IDENTIFIKACIJA INSTRUMENATA ZA FINANCIRANJE ZAŠTITE …staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_361.pdfSavo Vojnoviæ1 UDK UDK 336.2(497.5):504 IDENTIFIKACIJA INSTRUMENATA

Savo Vojnoviæ1

UDK UDK 336.2(497.5):504

IDENTIFIKACIJA INSTRUMENATA ZAFINANCIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA

Sa�etak

Buduæi da se zaštita okoliša ne javlja kao samostalna i neovisnavarijabla, veæ kao odgovor na realne pojave oneèišæenja i degradacijeokoliša, to se u razmatranje moraju, u odreðenoj mjeri, ukljuèiti iosnovni èimbenici oneèišæenja. Zbog toga se u prvom dijelu obradeovog tematskog podruèja najprije polazi od primarnih uzroènikaoneèišæenja, te neposrednih izazivaèa (agenasa) i predmeta, odnosnonositelja, koji, ustvari, trpe oneèišæenje i zahtijevaju zaštitu i èije sefinanciranje ovdje i razmatra.

Nakon uvida u teoretske aspekte zaštite okoliša, koji se tretirajuprema nekoliko bitnih obilje�ja i vladajuæih teorija, analiziraju seosnovne skupine instrumenata u funkciji financiranja. Tu se iznosenajva�nije karakteristike instrumenata u okviru administrativnoregulativne skupine i u okviru skupine ekonomsko financijskihinstrumenata, koji su znatno kompleksniji od onih prvih.

U drugom dijelu rada analizira se aplikativna podobnost pojedinaènoidentificiranih ekonomsko-financijskih instrumenata, koji se takoðerdiferenciraju na dvije osnovne funkcije. Prva se funkcija odnosi nainstrumente animacije i prikupljanja sredstava od pojedinihsubjekata oneèišæenja (tj. uzroènika), a druga, na institute u kojima seta sredstva deponiraju i akumuliraju, te potom koriste za ulaganje uprojekte zaštite okoliša.

Kljuène rijeèi: zaštita okoliša, èimbenici oneèišæenja okoliša,instrumenti u funkciji zaštite okolišta, ekonomsko-financijskiinstrumenti, administrativno-regulativni instrumenti, instrumenti na

369EKONOMIJA / ECONOMICS, 2 / IX (www.rifin.com)

1 Savo Vojnoviæ, prof. dr. sc., Sveuèilište u Zagrebu, Visoka policijska škola, Zagreb

planu prikupljanja sredstava, instrumenti u funkciji akumulacije iulaganja.

Uvod

Zaštita okoliša kao aktivnost i preokupacija javlja se kao iznuðeniodgovor na sve naglašenije probleme, odnosno suvremeni globalnifenomen oneèišæenja i degradacije okoliša.

S obzirom na multidisciplinarnost i inaèe širok i slo�en problemoneèišæenja i zaštite okoliša, delikatno je pitanje definiranja fokusa,odnosno preciziranja obuhvata ove elaboracije, koja se izvodi izpojma zaštite okoliša.

Bez obzira što se krajnja derivacija toga pojma svodi na instrumentefinanciranja zaštite okoliša, valja istaæi da se u razmatranju ne mo�eizbjeæi uzimanje u obzir i drugh aktera, poèevši od primarnihuzroènika (poèinitelja), pa do institucionalno-organizacijskihèimbenika zaštite.

Cilj je, dakle, na temelju takva uvida ustanoviti ne samo moguæeinstrumente i sredstva za financiranje zaštite okoliša, veæ i pojedineinstrumente prilagoditi obilje�jima pojedinih aktera oneèišæenja idegradacije okoliša. To drugim rijeèima znaèi: za pojedina obilje�jaekološkog oneèišæenja odabrati optimalno podobne, odnosno oneinstrumente financiranja koji æe imati najveæu eko-efikasnost. Bitnoje pritom imati na umu da pojedini instrumenti mogu imati višekratneutjecaje, odnosno da mogu kod subjekata aplikacije neposrednoutjecati na reduciranje oneèišæenja, zatim na prikupljanje financijskihsredstava za druge potrebe zaštite okoliša, ali i još neke posredneutjecaje.

Kako bi se svi spomenuti aspekti predmetne problematike štokompleksnije obuhvatili i što jasnije predoèili, rad je strukturiran takoda se u prvom dijelu tretiraju teoretski aspekti zaštite i globalnodiferenciranje instrumenata zaštite, a u drugom se detaljnijeanaliziraju pojedini instrumenti, kako po njihovim obilje�jima, tako ipo primjeni u tranzicijskim i razvijenim zemljama.

370 S. Vojnoviæ: IDENTIFIKACIJA INSTRUMENATA ZA...

1. Opæi pristup zaštiti okoliša

Kao što je uvodno veæ spomenuto, sfera zaštite okoliša obuhvaæabrojne institucionalno-administrativne i praktièno-poduzetnièkeaktivnosti koje se izra�avaju kao reakcija na sve prisutnije i izra�enijerazlièite oblike oneèišæenja okoliša. Koliko god su brojni i naèini ioblici oneèišæenja okoliša, koje uzrokuju poslovne aktivnostipojedinih subjekata, toliko su brojni i raznovrsni naèini i moguænostinjegova oèuvanja i zaštite. Zapravo, akteri oneèišæenja u velikoj semjeri poklapaju s onima iz sfere zaštite, s time što se u ovoj drugoj,zaštitnoj ulozi, mijenja njihov odnos prema emisiji oneèišæenja, a uzaštitnu se sferu uvodi novi èimbenik, tj. institucionalno-zaštitnaregulativa.

Integralan uvid u kompleks oneèišæenja i zaštite okoliša ima smislautoliko što aktivnosti zaštitne sfere poluèuju najbolje uèinke,odnosno eko-efikasnost, ako se ti mehanizmi zaštite primijene idjeluju na samom izvoru oneèišæenja, dakle kod primarnih uzroènika,što se smatra preventivnim djelovanjem. Ovako prihvaæen integralnikompleks oneèišæenja i zaštite mo�e se segmentirati u èetiri globalneskupine aktera, koje su u shematskom prikazu na slici 1. svrstaneredoslijedom njihova nastanka.

Slika 1.Globalne skupine aktera oneèišæenja i zaštite okoliša

Primarni uzroènici oneèišæenja

(Gospodarsko-poslovne aktivnosti)

Neposredni izazivaèi (agensi) oneèišæenja

(Sve vrste emisija - otpada)

Neposredni predmeti (nositelji) oneèišæenja

Svekoliki sadr�aji okoliša-predmeti zaštite)

Sfera zaštite okoliša - instrumenti


Nakon uvida u globalne skupine aktera cijelog ekološkogkompleksa, tj. degradacije i zaštite okoliša, valja se koncentrirati naona pitanja koja èine okosnicu ovog razmatranja, a to je zaštita,odnosno instrumenti njenog financiranja.

1.1. Teoretski aspekti zaštite okoliša

U teoretskom smislu, zaštitu okoliša mo�e se promatrati na višenaèina, ovisno o tome što se stavlja u središte zaštite (koji sadr�ajokoliša), odnosno od koje se vrste agenasa štiti. Na temelju takvepremise, R. Breuer2 usvaja èetiri vrste zaštite okoliša za koje vrijede iposebne regulacijske mjere i koje imaju sljedeæe bitne karakteristike:• Tako je Medijalna zaštita okoliša koncentrirana na medije

(sadr�aje) okoliša, kao što su zrak (atmosfera), voda, zemljište,šume, klima i dr. za koje najèešæe postoje posebni ili implicitnizakoni o zaštiti, kao: o zaštiti voda, zraka, prirode itd.

• Kauzalna zaštita okoliša koncentrirana je na spreèavanje štetnogutjecaja i opasnosti prilikom upotrebe i korištenja odreðenihkemijskih preparata i sredstava zaštite, kojima se inaèe tretira florai zemljište radi boljeg uspijevanja i roda.

• Vitalna zaštita koncentrirana je na neposrednu zaštitu �ivih biæa,kako �ivotinjskog tako i biljnog svijeta, što ukljuèuje i njihoverijetke vrste.

• Integrirana zaštita okoliša nije orijentirana na pojedine parcijalnedijelove, veæ na èitavo podruèje zaštite, u èijem okviru mogu bitikonkurentni i komplementarni zakonski propisi zaštite.Konkurentni su, primjerice, oni propisi zaštite koji ureðujuprostorno planiranje, te je meðu njima potrebno uspostavitioptimum ravnote�e. Komplementarni se propisi meðusobnodopunjavaju, a u njih se ubrajaju oni koji reguliraju tehnièkuzaštitu i zaštitu zdravlja.

Meðu teorijama o zaštiti okoliša valja spomenuti tri dominirajuæekoje odra�avaju razlièite etièke stavove èovjeka prema prirodi iokolišu, a to su: antropocentrièna teorija, ekocentrièna iresursno-ekonomska teorija.3 Pojedini teoretièari dali su sljedeæekarakteristike predoèenih teorija o zaštiti okoliša:


2 Breuer, R.: Umweltrecht, Besonderes Verwaltungsrecht, B. Anflage Berlin - New York,1988.

3 Omejec, J.: Osnove prava okoliša - drugo izdanje, DUZPO, Zagreb, 1998, str. 27.

• Antropocentrièna teorija polazi od toga da je zaštita okolišanamijenjena iskljuèivo zdravlju i �ivotu ljudi i opæem blagostanjuèovjeèanstva. Dakle, ta se teorija temelji na filozofskom shvaæanjuekološke etike po kojem èovjek ima obvezu zaštititi pojedineelemente okoliša u skladu sa svojim interesima4, odnosno da jeèovjek u središtu svijeta i sve oko njega slu�i njegovim potrebama.

• Ekocentrièna teorija zaštite okoliša polazi od prirode kaovrijednosti za sebe, što vrijedi i za njenu zaštitu, bez obzira nanjene funkcije za èovjeka, dakle priroda ima vlastito pravoegzistencije. Drugim rijeèima, ova teorija polazi od filozofskeekološke etike da svi entiteti (sadr�aji) prirode (ljudi, flora, fauna isva èetiri elementa anorganskog svijeta) posjeduju vrijednosti uintegritetu prirode, odnosno svako od njih egzistira u interesucjeline.5

• Resursno-ekonomska teorija koncentrirana je na zaštitu prirodnihizvora, pogotovo neobnovljivih, uva�avajuæi tako interese buduæihgeneracija. Za razliku od regulativno-centraliziranog modelazaštite okoliša, ova teorija se u veæoj mjeri oslanja na sustav tr�išnezaštite. No ovdje se postavljaju dva bitna zahtjeva, od kojih prvitra�i definiranje vlasništva nad dotiènim prirodnim resursima, adrugi tra�i definiranje tr�išne cijene oneèišæenja okoliša, što seprema nekim autorima podudara sa koncepcijom odr�ivograzvoja.6

Unatoè tome što prema zastupljenosti danas opæenito dominiraantropocentrièna teorija zaštite okoliša, valja reæi da je ona, s obziromna najnovije biološke i humanistièke znanstvene spoznaje, vrlodubiozna. U pitanju je naime postavka da shvaæanje zaštite okolišasamo prema neposrednoj èovjekovoj potrebi, nije dovoljnoobuhvatno i univerzalno, veæ je to zaštita cjelokupne prirode,odnosno temeljnog ekosustava, iz èega slijedi da je po�eljnaevolucija antropocentriène prema ekocentriènoj teoriji kaosveobuhvatnijoj.


4 Kirn, A.: Od antropocentriène k ekocentriènoj etici, Socijalna ekologija, Zagreb, vol. 1, br.3, 1992, str. 280.

5 Meyer - Abich: Samovrijednost prirodnog susvijeta i zajednica prava prirode; u: Altner, G.:Okologische Theologie-Perspektiven zur Orientirung, Stuttgard, 1989, str. 339.

6 Štulhofer, A.: Tr�išna zaštita okoliša - Socijalna ekologija, Zagreb, vol.1. br. 2. 1992, str.231.

1.2. Opæe karakteristike osnovnih skupina instrumenata u

funkciji zaštite okoliša

Kao glavne skupine instrumenata u funkciji zaštite okolišaidentificiraju se administrativno-regulacijske i ekonomskofinancijske. Obje skupine sadr�e instrumente koji djeluju izravno ineizravno što se mo�e vidjeti iz pregleda tablice 1.

Tablica 1.Pregled skupina instrumenata u funkciji zaštite okoliša

Naèin djelovanja

Skupineinstrumenata

Izravno Neizravno

Ekonomskofinancijski

pristojbe/naknade zaispuštanje štetnih tvari

porezi na utorške iproizvodnju

utr�ive dozvole subvencije na supstitute

depoziti i povratsredstava

subvencije nareduciranje utroška

Administrativnoregulacijski

Kontrola ispuštanja(redukcija - zabrana)

Tehnièke norme istandardi za opremu itehnološke procese

Na temelju podataka iz tablice 1. iznose se osnovna obilje�japojedinih skupina i njihovih instrumenata, a o njihovoj æe praktiènojaplikaciji biti rijeèi kasnije.• Skupina ekonomsko-financijskih instrumenata znatno je

raznovrsnija s obzirom na faktore ukljuèene u suzbijanjeoneèišæenja bilo izravno ili neizravno.

• Izravni instrumenti po svojoj su prirodi jednostavni, reagirajuizravno na obujam uèinjene štete, odnosno na kolièinu ispuštenogoneèišæenja. Tako pristojbe ili naknade za ispuštanje predstavljajusredstva koja se izravno plaæaju za odreðenu kolièinu ispuštenogoneèišæenja u zrak, tlo ili vodu. Ovdje se mora pratiti i registriratikolièina ispuštanja, tako da je ova mjera prikladnija za stacionarneizvore oneèišæenja. Takoðer, ovo plaæanje motivira subjekteoneèišæenja da razviju i usavrše svoje tehnologije s ciljem


smanjenja ispuštanja, a za dr�avu to plaæanje predstavljaakumuliranje fiskalnih prihoda. Utr�ive dozvole polaze od modelada se na odreðenom podruèju limitira dozvoljena kolièinaoneèišæenja, a unutar toga limita pojedini subjekti mogu kupitidozvolu za svoj obol oneèišæenja. Te dozvole mogu se prodavatidrugim kandidatima, ukoliko prvi kupac svoju kvotu neæeiskoristiti. Ovaj model nije uspješan na malim, veæ na velikimprostorima, i to za zaštitu zraka. Što se tièe motiva za smanjenjeoneèišæenja od strane uzroènika kao i priliva sredstava za fiskus, toje slièno kao i kod pristojbi za ispuštanje. Depoziti i povratsredstava tra�i da se za predmete ili proizvode, potencijalneoneèišæivaèe, polo�e odreðena depozitna sredstva razmjernavelièini procijenjene štete koja bi nastala pri eventualnomoneèišæenju. Ukoliko do oneèišæenja ne doðe, deponirana sesredstva vraæaju, tako da je ovaj model primjenljiv kadaoneèišæenje nije izvjesno, kada su subjekti oneèišæenja mobilni ibrojni.

• Neizravni ekonomski instrumenti djeluju na konaèan cilj zaštiteokoliša preko nekih drugih pokazatelja ili posrednih pojava, kojesu tek u posrednoj vezi s izravnim izazivaèima oneèišæenja. Meðutakvima, kao prvo, valja spomenuti poreze na utroške faktoraproizvodnje ili samu proizvodnju, koji su dobili ime po svomautoru, ekonomistu i teoretièaru ekonomije blagostanja Pigou.7

Porezima se u ovom sluèaju tereti potrošnja odreðenih sirovina iliresursa koji sadr�e sastojke štetne za okoliš (azbest u proizvodnjizaštitnih sredstava protiv visokih temperatura, ugljen ili koks svisokim sastojcima sumpora i sl.), ne bi li se reduciralo njihovokorištenje, što vrijedi i za gotove proizvode s tim štetnim tvarima.Primarna je va�nost poreza, u ovom sluèaju, restrikcija elementaštetnih za okoliš, a sekundarni, prikupljanje sredstava za borbu zaèisti okoliš na globalnom planu.

Na suprotan naèin, ali s istom krajnjom svrhom - èist okoliš - djelujese subvencijama s ciljem ekonomskog podupiranja onih djelatnosti(proizvoda) koje su kudikamo èistiji za okoliš, a prema drugimparametrima mogu uspješno zamijeniti one štetnije za okoliš. Drugimodalitet subvencije ide za tim da se podupire odustajanje odpotrošnje (proizvodne ili finalne) nekog materijala štetnog za okoliš,


7 Preneseno: Lonèariæ-Horvat, O.: Osnove prava okoliša - drugo izdanje, DUZPO, Zagreb,1998,. str. 231.

dok se ne naðe ekološki prihvatljiva supstitucija. Prema tome obaova mehanizma imaju za krajnji cilj neizravno ekonomsko djelovanjeu zaštiti okoliša, premda porez djeluje na restriktivan, a subvencija napoticajan naèin. Zasada neæemo ulaziti u druge razlike izmeðu ovihpomoænih mehanizama.• Administrativno-regulativni instrumenti manje su raznovrsni od

ekonomskih i u svom izravnom obuhvatu svode se naogranièavanje razine oneèišæenja na utvrðeni broj jedinica mjere,ili se pak propiše obveza reduciranja oneèišæenja za preciziranibroj jedinica mjere (tona, litara, m³). U neizravnom se obuhvatuovi instrumenti svode na propisivanje tehnièkih normativa istandarda za opremu i tehnièka sredstva kao i za same tehnoloðkepostupke i procese, kako bi se u proizvodnji regulacijskom mjeromsuzbijalo oneèišæenje, uz prijetnju sankcijama. Premda se zaekonomske instrumente mo�e reæi da su kompleksniji odadministrativne regulacije i kontrole, ipak je bolje ukoliko se i onikoriste u kombinaciji s ovim drugima, samo je uvijek pitanje kojukombinaciju i koji samostalni instrument izabrati.

Glavna se razlika izmeðu ekonomskih i regulacijsko-kontrolnihinstrumenata svodi na nekoliko karakteristiènih prednosti:

• po njima u nadle�nosti je samih subjekata, uzroènikaoneèišæenja, da iznaðu najpogodniji naèin i metode (dakle i uznajni�e troškove), kako bi dostigli po�eljnu ekološku kvalitetuokoliša;

• oni omoguæuju dodatne poticaje za smanjenje oneèišæenjaispod zadane granice, recimo administrativnim instrumentom,a potièu i inovacije, bilo u novim proizvodima ili u postupcimai metodama te zaštitnim sredstvima, primjerice filterima zasmanjenje oneèišæenja;

• opæenito ekonomski instrumenti omoguæuju veæufleksibilnost, bilo s gledišta subjekata - uzroènikaoneèišæenja, bilo s gledišta dr�avnih tijela koja uvodeodreðeni instrument, odnosno neku mjeru;

• takoðer je bitno istaæi da ekonomski instrumenti (osimsubvencija) uglavnom imaju dvojake efekte, a oni su uistodobnom smanjenju oneèišæenja i u skupljanju fiskalnihsredstava za daljnje aktivnosti. Subvencije, kao neizravnemjere, imaju umjesto toga bitnu ulogu na planu potpore


odr�ivom razvoju, a to znaèi alternativnim i supstitucijskim,ekološki èistijim aktivnostima.

Meðutim, pri odluèivanju o prihvatljivosti pojedinih instrumenata zasuzbijanje oneèišæenja okoliša, mora se voditi raèuna o brojnimèimbenicima kao što su: vrsta i priroda pojedinih glavnih akteraoneèišæenja (uzroènici, agensi, nositelji posljedica), uèinkovitostpojedinih instrumenata, administrativna prihvatljivost iprimjenljivost, troškovi provoðenja pojedinih mjera i dr.

2. Aplikacije i podobnost ekonomsko finacijskihinstrumenata zaštite okoliša

Opæenito uzevši, navedeni ekonomsko-financijski instrumenti moguse diferencirati na instrumente u funkciji animacije i prikupljanjasredstava, te na instrumente za korištenje, odnosno ulaganjesredstava u zaštitu okoliša. Ovakva diferencijacija ima smisla utolikošto se radi o razlièitim aktivnostima koje kao takve zahtijevajuadekvatne, tj. razlièite pomoæne mehanizme, što æe se uoèiti iznjihove detaljnije analize.

2.1. Instrumenti u funkciji prikupljanja sredstava za zaštitu

okoliša

Unatoè tome što se ovdje razmatraju instrumenti u funkcijiprikupljanja financijskih sredstava, valja reæi da veæina tihinstrumenata ima i druge ekološke atribucije, što æe se vidjeti iznaredne analize njihove primjene.• Naknada/porezi za ispuštanje štetnih tvari u zrak, vodu, tlo ..., gdje

osnovicu za velièinu naplate predstavlja kolièina emisije. Troškoviuvoðenja ovog instrumenta pripadaju meðu relativno ni�e, ali suzato veæi troškovi praæenja i evidentiranja kolièine emisija i tovalja imati na umu pri uvoðenju ovog instrumenta kod pojedinihemitenata (uzroènika) oneèišæenja. Povoljna mu je strana da uzakumuliranje financijskih sredstava za ekološke namjene,istodobno djeluje na restrukciju emisije, jer je vezan uz kolièinuispuštanja. Osim toga instrument je fleksibilan u smislu moguæeprimjene kod razlièitih izvora emisije, bilo da se radi o fiksnim ilipokretnim (mobilnim) izvorima.


Najèešæa primjena ovog instrumenta jest u zaštiti voda, pogotovopovršinskih, zatim u zaštiti tla, a u zaštiti zraka od dušikovog oksida(NO2), njegova je primjena masovnija u Francuskoj i Švedskoj.8

Meðu nepovoljne strane ovog instrumenta ubraja se okolnost da jenemoguæe utvrditi i pratiti stvarnu štetu koju odreðeni - pojedinaèniuzroènik izaziva u okolišu, pa nema diferencijacije poèinitelja i na tojosnovi, a naknada, s obzirom na kolièinu emisije, jednaka je za sveemitente.• Naknada/porezi na odreðene proizvode primjenjuju se na

proizvode èija je potrošnja (korištenje) štetna za okoliš, a proizvodise inaèe troše u velikim kolièinama, bez obzira da li su u pitanjureprodukcijski proizvodi ili proizvodi široke i krajnje potrošnje.Ovaj instrument mo�e se primijeniti na vrlo disperziranu iusitnjenu potrošnju odreðenih proizvoda, što ukljuèuje i potrošnjumobilnih sredstava (poèinitelja), odnosno potrošnju pogonskeenergije od strane prijevoznih sredstava (automobila).

Instrument se inaèe mo�e primjenjivati fleksibilno, jaèimoporezivanjem onog proizvoda koji štetnije djeluje na okoliš zarazliku od onog manje štetnog.

Uèinkovitost instrumenta ovisi o elastiènosti potra�nje za nekimodreðenim proizvodom, odnosno o moguænosti njegove supstitucijedrugim koji manje degradira okoliš. Njegova primjena najèešæa je upodruèju zaštite zraka, te zbrinjavanja otpada, bilo tekuæeg ili krutog,a kada je u pitanju fosilno gorivo, ova se mjera primjenjujeintenzivnije što neko gorivo sadr�i više sumpora, olova, CO2 i sl.• Oporezivanje osnovnih sredstava i opreme koja iz razlièitih

razloga nije ekološki prihvatljiva, a primjenjuje se u mnogimzemljama i to u kombinaciji sa subvencioniranjem uvoðenjaekološki èistih i prihvatljivih tehnologija. Instrument je posebnopogodan onda kada nije moguæe lako identificirati i oporezivatiizvornog poèinitelja (uzroènika) degradacije okoliša, a prakticirase u bogatim dr�avama. Kombinacija sa subvencioniranjemnajèešæe se odnosi na poticanje alternativnog javnog i elektriènogpogona u prometu, u odnosu na osobna vozila.

• Utr�ive dozvole predstavljaju instrument koji kupcu omoguæujedozvole da na odreðenom teritoriju vrši emisiju predviðenekolièine oneèišæenja okoliša. Postupak polazi od toga da se naodreðenom veæem regionalnom teritoriju odreðuje ukupno


8 Andrijaševiæ, S. i Alibegoviæ, D.: Acta Turistica, E. F. br. 2, Zagreb, 1999, str. 150.

dozvoljena kolièina emisije štetnih tvari, a u tome pojedinaènioneèišæivaèi mogu sudjelovati razmjerno kupljenoj dozvoli.Oneèišæivaèi su stimulirani na štednju (smanjenje) emisije uodnosu na kupljenu dozvolu i da preostali dio prava prodaju onimuzroènicima koji nisu u moguænosti uštedjeti i treba im više odnjihove kupljene dozvole. Ovaj naèin bolje funkcionira u situacijikada na odreðenom teritoriju ima više uzroènika oneèišæenja, pa seizmeðu njih mo�e razviti svojevrsno trgovanje ovim dozvolama, ai konkurencija u smanjenju (uštedi) emisija.

Razumljivo da se smanjenje emisija najefikasnije sprovodiuvoðenjem novih ekološki èistih tehnologija, pa je ovaj instrumentistodobno i poticaj odr�ivom razvoju, prema �eljama i moguænostimapojedinih uzroènika emisija. Njegova nepovoljna strana proizlazi izpoteškoæa ili nemoguænosti utvrðivanja optimalne mase štetnih tvarina manjem teritoriju, odnosno odreðivanja ekološkog standarda natom manjem prostoru, pa je on lakše primjenljiv na globalnom planu.Zbog toga je instrument pogodan, naroèito za zaštitu zraka, a osimtoga razvijeno tr�ište novèanih vrijednosnica omoguæava korištenjerazlièitih varijanti trgovanja utr�ivim dozvolama.• Obveznice za zaštitu okoliša, koriste se kao instrument

prikupljanja sredstava najèešæe na razini lokalnih zajednica, amodel je dosta razvijen u SAD-u i drugim zemljama slobodnogtr�išta. Namjena ovih sredstava obièno je unaprijed odreðena: to jekontrola eksternih uèinaka (šteta) oneèišæenja, te kontrolasuvišnog crpljenja pojedinih resursa (šljunka, pijeska, šuma, vode isl.), kao i druge namjene.

• Posebno je u Njemaèkoj9 poznato nekoliko instrumenata u funkcijifinanciranja zaštite okoliša, primjerice: pristojbe (naknade) idoprinosi za korištenje, posebni oblici doprinosa, posebni porezi ...koji imaju sljedeæu namjenu:

• pristojbe se kao instrument najèešæe koriste za sve posloveoko prikupljanja, sortiranja, obrade i odvoza otpada. PremaZakonu o otpadu pokrajine Nordrhein-Westfalen, priodreðivanju pojedinaènih pristojbi mora se poštovati naèeloprotuvrijednosti, odnosno visina pristojbe mora bitiusklaðena s troškovima izvršene usluge, pri èemu se morajuiznaæi ispravna i transparentna mjerila obraèunavanja;


9 Kluth, W.: Instrumenti financiranja zaštite okoliša u Njemaèkoj Meðunarodno savjetovanje- Financiranje u zaštiti okoliša, DUZPO, Mljet, 1998, str. 185.

• pristojbe za korištenje resursa ili tzv. koncesijske pristojbeuvode se kada se fizièkim osobama ili poduzeæima ustupajuprava na korištenje prirodnih izvora (dobara);

• posebni oblici doprinosa tièu se èlanova specifiènih Udrugaza vodu i tlo u Njemaèkoj, a to su vlasnici zemljišta ipoduzeæa koja vode postrojenja na rijeènim tokovima,a bave se zaštitom vode i odvodnjom otpadnih voda tezbrinjavanjem otpada;

• posebni porezi za zaštitu okoliša uvode se prema Zakonu ozaštiti okoliša prema naèelu uzroènosti, i to: na otpadne vode,na poseban otpad, na ambala�u i tzv. Wasserpfennig.Uvoðenje ovog poreza opravdava se na osnovi: skupnehomogenosti poreznih obveznika, što znaèi da se njime neterete svi obveznici, zatim specifiène povezanosti djelokrugaaktivnosti, specifiène skupne odgovornosti, korištenja prihodau korist skupine i dr.

Vrednovanje instrumenata i njihovih kombinacija za prikupljanjesredstava izvodi se na temelju nekoliko kriterija meðu kojima valjaspomenuti:• kriterij pravednosti,• kriterij ekonomskog djelovanja, odnosno uèinka,• kriterij administrativne prihvatljivosti,• kriterij troškova primjene pojedinih instrumenata,• kriterij primjenljivosti na razlièite ciljne grupe...

Prema raspolo�ivim podacima primjena instrumenata u funkcijiprikupljanja sredstava za zaštitu okoliša vidi se za veæi broj zemaljaOECD u pregledu tablice 2.

Kao što se mo�e zakljuèiti iz tablice 2., u veæini su zemalja u prevaziizravni nad neizravnim instrumentima, koji su jedino u koloni 7, ali jejoš bitno napomenuti da su to podaci od prije 10-ak godina, tako da jenovije stanje vjerojatno drugaèije, jer je preokupacija ekologijom iokolišem još uvijek u usponu.

Prema predoèenim podacima, u to doba naknade za emisije u zrakbile su znatno zapostavljene u odnosu na emisije u vodu i tlo, kao i uodnosu na buku. Meðutim, upravo u kasnijem razdoblju (iza 1991.god.) doneseno je više meðunarodnih konvencija i protokola ilinjihovih izmjena (Protokol iz Kyota 1997., izmjene Londonske iKopenhaške konvencije 1994. i 1997.) koje obvezuju na reduciranje


CO2 i drugih tvari koje ošteæuju ozonski omotaè, vjerojatno su inaknade za emisije u zrak uvedene u veæini zemalja.

Usporedba Hrvatske s drugim tranzicijskim zemljama po masovnostiprimjene raspolo�ivih instrumenata vidi se u tablici 3. u kojoj jeznakom + oznaèena primjena odreðenog instrumenta uusporeðivanim zemaljama.

Tablica 2.Primjena instrumenata u funkciji prikupljanja sredstava zaštite okoliša uzemljama OECD

Elementi Naknada za emisiju - ispuštanjeKorisnièke

pristojbe

Porez na

proizvod

Admin.

takse

Zemlje U zrak U vodu U tlo Buka

1 2 3 4 5 6 7 8

1. Australija x x x x

2. Belgija x x x

3. Danska x x x

4. Finska x x x

5. Francuska x x x x x

6. Njemaèka x x x x x

7. Italija x x x

8. Nizozemska x x x x x x

9. Norveška x x x

10. Švedska x x x

11. Švicarska x x x

12. V. Britanija x x x

13. SAD x x x x

Izvor: Kompilacija: Andrijaševiæ, S. i Alibegoviæ, D.: ACTA TURISTICA, EF, br.2,

Zagreb, 1999. str. 155.


Tablica 3.Identifikacija ekoloških instrumenata (izvora) za zaštitu okoliša utranzicijskim zemljama (1998. god.)

Tranzicijske zemlje

Tek.

br.

Ekološki

instrumentiBugarska Hrvatska Èeška Estonija Maðarska Latvija

1 2 3 4 5 6 7 8

1Naknada za

emisiju plinova+ + +

2

Pristojba za

prekoraèenje

emisije

+ + + + + +

3

Naknada za

ispuštanje otpad.

voda

+ + + +

4

Pristojba za

prekoraèenje

standarda

+ + + + + +

5Kanalizacijska

pristojba+ + + + + +

6

Naknada za

korišt. grad.

otpada

+ + + + + +

7

Naknada za

odlagališta

otpada

+ + +

8

Pristojbe za

prekoraèenje

standarda

+ + + + + +

9Kaucija za

ambala�u piæa+ + + +

10

Naknada za

proizvode -

goriva

+

11Naknada za

ambala�u+ + +


12

Naknada za

baterije i

akumulatore

+ +

13Naknada za

hladnjake i sl.+ +

14Naknada za

maziva+ +

15

Naknada za

automobilske

gume

+ +

16

Porez za obièni i

bezolovni

benzin

+ + +

17

Naknada (porez)

za uvoz

rabljenih

automobila

+

18Naknada za

ceste (cestarine)+ + + +

19Porez (naknada)

za buku+

20

Prist. za zašt.

prirode

(standar.)

+ + + +

21

Porez (naknada)

za korištenje

prirodnog blaga

+ + + + +

22Naknada za

crpljenje vode+ + + + +

23Porez na prihod

za eko. zaštitu+ + +

NACIONALNI

FONDOVI ZA

ZAŠTITU

OKOLIŠA

+ + + + +

Izvor: Kompilacija na osnovi Klarer, J. – «Financiranje u zaštiti okoliša», Mljet,

1998., DUZPO, tablica l., str. 152.


Kako se iz tablice 3 vidi, Hrvatska se od svih navedenihinstrumenata, odnosno moguæih izvora za financiranje zaštiteokoliša, koristi sa njih 50% i zajedno s Bugarskom slabija je od svihnavedenih zemalja. Od spomenutih šest zemalja u korištenjuidentificiranih izvora najrevnosnija je Mad�arska, ali je dobro prate iPribaltièke zemlje Estonija i Latvija. Takoðer je uoèljivo da senaknadama za neke gotove proizvode koji mogu optereæivati okoliš,u cijelosti koristi samo Mad�arska i djelomice Latvija. Ostale sezemlje, ukljuèujuæi i Hrvatsku, uopæe ne koriste tim izvorom.

Za terminološku diferencijaciju izvora (instrumenata) bitno jenaglasiti da se koriste porezi, naknade i pristojbe, ali najèešæenaknade i pristojbe u kombinaciji, tako da se za dogovoreni standardoneèišæenja (emisije) plaæa naknada, a za prekoraèenje togastandarda pristojba (kao kaznena mjera). No, valja reæi da lepezi ovihizvora nije kraj i oni se još nalaze u fazi evolucije i transformacije, pase tako za naše specifiène uvjete upravo sada diskutira u vladi onamjeni dvostrukih kaznenih naknada za vodu i odvodnju zabespravno sagraðene i prikljuèene objekte. Dilema je još oko toga dali te naknade na razini dr�ave usmjeriti za zaštitu okoliša ili ihprepustiti lokalnoj samoupravi da ih ona koristi za sanaciju bespravnegradnje i druge ekološke potrebe.

Kao što je jasno da lista ovih izvora nije konaèna, tako isto nijesigurno da li æe ovako alimentirana sredstva u cijelosti i u kojemobliku dobiti ekološku namjenu, što primjerice vrijedi za izvor podtek. br. 16. (tablica 3.) - porez za obièan i bezolovni benzin, koji se,usput reèeno, osim u Hrvatskoj plaæa još samo u Bugarskoj iMad�arskoj. Ova se sumnja javlja pogotovo u kontekstu uvedenenajnovije dodatne cijene za benzin koja u nas vrijedi od l. travnja2001. godine, a iznosi 40 lipa, te još 10 lipa10 po litri i namijenjena jeizgradnji i odr�avanju autocesta, a tako su u nas uglavnom završavalei ranije naknade na gorivo. Moglo bi se reæi da se na ovaj naèinkreæemo u svojevrsnom circulus vitiosus, jer se, s jedne strane,veæom cijenom goriva nastoji obuzdati prevelika ekspanzija jednogvelikog oneèišæivaèa okoliša - cestovnog prometa, a s druge se strane,dijelom te cijene proširuje njegova baza, odnosno infrastruktura. Zatoi ovom prilikom treba ponoviti, da je za okoliš korisnija ona primarnauloga tih instrumenata, koja ogranièava i sputava uzroènike -


10 Ovih dodatnih 10 lipa tièe se najnovije odluke Vlade (10. mjes. 2001) u sklopu utvrðivanjadinamike izgradnje AC Bosiljevo-Split.

emitente oneèišæenja, nego prikupljena gotovinska sredstva koja uzto mogu biti usmjerena izvan ekološke sfere.

Meðutim, osim identificiranih izvora, odnosno instrumenata na planuprikupljanja financijskih sredstava, ništa manje nisu bitniinstrumenti, odnosno instituti za deponiranje te brigu o korištenju iusmjeravanju tih sredstava u projekte zaštite okoliša.

2.2. Instrumenti na planu korištenja i usmjeravanja sredstava

za zaštitu okoliša

U ovu skupinu instrumenata pripadaju odgovarajuæi instituti u kojimase deponiraju i akumuliraju sredstva èiji su izvori prethodnoanalizirani instrumenti, ali i svi drugi moguæi izvori. Primjerenotome mogu se identificirati tri glavna instituta takve namjene:razlièite razine proraèuna (dr�avni i lokalne razine), izvanproraèunski - tzv. ekološki fondovi i posebni raèuni. Uz napomenuda se za sada u Hrvatskoj od navedenih instituta koriste samoproraèuni i posebni raèuni, u nastavku se iznose karakteristikepojedinih deponirajuæih instrumenata, naèin i postupak priusmjeravanju sredstava u ekološke projekte.• Institucija proraèuna, ukljuèujuæi sve razine, barem se zasad ubraja

meðu najva�nije instrumente iz kojih se financira i usmjeravazaštita okoliša u Hrvatskoj i u veæini drugih zemalja. Postoje baremdva bitna razloga za ovakvo financiranje zaštite:

a) zaštita okoliša veæim dijelom pripada u eksternu sferu pa je iopravdano da se u tom odnosu financira javnim, odnosnoproraèunskim sredstvima i

b) velik dio proraèunskih sredstava prikupljen jeodgovarajuæim ekološkim instrumenatima, pa se ovako onavraæaju svojoj osnovnoj namjeni.

Ovim se ujedno potvrðuje da se korištenjem proraèuna u zaštitiokoliša, de facto koriste vrlo heterogeni izvori: osim razmatranihekoloških instrumenata i autentièno-standardni proraèunski izvori.Kada je pak rijeè o proraèunima s obzirom na teritorijalnu razinu,mo�e se reæi da je do sada dominantan utjecaj imao dr�avni proraèun,no taj æe primat, u svezi s usvojenom decentralizacijom poreznihprihoda i drugih ingerencija, od 2002. god. biti na strani lokalnihvlasti i njihovih proraèuna. Kod toga se u, prvom redu, imaju u vidukomunalne djelatnosti unutar kojih se velik dio odnosi na zaštitu


okoliša (opskrba pitkom vodom, odvodnja i proèišæavanje,skupljanje i odvoz otpada), ali i druge djelatnosti i sadr�aji okoliša.• Poseban raèun kao mehanizam deponiranja i akumuliranja

sredstava za sada se koristi vrlo ogranièeno i to za financiranjezaštite okoliša iz podruèja vodnog gospodarstva. Ovaj raèun koristijavno poduzeæe «Hrvatske vode»11, a u njega se deponirajusredstva za djelatnost ovog poduzeæa koja se u cijelosti i iskljuèivone odnosi na zaštitu, veæ na gospodarenje vodama, u èemu ekološkikompleks participira samo implicite. Meðutim, instrumentiprikupljanja sredstava s podruèja zaštite voda toliko su raznovrsni iizdašni da pored odreðenog deponiranja na ovaj poseban raèun,dobar dio sredstava ostaje i za deponiranje u odgovarajuæiminstitutima autentiène ekološke namjene.

• Izvanproraèunski, odnosno ekološki fondovi spadaju u instituteeksplicitne ekološke namjene u kojima se mogu deponirati iakumulirati sredstva iz vrlo širokog, gotovo neogranièenog krugaizvora, odnosno instrumenata. Primjena ovog mehanizma uzela jemaha u tranzicijskim zemljama (tablica 3.), osim u Hrvatskoj, gdjeunatoè dugotrajnijim pripremama još nije za�ivio. Èeka se, naime,donošenje zakona koji je bio najavljen prije saborskog raspusta uljeto 2001., ali je i dalje u obliku «Nacrta Zakona...» i mo�e sevidjeti na web-stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prostornogureðenja. Prema “Nacrtu Zakona”, taj se fond osniva radinamicanja dopunskih izvanproraèunskih sredstava za financiranjeprograma i aktivnosti za zaštitu okoliša, a obveznici su uplata ufond «oneèišæivaèi i korisnici okoliša». Ovakva formulacija trpiprigovor zbog nepotpunog obuhvata uplatitelja u fond, a i zbognepreciznosti onih obveznih, jer svakako valja omoguæitidobrovoljnu uplatu i drugim subjektima i neobveznim izvorima.«Oneèišæivaèi i korisnici okoliša» nisu diferencirani u svojimobveznim uplatama prema odreðenim kriterijima, bilo premaintenzitetu i njihovu udjelu u aktivnostima u okolišu, bilo drugimopravdanim diferencijacijama. Osim toga neke bitne odredbeZakona o naèinu i rokovima obraèunavanja i plaæanja i dr., ostavljase u nadle�nost naknadnog propisivanja Uredbom Vlade R.Hrvatske, što je takoðer nedostatak zakona. U organizacijskomsmislu ti fondovi mogu poslovati samostalno kao neprofitne(proraèunske) institucije, kao primjerice poljskim Eco-Fundom ili


11 Lonèariæ-Horvat, O.: Financijsko-pravni aspekt zaštite okoliša u R. Hrvatskoj,Meðunarodno savjetovanje “Financiranje u zaštiti okoliša”, Mljet, 1998. str. 231.

kao javna poduzeæa u vlasništvu dr�ave (vlade), primjericeEkološki razvojni fond u Sloveniji.12

Opæenito se u veæini zemalja istièe nekoliko po�eljnih osobinaEkoloških fondova:• transparentnost, kako u odnosu na primitke sredstava na svim

osnovama i instrumentima, tako i u odnosu na namjenske izdatkesredstava,

• intencija je da se njihova uloga što više ojaèa kako bi se višeosamostalili i postali institut samofinanciranja zaštite okoliša, bezobzira o kojem se naèinu ili obliku financiranja radilo.

• Kriteriji korištenja, odnosno ulaganja sredstava, ne samoEkološkog fonda, nisu ništa manje bitni od onih aktivnosti okonjegova punjenja, s tim da je ovdje u pitanju još veæa odgovornost,s obzirom da su potrebe zaštite okoliša kudikamo veæe odraspolo�ivih sredstava, raèunajuæi sa svim instrumentima njihovaprikupljanja i akumuliranja Upravo o tome disparitetu svjedoèeodgovarajuæe informacije “Poslovnog svijeta” (8. i 9. mjesec2001.) koje se odnose na kvantifikacijske i kvalitativne potrebeaktualne zaštite okoliša u Hrvatskoj, a sastoje u sljedeæem:

• obveza ogranièenja ispuštanja staklenièkih plinova(prvenstveno CO2), što ju je nametnuo protokol iz Kyota kojije ovog ljeta obnovljen u Bonnu, stajat æe Hrvatsku, premaocjeni Ministra zaštite okoliša..., oko 80 mln USD godišnje,

• takva predviðanja proizlaze iz Prvog nacionalnog izvješæaodnosnog ministarstva o klimi koje planira èak 39 razlièitihmjera, uglavnom iz poveæanja energetske djelotvornosti teprimjene obnovljivih energetskih izvora i goriva s manjeugljika. Pritom valja reæi da se Hrvatska ubraja meðu zemljepovoljnijeg, odnosno tolerantnijeg tretmana, kojima seprema sporazumu iz Bonna omoguæava poveæanjedozvoljenog ispuštanja CO2 zbog veæih površina podšumama koje se smatraju skupljaèima (filtrima) štetnihplinova,

• prema Hrvatskoj strategiji zaštite okoliša koja predstavljapodlogu za predstojeæu meðunarodnu Donatorskukonferenciju o okolišu u Zagrebu (u organizaciji hrvatskeVlade i Svjetske banke), tra�e se donatori za èak 100


12 Škof, B.: Financiranje zaštite okoliša u R. Sloveniji, Meðunarodno savjetovanje -“Financiranje u zaštiti okoliša” (Zbornik radova) Mljet, 1998, str. 307.

ekoloških projekata, koji predstavljaju vrlo kritièna ekološka�arišta, širom Hrvatske, a najviše u pojasu Jadrana (40gradova),

• prema tim dokumentima Svjetska banka predviða u narednih15 godina potrebu ulaganja u zaštitu okoliša u Hrvatskoj 10milijardi USD, a sama se Svjetska banka ukljuèuje nanekoliko osnova.13

S obzirom na tolike potrebe zaštite okoliša, razumljivo je da se zasvaki veæi izdatak, odnosno ulaganje akumuliranih sredstava moravoditi raèuna o objektiviziranim kriterijima opravdanosti i prioriteta.

Drugim rijeèima, to znaèi, da se va�niji i po ulaganjima veæiinvesticijski projekti zaštite okoliša, moraju podvræi odgovarajuæimpostupcima društveno-ekonomskog vrednovanja, ponajprije zbogdobivanja liste prioriteta.

Tek na temelju opravdanosti ulaganja u pojedine projekte dobivenetakvom analizom, Ekološki fond se ukljuèuje u ulaganje, bilo uobliku potpunog samostalnog financiranja, bilo u oblikusufinanciranja i subvencioniranja.

Zakljuèak

Prezentacija osnovnih èimbenika ne samo zaštite veæ i oneèišæenja,ima smisla utoliko prije što se oni uglavnom nalaze i meðu akterimazaštitne funkcije, samo sa izmijenjenom ulogom. No, za tuizmijenjenu (zaštitnu) ulogu na njih se mora djelovati odgovarajuæimsredstvima prinude, a to su de facto instrumenti u funkcijineposredne zaštite, odnosno financiranja zaštite.

U globalu ti se instrumenti mogu podijeliti u skupinuadministrativno-regulacijske sfere i u skupinu ekonomskofinancijske sfere, s tim da unutar tih skupina postoje instrumentineposrednog i posrednog djelovanja. Primarna je uloga ovihinstrumenata u smanjenju štetnih emisija kod subjekata primjene, a usekundarnoj se ulozi istodobno prikupljaju sredstva za drugeeko-zaštitne aktivnosti.


13 Kao sufinancijer izrade Nacionalne strategije za okoliš sa 300 tisuæa USD, zatim kaosponzor Donatorske konferencije o okolišu, te kao suorganizator s Hrvatskim Vodama,priprema oko dobivanja 100 mln USD zajma za izgradnju proèišæivaèa vode.

Pri izboru najadekvatnijih instrumenata za odreðene zaštitnenamjene valja imati na umu nekoliko kriterija: poèevši odpravednosti, preko ekonomske djelotvornosti, do troškova primjene ipogodnosti za odreðene ciljne skupine. Komparacija primjene brojainstrumenata u razvijenim i tranzicijskim zemljama, pokazuje dostasliènosti, ali je uoèljiv raskorak u primjeni zaštitnih instrumenataprotiv buke, što je vrlo uèestalo u prvim, a sasvim rijetko u ovimdrugim zemljama, što je posljedica nedovoljnog senzibiliteta za ovajoblik degradacije okoliša. Osim spomenutih instrumenata na planuprikupljanja financijskih sredstava u ime zaštite okoliša, ništa manjenisu bitni niti instituti za deponiranje i akumuliranje tih sredstava,kako bi se ona mogla razumno koristiti i ulagati u ekološke projekte.Identificiraju se razlièite razine proraèuna, kao tradicionalnonajva�nija univerzalna institucija, zatim poseban raèun, kao strogospecijalizirani instrument samo za odreðene projekte - zasad izpodruèja vodnog gospodarstva i Ekološki fond, kao transparentni isamostalni institut ekološke namjene. Upravo ovaj zadnji instrumentu veæini zemalja ima najveæe perspektive, pri èemu se naglašavamoguænost njegova punjenja i iz širokog obuhvata drugih izvora,osim ovdje analiziranih instrumenata, kao i potreba pridr�avanjastandardnih kriterija društveno-ekonomskog vrednovanja, ulaganja uprojekte zaštite okoliša.

Literatura

1) Andrijaševiæ, S. i Jurlina - Alibegoviæ, D: Ekonomski instrumenti zafinanciranje zaštite okoliša, Acta Turistica, br.2. E.F. Zagreb, 1999.

2) Bauer, G.: Die Steuer als Instrument im Umweltschutz, Diss.Augsburg, 1994.

3) Breuer, R.: Umweltrecht, Besonderes Verwaltungsrecht, 8. AuflageBerlin - New York, 1988.

4) Gjidara, M.: Francusko iskustvo u financiranju zaštite okoliša -«Financiranje u zaštiti okoliša» (zbornik radova) DUZPO, Mljet, 1998.

5) Kirn, A.:O antropocentriène k ekocentriènoj etici, Socijalna ekologija,Zagreb, vol.l, br. 3, 1992.

6) Klarer, J.: Ekonomski instrumenti i fondovi za zaštitu okoliša uekološkoj politici srednje i istoène Europe, Meðunarodno savjetovanje -«Financiranje u zaštiti okoliša», DUZPO, Mljet, 1998.

7) Kluth, W.: Instrumenti financiranja zaštite okoliša u Njemaèkoj -Financiranje u zaštiti okoliša (Zbornik radova) Mljet, 1998.

8) Lonèariæ - Horvat, O.: Okoliš s poreznopravnog stajališta - Osnoveprava okoliša (drugo izdanje) DUZPO, Zagreb, 1998.


9) Lonèariæ - Horvat, O.: Financijsko-pravni aspekti za zaštitu okoliša u R.Hrvatskoj - «Financiranje u zaštiti okoliša» (Zbornik radova) DUZPO,Mljet, 1998.

10) Meyer - Abich: Samovrijednost prirodnog susvjeta i zajednica, u:Altner, G.: Okologische Theologie - Perspektiven zur Orientirung,Stuttgard, 1989.

11) Omejec, J.: Okoliš, njegovo ugro�avanje i zaštite - Osnove pravaokoliša, drugo izdanje - DUZPO, Zagreb, 1998.

12) Škof , B.: Financiranje zaštite okoliša u R. Sloveniji - «Financiranje uzaštiti okoliša» - DUZPO, Mljet, 1998.

13) Stulhofer, A.: Tr�išna zaštita okoliša - Socijalna ekologija, Zagreb, vol.1. br. 2. 1992.


Documents

IDENTIFIKACIJA INSTRUMENATA ZA FINANCIRANJE ZAŠTITE …staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_361.pdfSavo Vojnoviæ1 UDK UDK 336.2(497.5):504 IDENTIFIKACIJA INSTRUMENATA