INCIJALNI materijal FOKUS SKUPINA – rehabilitacija i domena zdravstva

Radna mjesta Zakonodavni okvir Kontekst i

standardi

profesije

Izbor poteškoća

ZDRAVSTO ZAKONSKI OKVIR SLOŽEN

PRIMJER 1

Kratki pregled iz prošlih vremena

Do devedesetih godina u sustavu zdravstva radili su defektolozi uz korištenje šifri koje su pokrivale svu populaciju i sve

defektološke postupke, npr.: intervju, obrada, individualni tretman, grupni tretman, savjetovanje obitelji...

Pojavom Plave knjige ostaje naziv defektolog, ali su šifre postale isključivo logopedske. Treća izmjena bila je samo u

nazivu djelatnosti gdje se defektolog mijenja u naziv defektolog-logoped

- Provjera

- I to uvođenjem BIS-a;bolničkog informatičkog sustava, po ugledu na Australiju.

- S obzirom da oni nisu imali defektologa, ali ni edukacijskog rehabilitatora, u sustavu naša struka i ne postoji.

Sustav poznaje psihologe, logopede, soc. radnike i ostale. Tada, unatoč pokušajima nas nekoliko kolegica nismo

uspjele ništa učiniti.

Na primjeru Ambulante za djecu s teškoćama u razvoju (mr.sc. Nelica Šimleša, diplomirani defektolog)

Mr. sc. Nelica Šimleša stekla je akademski stupanj magistra znanosti iz područja biomedicine i zdravstva, znanstvene

grane psihijatrije) i radi u OŽB Požega 29 g. na poslovima defektologa, sada edukacijskog rehabilitatora.

Opis poslova edukacijskog rehabilitatora koji obavlja uključuje

- provođenje prevencije, dijagnostike, rane rehabilitacije i tretmana (individualnih ili grupnih)

- obavlja suportivni i savjetodavni rad s obitelji i vrši edukaciju za rad kod kuće;

- izdaje nalaz i mišljenje o funkcioniranju djeteta iz područja grube i fine motorike; spoznaje i razumijevanja,

komunikacije, socijalizacije, igre, sposobnosti usmjeravanja pažnje, perceptivno-motoričkih sposobnosti, razvojnih

odstupanja i dr.;

- sudjeluje u radu tima

- po potrebi sudjeluje u vještačenju za CZSS;

- vodi propisanu dokumentaciju

Djecu na edukacijsko rehabilitacijsku procjenu najčešće upućuju neuropedijatar, pedijatar, obiteljski liječnik, pedopsihijatar,

psiholog, logoped, pedagog, učitelj, odgajatelj ili samoinicijativno roditelji djeteta zbog uočenih odstupanja u razvoju koje ih brine.

Manji broj djece dolazi iz drugih ustanova na nastavak edukacijsko-rehabilitacijske terapije. Radi se o djeci s faktorima rizika za

neurološki razvoj, usporenim psihomotornim razvojem, teškoćama s održavanjem pažnje, teškoćama učenja, komunikacijskim

teškoćama, adaptacijskim teškoćama, djeci neprimjereno poticanoj u socijalnom razvoju, djeci s kromosomskim aberacijama,

metaboličkim bolestima, oštećenjima vida, sluha, motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima, poremećajima iz autističnog

spektra, poremećajima senzoričke integracije i sl. Upućuju se verbalna i neverbalna djeca te djeca s višestrukim teškoćama. Iz ovoga

se može vidjeti da se radi o velikoj dobnoj raznolikosti djece, odraslih osoba i velikoj raznolikosti u pogledu razloga upućivanja

djeteta ili osobe na procjenu. Navodim neke od šifri prema MKB pod kojima se djeca najčešće upućuju: F81 specifični razvojni

poremećaj vještina učenja i formalnih znanja; F81.2 specifični poremećaj u vještini računanja:F81.3 mješoviti poremećaj vještina

učenja i studiranja;F81.8 ostali razvojni poremećaji vještina učenja i studiranja; F81.9 poremećaj razvoja vještina učenja i studiranja,

nespecificirani;F82 specifični poremećaj razvoja motoričkih funkcija; F83 specifični miješani razvojni poremećajima; F84

pervazivni razvojni poremećajima; F84.0 autizam u djetinjstvu; F84.1 atipični autizam; F84.2; Rettov sindrom; F84.3 drugi

dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu; F84.4 poremećaj hiperaktivnosti povezan s duševnom zaostalošću i stereotipnim kretnjama;

F88 ostali poremećaji psihološkog razvoja;F90 hiperkinetski poremećaj;F90.0 poremećaj aktivnosti i pažljivosti; F92 mješoviti

poremećaji ponašanja i osjećaja:F93.0 anksioznost zbog odvajanja u djetinjstvu; R62 izostanak očekivanog normalnog fiziološkog

razvoja; G80 infantilna cerebralna paraliza; Q90 Downov sindrom

Djeca osim iz Požege dolaze iz svih prigradskih naselja i mjesta iz okolice -Našice, Okučani, Bjelovar, Nova Gradiška,

Lipik, Pakrac, Rešetari, Dragalić, Badljevina, Pleternica, Kutjevo, Brestovac, Nova Kapela, Vrbje, Velika... Godišnje se

uradi oko 1800 tretmana, uključujući i obrade.

Prema pravilniku Ministarstva zdravstva nije predviđena djelatnost edukacijskih rehabilitatora kao niti mrežom javne

zdravstvene službe.

Postoje šifre kojima možemo evidentirati i vrednovati svoj rad- no one su neadekvatne jer onemogućuju prikaz rada

pojedinih kolega, ograničene su dobi ili specijalizacijom liječnika koji upućuje osobu edukacijskom rehabilitatoru.

Posljedično edukacijski rehabilitator nema šifru djelatnosti što otežava dostupnost jer liječnici primarne zdravstvene

zaštite svakodnevno zovu tražeći objašnjenje kako bi nam napisali uputnicu. Nema nas u popisu šifri djelatnosti te roditelji

uvjeravaju liječnike da žele defektologu koji ne postoji, sada je edukacijski rehabilitator, ali nema ga u šifri djelatnosti i

tako u krug. Kada upućuje osobu edukacijskom rehabilitatoru šifre djelatnosti se vežu uz liječnika specijalista-pedijatar,

neurolog, fizijatar...te svatko od nas ovisno gdje radi treba drugačiju uputnicu iako radimo iste poslove. Kao što je vidljivo

iz navedenog, korisnici s kojima se radi različitih su sposobnosti, potreba i dobi, šifre koje trenutno postoje onemogućuju

evidentiranje i vrednovanje rada.

S druge strane, zahvaljujući naporima pojedinaca oformljena je HKER, te se neke stvari počinju rješavati.

Kolege sada mogu odrađivati stručno osposobljavanje, ali ipak bez mogućnosti polaganja stručnog ispita u zdravstvenoj

ustanovi, u neodređenim uvjetima- načina provođenja stručnog osposobljavanja, kao i polaganja.

Kvalitetna usluga ovisi o dobroj rehabilitacijskoj procjeni, koja je opća i specifična, a cilj joj je utvrditi razinu

funkcioniranja osobe.

Njen osnovni cilj nije utvrđivanje ograničenosti, već mogućnost promjena razvoja funkcionalnog karaktera (biološkog,

mentalnog i socijalnog) i općeg unapređenja stanja i djeteta. Opći dio koji radi svaki edukacijski rehabilitator (motorički

razvoj, kognitivni razvoj, govorno-jezični razvoj, socijalni i emocionalni razvoj) i specifični, koji se upotrebljava

specifično u odnosu na prirodu poteškoća, kojim se pojedini edukacijski rehabilitator bavi. Opća edukacijsko

rehabilitacijska procjena treba omogućiti procjenu svih onih struktura i funkcija preko kojih osoba organizira svoje

kontakte s realitetom svijeta predmeta i svijeta drugih koji ga okružuju.

Cilj procjene je utvrditi eventualne smetnje i odstupanja u razvoju i utvrditi djetetove prednosti.

Roditeljima se na osnovu opserviranih i dobivenih rezultata daje nalaz i mišljenje, te preporuka. Napravi se plan rada s

djetetom koji se može provoditi i proširivati u suradnji s ostalim stručnjacima i srodnim ustanovama s ciljem djelovanja

na cjelokupan razvoj djeteta. Vrlo je važno praćenje napretka djeteta.

Učini se: intervju, opservacija ponašanja djeteta i roditelja ili udomitelja, analiza i sinteza dobivenih rezultata drugih

stručnjaka, edukacijsko-rehabilitacijska procjena (fizičkih, intelektualnih, komunikacijskih, emocionalnih i socijalnih

razvojnih kapaciteta. Uz opću i specifičnu edukacijsko-rehabilitacijsku procjenu koriste se različiti razvojni testovi i

mjerni instrumenti, standardizirani (PDD-MRS, ACADIA, PMZ, SSV itd. ) i nestandardizirani (različite razvojne

ljestvice), nalaz i mišljenje, plan rada s djetetom i odluka o vrsti tretmana i njegova provedba i podrška i savjetovanje

obitelji

Upravo zbog toga tražimo promjenu šifru koje bi obuhvaćale i opći dio i populaciju koja trenutno nije uključena u iste.

Primjera radi, imamo djecu i odrasle koji trebaju terapijsku stimulaciju i rehabilitaciju, a ona na primjer može biti

ograničena do 3 godine. Moraju postojati šifre koje će pokrivati osnovna znanja i kompetencije edukacijskih

rehabilitatora dobivenih na diplomskom studiju edukacijske rehabilitacije. Predlažemo zato da se sukladno tome

razmotri uvođenje ovih šifri:

- Intervju s roditeljima/skrbnicima

- Opservacija ponašanja djeteta i roditelja/skrbnika

- Pisanje nalaza i mišljenja

- Edukacijsko-rehabilitacijski tretman

- Grupni tretman/rad

- Podrška i savjetovanje obitelji

Dodatne šifre kao što su funkcionalna procjena vida, augmentativni sustavi komunikacije i ostali postupci koji

proizlaze iz dodatnih edukacija također se mogu naći u šiframa, no nužno je da imamo šifre koje pokrivaju osnovnu

djelatnost svih edukacijskih rehabilitatora.

Zaključak

1. Prema usporedbi / popisu kolegija na studijima Rehabilitacije i Logopedije primjerice, vidljivo je da studenti

rehabilitacije i logopedije dobivaju ista znanja i kompetencije u osnovnim predmetima zdravstvenog usmjerenja. Razlika

se može vidjeti samo u dodatnim predmetima koji se vežu za specifična područja rada, ali ne nalazi se razlika u broju

predmeta koji jedni imaju u odnosu na druge. Shodno tome, apeliramo da se ponovno razmotri priznavanje edukacijskih

rehabilitatora kao ravnopravnih zdravstvenih djelatnika.

2. Edukacijski rehabilitatori pružaju usluge dijagnostike, terapije i prevencije u okviru konzilijarno -polikliničke

zdravstvene zaštite, zbog dostupnosti smatramo potrebnim usluge omogućiti i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Edukacijski rehabilitatori ostaju neprepoznati u sustavu zdravstva, iako se u osobnom slučaju mr. sc. N.Š., ali i drugih

kolegica članica HKER; kroz ambulantu odradi oko 1800 tretmana godišnje. Jasno je dakle da potreba postoji, a unatoč

tome ne priznaje se doprinos koji se pruža.

3. Unazad godinu dana krenula je praksa uključivanja edukacijskih rehabilitatora u zdravstvo putem stručnog

osposobljavanja. Takvi kolege ostaju u praznom prostoru jer pripravnički staž odrađuju u zdravstvu, a po Zakonu o

edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti za to je nadležan ministar nadležan za socijalnu skrb. Postavlja se pitanje kako

polagati stručni ispit na tom području kada ondje nisu odrađivali staž? Potrebno je dakle u Zakonu o edukacijsko-

rehabilitacijskoj djelatnosti promijeniti navezanost edukacijskih rehabilitatora samo na ministarstvo nadležno za socijalnu

skrb s obzirom da se kao struka nalazimo i u školstvu i u zdravstvu te za ta područja trebaju odgovarati nadležna

ministarstva. Apeliramo i na stvaranje smjernica Komore edukacijskih rehabilitatora o provođenju i praćenju te načinu i

sadržaju polaganja stručnih ispita edukacijskih rehabilitatora u suradnji s Ministarstvom zdravstva.

4. Potrebno je osvješćivati važnost međusobne suradnje svih stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila za

ostvarivanje kvalitetne podrške djeci.

5. Uskladiti različite institucije i zakonodavstvo sa stvarnim stanjem; po zakonu o edukacijsko -rehabilitacijskoj

djelatnosti za našu djelatnost je nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku što bi se trebalo

promijeniti- da je nadležno ministarstvo ovisno području djelovanja, odnosno gdje osoba radi.

6. Zbog navedenog smatram izuzetno važnim širiti mrežu edukacijskih rehabilitatora u lokalnim zajednicama kako bi bili

dostupni obiteljima s djecom s teškoćama u razvoju.i povećali kvalitetu života tih obitelji, smanjili iseljavanje zbog

nedostupnosti edukacijsko-rehabilitacijskih tretmana, smanjili diskriminaciju i povećali inkluzivnost.

7. Potrebno je odrediti suštinske kompetencije koje se dobivaju diplomom edukacijskog rehabilitatora, a koje nisu

uvjetovane daljnjim usavršavanjima i sudjelovanjima na tečajevima. Iz te određenosti izaći će i kvalitetna definicija koja

će omogućiti kako bolju prepoznatljivost struke, tako i određivanje šifri na području zdravstvene zaštite (koje dijelom

predlažemo u ovom radu).

Prijedlog – ANALIZA SKUPINA

Promotivni primjer

edukacijskog

rehabilitatora u

javnozdravstvenom

timu

EDUKACIJSKI REHABILITATOR U JAVNOZDRAVSTVENOM TIMU Marija Škes

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska marija.skes@stampar.hr

Edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost u sustavu zdravstva obavlja se u sklopu klinika, općih i specijalnih bolnica,

poliklinika, drugih ustanova i savjetovališta, ali i u zavodima za javno zdravstvo kroz aktivnosti promicanja zdravlja i

prevencije nastanka bolesti i invaliditeta. Djelatnost promicanja zdravlja temelji se na relevantnim i aktualnim strateškim

dokumentima, kao što su Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020. i Plan promicanja zdravlja, prevencije i

ranog otkrivanja bolesti.

Demografski trendovi s rastućim brojem starijih osoba i suvremeni način života koji podrazumijeva sjedilački način

života, izloženost stresu i po zdravlje štetne životne navike, pridonijele su značajnom porastu kroničnih nezaraznih bolesti

koje su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Kronične nezarazne bolesti u svim razvijenim zemljama

svijeta predstavljaju vodeći javnozdravstveni problem, svake godine uzrok su smrti 38 milijuna ljudi. Obilježava ih

dugotrajan tijek, često su doživotne, mogu smanjiti kvalitetu života, dovesti do invalidnosti i prijevremene smrtnosti te

značajno opterećuju zdravstvene fondove. Također procjenjuje se da oko 15% svjetske populacije živi s nekim oblikom

invaliditeta. U Hrvatskoj živi 511.094 osoba s invaliditetom prema podacima Hrvatskog registra o osobama s

invaliditetom za 2015. godinu, u Gradu Zagrebu 90.260. upravo podaci o dizabilitetu su preduvjet za planiranje

odgovarajućih preventivnih mjera i donošenje programa za osobe s invaliditetom.

Aktivnosti promicanja zdravlja usmjerene su na primarnu prevenciju bolesti i unaprjeđenje zdravlja opće populacije,

populacijskih skupina i pojedinaca. U javnom zdravstvu ciljevi standarda rada edukacijskih rehabilitatora proizlaze iz

temeljnih zadataka edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti posebice u području prevencije, savjetovanja, edukacije,

provođenja stručnih i znanstvenih istraživanja.

Promicanje zdravlja obuhvaća različite pristupe i metode kao što su mjere zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja,

zakonodavne mjere, porezne i administrativne mjere, organizacijske mjere te aktivnosti lokalne zajednice i na taj način

obuhvaća široku intersektorsku suradnju.

Mjere promicanja zdravlja u kojima sudjeluje edukacijski rehabilitator provode se kroz rad s djecom i mladima,

vulnerabilnim skupinama i profesionalno definiranom populacijom djelovanjem na životne navike, rizične čimbenike

zdravlja te na čimbenike socijalnog okoliša. U okruženju (obitelj, zajednica, vrtić, škole, radna mjesta) mjere promicanja

zdravlja provode se radom u manjim skupinama (radionice), individualnim savjetovanjem te radom u većim skupinama

(predavanja). Važno područje rada su i preventivne aktivnosti usmjerene na edukaciju djelatnika u obrazovnom sustavu,

zdravstvenih i nezdravstvenih sručnjaka, sudjelovanje u preventivnim programima koji posebnu pozornost posvećuju

promicanju zdravih stilova života te ukazivanju na rizične i protektivne čimbenike, stjecanju socijalnih vještina, modelima

socijalnih učenja, razumijevanju i skrbi o društvenom okruženju i okolišu.

Specifični ciljevi uključuju i programe rane intervencije, pravovremenog prepoznavanja rizika bolesti te sprečavanje

pojave bolesti, programe psihosocijalne pomoći i podrške, rehabilitacije i resocijalizacije. Poticanjem usvajanja zdravih

stilova života i jačanjem vlastite odgovornosti građana za zdravlje djeluje se na kvalitetu i dužinu trajanja života,

smanjenje pojavnosti kroničnih nezaraznih bolesti te razvoja i nastanka invalidnosti. Posebno je važna uloga edukacijskog

rehabilitatora u suradnji s udrugama i stručnim društvima.

Zdravstvena skrb zahtijeva multidisciplinaran, holistički pristup. Edukacijski rehabilitator je jedan od često neprepoznatih

članova javnozdravstvenog tima čija uloga u timu uključuje procjenu potreba, interesa i sposobnosti, izradu plana podrške,

senzibilizaciju pripadnika svih segmenata društva, poticanje suradnje između tijela državne vlasti i organizacija civilnog

društva, tranzicijske programe kao i široki spektar drugih edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka u području javnog

zdravstva i promicanja zdravlja.

KOMUNIKACIJA - analiza / informiranost / komunikacija – posredovanje HKER i nadležni uredi / stakeholderi

Socijalna skrb

ZAKONODAVNI OKVIR – PISMO ČLANICE HKER MINISTARSTVU POTAKNUTIO

OUMEĐU OSTALOG I Pravilnik, o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 157/13)

Poštovani,

obraćamo Vam se potaknuti iskustvima koja kao edukacijski- rehabilitatori u praksi doživljavamo svakodnevno, a za koja

držimo da degradiraju status nas kao stručnjaka, našu profesiju, ali i znatno smanjuju kvalitetu usluge koju korisnici s

kojima radimo dobivaju te otežavaju roditeljima djece s teškoćama pronalaženje pravovremene, stručne podrške o čemu

nam i sami svjedoče, ljuti na sebe i sustav što su stručnu podršku pronašli u trenu kada su već brojni kritični periodi

razvoja završeni. Neki autori navode (Šućur,2011) kako je za profesiju iznimno vazno da bude priznata kako u stručnoj

tako i u općoj javnosti kao ekspertna profesija u određenom području, te da posjeduje monopol nad specifičnim znanjima

i profesionalnim aktivnostima. Idealnim polozajem se smatra kada je profesija jedina ovlaštena obavljati određene poslove

ili djelatnosti. Profesija edukacijskog rehabilitatora degradirana je i diskriminirana podstavkom 2. članka 159. Pravilnika

o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga (NN 157/13) (dalje: Pravilnik) koja navodi da rehabilitator može

biti učiteljica razredne nastave, psiholog, socijalni radnik, logoped itd. S obzirom da podstavka 2. članka 159. Pravilnika

nije u skladu sa Zakonom o edukacijskorehabilitacijskoj djelatnosti (članak 1., 2., 3., 4., NN 124/11) kao i sa Zakonom o

reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN82/15), ne samo da je upitno kako ona utječe

na edukacijsko- rehabilitacijsku profesiju već je i nezakonita.

Svaka profesija jasno je regulirana Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija

(NN82/15). Članak 5. navedenog Zakona navodi: 'regulirana profesija je profesionalna djelatnost ili skupina

profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup, obavljanje ili jedan od načina obavljanja na temelju zakonskih ili drugih

pravnih akata, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija te profesionalna djelatnost

ili skupina profesionalnih djelatnosti kojima se bave članovi strukovnih organizacija s profesionalnim nazivom'. Na

temelju članka 72. stavka 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija Vlada

Republike Hrvatske donijela je popis reguliranih profesija u RH. Pod rednim brojem 49. navedene su Regulirane profesije

u području socijalne skrbi: socijalni radnik, psiholog, edukacijski-rehabilitator, stručni radnik u ustanovi socijalne skrbi i

stručni radnik u djelatnosti socijalne skrbi, nadležno tijelo regulirane profesije; Ministarstvo demografije, obitelji, mladih

i socijalne politike te naziv pravnog akta na temelju kojeg je profesija regulirana, u slučaju edukacijskog-rehabilitatora

Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (NN,124/11). Definiciju regulirane profesije iz članka 5. Zakona o

reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN82/15) primijenimo na profesiju

edukacijskog-rehabilitatora :

Edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost čine pojedinačno ili skupno usmjereni edukacijskorehabilitacijski postupci te

mjere utemeljene na načelima i spoznajama edukacijskorehabilitacijskih znanosti i prakse koji se provode prema Zakonu

o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (čl.2., čl.4. NN,124/11). Edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost provode

edukacijski rehabilitatori koji posjeduju stručne kvalifikacije propisane Zakonom o edukacijko-rehabilitacijskoj

djelatnosti ( čl.1., čl. 3., čl.4., NN,124/11) što podrazumijeva završen preddiplomski ili diplomski studij Rehabilitacije

na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, odnosno na Fakultetu za defektologiju prema prethodnim programima studija

za smjer defektolog- učitelj, defektologodgajatelj, defektolog-opći smjer, defektolog-rehabilitator ili završeni

dvopredmetni studij defektologije s područjem mentalne retardacije, oštećenja vida, oštećenja sluha ili tjelesnog oštećenja.

Iz svega navedenog reklo bi se da je profesija edukacijskog-rehabilitatora dobro regulirana profesija koju zakonski može

obavljati jedino edukacijski-rehabilitator/defektolog. Međutim, u navedenom Pravilniku za većinu profesija poštivao se

Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN82/15) kao i ostali važeći zakoni, ali

ne i za profesiju edukacijskog rehabilitatora. Pa tako u članku 159. Posebni uvjeti radnika navedenog Pravilnika npr.

podstavka 4. logoped- podrazumijeva završen diplomski sveučilišni studij logopedije, podstavka 11. socijalni radnik -

završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studije socijalnog rada (što je u skladu s Zakonom o djelatnosti socijalnog

rada (NN 124/11, 120/12)) ili podstavka 12. psiholog- završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij psihologije

(što je u skladu s Zakonom o psihološkoj djelatnosti (NN 47/03) itd. S druge strane, podstavka 2. članka 159. navedenog

Pravilnika navodi slijedeće: ''rehabilitator završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij iz područja edukacijsko-

rehabilitacijskih znanosti ili završen diplomski studij iz područja odgojnih znanosti, obrazovnih znanosti, pedagogije,

logopedije ili kineziologije''. Zatim, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje

socijalnih usluga (NN 66/15) dodaje sljedeće: ''rehabilitator završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij iz

područja edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, socijalnog rada ili psihologije ili završen diplomski sveučilišni studij iz

područja odgojnih znanosti, obrazovnih znanosti, pedagogije ili logopedije''.

Tumačenje ovog Pravilnika stavlja nas kao edukacijske rehabilitatore u nezahvalnu i nezaštićenu poziciju na tržištu rada,

a naše korisnike (posebno rane dobi), koji trebaju ciljanu, pravovremenu, stručnu podršku prepušta se stručnjacima

raznoraznih profila. Mnogi od njih po svom primarnom obrazovanju uopće nisu dužni poznavati specifičnosti razvoja

(npr. socijalni radnik, učiteljice razredne nastave) i uvjete koji naši korisnici trebaju u cilju očuvanja mentalnog zdravlja

i postizanju optimalnih uvjeta razvoja pa vjerujemo da je posve jasno kako takvi kvazistručnjaci, makar osnaženi trenutno

popularnim, skupim, često znanstveno neutemeljenim pristupima, ne mogu ravnopravno s rehabilitatorima sudjelovati u

obavljanju edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti.

Smatramo kako je hitno potrebno nezakoniti podstavak 2. članka 159. navedenog Pravilnika uskladiti s važećim Zakonom

o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (NN,124/11) i Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih

stručnih kvalifikacija (NN82/15) zbog budućnosti i digniteta naše profesije te osiguravanja kvalitetne i stručne podrške

našim korisnicima. Izrazito je važno Pravilnikom precizno definirati profesiju rehabilitatora i tko ima prednost pri

zapošljavanju da bi se izbjegla zloupotreba te odredbe. Isto tako, važno je naglasiti da se ostale navedene struke mogu

zaposliti na mjesto rehabilitatora jedino i isključivo kao nestručna zamjena. Slijedom navedenog, želimo Vas upozoriti

kako se radi navedenih nepravilnosti i nezakonitosti može podnijeti prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu sukladnosti

Pravilnika sa Ustavom i Zakonima, stoga Vas pozivamo da se profesija edukacijskog rehabilitatora zakonski definira

unutar navedenog Pravilnika, uvjereni kako je dosadašnje nereagiranje rezultat propusta, a ne nemara za profesiju.

ZAKLJUČAK

KOMUNIKACIJA - analiza / informiranost / komunikacija – posredovanje HKER i nadležni uredi / stakeholderi

3. primjer – ustanova za rehabilitaciju – DNEVNI CENTAR ZA REHABILITACIJU – MALI DOM

zakonski okvir

Mjerni instrumenti koji se koriste u radu:

Portage, Help, Oregon, Vineland sljestvica adaptivnog ponašanja, testovi za funkcionalnu procjenu vida. Testovi koji se koriste u našoj ustanovi

većinom nisu standardizirani, to su uglavnom testovi temeljeni na kurikulumu.

Poteškoće vezane uz mjerne instrumente:

- Nestandardizirani testovi

- Korištenje testova od strane nestručnih osoba

- Limitiraju nas slične struke, odnosno tvrdi se da mi ne možemo provoditi neke instrumente koji po svojoj naravi su multidisciplinarni

Brine nas:

Što je s dodatnim edukacijama koje edukacijski rehabililtatori završe i kako se njihov status gleda. Npr. stručnjak za procjenu vida ne postoji kao

priznato zanimanje.

Nadalje, specifičnosti poput vibroakustične terapije i bihevioralnih pristupa itd. nose odgovornost za provođenje od strane osobe koja je, ako ne

certificirana, onda pod supervizijom certificiranog stručnjaka. Voljeli bismo vidjeti da se kotrolira pružanje ovakvih i sličnih usluga kao i korištenje

mjernih instrumenata iz takvih područja. Dakle, mislimo da bi trebalo vrednovati takve edukacije i njima dodijeliti valjanu odgovornost.

U sustavu Rane intervencije stručnjaci smatraju da je nedovoljno jasno pojašnjeno samo područje u zakonu, odnosno definirano tko sve može biti

izvoditelj usluge. Također nedovoljno je pojašnjeno koje se aktivnosti provode. Stručnjaci koji provode usluge, bez primjerenih znanja bi barem

trebali biti supervizirani od certificiranih kolega.

Stručnjaci na specijalističkom studiju iz Rane intervencije (ERF) nužno nisu stručnjaci koje će RI i provoditi, niti su odgovarajuće struke. Također,

premali je broj završenih specijalista da bi se pokrile potrebe, i predugo traje da bi čekali da svi to završe. Ono što je naš prijedlog su organiziranje

edukacija na praktičnoj razini kakve sad ima Mali dom na primjer, i priznavanje takvih edukacija od strane Komore ili Ministarstva. Bez obzira da li

su takve edukacije provedene u Hrvatskoj ili je netko pohađao nešto takvo van Hrvatske. Osim Malog doma i Specijalističkog studija, nema dovoljno

KOMUNIKACIJA - analiza / informiranost / komunikacija – posredovanje HKER i nadležni uredi /

stakeholderi

opcija u ovom trenu za uspostaviti nekakav sustav nadgledanja i mentoriranja, no o tome bi svakako trebalo poromišljati, samo kažem da treba

sagledati problem sa svih strana po nam, kada bi se to uspostavilo - sustav treninga, edukacija i mentoriranja - rješenje bilo kao i za ostalo -

licenciranje.

Također nije zakonski riješena satnica u Ranoj intervenciji, priznat je samo sat vremena rada u obitelji bez putovanja i dokumentacije odnosno

pripreme.

Smatramo da je satnica direktnog rada u sustavu socijalne skrbi prevelika. Odnosno, trebalo bi odijeliti broj radnih sati direktnog rada s korisnicima

s dodatnim utjecajnim teškoćama. Jer odista nije isto da li radiš s korisnicima s intelektualnim teškoćama ili višestrukim utjecajnim poteškoćama, a

tako je i u drugim državama uređeno uglavnom.

Kako bi se mogao olakšati prijelaz edukacijsko rehabilitacijskih stručnjaka iz jednog resora u drugi, odnosno izbjeći ponovno polaganje stručnog

ispita, ukoliko se radi o stručnjaku s radnim iskustvom većim od 3 godine?

LICENCIRANJE. Odnosno zakonska dužnost edukacijskih rehabilitatora da tijekom nekog perioda vremena pohađaju edukacije iz raznih područja

koje se boduju i na taj način budu u tijeku s promjenama - jer sada imamo situaciju da npr. i RI provode defektolozi koji zadnjih 25 godina nisu bili

ni na kakvim edukacijama. Dakle svakako svake dvije godine ili godinu, kako god, treba skupiti određen i broj bodova i na taj način produžiti licencu

i to bi trebao biti uvjet za rad. Na taj način će se najviše utjecati na kvalitetu rada rehabilitatora u svim segmentima i sustavima što je apsolutno i više

nego nužno obzirom na trenutnu situaciju u Hrvatskoj i pogotovo starijem kadru koji radi bez ikakvih završenih edukacija tijekom posljednih godina.