Hrvatska pravna povijest

7/28/2019 Hrvatska pravna povijest

1/64

Izradio: Teo Mileti

Akademska godina 2002/'03.

1

HRVATSKA PRAVNA POVIJESTS K R I P T A

1. VRELA ZA PROUAVANJE HRVATSKE PRAVNE POVIJESTI: DESKRIPTIVNA (NE-NORMATIVNA),NORMATIVNA (ZAKONI, STATUTI, URBARI, PRIVILEGIJI), ISPRAVE

Pravnopovijesna istraivanja temelje se na prouavanju vrela. Meu vrelima svakako su najvanijipisani izvori:Anali, kronike i povijesna djela:

Anali su zabiljeke koje je netko inio iz dana u dan o vanijim dogaanjima. Poznati su anali franakihsamostana u kojima ima mnogo vanih vijesti i o naoj pravnoj povijesti. Anali su suhoparni i vrlo estonepotpuni, ali obino vjerodostojni.

Kronike su djela u kojima nas pisac upoznaje s povijesnim zbivanjima na cjelovit nain. One estopoinju od postanka svijeta. Kronike su dijelom nepouzdane; do njihove stvarne poruke veoma je tekoprodrijeti.

Povijesna djela su najvii domet pisanja povijesti. Trebalo bi da povjesniar upotrebljava dostupne

izvore na kritian nain i obradi ih tako da itatelju prui objektivnu i znanstveno prihvatljivu sliku povijesnihdogaaja koje obrauje.Zakoni, statuti, urbari dokumenti koji sadre pravne propise:

Zakoni donosi ih najvia vlast u dravi.Statuti donose ih neka autonomna organizacija, za svoj teritorij ili za svoje lanove.Urbari su zbirke pravnih pravila kojima se ureuju odnosi meu kmetovima i feudalnim gospodarom.Urbari dokumenti koji sadre popise vrsta i visinu obveza poljoprivrednog stanovnitva.Privilegij akti na kojima su gradovi temelji svoje osnovne slobotine, a izdavao ih je kralj, herceg, ili

ban.Ispravesu pismeni sastavci o nekoj pravnoj injenici ili pravnom poslu. Mogu biti sastavljene u subjektivnojili objektivnoj formi. Isprave mogu biti dispozitivne ili dokazne. Dispozitivne su isprave one bez kojih pravni

posao ne postoji, a dokazne su one koje slube samo za lake dokazivanje okolnosti pravnog posla koji postojibez obzira na takvu ispravu. Dijele se jo i na javne i privatne. Javne bi trebale biti one koje se odnose na

javnopravne odnose.Destinatar isprave je osoba u ijem je interesu izdana neka isprava. Autor isprave je osoba, koja je ovlatenaraspolagati pravom o kojem je u ispravi rije. Izdava isprave je fizika ili pravna osoba u ije se ime izdajeisprava. Pisac isprave je osoba koja je sastavila tekst isprave.

Isprave u srednjem vijeku imale su:I. Protokol, tj. uvod, sastojao se od:

a. Invokacije zazivanja bojeg imena;b. Intitulacije ime vladara s tzv. devocionom formulom (po milosti bojoj);

II. Tekst, tj. korpus isprave ine:a. Arengo, tj. odreena moralna misao;

b. Promulgacija ili notifikacija, tj. objavljivanje isprave;c. Naracija, tj. spominjanje okolnosti koje prethode ispostavljanju isprave;d. Dispozicija tj. sadraj pravnog posla, presude, ili neke odluke vlasti. To je ujedno i centralni i

najvaniji dio isprave.e. Sankcija, tj. negativne posljedice koje e stii onoga koji bi radio protiv isprave;f. Koroboracija, tj. navoenje sredstava kojima je isprava osnaena (npr. da bi ova isprava bila

valjana, osnaili smo je naim peatom);III. Eshatokol, tj. zakljune odredbe:

a. Znakilipotpis izdavaa;b. Datacija, tj. navoenje mjesta (actum) i vremena (datum) izdavanja isprave;c. Aprekacija, tj. kratka zavrna formula (npr. sretno dovreno).

2. ANTIKO NASLJEE: ILIRI I KELTI, GRCI, RIMLJANI

I l i r i i K e l t i:Povijest Ilira vaan je uvodni dio nacionalne povijesti naih naroda, jer se nae poznavanje njihove

povijesti temelji na arheolokom materijalu i na tekstovima grkih i rimskih pisaca poto oni nisu ostavili o sebinikakvih pisanih dokumenata.


2/64

Izradio: Teo Mileti


2

Iliri nisu bili etniki formirani narod, a nisu imali ni jedinstveno porijeklo. Zbog toga je etnogenezapojedinih ilirskih skupina i plemena zamrena, po najnovijim saznanjima stvaranje populacije na Balkanskompoluotoku nastalo je u bronano doba (protoilirska populacija). U eljezno doba prodiru narodi sa sjeveraEurope, ime je ubrzano stvaranje ilirskih etnikih zajednica.

U Ilire ubrajamo plemena u antikom Epiru. Sjevernije od njih ivjeli su Taulanti (Albanija), a josjevernije Dokleati (Duklja kod Titograda). Oko Neretve ivjeli su Ardejci. Dalmati ili Delmati nalazili su se

izmeu Cetine i Krke. Njihov je glavni grad bio Delminium (Duvno). Oko Krke pa do Rae u Istri ivjeli suLiburni, a u kontinentalnom zaleu njih ivjeli suJapodi.Histri su stanovali zapadno od Rae.U unutranjosti Balkanskog poluotoka ivio je vei broj plemena. Makedonci, Dardanci, Autarijati. U

IV. st. p. n. e. sa sjevera Italije i s Alpa prodiru Kelti koji naseljavaju Podunavlje i sjeverni Balkan. Oko Dunavai Morave ivjelo je pleme Skordiska, uz Savu Oserijati, a oko kupeKolapijani.

Najvanija ilirska drava imala je sredite u ardijejskom plemenu. Svoj vrhunac dostigla je za kraljaPleurata, njegova sina Agrona i Agronove ene Teute. Kada je Teuta zaprijetila grkoj koloniji Issa (Vis)izazvala je reakciju Rimljana koji su je svladali, pa je ilirska drava pala pod snani utjecaj Rima.

Osnovni organizacijski oblik ilirskih i keltskih plemena bile su opine (civitates). Njihov centar bio jeutvreni grad (oppidum). Na elu opine bio je poglavar opine (princeps), a opine su se dijelile na manje

jedinice (dekurijame). Dekurija je bila neka vrsta vojno organiziranog plemena, eta to se smjestila ne nekomteritoriju. Vie opina povezivalo se esto u savez opina. Na elu tog saveza bilo je vijee poglavara i kralj.G r c i:

Grci su poeli osnivati svoje kolonije na Jadranu ve u VIII. st. p. n. e. Tada su istjerali Liburne s Krfa.Grci su neto kasnije osnovali Issu (Vis) koji je postao najvanije trgovako i pomorsko sredite na Jadranu.Poslije osnivaju i koloniju na otoku Koruli, blizu dananjeg Lumbarda, a kasnije i Tragurion (Trogir), Epetion(Stobre), da bi u II. st. p. n. e. osnovali Salonu (Solin).

Sauvan je originalni natpis o osnivanju grke kolonije na otoku Koruli. To je znaajno jer iz itavegrke antike nije sauvan niti jedan drugi natpis koji bi dao toliko podrobnih podataka o tome kako su Grciosnivali svoje kolonije. Iz natpisa se saznaje da je narodna skuptina u Issi donijela zakljuak da osnivanjekolonije na Koruli povjeri dvojici osnivaa, tzv. oikistai. Onis u trebali organizirati prijavljivanje kandidataza lanove nove kolonije, utvrditi mjesto gdje e se ona podignuti, te da zemlju te kolonije podijele na 3 dijela:a) dio unutar gradskih zidina; b) dio za intenzivnu poljoprivrednu djelatnost neposredno izvan gradskih zidina;c) te dio za ekstenzivno stoarstvo na okolnim brdima.

Kolonisti su dobivali zemlju (parcelu unutar grada za izgradnju kue, te parcelu izvan grada veliineoko 2500 m2) u privatno vlasnitvo, a svaki kolonist, osim za svoje potrebe, smio je uzeti po vlastitom izboru i u

treem, vanjskom, zajednikom pojasu, jo oko 1 300 m2

.R i m l j a n i:Kad su Rimljani osvojili nae dananje krajeve, upravno su ih uredili, uklopivi Istru do rijeke Rae, u

tzv. Desetu italsku regiju, s nazivom Venetia et Histria. Podruje juno od Save organizirano je u provincijuDalmaciju, a sjeverno od Save osnovana je provincijaPanonija. Vei dio dananje Slovenije prikljuen jeItaliji.Kasnije je car Dioklecijan odvojio juni dio Dalmacije i organizirao posebnu provincijuPrevalitaniju (uz ostaloobuhvaala dananju Crnu Goru), dok su dananja srednja Srbija (oko Nia) i dio dananje Makedonije (okoSkopja) inile provincijuDardaniju.

U doba principata (27. g. p. n. e. 286. g.) provincije su se sastojale od kolonija, municipija i opina.Kolonije su se osnivale po tono utvrenom planu. Kolonisti nisu dobivali zemlju u puno,

tzv. kviritsko vlasnitvo, a plaali su porez, ako od njega kolonija nije bila osloboena.Municipiji su bili opine koje su se organizirale po uzoru na Rim, ali u kojima najee

preteni dio stanovnitva nije imao rimsko graansko pravo. Municipiji su esto dobivali pravo da osobe koje su

obavljale funkciju magistrata poslije dovrene slube proglase rimskim graanima, a neki municipiji imali suprivilegij da rimskim graanima postanu ak i lanovi gradskog senata.Opine su bile teritorijalne organizacije s nerimskim stanovnitvom, organizirane na nerimski

nain. Obino su Rimu plaale porez, ali su neke toga bile osloboene, npr. opina Curicum (Krk).Godine 212. svi slobodni stanovnici Rimskog Carstva dobili su, u naelu, rimsko graansko pravo, a

Dioklecijan je izjednaio provincije s Italijom, te tako opteretivi i njezin teritorij porezima.

3. PRAVNOPOVIJESNI OKVIR ZA NAJSTARIJE RAZDOBLJE HRVATSKE PRAVNE POVIJESTI

Ahenskim mirom od 812. g. Bizant i Franci podijelili su interesne sfere na zapadnom Balkanu, tako daje Bizantu pripala tzv.Bizantska Dalmacija (kvarnerski otoci Cres, Loinj, Krk i Rab, te gradovi Zadar, Trogir,Split, Dubrovnik, Kotor i Budva), a tzv. Posavska i Dalmatinska Hrvatska postale su vazalne franakekneevine.

Oko 828. g. nestaje franake vlasti nad oba dijela Hrvatske, otprilike istodobno nestaje i bizantske vlastinad dalmatinskim gradovima. U to vrijeme poinje doba stvaranja hrvatske nezavisnosti i konsolidiranja


3/64

Izradio: Teo Mileti


3

hrvatske drave pod Trpimiroviima, dinastijom koja e u Dalmatinskoj Hrvatskoj vladati s manjim prekidimavie od 200 g.

Najznaajniji vladar Dalmatinske Hrvatske je Trpimir. On je bio toliko snaan da s uspjehom napadaBizantince koji ponovno pokuavaju uspostaviti vlast nad dalmatinskim gradovima. Zbog toga mu se priznaje dase naziva kralj i istie se da ga i narod naziva kraljem. Poznata je njegova Trpimirova darovnica prema tojispravi, Trpimir, vojvoda Hrvata, darovao je salonitanskoj nadbiskupiji crkvu i samostan sv. Jurja u Putalju blizu

Splita. (Dodue ima vie zamjerki vjerodostojnosti isprave, naime, da se zakljuiti da je ta darovnica zapravopreraena isprava o sudskoj presudi. ini se da je splitska crkva imala u svojoj arhivi neku Trpimirovu sudskupresudu koja u nekim svojim dijelovima nije odgovarala crkvenim interesima pa se na osnovi toga predlokanapravila tzv. Trpimirova darovnica).

Situacija na Jadranu i Balkanu bitno se promijenila dolaskom na carsko prijestolje u Konstantinoplusnanoga Bazilija I., utemeljitelja mone makedonske dinastije u vrijeme koje je, sve do smrti Bazilija II. 1025.g., Bizant ponovno prvorazredna svjetska sila, to se moralo odraziti i na poloaj Hrvatske na koju je Bizant

pojaao pritisak. Jedino u vremenima krajnje opasnosti za Bizant, koju su dva puta predstavljali bugarski vladarSimeon i makedonski Samuilo, Hrvati su dobrodoli saveznik protiv opasnog neprijatelja, ali, im je opasnost

prola, Hrvati su se morali pomiriti s poloajem podreenosti.Nakon smrti Bazilija II (1025. g.), Hrvatska dobiva ire i vee mogunosti za slobodno razvijanje pa

naglo jaa. To je osobito izraeno za najjaega hrvatskoga kralja, Petra Kreimira IV. (1058.-1074.).U borbamaza prevlast, koje je u to doba vodilo papinstvo protiv njemakog carstva i Bizanta, Petar Kreimir IV. pristaje uz

papu, koji odobrava aspiracije hrvatskog kralja na Bizantsku Dalmaciju i daje meunarodno pravno priznanjenovoj dravnoj tvorevini, Kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji, pod hrvatskim kraljem kao Papinim vazalom.Tako papa u to doba poinje sebe smatrati feudalnim gospodarom kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, a tokraljevstvo kao svoj posjed koji podjeljuje onome vladaru koji e mu biti feudalno vjeran.

Nakon nestanka Petra Kreimira papa kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije dodjeljuje novom vladaruDmitru Zvonimiru koji je bio, rodbinski i politiki, usko vezan uz ugarsku kraljevsku kuu (ena Jelena). Nakonnjegove smrti u Hrvatskoj izbijaju nemiri, to iskoritava ugarski vladar Ladislav I. (1077.-1094.) koji osvajahrvatsku graniarsku pokrajinu Slavoniju i veliki dio kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Nasljednik Ladislava,ugarski kralj Koloman, dovrio je osvajanje kraljevstva Hrvatski i Dalmacije i prisvojio naslov kralja Hrvatske iDalmacije, tako to je Koloman sklopio nagodbu (Pacta conventa - 1102. g.) sa 12 plemia iz 12 hrvatskihtribusa, kojom su se nagodili da e njihovi rodovi i dalje u miru uivati svoje posjede i da nee plaati porez, vee biti obvezni samo na to da svaki rod poalje kralju po 10 konjanika za sluaj obrambenog rata.

4. ORGANIZACIJA VLASTI NAJSTARIJE HRVATSKE DRAVE

Najstarija vijest o banu nalazi se u djelu De administrando imperio cara i pisca KonstantinaPorfirogeneta, i to u poglavlju to ga je pisao nepoznati pisac. Prema njemu je Hrvatska razdijeljena na 11upanija, dok su Krbava, Lica i Gacka pod vlau bana. Ban je visoka dravna funkcija avarskog porijekla. Udrugoj polovici XI. st. uz kralja Petra Kreimira pojavljuje se moni ban Zvonimir, povezan s ugarskim dvorom,koji ubrzo postaje hrvatski kralj.

I ast upana najvjerojatnije je avarskog porijekla. upan je u Avara poglavar, a KonstantinPorfirogenet kae za Hrvate da nemaju vladare, nego samo starce upane kao i ostale Sklavinije(samostalne slavenske kneevine). Moglo bi se zakljuiti da je na osovi rije upan dolo do stvaranja rijeiupa, pa bi upa bila ono podruje nad kojim vlada upan. U najstarijim ispravama upani su spomenuti bezikakve teritorijalne oznake ak 22 puta pa se moe zakljuiti da je rije o dvorjanicima, dok se samo u ispravi iz892. g. spominju 2 teritorijalna upana, tj. livanjski i kliki. Meutim, teza da je osnovna rije upan, a da je upa

samo izvedenica od upana, nije nikako dokraja uvjerljiva.Tepti, Tepci, tepico i sl. naziv je vrlo uglednog i visokog dvorskog funkcionara na dvoru hrvatskih

vladara. Naziv se pojavljuje mnogo kasnije i u Bosni i Srbiji u obliku tepi, tepija, tepaija. Kako je najstarijisauvani oblik tep'ti, rije se moe objasniti razvojem grke rijei topoteretes, namjesnik, koja je u Junoj Italijizabiljeena i u obliku tepoteriti i tepotati.Tepti je na dvoru hrvatskih vladara bio vrlo visoka linost jer se njegova funkcija sastojala od obavljanja vanijihtekuih poslova na dvoru.

Jo je mnogo zagonetnija funkcija dada. Lingvistiki se dad najee tumai kao died, a sadrajnjegove funkcije vide neki u upravljanju dohocima dvorskoga gospodarstva, a drugi u nekoj duhovnojfunkciji.

5. SASTAV STANOVNITVA U TOM RAZDOBLJU

Ranosrednjovjekovna hrvatska drava narodnih vladara imala je, uz ostala obiljeja, karakteristike tzv.patrimonijalne drave, u kojoj se vladar smatra vlasnikom sveukupnog dravnog zemljita, kojom on raspolae.


4/64

Izradio: Teo Mileti


4

Kralj obilato obdaruje i crkvene ustanove, ali veina je isprava hrvatskih narodnih vladaranevjerodostojna. Osobitu vrijednost imaju Supetarski kartular i Polikoriona samostana sv. Ivana RogovskoguBiogradu.

Tako je iz Polikoriona vrlo zanimljiva vijest o darovanju neke zemlje koje je uinio ApriSokoloristi, visoki dravni funkcionar na dvoru Petra Kreimira IV. Prema toj vijesti Apri je jednom prilikom

pogostio kralja Kreimira, njegovu enu i pratnju, te ih bogato obdario. Iz nje se vidi kako je kralj obilazio

posjede svojih funkcionara i tamo provodio izvjesno vrijeme. Domain koji je poastio kralja morao je u vezi sasvojim gostoprimstvom oekivati od kralja u budunosti razne izraze panje, darovanja zemlje i funkcija, i razneporezne olakice. Tako se polako stvarao sloj privilegiranih i vrlo imunih veleposjednika, koji su imalipodreene slobodne, poluslobodne i neslobodne ljude.

Iz Supetarskog kartulara poznata je vijest prema kojoj je kralj Zvonimir darovao svome bliskom roakuStrezi mnoge zemlje u okolici Splita, uz posebnu klauzulu da mu odobrava da iz tih zemlja ubire podavanja.Streza je tom prilikom doao u sukob s Petrom Crnim, splitskim bogataem, koji je na terenu, to ga je kraljZvonimir dodijelio Strezi, imao neku svoju zemlju. Petar Crni otiao je do kralja Zvonimira koji je bio uibeniku, i dobio spor, jer je ipak dio zemlje on kupio od nekih vlasnika, a ne kako je Streza tvrdio da ta zemlja

pripada u fond kraljevskih zemalja.

6. VLASNITVO I DRUGI STVARNOPRAVNI POJMOVI S OBZIROM NA NAJSTARIJE HRVATSKO PRAVO

U ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj vlasnitvo se pojavljuje prije svega kao obiteljsko vlasnitvo, sobiljejima koja bitno odudaraju od modernoga pojma vlasnitva.Glavne znaajke obiteljskoga vlasnitva u Hrvatskoj, jesu:

a) Obiteljska imovinapripada svima nepodijeljenim lanovima obitelji, tako da pojedini lan obiteljine moe do diobe valjano raspolagati svojim dijelom.

b) Sadraj prava vlasnitva nije naelno neogranien. Vlasnik je puki nosilac zbira ovlatenja nadnekom stvari, a vlasnitvo je oznaka za vei ili manji zbor odreenih ovlatenja. Iz takvekoncepcije vlasnitva proizlazi da zemljine slunosti nisu drugo nego posebne vrlo ogranienevrste vlasnitva. Iz toga slijedi da nad jednom stvari moe biti vie vlasnika, a svaki s razliitimsadrajem svog vlasnitva.

c) Nakon podjele obiteljske imovine vlasnikslobodno raspolae dijelom koji mu je pripao, ali nidotadanji sudionici nisu izgubili sva prava, kao to se, uostalom, ni stjecatelj ne moe smatrati

posve sigurnim u posjedovanju.

(1) Roako pravo otkupa u starom hrvatskom pravu nije dakle zastarijevalo, pa je stjecatelj bio izloenstalnoj opasnosti da e neki daleki roak zahtijevati svoj dio, ili ak traiti ponitenje raspolobe iz nekograzloga. Zato je otuivatelj nastojao pribaviti suglasnost svakoga roaka koji je dolazio u obzir da eventualnoiskoristi svoje pravo otkupa. U naelu, na otkup je bio ovlaten samo onaj roak koji je potjecao od prvogstjecatelja u nekoj obitelji.(2) Obiteljska imovina u Biogradu, prijestolnici hrvatskih vladara, nazivala se allodium. Naziv alodij jeutoliko vaan to se nalazi inae samo na podrujima franakih prava i prava koja stoje pod njihovim utjecajem.Iz toga treba zakljuiti da se prva pravna organizacija stare hrvatske drave temeljila i na naelima i nazivimafranakog prava.(3) Staro hrvatsko pravo nije poznavalo dosjelost, tj. stjecanje vlasnitva posjedovanjem neke stvariodreeno vrijeme, uz odreene uvjete. Nije poznavala ni zastare, tj. gubitak nekog prava neizvravanjem uodreenom vremenu.

(4) Na podruju staroga hrvatskog prava darovatelji se nisu smatrali potpuno vezanim svojim darovanjem,tj. nisu drali darovanje neopozivim, ak i ako je darovana stvar bila predana obdarenome.Sporovi u vezi s opozivom darovanja crkvenoj ustanovi dolazili su pred crkvene sudske organe, koji su

presuivali u korist crkve u skladu s naelom srednjovjekovnog prava da se na crkvu primjenjuju pravni propisirimskog prava crkva ivi po rimskom pravu (ecclesia vivit lege Romana). Upravo ovo je bio jedan odelemenata postepenog prihvaanja naela i norma rimskog prava.

7. NAJSTARIJE HRVATSKO OBVEZNO PRAVO

O obveznom pravu u staroj hrvatskoj dravi narodnih vladara sauvano je vrlo malo podataka.(1) Znaajno je da prema starom hrvatskom pravu cijena kupljene stvari nije morala biti izraena u novcu,kao to to zahtijevaju rimsko i moderno pravo. Tako je, prema jednoj vijesti, sauvanoj uPolikorionu samostana

sv. Ivana Rogovskoga, sidraki upan Jurajna prodao samostanu neku zemlju za vrlo dobrog konja.

(2) Drugi najvaniji izvor za stariju hrvatsku pravnu povijest, Supetarski kartular, u priopavanju raznihvrsta pravnih poslova, to ih je uinio osniva samostana sv. Petra Petar Crni, istie vrlo esto da je neka


5/64

Izradio: Teo Mileti


5

prodaja uinjena tako to je kupac uz kupovnu cijenu dao jo i neki dodatak kojeg naziva pro fine, a on jenajee odreena koliina soli, vina, ita, sira, kruha, koza, ovaca, itd. ili ponekad, novca.

Najvanije je to da je taj dodatak pro fine, nazvan vie puta u drugim izvorima hrvatskim nazivom bezvjetje,dolazi u naelu samo pri kupnji nekretnina. Iz toga treba zakljuiti da je kupoprodaja nekretnina prolazila kroz 2faze:a) najprije se stranke dogovaraju o cijeni;

b) zatim odlaze na lice mjesta, tj. na samu nekretninu da tamo izvre zavod, kako se u starome hrvatskompravu nazivala stvarna predaje nekretnine kupcu.Zavod se sastojao od obilaenja mea kupljene nekretnine u prisutnosti susjeda kao svjedoka. Oito se tom

prilikom za odstupanje faktine vlasti nad prodanom nekretninom plaao dodatak pro fine, koji ima svrhu da naformalan nain utvrdi da su vlasnitvo i posjed konano, bezuvjetno preli kupca.(3) Obveznopravni ugovori u starom hrvatskom pravu mogli su se sklopiti na vie valjanih naina:

a) Ugovori o vrednijim stvarima sklapali su se pred narodnim skupom. Takvi ugovori imali su pravnuformu sudske nagodbe.

b) Ugovori o nekretninama mogli su se sklapati i mimo narodnog skupa pred uglednijim lanovimadrutvene zajednice.

c) Ugovori o manje vrjednijim stvarima sklapali su se neformalno, i to tako da su obje strane u istovrijeme izvrile svoju inidbu.

8. ISTRA U RANOM SREDNJEM VIJEKU S POSEBNIM OSVRTOM NA TZV.RIANSKI PLACIT

Istra zapadno od rijeke Rae pripadala je jo od rimskog cara Augusta u sklop Italije, a njezin dioistono od te rijeke bio je sastavni dio provincije Dalmacije. Kasnije se granica neto pomakla prema istoku.

Slaveni su preko Uke prodrli u Istru krajem VI. st. i tamo se nastanili i proirili vlast avarsko-slavenskog saveza sve do zapadno od Pazina, Pulu i njezinu iru okolicu.Pore i ire podruje oko Kopra uspio je Bizant u VII. st. zadrati u svojoj vlasti. Od nekadanje antike regijeVenetia et Histria potpao je cijeli kontinentalni zapadni dio pod Langobarde pod nazivom Venecija, tako da

je u to vrijeme pojam Istre obuhvaao uzak teritorij.U VIII. st. Bizantinci su uspjeli ponovno proiriti svoju vlast do Uke, a 787. g. Istra pada pod vlast Franaka.Franci odmah uvode vrlo strog feudalni sustav. Bivi istarski posjednici i nekadanji povlateni stanovnicigradskih opina vrlo su teko podnosili takvu bitnu promjenu svojeg drutvenog i ekonomskog poloaja pa suotvoreno izraavali svoje nezadovoljstvo. Franci su morali popustiti zbog meunarodnih razloga osobito zbog

svoje borbe za prevlast s Bizantom. Zato su izaslanici cara Karla Velikog i njegova sina Pipina sazvali 804. g.narodno zborovanje (tzv. placit) u Riani, s kojega je sauvan zapisnik. Interesantna je vijest o sporu o vlasnitvunad zemljom i o Slavenima:

Istarski su posjednici vrlo energino protestirali to im je Ivan, franaki vojvoda koji upravlja Istrom,oduzeo ume, livade, oranice i panjake i na njih naselio Slavene, kao svoje zakupnike koji zakupninu plaajuvojvodi Ivanu, a ne zakonitim vlasnicima istarskim posjednicima. Vojvoda Ivan kae da je oduvijek smatraoda sva ta zemlja pripada franakom vladaru, te se on ne slae da su Slaveni naprosto potjeraju sa zemlje na kojojive i s koje plaaju zakupninu, ve samo predlae da se utvrdi da li neki od Slavena prave tete istarskim

posjednicima i izjavljuje da je spremat te tetoine maknuti.Iz Rianskog placita moemo zakljuiti da su u Istri postojale 2 vrste Slavena: Slaveni poljoprivrednici

koji plaaju zakupninu franakoj vlasti za zemlju koju obrauju, a zapisnik ih naziva Slaveni, dotle postoje joi drugi Slaveni koji se nazivaju Skavi - pogani. Tim drugim Slavenima istarski su posjednici duni plaati onecrkvene desetine koje su neko davali crkvi. Proistjee da su Skavi - pogani vojnici, graniari koji su doli na

poziv Franaka u Istru da bi obavljali odreene vojne i graniarske zadatke. Zato im je Franaka vlast prepustilaubiranje crkvenih desetina, kao svojevrsnu protuuslugu.

9. OKVIR ZA HRVATSKU PRAVNU POVIJEST RAZVIJENOG SREDNJEG VIJEKA (1102.-1526.)

Prvi zajedniki hrvatsko-ugarski kralj Koloman (1102.-1116.) odnosio se prema Slavoniji kao premazemlji koju je ugarski kralj osvojio i stekao nad njom vrhovnika i vlasnika prava. Zato je posjednike zemljeopteretio plaanjem kunovine, marturine, u znak priznanja kraljeve vlasti i vlasnitva. Kraljevinu Hrvatsku iDalmaciju smatrao je posebnom politikom cjelinom. Nakon Kolomanove smrti mletaki dudponovno dodajesvojem naslovu Dalmaciju i Hrvatsku, te uspostavlja mletaku vlast na Osorom, Rabom i Zadrom.

Bizant u doba Komnena ponovno jaa i uspijeva uspostaviti bizantsku vlast nad Hrvatskom iDalmacijom, ali nakon Emanuelove smrti hrvatsko-ugarski kralj Bela III. potpuno se osamostaljuje, te ponovnoosvaja Hrvatsku i Dalmaciju. On krkim knezovima priznaje njihov posjed Modru.

Mleani su u meuvremenu 1202. g. ponovno osvojili Zadar, a sin Bele III., Andrija, vlada u Slavoniji,Hrvatskoj i Dalmaciji, kao vojvoda, te nakon smrti svog brata Emerika postaje ugarsko-hrvatski kralj. Njegova


6/64

Izradio: Teo Mileti


6

Zlatna bula iz 1222. g. oznaava poetak osnivanja kraljevskih slobodnih gradova. Za vrijeme njegova sposobnasinaBele IV. Tatari snano ali kratkotrajno navaljuju nakon ega Bela IV. uspijeva podignuti zemlju jaanjemkraljevske vlasti. Bela IV. priznao je bribirskim knezovima iz obitelji ubia 1251. g. punu vlast nad bribirskomupanijom. Isto tako ugarski utjecaj na Bosnu je porastao, a Bela IV. na njezinu podruju organizira banovinuBosnu, Usoru i Sol.

U velikim borbama meu raznim pretendentima na hrvatsko-ugarsko prijestolje uspio je konanoKarlo

I. iz obitelji Anuvinaca, koji su vladali u Napulju, i to zbog snane podrke pape i bribirskih knezova.Anuvinci su se okrenuli protiv bribirskih knezova i predali Bribirsku upaniju kralju u zamjenu za grad Zrinj.Tako je Ludovik I. uspio slomiti samostalnu vlast hrvatskih velikaa, a nakon sjajnih pobjeda protiv Mletakavratio je vlast nad itavim dalmatinskim podrujem od otoka Cresa do Draa. Ludovik je bio jedan od najjaihvladara, jer je i bugarski vladar priznao njegovu vlast, a uspio je postati ak i po ljski kralj. On nije priznavaoHrvatsku i Dalmaciju kao jedan dravnopravni pojam ve je svaku od njih nazivao posebnim kraljevstvom.

Nakon smrti Ludovika, jedan od pretendenata na prijestolje, Ladislav Anuvinac, prodao je Mlecima1409. g. za 100 000 dukata Zadar, Novigrad, Vranu i Pag, kao i sva svoja prava na Dalmaciju. Drugi pretendent

igmund koji je uspio postati hrvatsko-ugarski kralj upleo se u borbe s nadiruim Turcima i u bitci kodNikopolja 1396. g. bio je teko poraen. Time i bitkom na Kosovu (koju gubi Janko) otvoren je put Turcima naBalkanski poluotok.

1463. g. Turci osvajaju Bosnu i poinju pljakake pohode na zapad kao i postepeno irenje na tetuhrvatskih zemalja. Uzalud je snaan i sposobni Matija Korvin (sin Janka) poduzimao mnoge mjere za obranu

zemlje. Bitkom kodMohaa 1526. g. sultan Sulejman II. unitio je ugarsku dravu, a hrvatski kraljevi pretvarajuse u ostatke ostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva i svode se na Slavoniju do Pakraca, te na podrujezapadno od Une preko Bihaa i Otoca do Velebita.

Istra je pod vlau istonofranakih vladara izdvojena iz italskog kraljevstva i prikljuena najprijevojvodini Bavarskoj, a onda vojvodini Korukoj, da bi od XI. do poetka XIII. st. bila feud akvilejskog

patrijarha. Gradovi na zapadnoj istarskoj obali postepeno su sve vie potpadali pod utjecaj Mletaka, istina,zadrali su odreenu autonomiju i samoupravu, ali uz vrlo jak utjecaj Mletaka.

10.OSNIVANJE I ZNAAJ SLAVONSKOG SABORA 1273.

Na podruju Slavonije koje su ugarski vladari smatrali osvojenom zemljom, u XII. i XIII. st. nastajuznaajne ekonomske i drutvene promjene. Napredak je veoma vidljiv u burnom osnivanju gradova sa znaajnim

povlasticama, a najznaajnije je izuzee iz vlasti upana. Tako je poprilian broj osoba, zbog svojih zasluga, bioizuzet iz upanijske vlasti i podloan samo kralju. Te osobe su nazivane kraljevi sluge, a poslije plemii.Organiziranje plemia u staleku grupaciju s posebnim pravima iskoristili su tvravni jobagioni. Oni su se veodavno prestali smatrati pravim vojnicima, i traili su svoj poloaj malih samostalnih posjednika.

O toj novoj organizaciji obavijeteni smo vrlo vanom ispravom slavonskoga bana Matije. Tomispravom potvruje odluke Slavonskog sabora koje imaju znaenje slavonskog statuta. Valja spomenuti da jeu to vrijeme Slavonija obuhvaala samo 2 upanije: krievaku i zagrebaku.

Popisani pravni obiaji Kraljevine Slavonije obuhvaaju postupovno i krivino pravo, a ima i odredabanasljednog prava, te odredaba o vojnoj obvezi, drugim povlasticama plemia i organizaciji upanijskog sudstva.Vojna obveza ograniena je na obrambeni rat Kraljevine Slavonije i na ratove koje vodi kralj osobno. Plemiimogu izabrati vieg dravnog funkcionara koji e ih voditi u rat.

U ispravi su navedene sve obveze plemia i tvravnih jogabiona: zalaznina, kunovina, daa od sedamdenara, vojna taksa. Spomenuti su i seoski funkcionari, seoski naelnik i glasnik. Oni su osobe povjerenja

vlastelina.

11.USPOREDBA POLOAJA KONTINENTALNIH I OBALNIH GRADOVA

Kontinentalni gradovi poseban poloaj imali su gosti, naseljenici slavenskoga, njemakog,ugarskog ili talijanskog porijekla. Naseljavali su se obino u blizini neke tvrave, a esto su bili trgovci iobrtnici. Gradovi su najee poetno bili pod vlau upana, ali su se postepeno osamostaljivali. Tako su prvodobivali pravo na odravanje sajmova, te trgove. Zavrni akt bilo je dodjeljivanje poloaja slobodnoga grada ioslobaanja upanove vlasti s pravom na samoupravu i autonomiju.Gradec postaje slobodnim gradom 1242. na osnovi privilegija to mu ga je dodijelio Bela IV. Homagij zaubojstvo graanina Gradeca prema Belinu privilegiju iznosio je 100 penza = 25 marakatono onoliko koliko ihomagij obinih hrvatskih plemia.U odredbama o postupku zabranjuje se dvoboj i utvruje nadlenost gradskog suca. alba na njegovu presudu

ide pored vijee gradskih starjeina, kojima u povodu albe predsjeda gradski sudac. Posljednja instanca je kralj.


7/64

Izradio: Teo Mileti


7

Obalni gradovi - imaju neprekinuti kontinuitet svog pravnoj postojanja, od antike preko ranog dorazvijenog srednjeg vijeka. Vei gradovi (Split, Zadar, Pula) uspjeli su u nekim razdobljima svoje povijestiostvariti punu samostalnost i autonomiju, ali su najee bili prinueni priznati neku nadreenu vlast. Tako suistarski i dalmatinski gradovi sauvali i pod Mlacima odreenu samostalnost u rjeavanju svojih unutranjih

pitanja pod budnom paskom mletakih gradskih naelnika. Od dalmatinskih gradova najvaniji su Zadar, Split iDubrovnik.

Za razliku od gradova u unutranjosti, obalni su gradovi imali razmjerno opsene statute. U dalmatinskim iistarskim gradovima vlast u unutranjim poslovima imalo je gradsko plemstvo. Osnovni organ bilo je Velikovijee, koji je pretvoren iz zakonodavnog u svjetovno tijelo. Veliko vijee izabire izvrne organe, i to suce -savjetnike; suce-egzaminatore (ovjeravaju spise); te druge sporedne organe komune.Puani nemaju udjela u vlasti i zato se esto organiziraju u bratovtine koje poprimaju snano politiko znaenje.Mleci podupiru puane u njihovoj borbi protiv plemia, jer time raste mletaki utjecaj.Seosko stanovnitvo obraivalo je zemlju djelomino na osnovi tzv. kolonatskog odnosa (vlasnik ulae zemlju idrugu pomo za uspjenu obradu, a kolon daje rad, prirod se dijeli popola), a djelomino na osnovi zakupa(obraiva plaa zakup u novcu ili plodovima).

12.SASTAV STANOVNITVA U HRVATSKIM ZEMLJAMA U RAZVIJENOM SREDNJEM VIJEKU

(1) Na vrhu drutvene ljestvice bili su velikai, tj. pripadnici visokog plemstva. Valja istaknuti Frankapane

kojima su hrvatsko-ugarski kraljevi dali u puno vlasnitvo Modruku upaniju i Vinodol, a kasnije Karlo I. iGacku. Treba spomenuti i bribirske knezove iz obitelji ubia (kasnije Zrinskih), Babonia. Za njih su bilirezervirani svi vaniji poloaji, posebno bana i upana.(2) S velikaima su pravno, ali ne i faktino bili izjednaeni kraljevi sluge, tj. plemii osobe koje suzbog vojnikih zasluge izuzeta ispod vlasti upana i podvrgnute izravno kralju. Plemika prava su bila: a) osobnasloboda;b) sloboda od oporezivanja; c) posebna plemika sudbenost; d) pravo na otpor (ius resistendi). Kasnijesu se povezali u udruenja, a njihove obveze su bile: a) vojna obveza u skladu s odredbama propisanogaobiajnog prava;b) vjernost kralju uz sankciju gubitka ivota i imetka; c) prisustvovanje sudskim raspravama narazini upanija.Plemii su bili zatieni vrlo visokom globom za sluaj tjelesne povrede ili ubojstva, koja je u Hrvatskoj iSlavoniji iznosila 25 maraka, polovicu iznosa za ugarske plemie, i graane ugarskih kraljevskih slobodnihgradova.(3) Slabiji pravni poloaj od plemia imali su tvravni jabagioni. Oni su bili vezani vojnom slubom uz

odreenu tvravu, gdje su dobili na iskoritavanje zemlju koju su prenosili na svoje muke potomke, ALIzajedno s vojnom dunou. Meu njima najugledniji su bili tzv. jobagioni svetog kralja koji su dodijeljenuzemlju mogli ostaviti potomcima, ali i pobonim roacima. Mnogi su jobagioni s vremenom postigli plemiki

poloaj.Mnogo slabiji poloaj imali su osobe dodijeljene nekoj tvravi u kojoj nisu obavljale vojnu nego neku druguslubu, npr. neki obrt.(4) Najbrojniji je bio stale kmetova. To su bili slobodni obraivai zemlje s pravom stvarnopravnognasljednog zakupa zemlje koja im je dodijeljena na obraivanje i s naelnom slobodom seljenja. Kmetovi sudavali vlasniku zemlje podavanja u novcu i naturi, a bili su obvezni i na tlaku.(5) Na najniem poloaju bili su neslobodni servi. Doivotno su bili podloni svom gospodaru i obaveznina naelno neograniene dunosti.

13.OBITELJSKO PRAVO U HRVATSKOJ U RAZVIJENOM SREDNJEM VIJEKU

U obiteljsko pravu kontinentalnog dijela hrvatskih krajeva ena se smatrala sustjecateljicom ubrakovima graana i kmetova, tako da je nakon mueva smrti imala pravo na polovicu steene imovine, ne kaonjegov nasljednik nego kao suvlasnik.Kod pleima se mu smatrao glavnim sustjecateljem pa je mogao raspolagati itavom steenom imovinom

pravnim poslovima meu ivima i za sluaj smrti. Ali ako on nije iskoristio to svoje pravo, eni je pripadalanjezina polovica zajedniki steene imovine.

U obalnim gradovima stre i Dalmacije primjenjivao se dotalni sustav, prema kojem nije dolazilo dozajednice steene imovine, ve je ena imala pravo samo na miraz i na ugovorom utvrena prava.U Istri je bio rairen i poseban tip braka, brak na istarski nain prema kojem mu i ena ujedinjuju svu svojuimovinu u trenutku sklapanja braka, ali obje imovine ostaju odvojene za njihova ivota, a kad jedan od njihumre, preivjeli brani drug ima pravo na izbor izmeu jedne od dviju mogunosti, tj. da odustane od zajednicedobara i da preuzme svoju imovinu, ili da ostane kod zajednice dobara i preuzme polovicu svega.


8/64

Izradio: Teo Mileti


8

14.NASLJEDNO PRAVO

U nasljednom pravu razlikuje se:Oporuno nasljeivanje posve rijetko u kontinentalnom dijelu, zbog postojanja obiteljske imovine.

Umjesto oporuke esta je bila dioba imovine u sluaju smrti, dijelom u smislu diobe meu zakonskimnasljednicima, a dijelom za spas due raznim namjenama u korist crkve.

Na obalnom podruju od Krka prema jugu bilo je doputeno preferiranje jednog djeteta, obino do 10 %ostavtine.U Istri je postojao pravni institut koji je oporuitelju omoguio da ostavi beznaajan iznos novca ili neku sitnicuemancipiranom djetetu, kako bi time izriito uklonio njegove eventualne pretenzije na nasljedni ili nuni dio.

Neoporuno nasljeivanje muki i enski potomci bili su izjednaeni i u gradskom pravu ukontinentalnom dijelu (kao i u Istri i Dalmaciji), te u pogledu steenih dobara kod plemia, ali su u odnosu

prema bona hereditaria imali prednost muki potomci.Kod kmetova su bili izjednaeni sinovi s neudanim kerima. Ako nije bilo djece, kmeta je nasljeivao vlastelin,a steena dobra dijelila su se na 2 dijela: a) jedan dio je pripao vlastelinu, b) drugi dio kmet je mogao slobodnooporuiti, a ako ga nije oporuio i taj bi dio pripao vlastelinu.Ako je plemi umro bez djece, njegovu je nasljednu imovinu nasljeivao najblii muki roak. Ako nije bilotakvog roaka, imovinu je nasljeivao kralj. Steenu imovinu plemia bez djece nasljeivao je kralj.U graana je vailo pravno naelo paterna paternis, materna maternis, tj. ako je graanin umro bez djece i bez

oporuke, nasljeivao ga je najblii roak iz linije odakle su dola dobra.

15.OSNOVNI STVARNOPRAVNI POJMOVI

(1) Vlasnik se smatrao SAMO puki nosilac zbira ovlatenja nad nekom stvari, a vlasnitvo pravni institutkoji sadri veu ili manju koliinu ovlatenja. Iz ovakvog shvaanja proizlazi da zemljine slunosti nisu nitadrugo nego posebne, vrlo ograniene podvrste vlasnitava, zato pojam slunosti uglavnom nestaje, kao i pojam

posjeda. Zalono pravo smatra se kao privremeni prijenos vlasnitva.(2) Obiteljsko vlasnitvo pripada naelno cijeloj obitelji. Ogranieno je time to su vlasnici obiteljskeimovine svi lanovi nepodijeljenog obiteljskog kolektiva (ukljuujui i nepodijeljenu brau itd.), a i time to

podijeljeni lanovi obitelji imaju pravo prvokupa ili otkupa u sluaju namjeravane prodaje.(3) Razlikuje se bona hereditaria koja su u obitelji ostala bar kroz 2 generacije, od bona acquisita(steena dobra) koja je stekao odreeni vlasnik i kojom slobodno raspolae. Bona acquisita se dijeli na: bona

empticiaimovinu steenu kupnjom i drugim odgovarajuim pravnim poslom; i bona acquisita u uem smislu koju je stjecatelj dobio od kralja i kojom raspolae u okviru kraljeve darovnice (nasljeivanje ogranieno samomuke potomke prvog stjecatelja).(4) Pravo prvokupa i otkupa u Slavoniji i Hrvatskoj temeljilo se na povezanosti ovlatenika rodbinskomvezom s vlasnikom. Ovlatenici su bili:

a) muki roaci povezani s prodavateljem nasljednog dobra po mukoj liniji;b) enski roaci i roaci povezani enskom linijom;c) stanovnici istog naselja i osobe iji su posjedi graniili s posjedom koji se prodaje.

Prodavatelj je svoju namjeru o prodaji nasljednog dobra bio duan objaviti svim ovlatenicima.U obalnom podruju pravo prvokupa i otkupa razvilo se u Istri najprije kao roako pravo, a kasnije se proirilo ina susjede. Najprije je bilo mogue samo u sluaju prodaje, a kasnije se proirilo na sve vrste otuenja. Udalmatinskim gradovima se takoer postepeno razvijalo.Da bi se izbjeglo roako pravo prvokupa i otkupa u dalmatinskim gradovima bilo je uobiajeno prikriti

kupoprodaju uzajamnim darovanjem, tako da je prodavatelj zbog ljubavi i potovanja kupca darovao nekomzemljom, a kupac je davao protudar cijena kupljene zemlje.Isto tako u Splitu i Trogiru u XIII. st. uobiajena je posebna vrsta kupoprodaje u tzv. fiktivnu zamjenunekretnina. Prodavatelj je zamjenjivao vei komad zemlje s posve malim i uz to dodavao zbog izjednaenjavrijednosti obiju nekretnina novani iznos to je kupovna cijena.Vlasnitvo se prenosilo tek investicijom, predajom stvari u neposrednu vlast kupcu, obino obilaenjem zemljeuz svjedoke.(5) Na obalnom podruju veliko znaenje dobiva notarijat. Notar je privatna osoba koju je za obavljanjenotarskih poslova ovlastio car ili papa. Njegovim se upisom u notarsku knjigu i ispostavljenim ispravama

priznaje javna vjera. U Istri to je vicedominus, a na ostalom obalnom podruju tzv. egzaminator. U unutranjosti,umjesto notarijata je loca credibila, ustanove s javnom vjerom, kaptole. Najznaajniji su bili zagrebaki iazmanski kaptol.


9/64

Izradio: Teo Mileti


9

17.OSNOVE KRIVINOG PRAVA

to se tie krivinog prava treba naglasiti da hrvatsko srednjovjekovno pravo nije poznavalo naelanullum crimen, nulla poena sine lege (nema krivnje, nema kazne bez zakonskog temelja), pa prema tome sud jemogao proglasiti strou kaznu od one navedene u odredbi.

Subjektivni element krivinog djela (umiljaj i eventualno nehat) uzimao se esto u obzir, to je vidljivo

ak i u Vinodolskom zakonu.U vezi s ubojstvom, za odreivanje visine kazne, odluujue je da li je ubojica nastupao agresivno, tj. dali je prvi navalio ili je bio izazvan.

18.STATUTI SREDNJOVJEKOVNIH ISTARSKIH GRADOVASTATUT PULE

Od istarskih statuta najvaniji su:Puljski iz 1431. iPoreki iz 1363. g.Iz Puljskog statuta navodi se samo naziv osobe koja je navrila 18 g. (cirographaetatalis -

kirografetatalis). Taj naziv upuuje na to da je za emancipaciju bilo potrebno ispostavljanje isprave. Ovaj statutoznaava razliite vrste vlasnika, te poznaje ak i vlasnika podavanja, tj. osobu kojoj je vlasnik nekogzemljita prodao podavanje na koje je obraiva zemlje bio obvezan.

Pravni posao sklapa se tako da se u znak njegova perfektuiranja i valjanosti mora dati sitni novac ili barkomadi metala, lima za vjeru.

19.STATUTI KVARNERSKOG PODRUJA VINODOLSKI ZAKON

Od statuta kvarnerskog podruja najvaniji je Vinodolski zakon. To je zbornik pravnih propisa, kojeg susastavili 6. 1. 1288. g., u mjestu Novome, predstavnici 9 vinodolskih opina. Pisan je glagoljskim ku rzivom, tj.glagoljicom, a donosi 75 lanova, na starom hrvatskom jeziku odredbe iz raznih grana prava, najviekaznenopravne.

Vinodolske opine bile su razmjerno nerazvijene u usporedbi s drugim kvarnerskim opinama.Opinska je organizacija vrlo skromna. Spominju se satnik, kao glavni opinski funkcionar, graik, koji je

pomagao satniku pri ubiranju podavanja, i busovi, opinski glasnik. Knez je tolerirao postojanje vinodolskeopine i njezinu kakvu-takvu autonomiju, jer mu je to omoguilo jednostavnije ubiranje poreza.

Samo emo istaknuti da su krki knezovi bili u posjedu Vinodola ve u XII. st. i nastojali su dahrvatsko-ugarski vladari priznaju njihov posjed kao legalan.

Nasljedno pravo regulirano je u Vinodolskom zakoniku, dodue nejasno. Zna se da keri i sestrenasljeuju samo ako to knez odobri, i to uz uvjet da obavljaju svu slubu koju su knezu vrili njihovi roditelji.Ovo je pomak, jer prije Vinodolskog zakona pravo na nasljedstvo imali su samo muki potomci, a ako njih nije

bilo, ostavtina bi pripala knezu.Veliki dio Vinodolskog zakona sastoji se od kaznenopravnih propisa. U ovom zakonu u srednjem vijeku

nije bilo prihvaeno naelo nullum crimen sine lege, pa se kazneni postupak mogao voditi i protiv poiniteljaonih djela koja u zakonu nisu bila proglaena krivinim djelima. Meutim, sastavljai su postupili mudro pa suograniili visinu kazne na sva djela koja nisu spomenuta u Zakonu: Nijedna tuba ne moe imati za posljedicuveu kaznu od 6 libara - misli se samo na ona krivina djela koja nisu propisana.

Zakon spominje ubojstvo. Kneevi slubenici su jako zatieni. Ako se zloinac uhvati, knez gakanjava po svojoj volji, a ako zloinac pobjegne, knez po volji odreuje naknadu od koje polovicu uzima odimovine ubojice, a polovicu od imovine njegove blie rodbine. Za ubojstvo kmeta dolazi u obzir osveta ili

plaanje vrabe u iznosu od 102 libre, od toga djeca ubijenog dobivaju 50, njegovi roaci 50, a opina 2 libre.

Ako ubojica pobjegne, vrabu plaaju u polovici blii roaci.Subjektivni element krivinog djela imao je u Vinodolskom zakonu sporedno znaenje, ali je bio

poznat. Npr. kanjava se samo ono zbacivanje pokrivala s glave ene koje je uinjeno zlonamjerno, a ne onouinjeno sluajno.

Krivina djela dokazuju se svjedocima, ako njih nema, optueni se isti zakletvom. U sluaju silovanjazaklinje se s porotnicima.

Vinodolski zakon nastaje u vrijeme kad nestaje dokazno sredstvo bojeg suda i kad se postepeno uvoditortura, ali u njemu nema rijei o tim okrutnim ustanovama srednjovjekovnog kaznenog postupka.

Vrlo su vani jo iKrki statut,Kastavski statut, Trsatski statut, Senjski statut

20.DALMATINSKI STATUTI POLJIKI I DUBROVAKI STATUTI

Veliku vanost imajuPoljiki statut, zbog svoga ruralnog karaktera, iDubrovaki statut, zbog posebnogsamostalnog poloaja to ga je Dubrovnik uspio sauvati u toku stoljea


10/64

Izradio: Teo Mileti


10

Poljiki statutje, uz Vinodolski, najbogatiji izvor za srednjovjekovno hrvatsko pravo. Osnovni tekstsastavljen je navodno 1440. Tom osnovnom tekstu dodavane su tijekom stoljea mnoge nove odredbe, anajstariji rukopis pisan je bosanicom, potkraj XVI. st.

Najvanije odredbe Poljikog statuta odnose se na obiteljsku imovinu koja je u nepodijeljenomvlasnitvu svih lanova ire ili ue obitelji. Prilikom diobe, pokretnine se dijele po glavama (osim onoga to jenetko stekao u slubi), a nekretnine se dijele takoer po glavama, ALI tako da najmlai sin dobiva u dio kuu

koja je sjedite obitelji. Plemenina se ne smije otuiti, osim u sluaju velike nevolje. Nekretnine koje jenetko sam stekao, moe stjecatelj slobodno raspolagati, uz pravo prvokupa bliih roaka.Opinska zemlja koja slui za napasanje stoke ne moe se dijeliti opinarima. umarci se pak dijele

tako da na njih imaju pravo svi starosjedioci.Lo je poloaj zakupca, kmeta, kojeg Poljiki statut naziva kmeti. On sve stjee za vlasnika zemlje

na kojoj radi, premda samostalno ivi i privreuje. Prilikom odlaska kmetia s imanje cjelokupno kmetievoimanje sa svim pokretninama i stokom pripada vlasniku zemlje.

Dubrovaki statutsadri mnoge odredbe koje su prodrle u grad utjecajem iz slavenskog kontinentalnogzalea. Tako sin u oevoj vlasti stjee za oca. Otac moe jo za ivota podijeliti obiteljsku imovinu meudjecom, ali dijelove svojih sinova, dok ivi, moe zadrati za sebe. Otac moe raspolagati svoje imovine u

pobone svrhe i emancipirati sina tako da ga izbaci iz kue.enski lanovi obitelji imaju slabija prava od mukih. Ipak, majka udovica ima sva prava oca obite lji,

osim prava diobe nekretnina meu djecom, a krei imaju pravo na nasljeivanje ak i nekretnina, ali samo ako suneudane.Ovaj statut regulira i 1 sluaj kolektivne odgovornosti. Ako se ne moe dokazati ija je stoka poinila

tetu, stanovnici najblieg naselje, koji imaju takvu vrstu ivotinja (koja bi mogla poiniti takvu tetu) duni suje naknaditi i platiti globu od 2 zlatnika, od kojih 1 dobiva opina, a 1 oteeni. Ipak ovo nije prava kolektivnaodgovornost jer je oito da vlasniku ivotinja je doputeno da dokazuje da njegova stoka nije mogla poiniti tutetu, npr. taj dan je bila na sajmu.

U Dubrovniku je bilo doputeno ugovaranje kamata, i tu i visini do 20 % godinje.

21.KRALJEVSKI SLOBODNI GRADOVIZAGREBAKI GRADEC

Gradovi u unutranjosti Hrvatske temeljili su svoje osnovne slobotine na privilegijama, koje je izdaokralj, herceg, ili ban. Varadin je dobio takav privilegij 1220. g, Petrinj 124., Samobor i Gradec 1242. itd.

Osnovni sadraj takvog privilegija bio je:1) slobodni izbor vrhovnoga gradskog magistrata;2) sloboda oporuivanja, ako graanin nema djece;3) slobodan odlazak iz grada sa svim pokretninama, uz slobodnu prodaju nekretnina.Odredbe privilegija za Gradec sastavili su gosti, a kralj Bela IV. ga je samo potvrdio. Meu tim

odredbama panju privlai osebujni popis o nasljeivanju graanina koji je umro bez potomaka. U tom sluajugraanin posve slobodno raspolae za sluaj smrti pokretninama, dok se o nekretninama mora posavjetovati sasugraanima i onda ih ostaviti eni ili roacima, ali uz uvjet da nasljednik ne moe nekretnine otuiti nekometko ne potpada pod graansku vlast.

Popis o ubojstvu. Imovina ubojice konfiscira se 1/3 u korist grada, a s 2/3 u korist roaka, s tim da nadubojicom, ako ga se uhvati, vri se osveta prema pravnom obiaju. Ipak, ako se ubojstvo dogodilo u igri bez

promiljene zle namjere, ubojica plaa samo neku vrstu naknade tete i to 100 penza roacima ubijenog, a 20pezna za ope potrebe.

Valja napomenuti da su se u gradovima primjenjivali, uz osnovne pravne propise iz privilegija, i praviobiaji zemlje.

22.POVIJESNOPOLITIKE PRILIKE U HRVATSKIM ZEMLJAMA POSLIJE 1526.

U XVI. st. Turci osvajaju Slavoniju i prodiru sve do Karlovca. Juno od Karlovca Hrvatskoj ostajepodruje do Slunja, dio Like oko Otoca i Podvelebitsko primorje. Kvarnerski otoci, Zadar, ibenik, Trogir iSplit, te otoci olta, Bra, Hvar, Vis i Korula u vlasti su Mletaka, a Dubrovnik jo odrava svoju stvarnunezavisnost plaanjem tributa Turskoj.

Ovo malo hrvatskog teritorija to je ostalo (tzv. ostaci ostataka) nije bilo pod vlau hrvatskog bana ihrvatskih stalea. Pribjeglice iz turskih krajeva Vlasi naseljavaju se u Hrvatskoj pa se pogranini krajeviorganiziraju u posebna podruja pod upravom austrijskih vlasti i to u 2 generalata: karlovaki za hrvatsku; avaradinski za slavonsku Krajinu. Ba za ovaj varadinski generalat donesena su 1630. g. tzv. Statuta

Valachorum kojima se Vlasima dalo pravo na unutarnju autonomiju.


11/64

Izradio: Teo Mileti


11

Tako se staleka Hrvatska ograniila na 3 upanije: Zagrebaku, Krievaku i Varadinsku, u kojima suvlast drali hrvatski ban, kojeg je postavio kralj na prijedlog Sabora. Hrvatski sabor bio je staleki organ

plemstva. U njegovu su radu sudjelovali katoliki biskupi i opati, velikai,predstavnici plemstva iz upanija, tepredstavnici kraljevskih slobodnih gradova i distrika. Hrvatski sabor sauvao je znaajke dravnosti zaHrvatsku, osobito svojom samostalnom zakonodavnom djelatnou.

Mleci su u Dalmaciji poveali svoje posjede, koje su drali do 1420. g., i to uspjenim irenjem svoje

vlasti, osobito nakon Karlovakog mira 1699. g. (sve do poteza Knin-Vrgorac, a poslije i krajeve oko Imotskog).Istra je i u XVII. i XVIII. st. bila u vlasti Mletaka i Habsburgovaca. Ratovi i kuga smanjili sustanovnitvo mletake Istre. Zato su Mleci svoja podruja poeli intenzivno naseljavati preteno hrvatskimnaseljenicima iz Dalmacije. Pazinska grofovija u tome je razdoblju zbog stalnih ratnih neprilika bila ekonomskiupropatena, ali su kmetovi u njoj uspjeli sauvati svoju opinsku organizaciju za upanima na elu, i pruali suestok otpor pokuajima da se nastavi eksploatacija. Slavensko bogosluje i glagoljska pismenost ostali su i daljeu upotrebi.

23.POLOAJ SELJAKA U TOM RAZDOBLJUKOMPARATIVNI PRIKAZ KROZ PODRUJA

Seljatvo nije imalo nikakvih politikih prava, a ekonomski je bilo vrlo izrabljivano.(1) U Banskoj Hrvatskoj, na koju se protezala vlast bana i stalea, eksploatacija je bila najjaa. PoloajKrajinika u Vojnoj krajini bio je razmjerno povoljan jer su imali svoju samoupravu i bili su obvezani samo na

gradnju obrambenih graevina i na vojnu slubu. Poto je nestala turska opasnost, poloaj Krajinika postajao jesve tei jer su bili optereeni davanjem rabote i vojnom slubom. U XVIII. st. su upotrijebljeni kao izvor jeftinevojske.(2) U primorskim krajevima eksploatacija je bila blaa. U Istri i Dalmaciji seljaci su imali esto pravni

poloaj kolona, tj. nasljednih zakupaca, ali su vlasti nastojale da seljake opterete novim, sve veim teretima.Kako je u Banskoj Hrvatskoj eksploatacija seljaka bila najjaa pojavile su se i seljake bune.

Najpoznatija je ona iz 1572.-1573. Seljaci su traili slobodu trgovine. U Istri je bilo takoer seljakih nemira,najsnanija je bila buna iz 1571. Seljaki nemiri bili su svakako jedan od razloga donoenja Hrvatskog urbaraMarije Terezije, kojim su se uklonili neki najtei oblici feudalne eksploatacije. Prema Hrvatskom urbaru glavnesu kmetske dunosti:a) davanje devetine svega prihoda,b) plaanje kuarine od 1 forinte (ako je kmet imao kuu), c) tlaka kmet jemorao raditi tjedan sa stokom 1 dan, a bez nje 2 dana, d) svaki kmet cijeloselac morao je godinje davati 2 pileta,2 kopuna, 12 jaja i malo manje od 1 l masline.

Jedno cijelo selite sastojalo se od 1 jutra tzv. unutranjeg zemljita, koje je inilo okunicu; 12 do 40jutara oranica; i 5 do 10 kosaca tzv. vanjskog zemljita. Kmetovi su bili organizirani u opine. Na elu opinebio je sudac ili rihtar, koje su birali kmetovi izmeu 3 kandidata koje je predloio vlastelin. Uz suca, kmetskaopina imala je i prisenika, a po potrebi i notariua. Opina ih je birala slobodno.

24.ZAKLJUCI UGARSKO-HRVATSKOG SABORA U POUNU 1687. G. (Pragmatika sankcija i saboru u Pounu 1714.)

Ovim je saborom 1687. g. ukinuta Zlatna bula Andrije II. iz 1222. po kojem vlastela imaju pravo dii seprotiv vladara orujem i rijeju ako bi on u odreenom sluaju povrijedio njihovo pravo (kaemo da vlastelaimaju ius resistendi).

Umjesto tog prava stvara se novina po kojoj stalei i redovi mogu, ako se uestalo kre njihova prava,uputiti molbu i uloiti protest kralju, te molbenim putem (gravamina) poslanim kralju traiti da se ukloni smutnja

nastala njegovim injenjem, neinjenjem, naredbom ili neim drugim.Deklaracija zavrava sankcijom i priopuje: ako pojedinac koji smatra da kralj gazi prava kraljevine, ne

potrai lijek u obliku koji deklaracija propisuje, njegov prijestup smatrat e se kao uvreda velianstva; za takavprijestup sudit e mu kralj.

Hrvatski kao i ugarski stalei, na Saboru u Pounu 1687. g. prihvatili su nasljedno pravo habsburkekue po naelu primogeniture (kraljevstvo nasljeuje samo prvi muki potomak). Prema tome, Hrvati i Maari,imali su mogunost da se, poslije izumra mukog roda kue Habsburg, poslue pravom slobodnog izboravladara.

Kada je bilo oigledno da Karlo III. nee imati mukih potomaka donio je kuni zakon po kojemu usluaju izumra muke loze ena moe naslijediti prijestolje nas ljednih zemalja. 9. 3. 1712. g. Hrvatski sabor sesastao i izglasao Hrvatsku pragmatiku sankciju koja se sastojala od 3 dijela: a) Stalei imaju razloge koji su ih

potaknuli na takvu odluku;b) prihvaaju ensku lozu na prijestolju Habsburga uz uvjete da e budua vladarica

stolovati u Austriji, a kraljevati u tajerskoj, Korukoj i Kranjskoj; c) stalei zahtijevaju protuuslugu od kraljaKarla III. u obliku sigurnosne diplome zahtijevali su garanciju sigurnosti diplome.


12/64

Izradio: Teo Mileti


12

Na konferenciji kraljevih austrijskih pouzdanika prihvaena je Hrvatska pragmatika sankcija, no onasigurnosna diploma od kralja bila je izreena ali ne i sankcionirana. Maari nisu htjeli prihvatiti ensku lozu na

prijestolju. Na sveanoj, tajnoj, sjednici svojih savjetnika Karlo III. predloio je nasljedni red po naeluprvorodstva koji bi se odnosio na muku i ensku lozu. Taj kuni zakon dobio je ime Pragmatika sankcija.

Ova pragmatika sankcija ima 3 toke:1) Zemlje kraljevine habsburkog kraljevstva ne smiju se nikada dijeliti;

2) hrvatskim zemljama poslije smrti Karla III. mogu doi na prijestolje i enski potomci;3) ako izumre loza Karla III., krunu e batiniti keri brata Josipa i njihovi potomci.Nakon ovog sazvan je sabor u Pounu 1714., no i ovaj put ugarski stalei odbijaju prihvatiti naslijee

enske loze i insistiraju na slobodnom izboru vladara nakon izumra mukih habsburkih nasljednika. No,zahtjev o nekompetenciji Ugarskog sabora na hrvatsko zakonodavstvo ugarski su stalei prihvatili bez otpora.

Tek 1722. g. i Maari prihvaaju ensko nasljedstvo habsburke kue. Prihvaanjem enskognasljednog reda Monarhija je bila tek tada uvrena

Koji su bili motivi i koja je bila korist za Hrvatsku od njezine politike akcije iz 1712.?Drugi izbor Habsburgovaca mogao bi se protumaiti kao neka vrsta primirja nakon guenja pobune

1671; primirja u kojem se daje na znanje dinastiji da su je Hrvati po svom legitimnom pravu i pod odreenimuvjetima, nabrojanim u Pragmatikoj sankciji, ponovno izabrali. 1725. g.

Hrvatski je Sabor odrekao pravo Ugarskom namjesnikom vijeu da se uplie u hrvatsku upravu, nomorao je pristati da kralj imenuje sud Banskog stola, koji je pak bio podreen viem sudu u Ugarskoj ( ovo je

korist od prihvaanja pragmatike sankcije).

Temeljem pragmatike sankcije 1740. na austrijsko prijestolje dolazi Marija Terezija. Batinila jeprazne blagajne, oslabljenu vojsku jer je Austrija bila iscrpljena ratovima, kugom i glau. 1745. g. sjedinila jeVirovitiku, poeku i srijemsku upaniju s Hrvatskom ali je Slavonska Posavina bila preureena u Vojnukrajinu.

25.ZNAAJKE APSOLUTIZMA U HABSBURKOJ MONARHIJI

Apsolutistika monarhija u Europi javlja se ako posljednji oblik feudalne drave; poinje se oblikovatipoetkom 16. st. i traje, ovisno o pojedinim dravama, do 18., 19., i iznimno 20. st.

Uvjeti formiranja apsolutistike drave s gospodarskog aspekta mogli bi se traiti u raspadanjunaturalne i nastanku robno-novane privrede. Nov nain proizvodnje dovodi do formiranja novih socijalnih

grupa: stalea graana, trgovaca, gornjeg sloja cehovskih organizacija, iz kojih e se tijekom postojanjaapsolutistike drave oblikovati nova drutvena klasagraanstvo.

Spajanjem dominikalne vlasti i imuniteta prava nerijetko su krupni feudalci postajali gotovo suvereni nasvom posjedu. Time se feudalna vlast osipa jer je veza izmeu sredinje dravne organizacije i lokalnih

politikih organa feudalaca bila veoma slaba, koji put tek formalna, a odatle i dolazi naziv mozaik-drava koji sekoristi za to srednjovjekovno razdoblje.

Privredne promjene zahtijevale su preobraaj dravnog ustrojstva, jer onaj klasini srednjovjekovnidravni ustroj nije bio ni kadar ni voljan odgovoriti eljama i zahtjevima sve jaeg vladara. Vladar je u interesudrave kao cjeline morao doi u sukob sa stalekim privilegijama plemstva. Nailazei na otpore u stalekimskuptinama, vladari su ih sazivali sve rjee, a u klasinoj su apsolutistikoj dravi te skuptine postale rudimentili su pak potpuno iezle, osim u Engleskoj gdje su kralj i parlament suraivali u itavom razdoblju.

Apsolutna monarhija je morala oblikovati novi upravno-inovniki aparat kojim e voditi dravnu,privrednu i financijsku politiku. U toj reorganizaciji organizira se stalna vojska te razgranata administracija, a

kao izvor sredstava drava nalazi poreze. Policija dobiva posebno mjesto, pa zato apsolutistiku dravu estonazivaju i policijskom.

Za kraj valja zakljuiti da je srednjovjekovna monarhija postupno prelazila u apsolutistiku, i to tako dasu postupnojaala ovlatenja monarha, a slabila ovlatenja drugih ustavnih faktora.

Habsburka Monarhija je bila posebni sluaj apsolutistike drave u kojoj je stvaranje modernecentralizirane drave zbog razliitih naroda u njezinim granicama ugrozilo njihov nacionalni identitet.

26. K OJI SU HRVATSKI KRAJEVI OSLOBOENI OD TURAKA U RATU 1683-1689. G. I KAKAV JENJIHOV UPRAVNI POLOAJ POSLIJE KARLOVAKOG MIRA 1699.?

U ratne planove Austije nije ulazilo oslobaanje Slavonija, koja je osloboena naporima samih ustanika.Srijem, Lika i Krbava takoer se oslobaaju naporom ustanika, jer ni ova podruja nisu ula u ratne planove

bekog dvora.


13/64

Izradio: Teo Mileti


13

U Junoj Hrvatskoj bili su osloboeni krajevi oko Knina, Vrlike, Sinja, Vrgorca i Gabele, no oni nisubili ukljueni u Hrvatsku ve su doli pod Mletke, a od hrvatskih krajeva koji su u velikom protuturskom ratubili osloboeni Hrvatski sabor je uspio samo podruje izmeuKupe i Une zadrati pod svojom vlasti.

Imenovani su Veliki upani i osnovanoDvorsko ratno vijee koje je preuzelo vojnu vlast, teDvorskakomora koja je preuzela civilnu vlast.

27. KAKAV JE POLOAJ MAARSKE POSLIJE KARLOVAKOG MIRA I OSOBITO KAKAV JE NJEZINODNOS SPRAM HRVATSKE?

Poslije Karlovakog mira 1699., Maarska je bila potpuno osloboena, te poprvi put pokazuje tenju zairenjem na nemaarsko podruje. Jedan od naina bio je podrediti hrvatsko zakonodavstvo maarskome. Tako1708. na Maarskom saboru Maari su predloili da kralj moe potvrditi samo one zakone, privilegije i statutekoji su bili u skladu sa zakonima ugarskog kraljevstva. No, odluni otpor hrvatskih izaslanika, ali i iznenadnirazlaz Sabora zbog kuge, sprijeili su zakljuak i ozakonjenje prijedloga o suglasju hrvatskih zakona s ugarskim.Takav bi zakon oznaio kraj hrvatskog samostalnog zakonodavstva.

28.RAZLOZI DONOENJA I ZNAAJ HRVATSKOGA I SLAVONSKOG URBARA MARIJE TEREZIJE

Nakon protuturskih ratova (1683-1689.) dolo je do postupnog razvitka trita. Time je vlastela bila

potaknuta na intenzivniju proizvodnju, a to je vrila iznimnim iskoritavanjem seljaka. To je bio dodatni pritisakna seljake i njihova domainstva. Sve je to (postupci vlastele, pretjerani zahtjevi za svim vrstama davanja, i

postupci inovnitva prilikom poreznog popisivanja) bilo razlogom bune u Krievakoj upaniji u proljee 1755.g.

Marija Terezija imenovala je posebno povjerenstvo, na elu sa grofom Mihailom Althanom, koje jeimalo zadatak ispitati uzroke bune. Bile su ispitivane seljake albe u nazonosti njihovih vlastelinskih

predstavnika. Na temelju nacrta urbarijalne regulacije kojeg je podnijelo povjerenstvo, u Beu je izraenPrivremeni urbar za Bansku Hrvatsku u kojem maksimiraju novana i naturalna renta.

Kraljica je dostavila Saboru Privremeni urbar da bi na temelju njega sastavio konani urbar za Hrvatsku.Plemstvo se dugo opiralo definitivnoj regulaciji s obrazloenjem da taj problem ipak mora ostati u nadlenostistalea i redova. To odugovlaenje trajalo je vie od 20 g. tonije do 1780. g. do kada je u Hrvatskoj vrijedioPrivremeni urbar.

Privremeni i stalni urbari ukinuli su pretjerane oblike tlake. Odreivali su jedan dan vozne i dva dana

pjeake tlake tjedno, ali su poveali dae u naturi.Slavonski urbar je donesen znatno lake. Njime su obnovljeni feudalni odnosi bili jednostavnije

regulirani. Slavonski urbar donesen je 1756. g. a ukinuo je novani otkup tlake, zadrao novana davanja, a tlakuje odredio na 24 dana vozne i 48 dana pjeake tlake na godinu. Godinu dana nakon donoenja Slavonskogurbara Marija Terezija naredbenim putem donosi i Ugarski urbar, 1757.

Donoenje tih urbara znailo je unificiranje urbarijalnih odnosa putem intervencije dravne vlasti udotadanje apsolutno privatno-pravne odnose.

Seljatvo je moralo ojaati da bi moglo postati poreznim obveznikom, odnosno biti kadroplaati porezekoje je uvodila apsolutistika drava.

Urbarijalna regulacija znaila je poetak novih gospodarsko-socijalnih odnosa na selu.

29.REORGANIZACIJA DRAVNE UPRAVE U HRVATSKOJ POD MARIJOM TEREZIJOM.

Uprava Banske Hrvatske bila je relativno samostalna, ali je loe funkcionirala. Zbog toga se kraljicaodluila na reorganizaciju uprave: (1)Odvojila je ast bana od asti upana Zagrebake i Krievake upanije;(2)pravo da postavlja bilo kojeg velikaa za upana; (3)vlast podbana kao predstavnika plemstva bila je znatnoumanjena; (4)ugled Sabora, koji je predstavljao samo skuptinu plemstva, opadao je jer nije vie bio iskljuiv

predstavnik izmeu dvora i upanija.U kolovozu 1767. objavljena je u Varadinu sveana instalacije Kraljevskog vijea. To vijee se bavilo

cjelokupnom upravom, izravno je upanijama izdavalo naloge i zapovijedi, primajui ih iz Bea, te je takopredstavljalo sredinji organ uprave nadlean za politike gospodarske i vojne poslove za kraljevinu Dalmaciju,Hrvatsku i Slavoniju. Ovo vijee je predstavljalo hrvatsku zemaljsku vlast. Bio je to organ za nadziranje odnosa

plemstva i kmetova koji je do tada bio potpuno izvan donoenja i kontrole Sabora.Samim postojanjem vijea Sabor postaje manje vaan organ u zemaljskoj upravi i zato su se Hrvati s

nepovjerenjem odnosili prema Kraljevskom vijeu. Ovo K. v. imalo je pet vijenika: 3 iz reda plemia; 1 iz redasveenika (prelata), te 1 iz reda velikaa, a za predsjednika vijea odreuje se sadanji i svaki sljedei ba n.lanove vijea imenuje Kraljica i njezini nasljednici pri emu e uzimati u obzir sposobne domae ljude.


14/64

Izradio: Teo Mileti


14

Tako organizirano Vijee predstavljalo je prvi oblik inovnike uprave u Hrvatskoj. Nije imalosamostalnu nadlenost u vanijim pitanjima jer je o svemu odluivala iskljuivo kraljica.

Otpor Zagreba bio je u skladu s opim otporom hrvatske javnosti prema Vijeu. Ni ugarsko plemstvonije rado gledalo na Vijee kao na hrvatsku vladu nezavisnu od Ugarske. Kad je kraljica reskriptom iz 1779.ukinula Kraljevsko vijee i njegove kompetencije predala Kraljevskom namjesnikom vijeu u Ugarskoj, to je

bila nesumnjiva politika koncesija Maarima. Hrvatska je tim putem prvi put dola pod neposrednu vlast

ugarske vlade. U tom je poloaju ostala, s kratkim prekidom za cara Josipa II., sve do revolucije 1848.Marija Terezija je preko Vijea uvela sustavnu kontrolu nad cjelokupnim kaznenim pravosuem uHrvatskoj. Svi kazneni sudovi u kraljevinama morali su svake godine podnijeti Vijeu detaljan izvjetaj o svimkaznenim predmetima koje je pojedini sud u toj godini rjeavao ili rijeio. Na osnovi tog izvjetaja Vijee jemoglo stei uvid u najvanije elemente odvijanja kaznenog pravosua. Isto tako na osnovi tih podatakasastavljao se Kraljici opiran izvjetaj, koji joj je omoguavao intervenciju u svim sluajevima kada je tosmatrala potrebnim. Tako je kraljica esto puta na temelju tog izvjetaja preko Vijea intervenirala kod pojedinihsudova u svrhu uklanjanja pojedinih ustanovljenih nedostataka.

Isto tako i u drugim je podrujima uprave kraljica preko Vijea bila vrlo intenzivna, za podrujeprosvjete, zdravstva, gospodarstva i neka druga podruja.

Osnivanje vijea bila je normalna posljedica razvitka vlasti prosvijeenog apsolutizma u Hrvatskoj.Rad Vijea bio je tajan, a njegova nepopularnost u Hrvatskoj nije bila razlog zbog kojeg je kraljica svojimreskriptom iz 1779. g. ukinula Vijee. Ukinue opravdava razlozima tehnike prirode i prednou centralizacije

uprave u Ugarskoj i Hrvatskoj. Nakon ukidanja Vijea nije uspostavljen sustav administracije bana i Saborakakav je hrvatsko plemstvo oekivalo, nego je kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija u administrativnompogledu naprosto stavljena pod maarsku upravu.

30.POLITIKO-KAMERALNI STUDIJPRETEA PRAVNOG FAKULTETA

Kako je za voenje moderne upravne politike bio potreban nov visokokvalificiran kadar, kakvog uHrvatskoj nije bilo, Marija Terezija je odluila osnovati politiko-kameralni studij u Varadinu. Slubeno jeosnovan 17. 7. 1769. g. Kraljica je pritom imenovala profesora koji e predavati politiko-kameralne znanosti,odredila mu je plau, propisala udbenik i osigurala devet stipendija za one koji e ostvariti najbolje rezultate.

Studij je faktiki poeo 1770. g. Nakon razornog poara u Varadinu, studij se 1772. g. seli u Zagreb.Kraljiinim dekretom od 5. 06. 1776. osniva se Kraljevska akademija znanosti. Ta se godina smatra osnutkomPravnog fakulteta u Hrvatskoj.

1850. g. ukida se Kraljevska akademija znanosti u Zagrebu, a Pravni fakultet koji je bio unutar nje,transformirao se u Pravoslovnu akademiju, koja je do 1874. bila jedina visokokolska ustanova u Hrvatskoj.

Nakon osnutka Sveuilita 1874. (koje obuhvaa Pravni, Bogoslovni i Filozofski fakultet) Pravoslovnaakademija dobiva naziv Pravoslovni i dravoslovni fakultet, te isti naziv ostaje sve do 1926. kada mijenja ime uPravni fakultet koji nosi i danas.

31.ORGANIZACIJA LOKALNE UPRAVE U DOBA APSOLUTIZMA

Na elu upanije stajao je veliki upan kao vrhovni upravitelj upanije. Pored njega postojale suupanijske skuptine s pravom da kontroliraju jesu li odredbe kralja i njegovih organa u skladu s pravima staleai redova, plemstva i poretka uope. One su se mogle sluiti pravom adrese protiv nezakonitih kraljevskihnaredbi. U sluaju povrede njihovih prava upanije su izvijetale kralja ili njegove namjesnike pismeno iliusmeno deputacijom, pa ako kralj nije odgodio svoju odluku upanije bi odgodile primjenu takve naredbe na

neodreeno vrijeme.Do reorganizacije i promjene znaenja upanija dolazi za Josipa II. 1784. g. upanije vie nisu djelovale

kao plemike zajednice sa samoupravnim pravima, nego kao najnie teritorijalno -upravne jedinice. Josip II.provodio je centralizaciju s manje obzira nego M. Terezija. Centralizaciju je uvijek pratila i germanizacija.

Josip II. je Ugarsku i Hrvatsku smatrao cjelinom i shodno takvom stajalitu 1785. g. podijelio je cijelougarsko-hrvatsko podruje na 10 okruja od kojih je svaki bio sastavljen od nekoliko upanija.

Upravna reorganizacija posebno se odrazila na poloaj Rijeke i njezine okolice. Trgovake posloveRijeke podvrgnuo je nadzoru Unutranje austrijske vlade u Grazu. Rijekom je zavladala austrijska birokracijakoja je izravno iz Rijeke provodila u ivot ciljeve dvorsko trgovake politike.

1776. M. Terezija je ukinula Trgovaku provinciju Primorje, a Rijeka je sa svojim teritorijem bilaizuzeta iz sklopa austrijskih nasljednih provincija i ponovno uruena Hrvatskoj. Taj in je vaan jer predstavljadokaz da beki dvor zna daje Rijeka otkinuta od Hrvatske i da ustvari njoj pripada.

1778. g. M. Terezija je osnovala Severinsku upaniju u koju su uli Bakar, Bakarac, Kraljevica i Rijeka.


15/64

Izradio: Teo Mileti


15

Ve 1779. g. je ukinuto Hrvatsko namjesniko vijee. Po drugom patentu Rijeci se potvruje njezinaunutranja samouprava ali dolazi pod ingerenciju Ugarskog namjesnikog vijea s dosta nedefiniranim

poloajem.1786. g. Josip II. ukida Severinsku upaniju i od Primorskog podruja od Rijeke do Senja formira

upravnu jedinicu pod nazivom Ugarsko primorje, dok drugi dio Severinske upanije, Gorski kotar, pripajaZagrebakoj upaniji. To Ugarsko primorje inili su rijeki, vinodolski i bakarski kotar.

32.VJERSKO PITANJE I AUSTRIJSKI APSOLUTIZAM

Da bi pridobila crkvene dostojanstvenike, M. Terezija, s doputenjem pape Klementa XIII. uzela je1758. naslov apostolski kralj. To joj je dalo ovlatenje da imenuje visoko crkvene dostojanstvenike pa ikanonike.

Josip II. 1781. je izdao Edikt o vjerskoj snoljivosti po kojem su pripadnici svih konfesija dobili jednakaprava. Radilo se o protestantima, pravoslavcima i idovima, koji imaju pravo ui u javne slube, kole,sveuilita

Temeljem svog patronatskog prava, podvrgavajui Crkvu dravi, 1781. Josip II. je odredio da se Papinapisma upuena ugarskoj i hrvatskoj Crkvi smiju proglasiti samo ako je to odobrio vladar.

1784. g. dao je popisati imovinu visokog klera i ostalu imovinu svjetovnog i redovnikog sveenstva.Od 1782.-1786. Josip II. dao je zatvoriti 624 samostana u kojima je ivjelo 20.000 redovnika i redovnica. Meu

ostalim ukinuo je 37 pavlinskih samostana iji je imetak cijenio na 10 milijuna forinti. U Hrvatskoj jekonfiscirao imovinu samostana, a redovnike raspustio.

33.REFORME KAZNENOG PRAVA U DOBA MARIJE TEREZIJE

Do 1768. g. se u Hrvatskoj primjenjivalo kazneno pravo razasuto u nizu zakonskih lanaka, kraljevskihdekreta i drugih propisa, a koristili su se i neki stari zakoni. Te godine donesen je kazneni zakonik MarijeTerezije Constitutio Criminalis Theresiana, koji je predstavljao izvjestan napredak prema prijanjem krivinom

pravu, no i taj je zakon bio sasvim u okviru svoga feudalnog vremena.U njemu su odreenije utvrena kanjiva djela i predviene su za njih kazne, koje su bile neto manje

surove od onih u prethodnim zakonima. I u tom zakoniku je (1)smrtna kazna bila veoma esta, ne samo zaveleizdaju i druge delikte protiv dravnih i crkvenih interesa nego i protiv imovinskih delikvenata. este su bile i(2)tjelesne kazne,bievanja, pa rezanje udova. (3)Lomaa se i u njenom zakoniku zadrala. Isto tako i (4)tortura

(muenje) koju je ukinula 1777., a naznaila je i pitanje ukidanja smrtne kazne.U kaznenom postupku CCT zadran je inkvizitorski princip, tajnost postupka i uklanjanje obrane.

Uinjen je i neki pomak jer, iako se u krivinim stvarima nije doputao poseban branitelj, iznimno seomoguavala obrana koju je sud fakultativno odreivao u stanovitim sluajevima. Ukinuti su bili i neki zastarjelidelikti poput progona vjetica

Godine 1786. donesen je Opi red za krivine sudove Josipa II. koji je predstavljao prijelaz iz feudalnogkrivinog prava u liberalnije podruje. Iste godine Josip II. donosi odluku o ukidanju smrtne kazne, no ta mjeranikad nije stupila na snagu

34.STAV AUSTRIJSKOG APSOLUTIZMA PREMA GOSPODARSKIM PITANJIMA

Marija Terezija svjesno i melodiki provodi politiku kojom spreava razvoj manufakture u Ugarskoj iHrvatskoj. Doputa da se u tim zemljama razvijaju samo nekodljiva industrijska poduzea, a pod tim misli na

poduzea koja ne kode ve podignutim poduzeima u nasljednim zemljama. Dakle, u Ugarskoj i Hrvatskoj,doputa se samo takva manufaktura koja slui seljakom svijetu, a sva "udobnost i luksuz mora doi iz Austrije".Pod izlikom da ne doputa osnivanje previe tvornica od jedne vrste, uzima carica 1771. osobno u svoje rukeizdavanje dozvola za osnivanje tvornica u itavom podruju svog vladanja.

Reforme Josipa II. ubrzavaju proces kojim se stvarala jedinstvena centralistika drava, jednogospodarsko podruje od raznih zemalja habsburkog vladanja. Josip II. je uvidio, ako se ele odrati u sukobu skapitalistiki naprednijim suparnicima, Francuskom i Pruskom, da moraju centralizirati gospodarske snage. Tako

je Josip II. preuzeo je ideje francuskih fiziokrata o jedinstvenom porezu: porez trebaju plaati najbogatiji udravi, feudalci. Tako je 1785. odluio da svaka provincija, svaka opina i svaki pojedinac zemljoposjednik, bezrazlike plaa od zemljita prema koristi ujednakoj mjeri za pokrie dravnih potreba.

Unutarnje trite bilo je slabo razvijeno. U nemogunosti da nametne direktan porez, Josip II. jeposegnuo za indirektnim nametom. Uveo je carine na ugarske proizvode koji se izvoze u nasljedne zemljehabsburkog vladanja. Time je udario po depu Ugarske feudalce, a svrha je bila da Ugarska na taj nain

pridonese odravanju trokova sredinje dravne uprave i vojske.


16/64

Izradio: Teo Mileti


16

Kako se Josip II. nije krunio za ugarskog i hrvatskog kralja, obeao je sazvati krunidbeni sabor 1791., teizdati krunidbenu zavjesnicu. Meutim, shrvan boleu, vratio je Ugarskoj i Hrvatskoj njihovu feudalnuustavnost kakvu je zatekao nakon dolaska na prijestolje. Odustao je od svih reformi osim od edikta o vjerskojsnoljivosti i odredbe o slobodi kmetova. Umro je 1790. g., a naslijedio ga je Leopold II.

Leopold II. vladao je samo 2 g. (od 1790-1792.). U tom kratkom vladanju morao je najprije sklopiti mirs Turcima i umiriti hrvatske i ugarske stalee. Tako 12. 01. 1790. potvrdio je proglas Josipa II. o povlaenju svih

reformi osim edikta o vjerskoj snoljivosti i slobodi kmetova. Leopolda II. je naslijedio Franjo II. (1792-1835.).Franjo II. u strahu od Francuske revolucije, svojim policijskim sustavom stavio je pod kontrolu itavpolitiki i gospodarski ivot Monarhije.

Strukturu organizacije vlasti poslije Josipa II. moemo predoiti na sljedei nain: na elu drave nalazise Ban, kojeg imenuje Kralj, izmeu kandidata koje su predloili hrvatski stalei i redovi; izvrna je vlast

patentom Marije Terezije iz 1779. bila povjerena Ugarskom namjesnikom vijeu.Ideja Velike Maarske od Karpata do Jadrana raa se upravo krajem 18. i poetkom 19. st. Lajos

Kossuth (Lajo Kout) kao njezin protagonist koji eli Veliku Maarsku s Maarskim narodom ne vidi nazemljopisnoj karti Hrvatsku.

35.PROBLEMI POLOAJA HRVATSKE S OBZIROM NA ZAKLJUKE SABORA IZ 1790.

12. 05. 1790. sastao se Hrvatski sabor u Zagrebu, na elu s novim banom Ivanom Erdodyjem. Sabor je

donio zakljuak da se hrvatskom izaslanstvu za zajedniki Ugarsko-hrvatski sabor u Pounu dadu "instrukcije"koje e oni predloiti:a) tek kad se pridobiju oni dijelovi Hrvatske koji su tada drali Turci i Venecija i kad se na okupu nae toliki

broj upanija da one budu same mogle izdravati zasebnu vladu, ostalih est upanija primat e nareenja odUgarskog namjesnikog vijea.

b) da se posao uveanja ili umanjenja poreza raspravlja na zajednikom Saboru, ali zasebno od ugarskihfinancija.

Glede zakonodavstva Sabor je 1790. iao jo dalje u pribliavanju Maarima. Uinio je tosmanjivanjem vlastite nadlenosti vezane uz najvitalnija pitanja pitanja financija.

Hrvatski je Sabor prenio na pounski (Ugarsko-hrvatski) pravo razrezivanja i ubiranja poreza, kao isvoje vrhovno naredbodavno pravo u pogledu hrvatskih upanija.

Dravna uprava bila je prenesena na Ugarsko namjesniko vijee dok je djelatnost sabora u financijskoj

sferibila svedena na to da prihvaa odluke zajednikog Sabora, da ih proglaava i nareuje njihovo izvrenje uHrvatskoj

emu sve to? Hrvatski stalei i redovi priklonili su se Maarima, povjerivi im izvrnu i diozakonodavne vlasti jer su smatrali da bi ih takvo zajednitvo moglo zatititi od nekih buduih austrijskih

presizanja.Nakon takve okrnjene nadlenosti hrvatskih organa vlasti, Hrvatska je bila skoro dovedena u poloaj

ugarske pokrajine. Hrvatski je Sabor sredinom 1791. donio odluku da se maarski jez ik uvede kao neobveznipredmet u puke i srednje kole. Hrvatski sabor sastajao se samo uoi zajednikog sabora u Pounu da bi izabraosvoje izaslanike i dao im odreene naputke. Uz delegaciju, na zajednikom saboru dolazio je i ban, zagrebaki

biskup, prepost zagrebakog kaptola, veliki upani, podupaniNajvea ogranienja nastupila su kada se po odluci Hrvatsko-slavonskog sabora, ban morao podrediti

Ugarskom namjesnikom vijeu u podruju zajednikih poslova Hrvatske i Ugarske.Odlukom Sabora iz 1790. Hrvatska dravnost je bila oito ograniena, ali nije bila definitivno

ponitena:1. dobrovoljnost prijenosa dravnih poslova Hrvatskog na Ugarski, i to kao zajedniki

Ugarsko-hrvatski sabor Smatra se da je tim dobrovoljnim prijenosom dravnost Hrvatskenije bila ukinuta i da davanje ovlatenja (znai ne iure proprio, nego iure delegato)Pounskom saboru nije znailo negaciju dravnosti Hrvatske.

2. privremenost kompetencija U spomenutim je aktima reeno da se na pounski saborprenose poslovi "dok se ne pridobiju". Dakle, prijenos je bio samo privremenogkaraktera.

3. preostatak kompetencija Hrvatskog sabora Iako je bio malen, nije bio beznaajan.Hrvatski je sabor zadrao za sebe sve poslove koje nije izriito prenio zajednikom saborukoji nisu bili u vezi s razrezom i pobiranjem poreza, a i nisu se odnosili neposredno na

preneseni djelokrug 6 hrvatsko-slavonskih upanija.


17/64

Izradio: Teo Mileti


17

U razdoblju od 1790.-1848. g. Hrvatska i Ugarska inile su dravnu zajednicu posebnog tipa. Nije tobila ista personalna unija, jer su ih vezali, pored vladara, i zajedniki poslovi. Najslinija je modelu realne unije,ali kako je nadreenost Ugarske bila oigledna, tu zajednicu moemo oznaiti kao nejednaku realnu uniju.

36.KRATAK OSVRT NA PRILIKE U HRVATSKOJ PREMA 1848.

Poslije Sabora 1790. maarsko presizanje na hrvatsku posebnost moe se promatrati kroz pokuajenametanja maarskog jezika putem saborskih odluka. Kako je vladar zbog potrebe za novcem i vojskom,relativno esto za ratne prilike sazivao Sabor, Maari bi prilikom svakog saziva predlagali nametanje maarskog

jezika Hrvatskoj.Kada se 1811. po 3. put sastao sabor u Pounu, Maari su sroili l. 7. u kojem su opet odredili rok od

10 g. nakon kojeg bi se u Hrvatskoj poelo uredovati na maarskom jeziku. No opet je hrvats ko izaslanstvouspjelo obraniti latinski "u kojem su svi pisani zakoni i sva posveena prava hrvatskog kraljevstva".

Narodni se jezik istie kao osnovni imbenik narodnog identiteta. Slavisti govore o jednom openitomslavenskom jeziku i njegovim glavnim narjejima te prema njima klasificiraju slavenske narodnosne skupina. Natakvoj filolokoj podlozi javila se ideja o jedinstvenom junoslavenskom jeziku.

37.GLAVNE ODREDNICE ILIRSKOG POKRETA / HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA

Maari su konstantno pokuavali maarizirati Hrvatsku. U doba najintenzivnije maarizacije dolazi dootpora hrvatske graanske inteligencije pod nazivom Ilirski pokret, koji je neto kasnije poprimio obiljejahrvatskog narodnog preporoda. Cilj hrvatskog graanstva bio je prvenstveno obrana od maarizacije; drugi cilj

je biopreobraaj feudalnog povijesno-prevladanog poretka. Ovaj drugi cilj je bio prisutan jer se graanstvo nijemoglo istovremeno suoiti s dva protivnika, s Maarima i plemstvom.

Na elu ovog pokreta (znai glavni voa i organizator) bio je Ljudevit Gaj. Uz njega bili su DimitrijeDemeter, Ivan Derkos, Ivan Kukuljevi Sakcinski, a od plemstva uz Dragojla Kulana, bio je i grof. JankoDrakovi. IzdavanjemNovina Horvatskih 1835. g. smatra se poetkom Ilirskog pokreta.

Ovaj pokret predstavljao je otpor nametanju maarskog jezika, borei se za svoj jezik, jer je jezik bitnaodrednica nacionalnog identiteta. No, da bi narodni jezik mogao ui u kole i javne poslove trebalo je oblikovatihrvatski knjievni jezik, normirati pravopis i odrediti mu ime. Ilirci su se opredijelili za tokavsko narjeje iuzimaju ilirsko ime.

Najvanijim razlogom uzimanja ilirskog imena bila je politika rascjepkanost hrvatskog etnikog

prostora. Da bi se izbjegli sukobi bilo je potrebno uzeti neutralno ime koje ne bi povrijedilo pokrajinskuosjetljivost. Temeljni pisani program hrvatskog narodnog preporoda predstavlja Disertacija grofa JankaDrakovia. Pisana je hrvatskim jezikom tokavskog narjeja, a sadri politiki, gospodarski i kulturni program

pokreta. Kao politike ciljeve Drakovi je istaknuo razvojaenje Krajine, sjedinjenje hrvatskih zemalja,Dalmacije i Rijeke koje bi se ujedinile sa slovenskim zemljama Kranjskom i Korukom, a kasnije s Bosnom. To

bi trebala biti Velika Ilirija. Za Hrvatsku zahtjeva samostalnu vladu nezavisnu od Ugarske, obnovljenu banskuvlast. Istaknuto je da pomou dobrih kola i uitelja treba podii i opu obrazovanost naroda, te da se koluje

prema prirodnoj nadarenosti, a ne stalekoj pripadnosti.Davne 1837. otvorena je tiskara ilirskog pokreta. 1841. osnovano je Gospodarsko drutvo za

unapreenje poljodjelstva u Hrvatskoj, a 1842. osnovana je Matica Ilirska za unapreenje knjievnosti.Maaronima je bio cilj ukidanje ilirskog imena, tokavtine, novog pravopisa, te uvoenje maarskog

jezika u hrvatski javni ivot i nastavu. Nasuprot Maaronima, Ilirci su osnovali Ilirsku stranku s izrazitohrvatskim programom i sjedinjenjem hrvatskih zemalja osnovala bi se drava neovisna o Ugarskoj s banom na

elu i hrvatskim jezikom kao slubenim.1843. dolazi do zabrane Ilirskog imena, no time pokret u cjelini nije bio oslabljen. Pa su onda iste

godine Ilirsko ime zamijenili Hrvatskim, pa se mijenja Ilirsta stranka u Narodna stranka, a Ilirske novine uNarodne novine. Iako je bila zabranjena upotreba hrvatskog jezika, Ivan Kukuljevi Sakcinski je 1843. po prviput u Hrvatskom saboru govorio na Hrvatskom jeziku i predlae da se hrvatski uvede u sve urede i kole.

Tek je 1847. posljednji feudalni staleki sabor donio od luku o uvoenju hrvatskog jezika u sve urede isudove, te kao nastavni jezik u sve kole. Taj se zakljuak poeo provoditi svuda osim u Zagrebakoj upaniji,

jer su u Zagrebakoj upaniji izbore, zbog glasova turopoljskog plemstva, esto dobivali maaroni. Prilikomrestauracije (izbora upanijskog inovnitva) 1845., kad su maaroni dobili veinu dolo je do oruanog sukoba ikrvoprolia oko Markovog trga u Zagrebu (13 mrtvih i 27 ranjenih povijest ih je nazvala srpanjskim rtvama).Maaroni su u Zagrebakoj upaniji vladali do 1848.


18/64

Izradio: Teo Mileti


18

38.ZNAAJ I SADRAJ NARODNIH ZAHTIJEVA IZ OUJKA 1848.

Prvaci Narodne stranke zamolili su gradskog suca, kasnije i gradonaelnika Janka Kamaufa da sazovezagrebako gradsko poglavarstvo. To je zapravo bila velika skuptina Narodne stranke koja je na sjednici 25. 03.donijela deklaraciju pod imenom Zahtijevanje naroda. Taj je proglas sadravao 30 toaka u kojima su naela i

program hrvatskog graanstva. U zahtijevanjima se trai:

a) integritet hrvatskih zemalja;b) socijalne reforme primjerene duhu vremena;c) rjeavanje financijskih problema;d) reguliranje pitanja graanskih sloboda i dravne granice;e) trai se sjedinjenje Banske hrvatske s Dalmacijom i Vojnom granicom kao i vraanje ostalih s

vremenom izgubljenih hrvatskih zemalja koje se nalaze ili u ugarskim upanijama ili u austrijskihpokrajinama.

f) trai se ukidanje kmetstva kako u Banskoj Hrvatskoj tako i u Krajini;g) trai se sloboda vjere, uenja i govora;h) pravo udruivanja i sastajanjai) pravo peticija;

j) zahtijevaju se i jednakost porezne obveze bez razlike stalea;k) trai se uvoenje narodnog jezika u unutarnju i vanjsku upravu i cjelovito kolstvo;

l) trai se utemeljenje sveuilita;m) formiranje narodne banke;n) ukidanje mitnica izmeu slovenskih, austrijskih i talijanskih zemalja;o) vraanje blagajni i glavnica kojima se upravlja u Ugarskoj, a koje valjda podvrgnuti domaem ministru

financija;p) trai se formiranje vlastite vojske na elu s vojvodom ili kapetanom izabranim u Saboru;q) da sve svjetovne i duhovne dunosti obavljaju samo domai sinovi;r) da se oslobode politiki zatvorenici, te da se i u crkve uvede narodni jezik;s) posljednji zahtjev je ukidanje celibata za sveenike.

Zahtijevanje naroda trebala su biti 29. 03. 1848. g. predoena vladaru, no zaustavio ih je ministar dvorakoji je tekst smatrao preopirnim. Sadraj je saet na 11 toaka u kojima su zadrana bitnija zahtijevanje, i uobliku peticije predana vladaru.

Gaj je predvodio izaslanstvo od 18 lanova deputacije koje je primio vladar.Iako su od svih toaka hrvatske peticije povoljno rijeene samo dvije ipak su Narodna zahtijevanja

zadrala svoje znaenje kao program hrvatskog pokreta u doba revolucije i kao putokaz daljnjem razvojuhrvatskog naroda. Na njima poiva i djelatnost Hrvatskog sabora 1848. Narodna zahtijevanja predstavljajunacionalna, dravno-pravna, socijalna i liberalna traenja za promjenu dravne strukture socijalnih pitanja unutarHrvatske.

39.BANSKO VIJEE / BANSKA VLADA

Bansko vijee djelovalo je od 1848.-1850. Na elu vijea nalazio se ban, kojeg je imenovao kralj. Banje bio odgovoran za svoje naredbe Saboru. Sabor je tijekom 1848. odobrio i potvrdio sve naredbe bana koje jeizdao u razdoblju od svoga imenovanja pa do sveane instalacije. Bansko vijee imalo je 1. odsjek unutarnjihdjela; 2. odsjek prosvjeivanja; 3. bojni odsjek; 4. odsjek financija, a krajem lipnja formirao se i 5. odsjek za

pravosue.Banska je vlada 1. 7. 1850. preuzela funkcije Banskog vijea. Ona je bila podreena austrijskoj vladi u

Beu. Njena nadlenost obuhvaala je izvravanje svih poslova koje joj je povjerilo pojedino ministarstvoaustrijske vlade. S institucijom Banske vlade zapoeo je djelovati apsolutistiki aparat. Banska je vlada djelovalado 1854. kada ju je naslijedilo Carsko i kraljevsko namjesnitvo.

40.ZNAAJ I ODLUKE SABORA IZ 1848.

Osnovu o izbornom redu izradio je u ime Banske konferencije Ivan Maurani (1848.)Izborni red sadrajno je vrlo kratak. Od ukupno 16 paragrafa, 8 ih se odnosi na problem pasivnog birakog

prava.Pravo osobnog dolaska na Sabor ostalo je svim magnatima i crkvenim prelatima koji su to pravo uivali

u feudalnom Saboru. U feudalnom Saboru odsutni magnati mogli su u Sabor poslati i svog osobnog zastupnika,dok ovaj red izriito propisuje dunost osobnog dolaska u Sabor.


19/64

Izradio: Teo Mileti


19

Svaki kotar, odnosno svaki distrik bira po jednog zastupnika, jer Hrvatska u itavom svom razdoblju od1848. do 1918. poznaje samo sustav zajednikog izbora zastupnika. Ukupno je svih 6 upanija moglo poslati uSabor 58 zastupnika.

Najvaniji Saborski zakljuci:- l. 27 i 28 o ukinuu urbara i urbarskih slubi i o ukinuu regalnih prava svaki kmet je bio

neogranieni vlasnik svoje zemlje; sve urbarske slube, davanja i tlake prestaju zauvijek, a drava jami vlastelida e dobiti naknadu. Ukinuta je i crkvena desetina. Sabor je ukinuo regalno pravo (pravo lova, ribolova,krmarenja, peenja rakije, mlinarenja)

- l. 11 o ureenju odnosa Hrvatske s Maarskom i Austrijom:to se tie odnosa Hrvatske prema Ugarskoj Sabor stoji na terenu potpune dravne samostalnosti

Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i ne priznaje obveznim akte ugarskih vrhovnih organa vlasti. Time sevidi da Sabor raskida dotadanju dravno-pravnu vezu s Ugarskom. U istom se lanu napominje da Sabor eliodrati prijateljski savez s Ugarskom, te na istaknuto da je to mogue samo na ravnopravnom temelju u smislu

pragmatine sankcijena osnovi slobode, jednakosti i bratimstva.to se tie odnosa Hrvatske prema Austriji, odnosno poloaj Hrvatske u monarhiji predvien je na

sljedei nain:a) Trojedna Kraljevina imala bi svoj sabor kao zakonodavno tijelo i svoju vladu (Dravno

vijee) koja bi bila odgovorna Saboru;

b) nadlenost sabora i vlade sastojala bi se od unutarnjih poslova;c) za Monarhiju bi bio uspostavljen Centralni sabor i Centralna vlada;d) u Centralnu vladu bio bi imenovan od kralja jedan dravni vijenik koji bi imao pravo

protupotpisati sve naredbe Centralne vlade koje bi se odnosile na Trojednu Kraljevinu.Taj vijenik bio bi odgovoran Hrvatskom Saboru;

e) Dravno vijee Hrvatske (vlada Hrvatske) zavisilo bi o vojnim poslovima od Centralnevlade, ali komanda nad vojskom u Hrvatskoj pripadala bi banu;

f) u teritorije Trojedne Kraljevine pripadali bi i: poeka, virovitika i srijemska upanija,regimente gradika, brodska i petrovardinska, zatim kotari rijeki, bakarski i primorskiili vinodolski;

g) Kraljevina Dalmacija da se sjedini s Trojednom Kraljevinom.

No do takvog federat

Documents

Hrvatska pravna povijest