K A Z A L O 9 Prikrajanje mora biti

stručno izvedeno

12-15 u grofovskoj šumariji ne živi se grofovski

2 1 Proglašenje Papuka parkom prirode?

5-8 100 godina Sveučilišne nastave u Zagrebu: Šumarska znanost pred novim izazovima

16-17 45 godina KUD-a »ŠUMARI« iz Vinkovaca

1-4 Novogodišnji intervju: Ivan Tarnaj: Dvadesetiprvo stoljeće vrijeme je šumarstva

10-11 100 godina od prvog organiziranog pošumljavanja u Biogradu

32 60 godina druženja s tamburicom Martina Sučića

18-20 Oživljeno šumarstvo Zvonimirovog grada

24 šume posebne ljepote

2 2 - 2 3 Intranet »Hrvatskih šuma« 2 7 Kupljen novi Canader

2 8 - 2 9 Medvjedi iz Goranskih šuma sele na Pireneje

3 0 - 3 1 Parkovi požeštine

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Direktor: Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž. Uredništvo: mr. Josip Dundović, dipl. inž., Hranislav Jakovac, dipl. inž., Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž., Josip Maradin, dipl. inž., Branko Meštrić, dipl. inž.,

Miroslav Mrkobrad, dipl. pol.. Zvonko Peičević, Vesna Pleše, dipl. pol. Ivan Simić, dipl. inž.. Ivica Tomić, dipl. inž. Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb E-mail: direkcija@hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta. Oblikovanje, priprema i tisak: Hrvatska tiskara d.d. Zagreb Naklada: .SOOO

Zimski motiv iz Gorskog kotara I Foto: ALOJZIJE FRKOVIĆ "^fL- Božični ukrasi I Foto: GORAN C:AJZEK

RAZGOVOR

Novogodišnji razgovor s direktorom Ivanom Tarnajem, dipl. inž. šum.

Dvadesetprva stoljeće vrijeme je šumarstva

G osp. direktore, ovo je Vaše prvo obraćanje zaposlenicima »Hrvatskih šuma«. Došli ste

sredinom godine na mjesto prvog čovjeka našeg poduzeća. Možete li nam ukratko dati Vaš osvrt na tih prvih šest mjeseci vašeg ruko­vođenja?

Osvrćući se na 1998. poslovnu go­dinu, a evo na samom smo njenom kraju, valja reći daje iza nas jedna burna i poslovno vrlo teška godina. Tijekom ove godine u našem poduzeću, »Hrva­tske šume« p.o. Zagreb, pored tekućeg poslovanja i svih teškoća koje su pratile sve segmente aktivnosti poduzeća, do­godilo se upravo sredinom godine i promjena menadžmenta. Imenovanjem Vlade Republike Hrvatske postavljen sam s prvim srpnjom direktorom »Hr­vatskih šuma« p.o. Zagreb i promijenjen je Upravni odbor poduzeća. To su bit­ne oznake 1998. godine, da bi u nasta­vku uslijedilo jedno izuzetno vrlo teško i burno razdoblje. Ovdje mislim na drugi dio godine u kojem sam i ja bio sudionikom.

Revizija prošlogodišnjeg poslo­vanja koju ste tražili od me­đunarodne tvrtke je gotova. Možete li nam nešto više reći o nalazu Re­vizije?

U želji da sagledam stvarno stanje tvrtke, predložio sam Upravnom odbo­ru, a novi Upravni odbor je takvu odluku i donio već na prvoj sjednici, te je raspisan natječaj i na osnovu ponuda izabrana je međunarodna revizorska kuća kako bi se iz neutralnog izvora sa­gledalo stvarno stanje u poduzeću. Taj posao je dobila međunarodna ame-ričko-hrvatska revizorska kuća Delotte-touch, koja je sa ukupno 16 svojih ljudi radila šest tjedana. Revizorski nalaz je prije kraćeg vremena zgotovljen i na šestoj sjednici Upravnog odbora bio je na razmatranju i usvajanju. Znao sam da poduzeće »Hrvatske šume« ima ozbi­ljnih teškoća i prije nego što sam došao,

jer kao šumar i čovjek koji je čitav svoj radni vijek proveo u šumarstvu, izuzev pet-šest godina kada sam izbivao iz šumarstva u vrijeme kada sam obavljao više političkih funkcija, a u me­đuvremenu sam bio i zaposlenik »Belišća« d.d. iz Belišća, tako da sam sa šumarstvom i prisutnim problemima bio usko vezan i pratio sva događanja.

Znao sam da tu ne cvjetaju ruže, što nije neka posebnost u javnim poduzećima Hrvatske, jer nažalost ukupno gospodarstvo naše države nalazi se u vrlo teškoj situaciji s obzirom na uvjete privređivanja u postratnoj Hrva­tskoj sa svim tegobama što iz toga proizlaze. »Hrvatske šume« su druga karika u lancu ja bih rekao, u smislu re­fleksije svih tih tegoba koje pogađaju danas naše gospodarstvo. Dakle, reflek­sija teškog stanja drvne prerade i proizvodnje papira, prenosi se i na naše šumarstvo. Osnovni problemi su pro­blemi nelikvidnosti koji proizlaze prije svega iz nedostatka obrtnog kapitala za financiranje tekuće proizvodnje zaliha, a generirano je to stanje kod naših ku­paca gdje vlada opća insolventnost i ne­likvidnost, ili možda preciznije ja ću upotrijebiti pravu riječ za to stanje -

V

Suma je transnacionalno dobro i to se mora shvatiti, stoga je vrijeme novog milenija i novog shvaćanja šumarstva i njene nezamjenjive funkcije u životu čovjeka. Hrvatska ima vrlo vrijednu ulaznicu za budućnost u novom tisućljeću

riječ je o bankrotu mnogih poduzeća, jer se to pravim rječnikom tako i zove u svijetu. Mi to danas svodimo pod pi­tanja nelikvidnosti, insolventnosti i slično, a zapravo je riječ o bankrotu. Zašto se bankroti ne objavljuju, to je drugo pitanje. Naša država nije sprem­na stvar dovoditi do kraja, jer bi to ima­lo ozbiljnih socijalnih reperkusija u društvu. Trpi se jedno stanje koje sliko­vitim rječnikom da pokušam objasniti -izgleda kao kad gurate snijeg ispred sebe, međutim samo je pitanje snage stroja i do kada ćete tu svakim danom sve veću gomilu snijega moći gurati, ali vjerojatno je da taj stroj jednog dana stane. Sada je samo pitanje koliko je ostalo snage u tom stroju, ja mislim jako malo. Ako se ništa ne dogodi, zadi-rem već i u 1999. godinu, na pravcu sređivanja stanja u gospodarstvu Hrva­tske onda će taj stroj vrlo brzo stati sa vrlo pogubnim posljedicama. Dakle 1998. je iza nas, ali njeni repovi nažalost preselit će se i u iduću 1999. godinu, ne samo kada su u pitanju »Hrvatske šume« već i cjelokupno gospodarstvo. Činjenica je, a pozivam se ovdje na na­laz Revizije, daje ova firma sa 30. lipnja 1998. godine, poslovala sa gubitkom od

Časopis Hrvatske šume / 1

preko 200 milijuna kuna. To nevjerojat­no odudara od iskazane bilance poslo­vanja koje je bilo iskazano zaposlenima u poduzeću, ali i izvan poduzeća, pa i vlasnicima, dakle Vladi Republike Hrva­tske, sa 31. prosinca 1997. kada je iskaza­na dobit. Nažalost, ne radi se o nikakvoj dobiti, već o eklatantnom gubitku u po­slovanju. Svedeno to na bilancu 30. lip­nja ove godine, to prelazi 200 milijuna. Taj gubitak nastao je prije svega iz ne-pridržavanja međunarodnih računo­vodstvenih standarda, kada je u pitanju obračun amortizacije šumskih promet­nica i zgrada, tako da bi se stvorio rezul­tat a umanjila utrošena sredstva u obračunu za 1997. godinu. Pukom odlukom tadašnjeg menadžmcnta sma­njena je amortizacija šumskih prometni­ca za čak osam puta, sa 4 posto na samo 0,5 posto, a kod zgrada za 50 posto, sa 2 posto na 1 posto, te su se tako u blianci smanjili troškovi.

S druge strane držim najpogubnijim čin koji se dogodio u poduzeću, a s kojim ćemo se morati najozbiljnije po­zabaviti, te vidjeti kako izići iz tog općeg rašomona. To je stvaranje društava ograničene odgovornosti, gdje se išlo na statičku procjenu imovine koja se multi-plikativno podigla daleko iznad njene tržišne i knjižne vrijednosti, a efekte takve revalorizacije, knjižilo u ukupni prihod firme, što ni u kom slučaju nije bila pozicija za takvo knjiženje, jer već ako se to napravilo, efekte takvog povećanja firme procijenjene vrijednosti trebalo je knjižiti u revalorizacijske pričuve. IVloram reći i to da je masa tog efekta iznosila preko 95 milijuna kuna, što zbrojivši sa efektima onog obračuna amortizacije predstavlja gro sredstava koje automatski povećavaju gubitak.

S druge strane još jednu bitnu stvar je ovdje potrebno reći. Sva potraživanja sa 31. prosinca 1997. godine, osim onih koja su utužena, a to su mala sredstva, i sva potraživanja svedena na 30. lipnja 1998. godine vodena su u aktivi bez otpisa stupnja rizika naplativosti.

To sve skupa zbrojivši otprilike daje iznos od 200 milijuna kuna sa napome­nom još jednog problema koja je evi­dentirala revizija a za koji sam ja znao da je prisutan. To je uporaba sredstava OKFŠ za finansiranje tekuće likvidnosti, što znači da se uporaba tih sredstava koji su Zakonom o šumama određenim kao strogo namjenska sredstva za biološku reprodukciju šuma, koristila za tekuću likvidnost, bez obračuna zaštitnih kama­

ta. Takva obveza je sa 30. lipnjom 1998. godine, prema računu OKFS iznosila 145 milijuna kuna. Drugim riječima znači da će »Hrvatske šume« morati u najskorije vrijeme, poštujući slovo Zakona, izvršiti povrat ovih sredstava za njihovu namjenu. To otprilike oslikava situaciju što nas čeka i s kojim zapravo utezima ćemo zakoračiti u novu 1999. godinu.

Nadalje moram ovdje istaknuti da su obveze prema dobavljačima također vrlo visoke, a isto tako evo na kraju go­dine borimo se da koliko-toliko ipak izmirimo obveze prema našim uposle­nicima u firmi a tu prije svega mislim na isplatu plaća, regresa, božićnice, da­rova za djecu, dakle onih obveza koji proizlaze iz Kolektivnog ugovora, dosadašnjeg, odnosno novog Kolektiv­nog ugovora kojeg ćemo potpisati upra­vo pred sam kraj ove godine.

Teškoće kod naših partnera - drvne industrije su ogromne i svakim danom, na naše pozive i intervencije da se konačno poslije više mjeseci te obveze i izmire, često se više nitko ni ne javlja, jer pojedine tvrtke jednostavno nestaju s lica zemlje.

Svakim danom gospodarstvo Hrvatske je u sve težoj situaciji. Očekujete li možda neke promjene u šumarstvu?

Situacija je vrlo ozbiljna i ona proizlazi iz dva aspekta. Prvi je okruženje i gospodarski milje u kojem radimo, a drugi je razlog organiziranost, odnosno bolje rečeno neefikasnost nas samih kao sustava koji je u mnogome baš tipičan za firme ovakvog karaktera kao stoje naše javno poduzeće, jer javna poduzeća su vam hermafroditi - niti je

poduzeće u smislu trgovačkog društva, niti je ustanova. To je nešto između. Taj status sigurno nije dobar i ja se za­lažem interno i eksterno, i prema Vladi sam uputio moja razmišljanja, a čini mi se daje i Vlada na tom tragu da se izvrši transformacija javnih poduzeća u trgovačka društva, da bi se stekli uvjeti za stvarno prestrukturiranje čitavog sek­tora, kako bi se došlo u situaciju da možemo rješavati neka pitanja u skladu s pozitivnim propisima u našoj zemlji koje je moguće riješiti puno lakše u sta­tusu trgovačkih društava nego što je to danas u statusu javnih poduzeća.

Očekujem da će se to već možda do proljeća sve skupa i dogoditi i u tom pravcu već rade ekspertne grupe u »Hr­vatskim šumama« koje će u formi svojih razmišljanja i viđenja pokušati pomoći Vladi Hrvatske, odnosno zakonodavcu da razriješi važno pitanje koje zadire u područje javnog sektora Republike Hr­vatske.

Na kraju ove, kako ste Vi rekli »burne i teške« '98, što možemo očekivati od nove 1999. godine?

Dakle iz svega naprijed rečenog na­ziru se naznake ambijenta u kojem tre­bamo poslovati u idućoj 1999. godini.

Ja sam u razgovoru za »Privredni vjesnik« na pitanje kakva su moja očekivanja u '99. godini izrekao neko svoje viđenje. A moram Vam priznati da bih volio da ne budem u pravu, da me demantira život, ocijenio sam da je 1999. godina u poslovnom smislu godi­na kulminacije teškoća i gospodarske krize, jer mislim da će doći do prijelo­ma u dva moguća pravca. Ili će se pro­mijeniti makro ekonomska politika zemlje, ova situacija miljea i uvjeta

2 / Časopis Hrvatske šume

privređivanja u kojem se danas hrvatska gospodarska privreda nalazi, ili će doći do sloma. Zao mi je što to danas tako moram reći, ali u razgovoru s mnogim gospodarstvenicima i prateći pokazatelje poslovanja mnogih značajnih subjekata u Hrvatskoj, ne mogu izvesti neki drugi optimističniji zaključak.

U Hrvatskoj je, a to važi i za javno poduzeće »Hrvatske šume« a to je no­torna činjenica daje dezinvestiranje pri­sutno, nema investiranja u nove tehno­logije, mi radimo sa sve manjim vrijed­nostima sredstava rada, što znači da ra­dimo sve skuplje. Dakle radimo sa sta­rim tehnologijama i visokim stupnjem otpisanosti uporabne vrijednosti naših sredstava rada, a ista stvar je, a možda još i gora u klasičnoj industriji. Tu mi­slim prije svega na onu industriju koja se oslanja na nas kao dobavljače.

To sve skupa ne može dati dobre rezultate. S druge strane drvna indu­strija je permanentni izvoznik, a s obzi­rom na monetarnu politiku ove zemlje i politiku tečajeva, po meni precijenjene kune, dodatno se opterećuje uz tehnološku zastarjelost, dakle koja ge­nerira visoke troškove i precijenjenost kune, zapravo izvoz čini nekonkurent­nim i neakumulativnim i neatraktiv­nim, najblaže rečeno. S druge strane u uvjetima demantiranja proizvodnje s kamatom od 15 ili više posto na tehnološkoj razini na kojoj jesmo, sa visokim troškovima i sa visokom cijenom rada, što ne znači i neto plaća neto, nego skupom cijenom rada, a podvlačim ne i visokih plaća, naši proizvodi na svjetskom tržištu gube ko­rak. One su prisutne na račun amortiza­cije.

Znači da mi izvozimo amortizaciju, t.j. jedemo supstancu. Epilog toga je samo u faktoru vremena, kada će ta gra­na na kojoj sjedimo pasti. Odgovor ne možemo potražiti na žalost izvan nas samih, jer je situacija u kojoj smo se našli u mnogome određena i političkim faktorom, jer poznato je da Hrvatska ima svega dva potpisana trgovačka ugo­vora i to sa Slovenijom i Makedonijom. Vidite što nam se ovih dana dogodilo u pravcu poslovanja sa Bosnom i Herce­govinom, objavljena je primjena novih carinskih tarifa, što znači uvođenja cari­na na robe koje dolaze iz Hrvatske, koje su do sada na ovom tržištu imale svoj p. -ctcir. a s druge strane Hrvatska je u ra^t; :i, II pristupu Svjetskoj trgo-vinsk»'j "u'iii/jtiji WTO, koja za­

htijeva liberalizaciju uvoza i izvoza, što znači dalje ukidanje i smanjenje domaće zaštite tržišta, dokidanje carina i konti-genata, ide se u pravcu slobodnog uvoza 1 izvoza, nadalje Hrvatska teži pristupu organizaciji CEFTE, nažalost taj proces ide presporo, a sve su to uvjeti da bi došli u situaciju pridruženog članstva u Europskoj uniji, što nam se teško omogućuje, a tako nikako da postane­mo i korisnikom FAR programa, tako da Hrvatska zapravo svoje investicije i u

infrastrukturu financira iz budžeta, a ne iz nekih drugih izvora - međunarodnih kredita, što dodatno iscrpljuje mo­gućnosti u tehnološkom razvoju ostalog gospodarstva. Dakle, to je taj politički aspekt, milje, koji danas nije dobar, ali se nadam da će se popraviti u 1999. go­dini. Ostaje nam samo onaj arsenal mjera koji sami možemo poduzeti da bismo preživjeli. Biti će velika stvar za tvrtke koje će ekonomski preživjeti '99 godinu.

Ja skeptičniji intervju nisam dao nikada do sada nikome, ali to naglašavam stoga što po prirodi nisam skeptik, nisam čovjek koji se boji život­nih problema i nedaća, međutim sve činjenice me navode na zaključke u smislu ovog do sada ovdje izrečenog.

Gospodine direktore, do sada smo govorili o prilikama u gospo­darstvu Hrvatske, ali značajne promjene u našem poduzeću neće se moći ostvariti ukoliko ne budete imali i podršku stručnih ljudi unu­tar »Hrvatskih šuma«. Sto tražite i očekujete od nas djelatnika?

Dakle, mi u »Hrvatskim šumama« nema dvojbe da imamo i puno unutar­njih svojih troškova koji su generirani i uzrokovani našom lošom organiza­cijom, lošom disciplinom i odgo­vornošću prema radu. I bit će nužno, sigurno je da se politika odmakne od biznisa do krajnje mjere i u »Hrvatskim šumama« i u gospodarstvu Hrvatske te tako otvore nove mogućnosti prije sve­ga za one koji u ovoj situaciji mogu po­nijeti teret odgovornosti, koji znaju i koji hoće, te koji imaju etički i moralni dignitet.

Prošlo je vrijeme, po mom shvaćanju stvari bilo kakvih političkih podobnosti za obnašanje profesionalnih 1 menadžerskih funkcija. Ukoliko to što prije shvatimo svi skupa to ćemo i prije vjerojatno izići iz ovih teškoća. Vrijeme koje je pred nama, tražit će maksimum od svih nas, za minimum nagrade tražit će se maksimum kreativnosti i odgo­vornosti, kolektivne i osobne, a iz re­sursa kojim gospodarimo izvlačenje maksimalnog profita.

U tom pravcu je i rađen plan za 1999. godinu, uz primjenu tehničkih i tehnoloških normativa, na kojima ćemo inzistirati do krajnjih granica, ne bi li podigli prihode, smanjili troškove i na taj način u ukupnoj disciplini ponašanja i odgovornosti smanjili negativne efekte s kojima smo danas opterećeni.

Ja znam da je tvrtku danas lako do ambisa dovesti. To se inože napraviti nepromišljenim potezom preko noći, a da bi se vratili u normalno funkcioni­ranje, treba vam vjerojatno multiplikati-vno i deset puta veće vrijeme. Me­đutim, mi čak ni vremena više nema­mo, tako da će vjerojatno režim koji će vladati u »Hrvatskim šumama« u 1999. godini, naspram odgovornosti za po­vjerene zadaće biti zaoštren do krajnjih granica. Ne mislim to izreći kao prijetnju, jer nisam čovjek koji prijeti, već jednostavno želim iznoseći ove činjenice, dati do znanja svima, prije svega našim zaposlenicima, u kojem stanju se poduzeće nalazi te što nas očekuje u 1999. godini, ali to prctačem u konačnici u poziv svima bez ikakve demagogije da se uhvatimo muški posla i da se prije svega odgovorno ponašamo, da se racionalno ponašamo, jer jedino tako imamo šansu. Varaju se oni koji misle pa čak i kažu: »Mi smo javno poduzeće, mi ne možemo propasti!« Točno je to da »Hrvatske šume« ne mogu propasti, ali da li ćemo baš mi ra-

Časopis Hrvatske šume I 3

diti u njima, u to nisam siguran. Ja mi­slim daje danas to bitka ne samo za ovu državu, niti samo za »Hrvatske šume«. To je danas i sutra bitka za egzistenciju svih nas uposlenih u »Hrvatskim šumama« i uvjeren sam da nemamo bjanko mjenicu za ostanak baš na tom radnom mjestu počevši od mene pa do spremačice u šumariji.

Vjerojatno će društvo s punim pra­vom zaoštriti odgovornost svakog od nas i u tom pogledu je jedini resurs koji može čitavu stvar dovesti na pravi put -na prvom mjestu ljudi, na drugom mjestu - ljudi, na trećem mjestu - ljudi, pa tek onda šume. To ako ne budemo shvatili suočit ćemo se sa dramom da dolazi do mjera koje će imati za po-

izvršenja planskih veličina i prihodov-nih troškova u '99. sa programom inter­ne sanacije pojedinih generatora gubi­taka, ovdje mislim na pojedine uprave šuma i šumarije, sa programom repro­gramiranja nekih obveza koje imamo ili prema fondovima ili nekim drugim fi­nancijerima možemo u novi milenij zakoraknuti kao poduzeće koje će imati svoj čisti ekonomski start, ali će do toga svi proći kalvariju. Bio bih osobito sre­tan ako u to vrijeme budem u »Hrva­tskim šumama«, da doživim to i sma­trao bih to velikim osobnim uspjehom, ali i svih nas gotovo deset tisuća uposle­nih, kada bismo 2000. godinu završili sa realnim profitom, sa boljim plaćama, sa boljim osobnim i društvenim standar-

sljedicu iskazivanje viška uposlenih, otpuštanja ljudi, a ja sam pristaša da tra­gamo za onim rješenjima koja će osigu­ravati više posla, više radnih mjesta, ali utemeljenih na rezultatu, odnosno eko­nomski opravdanom proizvodu, koji će moći opravdati naše poslove, to ako ne budemo shvatili mislim da ćemo se suočiti s činjenicom koja može imati i takav epilog.

Eto to je negdje moje razmišljanje. Prilika je, podvlačim da se prikačimo za zadnji vagon zadnjeg vlaka. Međutim, neke stvari, i to stoji nisu u kompeten­ciji niti moći menadžmenta »Hrvatskih šuma« jer su naprosto određene višom silom političkom pozicijom zemlje a i ekonomskom filozofijom Vlade Repu­blike Hrvatske.

No znajući da ništa neće doći sa strane, bez računa, valja se okrenuti prije svega sebi i evo sa svim tim tego­bama mislim da se jednim odlučnim programom konsolidacije stanja u poduzeću sa strogim poštivanjima

dom, jer novi milenij je milenij šumar­stva, jer šuma dobiva jednu novu di­menziju u društvenom i ljudskim shvaćanjima i promišljanju i vjerojatno će netko jednog dana kada bude čitao ove retke znati prepoznati o čemu sada govorim. Ja sam siguran daje samo pi­tanje vremena kada će Hrvatska postati integralni dio svjetskih asocijacija i pro­cesa i Europe i svih drugih svjetskih asocijacija.

Bilo bi dobro da se to dogodi što prije, jer će nam kalvarija kraće trajati, ali siguran sam i u to da će doći vrijeme da se uporaba šuma nacionalno propi­suje, kao što imamo danas. Ali vjerujem da će se uporaba propisivati i na razini kontinentalnoj i svjetskoj. Ja vjerujem da će se još za vrijeme moga života ima­ti Zakon o šumama kojeg neće donositi u Hrvatskom saboru, već će biti donijet na razini Europe, a nacionalni zakono­davci - parlamenti vjerojatno će na takvim premisama onda uređivati pi­tanja u pojedinim državama.

Šuma je transnacionalno dobro i to se mora shvatiti. Mislim da je vrijeme novog milenija i 21. stoljeće vrijeme šumarstva i da Hrvatska ima vrlo vrijed­nu ulaznicu u resursu u šumarstvu, a pod tim pojmom podrazumijevam vrijednost ovih naših prirodnih šuma a i vrijednost i u ljudima, stručnim i kom­petentnim, jer na kraju krajeva Hrvatska ima dugu tradiciju u obrazovanju u šumarstvu. Neki dan smo obilježili i stoljeće visokoškolske šumarske nastave u Zagrebu. Ne zaboravimo, naša struka je najstarija gospodarska struka na Sveučilištu u Zagrebu. Međutim, ne možemo ignorirati vrijeme u kojem živimo. Traže se moderne tehnologije, moderne mjere, traže se visokoobrazo­vani ljudi koji trebaju odgovoriti tim izazovima.

Ne sumnjam da se to neće dogodi­ti. Šumarstvo je znalo prepoznati i u prošlosti svoju zadaću i mi se danas s pravom ponosimo, na te odgovore koje su dali onovremeni bardovi šumarstva, od Canaka, Kozarca i mnogi drugi. Dakle i današnje generacije mislim da će biti u stanju isto tako odgovoriti tim potrebama.

Evo, to je moje viđenje stanja u poduzeću, stanja u društvu i globalno viđenje trenutka u kojem živimo. U svakom slučaju ovdje svoju ulogu ne bih htio prenaglašavati, ja ma što radio spreman sam ponijeti svoj dio odgovor­nosti bez obzira na posao i fiankciju koju obavljam. Ne moram obavljati niti jednu fijnkciju, inženjer šumarstva sam po obrazovanju, prošao sam sve faze rada pa stoga ne bježim od svojih obve­za ma u kojoj situaciji bio.

Bilo bi mi drago da se na takvim promišljanjima okupi što veći broj ljudi ne samo šumarskih već i drugih struka pa da pokušamo na koncenzusu stvoriti onu kritičnu masu razmišljanja koja će povući u pravcu izlaska iz ovog stanja koje nažalost nije dobro.

Na kraju uputio bih svima našim djelatnicima, svima našim poslovnim partnerima i svim čitateljima časopisa »Hrvatske šume« moje iskrene želje za predstojeće božične i novogodišnje bla­gdane.

Želim Vam blagoslovljen i čestit Božić i sretnu i uspješnu Novu 1999. godinu.

• ̂ Razgovor vodio; * ^ Antun Zlatko Lončarić

4 / Časopis Hrvatske šume

OBLJETNICE

Visoki ^osti i uzvanici iz Hrvatske

100 GODINA SVEUČILIŠNE ŠUMARSKE NASTAVE U HRVATSKOJ V

Šumarska znanost pred novim izazovima

U Zagrebu je početkom prosinca pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike dr.

Franje Tuđmana svečano obilježena 100. obljetnica visokoškolske šumar­ske nastave i 50. godišnjica drvno-tehničke nastave u Hrvatskoj. Ovom iznimnom jubileju šumarske misli i struke i Šumarskog fakulteta prisu­stvovali su na svečanom skupu u Hr ­vatskom narodnom kazalištu brojni šumari, umirovljeni i sadašnji profe­sori Fakulteta te njihovi gosti iz Hrva­tske 1 inozemstva.

Svečanost hrvatske šumarske zna­nosti otvorio je dekan Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr.

Joso Vukelić, a prisutnima se potom obratio posebni izaslanik predsjednika Republike dr. Slobodan Lang. Poz­dravljajući skup on je rekao da je sa Šumarskog fakulteta dosad izašlo preko 7000 šumara, što znanstvenika, inženjera, tehničara, koji su zalog budućnosti hrvatskog šumarstva i uspješne suradnje s drugim zemljama. Hrvatsko šumarstvo i šume dale su velik doprinos stvaranju samostalne Hrvatske. One su gorjele i mi ih mo­ramo zaštititi, rekao je Lang. Poslije ovog rata ostale su ispunjene minama »a mi želimo šume u kojima će se ra­dovati djeca i u čijim će ljepotama uživati stariji, a ne želimo još jednog ranjenog od mine«. Stoga je, misli on, deminiranje šuma jedno od ključnih pitanja budućnosti naših šuma.

Posebna izaslanica predsjednika Vlade, dr. Ljerka Mintas-Hodak je, pozdravljajući prisutne i čestitajući im na velikoj obljetnici podsjetila da je riječ o Fakultetu koji ima značajnu zadaću u našcin gospodarstvu, poseb­no u očuvanju prirodnog okoliša i hr­vatskih šuma. Znanost stvara nove tehnologije koje su motor razvoja go­spodarstva, ali znanost ima i značajno mjesto u očuvanju okoline i pobolj-

dr. Slobodan Lang

Sanju kvalitete življenja. Sigurna sam, rekla je ona, da je profesorima, stu­dentima, šumarskim znanstvenicima poznat značaj međunarodne valoriza­cije znanosti i da će uznastojati u pro­midžbi hrvatske šumarske misli i očuvanju hrvatskih šuma.

Čestitkama u povodu stoljeća fakultetske šumarske nastave pri­družio se i zamjenik ministra znanosti i tehnologije dr. Nikola Ruđinski istakavši da je sto godina u životu i

dr. Ljerka Mimas-Hodak

radu jednog fakulteta sto godina na­pornog rada i odricanja te da očekuje kako će i šumarski znanstvenici u no­vom programu nacionalnih znanstve­nih istraživanja biti nositelji nekih projekata. Veliki jubilej šumarske zna­nosti pozdravili su i poželjeli uspjeh u daljnjem radu i zamjenik prorektora zagrebačkog Sveučilišta/)ro/^ dr. Dragan Milanović te gosti iz inozemstva. Dekan Šumarskog fakulteta u Brnu u Slovačkoj prof. Emil Klimo skupu se

Časopis Hrvatske šume I 5

dr. Zlatko Dominiković, ministar poljoprivrede i

šumarstva

Ponosni smo na slavnu tradiciju šumarstva Dragi prijatelji, Sto godina visokoškolske nastave na

našem Sveučilištu jest razlogom velike sla­ve, kada se znaju rezultati rada. Rijetko je naći da se bilo tko od naših susjeda može pohvaliti ovakvom obljetnicom. Ja se u svoje osobno ime i u ime Ministarstva poljoprivrede i šumarstva pridružujem čestitkama.

Mi smo u Ministarstvu ponosni na sla­vnu tradiciji: organiziranog gospodarenja šumama na teritoriju Hrvatske države o čemu svjedoči katastar šuma od prije 430 godina postojanje šumarskih terenskih upravnogospodarskih ustanova - šumarija od prije gotovo 350 godina, prva zakonska uredba o šumama stara 235 godina. Šumar­ska struka je osigurala i Školovanje svojih kadrova u tada organiziranim šumarskim učilištima u Europi. Djelovanjem tih školo­vanih stručnjaka i drugih domoljuba relati­vno rano osnovano je gospodarsko i šumar­sko učilište u Križevcima 1860. godine iz koga se je razvila Šumarska akademija na Sveučilištu u Zagrebu 1898. godine.

Od tada našom šumarskom strukom upravljaju i gospodare vrhunski stručnjaci šumarstva i drvne tehnologije obrazovani na našem Zagrebačkom Sveučilištu, Šumarskom fakultetu. Da se obrazovanje izvodi po najvećim svjetskim kriterijima vr-snosti znano je svjetskoj stručnoj šumarskoj javnosti po stanju naših šuma i šumskih ekosustava koji svojom prirodnošću i raznolikošću služe primjerom u svjetskim razmjerima i uzorom mnogim delegacijama koje nas upravo zbog toga posjećuju.

Naše je veliko zadovoljstvo u spoznaji daje oko 40 posto teritorija naše domovine koje pokrivaju šume upravljano i gospoda-rcno od stručnjaka obrazovanih na Sveučilištu u Zagrebu Šumarskom fakulte­tu. To nam garantira trajnost prihoda ne samo gospodarskih na drvnoj sirovini i njenoj primjernoj preradi nego i progresiv­nu potrajnost općekorisnih funkcija šuma i šumskih ekosustava.

Podržavajući Vaš dosadašnji rad i razvoj obećavam još čvršću povezanost i veću potrebnu pomoć za zajedničko dobro.

dr. Nikola Ruđimki

proj. dr. Emil Klimo

obra t io na h rva t skom j ez iku zaželjevši h rva t sk im š u m a r i m a m n o g o uspjeha »u njihovoj lijepoj zemlji«.

Zadovol js tvo što m o ž e p r i sus tvo­vati ovako znača jnom jub i le ju iskazao j e dekan Š u m a r s k o g fakulteta iz Es to ­nije prof. dr. Hardi Tulluz izrazivši želju za s u r a d n j o m sa zagrebačkim fakul te tom. Prof. dr. Sukrija Sahović, dekan Šumarskc:)g fakulteta u Sarajevu uzda se u daljnju suradnju dviju visokoškolskih us tanova i podsjeća da su mi togi šumarsk i stručnjaci iz Bosne i He rcegov ine studirali baš u Z a g r e b u . S d o b r i m željama hrva tsk im se š u m a ­r ima obra t io i dekan Š tmiarskog f ikul te ta u Skopju prof. dr. Blagoje Iva-

Poštovane gospođe i gospodo, stotinu godina u životu jedne institucije je zaista mnogo i sigurno su ih obilježili

raznoliki ljudi i događaji, uspjesi i manje sretni dani, reorganizacije i prilagodbe mnogim pitanjima i ncpredvidivim izazovi­ma kakve nosi svaki razvoj, poglavito u ovom našem brzom i već pomalo nervoz­nom stoljeću. Zbog toga ću sažeto prikazati razvoj Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od uzastt^pnih vapaja velikih šumarskih vizionara druge polovice prošloga stoljeća do današnjeg dana, naslanjajući se na već objavljene članke, ali i neke izvorne dokumente.

Potrebu za osnivanjem visokoškolske šumarske nastave i želju za napretkom vrlo je jednostavno izrazio 1986. godine šumar­ski bard onoga vremena Fran Kestcrčanek koji piše: Našao sam mnogoga staroga go­spodina koji mi reče: za mojih mladih dana ne bijaše još šumarskih instituta na većem dijelu sveučilišta; no morao bi ipak biti vrlo veliki sebičnjak, kad bi za to, da vlastitu svoju naobrazbu opravdam, zahtijevao od mojih sinova, da se i oni zadovolje s istim onim nepotpunim znanjem s kojim sam se ja iz nužde zadovoljiti morao«. Dakle želja za novim spoznajama, bojazan od nestanka šuma, ideja racionalnog korištenja i gospo­darenja šumskim dobrom bili su osnovni poticatelji osnivanja šumarskih akademija u 19. stoljeću u Europi, premda već u statuti­ma pojedinih gradova kao što su Nin, Korčula, Splitz, Dubrovnik, Trogir i drugi (11-13 stoljeće) nalazimo prve proglase o zaštitnim mjerama za njihovo očuvanje. S druge strane prisutan je bio i ponos hrva­tskih intelektualaca koji su do tada diplome sticali u Tarandtu, Beču, Mariabrunu, Ban­skoj Šćavnici da se njihova domovina mate­rijalno i kulturno izdigne, da se šumarskoj struci uz srednju škc^lu u Križevcima dade dostojne^ mjesto na Sveučilištu, ali i da se Sveučilište obogati jednom mladom gospo­darskom znanstveno-nastavnom discipli­nom. Vrlo je zorna činjenica koju citiraju najvatreniji predstavnici sveučilišne šumar­ske nastave da su školske godine 1883/84. na Sveučilištu za kulturu tla u Beču studi­rala 22 a na šumarskoj akademiji u Šćavnici 4 slušatelja iz Hrvatske. I čuveni hrvatski književnik i šumar Josip Kozarac pripadao je pn/oj generaciji šumara bečkog sveučilišta otvorenog 1875. godine. Nakon dobrog desetljeća obrazloženja konačno je 13. 3. 1897. godine na temelju Zakona o promicanju gospodarstva u Hrvatskoj i Sla­voniji osnovana šumarska akademija kao trogodišnji studij pri Mudroslovnom fakul­tetu Sveučilišta u Zagrebu. Osnivanje aka­demije bilo je izjednačavanje naših šumara sa stručnom spremom u inozemstvu, bilo je pitanje s velikom društvcno-prosvjetnom i domoljubno-političkom pozadinom a pružalo je mogućnost da se u državnoj

6 / Časopis Hrvatske šume

prof. dr. Joso Vukelić

Stotinu godina Šumarskog ^^ 0

fakulteta u Zagrebu

prof. dr.Joso Vukelić

šumarsko-tchničkoj službi iznad X činovničkog razreda mogu uposliti i domaći sinovi. Studij je obuhvaćao 34 kole­gija po programu potpuno izjednačena sa starijim europskim studijima a dekan Mu-droslovnoga fakulteta bio je dekan akade­mije. Na svečanom otvaranju Šumarske akademije 20. listopada 1898. godine, tadašnji rektor Josip Dočkal izvjestio je u svom govoru i ovo: CITAT.

Sveučilište pozdravlja u ovoj školskoj godini novu naučnu struku koja mu je pri­rasla. Na temelju posebnoga zakona i nare­dbe ustrojena je na Sveučilištu Šumarska akademija koja je po zakonu pripojena mu-droslovnom fakultetu. Bogatstvo naših šuma, velika potreba izvoza našega drva, svestrano zanimanje i trgovanje s ovim našim domaćim proizvodom, kojim se dičimo i ponosimo, uputilo je naš Sabor i zemaljsku Vladu da šumarsku struku po­vjeri najvišem učevnom zavodu u zemlji, kako bi se na strogo znanstvenoj podlozi učila i razvijala, i kako bi se našem mladom šumarskom naraštaju otvorili putovi k višim javnim službama u našoj domovini.

Osni\ šumarske akademije za­tvara se šum -I školovanje u Križevcima. Bio je to isii.iski iskorak u obrazovanju šuiTiarskih stručnjaka, ali ne i potreban konačni uspjeh. Na njega se nije dugo čekalo i već 1908. godine trogodišnji studij se proširuje na četverogodišnji. Šumarska akademija ostaje u sastavu mudroslovnog fakulteta, ali uz široku samostalnost pa ima zbor nastavnika šumarske akadetnije, rješava samostalno sva bitna pitanja i dobiva prvog pročelnika profesora Frana Kesterčaneka. Zahtjevan program sačinjava 47 kolegija s velikim udjelom laborato­rijskih i terenskih vježbi. Među uglednim profesorima šumarske struke kao što su

Fran Kesterčanek, Andrija Petračić, Antun Levaković i Đuro Nenadić nalaze se i mno­ga zaslužna imena hrvatske nastave i zna­nosti kao što su Miroslav Hirtz, Aleksandar Forenbacher, Dragutin Gorjanović, Andro Mohorovičić i drugi. U 21 godini po­stojanja na šumarskoj akademiji diplomira­lo je 165 šumara od kojih je dio bio iz ino­zemstva, poglavito iz Bugarske i Poljske. Izniman rezultat djelovanja Šumarske aka­demije je otvaranje geodetskog tečaja 1908 godine pod vodstvom profesora Vinka Hla-vinke za izobrazbu geodetskih i kulturno-tehničkih stručnjaka. To je bilo dvo­godišnje školovanje nakon mature, a 1918. tečaj prelazi na novoosnovanu Tehničku visoku školu u Zagrebu. Geodetski tečaj unutar Šumarske akademije možemo dakle smatrati pretečom visokoškolske tehničke naobrazbe u Hrvatskoj.

Šumarska akademija je djelovala do 1919. godine kada se osniva Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet preuzima svu imovinu akademije, a šumarska nastava se osniva u šumarskom odsjeku. Početkom 1920. godine imenuju se prva dva redovna profesora Andriju Petračića i Đuru Nenadića, a Andrija Petračić imenovan je prvim dekanom Go-spodarsko-šumarskog fakulteta. Na fakul­tetu postupno djeluju čuveni hrvatski pro­fesori uz već spomenute Petračića i Nenadića te su akademici Pevalek, Anić, Ugrenović, Gračanin i mnogi drugi. Odsjek se organizira u zavode, u prvih de­set godina diplomiralo je 208 inženjera šumarstva, a za fakultet su poglavito kritične 1926. i 1927. godina kad zbog in­tencija da se ukine fakultet prestaju proračunska sredstva iz Beograda. N o sa skromnijim kadrovskim i materijalnim mogućnostima fakultet nastavlja rad i na njemu do drugoga svjetskoga rata diplomi­ra prosječno godišnje 28 inženjera.

Na šumarskom odsjeku nastava se dijeli 1947. godine na dva smjera: šumsko-uzgojni i šumsko industrijski. Prvi smjer trebao je obrazovati stručnjake za biološke i ekonomske discipline, a drugi za različite tehničke radove u šumarstvu kao što su ce­stogradnja i transportna sredstva i za drvnu industriju. Ta godina je značajna jer je te­renska nastava u znatnom udjelu postala obvezan dio studija. I ova organizacija je 1952. godine radikalnije izmijenjena pa su osnovana dva smjera: jedan za šumarstvo, a

drugi za drvnu industriju. Nastavni progra­mi se specijaliziraju, a specijalističkim ra­dnjama prilagodava se i šumarska privreda. Veza sa Agronomskim fakultetom je for­malna i postaje opterećenje za oba fakulteta pa Zakonom o osnivanju Poljoprivrednog i Šumarskog fakulteta 8. XII 1959. šumarski i drvnoindustrijski odjeli postaju samostalan Šumarski fakultet. Sabor Narodne Repu­blike Hrvatske prihvaća statut Šumarskog fakulteta i za prvoga dekana izabran je pro­fesor Dušan Klepac. Nakon toga odsjeci sa­mostalno reorganiziraju programe, provode dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu i

Svečanostima u HNK prisustvovali su i mnogi umirovljeni profesori i akademici sa Šumarskog

fakulteta

Ovoj značajnoj obljetnici prisustvovali su i brojni gosti i šumarski stručnjaci i profesori iz desetak

europskih država s kojima naš fakultet usko surađuje

aktivno sudjeluju u radu Sveučilišta u Za­grebu. U stogodišnjoj povijesti šumarske nastave diplomiralo je 4.000 inženjera šumarstva, 2.800 inženjera drvne industrije, magisterij je steklo 250, a doktorate 145 u Hrvatskoj i svijetu priznatih znanstvenika.

Časopis Hrvatske šume / 7

Prof. dr. Emil Klimo iz Brna uručuje priznanje prof. dr. Josi Vukeliću

7M osobit doprinos razvoju šumarske nastave i znanosti u ime »Hrvatskih šuma« p. o. Zagrel)

Povelju je primio naš direktor Ivan Tarnaj, dipl. inž. sum.

U ime Šumarskog instituta Jastrebarsko, prigodan dar - sliku slavljeniku prof. dr. josi Vukeliću uručio je dr, Joso Gračan, direktor Instituta

Priznanja ustanovama i pojedincima

šumarski fakultet Sveučilišta u Za­grebu dodijelio je u povodu obi­lježavanja 100. obljetnice visokoškolske i 50 godina drvnotchničke nastave u Hrvatskoj povelje istaknutim ustanova­ma i pojedincima za doprinos u razvoju šumarske nastave i šumarske znanosti. Povelje su dobili Hrvatsko šumarsko društvo, Sveučilište u Zagrebu, javno poduzeće Hrvatske šume. Trgovačko društvo Exportdrvo, Šumarski institut Jastrebarsko, Ministarstvo znanosti i tehnologije, te pojedinci, direktor Hrva­tskih šuma ing. Ivan Tarnaj, prvi dekan Šumarskog fakulteta akademik Dušan Klepac, dekan Šumarskog fakulteta u Ljubljani prof. dr. Marijan Brcžnjev i prof dr. Branimir Prpić.

Svi su oni zaslužni da Republika Hrvatska ima danas šume koje se mogu ubrojiti medu najbolje u Europi, istaknute stručnjake i promicatelje istinske šumarske misli. Vrlo je važno istaći da je Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu odigrao u prošlosti vrlo veliku ulogu u obrazovanju šumarskih stručnjaka iz Slovenije i Bosne i Hercegovine, da je dao znatan prilog osni­vanja šumarskih fakulteta u Ljubljani, Sa­rajevu i Skoplju. Mnogi značajni profesori i utemeljitelji tih fakulteta, neki su ovdje da­nas s nama, završili studij Šumarskog fakul­teta u Zagrebu.

Stoje Šumarski fakultet danas i u kojoj je mjeri bogata tradicija vodećeg šumarskog fakulteta najugoistoku Europe nastavljena i u samostalnoj Hrvatskoj državi? Realno ga je ocijeniti kao čvrstu, stabilnu i apsolutno prepoznatljivu znanstvcno-nastavnu insti­tuciju koja u europskim šumarskim razmjerima zauzima priznato mjesto. Or­ganiziranje u dva odsjeka, dvanaest zavoda, zavodima za istraživanja u šumarstvu i drv­noj industriji a u svom sastavu ima pet ve­oma značajnih nastavno-pokusnih objeka­ta. Programi na Šumarskom odsjeku mak­simalno promiču gospodarsku i ekološku ulogu šume, omogućavaju studentima da mogu s uspjehom rješavati vrlo složene ekološke i druge probleme i njihove po­sljedice i potiči: ih na permanentno obrazo­vanje. Stotinjak studenata po godištu više od pet mjeseci provede na terenskim objek­tima i stručnim ekskurzijama čime se teo­retske spoznaje znatno nadopunjuju i što je najvažnije oživotvoruju. Nužno je pripo­menuti da je za sveobuhvatno svladavanje složene materije potrebito produžiti sadašnji četverogodišnji stttdij prema eu­ropskom prosjeku koji iznosi 4, 7 godina. Na drvnotchnološkom odsjeku već se dru­gu godinu realizira obnovljeni program koji u potpunosti prati moderna dostignuća u ovoj struci, a velikom mogućnošću izbor­nih kolegija postiže se dodatna zanimljivost i pobuđuje ingenioznost studenata. Na fakultetu djeluje trenutno 20 profesora, 23 docenta s prosječnom starošću od 38 godi­na i 40 asistenata i znanstvenih novaka prosječne starosti 28 godina. Time je posti­gnuta nužna sveučilišna piramida koja ga-ranrira kontinuitet uspješnoga rada, a Šumarski fakultet spada među najmlađe na zagrebačkom Sveučilištu. U materijalnom smislu, uz svesrdnu pomoć i razumijevanje Ministarstva znanosti i tehnologije započeta je nova fakultetska zgrada čiji je prvi pavi­ljon pred završetkom, a koja će modernim i dostatnim prostorom omogućiti još kvali­tetniji studij. Uvjereni smo da ćemo uz potporu Vlade Republike Hrvatske i javno­ga poduzeća Hrvatske šume nastaviti izgra­dnju u predviđenoj dinamici.

Ovi kratko prikazani podaci zalog su da će Šumarski fakultet Sveučilišta u Za­

grebu i dalje obrazovati vrhunske šumarske stručnjake koji će znati ne samo sačuvati već i unaprijediti zeleno blago naše Domo­vine, koji će rezultate svoga znanstvenoi­straživačkoga rada bez kompleksa predsta­viti međunarodnom šumarskom sudu, koji će u 21. stoljeću promicati ideje potrajnog gospodarenja šumama uz očuvanje njihove stabilnosti. Oni će u sivilu jednog općeg minoriziranja šumarstva kod nas ali i u svijetu vratiti sjaj struke sa kraja prošlog i početka ovoga stoljeća kada je šumarski fakultet bio prvi gospodarski fakultet zagrebačkog sveučilišta uz bok najstarijima i najpriznatijima teologiji, pravu i mudro­slovlju. A prema Europi bez kompleksa. Koliko li je samo gordosti u Kozarčevom pozivu od prije 110 godina, iz vremena njegove najzrelije šumarske dobi: »Napo­kon i to: nemojte gospodo njemački šumari hodočastiti jedino u Spessart, nije to prava Mekka plemenite Quercus pedunculate; nego izvolite zaviriti i u Slavoniju, pa ja kriv, ako mnogi od Vas ne čc prestati od­gajati hrast ondje, gdje mu mjesta nema«.

Uvažene gospode i gospodo, ne mogu a da ne spomenem da su Šumarski fakultet u Zagrebu i hrvatska šumarska struka u proteklih stotinu godina dali rektora i pro­rektora zagrebačkog Sveučilišta, redovite članove hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ministre i doministre u bivšoj i sadašnjoj državi, saborske zastupnike, župa­ne, dožupane i cijeli niz vrhunskih stručnjaka koji su kako je to već prije stoti­nu godina rečeno promicali ideju plemeni­te šumarske struke u dičnoj im domovini u Hrvatskoj. Naše znanje, naša sposobnost, naša odlučnost i odgovornost prema svojoj struci i svom narodu jamac su da će tako i ostati.

Napomena: Tekst nije lektoriran

NOVE STRUČNE KNJIGE

Doprinos šumarskoj stručnoj misli

u okviru obilježavanja velikog jubileja 100 godina visokoškolske šumarske nastave u Hrvatskoj predstavljene su i četiri nove knjige iz područja šumarske znanosti, vezane za mi­nulo stoljeće kao trajni dokument stvaranja i razvoja šumarske nauke. Knjige su šumarima i njihovim gostima na svečanosti u Hrvatskom narodnom kazalištu predstavili sami autori.

Prof. dr. Sime Meštrović predstavio je svoj rad »Šumarska nastava od 1860-1898. na Kraljevskoni i gospodarskom učilištu u Križevcima«. Prof. dr. .Stavko Matić autor je knji­ge »100 godina sveučilišne šumarske nastave u Hrvatskoj«. O knjizi »Pola stoljeća drvno-tehničke nastave« koju potpisuje 17 autora, go­vorio jcpro/^ dr. Mladen Figurić, dok je šest auto­ra potpisalo skupni rad »Nastavno pokusni šumski objekti Šumarskog fakulteta u Zagrebu« koji je predstavio prof. dr. Nikola Lukić.

8 / Časopi.s Hrvatske šume

STRUČNE AKCIJE / PRIKRAJANJE I KLASIRANJE

Pnkrajanje mora btti stručno

Prikazu prikrajanja i Masiranja u Đurđevcu prisustvovali su stručni ljudi iz direkcije i »kontinentalnih« uprava

Samo jedan nestručan potez u prikrajanju, na samo jednom kvalitetnom sortimentu, može načiniti veću štetu od mjesečne plaće poslovođe

U »Hrvatskim šumama« nedavno je održana instruktaža o prikrajanju i klasiranju drvnih sortimenata. To je stručni posao u kojem znanja »nikad previše« i koji se zbog toga ali i nekih drugih razloga

s vremena na vrijeme mora ponovno utvrđivati. Prikazu prikrajanja i klasiranja na temelju hrvatskih normi za

proizvode iskorištavanja šuma koji je za »kontinentalne« uprave održan u upravama Nova Gradiška i Koprivnica, a za pet uprava prebornog gospo­darenja u Delnicama, prisustvovali su stručnjaci iz proizvodne službe poduzeća te rukovoditelji proizvodnih odjela sa stručnim suradnicima za iskorištavanje šuma. Ova stručna instruktaža nije se međutim zaustavila na razini »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb već je, što je i osnovni cilj cijele

Sa instruktaže u đurđevačkoj šumariji

akcije, održana po upravama, za revirnike i pomoćnike revirnika, dakle za one koji su svakodnevno na terenu i koji se bave tim poslom. U šumariji Trnjani u novogradiškoj upravi prikazano je prikrajanje trupaca hrasta lužnjaka, u šumariji Đurđevac (Koprivnica) radilo se na hrastu kitnjaku i bukvi, dokjc u šumariji Mrkopalj u delničkoj upravi instruktaža obuhva­tila bukvu u preboru.

- Danas je više nego ikad važno da se ovaj posao obavlja stručno i savjesno, pojašnjava rukovoditelj cijelog projekta ing. Andrija Štefančić. U posljednjih nekoliko godina to je bilo pomalo zapostavljeno, a jedan od razloga je i to što smo ranije imali prosječne cijene pa se ponekad i nije vodilo računa kako je što skrojeno. Danas imamo cjenik utemeljen na klasama drvnih sortimenata i važno je da prikrajanje bude obavljeno stručno, na temelju hrvatskih normi za proizvode iskorištavanja šuma, da se iz stabla izvuče što bolja struktura drvnih sortimenata, odnosno da prihod od prodaje takvih sortimenta bude što veći.

I dosad su u »Hrvatskim šumama« p.o. Zagreb postojale jedinstvene Norme za proizvode iskorišćivanja šuma, no problem je što se nisu jed­nako primjenjivale. Postoje objektivne razlike u kvaliteti sastojina medu upravama i to treba uvažavati. No postoji i subjektivan, nejednak pristup. Problem je, reći će ing. Štefančić, u navikama ljudi. I ova akcija ide za tim da se pokušaju promijeniti navike, da se radi stoje moguće više jedinstve­no.

I planovi siječa za 1999. godinu rađeni su po jedinstvenim sortiment-nim tablicama koje su ugrađene u HŠDOZ. Pošto su u sortimentnim tablicama prosječne veličine, za očekivati je da će biti odstupanja, da po­negdje na terenu u nekom odsjeku neće biti strukture drvnih sortimenata koja je predviđena. No svaka će uprava odnosno šumarija morati prije sječe reći konkretno što se ne može ostvariti kako bi posebno osnovano povjerenstvo razmotrilo svaki pojedinačni slučaj.

Moglo bi se reći kako je uz sve već navedeno jedan od ciljeva ove akcije i povratak inženjera u šumu, na prikrajanje i klasiranje. Jer jedan nestručan potez na samo jednom kvalitetnom sortimentu, podsjeća ing. Ivan Hodić, može donijeti gubitak veći od mjesečne plaće poslovođe. Konačno, ne i nevažno, i smij^jj revirnog sustava je povratak inženjera iz kancelarije u - revir. (m) ^f^

Časopis Hrvatske šume I 9

POŠUMLJAVANJE

Uz 100. godišnjicu organiziranog pošumljavanja u Šumariji Biograd

Šumarska teorija dokazana u praksi

Daleke 1898. godine, počasni predsjednik grada Biograda - Conte Borelli, s ciljem podizanja spomenika

caru Franji Josipu I. pošumio je predjel Soline i tako otpočeo s jednim značajnim poslom na

ozelenjavanju krša koji traje sve do današnjih dana

Radovi čišćenja u kulturi alepskog bora na podlozi gariga.

Bivši i sadašnji upravitelj Šumarije; Frano Zorica i ing. Marino Bogdanić ispred nove upravne zgrade.

U povijesnom hrvatskom gradu Biogradu na moru, šumari i šumarska praksa ove godine bilježi stogodišnjicu organiziranog pošumljavanja krša. Povo­

dom 50 godina ustoličenja Franje Josipa, daleke 1898. godine ondašnji član dvora s ovog područja i počasni predsjednik općine Biograda na moru, conte Borelli je ostvarivao namjeru podizanja spomenika caru. Za lokaciju je određen predjel Soline koji se nalazi uz sam grad. Kako je ta površina bila zapravo golet i krš određeno je da se predjel pošumi da bi prostor u cijelosti bio prilagođen namjeri. U tu svrhu je pošumljeno 18 ha alepskim i primorskim borom, pinijom, cedrom i čempresom.

Prolazeći danas tim predjelom šumarska teorija se u praktičnom smislu potvrđuje upravo ovdje. Naime, ova sa-stojina se nalazi upravo u završnom stadiju konverzije sa-stojinskih oblika, gdje stogodišnja stabla bora odumiru, a pod njihovim krošnjama prostor zauzima hrast česmina s oko 900 stabala po jednom hektaru. Za razliku od šume Dundo gdje je čovjek uspio sačuvati klimatogenu zajednicu crnike, ovdje je zadovoljstvo veće jer je čovjek svojim radom ostvario njen povratak. Iste 1898. godine pošumljena su 2 ha u predjelu Cokovac gdje se nalazi jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj.

Pošumljavanje na području Šumarije Biograd na moru time nije prestalo. Već 1906. u Biograd dolazi mladi Slovenac, ing. Josip Peterin koji obilježava razdoblje sve do 1946. kada je umirovljen. On provodi pošumljavanje predjela Jankolovice površine oko 40 ha kao svoj prvi.projekt pošumljavanja.

U to vrijeme često su pošumljavanja krila i neke druge namjere nekada čak i nečasne. Kada Jadranskom magistralom prolazite kroz Biograd, jedan dio sjeverne strane prometnice je pošumljen pinijom (Pinus pinea) 1911. godine (20 ha), a dobio je naziv »7. četa«. Naime, taj predjel je pošumljavan

10 / Časopis Hrvatske šume

pinijom samo u četverokut, gdje je sredma ostavljana nepošumljena. U tom središtu namjeravale su se graditi za­tvorske zgrade koje bi bile blizu Vranskogjezera gdje bi zatvo­renici brže umirali od malarije. Kada se odustalo od gradnje zatvorskih zgrada, 1925. godine se ta unutrašnjost pošumila alepskim borom. Te iste godine (1925) su vršena i tkz. politička pošumljavanja u natjecanju izmeđur adikala i hssova-ca, gdje su hssovci pošumili »malu glavicu« (15 ha), a Radikali »dragansku glavicu« (6 ha).

Slijedeće veće pošumljavanje je izvodeno na Pašmanu, 1931. godine zaslugom narodnog zastupnika Baćinića koji je za to namakao sredstva. Na površini od 25 ha radovi su izvođeni s 5000 kom./ha. Tako veliki broj sadnica po hektaru je sagrađen zbog stočara koji bi odustali od paše svoje stoke tek kada bi vidjeli respektabilan broj sadnica. Kako su radovi izvođeni u vrijeme velike krize, dnevnica od 25 dinara bila je velika tako da su bili sretnici oni koji su dobili posao na pošumljavanju.

U ovoj godini je pošumljen i predjel Kozarica (27 ha) kod Pakoštana gdje se plaćanje radova vršilo u naturi, dijeljenjem kukuruza i tekstila. Prigodom izgradnje zgrade bolnice, 1934. godine pošumljen je njen okoliš na površini od 20 ha sa sad­nicama alepskog bora. Zadnje pošumljavanje prije II. svjetskog ratajc bilo u Sv. Filip-Jakovu (10 ha) i trajalo je od 1935. do 1937.

Nakon rata 1946. pristupilo se mventarizaciji šuma kako bi se donio novi plan radova u kojem je na »petoljetke« pošumljeno 72 ha. Treba napomenuti daje Šumarija Biograd svo ovo vrijeme djelovala kao Revir Zadarske šumarije sve do

Upravitelj Bogdanić u ograđenom predjelu Veliki gaj (150 ha). Ogradom je sačuvan ponik koji je garancija promjene uzgojnog oblika

u panjači hrasta medunca.

Frano Zorica na lokalitetu Soline pošumljenom prije 100 g. gdje se u stablima hrasta česmine jasno vidi trajanje procesa izmjene sastojinskih

i uzgojnih oblika.

1966. kada je postala samostalna. Pored svih ovih, mogli bi­smo reći povijesnih pošumljavanja, za ovaj kraj je značajna 1947. godine kada u njoj još kao srednjoškolac počima raditi gospodin Frano Zorica koji je kao rukovodeća osoba u razdo­blju od 1950. do 1990. pošumio većinu (800 ha) sadašnjih pošumljenih površina Šumarije Biograd na moru. Ovaj čovjekje zapravo prava enciklopedija šumarstva na ovom pro­storu, a iz primjera smo se uvjerili daje izuzetan praktičar, od kojeg čovjek može u svakom trenutku nešto novo naučiti. Za sve dosad prikazane podatke nije nam bilo potrebno listati nikakvu arhivsku građu već nam je u prikupljanju ovih poda­taka bio dovoljan samo razgovor s g. Zoricom.

Sadašnji upravitelj Šumarije, koji je 1990., na tom mjestu naslijedio g. Franu Zoricu jest Marino Bogdanić dipl. ing. šum. koji nas upoznaje sa sadašnjim stanjem. Ova šumarija je u Domovinskom ratu bila na samoj crti bojišnice i njeni djelat­nici su za potrebe utvrđenih objekata i za pučanstvo koje je bilo bez struje, doznačila i posjekla oko 10 000 m^ drvnih sortimenata i ogrjeva. U ovoj godini je planirano izrada 14 km protupožarnih puteva, 20 ha čišćenja u mladim borovim kulturama, 20 ha popunjavanja, 10 ha pošumljavanja, 1000 m-̂ sanitarne sječe i 30 ha zaštite od borova četnjaka. »U ovoj šumariji od 1990. održavam trend od 10 ha pošumljenih površina svake godine i izvjesno je da uskoro neću imati što pošumljavati. Od sječe uspijem lokalnom stanovništvu plasirati svake godine oko 1500 m-' ogrjeva. Moram istaći da su mi jedini problem lugari kojih imam samo trojicu na 10000 ha kolika je površina ove šumarije« riječi su Marina Bogdanića koji gospodari sa šumarijom koja je sigur­no primjer koji trebaju slijediti ostaji šumari u Dalmaciji.

Tekst i snimci: I. Simić stali šv

Časopis Hrvatske šutne / 11

ŠUMARSTVO TUROPOLJA / ŠUMARIJA LEKENIK

U »grofovskoj« šumariji i te kako se radi

U »grofovsku« šumariju Lekenik u sisačkoj upravi stiže se za pola sata iz pravca Zagreba, odnosno

za samo nešto manje vremena ako se ide iz Siska. Smješteno na iznimno prometnom pravcu između metropole i Siska ovo selo s oko 2000 žitelja, sada i sjedište općine kome gravitira 17 na­selja, i ranije je imalo svoje mjesto u ispisivanju povijesti turopoljskog kraja. A šumarija j e u selu »oduvijek« bila glavna, oko nje se mnogo toga vrtilo.

Ni danas nije bitno drukčije, ovdašnji šumari uspješno surađuju s ostalim »institucijama« u selu, s općinskim poglavarstvom, sa zdrav­stvenom ambulantom, ovdašnjom župom, posebno sa školom i SOS dječjim selom Lekenik. Nije ni čudo, jer upravitelj šumarije ing^. Zvonko Rozić j e i općinski donačelnik, pre­dsjednik nogometnog kluba. Šumar­skog društva, aktivan u Vatrogasnom društvu...

Otkud ili otkada je ovo »grofovska« šumarija?

Povijesni izvori spominju da se u lekeničkom kraju šumama napredno gospodari već više od 120 godina. O tome govori prvi pisani dokument iz 1837. godine kada »grof Erd6dy pro­daje svoj plemićki posjed Želin-Ciće s

Obnovljena zgrada Šumarije Lekenik

površinom 9.750 ha pod šumom no­vom vlasniku knezu Thurn i TaxisU koji je tim posjedom gospodario do 1945. godine, do agrarne reforme. Knez Thurn i Taxis uz redovnu sječu provodio je i pošumljavanje i ostale uzgojne radove. Prema podacima, na području tadašnjeg šumarskog ureda Lekenik s površinom od preko 8.000 ha u roku od 30 godina (1887-1917.) pošumljeno je 1700 ha...« Kod

% . Zvonko Roiić, današnje željezni-upravitelj šumarije Lekenik čke postaje P e š -

čenica nekada je bila parna pilana (1887. godine), a prvi rasadnik na ovom području »osnovan je 1875. godine u blizini kapelice Sv. Duha i u njemu je uzgajan orah, ke­sten, obični i crni bor. LJ to vrijeme uspostavljeni su rasadnici Matijaca, Orašićev gaj sa smrekom i arišem«.

Samo mjesto Lekenik prvi puta se kao Lihcinnihc spominje još 1217. go­dine, u »ispravi kralja Andrije« kojom on potvrđuje vlasništvo zagrebačkih biskupa i kanonika. Današnje ime potječe od potoka Lekenik a ono, pak,

U ovoj stambenoj zgradi u dvorištu šumarije bilo je smješteno 90 prognanika.

od biljke »leken« (nymphealba) koja je rasla u močvarama toga područja. I da­nas i ranije Lekenik je bio okružen šumom. U »Povijesti Turopolja« piše daje »selo Lekenik zasnovano u šumi i širilo j e svoje oranice na krčevinama. Sve do 1572. godine mnogo se krčilo jer selo lekeničko bilo je prilično napućeno«. Te godine Turopoljsko j e spraviščc zaključilo da se šuma više ne krči. Iskorištavanje šuma kasnije je bilo potaknuto izgradnjom prve željezničke pruge u Hrvatskoj 1862. koja je spajala Zagreb i Sisak. »Gorući zmaj«, kako su seljaci nazvali lokomotivu, unio je čuđenje i nemir, ali i donio priliku za razvitak mjesta. Pojavile su se pilane, drvo se korisi sve više za mnoge stvari (postoje tri drvene kapelice s početka 17. stoljeća). Povijesna je zanimljivost da se tadašnji general Josip Jelačić na povratku iz Gline za Zagreb zaustavio u Lekeniku 26. ožujka 1848. godine i baš tu saznao da ga je car imenovao banom.

Uvijek u vrhu Šumarijska zgrada u središtu je

sela, uz trgovinu, ambulantu, općinsku zgradu. Obnovljena i uređena, zgrada j e svojevrsni statusni simbol, dokaz važnosti. \J asfaltiranom dvorištu su još dva objekta, U jednom od njih živi-lo je za vrijeme rata, dakako ovog po­sljednjeg, 92 prognanika. Sada ih je još 33, mahom iz Bosne, šumarijski radni-

Gospodarska jedinka Kalje: U ovom blatu mogu izvlačiti samo snažni LKT traktori

ci s porodicama koji se nemaju kamo vratiti. Nekada su tu spavali samo dok su radili a vikendom su išli kući, svoji­ma. Sada nemaju kamo. Još jedna ratna priča vezana je za kamione koji su u posljednji čas bili spašeni iz Gline i prevezeni u Lekenik. Tu smo ih tih dana čuvali dan i noć, sjeća se ing. Rožić.

Današnja je šumarija Lekenik uz sisačku jedna od najuspješnijih u Upravi šuma Sisak. Samo 30 zaposle­nih (prije Domovinskog rata bilo ih je 65), od kojih uz upravitelja još dva

inženjera, Almaz Mujagić i Vlatko Lfzclac, gospodari s 6.200 ha šuma. Gospodarska jedinica Pešćenica-Cerje (3.800 ha) obuhvaća Vukomeričko gorje, od pruge do Kravarskog. Sastoji­ne su to lužnjaka, kitnjaka i bukve. Manja jedinica Kalje s 2.400 ha obuhvaća nizinske šume lužnjaka, ja­sena i johe. Već i samo ime upućuje da je naziv Kalje nastao od - kaljuže, veli Rožić. To je područje blata i džomba koje ostaju kada se Sava i Odra koje redovito plave ovaj teren, povuku. N o ove jeseni kada je voda zaprijetila Za­grebu i Sisku i kad je voda ispuštena u ovu retenciju, imali smo tri poplave. Poremećen je prirodni ritam obnove, voda duže ostaje u polju i tada nastu­paju sekundarne štete.

Područje Kalja svim je šumarima, ali i studentima šumarstva koji ovdje dolaze na terensku nastavu poznato po naglom i katastrofalnom sušenju lužnjaka, najvećem u Hrvatskoj. U razdoblju od 10 godina (1984-94.) ovdje je na 1700 ha posječeno 300 tisuća kubika sušaca, a samo 1986. posječeno je 100 tisuća kubika!

- Strašni razmjeri sušenja lužnjaka, jasena i crne johe kao po­sljedica nepovoljnih biotskih i abiotskih utjecaja na tlo, šumsku vege­taciju, zrak, režim oborinskih i poplav­nih voda te klimatskih prilika doveli su

M̂ Sava, Kupa i Odra tri puta su ove godine jfif^ plavile Kalje: šumska cesta pod vodom.

Časopis Hrvatske šume 113

Sjekač Josip Cosić

pomlatka i mladika na 110 ha. Ovome treba dodati i 23 ha pripreme, 9 ha pošumljavanja te 23 ha rekonstrukcija u proširenoj biološkoj reprodukciji. Ove godine skupili smo i pet tona žira i posadili pod motiku tako da neće biti problema s izvršavanjem plana sječa, kažu u šumariji. Godišnje se posadi između 200-300 tisuća sadnica. Za uz­gojne radove koriste se sezonski radni­ci, ove godine prosječno je radilo 40-ak sezonaca. U šimiariji to rješavaju pu­tem poduzetnika, jednako kao što ih koriste i u iskorištavanju.

Godišnji etat od 26.000 kubika šumarija redovno izvrši. Glavni prihod siječe se uglavnom u vlastitoj režiji, prethodni prihod prodaje se na panju. Ove zime šumarijski radnici rade u predjelu Dubrava. A na panju je proda­no 10.000 kubika ogrjeva. Dobro je da su okolna sela zainteresirana za ogrjev, kažu u šumariji, jer mi ga sami ne bi stigli po.sjcći. Cjeloktipna faza II rješava se s poduzetnicima. Mi smo prije pet godina imali stare ruske traktore gusjcničare koji su u šumi radili dosta štete, govori Rožić. Više ih nema, kompletna mehanizacija sada je izdvojena i to je za nas najbolje i najjef­tinije rješenje. Ne moramo više na jedan dihtung za traktor čekati tjedan dana. Izvlačenje obavljamo s poduzet-

do toga da smo morali odustati od re­dovnog gospodarenja i pristupiti sana­ciji, kaže ing. Rožič. Formirali smo podstojnu etažu da možemo kontroli­rati pristup .svjetla, spriječiti zakoro-vljenjc i zamočvarenje tla. Danas tu imamo mladu šumu koju vrijedi vid­jeti.

Posebnost dijela šuma u lekcni-čkoj šumariji može se vidjeti i u neko­liko odjela u predjelu Dubrava u go­spodarskoj jedinici Pcšćenica-Cerjc gdje je 100-godišnja šuma lužnjaka i graba nekada sadena »na rabate«. To su svojevrsne gredice nastale kopanjem dvaju jaraka između kojih se u gredice sadio hrast. Sve se naravno radilo ručno, a za takve akcije bilo je potreb­no osigurati i 100-injak ljudi.

Prema propisu osnova u Lekeniku se u okviru šumskouzgojnih radova jednostavne reprodukcije godišnje radi priprema staništa na 46 ha, pošum­ljavanje i popunjavanje na 12 ha, njega Dovršni sijek u Dubravi: Mijo Cosić i Ivo Katić

14 / Časopis Hrvatske šume

150-godišnja sastojina lužnjaka i graba u predjelu Cretež.

nicima, konkurencija je dobra i kvali­tetna (tu su Sučcc, Frkat, Sapincc, Zec) tako da nemamo nikakvih poteškoća. Dio poslova obavlja i Tran­sport i mehanizacija Kutina.

U šumariji nemaju ni problema s radnicima invalidima - ne zbog toga što ih nemaju već zato što su petorici takvih radnika pronađeni odgovarajući

poslovi. Rade tako na čuvanju, na uz­goju, na klamfanju, itd. Ako negdje ima problema, onda su to šumske ce­ste. Otvorenost u lekeničkoj šumariji i nije tako upitna, ona iznosi 11 km/ 1000 ha, no zabrinjavajući je podatak da u posljednjih 10 godina nije izgrađen ni jedan kilometar novih ce­sta! Nema investicija, ne vraćamo

šumi ono što bi trebali, kaže Rožić, i to je ono što zabrinjava. Slično je i s održavanjem postojećih prometnica, ono se obavlja onako i onoliko kako se tko snađe. Znači različitim kompenza­cijama, što i nije loše sve dok je moguće. , ^ ^

^ ^ Tekst i snimci: MIROSLAV MRKOBRAD

Šumari u Lekeniku ostvarili su dobru suradnju sa svima, medu ostalima i s SOS dječjim selom u Lekeniku.

Časopis Hrvatske šume / 15

Š UŠNJATI Od daleke 1952.

godine kada su se u jesen okupili, a prve

nastupe imali već iduće godine,

šumarski radnici u nekadašnjem

radničkom naselju Spačva, uspjeli su održati kontinuitet i zavidnu kvalitetu

izvođenja slavonskih narodnih pjesama i

plesova sve do danas, kada u svojim redovima okupljaju i

više od dvjesto članova

u; hotelu »Intercontinental« u Zagrebu, 21. prosinca održana je svečana promocija monografije KUD-a »Šumari« iz Vinkovaca, a u povodu njihove 45-obljet-

nice neprekidnog djelovanja. KUD »Šumari« Vinkovci, nastali su daleke 1952. godi­

ne, kada je jedna mlađa grupa šumarskih radnika u tada di­vljini spačvanskih šuma, radila i živjela bez struje i nužnih komunikacija, daleko od Vinkovaca, Otoka, Županje i dru­gih središta. Grupa mlađih radnika - šumarski tehničar, poslovođa radilišta, lugari i otpremnik drvnog materijala, veseli i vedri poznavajući tamburice, a uz podršku inž. Dra­gana Tonkovića, šefa radilišta, osnivaju tamburašku skupi­nu, kako bi u rijetkim danima odmora - nedjeljom zabavlja­la radnike i ostale stanovnike radničkog naselja Spačva.

Tijekom godina i uspješnog nastupa, tamburašima se priključuju plesači, pa tako nastaje i KUD »Šumari« koji su evo svih tih godina ostali pod okriljem šumarskih vinkovačkih organizacija koje su se kroz to vrijeme nekoliko puta mijenjala, ali su uvijek imali sluha za naše »Šumare«.

Jer, kako je i u svojoj pozdravnoj riječi istaknuo naš direktor inž. Ivan Tarnaj, na promociji njihove monografije - šumarski radnici unatoč teškog svakodnevnog posla na sječi i izradi, te na uzgoju šuma, imaju i drugih svojih potre­ba, prije svega duhovnih i kulturnih. Stoga sam uvjeren da će KUD »Šumari« znati, moći i htjeti promovirati kulturu cijelog našeg hrvatskog naroda, jer mi ne samo da imamo lijepe i vrijedne šume, već i dugu i bogatu kulturnu baštinu hrvatskog naroda. Stoga želim da još dugi niz godina budete uspješni u njegovanju kulturne tradicije našega naroda, a posebno slavonskih izvornih narodnih pjesama i plesova.

_ ^ ^ Tekst i snimci: ^ ^ Antun-Zlatko Lončarić

Pred zagrebačkom pub.

Folklorna

Ugledni gosti na svečanoj promociji monografije - Ivica Gazi, Matej Janković, prof. dr. Slavko Matić, prof. dr. Joso Vukelić i Ivica Orešković

Tamburaški sastav sa vol

16 / Časopis Hrvatske šume

I prvo je nastupila folklorna grupa u slavonskim nošnjama je izvela splet plesova iz Slavonije

Predsjednik društva ini. Zvonimir Mišić ukratko Je predstavio KUD

»Šumari«

Direktor ini. Ivan Tarnaj

m solistom Ivicom Grčićem

Časopis Hrvatske šume / 17

ŠUMARSTVO U PORATNIM UVJETIMA/ŠUMARIJA KNIN

Oživljeno šumarstvo Zvonimirovog grada

Odmah poslije ^ »Oluje« Šumarija je otpočela s

radom, a danas njih šest

ukupno ne mogu obaviti sve planirane radne obveze Ing. Željko Bralić, upravitelj Šumarije Knin

Foto: M. MRKOBRAD

Ploča s oznakama Hrvatskih šuma postavljena je na zgradu Šumarije Knin odmah prvih dana nakon

»Oluje« u kolovozu 1995. Onu s natpi­som o »gazdovanju« SAO Krajine skinuo je, igrom slučaja, za vrijeme »Oluje« hr­vatski vojnik i šumar, a danas upravitelj kninske šumarije ing. Željko Bralić. Otada do danas šumarija Knin raste, diže se i diše zajedno s gradom koji polako, možda čak i prcpolako počinje živjeti gradsku svakodncvicu središta jednog područja, u koje će trebati još dosta ula­gati kako bi doseglo prijeratne standarde. Prema nekim procjenama danas u Kni­nu, »najmlađem« gradu u državi, živi oko 12.000 stanovnika, državna poduzeća i

Dinara bitno određuje uvjete rada kninske šumatijt

18 / Časopis Hrvatske šume

u predjelu Crni tavan, na 500 ha prostire se borova šuma starosti više od sto godina, gdje se mogu naći i stabla više od 10 cm prsnog promjera Foto: Z, LONČARIĆ

ustanove uhvatile su ritam, proizvodno gospodarstvo je u povojima, gotovo da ga i nema, a privatna inicija­tiva osjeća se ponajviše po novootvorenim kafićima.

Po veličini druga šumarija splitske uprave i druga u Hrvatskoj, šumarija Knin u potpunosti se uključila u život. Svake od ovih poslijeratnih godina u šumariji znatno raste opseg poslova. Obnovljena je i uređena šumarijska zgrada u Ulici kralja Tomislava. »Imamo doduše problema jer zbog nesolidnih radova najed­nom mjestu prokišnjava«! Upravitelj najavljuje i sređivanje stanja oko šumarijskog zemljišta i parkira­lišta uz šumariju.

Tri planine na području kninske šumarije bitno određuju uvjete života i rada na kninskom kršu. Tu su Dinara, s najvišim vrhom u Hrvatskoj na 1831 m, Svilaja, odnosno Svilajski Kozjak u kome je najviši vrh na 1206 m te Promina na granici prema drniškoj šumariji. I tri dalmatinske rijeke, Zrmanja, Krka i Cetina izviru na ovom području. Posebno je impresi­van slap što ga stvara sezonski potok Krčić koji se ulijeva u sam izvor Krke. Treba reći da područje kojim gospodare kninski šumari nije minirano. Po­stoje priče i nagađanja, kaže Bralić, no ja sam obišao velik dio terena i sve je po svemu sudeći čisto i sigur­no.

Od 68.150 ha površine ove krške šumarije, tek nešto više od pola, 36.170, ha je obraslo. Od 10 go­spodarskih jedinica uređena je tek jedna. Dinara.

Nema visokih šuma, nema etata. Odnosno, ono malo što ih ima imaju zaštitnu funkciju, ne sijeku se i dijelom su i nedostupne.

- Prije ovog posljednjeg. Domovinskog rata, sjeklo se godišnje oko 13.000 kubika, uglavnom bagrema, za potrebe TLM u Šibeniku i 6000 kubika za ogrjev, kaže ing. Bralić. Od visokih šuma tu je 3000 ha crnog bora na Orlovici i Boliji djelomično posađenog za vrijeme nekadašnjih zajedničkih radnih akcija. N o ne postoje egzaktni podaci o površinama od po 100-tinjak hektara razasutih po šumariji od Kistanja pre­ma Đevrskama, Kijevu, Golubiću. Nešto je prirodnih šuma u predjelu Surdup i one imaju isključivo zaštitnu ulogu. N o tu je 1994. godine izbio požar i uništio gotovo pola površina. Nabrajajući još neke površine pod prirodnim šumama, u Kninu će svakako spomenuti 500 ha bora u predjelu Crni tavan na Di­nari gdje se može naći i stabala promjera 70 cm. U tim se šumama u prošlosti nije gospodarilo već -smolarilo, za potrebe industrije. Između pojedinih šumskih predjela nalaze se pašnjaci, ali i vojni poligon s još uvijek neriješenim imovinsko pravnim odnosi­ma. Tu je, na Dinari, još uvijek nepristupačna enklava Dulev od oko 150 ha s prosječnim prirastom od 500 kubika po hektaru.

Samo šest zaposlenih u šumariji godišnje prema osnovama treba napraviti 48 ha pripremnih radova.

Časopis Hrvatske šume / 19

Ova borova šuma u prošlosti se koristila za siiiolarcnje, što se još dobro vidi na donjim dijelovima stabala

Foto: M. MRKOBRAD

48 ha pošumljavanja i 10 ha popunjavanja, njega na blizu 50 ha, čišćenja na 28 ha te 10 ha sanacija. Dakako da je to nedostatan broj zaposlenih i mi u ljetnom razdoblju svakodnevno uzimamo još do 25 sezonaca, kaže inž. Bralić. Trebalo bi još stalnih rad­nika, jedan inženjer i nekoliko lugara, ali ne u Kninu već na određenim lokacijama gdje bi stalno boravili. Ovako se događa da kombi sa sezoncima na teren vozi i sam upravitelj! Jer nema ljudi. Uz to tu je i posao s privatnicima koji svakodnevno opsjedaju šumariju tražeći popratnice i ostale papire.

Ove jeseni pošumljavanje je obavljeno na području Biskupije u predjelu Ječmište sadnicama crnog bora. Prije toga cijeli je teren bio riperan. Poslije prolaska stroja u brazdama je »niklo« brojno kamenje medu kojim u ono malo zemlje sadnica treba pronaći način da preživi.

U posljednje vrijeme u kninskoj šumariji nije bilo većih požara. Protupožarna zaštita dobro je organizi­rana, na promatračkim mjestima rade sezonci. Šuma­rija doduše nema izgrađenih promatračnica već se za opažanje koriste prirodni punktovi.

Na području kninske šumarije nema mnogo pri­vatnih šuma - ali i ono malo što ih je u boljem su stanju nego državne. Riječ je o panjačama medunca koje su uglavnom na boljim terenima i u boljim uvjetima nego državne.

" ^ ^ Miroslav Mrkobrad

Predjel Ječmište iznad Biskupije: nakon riperanja niknule su »kamene brazde« u koje se sade sadnice alepskog bora. Foto: M. MRKOBRAD

20 / Časopis Hrvatske šume

0 INICIJATIVI ZA PROGLAŠENJEM PAPUKA PARKOM PRIRODE

Bez konzultacije sa šumarskim ^fvtir'Ptinri'Pttn Predlagač Zakona predlaže park prirode ^ItifLitJClLlMšt^Cl umjesto park-šumu i stoga ulazi u prevelik

prostor, a pritom se nije držao cjelovitosti pojedinih gospodarskih jedinica -naglašavaju požeški šuman

Jankovački slap sa špiljom i jezerom predstavlja jedno od najatraktiv­nijih mjesta papučkih predjela

D ržavna uprava za zaštitu prirode i okoliša zatražila je polovicom go dine, u povodu Nacrta prijedloga zakona o proglašenju Papuka parkom prirode, mišljenje požeške Uprave šuma, za područje

kojim se prostire veći dio buduće parkovne površine. Prema riječima mr. Juraja Zelića, požeški zastupnici u Hrvatskom državnom saboru ranije su se izborili da gorja Papuk i Krndiju proglase zaštićenim područjima, s ciljem da se spriječi odlaganje nuklearnog otpada i zagađenje ovog značajnog prirodnog okoliša. Zastupnici su u početku kontaktirali s poje­dinim šumarskim stručnjacima, međutim kasnije se ova problematika rješavala mimo šumara i Uprave šuma Požega, a u sklopu prostornog plana Županije i potreba razvoja ove regije.

U svezi s inicijativom o proglašenju Papuka parkom prirode mr. Juraj Zelić kaže: »Mišljenja smo da je u kategorizaciji zaštićenosti navedenog prostora uzet prevelik kriterij zaštićenosti. Naime, predlagač Zakona pre­dlaže park prirode umjesto park-šumu i ulazi stoga u prevelik prostor. Prilikom određivanja granica parka nije se držalo cjelovitosti pojedinih naših gospodarskih jedinica, koje su bezrazložno cijepane. Osim toga, iz zaštite je izuzeto područje buduće značajne hiđroakumulacije Kamenska i kulturno-povijesno područje tzv. Rimskog puta, na potezu Gradište-Gradac. Požeški šumari su kao alternativu navedenom prostoru.

u sklopu prirodnih i socijalnih funkcija šuma, predložili šumske površine 1 kulturno-povijesne objekte u Požeškom gorju, no ovi prijedlozi nisu prihvaćeni. Smatram da je u svim budućim ovakvim akcijama potrebno konzultirati šumarsku struku.«

Područje budućeg parka obuhvaća dijelove Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije, a ukupna površina iznosila bi 336 četvor­nih kilometara, u dužini zapad-istok 33 kilometra, a u širini, u smjeru sjever-jug, prosječno desetak kilometara. Unutar ovoga prostora, po mišljenju različitih stručnjaka, bila bi zastupljena geološka, hidrografska, pejzažna, faunska i vegetacijska obilježja Slavonskoga gorja, uz poznate turističke lokalitete ovoga dijela Hrvatske. Riječ je o Velikoj s izvorima termalne vode, sijaškoj stazi i Starom gradu te izletištu Zvečevo, na južnim obroncima Papuka, bogatom divljači i ribom. Na sjevernoj strani je planinarsko izletište Jankovac, s jakim izvorom, vodopadom, skijalištem i planinarskim domom. Kraj Orahovice je Ružica-grad, spomenik kultu­re najviše kategorije, s impozantnim ruševinama dvorca i tvrđave. Posebi­ce treba izdvojiti vinorodna područja, jer se granicama parka prirode Pa­puk djelomice obuhvaća i vinogradarska zona Kutjevo-Kaptol, odnosno područje Drage i Stražemana u veličkom kraju. Radi se o jednoj od pre­poznatljivih pejzažnih vrijednosti ovoga prostora, uz važnost budućih vin­skih cesta.

S prijedlogom granica parka ponajviše se slažu ekolozi, izletnici i pla­ninari, koji niz godina pokušavaju sačuvati Slavonsko gorje od zagađivanja, boreći se za čišću i zdraviju ekološku sutrašnjicu. Po svemu sudeći, pojedini prijedlozi šumara, što je paradoksalno, neće se uvažiti premda oni najbolje znaju o gospodarenju šumama na torn području.

" 4 ^ I. Tomić

šumski predjel »Zvečevo« na području gospodarske jedinice Zapadni Papuk II Snimio: H. ZDELAR

Časopis Hrvatske šume / 21

NA STARTU NOVI MEDIJ

Intranet Hrvatskih šuma U posljednjih desetak dana u većini

uprava šuma pojavio se Intranet. U tijeku je akcija širenja Intraneta s ra­

zine Direkcije na razine uprava šuma, a vremenom će slijediti i silazak na razinu šumarija. Kako je to medij namijenjen unutrašnjoj primjeni u Hrvatskim šumama, valja pojasniti što je to i čemu bi trebao poslužiti.

Samo ime »intranet« lukava je izvede­nica iz mnogo poznatijeg pojma »inter­net«. Dok bi se ovo posljednje moglo pre­vesti kao mcdumrežje, a ono to i jest -dakle mreža između mreža ili mreža svih mreža, kako ga neki vole nazivati, intranet ima isto značenje i istu upotrebljivost ali unutar jedne mreže ili jedne zaokružene cjeline. U našem konkretnom slučaju in­ternet nas predstavlja u javnosti i prema drugima dok nas intranet predstavlja nama samima.

Intranet općenito, ali i u konkretnom slučaju Intranet Hrvatskih šuma, informatički je sustav posebne vrste pr­venstveno namijenjen posredovanju in­formacija korisnicima. Pritom, te infor­macije mogu biti klasične informacije informatičkog sustava (liste, tablice), ali i mnogo složeniji sadržaji, kao npr. upiti u baze podataka, pisani dokumenti, multi­medijalni sadržaji. Značajno je svojstvo svih tih sadržaja da su interaktivni, a to znači da sam korisnik može na njih utjeca­ti. To bi značilo da korisnik informacije ne mora svaki put isčitavati velike tablice da bi došao do kolone koja ga zanima, prezbrajati stara izvješća da bi došao do spoznaje o promjenama nekog parametra tijekom vremena. Postavljanjem upita u bazu podataka računalo će mnogo brže i pouzdanije doći do potrebitih informacija. Intranet se može shvatiti kao skladište in­formacija, ali i dokumenata. Značajno je, npr. da se svi akti nalaze na jednom mjestu i ne treba pretraživati silne registre ili prašnjave arhive. Računalo će bez pro­blema, u samo nekoliko sekundi, pronaći ključnu riječ u nekom dokumentu i poka­zati taj dokument na ekranu ili pronaći »karton« jednog djelatnika među 10.000 drugih ili prezbrojiti dugovanja svih kupa­ca koji su dužni više od X kuna ili... U svakom slučaju, bitno je da su sada sve te informacije vrlo dostupne i udaljene od onog kome trebaju samo nekoliko klikova mišem po ekranu računala.

Intranet Hrvatskih šuma koristi se u Direkciji već više od godinu dana. Kroz to

Intranet »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb,

informatički je sustav posebne vrste,

namijenjen posredovanju

informacija korisnicima, od Direkcije, do uprava šuma i uskoro do naših

brojnih šumarija

i da sadržaji moraju i mogu biti raznoliki. Značajan je pomak učinjen ovogodišnjim investicijskim ulaganjima u opremu, koja su omogućila da svi oni koji u Direkciji donose odluke mogu to činiti pomažući se Intranctom - od direktora, preko po­moćnika pa do svih rukovoditelja službi.

Da bi proširili krug korisnika infor­macija, tijekom jeseni je poduzeta široka akcija izgradnje računalnih mreža po upravama šuma. Rezultat je da danas sve uprave imaju mrežu (poneke u minimal­nom obliku) što nam je omogućilo da na sve uprave postavimo i lokalnu kopiju In­traneta. Minimalni je zahtjev da Intranet dođe u Informatički odjel, do upravitelja i do Komercijalnog odjela. Kako će se širiti

vrijeme istraživane su mogućnosti ovog medija, okupljani su podaci, kreirani pro­grami i stjecala se znanja potrebna za korištenje ove nove tehnologije. Prvu veću i ozbiljniju primjenu možemo pre­poznati upravo u posljednjih nekoliko mjeseci, kad su korištenjem Intraneta učinjeni znatni pomaci u istjerivanju du­govanja kupaca i njihovu svođenju na ponešto pristojniju razinu. Nije da se to ne bi moglo napraviti i na drugi način, ali Intranet je omogućio da to bude znatno lakše i vjerodostojnije. Kako u Direkciji radi računalna mreža od oko šezdesetak računala, a sva ona mogu pristupiti Intra-netu, jasno je da korisnika ne nedostaje, ali

računalni kapaciteti i sa njima računalna mreža uprave, širit će se i dostupnost In­traneta. Kako će se širiti dostupnost Intra­neta širit će se i njegov obim i sadržaj. Posve je izvjesno da će upravo tehnologije intraneta biti okosnicom svakog budućeg informatičkog sustava, stoga i informatičkog sustava Hrvatskih šuma.

Na kraju, pogledajmo kako danas iz­gleda Intranet. Ekranom dominira aktual­na vijest. Trenutno je to vijest s jučerašnjeg kolegija o tome kako Plan ide po planu. Vijest može biti vrlo aktualna, jer se sadržaj Intraneta obnavlja kad treba, a tehnički je to moguće uraditi vrlo često -dnevno ili još češće.

22 / Časopis Hrvatske šume

S lijeve strane su elementi koji se od­nose na Poduzeće (i koji se održavaju iz Direkcije). S desne strane je isto takav prostor ostavljen na raspolaganje uprava­ma šuma, s podacima koji se odnose na upravu.

Prva dva izbora predstavljaju vezu sa skladištem akata i dokumenata HS. Tu su svi važeći opći i posebni akti, svi akti obja­vljeni u Biltenima HS i dio vanjskih akata koji se odnose na Hrvatske šume (Ustav, Zakon o šumama). Dostupni su i zapisnici Kolegija Hrvatskih šuma i Kolegija Di­rekcije, koji se objavljuju odmah po dovršavanju.

Drugi dio podataka predstavljaju Standardni označnici, kao zametak sveo­buhvatne zbirke standarda koji vrijede i na kojima se zasniva djelovanje ovog

poduzeća. To je dio na kojemu još treba podosta raditi.

Od središnjih baza podataka za sada su raspoložive baze podataka o opremi i o kadrovima. Pritom je raspoloživ samo malen dio od velikog broja atributa koje te baze sadrže, a od korisnika se očekuje da definiraju svoje zahtjeve kako bi se pred­stavljeni obim informacija mogao i dalje povećavati. Od operativnih informacija ponos intranetaša su tjedni podaci o dugo­vanjima kupaca, kao i detaljne informacije o fakturiranju (samo u Direkciji). Vreme­na su, nažalost, takva da su te informacije pravi hit i drži se daje upravo zahvaljujući ovim informacijama razina zaduženja sve­dena na pristojniju razinu. Drugi izvor operativnih podataka su stanja skladišnog knjigovodstva, zasad još samo na mjesečnoj razini i s podacima skladišta re­

promaterijala, ali radimo na tome da se to proširi i na zalihe roba kao i da se infor­macije svedu na tjednu razinu.

Čitav sustav Intraneta Hrvatskih šuma razvijen je na osnovama novih informa­cijskih tehnologija. Valja primijetiti da su njegovim razvojem i sami djelatnici Informatičke službe trebali uložiti znatan trud da bi ušli u te tehnologije. Kako su dobar dio toga posla obavili i pored svojih redovnih zadataka, pa i izvan radnog vre­mena, red je da ih ovdje bar spomenemo. Dakle, Ratko Matošević, Veljko Kovačević i dolje potpisani...

^ T Branko Meštrić

RIJEČ, DVIJE 0 NAŠEM ČASOPISU »HRVATSKE SUME«

Tko čita Hrvatske šume Ako ste pomislili da ovaj članak

govori o tome tko je »pročitao« Hrvatske šume - u krivu ste.

Radi se, naravno, samo o čitateljima ovog časopisa. Časopis »Hrvatske šume« naslijedio je bogatu tradiciju novina koje su tradicionalno izlazile u ovom poduzeću, a i njegovim predšasnicama i uobičajeno su bile be­splatne za sve zaposlenike. Prije goto­vo dvije godine odlučeno je da se više pažnje posveti popularizaciji šumar­stva, ekologiji, mladima, da se više pažnje posveti temama o šumi kao prirodnom fenomenu i šumarstvu kao najekološkijoj djelatnosti. Tada se iz novina rodio časopis za popularizaciju šumarstva, s namjerom da on predsta­vlja šumarsku djelatnost prema okružju, a da se zbivanjima u Poduzeću posvete novine koje bi izla­zile češće i u skromnijoj izvedbi. Na žalost, to se do sada nije ostvarilo, ali nekih navještaja tome ima, pa je za očekivati da bi, po dobrom starom običaju, zaposlenici ponovno mogli dobiti svoju novinu.

Promotrimo, dakle, tko danas pri­ma (besplatno, naravno) ovaj časopis i tko je ta publika kojoj se on obraća. Prvu skupinu primatelja i, nadamo se, najveću skupinu čitatelja čine škole. Čak 1100 škola, dakle sve osnovne i

srednje škole u Hrvatskoj, u našem su adresaru. Kao adresanti su navedeni nastavnici prirode ili biologije i pozna­to nam je, doduše iz malog broja pri­mjera, da časopis s pažnjom pročitaju učenici iz sekcija mladih ljubitelja pri­rode, ekologa i sličnih grupa.

SUME

Drugu skupinu primatelja (oko 520 primjeraka) čine jedinice lokalne uprave i samouprave - sve općine i županije u Hrvatskoj. Dok smo djeci htjeli popularizirati šumarstvo, općinama, pa i županijama želimo ka­zati da mi šumari gospodarimo šumama, koje rastu upravo na njihovu području, krajnje stručno i potpuno transparentno, upravo u interesu najšire populacije koja uz šumu i sa šumom živi.

Od ostalih primatelja nisu zabora­vljeni ni zastupnici Hrvatskoga sabora - po nekoliko primjeraka adresira se na sve Klubove zastupnika u Saboru, kao i u sva ministarstva Hrvatske, ali i u najvažnije Državne uprave koje se sa šumarstvom susreću u svom radu.

Razne novinske redakcije, agencije kao i ekološke i srodne udruge pri­

maju skromnih tridesetak primjeraka časopisa. To svakako nije u skladu s našom željom za otvorenošću i popu­larizacijom, pa ćemo stoga rado proširiti adresar ukoliko nam se jave udruge ili pojedinci koji imaju intere­sa za šumu i šumarstvo.

U adresaru je i pedesetak adresa pojedinaca koji obuhvaćaju uglavnom prijatelje šume i šumarstva, koji su tijekom svog rada imali kontakt sa Hr ­vatskim šumama ili sa šumarstvom, pojedinim djelatnicima raznih institu­cija, poslovnim prijateljima. Isto toliko primjeraka rezervirano je za šumarije i Direkciju prijateljskih Šuma HB, kao i poneke šumare susjednih zemalja.

Konačno, preostalih gotovo 3000 primjeraka ipak ostaje u Poduzeću i raspodjeljuje se ograncima Hrvatskog šumarskog društva, društvima u vlasništvu Hrvatskih šuma i konačno svim šumarijama i svim upravama šuma. U principu, na svaka tri zapo­slenika dolazi po jedan primjerak časopisa. Držimo da je to dovoljan broj primjeraka da se svi zainteresirani zaposlenici ovog poduzeća upute u zbivanja u poduzeću na ovoj općenitoj razini, a za detaljnije informacije valja ipak sačekati da počnu izlaziti novine.

"pP- Branko Meštrić

Časopis Hrvatske šume I 23

u POSJET ŠUMARIJI DELNICE

V

Sume posebne ljepote Sume kojima gospodari Šumarija Del­

nice prostiru se u središnjem dijelu Gorskog kotara. Državne šume zauzi­

maju 8235 ha, a obuhvaćaju tri gospodarske jedinice »Brod na Kupi«, »Delnice« i »Podo-vodenjak«. Privatne šume prostiru se na 3831 ha u dvije gospodarske jedinice, »Petehovac« 1 »Kupa«.

Desetgodišnja drvna zaliha šumarije Del­nice iznosi 2 530 000 m"* ili 313 mVha. Desetgodišnji etat je 390 898 m-̂ , desetgodi­šnji prirast 445 849 m"*. Otvorenost šuma je 23 km/1000 ha.

Gorski kotar kao najšumovitiji kraj Hr­vatske poznat je oduvijek po iznimnoj ljepoti prirode zbog čega ga često nazivaju Hrvatskom Švicarskom. Područje šumarije Delnice obuhvatilo je tu ljepotu u svekolikoj raskoši vegetacije, planinskih masiva, planinskih livada, vodotoka i izvora.

Na području šumarije Delnice prevladavaju mješovite šume crnogorice i bjclogori-ce. Od crnogoričnih vrsta najzastupljenije su jela i smreka, a od bjelogorice bu­kva. Ponešto crnog jasena, cr­nog graba i gorskog javora ima u g. j . »Podovodenjak« i »Brodu na Kupi«. Najniža kota šumarijskih šuma nalazi se na 250 metara nadmorske visine (Brod na Kupi), dok je najviša kota vrh Drgomalj (1153 m).

Reljef ovog područja je vrlo razveden, karakteriziraju ga brojne glavice kao što su Veliki 1 Mali Drgomalj (1153 1 1056 m), Japlenški vrh (840 m), Rcsnjak (792 m)...

Područje gospodarskih j e ­dinica »Brod na Kupi« i »Po-dvodenjak« obiluje izvorima pitke vode, a tu je i izvor rijeke Kupice. Veći dio g. j . »Brod na Kupi« živopisni je kraj uz poznatu hrvatsku rije­ku Kupu koja izvire u Gor­skom kotaru kod mjesta Raz­loge u Nacionalnom parku

Vlado Curi dipl. ing. šum. upravitelj šumarije Delnice

4

Na području delničke šumarije prevladavaju mješovite sastojine crnogorice i bjelogorice

Risnjak. Šume ovog područja nalaze se u srednjoeuropskoj zoni, a pod jakim su utjecajem mediteranske klime. Zbog toga na ovim prostorima prevladavaju duge snježne zime. Vegetacijsko razdoblje je vrlo kratko, prosječne godišnje temperature su niske, ve­lika je zračna vlaga sa mnogo oborina uz jake južne i sjeverne vjetrove.

Dobri rezultati u proizvodnji Ovisno o vremenskim prilikama tijekom

godine često su i radovi u šumarstvu više ili manje uspješni. Ova godina na sreću bila je do­bra za goranske šumare, a o čemu govore i do­

bri rezultati u izvršenju planova proizvodnje. »U prvih devet mjeseci ove godine delnička šumarija

ostvarila je financijsku bruto dobit od preko tri milijuna kuna 1 to je bio najbolji rezultat unutar Uprave šuma Del­nice,« govori Vlado Curi dipl. ing. šum. upravitelj Šumarije. U deset mjeseci ove godine posječeno je ukupno

34 782 m^ crnogorice i bjelo­gorice, odnosno godišnji plan je izvršen sa 95 posto.

Zbog dobrih vremenskih prilika izvršeni su i radovi na uzgoju, pa je tako za deset mjeseci u jednostavnoj bio­loškoj reprodukciji plan izvršen sa 97 posto, a u proširenoj biološkoj repro­dukciji sa 51 posto.

Tijekom ove godine na području šumarije Delnice posađeno je 37 150 sadnica smreke i 4000 komada dugla-zije.

Velika pozornost pridaje se i zaštiti šuma od požara, a tijekom proljeća i jeseni u vrijeme najvećih opasnosti od izbijanja požara organiziraju se i stalna dežurstva.

Za uspjeh ove šumarije i za dobre poslovne rezultate zaslužni su i zaposlenici kojih ima 63. Njih polovina radi u direktnoj proizvodnji.

W' V. Pleše

24 / Časopis Hrvatske šume

IZ DJELOKRUGA RADA ODJELA ZA UREĐIVANJE ŠUMA UPRAVE ŠUMA VINKOVCI

Taksatori ispunili svoj zadatak

Rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma i pomoćnik upravitelja Uprave šuma Vinkovci,

dipl. ing. šumarstva Josip Grgljanić

Premda malo tko zna, jedan od naj­zahtjevnijih poslova u šumarstvu je i posao taksatora - šumarskih stručnjaka, koji od proljeća pa do kasno u zimi obi­laze naše šume, mjereći drvnu masu i obavljaju izmjeru taksacijskih elemena­ta, kako bi dobili prave podatke za izra­du osnova gospodarenja.

Odjel za uređivanje šuma Uprave šuma Vinkovci jedan je od najstarijih u našem poduzeću, a primarni mu je za­datak izrada uredajnih elaborata ili osnova gospodarenje za sve gospodarske jedinice, koje ulaze u sastav Uprave šuma Vinkovci, čija ukupna površina iz­nosi 72.183,01 ha. Osnove gospodarenja su dugoročni elaborati prema čijim se

Odjel za uređivanje šuma Vinkovci jedan je od najstarijih u našem poduzeću, a sa zadovoljstvom mogu konstatirati da je Plan uredajnih radova za 1998. godinu u potpunosti okončan, naglašava rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma Vinkovci, dipl. ing. šumarstva Josip Grgljanić

odredbama odvijaju svi poslovi u svakoj pojedinoj šumariji.

Mislim da nije potrebno naglašavati, koja je važnost dobrih i pouzdanih uredajnih elaborata, bez kojih nema ni u.spješnog gospodarenja, u uvodnom iz­laganju rekao nam je rukovoditelj odjela za uređivanja šuma dipl. mg. šum. Josip Grgljanić.

Urcđajni poslovi na izradi osnova gospodarenja mogu se podijeliti na dva dijela.

Terenski radovi, obuhvaćaju inven­turu drvne mase i izmjeru ostalih taksa­cijskih elemenata neophodnih za sastav osnove gospodarenja. Nakon terenskih radova pristupa se uredskoj obradi po­dataka do konačne izrade osnove.

Sa zadovoljstvom mogu konstatirati daje Plan uredajnih radova za 1998. go­dinu u potpunosti okončan, nastavio je ing. Grgljanić. Obavljeni su svi terenski radovi u Šumariji Mikanovci u gospo­darskim jedinicama »Muško ostrvo« (2993 ha) i gosp. jed. »Durgutovica« (689 ha). Također su završeni i kancela­rijski poslovi u gosp. jed. »Naračc« (1667 ha) u Šumariji Lipovac.

Pored toga naši uređivači uspješno su okončali radne zadatke i u Upravi šuma Trnjani. Terenski radovi obavljeni su u gosp. jed. »Glovac-Renovica« na površini od 1558 ha, dok su kancela­rijski radovi završeni u gosp. »Bratljcvci« (2112 ha) i gosp. jed. »Dolca« (787 ha). Osim ovih poslova napravljeni su godišnji planovi za četiri gospodarske jedinice površine 6928 ha.

Nakon ovih uspješno obavljenih za­dataka, ipak nema opuštanja jer nas u slijedećoj godini čekaju terenski radovi na četiri gospodarske jedinice od kojih se tri nalaze na bivšem okupiranom području u šumarijama Vinkovci i Vukovar gdje je dio površina još nedo­stupan zbog nerazminiranog terena.

Koristim priliku da pohvalim mlade djelatnike, u odjelu za uređivanje šuma koji su se uspješno uklopili u ove na­porne terenske radove sa starijim kole­gama što nam osigurava kontinuitet u uređivanju šuma, jer iskusni stručnjaci ne nastaju preko noći.

Umjesto zaključka:

- Uređajni poslovi ne završavaju, jer oni su trajni i trajat će sve dok traju i ove naše lijepe slavonske šume, rekao nam je vrlo ugodni sugovornik rukovo­ditelj odjela za uređivanje šuma i pomoćnik upravitelja Uprave šuma Vinkovci, dipl. ing. šumarstva Josip Gr­gljanić.

Tekst i snimak: Zvonko PEIĆEVIĆ

UPRAVA SUMA SISAK

Posao tek predstoji Revizija osnove gospodarske jedi­

nice Petrinjčica u sisačkoj upravi za ovo je područje mnogo više od redov­ne revizije. Radi se o jedinici površine 4.028 ha kojom gospodare tri šuma­rije, Petrinja, Rujcvac i Glina, ukupne drvne zalihe 1.094 500 kubika s tečajnim godišnjim prirastom od 28.900 kubika. Etat glavnog prihoda iznosi 176.800 kubika, etat prethod­nog prihoda 83.600 kubika. To je go­spodarska jedinica koja je bila okupi­

rana a poslije oslobođenja 1996. godi­ne u njoj se nije moglo ništa raditi. Sljedeće dvije godine, 1997. i 1998. ra­dilo se na osnovu godišnjih planova i stoga je nova osnova bila nužna. U proteklih 10 godina oko 50 posto pla­niranih uzgojnih radova te radova na sječi i izradi nije izvršeno tako da pred ove tri šumarije stoje veliki zadaci i obiman posao jer treba pokušati nado­knaditi izgubljeno. To neće biti nima­lo lako jer je većina okolnih sela

napuštena pa bi moglo biti problema s radnom snagom.

U izradi osnove u pomoć sisačkom odjelu priskočili su bjelovarski uređivači a u ekipi su bili inženjeri Anđelko Kalabek, Dražen Husak, Dali-bor Biruš i Dejan Pavlović. Ovih dana komisija Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u sastavu ing. Krešimir Turk (predsjednik), ing. Đuro Kušan i ing. Stjepan Benčić osnovu je pregledala i prihvadla. (N. M.)

Časopis Hrvatske šume / 25

ŠUMARIJA V, GRĐEVAC

Nova osnova

Grđcvačka Bilogora jedna je od gospodarskih jedinica šumarije V. Grdevac kojoj je istekla osnova gospo­darenja i u kojoj je izvršena redovna revizija. Ovaj složeni šumarski posao obavila je ekipa bjelovarskog odjela za uređivanje u kojoj su bili inženjeri Ilija

Na terenu Grđevaćke Biloi>ore

Kukoleča, Igor Hasl, Nada Antonović te Ivo Pavlinić, Dobrivoj Miisulin i Goran Scver. Radi se o najvećoj gospo­darskoj jedinici velikogrdevačke šuma­rije površine 5.665 ha s bukvom, lužnjakom i kitnjakom kao glavnim vrstama. Ukupna drvna zaliha u jedini­

ci iznosi 1,47 milijuna kubika a godišnji prirast 40.000 kubika.

Novu osnovu je pregledala i usvojila komisija Ministarstva poljo­privrede i šumarstva u sastavu prof. dr. Radovan Križance, ing. Krešimir Turk i ing. Zvonko Zemčak. (m)

PRAĆENJE ZARAZE GUBARA NA PODRUČJU POŽEŠKE UPRAVE

Nema opasnosti od golobrsta Požeški šumari su i ove godine u

okviru poslova na zaštiti šuma utvr­đivali brojno stanje gubara. Djelujući preventivno, ovom polifagnom štet­niku potrebno je posvetiti osobito po­zornost, budući da tijekom masovne pojave može obrstiti šume, osobito hrastove, na velikim površinama. U izravnim štetama pritom se gubi pri­rast drvne mase te izostaje urod žira.

Pregledane su šumske sastojine starije od 30 godina, a zaraza je utvrdi-vana uobičajenom metodom prema jajnim leglima u svakom odjelu šuma­rije. Na zamišljenim dijagonalnim li­nijama pregledana su sva stabla koja se na njima nalaze, i to od podnožja debla do krošnje. Podaci o zaraženim i ncza-

raženim stablima su razvrstani u pro­pisane obrasce te su izračunati pojedini pokazatelji, kao što su prosječan broj legala po svakom stablu i stupanj zara­ze na određenoj površini, u svakom šumskom predjelu, gospodarskoj jedi­nici i šumariji te na cjelokupnom području Uprave šuma.

Kako smo doznali od ing. Zlatka Lisjaka, stručnog suradnika za ekolo­giju i zaštitu šuma, pregledano je 10500 ha, a ustanovljeno je daje 8065 ha zaraženo. Ipak, znatan dio zaraženih površina je u intervalu stupnjeva zara­ze između 1,1 i 5,5 posto (4197 ha) i do 1 posto (3868 ha). U intervalima od 5,1-20%, 20,1-50% 1 iznad 50,1% za­raza nije registrirana. Prema navede­

nim pokazateljima, vidljivo je da ne postoji opasnost od golobrsta, a zara­za je zanemariva. Zaraze do 1 posto najviše je na području g j . »Južna Kr-ndija« II (1642 ha), a između 1,1-5% u gospodarskoj jedinici »Sjeverni Dilj« II, koje su u sastavu šumarije Caglin. Površina svih gospodarskih jedinica požeške Uprave šuma iznosi 49661 ha. U tijeku je praćenje pojave malog (Operophtera brumata) i ve­likog mrazovca (Hibernia defoliaria i aurantiaria) na pokusnim plohama s ljepljivim prstenovima, postavljenim na hrastova stabla. Budući da se ova dva štetnika roje od listopada do siječnja, uskoro će se znati rezultati praćenja. I. T o m i ć

26 / Časopis Hrvatske šume

POŽARI

Potpisan ugovor o kupnji protupožarnog zral<oplova

Danas Hrvatska posjeduje dva takva zrakoplova, a novi CL 415

suvremeniji je i sa znatno boljim performansama, a trebao bi biti

isporučen u lipnju iduće godine u Parizu

rvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova zaključilo I je Ugovor o kupnji protupožarnog zrakoplova

kanader CL 415, vrijednog 22 milijuna američkih dolara, s kanadskom tvrtkom »Bombardier«. Ugovor o kupnji kanadera, na temelju zajma Svjetske banke, potpisali su ministar unutarnjih poslova Ivan Penić i predsjednik Uprave tvrtke »Bombardier« Thomas Appleton.

Tom prigodom ministar Penić je podsjetio da su Vlada RH i Sabor na temelju programa odlučili da Hrvatskoj treba šest protupožarnih zrakoplova takve vrste; po dva u splitskoj, dubrovačkoj i zadarskoj zračnoj luci u ljetnim mjesecima. Nakon potpisivanja ugovora ministar Penić je izjavio kako je to velik trenutak za Ministarstvo unutarnjih poslova i profesionalno vatrogastvo u Hrvatskoj. Pripomenuo je daje prigodom posjeta SAD-u i Kanadi obišao i tvrtku »Bombardier« te da je tada bilo riječi o pripremama za potpisivanje ugovora, nakon čega su u Zagrebu i Kanadi vodeni pregovori o kupnji protupožarnog zrakoplova za zaštitu hrvatskih šuma. »To je četvrti zrakoplov koji Hrvatska kupuje, a do '90./'91. smo imali četiri zrakoplova tipa 215 koje je otela bivša jugoslavenska vojska. Danas Hr­vatska posjeduje dva takva zrakoplova, a novi CL 415, koji će biti nabavljen na temelju potpisanog ugovora, suvremeniji je i sa znatno boljim performansama«, napomenuo je. Prema njegovim riječima, novi bi zrakoplov trebao biti isporučen u lipnju iduće godine u Parizu. Suradnja s tvrtkom »Bombardier« već je postala tradicionalna, rekao je ministar Penić, napomenuvši kako će još danas biti govora o mogućoj suradnji i kooperaciji s hrvatskim tvrtkama u proizvodnji zrakoplova. Ministar Penić zahvalio je predstavnicima tvrtke »Bombardier« na uspješnoj suradnji s hrvatskim

i'~*^i*

vlastima i najavio skoro započinjanje pregovora o kupnji petog zrakoplova, koja bi se financirala preko Kanadske agencije za poticanje izvoza te izrazio nadu da će i ti pregovori biti uspješno završeni. Predsjednik Uprave tvrtke »Bombardier« Thomas Appleton izrazio je zadovoljstvo što je u mogućnosti nastaviti dobru suradnju i što će ta tvrtka i ubuduće pomoći Hrvatskoj u pripremama za zaštitu od požara. »Hrvatski vatrogasci postigli su izvanredne rezultate u borbi protiv požara duž jadranske obale i želimo izraziti potporu vašim nastojanjima«, istaknuo je Appleton. Potpisivanju ugovora bili su nazočni ministar poljoprivrede i šumarstva Zlatko Dominiković, zapovjednik Hrvat­skog ratnog zrakoplovstva, general bojnik Josip Culetić, kanadski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Donald W. Smith, predstavnici Astre i Ureda Svjetske banke u Zagrebu i drugi. . ^ ^

Časopis Hrvatske šume / 27

USKORO NOVI HRVATSKI POSLOVNI IZAZOV

Medvjedi iz goranskih Šuma sele na Pireneje

Akcija reintrodukcije medvjeda na francuski dio Pireneja, dobila je

zeleno svjetlo Francuske vlade

Pod reintrodukcijom ili ponovnim naseljavanjem obično se pod­razumijeva naseljavanje nekom

od lovnih vrsta divljači koje su u određenom staništu doskora obitavale ili/i dalje obitavaju ali samo u malom broju. Ovo potonje odnosi se na smeđeg medvjeda u Atlantskim Pirenejima u Francuskoj, gdje na golemom prostoru više od 100 tisuća hektara danas obitava svega 5-6 medvjeda, medu kojima je samo jedna (pre)stara medvjedica. Da bi se ta izvorna mini populacija mogla održati valja je obogatiti novim primjercima medvjeda sa strane.

Upoznati se sa staništima med­vjeda u gorskoj Hrvatskoj, načinom i

U razgovorima o reintrodukciji medvjeda na Atlantske Pireneje, uz predstavnike Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (B. Ivičeka), Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Đ.

Hubera) i Lovačkog saveza Hrvatske (D. Raguža), sudjelovali su i predstavnici »Hrvatskih šuma« - Uprave šuma Delnice (A. Frković, D. Majnarić i B, Lipovac).

mtenzitetom gospodarenja, odnosima lokalnih stočara, lovaca i političara prema tom krupnom predatoru te konačno s mogućnostima njegova hvatanja i transporta za naseljavanje u

Među članovima francuskog Udruženja za prirodnu i kulturnu baštinu provincije Haut-Bearn bio je poznati znanstvenik istraživač medvjeda Pireneja Jean-Jacques Camarra (prvi slijeva).

zapadne Pireneje bile su glavne točke interesa grupe od 13 Francuza za njihova trodnevnog boravka u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju (30. XI - 1. XII. 1998.). Predvođeni dopredsjednikom Udru­ženja za prirodnu i kulturnu baštinu provincije Haut-Bearn (Institution Patrimoniale du Haut-Bearn) Miche-lom Maumus i voditeljicom Nacio­nalnog poljoprivrednog instituta Paris-Grignon dr. Marianne Ehrlich, francusku delegaciju sačinjavali su visoki dužnosnici Nacionalnog parka Pireneji, predsjednici i gradonačelnici lokalnih udruženja i gradića provincije Haut-Bearn, predstavnici lovačkih udruga i stočara, šumari i znanstveni radnici istraživači.

Organizaciju njihova boravka u našoj zemlji preuzeo je naš znani istraživač smeđih medvjeda prof. dr. Đuro Huber sa Veterinarskog fa­kulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je prethodna dva dana s francuskom delegacijom boravio u austrijskoj Ko-

28 / Časopis Hrvatske šume

ruskoj (domaćin mr. Bernhard Gutleb) i Sloveniji (prof. dr. Miha Adamič) i koji bi se aktivno uključio u samo hvatanje živih medvjeda. Pri obilasku terena i razgovorima s gostima u Nacionalnom parku Risnjak u Crnom Lugu i u društvenoj prostoriji Lovačkog društva »Jelen« Grobnik - Čavle, uz dr. Hubera, prisustvovali su predstavnici Mini­starstva poljoprivrede i šumarstva, »Hrvatskih šuma« - područne Uprave šuma Delnice, Lovačkog saveza Hr­vatske, Općine Grad Čabar te predstavnici ovdašnjih lovaca i stočara.

Gostima iz Francuske od posebnog je značenja bio razgovor i druženje sa ovčarima i lovcima Grobinšćine, iz kojeg su mogli doći do spoznaje da naši medvjedi u pravilu ne čine štete na ovcama, da se minimalno prihranjuju i da su daleko od bilo kakve domestifikacije. Do sličnih saznanja došli su i prilikom obilaska dijela državnog lovišta »Snježnik« koncesionara tvrtke »Finvest Cor­poration« d.d. Čabar u kojem, prema riječima upravitelja Šumarije Gerovo i stručnog voditelja na provedbi

lovnogospodarske osnove mr. Josipa Malnara, šuma i divljač, a otud i medvjed, žive u jednom harmo­ničnom odnosu. Impresionirani vital-nošću, zdravošću, samoobnovljivošću, drvnom zalihom i sječivim etatom prebornih šuma Gorskog kotara u kojem, kao rijetko gdje na starom kontinentu, žive sve tri velike zvijeri -smeđi medvjed, vuk i šumski ris, Francuzi su se zacijelo zapitali hoće li njihova akcija reintrodukcijc med­vjeda na Pireneje dati željene rezultate. Naime, opće je poznato da je jedna od bitnih pretpostavki za uspjeh naseljavanja da divljač, u ovom slučaju medvjede, unašamo u bolja staništa nego što su ona u kojima se divljač izlovljava. To očito sa Gorskim kotarom i Pirenejima nije tako.

Pireneji su planinski masiv na granici Francuske i Španjolske, koji se prostiru od Biskajskog zaljeva na Atlantiku do Lionskog zaljeva na Sredozemnom moru. To je teško prohodno gorje sa nekoliko gorskih prevoja. Dugo je oko 450 km, a široko 20 do 140 km. Najviši vrh je Pico de Aneto (3404 m). Stanovništvo je

U znak zahvalnosti na razgovorima i podršci oko reintrodukcijc medvjeda na Atlantske Pireneje dipl. ing. Branko Iviček prima u ime Ministarstva poljoprivrede i šumarstva prigodni poklon od

voditelja francuske delegacije dr. Marianne Ehrlich i Michela Maumusa Snimio: A. FRKOVIĆ

koncentrirano u riječnim dolinama (tu su izvorišta rijeka Ebra, Garonnc i Adoura), gdje su podignute brojne hidrocentrale i termalna lječilišta. Samo područje Atlantskih Pireneja (oko 100 km jugoistočno od Biskajskog zaljeva) zauzima površinu od 100.000 ha. Zona naseljavanja medvjeda prostire se od 1000 do 1700 mnm, na kom se prostoru ljeti napasuju ovce i goveda. Uz ono malo medvjeda glavna je divljač divlja svinja, koja i po tjelesnoj i po trofejnoj snazi znatno zaostaje za našom crnom divljači. Od papkara preživača ovdje živi divokoza i srna, a od šumskih koka tetrijeb gluhan. Uz bjeloglavog supa to je, na zapadu Europe, jedino preostalo obitavalište kostoberine žutoglave (Gypaetus barbatus L.), čiji raspon krila mjeri 250-300 cm! Ovaj pernati strvinar zaštitni je znak Nacionalnog parka Pireneji.

Kako se na području Atlantskih Pireneja napasuje oko 80.000 ovaca i 22.000 goveda akcija unašanja med­vjeda moguća je samo pod uvjetom da bude podjednako prihvaćena od svih korisnika prostora, posebno stočara, bili su decidirani naši sugovornici. Medvjedi koji bi došli u obzir za hvatanje i reintrodukciju (u prvo vrijeme samo dvije mlade med­vjedice!) moraju imati sve karak­teristike divljih životinja, koje nisu navikle na smetišta i koje nisu dohranjivane. Nije bez razloga, kasnije odbačen, jedan od prijedloga Francuza bio i taj da se medvjedi nakon hvatanja i obilježavanja radioogrlicama puste ponovno na slobodu gdje su i uhvaćeni kako bi ih se neko vrijeme moglo pratiti i utvrditi do koje su mjere promijenili svoje iskonsko ponašanje, da li posjećuju smetišta i da li su opasni za domaću stoku.

Akcija reintrodukcije smeđeg medvjeda na Atlantske Pireneje s francuske je strane dobila zeleno svjetlo na visokom vladinom nivou pa se uskoro očekuje ponovni susret dvaju resornih ministarstava Hrvatske i Francuske. Uvjereni smo da će gorskokotarski medvjedi udovoljiti strogim zahtjevima Francuza i da će poput Alpa u Donjoj Austriji uskoro nastaniti i francuske Pireneje.

• J j t Alojzije Frković

Časopis Hrvatske šume I 29

NAŠE KULTURNO NASLIJEĐE/PARKOVI POŽEŠTINE

JMLoramo sačuvati vrijednu ostavštinu

Kompozicija boja i oblika drveća i grmlja u perivoju požeške Poljoprivredne škole Snimi.. I S A M A R D K :

Unatoč neprocjenjivoj vrijednosti te pripadnosti hrvatskom nacionalnom i kulturnom identitetu i srednjoeuropskoj tradiciji, parkovi u Požeškoj kotlini su uglavnom zapušteni, ponegdje i trajno uništeni ili su potpuno nestali

K ao bogata spomenička ostavština prohujalog vremena stari parkovi i vrtovi Požeške kotline sastavni su

dio hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta te srednjoeuropske tradicije, budući da su nastali u okviru toga prosto­ra i podneblja. - Povijesne vrtove požeštinc ne čine samo perivoji i građevni objekti, već i bogato kulturno naslijede i ozračje, u kojem su nastale stilske osobi­tosti i načela po kojima se parkovi odno­sno vrtovi razvijaju. Vladari, vlastelinstvo, plemići i vlasnici koji su ih gradili i koji­ma su bili sjedište i dokaz gospodarske i političke moći, kao i brojni obični ljudi u naseljima koja se razvijaju kao podgrađa, ostavljaju tijekom vremena brojne zanim­ljivosti - kaže o parkovima požeškoga kraja mr. Ivica Samarđić, iz požeške Uprave šuma, koji se bavi istraživanjem

vrtne, parkovnc i pejzažne ostavštine Požeške kotline. Naglašava da je u ove perivoje, od njihova nastanka do danas, utkan rad brojnih vrtlarskih stručnjaka, koji su uz znanje i maštovitost u odnosu prirode, arhitekture, umjetnosti i emocija izrazili parkovne sadržaje te navedene parkove podizali, kreirali, mijenjali, ob­navljali i unapređivali.

Problem zapuštenosti - Osim činjenice da vrtovi, parkovi i

pejzaži Požeške kotline čine vrlo bogate dendrološke kolekcije i arhive i značajni su hortikulturni, prirodni i umjetnički spomenici neprocjenjive vrijednosti, njihova osnovna značajka je, na žalost, zapuštenost, koja zatire njihovu prošlost i vrijednost, a time i značenje za hrvatsku kulturu. Vrlo su slabo istraženi, a samo

30 / Časopis Hrvatske šume

mali broj perivoja prikazan je na starim katastarskim kartama, dok su grafički izvori i crteži nešto brojniji. Gradski parkovi i šetališta rade se bez prepozna­tljiva stila i koncepta, a prisutni su samo poneki geometrijski, klasicistički, historicistički i romantičarski elementi, uz korištenje motiva iz prošlih epoha. Osnovna specifičnost gradskih parkova je velik broj dendrovrsta, puno oblika, raz­ličitost boja i nesklad šarenila, što stvara kič i umanjuje im vrijednost. U gra­dskim parkovima danas dominiraju zrela stabla koja stvaraju sliku jednodobnosti, zbog višegodišnjeg neodržavanja i nedo­statka stručnih zahvata. Treba napome­nuti da, premda nemaju značajnije hor-tikulturno bogatstvo, gradski parkovi i šetališta predstavljaju važnu ostavštinu koju valja njegovati i očuvati.

Vrijeme postanka parkova ovoga kraja

- Gradski parkovi i šetališta nastaju krajem devetnaestog i u prvoj polovici 20. stolječa, uglavnom na napuštenim i degradiranim javnim površinama. Nasta­nak parkova uz dvorce i kurije vezan je za prvu polovicu 18. stolječa, kada kraljevi nakon oslobođenja od Turaka

Hortikultunio uređen prostor oko sp>oiiieiiika fra Luki Imhrišimoviću na Trgu sv. Terezije

U Požegi Snimio: I. SAMARĐIĆ

Stari požeški park

dijele posjede srednjem, domaćem i stra­nom plemstvu, u svrhu naseljavanja kriz­nih područja uz Vojnu krajinu. Dvorci, kurije te parkovi oko njih najznačajnije se i najintenzivnije podižu u drugoj po­lovici 18. stoljeća.

Stil parkova, dvoraca i kurija

Dominantan stil izražavanja s prepoznatljivim osobinama, kao neraskidiv sklop između dvoraca i parkova, je barok. Najviše se iska­zao u kružnim i eliptičnim oblici­ma, koji u vrtovima prevladavaju u cvjetnim parterima, redovito ure­đenim neposredno na ulazu u dvo­rac, a visoko drveće, posebice eg-zote, uklapalo bi se između cvjet­noga partnera i postojeće prirodne šume. Svi parkovi nastali uz dvorce i kurije u Požeškoj kotlini uklo­pljeni su u istu šumsku zajednicu: šumu hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpmo betuli-Qucrcetum roboris, Rauš 1969.), a za odabir lokacije najhitniji detalji bili su svakako ogromna stabla lužnjaka i prirodni vodotoci-potoci koji su protjecali perivojima.

Sve parkove hitno zaštititi

~ zbog nebrige i pomanjkanja novca, danas uglavnom prevladava opće stanje zapuštenosti parkova, a ponegdje su trajno uništeni, pri­mjerice dvorac u Biškupcima i park u Kuzmici, ili su potpuno ne-

uz rijeku Orljavu Snimio: I. SAIMARĐIC

Stali, kao dvorac i park u Brestovcu i Kaptolu. U Kutjevu je perivoj djelo­mično sačuvan, zapušten i osiromašen, a jedino se u dijelu trcnkovačkoga parka obavlja najneophodnije održavanje. Uopće, parkovi uz stare dvorce i kurije su u fazi nestajanja vrsta, čemu pridonosi i fizička starost, zbog čega se smanjuje otpornost prema biotskim i abiotskim čimbenicima. U procesu održavanja i obnove najvažnije je rješavanje problema namjene povijesnih parkovnih prostora, a svi gradski parkovi nalaze se u zrclosnoj fazi i zahtijevaju stručnu razradu obnove i uređenja. Treba istaknuti daje na poje­dinim parkovima proces obnove pokre­nut. Na posebno rijetka i znamenita sta­bla, kao što je primjerice Quercus phel-los, moralo bi se djelovati tehničkom ki­rurgijom, s ciljem saniranja ozljeda i šupljina. Na taj način izbjeglo bi se dalje truljenje, povećavala bi se stabilnost i eli­minirali mogući uzročnici bolesti. Pri­likom obnove perivoja treba poštivati, gdje je moguće, povijesnu matricu a gdje nije, potrebno je potražiti kompromis u odnosu na današnje vrijeme. Egzotičnim i rijetkim vrstama treba pružiti moguć­nost za primjenu u okviru parkovnih i šumskih nasada. Valja istaknuti da obno­va parkova i vrtova zahtijeva dugi vre­menski put te stoga nikako ne bi trebalo primjenjivati loše navike improvizacije. Što prije treba učiniti prve korake, koji će svoj rezultat donijeti u dugoročnijem vremenskom razdoblju, a sve parkove Požeške kotline potrebno je hitno staviti pod zaštitu. ^ ^

^ ) I. Tomić

časopis Hrvatske šume / 31

RAZGOVOR S POVODOM \f'

^0ST ^ ife

K ada se spomene ime KUD »Šumari« Vinkovci, neizostavno misli polete i do imena Martina Sučića, šumarskog

tehničara iz Vinkovaca, danas u zasluženoj mirovini, ali i obrnuto. Ta dva imena usko su povezana već više od 45 godina.

Ali tamburica, taj vedri slavonski glazbe­ni instrument, od samog djetinjstva je pove­zan sa Martinom, čak toliko dugo da nam i sam Martin nije znao točno reći kada je ušao u njegov život, ni kada se prvi puta susreo s tim izvornim slavonskim, šokačkim glazba­lom. Stoga činjenica iz gornjeg naslova ovog članka nije ni točna, ali je zasigurno da naš Martin, prstima prebire po žicama tamburica bilo koje vrste najmanje šest desetljeća...

- Pa, od moje najranije mladosti, gotovo moja najranija sjećanja vezana su uz taj naš seoski šokački instrument - govori nam Marca kako ga »nazivlju« njegovi najbliži prijatelji. U mom rodnom Otoku, u moje vrijeme, a rođen sam 1928. godine, gotovo svakodnevno su po šoru svirali otočki Cigani, na tambure i violine. A i moj otac je često znao zasvirati na samicu ili pak na dvojnicu, tada omiljenu vrstu frule. I moj stariji brat Adam, a bilo nas je sedmero djece, znao je svirati na samicu i bisernicu pa si je i sam napravio tamburicu. Naša majka svirala je na orgulje u otočkoj crkvi, a u to vrijeme naš župnik je bio Ivan Cvrković koji je bio vrlo širokih svjetovnih nazora. Tako je znao nosi­ti naše šokačko »špenzlc« kroz selo, a poslije vjeronauka smo imali razne društvene aktiv­nosti i zabave, pa su sva djeca rado išla u crkvu. Mnogi od nas smo svirali ili pak pjevali u velikom crkvenom zboru. To su moje najranije godine koje pamtim, a vezane su uz svirku i tamburicu. Sjećam se kako smo mi djeca znali svirati njemačkim oficiri­ma koji su bih u Otoku, jer tu je bio i onaj Srijemski front, pa poslije proboja kada su ušli u Otok partizani, naš župnik ih nije htio sačekati, a niti je želio pobjeći, već se sam ubio. To je sve nas jako potreslo u Otoku.

U osmoljetki naš učitelj, kasnije ravna­telj škole. Ruda Kovačić me uključuje u tamburaški sastav škole, tako da je moja najranija mladost stalno bila povezana sa svi­ranjem i tamburicom.

Poslije rata u Otoku je bio i Dom kultu­re, a iz tog tamburaškog sastava su i moji najvjerniji tamburaši Franja Herman i Ma­rijan Ilijcvić koji su još živi i danas zasviraju sa mnom.

Ni odlazak u vojsku, nije Martina odvojio od tambure. U ono vrijeme ondašnja vojska se služila tri godine, a našeg Martina, kao i mnoge druge Slavonce zla kob je prati-

Martin Sučić s dvojnicom, dragom uspomenom

la, pa su ih »drugovi iz vojnog ureda« slali što dalje od kuće. Tako je i Martin tri godine od 1948-1951. proveo u Makedoniji, u Kičevu i Bitoli. Ali i tamo je teške dane provodio s tamburicom, jer je osnovao vojni narodni orkestar.

Po povratku iz vojske prvi posao dobiva u Đurđenovcu, ali ubrzo stiže na područje Županje, u Spačvu, na tada gotovo najveće stovarište u Hrvatskoj, gdje se sjeklo na stoti­ne tisuća hrastovih trupaca, i gdje je bilo po­dignuto cijelo novo radničko naselje, pa i Dom kulture. U to vrijeme radilo se preko čitavog dana, a samo nedjeljom je bilo slobo­dnog vremena. Opća bijeda i siromaštvo, ni­zak standard tadašnjih šuinarskih radnika, ostavljao je vremena i prostora tek toliko da se umorni radnici mogu naspavati. Ali veliki entuzijazam i elan, te ljubav prema glazbi posebno slavonskoj i tamburici opet su po­krenuli kod Martina želju za sviranjem. Dobivši podršku od tadašnjeg izuzetnog šumarskog stručnjaka inž. Dragana Ton-kovića, Martin osniva tamburašku skupinu »Šumari« od radnika, tehničara i drugih za­poslenika, koji su uporno vježbajući uspješno zabavljali subotama čitavo radničko naselje Spačvu, a posebno u vrijeme praznika.

- I kada smo se najbolje uvježbali i po­stali poznati u cijelom županjskom kraju, -sjeća se toga jako dobro Martin Sučić, dolazi 1960. godine do reorganizacije u šumarstvu i cijeli tamburaški sastav biva rasturen po okolnim mjestima. Martin odlazi u Vinko­vce, Herman i Ilijević u Otok, Blažcvić i Pavić u Vrbanju, Zagar i neki ostaju u Spačvi.

Nedugo zatim kada se ujedinjuje šu­marstvo i drvna industrija, javljaju se želje za obnavljanjem našeg tamburaškog društva, ali bez većeg uspjeha.

Tek 1966. Martin Sučić uspijeva okupiti ponovno tamburaše u Šumariji Otok, pod okriljem Društva inžinjera i tehničara šumar­stva, pa neumorne ruke našeg Marce iznova u večernjim satima do kasno u noć po dva puta tjedno prebiru po žicama šokačkih tamburica. I Martin je ponovno sretan kao u mladim danima iz Spačve. Dolazi svake godine po koji novi vrsni tamburaš i KUD »Šumari« nižu nastupe i uspjehe, a s njima i Martin slaže godine neprekidnog druženja s tamburicom.

- Nas je održala ljubav prema slavon­skoj izvornoj pjesmi i tamburici, govori Martin na upit što ga je to motiviralo tolike godine. - Mi nismo nikada svirali za novac, ni pomišljali nismo o nekim materijalnim nagradama. Nama je najveće priznanje bilo pljesak i druženje naših članova i podrška koju smo imali od naših rukovodećih ljudi u šumarstvu u Vinkovcima. Svi mi tamburaši i pjevači bili smo međusobno svi dobri prija­telji i nitko se nije nikada izdvajao između nas. Imali smo puno povjerenje roditelja mnogobrojnih generacija djece naših zapo­slenika koji su slali svoju djecu k nama da ih učimo sviranju i plesu. Pa zar nam je trebalo veće nagrade? — ote se upit našem sugovor­niku. A Martin sa sjetom dodaje: Zao mi je što danas nema više naše djece u KUD-u »Šumari« jer mi smo zdravo društvo i uspješno smo odgojili brojne generacije naše djece.

- I dokle tako Martine? - A vjerujte mi Zlatko, već sam umoran, s tugom i podrhta­vanjem glasa, odgovara mi Martin Sučić. Drago mi je da su došle dostojne mlađe sna­ge koje su nas uspješno zamijenile, pa vjerujem da će moja upornost i mojih prija­telja iz prvih godina našeg tamburanja, ali pod drugim uvjetima nastaviti prenositi zvuke tamburice diljem naše Hrvatske. Mi smo uvijek svirali samo naše slavonske i hr­vatske pjesme i plesove, i onda kada to nije bilo popularno kao danas, stoga mije danas i lakše otići u mirovinu, jer znam da se neće »zatrti« naša šokačka pjesma. Mi stari tamburaši i dalje se okupljamo u Društvu i sviramo za našu dušu, redovno u vrijeme i njihovog uvježbavanja i raduje nas kad vidi­mo kakve dobre smo odgojili tamburaše i mlađi naraštaj Slavonaca, pravih Hrvata.

^ ^ ^ Razgovor vodio " ^ r Antun-Zlatko Lončarić

32 / Časopis Hrvatske šume

STRANICA NAŠIH ČITATELJA

U ŠUMARSKOM MILJEU

Snježne gusjenice

Na poziv našim čitateljima da sami kreiraju ovu stranicu svojim uspjelim foto­grafskim zapisima iz šume, vrlo brzo smo dobili i prve odgovore. Tako danas objavlju­jemo tri uspjele foto­grafije našeg djelatnika Željka Gubijana, dipl. inž. šum. iz Šumarije Vrbovec.

Pozivamo i ovog puta sve naše zaposle­nike koji snimaju foto­aparatima da nam šalju svoje uspjele radove.

Urednik

l čovjek naruži prirodu

Pred vratima snježnog raja