“Iako je koreografski čin, i u (djelatnoj) formulaciji njegove zamis-li, zajedničko djelo s višestrukim odjecima, postoji jedan, često nepoželjan partner, slijepi putnik brojnih umjetničkih projekata:

“unutrašnji gledatelj”, koji određuje i mijenja oblike u ime javnog mni-jenja, za vrijeme stvaranja djela, noseći u sebi kriterije konsenzusa. Michel de M’Uzan najbolje definira taj “pogled” koji je sastavni dio nas često nama unatoč te koji je u stanju podrediti stvaraoca i njegovu ekipu zakonima susretljivosti: primatelj, koliko opasan toliko i neo-phodan (za izlazak iz narcističkog kruga neproduktivne regresije), ono što psihoanalitičar zove “unutrašnjom publikom”, navodno pred-stavlja pogled roditelja kojeg dijete želi zavesti kako bi bilo voljeno. Ta je situacija u plesu opasna, kako za plesača tako i za gledatelja, čim je tijelo to koje se izlaže, pokazuje (kad je riječ o plesaču), te stimulira kinestezijom (kad je riječ o gledatelju).

Upravo odnos između pogleda drugog i tijela, te onog što se u ple-snom djelu oblikuje, otvara koreografsko polje. Otuda proizlazi krh-kost jedne tako složene mreže zrcalnih pogleda, i na planu narcizma. Pa ipak, nema sredine u kojoj bi se “unutarnja publika” odstranila lakše nego u plesnoj skupini, što ne znači da se zanemaruje susret s “pravom” publikom, uključujući i onu koja bi, ponukana tajnim i vrlo starim supstitucijama, mogla zastupati arhaičan “sud” o umjetničkim postavkama i tjelesnoj prisutnosti. Vidjet ćemo da su kriteriji čitljivosti i empatijske projekcije sastavni dio plesnog čina.”

2 LJUDI:

3 PROJEKCIJA:

4 DVORANA/1. DIO:

5 DVORANA/2. DIO:

6 DV

ORAN

A/3.

DIO

:7

IZVE

DBE:

1 IDEJA:

“Koreograf mora sve pronaći u sebi samome i u drugome u jednom specifičnom odnosu. Uspostava toga odnosa već je uostalom po-sao “komponiranja”. U tome je čudo i izazov plesnog stvaralaštva: povlačiti niti iz nevidljivog, otjeloviti ono što ne postoji, “oživiti nevi-dljive slike” govorila je Mary Wigman. Neki će reći: pokret je medij, ti-jelo je instrument. No postavlja se pitanje kakav pokret i kakvo tijelo. Vidjeli smo da ni pokret ni tijelo ne postoji a priori, prije kinezičkih

osjeta koji ih utemeljuju. Koreograf ima zadatak iznaći tijelo (ili barem odabrati među već oblikovanim i osviještenim

tijelima tjelesnost u skladu sa svojom zamisli).”

CITAT IZ KNJIGE LAURENCE LOUPPE„POETIKA SUVREMENOG PLESA“

1 PITANJA SURADNICIMA

— SONJA PREGRAD, ZRINKA ŠIMIČIĆ, ZRINKA UŽBINEC

2 PITANJA SURADNICIMA

— PRAVDAN DEVLAHOVIĆ, ZRINKA ŠIMIČIĆ, SONJA PREGRAD

3 PITANJA SURADNICIMA

— ZRINKA ŠIMIČIĆ, ZRINKA UŽBINEC, PRAVDAN DEVLAHOVIĆ

4 CITAT IZ KNJIGE „POETIKA SUVREMENOG PLESA“, LAURENCE LOUPPE

5 CITAT IZ KNJIGE „POETIKA SUVREMENOG PLESA“, LAURENCE LOUPPE

6 PITANJA SURADNICIMA

— ZRINKA ŠIMIČIĆ, PRAVDAN DEVLAHOVIĆ, SONJA PREGRAD, ZRINKA UŽBINEC

7 CITAT IZ KNJIGE „POETIKA GLAZBE U OBLIKU ŠEST PREDAVANJA“ IGOR STRAVINSKI

IMEN

A IZ

VO

ĐA

ČA

:

IME

AU

TOR

A:

NA

ZIV

PRO

JEK

TA:

E-M

AIL

AU

TOR

A:

DAT

UM

PR

IJAV

E:

PRIL

OŽE

NI M

ATER

IJALI

:

TASK / INTERAKTIVNI ČASOPIS ZA PLESNU IZVEDBENU UMJETNOST / 2011. ZAGREB

TASK

: In

tera

ktiv

ni č

asop

is z

a pl

esnu

izve

dben

u um

jetn

ost,

god

ina

2011

, bro

j 02.

Sva

ki b

roj T

ASK

-a je

pre

dlož

ak/k

roj z

a iz

radu

vla

stit

og p

roje

kta

odno

sno

ples

ne p

reds

tave

u 7

kor

aka.

Kor

aci s

u za

dani

i po

željn

o je

da

ih s

lijed

ite

ali n

a va

ma

je k

reat

ivna

slo

boda

da

ih in

terp

reti

rate

na

vlas

titi

nač

in. O

ni s

u je

dnak

i kos

tur p

roje

kata

koj

i će

biti

izra

đeni

po

vaše

m v

iđen

ju p

a će

i sa

mim

tim

e bi

ti z

anim

ljivo

svj

edoč

iti r

azlik

u st

vara

lačk

og ra

da m

eđu

onim

a ko

ji će

izra

diti

pro

jekt

do

kraj

a i p

rilo

žiti

ga

kao

got

ovo

izve

dben

o dj

elo.

TA

SK-o

va je

ove

(20

11.)

god

ine

3 i s

vi u

radc

i će

se iz

vest

i u s

klop

u Pl

atfo

rme

mla

dih

kore

ogra

fa te

na

taj n

ačin

zaž

ivit

i i b

iti p

reze

ntir

ani j

avno

sti.

Na

ovaj

nač

in k

oreo

grafi

sud

jelu

ju u

zaj

edni

čkom

pro

jekt

u i d

obiv

aju

prili

ku i

pros

tor z

a pr

ezen

taci

ju v

last

itog

rada

. Sva

ki o

d 7 k

orak

a TA

SK-a

je te

mat

ski p

ovez

an s

a čl

anko

m n

a is

toj s

tran

ici k

ako

bi č

itat

elj/k

oris

nik

izra

vno

pove

zao

sist

emat

iku

ples

nog

rada

opč

enit

o i d

obio

uvi

d u

viđe

nje

izra

de p

roje

kata

dot

ično

g ko

reog

rafa

koj

i zad

aje

zada

tak/

TASK

. Nai

me

svak

i TA

SK z

adaj

e po

jedi

ni h

rvat

ski k

oreo

graf

pre

zent

iraj

ući n

a ta

j nač

in s

voj d

osad

ašnj

i rad

, a je

dnak

o ta

ko i

rad

svoj

ih k

oleg

a i c

ijelo

kupn

e pl

esne

um

jetn

osti

kro

z čl

anke

vez

ane

za k

orak

e. T

ASK

je č

asop

is u

form

i pla

kata

jer j

er s

e u

sklo

pu fe

stiv

ala

održ

ava

izlo

žba

gdje

će

ispo

d sv

akog

TA

SK-a

bit

i izl

ožen

i vaš

i pri

lože

ni p

roje

kti t

e će

se

na ta

j nač

in d

obit

i izr

avna

usp

ored

ba, v

aših

razl

ičit

ih (a

mož

da i

isti

h) ra

zmiš

ljanj

a, s

tilo

va i

viđe

nja

ples

ne iz

ved-

bene

um

jetn

osti

, na

jedn

om m

jest

u. U

PUTE

: Slij

edit

e ko

rake

i ra

zrad

ite

vlas

titi

pro

jekt

te

prija

vite

vaš

e su

djel

ovan

je n

a TA

SK –

PLA

TFO

RM

I MLA

DIH

KO

REO

GR

AFA

20

11. I

MPR

ESSU

M: A

utor

i: M

arti

na G

rani

ć, S

onja

Pre

grad

, TA

LA (T

ask

je id

ejno

razr

ađen

i na

stao

kao

stu

dent

ski r

ad M

arti

ne G

rani

ć na

Stu

diju

diz

ajna

AF,

na

na d

rugo

j god

ini 2

00

9/20

10 s

tude

ntsk

e go

dine

). D

izaj

n/pr

ijelo

m: M

arti

na G

rani

ć, N

ikol

a Đ

urek

i D

amir

Bra

lić (m

ento

ri),

Stu

dij d

izaj

na, 2

. god

ina

(20

09/

2010

., ko

legi

j Ti

pogr

afija

), H

VA

LA: N

ini B

okan

u, A

leks

anri

Jene

vi Im

feld

, Dam

iru

Bra

liću.

Tis

ak:

Ars

ko

pija

d.o

.o.

→ Provokacija rađanja ideje za neki budući projekt nije linearan proces i ljepota ovog koraka upravo je u tome da ne vladamo totalno svim

njegovim segmentima. Ideje se javljaju kad im se najmanje nadamo i to vrlo često u sasvim čudnim okolnostima. Ali kad bolje o njima

razmislimo možemo zaključiti da nije sasvim slučajno da nam je baš ta ideja “pala na pamet”. → Dakle, prvi korak bi bio pronaći temu

budućeg projekta. Temu koja te se osobno iz bilo kojeg razloga tiče, kopka te, zanima, postavlja ti pitanja. To može, i uopće ne mora, biti

ništa intimno. To može biti i bavljenje totalno apstraktnom formom. No mora te se ticati na način kako bi znala/znao stati iza toga tj.

znala/znao o čemu točno “govoriš” kroz projekt i zbog čega to radiš baš na određen način.→ Odabir svojih interpreta i suradnika vrlo je važan segment svakog projekta jer su ti ljudi, iako nisu kao ti u potpunosti odgovorni za pro-

jekt, velikim djelom nosioci buduće kreacije. Očekuje se da ljudi koji sudjeluju u projektu daju svoje povjerenje, raspoloživost i strpljenje

kako bih ih mogla/mogao usmjeravati tokom procesa nastanka i tokom igranja projekta. No isto tako ti si ta/taj koja/koji snosi odgo-

vornost za cijelu buduću stvar. → Ti si osoba od koje se očekuje da postavi okvir unutar kojeg ćeš usmjeravati interprete i suradnike te

donositi krajnje odluke. Naravno da se vaš međusobni odnos mora bazirati na kreativnom i konstruktivnom dijalogu te da obije strane

trebaju zadržati fleksibilnost za dobrobit ishoda budućeg projekta. → Stoga, u ovom projektu prihvati ulogu koreografa–autora projekta

koji nije ujedno i interpret istog tj. nije na sceni kada projekt bude igrao. → Po vlastitom afinitetu i u skladu projekta pomno izaberi svoje

interprete i suradnike te si odgovori na pitanje zašto su baš oni izabrani i neophodni za buduću kreaciju.

→ Maštanje, pravljenje bilježaka i stvaranje mentalnih slika novog projekta intuitivni su vodič te nezaobilazna spona između zamisli

i realizacije projekta. → Zamišljaj slike, scene, skice projekta s konkretnim inerpretima. Zamišljaj svoje izabrane inerprete i njihove

kvalitete zbog kojih si ih izabrala/izabrao. Zamišljaj na koji način ti oni odgovaraju obzirom na temu budućeg projekta te što im

možeš ponuditi kao izvođački izazov. → Razgovaraj sa svim suradnicima o budućem projektu, o njegovoj temi i o razlozima zbog kojih

baš to želiš raditi. → Razradi upitnik o izabranoj temi i mailom im postavi konkretna pitanja o njihovom viđenju problematike teme

projekta, na koji način ih se ista tema može ticati, što to za njih točno znači ili ne itd. → Dobro pročitaj odgovore i na a temelju njih

napiši prve zadatke tj. upute za svakog od izvođača osobno kao i grupne upute i zadatke za početak proba u dvorani. → Obzirom na

budući rad i ljude koji će biti na sceni, jasno odredi kakva vrsta tjelesne pripreme je najpoželjnija i pobrini se da je ona svakodnevno

prisutna na početku svih proba tokom pripreme projekta i prije svake izvedbe.

→ Maštanje, pravljenje bilježaka i stvaranje mentalnih slika novog projekta intuitivni su vodič te nezaobilazna spona između zamisli

i realizacije projekta. → Zamišljaj slike, scene, skice projekta s konkretnim inerpretima. Zamišljaj svoje izabrane inerprete i njihove

kvalitete zbog kojih si ih izabrala/izabrao. Zamišljaj na koji način ti oni odgovaraju obzirom na temu budućeg projekta te što im možeš

ponuditi kao izvođački izazov. → Razgovaraj sa svim suradnicima o budućem projektu, o njegovoj temi i o razlozima zbog kojih baš to

želiš raditi. → Razradi upitnik o izabranoj temi i mailom im postavi konkretna pitanja o njihovom viđenju problematike teme projekta,

na koji način ih se ista tema može ticati, što to za njih točno znači ili ne itd. → Dobro pročitaj odgovore i na a temelju njih napiši prve

zadatke tj. upute za svakog od izvođača osobno kao i grupne upute i zadatke za početak proba u dvorani. → Obzirom na budući rad

i ljude koji će biti na sceni, jasno odredi kakva vrsta tjelesne pripreme je najpoželjnija i pobrini se da je ona svakodnevno prisutna na

početku svih proba tokom pripreme projekta i prije svake izvedbe.

→ Kontinuiran svakodnevni rad u dvorani, uključujući i fizičku pripremu interpreta, ukazuje na potencijal i smjernice budućih izvedbenih

materijala, i sam jezik “predstave” pa je vrijeme da propozicije postaju sve konkretnije. → Drugi dio proba, otprilike 60% od cjelokupnog vre-

mena za probe potroši na stvaranje konkretnih materijala ili scena kako bi pomalo dobila/dobio ugrubo scenski “kostur” samog projekta.

O svakom materijalu razmisli na koji način on korespondira s tvojom početnom idejom. Razmisli da li se tebe i izvođače i dalje dobiveni

materijali tiču i na koji način. Razmisli o tome zašto bi to publika trebala i htjela gledati, kakvoj se publici obraćaš i što im želiš putem ovog

projekta komunicirati, bez podilaženja. → Paralelno definiraj scenografiju, kostime i zvuk ako su ti oni potrebni iz opravdanih razloga. Pazi

da ih ne uvedeš prekasno u proces i da ti njihovo postojanje ne ide na štetu materijala koje s interpretima stvarate. → Ako koristiš glazbu ili

zvuk neka oni budu bez ritma i melodije. Ritmičnost i melodioznost traži u samom pokretu, te nizanju scena u cjelinu.

→ Poprimanje kontura projekta najavljuje da je “predstava” u završnoj fazi tj. u finalizaciji. → Treći dio proba, otprilike 15% od cjelokupnog vre-

mena za probe potroši na tvz. prolaze. → Nakon definiranja strukture, redoslijeda scena, od početka do kraja prolazi kroz “predstavu” svaki

dan možda i nekoliko puta i traži ritam, poveznice i unutrašnju logiku djela kojeg ste napravili. Ostavi si vremena za rad na detaljima, na

finoj izradi na preciznosti svakog sastavnog segmenta projekta. → Ako radiš sa svjetlom pozovi dizajnera svjetla na probe u nekoliko faza

projekta, pričaj mu što i kako radite. Definirajte likovnost ili atmosferu djela i obzirom na želje i mogućnosti zajedno donesite odluke o vrsti

oblikovanja svjetla. → Izbori se da si u završnoj fazi projekta bar nekoliko dana na sceni prije same javne izvedbe.

→ Čini se da je gotovo i da je sada “predstava” u rukama onih koji je uživo izvode. Pomalo čudan osjećaj da je sad to “to”, iako možda i nije

ispalo onako kako si zamišljala/zamišljao na početku. → Napiši tekst najave za program i za novinare. Nemoj koristiti citate, nemoj deskrip-

tivno opisivati projekt. Napiši što, kako i zašto si napravila/napravio ovaj projekt. → Ne zaboravi zahvaliti se na svojstven način svim inter-

pretima i suradnicima koji su zajedno s tobom zaslužni da je projekt upravo takav kakav je. → Gledaj svaku izvedbu i zapisuj korekcije te prije

svake slijedeće izvedbe uvrsti te korekcije u probe. Koliko god puta “predstava” igrala možeš je dorađivati, usavršavati i održavati je da dobro

zreli te bude uvijek živa i izazovna onima koji je izvode. → Molim te javi mi se i ispričaj mi koliko su ti ovi koraci bili od pomoći a koliko su te

sputavali u ovom neuobičajenom procesu stvaranja.

CITAT IZ KNJIGE: IGOR STRAVINSKI “POETIKA GLAZBE U OBLIKU ŠEST PREDAVANJA“

FOTOGRAFIJEFotografirao Anta Antić

IRMA: ŠTO SMATRAŠ SPECIFIČNO U RADUNA MOJIM PROJEKTIMA OBZIROM NADRUGE AUTORE S KOJIMA SI DO SADA SURAĐIVALA/SURAĐIVAO?

IRMA O TASKU

IRMA: OPIŠI U NEKOLIKO REČENICA ŠTO ZNAČI BITI INTERPRET U MOJIM PROJEKTIMA.

“Čim završi svoje umjetničko djelo, stvaratelj nužno osjeća potrebu da svoju radost podijeli s prijateljima. Posve prirodno, nastoji us-postaviti kontakt sa svojim bližnjim, koji u ovom slučaju postaje nje-gov slušatelj. Slušatelj reagira i postaje partner u igri koju je započeo stvaratelj. Ništa manje, ništa više. To što je partner slobodan prihva-titi ili odbiti sudjelovanje u igri ne daje mu automatski pravo da u njoj bude sudac.

Funkcija suca pretpostavlja kodeks sankcija kojim puko mnijenje ne raspolaže. I sasvim je nedopušteno, po mom mišljenju, postaviti pub-liku za suca tako što će joj se povjeriti zadatak da donese presudu o vrijednosti djela. Sasvim je dovoljno to što publika odlučuje o njego-voj konačnoj sudbini.

Sudbina djela u krajnjoj instanci ovisi, dakako, o ukusu te mijenama raspoloženja i navada publike; ukratko, o tome što publika voli. Ali sud-bina djela ne ovisi o sudu publike kao da je riječ o presudi bez priziva.

Skrećem vam pažnju na ovu presudnu činjenicu: razmotrite s jedne strane svjestan napor i strpljivu organizaciju što je zahtijeva skladanje umjetničkog djela. Nesrazmjer između dužnosti osobe koja kompo-

nira i prava onih koji prosuđuju njegov rad je ogroman.”Pisati o vlastitom radu nije baš jednostavno. Obzirom da je jedna od uloga TASK-a (prema objašnjenju njegove kreatorice Martine Granić) i indirektna prezentacija načina koreografskog rada autora, odlučila sam postaviti pitanja plesačima s kojima sam surađivala na najmanje 3 projekta. To su Zrinka Šimičić, Sonja Pregrad, Zrinka Užbinec i Prav-dan Devlahović. Smatram da su oni kompetentni govoriti o mom radu te da će se putem njihovih odgovora moći dobiti cjelovitija slika načina na koji radim na projektima. Stoga im hvala na odgovorima.

Sonja Pregrad: “Pitanja o temi rada koja nam često postavljaš unaprijed i koja traže

jezično oblikovanje naših asocijacija, slika i mišljenja o temi specifični su u tvom radu. Kao i to da se kasnije materijal pokreta gradi iz fizičkog doživljaja pojedinih riječi.

Čini mi se da biraš ljude/izvođače kroz to da prepoznaješ njihove tebi zanimljive kvalitete, što samo po sebi nije specifično, ali imam osjećaj kao da ti imaš specifičan način 'lovljenja' - opisivanja i promišljanja tih kvaliteta opet u jeziku.

Zatim imaš jednostavnost u artikulaciji strukture predstave. Struktu-ra je sažeta, nekako uvijek nosi fizičke materijale i daje im najvidljivije moguće mjesto.

I specifičan je tvoj interes za pokret, strpljenje spram procesa proučavanja tebi zanimljivih detalja, uokviravanje – kako ti to zoveš

– pisanje-pokreta u sekvencu ne po principu neke stereotipne ple-snosti ili tehnike, nego otkrivajući te male kvalitete, promjene, kara-ktere…”

Pravdan Devlahović: “Kao specifičnost rada s tobom izdvojio bih delikatnu predanost tijelu

kao osnovnom interpretativnom alatu. Tebi su pokret i ritam ti koji čine okosnicu rada na kreaciji izvedbe.”

Zrinka Šimičić: “Materijali uglavnom nastaju na slijedeći način: daješ verbalnu uput (koja se najčešće odnosi na kvalitetu kretanja; način kretanja, ponekad na situaciju) koju potom plesač “otjelovi” (kroz improvizaciju ili ko-reografiju). Nakon toga slijedi zajednički rad tebe i plesača na ra-zumijevanju, razvijanju, usavršavanju materijala. U predstavama u kojima sam sudjelovala nije bilo učenja od tebe unaprijed koreogra-firanog plesnog materijala već su svi, pa i grupni materijali, kretali iz individualnih interpretacija određenog zadatka.

Vrlo često (osobito u recentnijim radovima) na sceni su pored plesača prisutni i muzičari, likovni umjetnici ili drugi suradnici. Ve-lika pažnja posvečuje se detaljima, kako u tretmanu plesa i pokreta tako i u promišljanju scenografije, svjetla, rekvizita.”

Zrinka Užbinec:“Mislim da postoji nekoliko specifičnosti koje možda nisu rezervirane

isključivo za tvoj rad, ali su uvijek prisutne i važne te na različite načine upletene u realizaciju i mišljenje tvojih projekata.

Prije svega, čini mi se da je velika pažnja autorice usmjerena na proizvodnju plesa i specifičnost njegova razvoja iz neke prvotne autoričine ideje, inspiracije ili želje za stvaranjem predstave. U tom procesu generiranja plesnog materijala uvijek se ostavlja prostor interpretu da ponudi svoja rješenja, a da se pritom pri svakom no-vom ponavljanju zadrži preciznost, ne izgube detalji, finoća izvedbe i kvaliteta pokreta.

Nadalje, s obzirom na to da se ples unutar kolektiva s kojim već dulje vrijeme radim dominantno proizvodi kroz strukturiranu improvizac-iju, misaoni i tjelesni zadatak kojeg plesač proizvodi i rješava na licu mjesta, uvijek mi bude izazovno u tvojim projektima proizvoditi

“napisan” ples; ples u kojem glava i ostatak tijela pamte svaki pa i najmanji pokret, koji je pritom i ponovljiv, gradeći tako fiksnu kore-ografiju. Neobično je i izazovno svakom novom izvedbom tražiti nova rješenja i nove fokuse pažnje unutar takvog, vrlo definiranog okvira.

Isto tako, mislim da je specifičnost tvog rada i u tome da odabiri tema uvijek na neki način nose u sebi notu društvene angažiranosti, neke autoričine poruke društvu, tj. kontekstu u kojem živimo i djelujemo.”

Zrinka Šimičić:“Smatram da zajedničko zagrijavanje prije probe interprete stavlja u drugačiju vrstu koncentracije i zajedništva, nego individualno za-grijavanje. Nadalje, ti plesačima nudiš određeni tip treninga vodeći računa o tipu fizičkog (i mentalnog) rada koji slijedi. I konačno, tvoji treninzi su vrlo kvalitetni, u posljednje vrijeme bazirani na Feldenkra-is metodi, i mislim da svaki plesač može kroz njih dobiti nešto što će ponijeti dalje.” Zrinka Užbinec:

“Tjelesna priprema je svakako važna plesaču. Na posljednja dva pro-jekta koja sam radila s tobom priprema za probu imala je svoj konkre-tan značaj; rad na karakterističnoj percepciji tijela i odnosa u njemu na nekim finim, malim i ponekad nevidljivim razinama, no s nekom specifičnom kvalitetom. Naime, imala sam priliku intenzivnije zaviri-ti u svijet Feldenkrais metode i nisam ju pustila ni nakon završetka projekta, dapače.”

Pravdan Devlahović:“Jednom prilikom tijekom proba za predstavu Mi-Nous, povrijedio sam vratnu kralježnicu. Bila je to lakša povreda, ništa neuobičajeno za plesače... Dakle nakon što sam osjetio da me ukliještilo u vratu, legao sam se u jedan blagonaklon položaj za kralježnicu i razmišljao o tome kako mi se to dogodilo. Tada si mi prišla i pitala me koliko mogu pomicati oči desno i lijevo od neutrale pozicije (pogleda is-pred sebe). Probao sam i zaključio kako mi i mali pomak oka u desnu stranu uzrokuje bol u vratnoj kralježnici. Na to si rekla: “Evo, sada bar imamo dokaz da su (i) oči direktno konektirane preko živčanog sus-tava na pokret rotacije glave!”

Izdvajam ovu anegdotu jer mislim da lijepo ilustrira predanost tijelu i kvalitetama pokreta, tako specifičnih za tvoj rad.”

Zrinka Šimičić:“Znači sebe, svoje iskustvo, doživljaj i fizičkost staviti u službu problema-tike kojom se predstava bavi; znači pokušati biti kreativan s ponuđenim uputama i, premda ti s plesačima radiš tako da istakneš njihovu individ-ualnost i specifičnost, interpret znači nastojati bit samom sebi uvijek iznova drugačiji i zanimljiv (teško!).” Pravdan Devlahović:

“Ne bih kazao da se biti interpret u tvojim projektima razlikuje od tog pojma općenito. Bar za mene. Interpretu je važno da u radu sa

koreografom jasno odkomunicira ono što se i kako interpretira. Svaka izvedba

bi trebala imati

dva dijela: jedan čvrsti, fiksni dio koji nema previše odstupanja; taj je zajednički koreografu i interpretu. Ne mije-nja se. Fiksiran je. Služi kao referentna točka za izvedbu. Ovaj pak drugi dio, više pripada interpretu. On ga stvara u prostoru između ovih fiksiranih dijelova i čini ga svojim. E sada, što je taj prvi dio delikatnije izrađen – to je i prostor interpreta delikatniji i samim time čini izvedbu finijom u detaljima.”

Sonja Pregrad: “Fizički rad, istraživanje i učenje ostaju u mom tijelu kao informacije ili

kao fizičke misli koje se dalje misle. Također mi iz rada s tobom ostaje znatiželja prema lakoći pisanja pokreta i građenja sekvence.”

Zrinka Užbinec: “Hm... Mislim da mi trenira percepciju i koncentraciju na tijelo, na detalje

i preciznost u pokretu. Isto tako, čini mi se da kroz suradnju s drugima i interpret i autor mogu bogatiti svijest o vlastitom radu i odlukama koje donose. Jer bez obzira od koga na nekom projektu dolazila inicijalna ideja, ako se tijekom procesa odgovara refleksijom o vlastitoj poziciji unutar projekta i svjesno pridonosi modifikaciji te ideje, onda i interpret aktivno sudjeluje u stvaranju predstave i pritom uči o vlastitim stavo-vima i odlukama.”

IRMA: DA LI SURADNJA TEBE KAO INERPRETA U MOJIM PROJEKTIMA UTJEČE NA TVOJ OSOBNI AUTORSKI RAD? AKO DA, KAKOI ZAŠTO?

CITAT IZ KNJIGE: LAURENCE LOUPPE“POETIKA SUVREMENOG PLESA”

IRMA: DA LI I ZAŠTO SMATRAŠ VAŽNIM SVAKODNEVNU FIZIČKU PRIPREMU TOKOM RADA NA MOJIM PROJEKTIMA?NA KOJI NAČIN TI TAKVA VRSTA RADA MOŽE SLUŽITI POSLIJE ZAVRŠETKAPROJEKTA?

MOŽEŠ LI OPISATI JEDNU ANEGDOTUTOKOM SURADNJE SA MNOM KOJA ILUSTRIRA DUH RADA NA POJEDINOM PROJEKTU.

IRMA: DA LI SE PONEKAD OSJEĆAŠAUTORSKI ISKORIŠTEN (U NEGATIVNOM KONTEKSTU) KROZ PROCES STVARANJA NEKOG MOG PROJEKTA?

IRMA: DA LI TVOJ DUGOGODIŠNJIANGAŽMAN I SURADNJA SA MNOM OVISIO UMJETNIČKIM, OSOBNIM AFINITETIMAILI MOŽDA O NEČEM TREĆEM?

IRMA: U KOJOJ MJERI OSJEČAŠODGOVORNOST TJ. STOJIŠ IZA DOTIČNOG PROJEKTA DOK SI NA SCENI INERPRETI NE POTPISUJEŠ AUTORSTVO? DA LI TO VARIRA OBZIROM NA POJEDINE PROJEKTE?

Pravdan Devlahović: “Odgovornost interpreta je interpretacija. Dakle na njemu je kako će iznijeti ideju autora pred publiku. Kada gledaju rad, gledatelji bi trebali o nečemu razmišljati. Upravo u tom polju mislim da leži moja odgovornost. Kako idealnije interpretirati ponuđenu autorovu ideju i potaknuti publiku na razmišljanje...”

Zrinka Šimičić: “Volim tvoj odnos prema radu i prema plesačima. Mislim da znaš što radiš i zašto (gledajući teme i problematiku kojima se baviš u predsta-vama); zanima te tijelo i pokret na sličan način na koji zanima i mene; smatram da sam sudjelujući u tvojim predstavama kao plesačica puno dobila i dosta od tebe naučila.”

Sonja Pregrad: “Moja želja za suradnjom s tobom proizlazi iz toga što dijelim tvoj in-teres prema radu s pokretom i proizlazi i iz toga da sam bila pozvana u tvoje projekte.”

Sonja Pregrad: “Način na koji bih ja razvijala temu koju si nam predložila stavljam na stranu, jer ulazim u poziciju iz koje pokušavam razumjeti i pronaći što je i na koji način tebi zanimljivo o toj temi. To je za mene izvođačka pozicija u suradnjama s tobom (uglavnom i inače), gdje mislim da ti od mene tražiš da u procesu imenovanja (riječima i pokretom) bu-

dem netko tko 'autorski doživljava', a ti si ta koja oblikuješ. Kad sam 'iskorištena' na način da imam osjećaj da mi je takav interes aktiviran zapravo se kao izvođač osjećam super (imam to kad osjetim da se bavimo pokretom dubinski ili kompleksno).”

Zrinka Šimičić: “Ne.”

1, 2, 3, 22: “Mi-Nous” (na fotogr. Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš).4, 5: “Neka čudna vrsta” (na fotogr. Irma Imerzo). 6, 7: “Foto-plession” (na fotogr. 6: Sonja Pregrad, 7: Zrinka Šimičić). 8, 9: Nizovi fotografija iz filma “Trisolistice” (na fotogr. 8: Silvia Marchig, 9: Roberta Milevoj). 10, 11, 12, 20: “Vizita” (na fotogr. 11: Zrinka Šimičić, 12: Sonja Pregrad, Silvia Marchig, Drako Darko, 20: vizual predstave). 13, 14, 15, 16: “Eurovizija” (na fotogr. 13: Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš).17: “Sve za 10 kn”, 18, 19: “Odijelo ne čini čovjeka” (na fotogr. 18: Zrinka šimičić, Pravdan Devlahović, Nikolina Bujas Pristaš, 19: Zrinka Šimičić).21: “U našem gradu” (na fotogr. 21: Zrinka Šimičić).

22201615

18

17 19 21

123

45

8913

14

12 11 10 7

6