1

IVAN MUI HRVATSKA POVIJEST DEVETOGA STOLJEA

2

BIBLIOTEKA POVJESNICE HRVATA

3

UREDNIK: DR. SC. VLADO NUI

NAKLADA BOKOVI

ZA NAKLADNIKA:

ZORAN BOKOVI

RECENZENTI: DR. SC. DENIS ALIMOV, SVEUILITE U SANKT PETERBURGU (RUSIJA)

DR. SC. DANIJEL DZINO, SVEUILITE U ADELAIDE (AUSTRALIA) PROF. DR. SC. DARKO GAVRILOVI, NOVI SAD

PROF. DR. SC. IVAN JURI, ZAGREB DR. SC. FRA BAZILIJE PANDI, ZAGREB

PROF. DR. SC. IVO RENDI MIOEVI, RIJEKA AKADEMIK RADOSLAV ROTKOVI, HERCEG NOVI

LEKTOR:

MARIO BLAGAI

KOREKTURA: VESELA ROMI

PRIJELOM KNJIGE I LIKOVNO RJEENJE KORICA: NEVEN MARIN

FOTOGRAFIJA NA KORICAMA: SPOMEN BANA BRANIMIRA S HRVATSKIM ETNONIMOM NA ARHITRAVU I ZABATU PREDROMANIKE CRKVE NA CRKVINI U OPOTU KOD BENKOVCA. SNIMIO ZORAN ALAJBEG, MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOKIH SPOMENIKA U SPLITU

FOTOGRAFIJE U KNJIZI:

BRANIMIROV NATPIS IZ MUA. SNIMIO: FILIP BEUSAN, ARHEOLOKI MUZEJ U ZAGREBU

SVE OSTALE SLIKE U KNJIZI: ZORAN ALAJBEG, MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOKIH SPOMENIKA U SPLITU

POVIJESNE KARTE IZRADIO: TOMISLAV KANIKI, ZAGREB

IVAN MUI, IOVSKA 2, 21000 SPLIT

3

IVAN MUI

HRVATSKA POVIJEST

DEVETOGA STOLJEA

NAKLADA BOKOVI

SPLIT 2006

4

5

eni Vlasti

6

7

S A D R A J PREDGOVOR (DANIJEL DZINO) 9

UVOD 21 1. O STAROSJEDITELJIMA JAPODIMA, LIBURNIMA I DALMATIMA 23 2. VLADAVINA GOTA NA TERITORIJU LIBURNIJE I DALMACIJE 37 3. DOSELJENJE SKLAVINA 51

HRVATSKA POVIJEST DEVETOGA STOLJEA 79

I. PRVOBITNI SMJETAJ HRVATA NA LIBURNIJSKOM TERITORIJU I FRANAKO OVLADAVANJE LIBURNIJOM I DALMACIJOM 81 II. SJEDINJENJE LIBURNIJE I DALMACIJE 818. I OSLOBOENJE HRVATA OD FRANAKOG VRHOVNITVA DO 839. GODINE 97 III. HRVATSKI KRALJEVI TRPIMIR, KREIMIR I MIROSLAV 111 IV. HRVATSKI BANOVI U DRUGOJ POLOVINI IX. STOLJEA 127 1. DOMAGOJ 127 2. ZDESLAV 131 3. BRANIMIR 133 4. MUTIMIR 142

V. POKATOLIAVANJE ARIJANSKIH HRVATA 147 DODATAK O ARIJANIZMU 168

PRILOZI 171

I. STARA ILI BIJELA HRVATSKA I DOSELJENJE HRVATA OKO 639. GODINE PREMA SPISU DE ADMINISTRANDO IMPERIO 173 II. DOSELJENJE ARIJANSKIH GOTA, KOJI SU UISTINU SKLAVINI U RIMSKU DALMACIJU, A POSEBNO NA TERITORIJ LIBURNIJE,

I NJIHOVO SUIVLJENJE SA STAROSJEDIOCIMA PREMA IZVORIMA TOME ARHIAKONA 187

8

III. AVARI, PROTOBUGARSKO OSOBNO IME I HRVATSKI ETNONIM 197 IV. SABOR NA DUVANJSKOM POLJU U DRUGOJ POLOVINI IX. STOLJEA PREMA LIBELLUS GOTHORUM 209

DODATAK O VLASIMA 227 BIBLIOGRAFIJA VRELA I POSEBNO KORITENIH RADOVA 231 UMJESTO POGOVORA (DENIS ALIMOV) 241 KAZALO OSOBA (NADA VRSALOVI) 247 KAZALO AUTORA (NADA VRSALOVI) 251 POPIS SLIKA I KARATA 259 KRATICE 261 ZAHVALA UZ IZDANJE OVE KNJIGE 262 BILJEKA O PISCU 263

P R E D G O V O R uz knjigu Hrvatska povijest devetoga stoljea Ivana Muia

BITI, INITI I ZNATI: MULTIETNINOST HRVATSKOG IDENTITETA U

RANOM SREDNJEM VIJEKU.

Danas, znanstveno djelo ne moe postojati samo za sebe. Nije vie samo potrebno, ve je dapae neophodno da je djelo jasno odreeno spram postojeih konteksta i suvremenih znanstvenih dijaloga. Kontekst je klju- ni element u odreivanju prostorno-vremenskih koordinata znanstvenog rada, koji mu omoguava da postoji kao takvo, ovdje i sada, ali i da utjee na konstrukciju odreenog kontekstualnog diskursa u budunosti. Znae- nje knjige Hrvatska povijest devetoga stoljea Ivana Muia jest da ona evidentno postoji u viestrukim kontekstima koji joj odreuju koordinate u prostoru hrvatske, junoslavenske ali i nekih od trenutnih tijekova u suvre- menoj svjetskoj historiografiji. Bez obzira na kompleksnu tematiku kojom se ova knjiga bavi, Muiev temeljni argument je jednostavan. On se bazira na preispitivanju dosadanjeg slavenocentrinog teorijskog okvira interpre- tacije povijesti kasne antike i ranog srednjeg vijeka onoga podruja koje danas kognitivno svrstavamo u zapadni/centralni Balkan, te prepoznavanju znaenja koji je autohtona pred-slavenska populacija imala u tvorbi ranosre- dnjovjekovnih politikih tvorevina na dananjem hrvatskom prostoru (ali i susjednim prostorima), i kreiranju hrvatskog srednjovjekovnog identiteta.

Bez obzira na mjestimino staromodniji metodoloki pristup, i razdvo- jenost osnovnog argumenta od komparativnih podruja u post-antikoj Eu- ropi,1 ime bi Muiev argument bio uklopljen u iri, europski kontekst kul- turno-povijesnog trenutka problematike kojom se bavi, svojom sadrinom ova knjiga, hotimino ili ne, jest dio trenutano vrlo aktualnih znanstvenih trendova u historiografiji kasne antike i ranog srednjeg vijeka. U svom ar- gumentu o znaenju autohtonih, pred-slavenskih identiteta u konstrukciji hrvatskog identiteta, Muieva knjiga postaje dijelom znaajnog dijaloga o dekonstrukciji dosadanje percepcije etnikih identiteta tijekom seoba naroda krajem antikoga doba, u kojemu se naglaava znaenje autohtonih

1 Vidi primjetnu slinost izmeu socijalnih promjena u razliitim dijelovima rimskog Zapada u ovom periodu, K. R. Dark, Civitas to Kingdom: British Political Continu- ity 300-800. Leicester, 1994, posebice str. 235 dalje

9

elemenata i problematizira pitanje etnikih identiteta barbara koji su mi- grirali kroz rimski limes.

Posljednja dva desetljea izuzetno su uzbudljivo vrijeme za svakog po- vjesniara i arheologa, kako antike tako i srednjega vijeka, koji ima sreu da u njemu ivi i stvara. Post-modernistika socio-antropoloka dekonstrukcija koncepata kao to su kultura ili etniki identitet pronala je napokon svoje mjesto u metodolokom pristupu interpretacije prolosti, omogua- vajui potpuno nove pristupe starim problemima, i nadilaenje postojeih koncepata. Skupni makro-etniki identiteti koji su bili prepoznavani kao Kelti, Germani, Goti, Iliri, ili Slaveni postali su kroz novu interpretaciju Kelti, Germani, Goti, Iliri, Slaveni. Prema tome, ovi identiteti se danas prvenstveno vide kao produkt simplificirane, kognitivne percepcije pisanih vrela. Oni su nita vie nego subjektivne konstrukcije grko-rimsko- bizantske intelektualne elite ija su svjedoanstva suvremeni povjesniari i arheolozi do nedavna prihvaali kao objektivne prikaze,2 i vrlo esto tumai- li ih kroz interpretativne okvire koji su (ne)svjesno korespondirali s konstru- kcijama modernih nacionalnih identiteta.3 injenica je da se ovdje u stvari ne radi o formiranim narodima ili plemenima, ve o fluidnim, nestalnim, socijalnim konstrukcijama koje variraju i restruktuiraju se shodno situaciji i povijesnom kontekstu, odnosno izboru grupe ili pojedinca.4 Ispod fasade monolitnih makro-etnikih identiteta antike i post-antikog doba, izronili su mnogobrojni do sada nezamjetljivi identiteti, snano utjeui na temeljno preispitivanje suvremene percepcije i znanstvene interpretacije povijesnih dogaanja iz ovih perioda.

2 Literatura postaje svakom godinom sve obimnija. Vidi vrlo informativne radove namjenjene irem itateljstvu, ali i strunjacima poput S. James, The Atlantic Celts: Ancient People or Modern Invention. London, 1999 odnosno P. Wells, Beyond Celts, Germans and Scythians: Archaeology and Identity in Iron Age Europe. Lon- don, 2001, za antiku, te radove skupljene u W. Pohl, H. Reimitz (eds.), Strategies of Distinction: The Construction of Ethnic Communities, 300-800. Leiden, 1998., odnosno A. Gillett (ed.), On Barbarian Identity: Critical Approaches to Identity in the Early Middle Ages. Turnhout 2002 za konzervativniji (Pohl/Reimitz) i liberalni- ji (Gillett) pristup konstrukciji identiteta u periodu seoba naroda i ranog srednjeg vijeka.

3 Posebice vidljivo u odnosu arheologije i nacionalizma, usp. M. Daz-Andreu, T. Champion (eds.), Nationalism and archaeology in Europe. London, 1996; P. L. Kohl, Nationalism and Archaeology: On the Constructions of Nations and Recon- structions of the Remote Past. Annual Review of Anthropology 27 (1998), str. 223- 246.

10

Osnovica ovih novih pogleda lei u metodologiji koja prihvaa za po- lazite socio-antropoloko shvaanje identiteta kao fluidnoga koncepta defi- niranoga prvenstveno kroz socijalnu interakciju. Nemogue je u malo rijei iznijeti ak i vrlo tur pregled razliitih vienja i pristupa problemu konstru- kcije etniciteta. Stoga bih htio ovdje reinterpretirati, radije nego parafrazirati, Fishmanovo vienje etniciteta kao Biti (Being), initi (Doing) i Znati (Knowing) jer ga vidim relevantnim za ovu problematiku.5 Pod Biti tre- bao bi se vidjeti nesvjesni etnicitet svakodnevnoga ivljenja, subliminalni odnos prema subjektivnoj konstrukciji socijalne stvarnosti, kulturni habitus u kojemu se raamo i ivimo.6 Biti, uzeto samo za sebe, ne moe tvoriti etniki identitet, ali se kroz Biti definira percepcija identiteta skupine koja dijeli osjeaj zajednikog etnikog identiteta. initi je pak kljuni imbe- nik tvorbe identiteta, jer se initi aktivno dogaa u sadanjosti. initi odslikava s jedne strane interakciju s drugim Biti koja nas time ini svje- snim naega Biti, ali i svjesnim postojanja etnikoga Drugoga u odno- su prema kojemu konstruiramo identitet. S druge strane, initi ukljuuje virtualno grupno iskustvo bivstvovanja kao Mi koje konstantno redefinira etniki identitet u sadanjosti.7 Posljednji inilac je Znati i kroz njega se odraava znanje odnosno sadanja percepcija prolosti etnike skupine, koja objanjava i definira percepciju (ali ne i injenino stanje stvari) Biti kao nepromjenjive kulturne kategorije. Svojim temeljnim argumentom Hr- vatska povijest devetoga stoljea znaajno dotie Biti, initi i Znati dananjeg hrvatskog identiteta, i stoga je treba uzeti ozbiljno.

Prvi znaajan kontekst u kojem ova knjiga postoji je dekonstrukcija percepcije skupnih identiteta i