Nova hrvatska knjievnost 2ak. god. 2013/14. Doc. dr. sc. Ivan Trojan*

Knjievnost hrvatskog realizma u europskom kontekstu

*Od 1865. i enoina programa Naa knjievnost, do 1892. kada se javljaju Leskovar i Mato, kad Vojnovi i Kranjevi ulaze u svoje veliko razdoblje, kad Gjalski Osvitom, a Kumii Urotom zrinsko-frankopanskom svjedoe o tome da se realistika formula u nas zamorila prije nego je u potpunosti zaivjela europske knjievnosti su stvorile svoja najutjecajnija djela: 1865. zapoinje Tolstoj Rat i mir, 1875. objavljuje Anu Karenjinu; 1866. Dostojevski objavljuje Zloin i kaznu, 1868. Idiota, 1870. Demone, a 1879/80. Brau Karamazove; 1873. Rimbaud objavljuje Sezonu u paklu; 1876. Mallarme objavljuje Poslije podne jednog fauna; 1879. Strindberg Crvenu sobu; 1883-91. Nietzsche Tako je govorio Zaratustrato takvoj sinoptikoj tablici moe ponuditi hrvatska knjievnost?Od njezinih djela ni jedno, ni estetskom vrijednou niti domaajem ne moe pretendirati na mjesto i u mnogo blaem izboru.

*Valja upozoriti na injenicu da pripadanje stilskoj formaciji ne odreuje vrijednost pojedinog djela. Pojmovi novo i staro relativni su.Sve je u povijesti knjievnosti mogue analizirati i objasniti, svugdje se mora uvesti princip kauzaliteta osim u pojavi talenata.Nadarenost se javlja neplanski, eruptivno, iznenaujue kad se jednom pojavi, uklapa se u kontekst vlastite i ope knjievnosti, postajui dijelom neizbjenog kauzalitetaPogreno je smatrati da se taj kauzalitet jasnije oituje u malim provincijskim knjievnostima, nego u velikim, svjetskim, centralnim.to bi se dogodilo s hrvatskom knjievnou protorealizma i realizma da se budimski slastiar Alois Schnoa nije 1830. doselio u Zagreb i 1838. dobio prvoroenog Augusta.Francuska knjievnost bi lake podnijela odsutnost V. Hugoa negoli hrvatska odsutnost enoe koliko god Hugoova djela bila umjetniki vrednija.

*Sugerirati jednu knjievnost opem kontekstu ukljuuje sugerirati joj zadae i obaveze to ih ta knjievnost ili nije htjela ili nije mogla prihvatiti.Hrvatska knjievnost u enoino doba ima temeljni zadatak preuzeti batinu ilirizma, stvoriti itateljstvo koje e onda omoguiti komuniciranje knjievnosti s nacijom.to je ilirizam u Mauranievom Smail-agi stvorio djelo koje je kao umjetnina cjelovitije od pojedinanih enoinih djela ne dokazuje da je Maurani bio vei talent od enoe. Smail-aga je bio mogu jer je vrijeme imalo dvije provjerene formule: puko-kaievsku i dubrovaku, a njegov tvorac je bio erudit s izgraenom poetikom u koju ni jednog asa ne sumnja.Maurani ne vue teret enoina utilitarizma. enoa grevito, na razliitim stranama, trai novu dikciju. Tematika vie nije sukob dvaju svjetova, nego mala domovina na rubu tih svjetova.

*Smail-aga je po temeljnoj osobini djelo poteklo iz vergilijanske tradicije, Gunduli i Kai izbijaju iz svakog retka, ali je ipak samosvojno i izvorno remek-djelo.Ilirska publika bila je mnogo ua, elitnija od publike u kojoj se i za koju se izgraivao hrvatski realizam.Mauranievo djelo nije plod graanske knjievnosti; klasino je po tome to se obraa biranom, klasicistiki odgojenom i drutveno povienom sloju.enoa zna da taj sloj u njegovo vrijeme ni brojem niti oduevljenjem ne moe odrati modernu hrvatsku knjievnost njegovo stvaranje je u cijelosti posveeno tom cilju.

*Realizam je kritian: analizira, odmjerava, sudi. Poprite mu je zbilja, nasuprot romantiarskoj mati; njegova je tenja istina, nasuprot idealu.Vezan je uz nacionalnu politiku koja mora voditi rauna o postojeoj zbilji, a upravo zato jer je eli izmijeniti hrvatski realizam zadrava ideal kao cilj.Taj realizam zna to mu je umjetniki zadatak i koje su mu objektivne mogunosti.Umjetnost ne smije lagati, mora istaknuti iskljuivo istinu, ali do koje razine, a da se knjievnost od ohrabritelja ne pretvori u defetista.enoa e zapisati autopoetiki: ja nisam naturalist, ja ak i svoju skromnu realistiku opservaciju obuzdavam, jer ne elim pisati zapisnike ljudske bijede, niti prematati utoita nevolje. Priznaje: ako mi tehnika i jest realistika, poetika mi mora ostati romantina ideala se ona ne moe odrei.

*Naturalizam to ga je Kumii donio u hrvatsku knjievnost mogua je zadivljenost nadarenog provincijalca pred udima velikog svijeta. Prirodno je da ga je Zola fascinirao, jo prirodnije da je njegovu formulu elio prenijeti u domovinu.Za razliku od enoe koji se od zla odvraa iako ga svakako primjeuje, Kumiiev naturalizam svodi se na pojednostavljenu shemu u kojoj su esto Hrvati dobri, estiti i plemeniti, a stranci zli i bezobzirni.Slae se to s vladajuim stavom stranke u kojem se mrnja na Habsburge pretvara u mrnju na sve to je njemako. U tom je kljuu pisana Olga i Lina.Kumii uporno spominje osnovi postulat hrvatskih realista istinu, a u Olgi i Lini je tako malo ima idealno potenje nasuprot glupoj pokvarenosti; po toj konfekcijskoj suprotstavljenosti dobra i zla dodiruju se dobri i pristojni Kumii s grubim i neugodnim Kovaiem. Ideala se na naturalist ne moe odrei.

*Ideal je jedna od temeljnih znaajki hrvatskog realizma.Ako je realizam slikanje ivota bez primjese ideala, hrvatski realizam ne pristaje na takvo slikanje ivota.U njemu je neizbjena crta utilitarnog, pedagokog pa ak i romantinogStoga je Zolina kritika nesmiljenost u nas djelovala tek posredno, u okviru ve provjerene, povijeu i drutvenim ivotom uglavljene podjele: dobro zlo, nae-tue.Svaka dublja kritika inila se nekom vrstom cinizma; svako traenje uzroka ako je i poinjalo na socijalnom terenu morao je dovesti na politiki teren; Sve su nedae hrvatskog drutva toga vremena korijen vukle iz injenice da se drutvo razvijalo na periferiji monog carstva, na periferiji monih interesa s uurbanim izgraivanjem kapitalistikog ureenja koji nije plod unutranje logike hrvatskog socijalnog razvitka.

*Glavni je junak sveukupna enoina stvaranja Zagreb, posebna romantino-realistika vizija toga grada: realistina u detalju, romantina u sintezi.S druge strane, mladi Zola, siromani stanovnik parikog predgraa, osjea Pariz kao socijalnu i moralnu nepravdu; nacionalna komponenta bila bi u toj viziji duboki anakronizam.enoinski Zagreb od 25000 stanovnika niti je neizmjerna zolijanska neman, niti se hrvatski pisac mogao distancirati od jedinog naselja koje se moglo nazvati gradom, a da prui njegovu iskljuivo kritiku sliku.Jedino je Kovaieva slika Zagreba najblia zolijanskoj. Pun gorine, osobne i politike, Kovai u Registraturi prikazuje Zagreb kao grad pokvarene gospode i bespomone sirotinje, a njegov glavni junak nije vie rodoljubni borac za nacionalnu pravdu.Ostali hrvatski realisti obraajui se hrvatskoj pokrajni (Kumii Istra, Novak Senj i Primorje, Kozarac, Tomi Slavonija, Gjalski Zagorje), prema Zagrebu zadravaju enoinsko potovanje

*Novak je tek pokuao dati kritiniju sliku hrvatske metropole, a rezultat je bio da su ga smatrali za pisca jednolina i dosadna; prigovaralo mu se da je bez mate, a Zola je bio uvjeren da je mati u suvremenom romanu odzvonilo: pisac = zapisniar drutvaNedozrela i ideala eljna hrvatska malograanska publika nema smisla za ozbiljniju drutvenu kritiku.Situacija hrvatske knjievnosti sve do kraja 19. stoljea: racionalno pristajanje uz realizam i istovremeno emocionalno vraanje romantizmu turgenjevizamRealistini pesimizam koji zaokuplja europsku knjievnost ne odgovara duhu i poloaju hrvatskog pisca jer on zna da mora biti optimistian, konstruktivan, utilitaran.Optimistika crta realizma, vjera u znanost i evoluciju, vjera u rad, estitost, u smisao ljudskog napora zasade su koje nailaze odjeka u svijesti hrvatskog spisatelja one ine temeljnu moralnu i etiku podlogu jo pri enoinom stvaranju

*

Potpuno usvojen realizam vodi ili totalnoj skuenosti, potitenosti, poraenosti, ili pak svijesti o potrebi revolucionarnog preobraaja drutva.Hrvatsko drutvo ne moe prihvatiti realistiku knjievnu formulu koja ga razgoliuje pred njim samim