Rimska arhitektura je bazirana na prihvatanju jezika klasine Grke arhitekture za specifine primjene koja se dalje razvila na drugaiji nain i time postala zaseban i novi arhitektonski stil. Rimska arhitektura predstavlja ujedinjenje tradicionalnih grkih i toskanskih elemenata prvenstveno preuzimanje organizacionih redova klasine arhitekture (jonski red, dorski red itd.) na koje su potom primjenjeni novi graevinski principi kao to je razvoj koritenja lka te koritenje betona i cementa. Rimska arhitektura se jedinstveno razvila tek u kasnom dobu rimske republike. Ako se izuzmu toskanski doprinos lka i razvoj sloenog reda u svojim poetcima rimska arhitektura je bila gotovo kopija grke. Inovacija u rimskoj arhitekturi je poela u 1. vijeku p.n.e. sa izumom betona koji se plasirao kao jaa i jednostavnija alternativa kamenu. Iako mnogi smatraju beton kao najvedi doprinos rimske arhitekture modernom svijetu stil arhitekture koji je proizaao iz Rimske imperije se i danas povremeno koristi irom Evrope i Sjeverne Amerike.

Koloseum

Koloseum (Kolosej, izvorno: Colosseum), izvorno nazvan "Amfiteatar Flavijevaca", je amfiteatar u Rimu. Ime je dobio po kolosalnoj skulpturi cara Nerona koja se nalazila ispred amfiteatra. U Koloseumu su odravane gladijatorske borbe, koje je moglo pratiti 50 000 gledatelja. Odravale su se i borbe sa ivotinjama i rijetko kada borbe s brodovima. U sluaju poara Kolosej bi se ispraznio za 10 minuta. Koloseum je 2007. uvrten meu novih 7 svjetskih uda. Gradnja je zapoeta 72. za vrijeme cara Vespazijana, a dovrena desetak godina kasije za vrijeme vladavine njegova sina Domicijana. Sagraen u obliku velikog valjkastog tijela na eliptinom tlocrtu, sa sjeditima koja se koso sputaju prema borilitu areni. Zidni plat omota volumena gotovo je nestao u otvorima arkada koje ga u tri kata ralanjuju i kroz koje su hodnici dobivali svjetlost i zrak, a bile su ukraene cijelim skulpturama. ak su i uski dijelovi zida plastiki naglaeni polu-stupovima, a gornji plat pilastrima. Imao je 50 000 mjesta za sjedenje (i 10 000 mjesta za stajanje), pa ak i pokretni krov od platna. Bio je to velianstveni kompleks graditeljstva i kiparstva koji je sluio brojnim spektaklima. Odravane su i pomorske bitke s pravim brodovima; za te je prigode arena bivala potpuno ispunjena vodom, a kanal za dotok vode se jo uvijek nalazi ispod crkve sv. Klementa, nedaleko Koloseja.

Razvoj arhitekture od samih poetaka odraava specifino rimski karakter i rimski nain privatnog i javnog ivota, tako da su svi elementi pozajmljeni od Etruana i Grka, ubrzo dobili nesumnjivo rimsko obiljeje. To se na prvi pogled vidi na raznovrsnim tipovima rimskih hramova bazilikalnog, krunog ili osmokutnog oblika, rimskih kuda i palaa, samostalnih (domus) ili grupiranih u blokove (insula), carskih palaa - velianstvenih po razmjerima, teatrima, amfiteatrima, i javnim kupatilima (termama). Rimljani su shvatili etrurski polukruni luk i koristili sve njegove sposobnosti. Redanjem lukova u istom smjeru dobiva se bavasti ili luni svod. Ukrtanjem dva bavasta svoda pod uglom od 90 stvara ukrteni svod. Rotacijom polukrunog luka za 360 stvara se kupola (najpoznatija je Hadrijanova kupola Panteona, 43,60 m). Sve ove rimske konstrukcije izvedene su zahvaljujudi jednom od najvedih dostignuda rimske civilizacije, a to je cement.

Presjek Panteona Hrama svih rimskih bogova (planetarnih boanstava) Arhitektonska djela koja su poivala upravo na konstrukciji luka bili su rimski akvadukti. Jedan od najljepih primjera je Pont du Gard (Nimes, Francuska), 19. pr. Kr. s duinom od 269 m. Njegove jasne i iste linije koje premoduju iroku dolinu ne govore samo o graditeljskom umijedu Rimljana, nego i trajnom osjedaju za red koji je bio vjena inspiracija. Tako se prirodan tok vode simulira usitnjenim ritmiziranjem najmanjih lukova na tredem horizontalnom pojasu akvadukta.

Rekonstrukcija Konstantinove (prvotno Maksencijeve) bazilike, Rim, oko 310. 320. g. Jedna od prvih trobrodnih graevina iji je glavni, tj. sredinji, brod bio vii od ostala dva, ime se dobio dodatni prostor za prozore. Ovakav tip bazilike je bio sigurno pun svjetlosti i zraka i od tada ovakav tip osvjetljenja nazivamo bazilikalno osvjetljenje. Ovakvu konstrukciju demo nadi u mnogim kasnijim graevinama, od crkvi do eljeznikih stanica. Rimljani trg okruuju graevinama koje su raene iskljuivo zbog potrebe za velikim natkrivenim prostorom Bazilike, to su jednostavno pokrivene hale iji krov dre dva reda stupova. Tu su se skupljali svi koji su imali posla na forumu u vrijeme vrudina i kia. Bazilika je pravokutnog oblika, a kasnije su u njoj radili sudovi, trnice, sastanci i dr. Tlocrt longitudinalne graevine de preuzeti krdanstvo za oblik svoje sakralne bazilike, koja mora biti izduena i podijeljena na 3 broda. Tlocrt Konstantinove bazilike u Rimu iz 312. g., 23 x 17 m.

Stambene zgrade su bile samostalne kude (domus), stambena zgrada viekatnica (cenacule) ili stambeni blokovi (insulae = otoci) koje su obino imale 4 kata, a nerijetko i do deset katova. Domusi u Rimu su bile raskone, ali i funkcionalne stambene kude. Obino su se sastojale od brojnih kvadratnih prostorija raznih namjena koje su bile orijentirane prema sredinjem otvorenom dvoritu s bazenom, etruanskog podrijetla atriju. Takvim se rasporedom rimska kuda izolira od ulice i okolnih kuda, ali su zrak, svjetlost i zelenilo prisutni u samom njenom sreditu. Takva je i Vila Misterija s konca 2. st. pr. Kr. iz Pompeja. U carske palae ak uvode i podno grijanje (hipocastum), kao u Vespazijanovoj vili na Velikom Brijunu.

Rekonstrukcijski crte Karakalinih termi u Rimu. Terme su bile velika zajednika kupatila s uglavnom slinim osnovnim rasporedom prostorija. Sastojale su se od kupaonica s toplom vodom, kupaonica s hladnom vodom, prostorija za masau, prostorija s toplim zrakom, parne kupaonica, vestibula, prostora za razgovor, sobe za vjebu, pa ak i itaonice. Uz terme su bili vrtovi, terase, biblioteke, pa su terme zapravo predstavljale jedan od centara drutvenog ivota. Tlocrtni kompleksi rimskih termi su ujedno najkompliciraniji i najuspjeniji primjeri rimskog napretka. Iznenauje injenica da su od svih monumentalnih rimskih graevina, upravo terme bile najvedi samostalni objekti. Najvede rimske terme su Karakaline terme, graene od 212. do 223. Bili su to golemi prostori nadsvoeni krinim svodovima u rasponima od 25 m, bogato ukraeni mozaicima, tukaturama, i posebice novim razigranim arhitektonskim elementima koji se mogu vidjeti iz njenog sloenog plana.

Konstantinov slavoluk u Rimu iz 312. g. je najvedi rimski slavoluk: 21 x 25.7 x 7.4 m. Slavoluci su osobit arhitektonski oblik koji su izmislili Rimljani. Oni su bili monumentalni arkadni spomenici podignuti u ast pobjeda imperatora ili velikih vojskovoa, obino su oznaavali kraj ulice i poetak foruma. U poetku su podizani u ast vojnih pobjeda i trijumfalnih doeka, kako bi vojskovoa mogao s pobjednikom vojskom kroz trijumfalni luk ujahati u grad. Najede su s jednim ili tri zasvoena prolaza, ukraena stupovima ili polu-stupovima koji stoje na visokoj bazi. Ukraeni su brojnim reljefima koji su i bit slavoluka. Najpoznatiji slavoluci su u Rimu: Titov slavoluk, Slavoluk Septimija Severa i Konstantinov slavoluk, te u Francuskoj u Nimesu, i u Hrvatskoj u Puli.

Razvoj rimskog hrama poeo je mijeanjem grkih stilova (jonski i korintski) s elementima etrurskog hrama (visoki podij, duboko predvorje i iroko svetite koje ukljuuje stupove peristila tzv. pseudodipteros), npr. Hram Fortune Virilis iz kasnog 2. st. pr. Kr. Nedugo nakon nastanka ovakvih hramova, nastali su i kruni hramovi na tradiciji starorimskih graevina i grkih tolosa (Sibilin hram, rano 1. st. pr. Kr.). No rimski hramovi su se razlikovali od grkih prije svega u dimenzijama i uporabi betona, zatim u visokom podiju koji su preuzeli od Etruana i unutarnjoj koncepciji dok su Grci hram pravili za doivljaj izvana, a unutranjost zanemarivali, Rimljani unutra grade nie i svetita, a vanjtinu esto pojednostavljuju obinim zidom ili polu-stupovima i polu-stubovima. Ovakvi hramovi nisu bili sluajni, niti kratka vijeka, oznaili su gradnju hramova u cijeloj Italiji i drugim carskim gradovima sve do 3. st.

(Hram Fortune Virilis (Mnogo srede), 1. st. pr. Kr., Piazza Bocca della Verit u Rimu.)

to se tie kazalita (teatar), Rimljani grade zatvoreni kompleks po uzoru na grki teatar, ali s razlikom to je skena prelazi u prvi plan, a u orkestri sjede rimski odlinici. Rimska kazalita se uvelike razlikuju od grkih, prije svega u tome to su Grci iskoritavali prirodnu padinu brijega za pravljenje mjesta za sjedenje, dok su Rimljani gradili sjedalite kao posebnu graevinu koju su nastavljali i iza skene (scene) zatvarali dinamiziranim zidnim platom.

No, amfiteatar je isto rimska tvorevina koja jednostavno spaja dva teatra u eliptian objekt za zabavu (Kolosej 50 000 mjesta za sjedenje).