatsku.

Pomoćne hipoteze su:

1) Bez disciplinarnih i višedisciplinarnih znanja, spoznaja i zakona o financijskim

tržištima i financijskim institucijama te o regulaciji i nadzoru navedenih

financijskih sustava nije moguće kreirati adekvatnu strategiju za optimalan izbor

financijske regulative i supervizije svake pojedine zemlje.

2) Uvođenjem integriranog financijskog nadzora nordijske su zemlje uspiješno

odgovorile na izazove deregulacije financijskih tržišta i pojavi financijskih

konglomerata.

3) Na osnovi rezultata istraživanja o jedinstvenoj regulaciji i nadzoru financijskih

tržišta i institucija u nordijskim zemljama moguće je dati prijedloge mjera za

promjene u financijskom nadzoru u tranzicijskim zemljama.

4) Integrirani model supervizije ima određene prednosti i nedostatke koje je nužno

spoznati kako bi se donijela ispravna odluka o eventualnoj integraciji nadzora

financijskog sustava u pojedinim zemljama.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

S obzirom na prethodno navedene elemente istraživanja određeni su svrha i ciljevi

znanstvenog istraživanja. Svrha znanstvenog istraživanja je istražiti te prikazati sve

važnije znakovitosti, fenomene i probleme postojeće regulacije i nadzora financijskog

sustava nordijskih zemalja, dok je cilj znanstvenog istraživanja predočiti mjere

vođene primjerom nordijskih zemalja kojima bi se poboljšao nadzor financijskih tržišta

i institucija u tranzicijskim zemljama.

4

Imajući na umu svrhu i ciljeve istraživanja, potrebno je dati odgovore na nekoliko

važnih pitanja:

1) Koje su temeljne odrednice financijskih tržišta i institucija?

2) Koji su osnovni modeli nadzora financijskih tržišta i institucija i u čemu je

njihova važnost za financijske sustave pojedinih zemalja?

3) Što primjena integriranog nadzora financijskog sustava znači za nordijske

zemlje?

4) Koje su prednosti i nedostaci uvođenja integriranog nadzora financijskih tržišta i

institucija?

5) Na koji se način mogu postići poboljšanja regulacije i nadzora financijskih

sustava u tranzicijskim zemljama?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Ukupno istraživanje zasniva se na korištenju spoznaja do kojih su došli razni autori te

na njihovom međusobnom uspoređivanju i nadopunjavanju. Pri izradi ovog diplomskog

rada korištene su sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda

deskripcije, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda kompilacije, komparativna

metoda, povijesna metoda i matematička metoda.

1.5. STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja predočeni su u šest međusobno povezanih dijelova.

U prvome dijelu, UVODU, definiran je problem istraživanja, postavljena je hipoteza i

pomoćne hipoteze, obrazloženi su svrha i ciljevi istraživanja, navedene znanstvene

metode korištene pri izradi ovog diplomskog rada i daje se pregled strukture rada.

5

Drugi dio nosi naslov TEMELJNE ODREDNICE FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I

FINANCIJSKIH INSTITUCIJA. U njemu se govori o osnovnim značajkama

financijskih tržišta i financijskih institucija, o važnosti i ciljvima regulacije i nadzora

financijskih sustava te se daje pregled osnovnih modela nadzora financijskih sustava i

primjenu po pojedinim zemljama.

Naslov trećeg dijela je PRIMJENA INTEGRIRANOG NADZORA

FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA U NORDIJSKIM ZEMLJAMA i u

njemu se dublje ulazi u obrazlaganje znakovitosti jedinstvenog nadzora unutar

financijskih sustava nordijskih zemalja s posebnim naglaskom na prednosti i nedostatke

uvođenja integriranog nadzora financijskih tržišta i institucija.

SMJERNICE ZA REGULACIJU I NADZOR FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I

INSTITUCIJA U TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA naziv je četvrtog dijela koji

donosi prijedloge mjera za poboljšanje financijske regulative u tranzicijskim zemljama

vodeći se primjerom nordijskih zemalja, pritom posebno naglašavajući trenutno stanje

financijske regulacije u Republici Hrvatskoj te mogućnosti uvođenja jedinstvenog

regulatora u hrvatski financijski sustav.

Peti dio, PREDNOSTI I NEDOSTACI UVOĐENJA INTEGRIRANOG

NADZORA FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA donosi sve prednosti i

nedostatke koji se temelje na dosadašnjoj analizi i razmatranjima kroz cijeli rad.

Zadnji, šesti dio, ZAKLJUČAK, predstavlja sintezu rezultata istraživanja kojima je

dokazivana postavljena radna hipoteza.

6

2. TEMELJNE ODREDNICE FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I

FINANCIJSKIH INSTITUCIJA

U predstavljanju najvažnijih odrednica financijskih tržišta i financijskih institucija u

ovom se dijelu posebna pozornost posvećuje ovim tematskim jedinicama: 1) značaj

financijskih sustava za nacionalne ekonomije i 2) regulacija i nadzor financijskih

tržišta i institucija.

2.1. ZNAČAJ FINANCIJSKIH SUSTAVA ZA NACIONALNE EKONOMIJE

Temeljnu ulogu pri funkcioniranju svakog suvremenog gospodarstva svakako ima

financijski sustav. Financijski sustav je skup tržišta, institucija, zakona, propisa i

tehnika pomoću kojih se trguje obveznicama, dionicama i drugim vrijednosnim

papirima, određuje visina kamatne stope i kroz koje se proizvode i daju financijske

usluge (Novak, 2002, p. 5). Prijenosom sredstava od onih osoba koje imaju višak

sredstava (štednja) na one koji imaju manjak, odnosno koji imaju potrebu za novcem,

financijski sustav omogućuje rast gospodarstva te povećanje zaposlenosti i životnog

standarda stanovništva. Ti rijetki resursi alociraju se pomoću financijskih tržišta i

institucija ovisno o potražnji koja za njima postoji.

Financijsko tržište je zajednički naziv za sva specjalizirana, međusobno povezana

tržišta, na području neke zemlje na kojima se susreću ponuda i potražnja za različitim

financijskim instrumentima, odnosno za novcem, njegovim surogatima te svim vrstama

vrijednosnih papira (Klačmer Čalopa i Cingula, 2009, p. 2). Financijska su tržišta

složena pojava, jer svakodnevno uključuju na tisuće različitih institucija, sudionika i

transakcija, a sve veća globalizacija i činjenica da je radno vrijeme svjetskog

financijskog tržišta 24 sata dnevno dovode do sve veće složenosti i promjena unutar

tržišta.

7

Unatoč njegovoj složenosti moguće je navesti nekoliko važnih funkcija financijskog

tržišta. Osnovna funkcija financijskog tržišta je efikasno alociranje financijskih

sredstava od suficitarnih na deficitarne ekonomske jedinice. Funkcija transformacije

također je bitna, jer omogućava pretvaranje direktnih vrijednosnih papira u indirektne

čime se stvaraju novi financijski instrumenti (Prohaska, 1996, p. 15). Osim navedenih

funkcija iznimno su važne i funkcija štednje, funkcija bogatstva, funkcija likvidnosti,

kreditna funkcija, funkcija plaćanja, funkcija rizika te funkcija politike (Novak, 2002, p.

11-14). Važno je naglasiti da su funkcije financijskog tržišta zapravo određene oblikom

i načinom poslovanja na određenom segmentu financijskog tržišta.

Segmentiranje financijskog tržišta moguće je provesti prema različitim kriterijima. Ipak,

dvije su glavne dimenzije prema kojima financijska tržišta dijelimo na: primarna u

odnosu na sekundarna tržišta te tržišta novca u odnosu na tržišta kapitala.

Primarna tržišta su tržišta na kojima korisnici sredstava prikupljaju sredstva putem

novih emisija financijskih instrumenata poput dionica i obveznica, dok su sekundarna

tržišta ona na kojima se trguje već izdanim financijskim instrumentima (Saunders i

Millon Cornett, 2006, p. 4-6). Sekundarna tržišta imaju znatno veću ulogu od primarnih

tržišta kapitala, jer se na njima obavlja višestruko veći promet kojim se vrši

preraspodjela financijskih sredstava, stoga sekundarna tržišta omogućuju svakodnevnu

likvidnost i mobilnost (Klačmer Čalopa i Cingula, 2009, p. 11).

Podjela između tržišta novca i tržišta kapitala temelji se na ročnosti instrumenata kojima

se na njima trguje. Na tržištu novca obavlja se promet novčanom masom i

instrumentima koji imaju rok dospjeća kraći od jedne godine dok se na tržištu kapitala

obavlja promet vrijednosnim papirima koji imaju rok dospijeća duži od jedne godine

(Saunders i Millon Cornett, 2006, p. 7-8). Tržište novca obuhvaća tržište kratkoročnih

vrijednosnih papira, kratkoročnih kredita i međubankarsko tržište novca. Najpoznatiji

segment tržišta kapitala svakako je tržište dionica kojima se trguje na burzama te na tzv.

8

OTC (Over the counter) tržištima. Burza je organizirano tržiše na kome se po posebnim

uzancama i pravilima trguje s novcem, vrijednosnim papirima, standardiziranom robom

i uslugama (Prohaska, 1996, p. 21) dok je OTC tržište, tržište preko šaltera koje

karakterizira manja formalizacija s nižim kriterijima organiziranosti i pravilima

trgovanja nego što je to na burzama.

Na tržištu novca uobičajeno se trguje instrumentima tržišta novca, a osnovnu

komponentu tih instrumenata čine kratkoročni vrijednosni papiri. Kratkoročni

vrijednosni papiri se od jednog do drugoga nacionalnog tržišta novca znatno razlikuju,

što proizlazi iz specifičnosti pojedine privrede pa se vrijednosni papiri prilagođavaju

njezinim potrebama kao i propisima određene zemlje (Prohaska, 1996, p. 20). Svrha

različitih instrumenata je udovoljiti potrebama i interesima različitih sudionika na tržištu

novca. Najčešći instrumenti na tržištu novca su: blagajnički ili trezorski zapisi,

komercijalni zapisi ili trgovački papiri, certifikati o depozitu, bankovni akcepti i

sporazumi o reotkupu ili reprokrediti.

S obzirom na to da je financijsko tržište kompleksna struktura, susret ponude i potražnje

financijskih sredstava najčešće se odvija putem financijskih posrednika, odnosno

financijskih institucija. Financijske institucije (komercijalne banke, štedionice,

osiguravajuće tvrtke, investicijski fondovi, mirovinski fondovi i sl.) dakle obavljaju

ključnu funkciju u kanaliziranju sredstava od strana sa viškom sredstava, odnosno

dobavljača prema stranama s nedostatkom sredstava, odnosno korisnicima tih sredstava

(Saunders i Millon Cornett, 2006, p. 11). Banke su dominantne financijske institucije u

financijskim sustavima većine zemalja.

U razvijenim financijskim sustavima, uz djelovanje burzi i drugih oblika uređenog

tržišta kapitala, važan je i rad onih institucija koje utječu na regulaciju i kontrolu tržišta,

a čije je djelovanje uređeno državnim zakonima te ga tako čine sigurnijim za obje strane

uključene u trgovinsku razmjenu.

9

2.2. REGULACIJA I NADZOR FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA

Kako bi se osigurala stabilnost financijskog sustava te zaštitili njegovi sudionici

potrebno je uspostaviti mehanizme regulacije i nadzora financijskih sustava. To je

moguće ostvariti jedino ako svaka pojedina država stvori primjerenu financijsku

regulaciju i nadzor koju će primjenjivati kroz odgovarajući pravni okvir. Zbog svega

navedenog, od iznimne je važnosti poznavati zakonitosti i fenomene financijske

regulacije i nadzora, a u tu svrhu obrađuju se sljedeće tematske jedinice: 1) važnost i

ciljevi regulacije i nadzora financijskih sustava, 2) osnovni modeli nadzora

financijskih sustava i 3) modeli regulacije i nadzora financijskih sustava u

odabranim zemljama.

2.2.1. Važnost i ciljevi regulacije i nadzora financijskih sustava

S obzirom na to da su financijski sustavi podložni različitim rizicima, sasvim je logično

da je potrebna intervencija države kako bi se osigurala financijska stabilnost. Ta se

intervencija očituje kroz financijsku regulaciju i superviziju. Teško je postaviti čvrsto

razgraničenje između pojma financijske regulacije i financijske supervizije s obzirom na

činjenicu da su one iako različite u svom djelovanju ipak ovisne jedna o drugoj. Unatoč

tome treba razlikovati ta dva pojma.

Financijska regulacija podrazumijeva propise i druga pravila kojima se uređuje

ponašanje subjekata unutar financijskog sustava, dok financijska supervizija

podrazumijeva nadzor nad tim istim subjektima, u smislu provjere njihova pridržavanja

onoga što je određeno regulacijom u svakodnevnim aktivnostima (Božina Beroš, 2012,

p. 353). Njihova međuovisnost proizlazi iz činjenice da regulacija ne može ostvariti

svoje ciljeve bez djelovanja supervizije, a supervizija ne bi niti bila potrebna ukoliko ne

bi bilo regulacije.

10

Financijskom regulacijom nastoji se ostvariti tri osnovna cilja (The Organisational

Structure of Banking Supervision, 2000):

(1) osiguranje od monopolističkog ponašanja davatelja financijskih usluga,

(2) zaštita investitora s naglaskom na najranjiviju skupinu malih ulagatelja te

(3) osiguranje sistematske stabilnosti financijskog sustava, odnosno onemogućavanje

financijske panike koja može urušiti cijelu ekonomiju.

U određivanju zakonskog okvira financijske regulacije problem je naći ono ustrojstvo

koje ostavlja tržištu dovoljno prostora da odigra svoju ulogu i spriječi radnje u kojima

se iskorištavaju lakovjerni čime se može ugroziti reputacija tržišta, ali da pritom ne

zabranjuje sudionicima na tržištu da se oprobaju u svojim inovacijskim sposobnostima

(Foley, 2008, p. 201). Ukoliko se ovaj problem riješi na optimalan način moguće je

osigurati stabilnost i likvidnost financijskog sustava svake pojedine zemlje, a time se

ujedno promiče i konkurentnost te tržišna efikasnost. Definiranjem i implementacijom

regulativnog zakonskog okvira također se omogućuje investitorima pristup kvalitetnim

informacijama što ublažava problem negativne selekcije i moralnog hazarda1.

Regulacija suvremenih financijskih sustava može se razvijati u tri osnovna smjera

(Olgić Draženović, 2012):

- kao direktna državna regulacija što podrazumijeva da su regulacija i nadzor

financijskog sustava definirani državnim zakonodavnim okvirom te provođeni

od strane javnog regulacijskog tijela;

1 Negativna selekcija i moralni hazard su problemi na financijskim tržištima stvoreni asimetričnim informacijama odnosno u situaciji kada jedna strana nema dostatno znanje o drugoj strani uključenoj u transakciju da bi mogla donjeti ispravnu odluku prilikom provođenja transakcije. Negativna selekcija se događa kada potencijalni zajmoprimci, za koje je najvjerojatnije da će prouzročiti nepoželjan ishod, jesu oni koji najaktivnije traže kredit te će stoga najvjerojatnije biti izabrani. Zbog toga se kreditori mogu odlučiti da ne daju kredite iako na tržištu postoje i klijenti s povoljnim kreditnim rizikom. Moralni hazard jest rizik da bi se zajmoprimac mogao uključiti u aktivnosti koje su sa stajališta kreditora nepoželjne, jer se zbog njih smanjuje vjerojatnost vraćanja kredita. Zbog toga se kreditori mogu radije odlučiti ne dati kredit (Mishkin, 2010, p. 37-38).

11

- samoregulacija u slučaju da su regulacija i nadzor financijskih tržišta i

institucija definirani i provođeni od strane pojedine financijske institucije ili

neke od asocijacija;

- regulacija putem korporativnog upravljanja, odnosno regulacija i nadzor od

strane samog poduzeća.

Samoregulacija je značajna za tržište kapitala, odnosno pri regulaciji burzi, a pritom se

različiti stupnjevi samoregulacije odnose na identifikaciju te sankciju neprihvatljivog

ponašanja u aktivnostima sudionika burze (npr. manipulacija tržištem ili trgovanje

povlaštenim informacijama). Regulacija putem korporativnog upravljanja se odnosi na

zaštitu prava dioničara i vjerovnika, a cilj joj je osigurati visoke standarde objavljivanja

i kvalitete informacija čime se ujedno promovira kvalitetno upravljanje od strane

institucionalnih investitora te se pruža podrška privatnim i javnim institucijama.

Neovisno u kojem se smjeru regulacija financijskog sustava razvija, regulatorna tijela

moraju biti neovisna o politici ili drugih interesnih grupa te odgovorna za svoja djela.

Zbog velikog broja institucionalnih struktura nadzornih agencija diljem svijeta, jasno je

da ne postoji univerzalni nadzorni model, što znači da svaka zemlja mora osmisliti

optimalnu strukturu regulacije i nadzora svog financijskog sustava.

2.2.2. Osnovni modeli nadzora financijskih sustava

S obzirom na dramatične promjene i inovacije na financijskim tržištima u posljednjih

dvadesetak godina te na različite političke, ekonomske i kulturne aspekte pojedinih

zemalja potrebno je poznavati strukturalna riješenja koja nude različiti modeli regulacije

i nadzora financijskih sustava.

12

Prema stupnju rastuće integracije razlikuju se sljedeći modeli nadzora financijskih

tržišta i institucija (Prohaska i Olgić Draženović, 2009, p. 553):

(1) solo ili sektorski nadzor,

(2) dvostruki model regulacije (twin peaks model) i

(3) integrirani nadzor financijskog sustava.

Solo ili sektorski nadzor se smatra tradicionalnom sektorskom supervizijom, a

primjenjuje se sukladno tzv. institucionalnom modelu, pri čemu različite financijske

sektore (bankarstvo, osiguravajuća društva i tržište vrijednosnih papira) nadziru zasebne

institucije (Božina Beroš, 2012, p. 355). Ovakav zakonski okvir ujedno određuje opseg

dozvoljene poslovne aktivnosti subjekta. Unatoč tome, regulatorna tijela mogu

reinterpretirati i proširiti opseg dopuštene djelatnosti, a time i djelokrug aktivnosti pod

njihovim nadzorom. Upravo je zbog toga došlo do pojave preklapanja aktivnosti

poslovnih subjekata s različitim pravnim statusom, a time se i nadležnosti različitih

regulatornih i nadzornih institucija često preklapaju. Djelomično rješenje ovog

problema nalazi se u tzv. twin peaks modelu odnosno dvostrukom modelu regulacije.

Dvostruki model regulacije (twin peaks model) se odnosi na odvajanje regulatornih i

nadzornih funkcija između dvije institucije: agencije za prudencijalnu superviziju2 svih

vrsta financijskih institucija za što je izravno odgovorna središnja banka i institucije za

poslovnu regulaciju, odgovorne za jačanje urednog i transparentnog financijskog tržišta

i pravilnih odnosa između tržišnih sudionika (The Structure of Financial supervision:

Approaches and Challenges in Global Marketplace, 2008). Karakteristika ovakvog

modela je neovisna, ali ujedno i koordinirana regulacija prudecijalne i poslovne

supervizije kako bi se povećala razmjena informacija relevantnih za njihove

individualne ciljeve.

2 Prudencijalna supervizija usmjerena je na kontrolu i nadzor politike upravljanja rizicima, odnosno razboritog ponašanja u financijskim institucijama, prvenstveno bankama. Primarni cilj prudencijalne supervizije je promoviranje i osiguravanje stabilnosti u financijskom sustavu.

13

Posljednji korak prema potpunoj integraciji očituje se u integriranom nadzoru

financijskog sustava. Takav pristup omogućava model jedinstvenog supervizora u

kojem nadzor ukupnog financijskog sustava spada u nadležnost jedne institucije koja

uključuje funkcije prudecijalne kontrole i zaštite investitora (Božina Beroš, 2012, p.

354). Ovaj prijelaz je u najvećoj mjeri posljedica sve veće integracije između pojedinih

sektora. U suvremenom financijskom sustavu, financijska imovina, instrumenti i

transakcije povezuju ove sektore istovremeno nudeći prednosti, ali i nedostatke koji su

se nekad smatrali karakterističnima samo za pojedinog od njih. Stoga institucionalna

konsolidacija supervizije u potpunosti odgovara potrebama financijskih sustava u

kojima različiti sektori sve više nalikuju jedan drugom.

S obzirom na to da se razvoj financijske regulacije u posljednjih dvadesetak godina

ogleda u prijelazu s tradicionalne supervizije na integrirani pristup superviziji, jednim

dijelom i zbog odmaka od čisto bankocentričnih sustava u pitanje dolazi i značaj

središnje banke. Središnja banka predstavlja vrhovnu vlast nad svim bankama jedne

zemlje, a glavna joj je aktivnost provođenje monetarne i kreditne politike, što uključuje

punu nadležnost nad funkcioniranjem cjelokupnog financijskog sustava te ponudu

novčanih sredstava i plasmane kredita kojima se utječe na ostvarivanje ekonomskih

ciljeva države (Klačmer Čalopa i Cingula, 2009, p. 26). Ukoliko se određena zemlja

odluči za kreiranje jedinstvene regulatorne agencije koja uključuje bankovnu,

osiguravateljsku i superviziju financijskog tržišta to može biti neovisno o središnjoj

banci ili pak pod okriljem nacionalne središnje banke.

Iz svega navedenog, evidentno je da ne postoji jedinstveno rješenje za regulaciju i

nadzor financijskih sustava svih zemalja, već je svaka zemlja obvezna poznavati sve

aspekte svog financijskog sustava kako bi odabrala optimalnu strukturu financijske

regulacije i nadzora te kako bi uvijek bila u mogućnosti prilagoditi se stalnom razvoju

financijskih sustava.

14

2.2.3. Modeli regulacije i nadzora financijskih sustava u odabranim zemljama

Utjecaj na današnju struktoru financijske regulacije i nadzora imala su dva značajna

događaja: deregulacija financijskih tržišta i stvaranje financijskih konglomerata.

Deregulacija financijskih sustava dovela je do jačanja konkurencije unutar financijskih

sektora, jer je omogućila mnogim institucijama da uđu na financijsko tržište, dok su

financijski konglomerati počeli nuditi široki raspon financijskih usluga, od

tradicionalnih bankarskih proizvoda do osiguranja, leasinga i ostalih financijskih

investicija, čime se stvorila određena međuovisnost različitih financijskih usluga.

Različite zemlje na ove izazove odgovaraju na različite načine. Tako je u razvijenim

zemljama, pogotovo u europskim, primjećen trend integracije financijske regulacije i

nadzora. Iako ovaj trend nije specifičan isključivo za europsko područje, jer se može

zamijetiti i diljem svijeta (npr. Tajvan, Japan, Singapur) ipak se može reći da su njegovi

korijeni skandinavski. Nakon što su Norveška, Danska i Švedska donijele odluku o

institucionalnoj konsolidaciji, potvrdu tom trendu dalo je i Ujedinjeno Kraljevstvo

1998. godine osnivanjem FSA (Financial Services Authority). Ovakva odluka

najvažnijeg i najmoćnijeg financijskog centra svijeta, dala je poticaj i ostalim europskim

državama da razmotre mogućnost uvođenja jedinstvenog supervizora. Međutim

financijska je kriza poljuljala povjerenje britanaca u održivost modela jedinstvenog

supervizora te je 2011. godine došlo do razdvajanja FSA i uspostave dvaju novih

supervizora (Prudential Regulatory Authority i Financial Policy Commitee), što je

potaknulo sumnju u ispravnost odluke o konsolidaciji kod mnogih država.

Početkom 2011. godine postojale su 24 zemlje s potpuno integriranim jedinstvenim

nadzornim agencijama među kojima su primjerice: Danska, Norveška, Švedska,

Austrija, Češka, Estonija, Njemačka, Gibraltar, Mađarska, Island, Irska, Japan, Malta,

Nikaragva, Singapur, Slovačka, Južna Koreja, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno

Kraljevstvo. Zemlje sa višestrukim nadzornim agencijama (bez integriranog nadzora) su

primjerice: Nizozemska, Slovenija, Argentina, Bocvana, Brazil, Kina, Cipar, Egipat,

15

Francuska, Grčka, Hong Kong, Indija, Izrael, Italija, Jordan, Litva, Novi Zeland,

Portugal, Rusija, Španjolska, Turska, SAD. U narednoj tablici prikazan je pregled

integriranih nadzornih agencija iz petnaestak zemalja te sektori koji te agencije nadziru.

Tablica 1. Pregled integriranih nadzornih agencija za odabrane zemlje u 2011. godini

Država Naziv agencije Bankarstvo Vrijednosnice Osiguranje Ostale nebankovne institucije

1. Australija Australian Prudential Regulation Authority

X X X

2. Kanada Office of the Superintendent of Fin

Institutions

X X X

3. Danska Danish Financial Supervisory Authority

X X X X

4. Estonija Financial Supervision Authority

X X X X

5. Mađarska Hungarian Financial Supervisory Authority

X X X X

6.Island Financial Supervision Authority

X X X X

7. Koreja Financial Supervision Service

X X X X

8. Latvija Financial and Capital Market Commission

X X X X

9. Luksemburg Luxembourg Commission de

Surveillance du Secteur Financier

X X

10. Malta Malta Financial Services Centre

X X X X

11. Meksiko National Banking and Securities Commission

X X X

12. Norveška Kredittilsynet X X X X

13. Singapur Monetary Authority of Singapore

X X X X

14. Švedska Finansinpektionen X X X X

15. UK Financial Services Authority

X X X X

Izvor: Worldbank, 2011, dostupno na: http://siteresources.worldbank.org/INTAFRSUMAFTPS/

Resources/Integrated_financial_service_supervision_international_exp_LR.pdfa_mht (15.12.2012.)

16

Očuvanje stabilnosti financijskih sustava od osobite je važnosti u uvjetima

nadnacionalnih struktura, kakva je Europska Unija, a od početka krize u Europskoj

Uniji nastaje nova arhitektura financijske stabilnosti. Kako bi se ojačala integrirana

europska supervizija s ciljem učinkovitije zaštite potrošača i vraćanja povjerenja u

financijski sustav Europska je komisija na osnovi zaključaka De Larosière izvješća

krajem 2009. godine prihvatila paket nacrta zakona. U tu svrhu razvija se

makroprudencijalna regulacija koja za cilj ima stabilnost ukupnog financijskog sustava i

nadopuna je prudencijalnoj regulaciji pojedine financijske institucije. Institucijsku

podršku makroprudencijalnoj regulaciji čini Europski odbor za sustavni rizik

(European Systemic Risk Bord – ESRB) u svrhu ranog otkrivanja rizika financijskog

sistema u cjelini kako bi reakcija bila brza i pravovremena. U dijelu mikroprudencijalne

regulacije osnovan je Europski sustav financijskih nadzornih agencija (European

System of Financial Supervisors – ESFS), kojeg čine nacionalni supervizori i tri nove

Europske nadzorne agencije (European Supervisory Authorities – ESAs) za bankarstvo,

vrijednosne papire i financijsko tržište te osiguranje i zaposleničke mirovine (Financial

Supervision, 2013). Navedeni okvir makro i mikro regulacije i nadzora financijskog

sektora prikazan je u shemi.

17

Shema 1. Makro i mikro regulacija i nadzor financijskog sustava Europske Unije

Izvor: Regulacija i nadzor financijskog sustava u EU, 2011, dostupno na:

http://www.huo.hr/hrv/uskladjivanje-s-eu-regulacijom/100/ (03.04.2013.)

Za regulaciju i nadzor financijskog sustava Europske Unije od velike će važnosti biti i

dovršetak izgradnje bankarske unije, jer bi se time između ostaloga trebao formirati

objedinjeni nadzor banaka (Single Supervisory Mechanism – SSM). To bi značilo da bi

Europska središnja banka trebala preuzeti nadzor nad oko 6000 kreditnih institucija sa

sjedištem u zemljama članicama Eurozone, a s obzirom da u tome nema dovoljno

iskustva, nacionalni supervizori i njihovo ranije osnovano europsko koordinacijsko

tijelo (European Banking Authority - EBA) nastavili bi imati važnu ulogu u procesu

razvoja strategije, kriterija i planova supervizije, ali i u operativnoj izvedbi nadzora

banaka (Nova europska arhitektura financijske stabilnosti: učvršćivanje temelja, 2012).

Europski odbor za sustavni rizik (ESRB - European Systemic Risk

Board)

Europski sustav financijskih nadzornih agencija

(ESFS – European system of financial supervision)

Europska agencija za nadzor banaka

(EBA – European Banking Autority)

Nacionalne nadzorne agencije

Europska agencia za nadzor vrijednosnih papira i tržišta

kapitala ( ESMA – European Seciurities and

Market sAuthority)

Nacionalne nadzorne agencije

Europska agencija za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina (EIOPA – European Insurance and Occupational Pensions Authority)

Nacionalne nadzorne agencije

18

Njemačka je bila prva zemlja članica Europske Unije koja je prešla na integriranu

superviziju financijskog sustava, međutim pomak prema integraciji vidljiv je u sve

većem broju članica, što prikazuje sljedeća tablica.

Tablica 2. Modeli financijske supervizije u državama europodručja (do 2010. godine)

DRŽAVA EU MODEL SUPERVIZIJE SREDIŠNJA BANKA ZADRŽAVA

ODREĐENE ZADAĆE I/ILI

ODGOVORNOSTI U SUPERVIZIJI

Austrija Jedinstveni supervizor Da

Belgija Twin peaks model Da

Cipar Sektorska supervizija Da

Estonija Jedinstveni supervizor Ne

Finska Jedinstveni supervizor Ne

Francuska Twin peaks model Ne

Grčka Sektorska supervizija Da

Irska Jedinstveni supervizor Da

Italija Kombinacija – sektorska

supervizija i twin peaks model

Da

Luksemburg Sektorska supervizija Da

Malta Jedinstveni supervizor Ne

Nizozemska Twin peaks model Da

Njemačka Jedinstveni supervizor Da

Portugal Kombinacija – sektorska

supervizija i twin peaks model

Da

Slovačka Jedinstveni supervizor Da

Slovenija Sektorska supervizija Da

Španjolska Sektorska supervizija Da

Izvor: Recent developments in supervisory structures in the EU member states (2007-

10), 2010, European Central Bank, dostupno na:

http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/report_on_supervisory_structures2010en.pdf

(03.04.2013.)

19

Hrvatska, kao tranzicijska zemlja također razmatra mogućnost promjene sastava svog

financijskog sustava, odnosno njegova nadzora. S obzirom na punopravno članstvo u

Europskoj Uniji, od srpnja 2013. godine, Republika Hrvatska mora u skladu s

istaknutim zahtijevima Europske komisije ozbiljnije pristupiti ciljevima ekonomske

politike i financijske stabilnosti.

Neovisno o sveprisutnom trendu institucionalne konsolidacije u superviziji, neosporno

je da bi svaka država prije donošenja takve odluke trebala voditi računa o vlastitim

institucionalnim, političkim i ekonomskim okolnostima.

20

3. PRIMJENA INTEGRIRANOG NADZORA FINANCIJSKIH

TRŽIŠTA I INSTITUCIJA U NORDIJSKIM ZEMLJAMA

Kako bi se predstavio model integriranog nadzora korišten pri regulaciji financijskih

sustava nordijskih zemalja u ovom se dijelu posebna pozornost posvećuje ovim

tematskim jedinicama: 1) financijski sustavi nordijskih zemalja, 2) povijesni pregled

financijske regulacije u nordijskim zemljama, 3) razlozi za integraciju nadzora

financijskih sustava u nordijskim zemljama i 4) modeli integriranog nadzora

financijskih sustava u nordijskim zemljama.

3.1. FINANCIJSKI SUSTAVI NORDIJSKIH ZEMALJA

Brojne su sličnosti unutar ekonomskog i financijskog sustava nordijskih zemalja, a to se

prije svega odnosi na dominaciju banaka. Međutim, tradicionalna nordijska financijska

arhitektura izmjenila se u posljednjih dvadesetak godina. Zbog povećane potražnje za

različitim financijskim proizvodima i uslugama, financijske su se institucije proširile te

diverzificirale svoje usluge, pa se i ukupna financijska imovina gotovo udvostručila.

Takva povećana potražnja za financijskim uslugama potaknuta je gospodarskim rastom,

ali i relativno niskim kamatnim stopama. Unatoč dominaciji bankarskog sektora,

nebankovni sektor također je izuzetno razvijen i još uvijek ima tendenciju rasta.

Koncentracija, konglomerati, prekogranične veze i integracija tržišta kapitala ključne su

značajke financijskih sustava nordijskih zemalja, a u različitim stupnjevima ove su

promjene prisutne u cijeloj Europi.

Generalno, bankovnim sustavom nordijskih zemalja dominira nekoliko većih banaka,

iako je na lokalnim, specijaliziranim segmentima tržišta prisutan veliki broj manjih

21

kreditnih institucija. Koncentracijski su omjeri3 općenito viši od prosjeka Europske

Unije, a pogotovo viši nego u većini europskih zemalja. Ovakva pojava je odraz

institucionalne konsolidacije na financijskom tržištu, što znači da je u takvim uvjetima

moguće iskoristiti prednosti ekonomije razmjera4. Bankovna koncentracija u nordijskim

i baltičkim zemljama prikazana je u tablici 3.

Tablica 3. Bankovna koncentracija u nordijskim i baltičkim zemljama (2001. – 2005.)

2001 2002 2003 2004 2005 Danska 67,6 68 66,6 67 66,3 Estonija 98,9 99,1 99,2 98,6 98,1 Finska 79,5 78,6 81,2 82,7 83,1 Island 87,5 79,7 86,3 97 93,1 Latvija 63,4 65,3 63,1 62,4 67,3 Litva 87,6 83,9 81 78,9 86 Norveška 48,2 47,4 48 49,7 48,7 Švedska 82 84,5 83,7 84,2 84,2

Izvor: Financial integration in the Nordic-Baltic region, 2007, IMF, dostupno na:

http://www.imf.org/external/np/seminars/eng/2007/nordbal/pdf/0607.pdf (20.06.2013.)

Financijska liberalizacija i povećana potražnja za dugoročnim štednim proizvodima

dovela je do stvaranja financijskih konglomerata u nordijskim zemljama, koji osim

tradicionalnih bankarskih usluga, nude i širok raspon ostalih usluga, poput osiguranja,

leasinga, mirovinskih fondova, burzovnog posredništva i slično. Zbog ograničenih

mogućnosti na domaćem tržištu značajna je i pojava prekograničnog proširenja

nordijskih financijskih institucija u ostale nordijske i baltičke zemlje, kao i na ostatak

europskog financijskog tržišta.

3 Koncetracijski omjer mjeri koliko su od ukupno stvorenog outputa u nekoj industriji proizvela najveća poduzeća. U ovom slučaju radi se o bankama. Što je vrijednost omjera bliža nuli, industrija je manje koncentrirana i obrnuto. 4 Eonomija razmjera je povećanje u proizvodnosti inputa koje proizlazi iz podjela rada i ušteda u materijalima kad poduzeće povećava skalu ili razmjere svojih operacija. Sa strateškoga stajališta, važna je zbog ostvarivanja troškovnih prednosti iz veličine pojedinih poslovnih operacija.

22

U nordijskim zemljama postoji stalna tendencija integracije financijskih tržišta

kapitala. Tako je 1998. godine formirano zajedničko nordijsko tržište za trgovanje

vrijednosnicama, odnosno NOREX. NOREX Alliance je jedinstven po tome što se

smatra prvim burzovnim savezom koji je implementirao zajednički sustav za trgovanje

kapitalom, odnosno koji je proveo usklađivanje pravila i uvjeta razmjene s obzirom na

trgovanje i članstvo (About NASDAQ OMX). NASDAQ OMX grupa je američka

multinacionalna kompanija za financijske usluge koja posjeduje i upravlja tržištem

dionica NASDAQ, ali i sa osam europskih burzi u nordičkoj i baltičkoj regiji te u

Armeniji. Švedska Stockholm burza i Danska Kopenhagen burza od 2008. godine

također su u sastavu NASDAX OMX grupe, dok je Norveška Oslo burza ostala u

vlastitom vlasništvu do 2001. godine, kada se pretvorila u dioničko društvo, kako

posluje i danas.

Oslo burza, osnovana 1918. godine, jedino je regulirano tržište vrijednosnih papira u

Norveškoj. Burzovni akt iz 1988. godine očvrsnuo je poziciju Burze u pogledu

upravljanja tržištem u Oslu, nadzornih aktivnosti, kao i upravljanja distribucijom cijena

te cjenovno osjetljivih informacija. Osim toga, Burza ima ovlasti nametanja sankcija.

1998. godine na Burzi je uveden elektronski sustav trgovanja, a od 1999. godine

trgovanje se vrši samo elektronskim putem te je ured za trgovanje ukinut. Indeks OBX

sastoji se od 25 najlikvidnijih kompanija sa burze u Oslu. Sve dionice sa OBX indeksa

mogu biti trgovane sa opcijama i terminskim ugovorima.

Stockhlomska burza je jedino regulirano tržište primarnih vrijednosnih papira nordijskih

zemalja, a osnovana je 1863. godine. 1998. godine je preuzeta od OMX-a. 2003. godine

operacije burze u Stockhlomu su spojene sa operacijama burze u Helsinkiju.

Elektronsko trgovanje na Burzi je uvedeno 1990. godine, a do tada se trgovanje odvijalo

u zgradi burze. Indeks OMX Stockhlom 30 sastoji se od 30 najtrgovanijih dionica na

burzi.

23

Na Kopenhagen burzi trguje se dionicama i obveznicama i koristi se jedinstvena

elektronička platforma za trgovanje SAXESS. Danskim državnim obveznicama trguje

se i na MTS platformi osnovanoj u Belgiji 2003. godine, zbog promicanja prodaje

danskih državnih obveznica. Formiranje OMX grupe i saveza danske, švedske i finske

burze rezultiralo je povećanjem suradnje između nadzornih agencija tih triju zemalja, te

je 2005. godine potpisan memorandum o sporazumijevanju. Većina trgovanja u

Danskoj je over-the-counter, iako sve mora biti prijavljeno središnjoj burzi radi

održavanja transparentnosti u trgovanju.

S obzirom na navedenu strukturu financijskih sustava nordijskih zemalja i njihov rani

razvoj u smjeru ponude širokog raspona proizvoda, odnosno stvaranja financijskih

konglomerata, jasno je da su upravo ove zemlje prve uvele model integrirane regulacije

i nadzora svojih financijskih tržišta i institucija.

3.2. POVIJESNI PREGLED FINANCIJSKE REGULACIJE U NORDIJSKIM

ZEMLJAMA

Već je istaknuto da je trend integracije financijske supervizije započeo u sjevernoj

Europi, točnije u nordijskim zemljama; Norveškoj, Danskoj i Švedskoj. U ovim je

zemljama, do potpune integracije došlo bez pretjeranih rasprava, kao dio evolucijskog

procesa, odnosno kao rezultat dugog procesa konsolidacije u nordijskim sustavima

financijske regulacije.

Prvim modernim financijskim nadzorom u Norveškoj smatra se Bankovna inspekcija

osnovana 1900. godine, a bila je odgovorna za nadzor štedionica, dok je 1911. godine

osnovano i Vijeće osiguranja. Bankarsko nadzorništvo utemeljeno je kasnije, u

dvadesetim godinama 20. stoljeća, kao izravna posljedica financijske krize nakon prvog

svjetskog rata. Bankarski nadzor stoga formalno nikad nije bio dio odgovornosti

24

Norveške središnje banke, a time stvaranje jedinstvenog nadzornog tijela nije niti

uključivalo značajno razvodnjavanje raspona ovlasti Središnje banke.

1983. godine, odgovornost Bankovne inspekcije proširila se i na neke segmente tržišta

vrijednosnih papira, koje je dotad regulirao ured Ministarstva financija, dok je

Ministarstvo i dalje ostalo odgovorno za reguliranje Oslo burze. S obzirom na to da su

norveške banke najaktivnije sudionice na financijskom tržištu bilo je potpuno

opravdano i prirodno dovesti i nadzor nebankovnog sektora pod okrilje Bankovne

inspekcije. Konačna faza regulatorne konsolidacije dogodila se 1986. godine, spajanjem

Bankovne inspekcije i Vijeća osiguranja u prvu integriranu nadzornu agenciju u

zapadnom svijetu Kredittilsynet, koja postaje odgovorna za nadzor bankarstva, tržišta

vrijednosnih papira te osiguranja. Zadatak Kredittilsynet bio je osigurati učinkovitost

financijskih institucija i njihovu usklađenost s pravnim okvirom koji uređuje financijska

tržišta. 21. prosinca 2009. godine, Kredittilsynet mijenja svoje ime u Finanstilsynet.

Danska je uspostavila svoje jedinstveno regulatorno tijelo dvije godine nakon

Norveške, 1988. godine. Slično kao i u slučaju norveške jedinstvene nadzorne agencije,

Danski je Finanstilsynet formiran spajanjem bankarske i osiguravateljske nadzorne

agencije, a imaju i sličan rang odgovornosti. Kao i u Norveškoj, bankarsko nadzorno

tijelo uživalo je dugu povijest kao agencija izvan odgovornosti središnje banke, a isto

tako, prije uspostavljanja jedinstvenog nadzornog tijela, djelokrug odgovornosti

bankarskog nadzornog tijela obuhvaćao je i dio nebankarskog sektora. Međutim, u

slučaju danskog Finanstilsyneta, u vrijeme uspostavljanja nije postojalo jedinstveno

zakonsko uređenje, već je djelovao pod nekoliko različitih statuta koje je naslijedio od

prethodnih organizacija. Zakonski okvir je prilagođen i sukcesivno usklađen tijekom

devedesetih godina 20. stoljeća.

Jedan od razloga zbog čega se Švedska odlučila pristupiti integriranom modelu

financijskog nadzora, svakako je bila činjenica da su ostale skandinavske zemlje, čiji su

25

ekonomski i financijski sustavi vrlo slični onom u Švedskoj već prihvatile takav pristup.

Tako je 1991. godine, nastao Finansinspektionen, švedska jedinstvena nadzorna

agencija. I u ovom je slučaju rang odgovornosti bio sličan kao i u ostalim

skandinavskim zemljama. Ujedinjenjem bankarskog i osiguravateljskog inspektorata

željela se produbiti povezanost između ova dva sektora, iskoristiti prednosti ekonomije

razmjera, ali i poboljšati prisutnost Švedske na međunarodnom tržištu s obzirom na to

da je Švedska članica Baselskog odbora za nadzor banaka i stoga redovita sudionica u

jednom od vodećih međunarodnih foruma za regulatorne politike. Osim toga,

formiranje švedske jedinstvene nadzorne agencije bio je odgovor na bankarsku krizu

koju su nordijske zemlje doživjele 1990., odnosno 1991. godine.

Kako bi se u potpunosti razumio način funkcioniranja jedinstvenog supervizora u ovim

zemljama, važno je poznavati razloge koji su doveli do integracije brojnih nadzornih

agencija. Navedene nordijske zemlje su se vodile sličnim razmatranjima pri odluci o

prijelazu na integrirani financijski nadzor zbog brojnih sličnosti unutar financijskih,

ekonomskih, političkih i kulturnih sustava.

3.3. RAZLOZI ZA INTEGRACIJU NADZORA FINANCIJSKIH SUSTAVA U

NORDIJSKIM ZEMLJAMA

Instrumenti, transakcije i subjekti unutar financijskih sustava ubrzano se mijenjaju i sve

više ovise jedan o drugom. Stoga ekonomski razlozi idu u prilog integraciji nadzora nad

financijskim sustavom, što je vrlo rano primjećeno u nordijskim zemljama.

Ono što se smatra osnovnim razlogom za integraciju financijskog nadzora u nordijskim

zemljama je rastuća suradnja između banaka i osiguravajućih tvrtki, kao i činjenica da

postoje zajedničke karakteristike i propisi u nadzoru ta dva sektora. Spajanjem različitih

agencija koje su bile zadužene za regulaciju i nadzor ta dva sektora u jedan jedinstveni

željelo se postići koordinirani pristup strukturnim nadzornim zadaćama i propisima te

26

na taj način smanjiti preklapanje nadležnosti različitih regulatornih i nadzornih agencija,

a time ujedno i troškove regulacije i nadzora.

Dodatni razlog zbog kojeg su spomenute države konsolidirale supervizore jest i taj što

su njihovi financijski sustavi bili relativno maleni. Kao posljedica, većina ukupne

imovine financijskog sustava nalazila se u vlasništvu financijskih konglomerata, pa je i

stupanj koncentracije bio relativno visok zbog čega je i bilo ekonomski opravdano

pribjeći institucionalnoj konsolidaciji kako bi se učinkovitije nadzirale „okrupnjene“

financijske institucije te iskoristile prednosti ekonomije razmjera (Božina Beroš, 2012,

p. 356). Navedeno se očituje u više različitih dimenzija. Prije svega, jedinstvene

regulatorne aktivnosti i funkcije putem ekonomije razmjera dovode do dobitaka koji se

ne mogu zanemariti i to putem bolje raspodjele administracije i tehnološke opreme kao i

kroz manje opterećenje za subjekte koji su nadzirani. Značajna je korist i od

zapošljavanja i zadržavanja prikladno kvalificiranih stručnjaka iz područja regulacije,

jer su mogućnosti za ostvarivanje karijere veće u integriranim organizacijama, nego u

nizu specializiranih agencija. Ekonomija razmjera može se postići i razvojem i

poboljšanjem nadzornih metoda, odnosno prikupljanjem i korištenjem know-howa.

Veliku ulogu pri odluci o najprikladnijoj strukturi regulacije i nadzora imala je i kriza

bankarskog sustava koja je pogodila pojedine nordijske zemlje ranih devedesetih godina

20. stoljeća. Zbog značajnog pregrijavanja na domaćem financijskom tržištu došlo je do

kolapsa cijena imovine i teške recesije u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj. Ovakva

makroekonomska slika u kombinaciji sa strukturnim karakteristikama nedavno

dereguliranog bankarskog sektora i neadekvatna kontrola rizika u bankama na mikro

razini stvorili su snažnu bankarsku krizu u sve tri zemlje. Kriza se najprije pojavila u

Norveškoj što je vidljivo iz kreditnih gubitaka banaka koji su se sa 0,7% od ukupnih

kredita 1987. godine popeli na na 6% u 1991. godini. Švedsku je također pogodio nagli

porast od 0,3% u 1989. godini na 7% u 1992. Troškovi bankarske krize od 1991.do

1992. godine u Norveškoj su iznosili 2,6% BDP-a, a u Švedskoj čak 5,9% BDP-a

(Taylor i Fleming, 1999, p. 10). Integrirani je pristup stoga nudio veću mogućnost

27

kontrole rizika u bankovnom sektoru kako bi se spriječilo produbljivanje odnosno

ponavljanje još jedne bankarske krize. Utjecaj bankarske krize na bankarski sektor

nordijskih zemalja vidljiv je iz grafikona 1.

Grafikon 1. Evolucija bankarskih kredita i depozita – omjeri nakon bankarske krize (x-

os: godine nakon bankarske krize)

Izvor: Financial Stability Review, 2013, ECB, dostupno na:

http://www.ecb.int/pub/pdf/other/financialstabilityreview201305en.pdf (20.06.2013)

Uza sve već navedene čimbenike institucionalne konsolidacije može se istaknuti i želja

da se poboljša kvaliteta nadzora specifičnih financijskih sektora, odnosno umjesto

reaktivne interpretacije svoje uloge integrirani nadzor potiče proaktivni pristup

financijskoj superviziji.

28

3.4. MODELI INTEGRIRANOG NADZORA FINANCIJSKIH SUSTAVA U

NORDIJSKIM ZEMLJAMA

Većina je nordijskih zemalja prihvatila integrirani nadzor kao najbolji, odnosno

optimalan način regulacije svojih financijskih sustava. Kako bi se predstavile

karakteristike pojedinih jedinstvenih supervizora u različitim nordijskim zemljama u

ovom su dijelu detaljnije obrađene sljećedeće tematske jedinice: 1) Norveško

jedinstveno nadzorno tijelo, 2) Švedsko jedinstveno nadzorno tijelo i 3) Dansko

jedinstveno nadzorno tijelo.

3.4.1. Norveško jedinstveno nadzorno tijelo

Finanstilsynet je norveško jedinstveno tijelo za financijski nadzor, odnosno neovisna

vladina agencija koja se temelji na zakonima i odlukama koji proizlaze iz parlamenta,

Vlade i Ministarstva financija te iz međunarodnih standarada za financijski nadzor i

regulaciju (About Finanstilsynet, 2009). Kroz nadzor poduzeća i tržišta Finanstilsynet

nastoji promicati financijsku stabilnost i uredne tržišne uvjete te osigurati da se sve

financijske usluge provedu onako kako je to zakonom određeno. Ostvarenjem

navedenih, osnovnih ciljeva Finanstilsyneta održava se povjerenje u financijske sustave

i stabilan ekonomski rast, a isto tako se i štite korisnici financijskih usluga.

Glavni ciljevi definirani su u strategiji Finanstilsyneta, a mogu se ostvariti kroz sljedeće

posredne ciljeve (Strategy, 2010):

(1) financijski čvrste i likvidne institucije,

(2) zadovoljavajuće praćenje rizika u ekonomiji i na financijskim tržištima,

(3) zaštita potrošača putem kvalitetnih informacija i savjeta,

(4) prikladan menadžment,

29

(5) pogodna infrastruktura koja osigurava sigurna plaćanja i trgovanje,

(6) dostatne i pouzdane financijske informacije,

(7) pravedno tržišno ponašanja i

(8) učinkovit krizni menadžment.

(1) Financijski čvrste i likvidne institucije. Finanstilsynet vodi računa o tome da

financijske institucije i investicijska društva imaju dovoljno kapitala da izdrže

nepredvidive događaje koji mogu dovesti do zastoja na financijskom tržištu te nastoji

osigurati likvidna i zdrava financijska sredstva za održavanje mogućnosti kreditiranja,

čak i u uvjetima lošeg funkcioniranja tržišta novca i kapitala.

(2) Zadovoljavajuće praćenje rizika u ekonomiji i na financijskim tržištima.

Makroekonomska supervizija Finanstilsyneta zahtijeva budnost na sve moguće

neravnoteže odnosno rizike, poput tendencije pucanja financijskih mjehura što

podrazumijeva i određene ispravke na financijskom tržištu i gospodarstvu ukoliko je

ugrožena financijska stabilnost.

(3) Zaštita potrošača putem kvalitetnih informacija i savjeta. Nadzor je potrebno

vršiti i nad pružateljima financijskih proizvoda kako bi se osiguralo da su ti proizvodi te

pruženi savjeti i informacije o njima prikladni za svakog pojedinog kupca.

(4) Prikladan menadžment. Za financijsku stabilnost je važno da poduzeća koja

pružaju financijske usluge kvalitetno upravljaju svojim poduzećem, pogotovo da

aktivno prate i kontroliraju moguće rizike. Kvalitetno upravljanje rizicima također je

osnova za osiguranje dovoljno kapitala i likvidnosti što je od iznimne važnosti za

pravilno funkcioniranje tržišta.

(5) Pogodna infrastruktura koja osigurava sigurna plaćanja i trgovanje.

Finanstilsynet mora doprinjeti zdravoj infrastrukturi koja će osigurati da su usluge

sustava platnog prometa, uključujući i online bankarstava i kartične sustave, učinkoviti,

djelotvorni i sigurni. Važno je da integrirani tehnološki sustavi funkcioniraju

zadovoljavajuće kako bi se pod kontrolom održavao rizik od kriminalnih djela povezan

30

s financijskim uslugama koje se nude putem interneta. Finanstilsynet isto tako nastoji

osigurati da financijska tržišta funkcioniraju na takav način da investitori mogu biti

sigurni da se cijene vrijednosnih papira i ostalih financijskih instrumenata temelje na

ažurnim i relevantnim informacijama.

(6) Dostatne i pouzdane financijske informacije. Finanstilsynet osigurava da su trajne

i periodične informacije svih poduzeća koja kotiraju na burzi dovoljne, pouzdane i

pravovremene. Isto vrijedi i za kvalitetu informacija objavljenih od strane svih

institucija koje podliježu superviziji. Finanstilsynet mora osigurati da su brošure,

financijske informacije i ostali izvještaji u skladu s važećim propisima i zakonima te da

revizija poduzeća ispunjava svoju svrhu i da je zadovoljavajuće kvalitete.

(7) Pravedno tržišno ponašanja. Preduvjet za dobro funkcioniranje tržišta i adekvatnu

zaštitu investitora i potrošača jest da se svi akteri ponašaju u skladu sa zakonom,

propisima i dobrom praksom, a da bi se to postiglo Finanstilsynet u svim područjima

nadzora pridonosi visokoj stopi detekcije te brz i učinkovit odgovor u slučaju povrede

pravila sudjelovanja.

(8) Učinkovit krizni menadžment. Finanstilsynet mora uvijek biti spreman nositi se s

kritičnim i nepredvidivim situacijama u pojedinim institucijama, tržištima i

infrastrukturi kako bi se izbjegli štetni učinci i trajni problemi za financijski sustav.

Pritom je važno i održavati dobru suradnju s drugim državnim tijelima.

S obzirom na to da je zadatak Finanstilsyneta osigurati da institucije i tržišta koje

nadzire rade na zakonom primjeren i pravilan način važno je istaknuti sljedeće zakone i

odredbe na kojima se njegov rad temelji: Zakon o financijskom nadzoru, Zakon o

pranju novca, Zakon o javnoj upravi, Propis o upravljanju rizicima i unutarnjoj kontroli,

Pravilnik o mjerama za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, Propisi koji

se odnose na Nadzorni odbor vezane uz mjere za suzbijanje pranja novca stečenog

kriminalnim radnjama, Pravilnik o nadzoru financijskih institucija i poduzeća čije je

sjedište u drugoj državi EEA, a posluju u Norveškoj, Uredba 1102 o razmjeni

informacija s nadzornim tijelima unutar i izvan područja EEA i slično (Laws and

Regulations, 2013).

31

Finanstilsynet pokriva vrlo široko polje djelovanja, nadzire cijelu financijsku industriju,

financijska poduzeća i sve sudionike značajne za norvešku financijsku industriju, ali i

gospodarstvo u cjelini. Odgovornost Finanstilsyneta odnosi se dakle na nadzor banaka,

financijskih institucija, osiguravajućih društava, mirovinskih fondova, investicijskih

društava, brokerskih tvrtki, burzi, ovlaštenih i licenciranih tržišta, registara vrijednosnih

papira, agenata za nekretnine, institucija za elektronsko trgovanje novcem te revizore

(About Finanstilsynet, 2009). Ovakav široki raspon aktivnosti zahtijeva i aktivno

korištenje raznih instrumenata, a to su: nadzor i praćenje, licenciranje, regulatorni

nadzor te informacije i komunikacija.

Finanstilsynetom upravlja Odbor od pet članova. Na čelu se nalazi generalni direktor

koji imenje članove Odbora i njihove zamjenike, na razdoblje od četiri godine, kao i

predsjednika i podpredsjednika odbora. Članovi Odbora formirani su prema određenom

segmentu, odnosno svaki odgovara za određeno područje: administraciju, nadzor

financija i osiguranja, nadzor računovodstva i revizije te nadzor tržišta kapitala (Annual

Report, 2011, p. 76). Raspored članova na navedene pozicije se može vršiti putem

pregovora zaposlenih, međutim u nedostatku takvog sporazuma raspored je propisan od

strane Ministarstva. Dva člana biraju se iz redova zaposlenika za dopunu Odbora

ukoliko je potrebno pojačati administrativno poslovanje. Ministarstvo na prijedlog

Norveške banke, imenuje promatrača koji dostavlja prijedloge Odboru, međutim on

nema pravo glasa. Finanstilsynet također može angažirati ovlaštene državne i

registrirane računovođe i osobama s drugim stručnim poznavanjem kako bi obavljali

određene zadatke unutar područja odgovornosti Finanstilsyneta, a isto tako može

imenovati posebne odbore da poduzmu neovisne istrage.

3.4.2. Švedsko jedinstveno nadzorno tijelo

Finansinspektionen je švedsko financijsko regulacijsko tijelo koje prati i analizira

trendove na švedskom financijskom tržištu. Ovo tijelo vrši procjenu financijskog

zdravlja pojedinih poduzeća, različitih sektora, ali i financijskog sustava u cjelini.

32

Sukladno propisima parlamenta i Vlade, Finansinspektionen treba doprinjeti stabilnosti

i učinkovitosti financijskog sektora te promicati zadovoljavajuću zaštitu potrošača, a

to su ujedno i njegovi osnovni ciljevi (Supervision Report, 2012). Finansinspektionen

ima nekoliko načina za ispunjavanje navedenih ciljeva, a to su: autorizacija, regulacija,

supervizija ili nadzor te intervencija, a svi su oni usko povezani jedan s drugim.

Sve operacije koje uključuju ponudu financijskih usluga na švedskom financijskom

tržištu moraju tražiti dopuštenje od Finansinspektionena, a to mu omogućuje upravo

autorizacija. Finansinspektionen regulira tržište na način da donosi određene propise i

opće smjernice te mijenja ili dopunjuje postojeće zakonodavstvo ukoliko se procjeni da

je to potrebno. Neka osnovna pravila za financijsko poslovanje već su utvrđena u

švedskom zakonodavstvu, europskim pravilima i propisima te Međunarodnim pravilima

i propisima, a zadatak Finansinspektionena je nadzirati da se u svakom trenutku poštuju

sva pravila i zakoni kako bi se spriječila kriminalna dijela i manipulaciju cijenama

dionica. Nadzor uključuje dva glavna usmjerenja; razboriti nadzor koji je fokusiran na

financijsku snagu poduzeća i tržišni nadzor koji se obavlja s naglaskom na sudionike

financijskog tržišta, zaštitu potrošača i sukob interesa. Finansinspektionen intervencijom

nastoji usmjeriti ponašanje poduzetnika koji posluju u financijskom sektoru u željenom

pravcu. Kako bi se poduzele mjere protiv poduzeća koja nisu u skladu s propisima i

zakonom, Finansinspektionen je opremljen brojnim sredstvima akcije te ima pravo i

obvezu koristiti se tim sredstvima ukoliko je to potrebno.

Finansinspektionen nadzire gotova 4000 različitih poduzeća poput banaka i ostalih

kreditnih institucija, poduzeća za vrijednosne papire i za upravljanje fondovima, burzi,

klirinških kuća, osiguravajućih društava, posrednika u osiguranju, posredničkih

kompanija i slično. Obavljanje identične kontrole nad različitim institucijama i

poduzećima bilo bi nerazumno i skupo, stoga se nadzor temelji na jasnim i dobro

osmišljenim prioritetima. Međutim, značajnu odgovornost snose i sama poduzeća, kroz

poštivanje postavljenih zakona i propisa i suprostavljanje nezdravoj poslovnoj praksi

kao i rizicima koji mogu ugroziti stabilnost.

33

Jedan od važnih zadataka Finansinspektionena svakako je i procjena rizika koja se

temelji na trenutnom stanju financijskog tržišta, odnosno sustava u cjelini. Postoji jaka

veza između općeg gospodarskog razvoja te poremećaja i problema na financijskom

tržištu. Posebna pažnja pridaje se rizicima koji utječu na financijsku stabilnost i zaštitu

potrošača na financijskom tržištu, kao i rizicima koji na duge staze mogu ugroziti

povjerenje u financijske institucije i tržišta te u način njihova funkcioniranja.

Supervizija sve češće postaje međunarodna, što je nužno kako bi se postigla određena

riješenja i učinkovit nadzor i na nacionalnoj razini. Unutar Europske Unije,

Finansinspektionen sudjeluje u sljedećim tijelima: Europska agencija za nadzor banaka

(EBA), Europska agencija za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina (EIOPA) i

Europska agencija za nadzor vrijednosnih papira i tržišta kapitala (ESMA).

Finansinspektionen također sudjeluje i u nekim globalnim nadzornim tijelima, kao što

su: Baselski odbor za nadzor banaka (BCBS), Međunarodna organizacija nadzornih

tijela za vrijednosne papire (IOSCO) i Međunarodno udruženje osiguravateljnih

nadzornih tijela (IAIS).

Finansininspektionen provodi inspekciju na lici mjesta kako bi se istražio način

upravljanja rizicima i sustavi kontrole u financijskim poduzećima. Posebna važnost se

pridaje edukaciji i informiranju potrošača na način da se osigura da poduzeća objavljuju

potpune i točne informacije o svom poslovanju kao i postavljanjem pravila u vezi s

financijskim izvještavanjem.

Na čelu Finansininspektionena je Upravni odbor koji je zadužen za izdavanje ovlasti u

poslovanju. Odbor odlučuje o najvažnijim pitanjima agencija i o onim od većeg značaja,

kao što su novi propisi, sankcije i planiranje poslovanja agencije (Board of Directors,

2013). Za operativne poslove odgovoran je ravnatelj, a vodi ih sukladno direktivama i

smjernicama Odbora. Članove Odbora imenuje Vlada na trogodišnje razdoblje. Za njih

34

je nužno da imaju iskustva iz područja financija, a isti tako se vodi računa da

istovremeno ne rade za poduzeće koje je pod nadzorom Finansininspektionena.

3.4.3. Dansko jedinstveno nadzorno tijelo

Finanstilsynet je dansko jedinstveno nadzorno tijelo čiji je glavni zadatak nadzirati

usklađenost financijskih poduzetnika, izdavatelja vrijednosnih papira kao i investitora

na tržištu vrijednosnih papira sa financijskim propisima i zakonima. S obzirom na

navedeno, glavna je misija Finanstilsyneta neprekidan rad kako bi se osigurala

financijska stabilnost i povjerenje u financijska tržišta i poduzetnike.

Kako bi ostvario svoju misiju, danski Finanstilsynet djeluje na tri područja (Mission and

Vision, 2012):

1. suzbijanje da financijska dobit poduzeća upadne u određene financijske probleme,

2. ocjenjuje održivost poslovnih modela financijskih poduzeća i

3. u svoj nadzorni rad uključuje sustavne perspektive i inovativna viđenja.

Vizija ovog nadzornog tijela je „biti korak ispred“, a nastoji se ostvariti proaktivnim

radom i pogledom na budućnost, ulaganjem u profesionalne vještine svog ljudskog

potencijala te kvalitetnom komunikacijom prije donošenja određene odluke (Mission

and Vision, 2012). Rad Finanstilsyneta temelji se na principu „opći pogled uz

poštovanje prema kritičnim detaljima“ čime se fokus premješta isključivo na ono što je

bitno kako bi se ostavarili postavljeni ciljevi.

Danski je Finanstilsynet dio Ministarstva poslovanja i rasta, a djeluje kao tajništvo za

Financijsko poslovno vijeće te Dansko vijeće za vrijednosne papire, novac i mirovinske

35

fondove. Ovo tijelo također pridonosi stvaranju financijskog zakonodavstva te prikuplja

i širi znanja o financijskom sektoru. Nadzor se vrši nad svim danskim financijskim

poduzećima kao što su banke, hipotekarno-kreditne institucije, burze, mirovinska i

osiguravajuća društva, brokere, investicijske kompanije i slično. Pritom je najvažnija

nadzorna aktivnost praćenja da poduzetnici u svakom trenutku imaju dovoljno

adekvatnih vlastitih sredstava kako bi pokrili eventualne rizike, odnosno kako bi u

svakom trenutku bili solventni. Danski Finanstilsynet nadzire i tržišta vrijednosnih

papira u Danskoj te prati da sva poduzeća koja kotiraju na burzi poštuju obveze prema

objavljivanju relevantnih i točnih informacija, a pritom je važno da prospekti

zadovoljavaju sve zakonom propisane uvjete. Konačno, financijsko tržište se nadzire i s

ciljem intervencije u slučaju zlouporabe tržišta, poput manipulacije cijenama ili

povlaštenih informacija.

Važno je istaknuti da sve prethodno navedene aktivnosti danskog Finanstilsyneta

obuhvaćaju tri ključna područja: regulaciju, superviziju te informacije o financijskim

institucijama i tržištu. Supervizija se dodatno može razgraničiti na superviziju

financijskih poduzeća i nadzor tržišta vrijednosnih papira (Objectives and Core Areas,

2008). Finanstilsynet želi biti cijenjen zbog svoje nepristranosti, visoke razine

profesionalnosti te brzog i efikasnog kriznog menadžmenta. Kao dio ovog cilja

Finanstilsynet primjenjuje i određene međunarodne norme, izdane od strane Baselskog

odbora za nadzor banaka (BCBS), Međunarodnog udruženja osiguravateljnih nadzornih

tijela (IAIS), Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire

(IOSCO), Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i slično.

S obzirom na velike promjene koje se događaju u financijskim sustavima, između

ostalog i kao posljedica financijske krize, danski je Finanstilsynet objavio Strategiju

2015 kojom se poduzimaju daljnji koraci za osiguranje zdravog financijskog sektora i

smanjenje negativnih utjecaja krize na financijske sustave.

36

Nove inicijative ove Strategije mogu se podijeliti u tri kategorije (Strategy 2015, 2012):

1. nadzor novih financijskih aktivnosti koje su posljedica promjena na tržištu zbog

financijske krize i novih europskih propisa (intervencija u odnosu na sustavne rizike,

nadzor kapitala i hedge fondova, jača usredotočenost na financijske derivate, nove vrste

trgovanja na burzama, povećani fokus na kapital IRB institucija, utjecaj na europski

zakonodavni proces i zaštita potrošača i ulagača);

2. veći napori pri komunikaciji s financijskim poduzećima, odnosno razumijevanje

njihovih očekivanja (jasna komunikacija pri nadzornoj praksi, poboljšano praćenje

nezadovoljavajućih revizija, nova metoda osiguranja solventnosti kreditnih institucija,

zahtijevi za upravni odbor);

3. inovacije u superviziji i metodama rada (novi modeli procjene, povećana

učinkovitost inspekcijskih aktivnosti, veća usredotočenost na visokorizične elemete u

poslovnim modelima poduzeća, povećana usredotočenost na likvidnost, ranija

intervencija kod visokorizičnih poduzetnika, bilateralni međunarodni nadzor rada, novi

model za provođenje aktivnosti financijskog izvještavanja).

Ove su inicijative alat danskog nadzornog tijela kojim nastoji poboljšati svoju važnu

funkciju u danskom financijskom sustavu i što uspješnije raditi na ostvarivanju svojih

financijskih ciljeva.

Danski Finanstilsynet vodi tim izvršnih menadžera, a odgovorni su Ministru

gospodarstva i poslovnih pitanja. Izvršni odbor sastoji se od glavnog ravnatelja i

njegova tri zamjenika. Svakom zamjeniku dodijeljen je određeni segment odgovornosti

agencije. Bankovni odjel, međunarodni financijski poslovi i likvidnost odgovornost su

jednog zamjenika; odjel računovodstvenih usluga, financijsko izvještavanje, odjel

osiguranja i reosiguranja, odjel životnog osiguranja i odjel mirovinskih fondova ulaze u

odgovornost drugog zamjenika, dok je odjel kolektivnih ulaganja, prava potrošača,

financijski posrednici, pravni odjel, odjel za operativne rizike i odjel vrijednosnih papira

dio odgovornosti trećega (Organizational Chart, 2012).

37

4. SMJERNICE ZA REGULACIJU FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I

INSTITUCIJA U TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA

Zbog brojnih promjena unutar financijskih tržišta i institucija, svaka je država

primorana razmisliti o prikladnosti sastava svog financijskog sustava i primjerenosti

njegova nadzora, a to je posebno važno kada su u pitanju tranzicijske ekonomije. S

obzirom na važnost navedenog, u ovom se dijelu obrađuju sljedeće tematske jedinice:

1) tranzicijske zemlje na putu prema integraciji sustava regulacije i supervizije, 2)

problemi pri integraciji financijske regulacije i supervizije u tranzicijskim

ekonomijama i 3) mogućnosti uvođenja modela integriranog nadzora u odabrane

tranzicijske zemlje.

4.1. TRANZICIJSKE ZEMLJE NA PUTU PREMA INTEGRACIJI SUSTAVA

REGULACIJE I SUPERVIZIJE

S obzirom na značajan uspjeh integriranih nadzornih tijela u pojedinim, već navedenim

nordijskim zemljama, kao i u nekim tranzicijskim zemljama koje su se vrlo rano

priklonile ovakvom modelu nadzora, postavlja se pitanje kolike su sličnosti financijskih

sustava tih zemalja sa onima u tranzicijskim zemljama koje još uvijek koriste sektorski

pristup ili neki drugi model nadzora. Institucionalna struktura supervizije mora se

prilagoditi specifičnim okolnostima i situaciji u svakoj pojedinoj zemlji. To je važno

napomenuti upravo zbog činjenice da su financijska tržišta u tranziciji još uvijek uvelike

karakteristična po dominaciji bankarskog sektora kao izvora financiranja za sve

segmente tržišta, a u većini tih država banke nisu u domaćem vlasništvu. To ujedno

znači da se u tranzicijskim zemljama još uvijek dovoljno ne koristi diverzificiran pristup

financijskim resursima.

Prva zemlja u tranziciji koja je prihvatila integriranu superviziju bila je Mađarska,

osnivanjem Mađarske agencije za nadzor financijskih usluga (HFSA – Hungarian

38

Financial Supervisory Authority), 2000. godine. Osnovna karakteristika mađarskog

financijskog sustava je visoka koncentracija, odnosno dominacija financijskih

konglomerata, zbog čega je i došlo do potrebe uspostavljanja jedinstvenog supervizora.

Sljedeće dvije tranzicijske zemlje koje su se priklonile integriranom nadzoru

financijskog sustava su Estonija i Latvija. Financijskim tržištem ovih zemalja

dominiraju banke koje također funkcioniraju kao financijski konglomerati. S obzirom

na sličnosti financijskih struktura svih nordijskih zemalja u kojima su se financijski

konglomerati razvijali puno brže i intenzivnije nego bilo gdje u Europi, jasno je da se

potreba za jedinstvenom regulacijom i nadzorom vrlo rano razvila i u ovim

tranzicijskim zemljama.

Iskustva nordijskih zemalja ukazuju na to da postoje dvije ključne točke o kojima treba

voditi računa kako bi integrirani nadzor bio uspješan i u tranzicijskim zemljama (Taylor

i Fleming, 1999, p. 21). Prije svega je važno da se prijelaz na jedinstvenu nadzornu

agenciju izvede učinkovito. Upravo je zbog toga nužno imati provedbeni plan koji će

diktirati svaki pojedini korak na putu prema integraciji, što je izuzetno važno u

osjetljivim tranzicijskim ekonomijama. Drugo, čak i kada se jednom uspostavi

integrirana nadzorna agencija, treba voditi računa o brojnim administrativnim i

kadrovskim problemima koja mogu dovesti u pitanje uspješnost ovakvog načina

regulacije i nadzora.

Najbolje opravdanje za stvaranje integriranih agencija za financijski nadzor su mali

financijski sustavi, poput onih u nordijskim zemljama, a takvi su i u većini tranzicijskih

zemalja5. U manjem financijskom sustavu lakše je rasporediti ljudske potencijale, na

način da se najisplativije i najefikasnije iskoristi njihova stručnost. Međutim, u mnogim

tranzicijskim zemljama relevantan ljudski kapital je tek u nastajanju, što dodatno daje

5 Kada je riječ o tranzicijskim zemljama, ovaj se argument ne odnosi na mali broj populacije, već na financijski sustav mjeren u smislu imovine, odnosno kapitala.

39

na važnosti ovom argumentu; na taj se način stvara zaista snažan ljudski kadar u smislu

njihove kvalitete i stručnosti, jer je koncentriran u jednoj organizaciji.

Želja za postizanjem ekonomije razmjera također je važna za tranzicijske zemlje, jer

takve prednosti ne treba podcjenjivati u uvjetima teških proračunskih ograničenja s

kojima se agencije za nadzor suočavaju. Unatoč tome što tranzicjske zemlje imaju

slabije razvijena tržišta vrijednosnih papira i nebankovnih financijskih posrednika u

odnosu na bankovne, argument financijskih konglomerata također može biti relevantan,

jer je široki spektar financijskih usluga često dostupan od strane banaka. U takvim

slučajevima bankovne regulatorne agencije mogu regulirati i nadzirati ne samo

bankovni sektor već i sve druge vrste financijskih aktivnosti kako bi se osiguralo da sve

aktivnosti banaka podliježu učinkovitom konsolidiranom nadzoru. Odluka o stvaranju

integrirane agencije za nadzor povlači i pitanje njegova odnosa sa središnjom bankom.

U nekim razvijenim zemljama formiranje jedinstvene supervizije bilo je potaknuto

upravo odvajanjem od bankovne supervizije i monetarne politike koje se vežu uz

središnju banku. Međutim, u tranzicijskim zemljama postoje snažni razlozi za

zadržavanje nadzora nad bankama kao važne funkcije središnje banke. Prije svega radi

se o povjerenju koje središnja banka uživa od strane javnosti. Ukoliko je to povjerenje

veliko i ukoliko je bitno uključena u superviziju, što je čest slučaj upravo u

tranzicijskim zemljama, onda je teže postići potpunu institucionalnu konsolidaciju. S

druge strane, model institucionalne konsolidacije ne znači nužno da se supervizija mora

odvojiti od središnje banke, jer ona uvijek ima značajan utjecaj na stabilnost platnog

sustava, novčanog tržišta i na kreaciju monetarnih agregata (Božina Beroš, 2012, p.

360). U ovom se slučaju teško voditi smjernicama i iskustvima nordijskih zemalja s

obzirom da u slučaju tih zemalja bankovni nadzor nikada nije bila funkcija središnje

banke.

Financijski sektori mnogih tranzicijskih zemalja prolaze kroz brzu transformaciju kroz

razne financijske inovacije, pogotovo neposredno nakon liberalizacije. Navedeno je

40

dodatni razlog za odluku o integraciji financijskog nadzora, jer je integrirani nadzor

dobro prilagođen upravo takvim promjenama.

Svaka zemlja, a pogotovo tranzicijska bi trebala dobro razmisliti o svim čimbenicima

koji su važni pri donošenju odluke o prijelazu na integrirani nadzor financijskog sustava

što je prikazano shemom 2.

41

Shema 2. Stablo odluke o uspostavljanju integrirane nadzorne agencije

Izvor: Taylor, M., Fleming, A. 1999, ''Integrated Financial Supervision: Lessons of Northern European Experience'', dostupno na: http://info.worldbank.org/etools/docs/library/50180/TaylorFleming_1999.pdf (20.03.2013.)

42

Neovisno o brojnim razlozima koje zemlja može imati za integraciju financijske

nadzorne strukture, postoje brojni protivnici takvog načina regulacije financijskog

sustava, osobito kada je riječ o tranzicijskim zemljama. Zagovornici sektorskog pristupa

smatraju da je za većinu tranzicijskih zemalja sektorski pristup pravilniji izbor od

integriranog, uporavo zbog toga što imovina bankarskog sektora u tim državama često

višestruko premašuje onu nebankarskih financijskih institucija, a financijski su sustavi

često nestabilni te podložni rizicima likvidnosti, sistematskom i valutnom riziku

(Božina Beroš, 2012, p. 367). U takvim je ekonomijama potrebno razmisliti da li bi

integrirani pristup zaista donio poboljšanja u sustav financijske regulacije i nadzora ili

bi sektorski model ili eventualno dvostruki model regulacije bilo bolji izbor, pogotovo

ukoliko bi se osigurao visoki stupanj suradnje i protoka informacija između nadzornih

agencija.

4.2. PROBLEMI PRI INTEGRACIJI FINANCIJSKE REGULACIJE I SUPERVIZIJE

U TRANZICIJSKIM EKONOMIJAMA

Pri odabiru institucionalne strukture supervizije, kreatori politike često zanemaruju

bitne karakteristike svojih financijskih sustava i svoju odluku opravdavaju kontekstom

političke ekonomije što je pogrešan pristup koji može imati loše posljedice na

kompletan financijski sustav određene zemlje.

Postoji i niz drugih problema koji se javljaju kada zemlja u tranziciji odluči sa

sektorskog pristupa superviziji prijeći na integrirani. U većini slučajeva u Europi i u

bivšem Sovjetskom Savezu došlo je do značajnih napora kako bi se ojačala nadzorna

struktura bankarskog sektora, često uz značajnu tehničku pomoć od međunarodnih

financijskih institucija ili bilateralnih donora. Zbog problema koje je donijela bankovna

kriza u mnogim zemljama, nastojalo se intenzivno podupirati bankovne nadzorne

funkcije, čime se i supervizija banaka s razlogom smatrala jednim od važnijih prioriteta

u gospodarstvima u kojima su, barem u svojim ranim fazama dominirale banke. Snaga

bankovnih regulatornih agencija varira od zemlje do zemlje, ali se općenito smatra da su

43

upravo te agencije najznačajnije u većini tranzicijskih zemalja. U međuvremenu je

pojava burzi – glavnog simbola prelaska na tržišnu ekonomiju, sa sobom donijela i

razvoj ostalih regulatornih agencija, često po uzoru na Komisiju za vrijednosne papire i

burzu (SEC) u SAD-u. S druge strane nadzor nebankarskih institucija koje su počele

rasti u tranzicijskim zemljama nije bio dovoljno razvijen.

U pozadini navedenih kretanja postojala je rastuća zabrinutost u mnogim tranzicijskim

ekonomijama zbog načina na koji bi se osiguralo da cijeli financijski sustav bude pod

nadzorom, tako da se ne pojavljuju regulatorne „praznine“. Strah se uglavnom odnosio

na razne nepovoljne učinke do kojih može doći ukoliko se nadzor bankarskog sektora

ukloni iz Središnje banke, gdje se obično nalazi u tranzicijskim gospodarstvima te

kombinira sa slabijim nadzornim tijelima za sve ostale elemente u financijskom sustavu

(Taylor i Fleming, 1999, p. 22). Pod nepovoljnim učincima smatra se bojazan da bi

slabiji elementi unutar integrirane agencije mogli „razvodniti“ snagu jačih (bankarskih)

elemenata te da bi na taj način eventualno potaknuli odlazak značajnog broja

kvalitetnog ljudskog potencijala iz intergirane agencije. Problem se javlja i sa

uspostavljanjem autoriteta u novoj nadzornoj agenciji, barem dok se ne postigne

određeni stupanj kredibiliteta, pogotovo u tranzicijskim zemljama koje imaju visoko

povjerenje u središnje banke i njihov načina regulacije. Djelomični razlog tome može se

naći i u neinformiranosti javnosti o propisima iz područja financija i općenito

nepoznavanje pravnih konstrukcija kojima bi se mogli postići željeni ekonomski učinci.

S obzirom na navedene probleme, ukoliko se određena tranzicijska zemlja odluči za

uspostavu jedinstvene nadzorne agencije, potrebno je osigurati da menadžment nove

agencije ima snažnu tehničku i upravljačku vjerodostojnost, kao i visoki ugled na

financijskom tržištu. Iznimno je važno da se integracija poduzme s velikom pažnjom

kako bi se zadržala visoka sposobnost bankarske funkcije i osiguralo povjerenje u novu

nadzornu agenciju.

44

4.3. MOGUĆNOSTI UVOĐENJA MODELA INTEGRIRANOG NADZORA U

ODABRANE TRANZICIJSKE ZEMLJE

Za uspješnost gospodarske tranzicije država kandidata za članstvo u Europskoj Uniji od

velike je važnosti uspješna prilagodba i razvoj financijskog sustava. Reformama i

približavanjem europskim standardima i zakonima, u tranzicijskim se zemljama utječe i

na restrukturiranje bankarskog sustava i bankarskog posredništva, ali i na izgradnju

donedavno gotovo nepostojećih dijelova financijskog sustava, tržišta kapitala.

Pitanje harmonične i održive regionalne ekonomske integracije posttranzicijskih država,

poput Republike Hrvatske, pitanje je osobito politički važno za Europsku Uniju. No,

ono istovremeno predstavlja silan potencijal za financijski sustav tih država, kako u

institucionalnom – mogućnost „nadogradnje“ strukturne manjkavosti, minimiziranje

negativnih učinaka koji su posljedica vlasničke strukture postojećih institucija, tako i u

razvojnom smislu – zaokret prema većoj tržišnoj orijentiranosti u skladu s europskim

trendom (Božina i Štajfer, 2009, p. 66). Međutim, kada su u pitanju tranzicijske zemlje,

poput Republike Hrvatske ili Slovenije, javlja se problem njihove pretjerane

orijentiranosti na poslovne banke, koje uglavnom nisu u domaćem vlasništvu. Iako je

ulazak stranih poslovnih banaka donio određeni razvoj, stabilnost sustava bi trebalo

osigurati širim bazama financijskih institucija.

U skladu s europskim trendom odmaka od čisto bankocentričnih sustava, veća se

razvojna dinamika prati i na hrvatskome financijskom tržištu, odnosno na tržištu

kapitala, a upravo su kretanja na tržištu konkretan pravni izvor koji izravno oblikuje i

usmjerava financijsku regulativu države (Božina i Štajfer, 2009, p. 69). Hrvatski

financijski sustav tradicionalno je podijeljen na sektore, pa je i sektorski pristup

regulacije i nadzora bio prikladan. Hrvatska narodna banka (HNB) bila je prva

institucija nadležna za provođenje nadzora nad bankama u Hrvatskoj, a tijekom godina

rastao je broj supervizora u sustavu, odnosno 2001. godine brojio je ukupno šest

supervizora. Pored Hrvatske narodne banke, to su bili (Božina Beroš, 2012, p. 363):

45

1) Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske,

2) Agencija za nadzor nad mirovinskim fondovima i osiguranjima,

3) Direkcija za nadzor društava za osiguranje,

4) Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka te

5) Ministarstvo financija.

Međutim u skladu sa svjetskim trendom danas su i u Republici Hrvatskoj funkcije koje

su tradicionalno bile povezane isključivo s pojedinim sektorom, područje djelatnosti i

ostalih sektora, a suvremene financijske tehnike nose obilježje nekoliko financijskih

transakcija istovremeno. Zbog velikog broja nadzornih institucija koje su bile

administrativno zahtjevne te zbog preklapanja nadležnosti pojedinih institucija, a time i

viših troškova regulacije, Hrvatska je također prvu fazu institucionalne konsolidacije

započela 2003. godine, a danas možemo reći da primjenjuje financijsku superviziju na

temelju djelomične sektorske integracije. To znači da u Hrvatskoj postoje dva zasebna

supervizora od kojih jedan nadzire bankarski sektor (Hrvatska narodna banka – HNB)6,

a drugi integriranim pristupom nadzire osiguravajuća društva i tržište vrijednosnih

papira (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga – Hanfa)7. S obzirom na već

postojeću sektorsku integraciju te skoro članstvo u Europskoj Uniji, nameće se pitanje o

prihvaćanju trenda potpune institucionalne konsolidacije. U Republici Hrvatskoj bi to

bilo moguće učiniti na dva načina: integraciju supervizije pod okriljem Hrvatske

Narodne Banke ili integraciju supervizije stvaranjem potpuno nove nadzorne institucije.

S obzirom na značajno povjerenje i ugled koji Hrvatska Narodna Banka uživa u

hrvatskoj javnosti, eventualna institucionalna konsolidacija trebala bi se odvijati u

smjeru zadržavanja financijske supervizije unutar monetarne vlasti Hrvatske Narodne

Banke. U prilog tome govori i činjenica da bi odvajanje nadzora od Središnje banke

6 Hrvatska narodna banka odgovorna je, u okviru svojih prava i dužnosti, za stabilnost valute i za opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu, a u svom radu je samostalna i odgovorna Hrvatskom saboru (O Hrvatskoj narodnoj banci, 2013). 7 Temeljni su ciljevi Hanfe promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava i nadzor zakonitosti poslovanja subjekata nadzora, a u ostvarivanju svojih ciljeva Agencija se rukovodi načelima transparentnosti, izgradnje povjerenja među sudionicima financijskih tržišta i izvješćivanja potrošača (Ciljevi i načela, 2013).

46

moglo oslabiti mogućnosti za uspješno upravljanje u kriznim situacijama, s obzirom na

to da je hrvatski tranzicijski financijski sustav, još uvijek sklon nestabilnostima. Krajem

1990.-ih Hrvatska Nacionalna Banka uspjela je spriječiti posljedice koje je mogla

donijeti bankovna kriza, pa je i kroz tu ulogu stekla određene vještine i znanja pri

upravljanju rizicima.

Mala gospodarstva u nastajanju, unatoč njihovom značajnom rastu, imaju manjak

sposobnosti za pridobivanje novog kapitala od lokalnih investitora koji bi mogli

dodatno razviti tržište kapitala. Kao primjer može se navesti Slovenija. Financijsko

poslovanje u Sloveniji uglavnom se oslanja na oligopolističku strukturu bankarskog

sustava s utemeljenim odnosima pozajmljivanja, dok je nebankovni financijski sektor

još uvijek nedovoljno razvijen, a tržište kapitala plitko. U usporedbi s financijskim

sustavom euro-područja, financijski sustav Slovenije još uvijek je relativno nerazvijen.

Strategija za razvoj tržišta kapitala u Sloveniji uključuje ključna pitanja koja treba

rješavati: usmjeriti likvidnost trgovanja na transparentnije trgovinske prostore, proširiti

ponudu investicijskih instrumenata te unaprijediti integraciju financijskih tržišta i

institucija te njihovu regulaciju i superviziju s Europskom Unijom.

Po pitanju regulacije odnosno supervizije financijskih sustava, Slovenija se još uvijek

oslanja na sektorski pristup. Institucije nadležne za nadzor i regulaciju u Sloveniji dijele

se na sljedeći način:

1) Agencija za trgovanje vrijednosnim papirima (Agencija za trg vrednostnih papirjev),

2) Banka Slovenije i

3) Agencija za nadzor osiguranja (Agencija za zavoravalni nadzor).

Iako se slovenski financijski sustav još uvijek suočava sa određenim problemima,

brojne su reforme već sada uspješno implementirane, a uz kontinuirani rad na rastu i

razvoju financijskog sustava moguće je ostvariti značajnu institucionalnu snagu. Pritom

47

je važna i optimalna reforma financijske supervizije i regulacije, a slovenska Vlada

svakako razmatra uspostavu jedinstvenog supervizora i to pod okriljem Banke

Slovenije. Jedna od mogućih opcija o kojima se raspravlja je proglašenje Banke

Slovenije kao bonitetnog nadzornika za cijeli financijski sektor, ali uz uspostavu

zasebne agencije koja bi se bavila tržišnim poslovanjem (Slovenia – Review of the

Financial System, 2011). To bi bio logičan korak s obzirom na relativno mali slovenski

financijski sustav, kao i zbog proširenja ponude bankarskog sektora na nebankarske

usluge te općenito osjetan pomak po pitanju važnosti nebankarskog sektora. S obzirom

da Banka Slovenije uživa veliko povjerenje javnosti, osobito nakon ulaska u eurozonu,

odnosno proširenja njezinih ovlasti, ali i obveza te odgovornosti u vidu implementacije

zajedničke monetarne politike, sudjelovanja u upravljanju službenim deviznim

rezervama stranih država članica u skladu sa Ugovorom o osinivanju Europske Unije te

općenito podupiranju nesmetanog funkcioniranja platnog sistema, ovakav način

uspostave integriranog modela financijskog nadzora i regulacije smatra se

najprikladnijim rješenjem.

Kada su u pitanju tranzicijske zemlje, Poljska se može navesti kao dobar primjer

uspješne implementacije modela integrirane financijske supervizije u financijski sustav.

Pristupanje Europskoj uniji bila je ključna pokretačka sila razvoja financijskog sektora i

poboljšanja regulatornog okvira u Poljskoj. Novi institucionalni okvir za nadzor

bankarstva, tržišta kapitala, osiguranja i mirovinskih fondova u Poljskoj je najavljen u

srpnju 2006. godine. Zakonom o nadzoru financijskog tržišta uspostavljen je novi

integrirani nadzorni odbor jedinstven za cijelokupan financijski sustav – Komisija za

financijski nadzor koji je preuzeo zadaće dotadašnjih nadzornih tijela, Komisije za

nadzor vrijednosnih papira i Komisije za nadzor osiguravajućih i mirovinskih fondova,

a 2008. godine ukida se i Komisija za nadzor bankarskog tržišta.

Komisija za financijski nadzor u Poljskoj nadzire cijelokupnu industriju financijskih

usluga u Poljskoj, a to uključuje kreditne institucije, osiguravajuće tvrtke, investicijska

društva, mirovinske sustave, kao i institucije za platni promet i kreditne unije. Štoviše,

48

poljska Komisija za financijski nadzor je postavila određene zadaće koje osiguravaju

uspješnu primjenu integriranog financijskog nadzora, a to su (Polish Financial

Supervision Authority, 2013):

1) poduzimanje mjera s ciljem osiguranja normalnog funkcioniranja financijskog tržišta,

2) poduzimanje mjera kojima bi se osigurao razvoj financijskog sustava i njegove

konkurentnosti,

3) poduzimanje mjera obrazovanja i informiranja vezano uz operacije na financijskom

tržištu,

4) sudjelovanje u izradi zakona i drugih pravnih akata vezanih uz nadzor financijskog

sustava,

5) stvaranje mogućnosti za prijateljsko i pomirljivo rješavanje sporova koji mogu nastati

između financijskih sudionika na tržištu i

6) obavljanje raznih drugih poslova predviđenih zakonom i propisima.

Može se reći da je Komisija za financijski nadzor u Poljskoj dosada uspješno obavljala

svoje zadatke, jer je danas bankarski sektor u Poljskoj najbolje razvijen segment

financijskog sustava te se ujedno ubraja među najbolje u srednjoj i istočnoj Europi u

smislu regulacije i nadzora. To dokazuje i činjenica da u Poljskoj nije bilo bankarskih

neuspjeha još od početka globalne financijske krize i to zahvaljujući dobroj

kapitalizaciji, likvidnosti i sposobnosti zadovoljavanja pojačane kreditne potražnje.

Ovakav se uspjeh svakako velikim dijelom može zahvaliti i aktivnom umjesto

proaktivnom pristupu koji Komisija za financijski nadzor vodi od početka svog

djelovanja, što bi svaka zemlja trebala primjeniti ukoliko se odluči za uspostavu

jedinstvene nadzorne agencije.

Općenito govoreći, za svaku tranzicijsku zemlju iznimno je važno da sagleda

ekonomske, političke ali i povijesne argumente o eventualnom prihvaćanju modela

49

integriranog nadzora financijskih institucija i tržišta. Ovo je od osobite važnosti za

zemlje članice Europske Unije, poput Republike Hrvatske, odnosno one koje su na putu

da to postanu, jer i u Europskoj Uniji financijska supervizija na nacionalnoj i

nadnacionalnoj razini prolazi značajne promjene.

50

5. PREDNOSTI I NEDOSTACI UVOĐENJA INTEGRIRANOG

NADZORA FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA

Svaki model financijske regulacije pruža brojne prednosti, ali i određene nedostatke pa

tako i model integriranog nadzora. Većina stručnjaka smatra kako je upravo jedinstveni

supervizor, nadležan nad svim ili pak nad većinom financijskih institucija unutar

sustava djelotvornije i učinkovitije rješenje od bilo kojeg drugog modela supervizije.

Primjer nordijskih zemalja zaista ukazuje na brojne prednosti koje intergirani način

regulacije i supervizije nudi.

Integrirani se nadzor, prije svega pokazao vrlo uspješan pri rješavanju problema nastalih

zbog sveprisutnog trenda rastućeg broja financijskih konglomerata na financijskim

tržištima diljem svijeta. S obzirom na veliki broj financijskih usluga koje konglomerati

nude, jedinstveno se nadzorno tijelo može lakše nositi sa ovakvom pojavom, jer nema

preklapanja nadležnosti niti zbunjujućih, a ponekad i kontradiktornih pravila i zakona

koje svaka pojedina regulatorna agencija nosi. To znači da jedinstveni supervizor

učinkovitije može riješiti potencijalne sukobe između različitih ciljeva u superviziji koji

nastaju u praksi. Time se ujedno pojednostavnjuje nadzor financijskih tržišta i

institucija, što smanjuje troškove, ali i vrijeme potrebno za kvalitetnu regulaciju i

nadzor. Integrirani nadzor promiče i bolji protok informacija te koordinaciju između

supervizora, što također dovodi do poboljšanog nadzora. S obzirom na to da se

uspostavom integriranog nadzora olakšava usklađivanje regulatornih standarada i

prakse, time se ujedno omogućava jedinstveno izvješćivanje i objavljivanje informacija.

Za pravilno funkcioniranje financijskih tržišta nužno je na vrijeme prepoznati rizike koji

prijete financijskoj stabilnosti, a s obzirom na bolju sustavnu analizu rizika koju

omogućuje integrirani nadzor, ovo je također važna stavka pri izboru modela financijske

regulacije i nadzora. Institucionalnom konsolidacijom također se mogu iskoristiti

prednosti ekonomije razmjera, u smislu da će jedna institucija moći bolje iskoristiti i

rasporediti administrativna sredstva i stručnjake kojima raspolaže u ovom području, a

time je ujedno i manji institucionalni trošak. Važan je i politički aspekt, odnosno

51

jedinstvenim se nadzorom lakše može zadobiti povjerenje javnosti, upravo zbog toga

što kao jedinstvena vlast ima i znatno veću odgovornost nego što to pojedina nadzorna

tijela mogu imati. Do jačanja povjerenja dolazi i zbog uklanjanja konkurentne

nejednakosti diskriminacije u vlasti i privilegije među regulatornim entitetima. Važan

čimbenik svakako je i mogućnost formiranja koherentne politike ljudskih resursa,

odnosno pogoduje se razvoju profesionalnih tijela regulacije i nadzornog osoblja, što

ujedno može dovesti do boljih nadzornih odgovornosti.

Unatoč brojnim navedenim prednostima, takav „okrupnjeni supervizor“ može se

pokazati tromim i neučinkovitim u vrijeme kada je potrebno dati brz i kvalitetan

odgovor na tržišna kretanja. Takav nepovoljni scenarij može se dogoditi i ukoliko dođe

do gubitka fokusa, odnosno ukoliko ciljevi postaju nejasni. Veliki nedostatak također je

i jednoobraznost, odnosno sličan ili isti pristup različitim financijskim aktivnostima i

institucijama koje ih provode. Naravno da je određeni stupanj integracije nadzora nad

različitim financijskim sektorima poželjan da bi se izbjegla mogućnost regulatorne

arbitraže, ali je ipak potrebno i dalje poštivati njihove specifične sektorske razlike. Tako

veliku organizaciju koja se bavi širokim spektrom aktivnosti najčešće karakterizira

složena i kruta birokracija, što je također loše. Brojne su opasnosti koje integrirani

nadzor eventualno može donijeti, poput povećane moralne opasnosti, efekta božićnog

drvca, odnosno dodavanje novih, bespotrebnih funkcija i odgovornosti te efekt

pandorine kutije koji označava nepredvidivost promjene procesa. Ukoliko se određena

zemlja ipak odluči uspostaviti jedinstvenu regulatornu agenciju, mora biti spremna

suočiti se s brojnim problemima koje takva odluka nosi, kao što su zakonska prilagodba,

odlazak iskusnih kadrova, kašnjenja u integraciji sustava informatičke tehnologije i

infrastrukture ujedinjenih agencija, demoralizacija zaposlenika ujedinjene agencije,

manjak ciljeva i jasnoće u novoj instituciji te proračunski problemi.

Nedostaci, odnosno problemi koji se javljaju prilikom uspostavljanja integriranih

nadzornih financijskih agencija prikazani su u tablici 4.

52

Tablica 4. Tipični problemi prilikom uspostavljanja integriranih nadzornih financijskih

agencija

Problem Broj agencija Postotak svih agencija 1.Zakonske prilagodbe (potrebno je usvojiti

nova pravila legislative financijskog sektora) 10 67%

2. Odlazak iskusnih kadrova 9 60% 3.Kašnjenja u integraciji IT sustava i

infrastrukture ujedinjenih agencija 8 53%

4.Demoralizacija zaposlenika ujedinjenih

agencija 8 53%

5. Manjak ciljeva i jasnoće u novoj instituciji 2 13% 6.Proračunski problemi (manjak sredstava za

potpuni završetak integracije agencija) 2 13%

Izvor: Worldbank, 2011, dostupno na:

http://siteresources.worldbank.org/INTAFRSUMAFTPS/

Resources/Integrated_financial_service_supervision_international_exp_LR.pdfa_mht

(15.12.2012.)

Neovisno o prednostima ili nedostacima koje institucionalna konsolidacija može imati,

treba voditi računa i o tome da nisu sve države jednako pripremljene na mogućnost

institucionalne konsolidacje supervizije. Svaka država prije svega treba riješiti probleme

u postojećoj strukturi nadzora i supervizije ukoliko ne želi da se oni preslikaju na novu

nadzornu agenciju.

53

6. ZAKLJUČAK

Financijska tržišta i institucije su od presudne važnosti za svaku nacionalnu ekonomiju,

ali isto tako su podložna i raznim rizicima. Upravo je zbog tih rizika nužna intervencija

države kako bi se kroz optimalnu regulaciju i superviziju sveli na najmanju moguću

razinu, a na taj se način ujedno gradi i snažno te opravdano povjerenje u financijski

sustav. Pritom je važno da svaka zemlja razmotri stupanj svog ekonomskog razvoja kao

i vlastite institucionalne i političke okolnosti kako bi odabrala odgovarajući regulacijski

okvir, odnosno optimalan model financijske regulacije i supervizije.

U brojnim financijskim sustavima diljem svijeta u posljednjih dvadesetak godina došlo

je do značajnih promjena. Prije svega, financijski konglomerati su postali dominantni

igrači na financijskim tržištima, što predstavlja izazov za financijske supervizore u svim

disciplinama pri ostvarivanju učinkovitog nadzora. Isto tako, financijski proizvodi i

usluge postaju sve složeniji, kombiniraju značajke različitih financijskih područja, a

time ujedno i njihova supervizija zahtijeva nove i poboljšane sposobnosti. Zbog svega

navedenog, može se zaključiti da tradicionalni sektorski nadzor financijskog sustava

postaje sve više zastarijeli te je nužno promišljati o promjenama u smjeru rasta i razvoja

financijske regulacije i supervizije, a time i svakog financijskog sustava.

Kao riješenje ovog problema, nameće se model integriranog financijskog nadzora, što

su brojne zemlje već i prihvatile te uspiješno implementirale. Pritom se ističu upravo

nordijske zemlje (posebno Norveška, Danska i Švedska), kao zemlje s najdužim

iskustvom u svezi stvaranja integriranih financijskih nadzrnih agencija. Brojne su

sličnosti između ekonomskih i financijskih sustava ovih zemalja, a brojne su i političke

i kulturne sličnosti stoga je posve logično da su i regulacijske te supervizijske aktivnosti

organizirali na sličan način, tj. kroz integrirane regulatorne agencije. Osnovni razlog

zbog kojeg su se ove zemlje odlučile na takav korak su koristi koje dobivaju od

ekonomije razmjera pri korištenju ograničenih sredstava u relativno malom, visoko

koncentriranome financijskome sustavu u kojemu dominiraju financijski konglomerati.

54

Osim već navedenog, brojni su i drugi argumenti koji govore u korist ujedinjenja

nadzora financijskih usluga, poput veće efikasnosti, dobiti od ekonomije obujma, bolja

preraspodjela resursa, jednostavnije rješavanje proturječja između regulatornih ciljeva

ili zakona, veće mogućnosti za profesionalni napredak zaposlenih, unaprijeđenje

političkog značaja i položaj regulatornih tijela i dr. Unatoč brojnim prednostima, treba

razmotriti i potencijalne rizike koje ovakva ujedinjena regulatorna agencija može imati.

Može se dogoditi da takva agencija ima višestruke i stoga nejasne ciljeve, a veliki

problem predstavlja i nedostatak jednoga usklađenoga zakona o financijskim uslugama.

Nadalje, sam proces ujedinjavanja više agencija je veoma složen i pun opasnosti, a

kasnije se često javljaju i organizacijski problemi i slično. Sve su to važni čimbenici

koje svaka zemlja treba detaljno razmotriti prije nego se odluči za takav korak.

Ekonomija razmjera je posebno važan argument kada su u pitanju tranzicijske zemlje,

odnosno zemlje sa malim financijskim sektorom, jer donosi brojne financijske koristi

koje su izuzetno važne za daljnji ekonomski razvoj i napredak. S obzirom na to da su

tranzicijske zemlje obilježene dominacijom bankarskog sektora u financijskom sustavu,

uz tek manju ulogu koju imaju tržišta kapitala, to može biti dodatni razlog za

uspostavljanje integriranog financijskog nadzora. Važno je da svaka zemlja, osobito

tranzicijska izvaže koje koristi može dobiti od integrirane agencije, jer takva informacija

može poslužiti za uspiješan menadžment i to tijekom procesa transformacije, ali i

kasnije kako bi agencija kroz uspješno poslovanje dobila određeni ugled, a time i

povjerenje javnosti, odnosno sudionika na financijskim tržištima.

Međuovisnost između različitih segmenata financijskog sustava i stvaranje financijskih

konglomerata je zahvatilo i hrvatski financijski sustav, što znači da bi Vlada Republike

Hrvatske trebala ozbiljno razmisliti o mogućnosti uspostavljanja jedinstvene

supervizorske agencije kako bi regulacija i supervizija bile dosljedne i djelotvorne.

Hrvatska je već napravila pomak po tom pitanju, kada je sektorski model supervizije

zamijenila dvostrukim modelom. Trenutna konsolidirana supervizija bankarskog

sektora pod okriljem Hrvatske narodne banke kao i ujedinjena supervizija svih ne-

55

bankarskih financijskih institucija, što u Hrvatskoj provodi Hanfa zadovoljavajuća je

opcija za nadolazeće godine, barem dok Hrvatska kao mala tranzicijska ekonomija na

korak pri ulasku u puno članstvo u Europsku Uniju ne riješi brojne ozbiljne i aktualne

ekonomske i političke probleme. U slučaju brzopletog i nepromišljenog ulaska u novi

integrirani sustav regulacije, velika je mogućnost neuspjeha i ogromnih troškova što je

neprihvatljivo pogotovo u uvjetima još uvijek prisutne financijske krize.

56

LITERATURA

1) Knjige

Foley, B. J., 1998, Tržišta kapitala, Mate, Zagreb

Klačmer Čalopa, M., Cingula, M., 2009, Financijske institucije i tržište kapitala, TIVA,

Varaždin

Mishkin, F. S., 2010, Ekonomija novca, bankarstva i financijskih tržišta, Mate,Zagreb

Novak, B., 2002, Financijska tržišta i institucije, Ekonomski fakultet, Osijek

Olgić Draženović, B., 2012, Uloga i utjecaj institucionalnih investitora na razvoj tržišta

kapitala odabranih tranzicijskih zemalja i Republike Hrvatske, Ekonomski fakultet,

Rijeka (doktorska disertacija)

Prohaska Z., 1996, Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb

Prohaska Z., Olgić Draženović, B., 2009, ''Financial Regulation and Supervision u

Croatia'' u 50 Years of European Union, urednici Kandžija, V., Kumar, A., Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

Saunders, A., Millon Cornett, M., 2006, Financijska tržišta i institucije, Masmedia,

Zagreb

2) Članci

Božina Beroš, M., 2012, ''Financijska supervizija u Hrvatskoj – između dvije institucije

i jednog europskog trenda'', Ekonomski pregled, vol. 63, no. 5-6, pp. 352-371

Božina M., Štajfer, J., 2009, ''Reforma financijske regulative Europske Unije – analiza

uloge prava na suvremenom financijskom tržištu'', Ekonomski pregled, vol. 60, no. 1-2,

pp. 50-74

57

Taylor, M., Fleming, A. 1999, ''Integrated Financial Supervision: Lessons of Northern

European Experience'', dostupno na:

http://info.worldbank.org/etools/docs/library/50180/TaylorFleming_1999.pdf

(20.03.2013.)

3) Ostali izvori

About Finanstilsynet, 2009, Finanstilsynet, dostupno na:

http://www.finanstilsynet.no/en/Secondary-menu/About-Finanstilsynet/ (16.04.2013.)

About NASDAQ OMX, NASDAQ OMX, dostupno na:

http://www.nasdaqomxnordic.com/about_us?languageId=1 (13.04.2013.)

Annual Report, 2011, Finanstilsynet, dostupno na:

http://www.finanstilsynet.no/Global/English/Reports/Annual%20Reports/Annual_Report_2011.

pdf (13.07.2013.)

Board of Directors, 2013, Finansinspektionen, dostupno na: http://www.fi.se/Folder-

EN/Startpage/About-FI/Who-we-are/Organisation/Board-of-Directors/ (14.07.2013.)

Ciljevi i načela, 2013, Hanfa, dostupno na:

http://www.hanfa.hr/index.php?ID=0&AKCIJA=230&LANG=HR&vijestid=983 (14.07.2013.)

Financial integration in the Nordic-Baltic region, 2007, IMF, dostupno na:

http://www.imf.org/external/np/seminars/eng/2007/nordbal/pdf/0607.pdf (20.06.2013.)

Financial Stability Review, 2013, ECB, dostupno na:

http://www.ecb.int/pub/pdf/other/financialstabilityreview201305en.pdf (20.06.2013)

Financial Supervision, 2013, European Commission, dostupno na:

http://ec.europa.eu/internal_market/finances/committees/#maincontentSec2

(02.04.2013.)

Laws and Regulations, 2013, Finanstilsynet, dostupno na:

http://www.finanstilsynet.no/en/Secondary-menu/About-

Finanstilsynet/Regulation/Laws-and-regulations/ (17.04.2013.)

58

Mission and Vision, 2012, Finanstilsynet.dk, dostupno na:

http://www.finanstilsynet.dk/en/Om-os/Mission-og-vision.aspx (20.04.2013.)

Nova europska arhitektura financijske stabilnosti: učvršćivanje temelja, 2012, HUB

Analize, dostupno na: www.hub.hr/lgs.axd?t=16&id=3553 (01.04.2013.)

O Hrvatskoj narodnoj banci, 2013, HNB, dostupno na: http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-

hnb.htm (14.07.2013.)

Objectives and Core Areas, 2008, Finanstilsynet.dk, dostupno na:

http://www.finanstilsynet.dk/en/Om-os/Objectives-and-core-areas.aspx (20.04.2013.)

Organizational Chart, 2012, Finanstilsynet.dk, dostupno na:

http://www.finanstilsynet.dk/en/Om-os/Organisationsdiagram.aspx (14.07.2013.)

Polish Financial Supervision Authority, 2013, Tasks and objectives, dostupno na:

http://www.knf.gov.pl/en/About_us/KNF_Polish_Financial_Supervision_Authority/task

_and_objectives/index.html (29.05.2013.)

Recent developments in supervisory structures in the EU member states (2007-10),

2010, European Central Bank, dostupno na:

http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/report_on_supervisory_structures2010en.pdf

(03.04.2013.)

Regulacija i nadzor financijskog sustava u EU, 2011, dostupno na:

http://www.huo.hr/hrv/uskladjivanje-s-eu-regulacijom/100/%20 (03.04.2013.)

Slovenia – Review of the Financial System, 2011, OECD, dostupno na:

http://www.oecd.org/finance/financial-markets/49497940.pdf (25.05.2013)

Strategy, 2010, Finanstilsynet, dostupno na:

http://www.finanstilsynet.no/Global/English/Reports/Strategy/Finanstilsynet_Strategy_

2010-2014.pdf (17.04.2013.)

Strategy 2015, 2012, Finanstilsynet.dk, dostupno na:

http://www.finanstilsynet.dk/en/Om-os/Strategi-2015/~/media/Om-

os/2013/Strategy2015.ashx (20.04.2013.)

59

Supervision Report, 2012, Finansinspektionen, dostupno na:

http://www.fi.se/upload/90_English/20_Publications/10_Reports/2012/tillsyn2012_eng.

pdf (19.04.2013)

The Organisational Structure of Banking Supervision, 2000, dostupno na:

http://www.sa-dhan.net/Adls/Dl6/Baselcommittee/TheOrganisationalStructure.pdf

(08.04.2013)

The Structure of Financial supervision: Approaches and Challenges in Global

Marketplace, 2008, dostupno na: http://www.legco.gov.hk/yr08-

09/english/panels/fa/papers/fa0223cb1-837-3-e.pdf (30.03.2013.)

Worldbank, 2011, dostupno na:

http://siteresources.worldbank.org/INTAFRSUMAFTPS/

Resources/Integrated_financial_service_supervision_international_exp_LR-.pdfa_mht

(12.06.2013.)

60

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1. Pregled integriranih nadzornih agencija za odabrane

zemlje u 2011. godini

15.

2. Modeli financijske supervizije u državama europodručja

(do 2010. godine)

18.

3. Bankovna koncentracija u nordijskim i baltičkim

zemljama (2001. – 2005.)

21.

4. Tipični problem prilikom uspostavljanja integriranih

nadzornih financijskih agencija

52.

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov grafikona Stranica

1. Evolucija bankarskih kredita i depozita – omjeri nakon

bankarske krize

27.

POPIS SHEMA

Redni broj Naslov sheme Stranica

1. Makro i mikro regulacija i nadzor financijskog sustava

Europske Unije

17.

2. Stablo odluke o uspostavljanju integrirane nadzorne

agencije

41.

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom INTEGRIRANI NADZOR

FINANCIJSKIH TRŽIŠTA I INSTITUCIJA U NORDIJSKIM ZEMLJAMA izradila

samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Zdenka Prohaske, a pri izradi diplomskog rada

pomagala mi je i asistentica dr. sc. Bojana Olgić Draženović. U radu sam primijenila

metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju

diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala

s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Studentica

_____________________

Tina Sigović