Milivoj Sironic - Damir Salopek

GRCKA KNJIZEVNOST

Milivoj Sironic

Dioba povijesti grcke knjizevnosti

Grcka knjizevnost zapOCInJe s Homerom, dakle prije nove ere, i traje do godine 529. nove ere kad car Justinijan zatvara filozofsku skolu u Ateni. Poslije toga u punom smislu nastupa razdoblje bizantske knjizevnostQ, ali d.zmedu grcke i bizantske knjizevnosti ne mozemo oznaciti tocno odredenu granicu, a najmanje te dvije knjizevnosti mozemo odijeliti jednom jedinom godinom.

U vremenskom rasponu od trinaest stoljeca (osam prije nove ere i pet nove ere) stvarali su mnogi pjesnici i prozni pisci, koji su jezikom i kul­turom Grci, ali nisu svi bili irodom Grci. Osvajanja Aleksandra Velikog prosirila su grcki jezik i kulturu izvan granica Helade, te su glavni gradovi Aleksandrovih nasljednika - Aleksandrija, Antiohija i Pergam - postali veca sredista grcke civilizacije.

S obzirom na Aleksandra Velikoga, grcka se knjizevnost moze podijeliti na:

1. klasicno razdobZje (od Homera do kraja 4. st. prije n. e.) i 2. helenisticko razdoblje (od 3. st. prije n. e. do cara Justinijana, 529. n. e.).

Bilo bi ispravnije da prvo razdoblje nazovemo »helenskim« nasuprot »he­lenistickom«. Jedino bi takva dioba bila realna jer se u knjizevnosti odraiava velika razlika izmedu helenske i helenizirane civilizacije. U prvom razdoblju prevladava poezija, a u drugom vecu vaznost dobiva proza.

Sva poezija helenskog razdoblja prigodna je: rodena iz svakodnevnog zivota bila je namijenjena zivotu. Svi su, nairne, pisali za svoje suvremenike. U helenisticko doba poezija nije viSe tako usko povezana sa svakodnevnim zivotom, jer Sil pjesme u vecoj mjeri bile adredene za citanje a ne za javno pjevanje i recitiranje. Pjesnik je postao knjizevnik po profesiji.

8 Grcka knjizevnost

Helensko (klasicno) razdoblje neki dijele na: 1. jonsko (od prvih pocetaka do -lSO, kad poslije bitke kod Salamine raste moe Atene) i 2. aticko (5. i 4. stoljece do smrti Aleksandrove god. 325. prije n. e.). U navedenoj diobi naziv »jonsko« nije bas najsretniji. Iako je u to doba jonsko pleme cvatu knji­zemosti pridonijelo viSe od drugih, ipak ne smijemo zaboraviti i bogat doprinos ostalih plemena. Naziv »aticko« ima doduse opravdanje u tome sto je atenska driava u to vrijeme dostigla vrhunac politicke moCi, a knji­zevnost i umjetnost najveCi procvat u Ateni, ali stvara i odredene neprilike. Tako bi Pindar, koji je umro god. 442, pripadao u aticko razdoblje, a znacaj­ke njegove poezije svrstavaju ga u ranije doba. Stoga radi jasnoee mozemo »helensko« razdoblje podijeliti na: 1. pretklasicno (od prvih pocetaka do kraja 6. st.) i 2. klasicno (5. i 4. st.).

Manje poteskoca zadaje dioba helenistickog razdoblja. Ono se moze po­dvojiti na: 1. aleksandrijsko razdoblje (3. i 2. st. kad je najveee srediSte grcke kulture Aleksandrija; to razdoblje ide do 30. g. prije nove ere kad Egipat postaje rimskom provincijom) i 2. rimsko razdoblje (od 30. prije n. e. do 529. god. n. e.). Rim ima na knjizevnost veCi utjecaj nego ijedan helenisticki grad. To nam je razdoblje bolje poznato jer je sacuvana knjizevna produk­cija veeeg broja pisaca.

Mi eemo dakle dijeliti grcku knjizevnost na tri razdoblja: 1. pretklasicno, 2. klasicno i 3. helenisticko.

Pretklasicno razdoblje

Epsko pjesniStvo

Ilijada i Odiseja

Grcka knjizevnost zapocInJe za nas s Ilijadom i Odisejom i s nekoliko metrickih natpisa iz 8. st. prije n. e., tj. pocinje s vee zrelim umjetnickim izrazom. Razlicito od drugih antickih i modernih knjizevnosti, ne raspo­lazemo nikakvim pisanim dokumentom da bismo mogli, makar u grubim potezima, zacrtati razdoblje pocetka grcke knjizevnosti. Njeni poced jos uvijek ostaju u tami onih stoljeca razvoja i pripremanja koja nazivamo helenskim srednjim vijekom (od 12. do 8. st. prije n. e.).

Iako nam nakon Ventrisova desifriranja linearnog B pisma (1953) grcki zapisi iz mikenskog vremena dopustaju da polako ispisujemo, tako reCi, prve stranice povijesti grckoga jezika, ani nam ipak jos zasada ne pruzaju nikakvu dokumentaciju 0 pocetku neke knjizevnosti na grckom jeziku. Svi su ti zapisi administrativni i racunski dokumenti, pisani prema krutim pra· vilima dobre i stroge dvorske kancelarije koja ne dopusta svojim pisarima slobodu niti udaljavanje od stvari. Takva narav spisa iskljucuje svaku mo­gucnost da se u njima nade bilo kakav trag izravne knjizevne dokumen-

Epska pjesnistva 9

tacije. No valja do dati da nam mikenski zapisi zasada ne pruzaJu ni neiz­ravno neki valjan dokaz za povijest knjizevnosti, dok nam npr. donose do­bru gradu za studij religije, ekonomije i tadasnjeg drustvenog uredenja. U mikenskim tekstovima nismo jos uspjeli raspoznati nijedne rijeci koja hi aludirala na aktivnost pisanja iIi recitiranja iIi sastavljanja himna ili nekih kronika.

Prema Homeru svaki mikenski dvor ima po nekog aeda koji zabavlja auditorij slaveCi stara slavna djela iIi pothvate iz novijeg vremena. No u tada suvremenim dokumentima nisu potvrdene neke glazbene ili vokalne aktivnosti takve vrste. Dok s jedne strane nalazimo registrirane sveeenike, vojnike, pastire, keramiCare, graditelje i obrtnike svih vrsta i specijalnosti, s druge strane u timpapisima ne javlja se ni u palaoi u Pilu ni u Mikeni ni u Knosu ime aoid6s ili slican izraz koji bi upuCivao na neko sluzbeno za­nimanje povezano s pjevanjem. Tako nam se problem prethomerske epike javlja i dalje u istim okvirima kao i prije Ventrisova otkriea, pa jos i danas postojanje visestoljetne epske tradicije izvlaCimo iz samog Homera, tj. iz cinjenica, jezika i umjetnicke kvalitete Homerovih epova. No zato taj problem nakon desifriranja mikenskog pisma mozemo promatrati u novom svjetlu i konkretnije. Ventrisovo nam otkriee potvrduje postojanje grckog jezika u srediStima mikenske kulture mnogo ranije od 12. s1. prije n. e., staviSc, dokumentira nam s odredenom tocnoseu arhajski vee razvijen stupanj je­zika u vremenu koje prethodi viSe od pet stoljeea prvim dosadasnjim svje­docanstvima grckog alfabeta. Tako i problem postojanja duge pjesnicke tradicije prije Homera dobiva veeu sigurnost. lma, nairne, morfema i rijeci karakteristicnih u homerskom jeziku koje susreeemo u mikenskim teksto­virna. U njima ima predmeta i sluzbi opisanih u Homera. Stoga danas viSe nije potrebno dokazivati i vrednovati povijesnu vrijednost homerske epike kao djelomicnog dokumenta 0 drustvu i civilizaciji mikenske i dapace pred­mikenske epohe.

Tako je za bolje razumijevanje Ilijade i Odiseje od presudne vaznosti bilo otkrivanje kretsko-mikenske kulture. Prvi i najtezi korak na tom putu u proslost ucinio je njemacki trgovac i arheolog-amater Heinrich Schliemann (1822-1890). Na temelju podataka u Homeru on je na brezuljku Hisarliku (= turski »tvrdavica«) u sjevernom dijelu Troade otkrio devet naselja, koja zahvaeaju slojeve od kamenog doba do rimskih carskih vremena. Otkrivsi u drugom sloju odozdo bogate zlatne i srebrne nakite, bio je uvjeren da je nasao blago trojanskog kralja Prijama. Kasnije je Dorpfeld, usporedivanjem ostataka materijalne kulture u sestom sloju odozdo s nalazima mikenske kulture sto ih je Schliemann iskopao u Mikeni i Tirintu, utvrdio da je Ho­merova Troja sesto naselje, a Blegen je dokazao da je sedmi grad bio razoren nakon opsade u doba koje odgovara trojanskom ratu opisanom u Homera.

Utvrdene palace's kiklopskim zidinama i lavljim vratima, velicanstvene kraljevske grobnice sa zlatnim maskama, nakitom, vrcevima, macevima i vazama, sto ih je Schliemann otkrio u Tirintu i Mikeni, govore 0 bogatoj i dot ada nepoznatoj kulturi drugog tisuCljeea prije n. e., koju prema glav­nom sredistu, Mikeni, zovemo mikenskom. No Evansova iskopavanja u Kno­su na Kreti (od 1890. dalje) pokazala su da je mikenska kultura u mnogo­cemu nastavak starije i osebujne kretske kulture. Otuda i naziv kretsko­-mikenska kultura. Prema Minosu, mitskom vladaru na Kreti, zovu je mi­nojskom, a prema Egejskom moru jos i egejskom. Ostaci Minosove palace'

10 Grcka knjizevnost

u Knosu s uzornom kanalizacijom, s bogatim zidnim slikarijama i freskama, zatim fi£urice i fino ornamentirane vaze svjedoce da su nosioci te kulture, kojoj gr~nice sezu u treee i pocetak cetvrtog tisuCljeea prije n. e., bili na yisokom stupnju civilizacije. Sredinom drugoga tisueljeea sirila se kretska kultura prema istoku (Troja) i prema grckom kopnu, osobito u Argolidi.

Zlatna mrtvacka maska iz mikenske grobnice, aka 1500. prije n.e.

Kretska kultura, iako u biti samostalna, rasla je i razvijala se pod jakim utjecajem prastarih kultura s obala Eufrata i Nila. Vaznu ulogu u razmjeni materijalnih dobara odigrao je trgovacki i pomorski narod Fenicana. Koliko je kretsko-mikenska kultura bila prozeta utjecajem kulture lstoka i Egipta, pokazuju i mnoge aluzije u Ilijadi i Odiseji gdje se spominju predmeti iz­radeni u Sidonu ili oni koji su dosli iz egipatske Tebe. Premda kretska i mikenska kultura imaju i svojih osobitosti (npr. na podrucju materijalne kulture u nacinu gradnje, a u drustvenom pogledu matrijarhat na Kreti, patrijarhat u Mikeni), ipak one cine zaokruzenu cjelinu.

ZahvaljujuCi desifriranju hetitskih dokumenata, nadenih kod iskopavanja glavnog grada hetitskog carstva u sredistu Male Azije, koji datiraju iz istog Hemena kao mikensko doba u Grckoj, i Ventrisovu otkrieu i Blegenovu istraziYanju u Troji, mi smo 0 mnogim stvarima mnogo bolje upoznati od

Epska pjesnistva 11

samih starih Grka. Danas se pouzdano zna da je postojala opsada Troje i da je ona bila opljackana i porusena potkraj mikenskog doba. I nadalje, zna se da su upravo u ono vrijeme i u onom kraju djelovale ve1ike grcke vojnicke i trgovacke snage. Imamo opravdan razlog za vjerovanje da su i imena glavnih junaka u Ilijadi zaista imena ljudi koji su imali vidan udio u ratu koji se vodio u ono vrijeme u Maloj Aziji. Plemena koja su u vri­jeme kretsko-mikenske kulture nastavala Grcku spominju se viSe puta u egipatskim tekstovima pod imenom Ahajvasa i Danauna, sto odgovara na­zivima Ahejci i Danajci kojima Homer naziva grcka plemena pod Trojom.

Svecenica (?) sa zmijama, iz palace u Knasu. Obajena fajansa, aka 1700. gadine prije n. e.

Slika politickih i socijalnih prilika u Homeru vrlo je slozena jer su po­mijesani elementi razlicitih kultura, tj. ranD i kasno mikensko doba, bron­.cano i zeljezno doba, helen ski srednji vijek i kasnija razdoblja. Uvijek je postojao dojam da nedostaje mnogo toga znacajnog za Agamemnonovo vrije­me. Dokumenti linearnog B ne pruzaju nam dosada nikakvu pomoc u vezi s pitanjem politickog uredenja Grcke kao cjeline, pa nase spoznaje 0 tome moramo jos temeljiti na Homeru i arheoloskim podacima. Prema Homeru

12 Grcka knjizevnast

Grcka mikenskog doba bila je mozaik manjih i veCih kraljevstava, svako sa sredistem u yelikoj palaci (Pil, Mikena, Tirint), povezanih ne bas tocno definiranim sayeznistyom s jednim kraljevstvom, tj. Agamemnonovim u Mikeni. Radi se yjerojatno 0 stvarnom stanju. Mikenske plocice to doduse ne po­tuduju ali i ne proturjece tome. No zato ti dokumenti daju bogate podatke o unutrasnjoj ekonomiji kraljevstva u Pilu i dopustaju da rekonstruiramo u tancine sliku autokratskog rezima, birokratski organiziranog s mnostvom Cinomika, koji su mjerili, sabirali, dijelili, rasporedivali i uskladistavali. Ropski je posao bio rasiren i dobro organiziran. Rad je bio specijaliziran, a obradivanje zemlje bilo je uredeno na vrlo slozen naoin. U Homera nema predodzbe da je taj herojski svijet zapravo uzor birokracije, da je to drustvo kontrolirano od vojske povjerenika. Svaki i najmanji izvjestaj, dapace i racun 0 izddavanju i cuvanju jedne koze, registrirao je tajnik u palaCio Dokumenti linearnog B u tome su jednostrani i ne govore 0 oblicima mi­kenskoga zivota koji poznamo iz drugih izvora. Homerove pjesme prikazuju velike kraljeve i njihove dvorjane, govore 0 malobrojnoj i silno privilegi­ran oj klasi koja svoja prava temelji na plemenitosti roda i zivi od bastinje­nog imutka, a vezana je sarno neodredeno s jaCim gospodstvom i dosta cvrstim ali elasticnim kodeksom casti u kojem je glavno svojstvo osobna hrabrost.

No arheoloska otkrica upoznala su nas s klasom mikenskih trgovaca koji su izmedu 1400. i 1200. prije n. e. prenosili svoje proizvode do Sicilije i sve do Egipta i Palestine. Ucvrstili su se na Kreti, Rodu, Kipru i sirijskim oba­lama. Na osnovi svih podataka moze se reci da je vladajuca klasa zivjela ne sarno u blagostanju nego, staviSe, raskosno zahvaljujuCi smionosti i po­duzetnosti jake trgovacke klase. Poznato je da su kraljevi ddali pod rigo­roznom kontrolom svoje podanike s pomocu izvanredno razvijene i namet­ljive administrativne organizacije. Homer pozna u svemu tome sarno po­liticki aspekt.

Na vrlo tesko pitanje, zasto Homer ne zna mnogo toga iz hvota miken­skog vremena, dan je jedan odgovor u najnovije vrijeme. Nairne, svi pret­postavljaju, a tako su mislili i stari Grci, da je Homer zivio stotine godina nakon zbivanja koja opisuje i da 0 toj proslosti nije imao nikakve pisane dokumente. Prema tome bilo bi tocnije da se pitamo kako je dosao do onoga sto vrlo dobro zna. Odgovor je u tome da je grcka epika bila usmena i tra­dicionalna, tj. ona se sastavljala napamet, pamtila i usmeno prenosila, mi­jenjala se i povecavala. Tako Ilijada predstavlja posljednji stupanj jednog razvojnog procesa i prosirenja, a pocetak joj je bio odmah za vrijeme opsje­danja Troje ili neposredno poslije toga.

U neodredenom casu poslije 1200. g. prije n. e. mikenska je civilizacija zbrisana s lica zemlje. Velike palace u Tirintu, Mikeni i Pilu razorene su, kraljevi i njihovi podanici su ubijeni iIi pretvoreni u roblje. Gotovo cetiri slijedeca stoljeca traje razdoblje mraka. S tom katastrofom mora da se izgubio i slogovni sustav pisanja (linear B), nedovoljan za grcki jezik. Tako su Grci morali iznova zapoceti. Neki genijalni anonimus unio je u sje­verno semitsko konsonantsko pisanje promjene koje su omogucile pisanje vokala pa je doslo do grckog alfabetskog pisanja. Najstariji je dokument toga pisanja metricki natpis na atickoj vazi iz prve polovice 8. st. prije n. e. ~o alfabetsko je pisanje sigurno barem stoHnu godina starije, tj. pada u pocetak 9. st.

Pjesnistvo prije Homera 15

nackim djelima pokojnika, vjerojatno u stilisticki cvrstu obliku s primje­som ukrasnih pridjeva, koji su izrazavali kvalitete poginula junaka. Prema tome, tuzaljke Ii himne u cast bogovima sadde vee jasne elemente epske poezije.

Posebnu su pozornost pobudivala slavna djela junaka - klea andr6n, koja za narod imaju osobitu vrijednost. Njima se on ponosi, ona ga nag one da i sam Cini takva djela. Najveea je sreea zivjeti u uspomeni potomstva i hiti slavljen u pjesmi. U Ilijadi 7,91 ponosni Hektor kaze: »Tako ee reCi tko, i slave mi nestati neee«, a u Odiseji 8, 580 govori se da su bogovi dosudili propast Iliju (Troji) zato »da to bude i rodu budueem pjesma«. Predmet pjesme bila su i slavna djela zena - kleos gynaik6n, kako vidimo u Odiseji 24, 196 i d., a osobito slucajevi velikih opacina (Ilijada 6, 357 i d.) iIi zloCin­stva (Odiseja 24, 201 i d. - zloCin Klitemestrin).

U podaeima 0 zivotu i polozaju prethomerskih pjevaca - aeda nailazimo na razIike izmedu Ilijade i Odiseje. Dok u Ilijadi Ahilej sam u dokolici veseli sree zvonkom formingom pjevajuCi 0 slavnim djelima junaka, u Odi­seji na gozbama rodovskoga plemstva razveseljava sudionike svojim pjes­mama 0 djelima ljudi i bogova pjevac profesionalae. Tako Penelopine prosee zabavlja pjevac Femije pjevajuCi uz svirku kitare pjesmu 0 tuznom povratku Ahejaea (1,325-321), a na dvoru kralja Alkinoja sl:ijepi Demodok (anticka je tradicija u njemu gledala Homerov autoportret) uz pratnju forminge pje­va uz ostalo i pjesmu 0 propasti Ilija (8,469-520). Pjeva6i iznose ono sto su culi da se slavi. Morali su nastojati da prikazana slika zivota odgovara prije svega shvaeanjima drustva za koje pjevaju. Publika je od njih trazila da dogadaje prikazuju kao da su sami njima prisustvovali iIi da su 0 njima dobili objasnjenje od ocevidaea (plasticno prikazivanje). Aed ne ponavlja vee gotovu pjesmu, nego je stvara, improvizira, sluzeCi se bogatom zalihom tipicnih mjesta: tradieionalnim situaeijama, opisima, poredbama, epitetima i s1. No ako slucajno pjeva vee slozenu pjesmu, njegovo izvodenje ne pre­staje biti stvaralacko. On, naime, pamti samo opCi tijek dogadaja, ali gradu uvijek oblikuje na svoj nacin. Kao grada sluze mu mitoloske price 0 hero­jima i bogovima (djela ljudi i bogova). Te price ne shvaeaju se kao aedova izmiSljotina nego kao istinita pripovijest.

Vee u pretknjizevnom razdoblju vazan se povijesni dogadaj, cesto odmah posto se zbio, pretvorio u pricu. Zadobivsi tako pogodan oblik za prenosenje, zbiljsroi se dogadaj preradivao i mijenjao, pa su u pricu s povijesnom jezgrom mogle prodrijeti erte bajke i novelisticki motivi (mit). Mitologija je podloga grckog pjesnistva i umjetnosti. Grcki mit ima zacetak u mikensko doba, a pro­izvod je, kao i grcki narod, spaja indoevropskih i mediteranskih elemenata. Likovi grckoga mita gotovo su posve antropomorfizirani, dok u mitologiji mnogih naroda veliku ulogu limajuzivotinje, kao npr. u Egipeana i Germana. Da su i Grei prosli taj stupanj, svjedoce neki neznatni ostaci, kao npr. epi-~

tet bo6pis - kravolik za bozieu Heru, a glauk6pis - sovolik za bozieu Atenu. U helenskoj mitologiji karakteristicne su dvije kategorije likova: besmrtni bogovi s ljudskim oblicjem, vrlinama i manama, i smrtni Ijudi -heroji, zamisljeni kao rodovsko"plemenske vode, kao preci rodovskih zajed­nica, kao utemeljitelji gradova itd.

Da je u Helena prije Homera evala epska poezija, potvrduju i Homerovi epovi, u kojima uz navedene cinjeniee nalazimo savrSenu epsku tehniku, umjetnicki izraz, umjetan jezik, okretan stih, mnostvo ukrasnih pridjeva zal

16 Grcka knjizevnost

koje testo nema opravdanja u Homerovu tekstu (brzonogi Ahilej), oblike iformule) koji se U\'ijek ponavljaju kad se u pripovijedanju dode do od­redena mjesta u opisu boja, gozbe, plovidbe lade, i na kraju tipicne brojeve. Ctnoeno je da se vrlo mnogo stihova u Ilijadi i Odiseji ponavlja potpuno iIi s manjim odstupanjima. Nema sumnje da su navedene pojave plod du­gotrajne umjetnicke prakse. Cini se da se i epski stih heksametar razvio iz d,-a kratka stiha: daktilskog tetrametra i adoneja. Oba se stiha javljaju

Afrodita (lijevo) predaje Pa­risu Helenu. Terakota iz Ta­nagre, 4/3. stoljece prije n. e.

kao samostalni stihovi upravo u eolskoj poeziji. Prema tome, razvoj epske pjesme bio je dug, a tekao je otprilike ovako: slavna djela pjevala su se najpl1ije u obliku lirske pjesme. Ona je dobivala sve viSe epskih elemenata i prelazila u lirsko-epsku pjesmu. Iz nje se razvila profana balada, koja se takoder pjevala uz pratnju glazbenog instrumenta. Daljnjim uklanjanjem Iirskih elemenata i isticanjem objektivnoga doslo je do oblikovanja prave epske pjesme, koja se od lirske razlikovala opsirnoseu i metrom. Od isprva kraCih pjesama razvio se mali ep, a tek kasnije, kad su se dogadaji koncen­trirali oko jednog glavnog junaka, razvio se veliki junacki ep.

Moze se pretpostaviti da su se epska pjesma i mali ep u Helena razvili jos u samoj Grckoj prije pocetka kolonizacije. To se zakljucuje po tome sto u matici zemlji imaju korijen likovi i motivi koji se nalaze u prvom planu Ilijade ili se u njoj usput spominju. U Tesaliji je Olimp, prijestolnica bo­-gova, s tesalskim Pelionom povezan je Pelej, Ahilejev otae, zatim kentaur Hiron, Ahilejev odgojitelj, i mnogi drugi. Tesalija je Ahilejeva domovina. U njoj se zbiva borba Lapita i Kentaura (Jlijada 1, 263-268, Odiseja 21, 295 i d.). Iz tesalske luke Pagaze krece prva grcka mitska ekspedicija na ladi Argo (Argonauti). Odiseja 12,69 i d. patvrduje veliku starinu te price. U Eto­liju pripada prica 0 Meleagru (Lov na kalidonskog vepra), zatim prica 0 ratu

Pjesnistvo prije Homera 17

Etoljana i Kureta (llijada 9,529 i d.). Iz Lokride je Ajant, Oilejev sin, i Menetije, otac Patroklov. U Beotiju spada prica 0 Edipu (Jlijada 23,680, Odiseja 11, 271 i d.); 0 ratu Sedmorice protiv Tebe (Jlijada 4, 372 i d., 5, 801 i d., 6, 223. i d., 23, 679; Odiseja 15, 244 i d.), zatim prica 0 ratu Epigona (Ili­jada 4,406). Odisej pl1ipada krugu prica otoka Kefalenije. Na Peloponezu ima­ju korijen Menelaj i Helena. Cini se da je Diomed bio najprije argejski bog rata. Svi ahejski junaci iz Ilijade bijahu predmet prica, ali neke karakteri­stike dobili su tek u kiklickim epovima ili u jos kasnijim pjesmama.

Prethomerske kratke pjesme pripadaju razlicitim krugovima prica. Mo­tivi koji se u njima obraduju cesto su internacionalni, kao npr. sukob vr­hovnog zapovjednika i njegova pratioca (Agamemnon i Ahilej); povratak od­sutna muza (Odisej) itd. U vrlo staro vrijeme idu i ovi motivi: velike bitke (trojanski rat); otmica (Paris - Helena); ubojstva majke, muza, djece, pa incesti i bajoslovni motivi, kao npr. motiv 0 zamamnoj pjesmi (Orfej, Am­fion, Sirene); 0 silasku u podzemni svijet (Heraklo, Orfej, Odisej) itd.

Da bi se pojedini motivi mogli sabrati oko jedne okosnice, potrebni su tzv. motivi koncentracije, npr. veliki rat (rat Argejaca protiv Tebe, rat Ku­reta protiv Etoljana, rat Ahejaca protiv Troje) ili zajednicka ekspedicija da bi se zadobilo neko blago (Argonauti i zlatno runo), iIi pustolovno putovanje (najstariji je oblik prica 0 Argonautima) Odiseja itd.

Nema sumnje da su svi ovi motivi proizasli iz istinski prozivljenih do­gadaja, koji su se zbog usmenog predavanja sve viSe udaljavali od povi­jesne jezgre i spajali s drugim srodnim motivima. Tako se motiv 0 otmici Helene spojio s pricom 0 trojanskom ratu. Historijska jezgra pnca moze se izvuCi s odredenom sigurnoscu sarno iz imena lica, mjesta, kultova i obicaja koji su se cuvali jos u historijsko doba.

Na razvoj grcke epske pjesme snaZno su djelovala dva povijesna dogadaja: seoba Domna i naseljavanje otoka u Egejskom IDoru i zapadnih obala Male Azije najprije sjevernim Ahejcima (Eolj anima) , pa Jonjanima i na kraju Doranima. Glavni dozivljaj naseljenika u novoj zemlji bile su ogorcene borbe za vazna strateska uporiSta s tamosnjim narodima: Mizanima, Frigijcima i Likijcima. Te su borbe davale temeljni motiv pricama. S njima su se mije­sale i price koje su naseljenici donijeli sa sobom iz domovine. Prema grc­koj tradiciji sjevernoahejski (eolski) iseljenici izvrsili su najprije pohod na zemlju Mizana i s njima vodili borbe. U njihovoj se priCi sacuvala uspomena na borbe oko Troje, za koju znamo da se nalazila kao dobro utvrden grad na Hisarliku, udaljena nekoliko sati od mora, i da je bila razorena oko 1250. g. prije n. e. Iz eolske Tesalije na eolske obale Male Azije vodio je put preko otoka Skira i Lezba, s kojima su povezane uspomene na Ahileja. Tako se Ahilej, odjeven u zenske haljine, krije u Likomedovu dvoru na Skiru, a na Lezbu je zarobio Brizeidu zbog koje se smrtno posvadio s Agamemnonom.

Njegovanje epske poezije preslo je u ruke Jonjana, koji su nedugo iza Eoljana dosli u Malu Aziju i zauzeli srednji dio njezine obale s obliznjim otocima. Tu su brzo preuzeli prvenstvo, kao sto su to postigli i u domovini - Atici. Okretni su Jonjani sposobni ne sarno za pronalazenje novoga nego i za ljupko pricanje, razmiSljanje i rasudivanje. Tako se ni u pjesniStvu

2 Povijest svjetske knjizevnosti

18 Grcka knjiievllost

nisu ogranica\'ali sarno na trenutni zanos osjeeaja, vee su voljeli i promislje· nost i realnost. Dok je eolsko-dorska grupa i u povijesno vrijeme cuvala osobitu i ogranicenu sklonost za lirsko-glazbene oblike, razvijat ee se u Jo­njana zbog njihove radoznalosti i zive okretnosti sve veti smisao i sposob­nost za razgo\'or, pragmaticnost, Iogicnost i racionalnost. I kao sto u grcku knjiie\-nost u\'ode epopeju, tako ee Jonjani kasnije poloziti cvrste temeIje nO\-eli, pO\ijesti, filozofiji, drami i romanu.

C Joniji je izlaganje epske grade uz pratnju glazbenog instrumenta presio u recitiranje, a iz eoiske se strofe razvio heksametar, koji je za sva vremena postao stihom herojske epopeje. Na temeIjima starojonskog dijalekta stvo­ren je u Joniji umjetan jezik, koji je do kasnih vremena bio izvor i uzor svim grckim knjizevnim jezicima. U njemu su cesti eoiski oblici, tzv. eolizmi, koji se objasnjavaju time sto se starojonski ep nadovezivao na eoisku poe­ziju, jezik i stil. Iz eolskog nisu preuzete sarno pojedine rijeCi i oblici nego i izrazi, formule i stereotipni sastavni dijelovi stiha.

Moze se pretpostaviti da su jonski pjesnici vee prije Homera pokusavali obraditi veeu gradu od Eoljana. Nisu se vjerojatno ogranicavali sarno na obradbu prica oko Troje. No u price 0 trojanskom ratu unosili su i likove iz jonskih prica, a osobito heroje iz mat ice zemlje. Motiv price 0 Argo­nautima, povezan s najranijom eoiskom kolonizacijom prema istoku, zadobio je pun umjetnicki oblik tek u Miletu u krugu jonskih pjesnika koji su ga povezali s miletskom koionizacijom obaia Crnoga mora. Prica 0 Argonautima utjecala je i na jedan dio Odiseje (Eol, Lestrigonci, Kirka, Sirene, Skiia i Haribda, Helijeva goveda). Najveei je uspjeh jonskoga epa bez sumnje pro­nalazak i obradbu prica 0 Odiseju, gdje je dosia do izrazaja jonska fantazija i skionost Ijupkom pricanju. Stvoren je ne sarno niz dragocjenih prica, go­tovo bajki, vee i u njihovo srediSte postavljen tip junaka, koji je po svojim osobinama postao utjeIovljenje jonskoga ideala junaka.

Moze se zakljuciti da je u Grka davno prije Homera cvalo pjesnistvo koje je pripremilo plodno tlo za razvoj herojske epopeje. Na to upueuju povijesne i jezicne oinjenice, a njihovu tocnost potvrduje razvojni put he­rojske poezije romanskih, germanskih i osobito slavenskih naroda. Helen­skoj herojskoj epopeji prethodile su krace pjesme u kojima se uz pratnju glazbenog instrument a pjevalo 0 junackim djelima. Te su pjesme bile djelo Eoljana - Ahejaca, koji su dosli iz Tesalije i drugih dijelova grckoga kopna i prvi se ucvrstili u Troadi ina susjednim otocima. Pjesme s likovima i mo­tivima iz domovine mijeSale su se s onima u novoj postojbini, a podredene su bile jednoj osnovnoj temi - borbi sa stanovnicima u novome kraju. Nje­govanjem tih pjesama u tijeku nekoliko pokoljenja 5tvoroo je cvrst materijal­ni, tehnicki i eticki temelj za veliku narodnu epopeju koja je dobiia najviSe umjetnicko ostvarenje u Ilijadi i Odiseji otprilike u 9-8. st. prije n. e. Nema sumnje da su na velikoj gradi obaju epova i prije Homera okusali svoje snage razliciti pjesnici. No tek je genijalnom pjesniku uspjelo da epsku poeziju digne na umjetnicku visinu, koju otada do danas nije viSe nitko dostigao. Jasno je da se taj genijalni pjesnik bez ustrucavanja posluzio dostignuCima svojih prethodnika i stvorio Ilijadu i Odiseju kao jedinstvena umjetnicka djela.

Homersko pitanje 19

Homer i homersko pitanje

Ilijada i Odiseja povezane su u antickoj tradiciji s Homerom. rme Homer (H6meros) oznacuje zbiljsku osobu iako se u starini i u novije vrijeme tu­macilo kao opea imeniea, tj. kao slijepae, talae, drug, sastavljac. No ni danas se niSta pouzdano ne zna a Homerovu zivotu. U starini je napisano mnostvo pjesnikovih zivotopisa, ali su podaei u njima fantasticni i cesto proturjecni. lednako su nepouzdane i sve vijesti a vremenu pjesnikova zivota i domo­vini. ledni ga dde suvremenikom trojanskog rata (1194-1184), drugi misle da je zivio sto, a neki cetiristo godina poslije toga rata. Herodot (II, 53) kaze da je Homer suvremenik Heziodov. No ni time nije problem rijesen, jcr se ni vrijeme Heziodova zivota ne da pouzdano utvrditi.

Mnogo se jonskih i drugih gradova otimalo 0 cast da su Homerova do­movina. cini se da je ipak najstarija i u starini najvise rasirena vijest da je Homerovo rodno mjesto eolska Smirna, koja je postala jonskim gradom izmedu 9-8. st. prije n. e. U najnovije se vrijeme vjeruje da je mozda zivio u Troadi na dvoru nekoga prvaka. Homer se postovao i na otoku Hiju, gdje je jos u povijesno dab a postojao njegov kult i porodica rapsoda - Home­ridi - koji su imali zadaeu da cuvaju i reeitiranjem sire Homerove pjesme. NejasnoCi oko biografije i datiranja Homera pridruzuju se i druge teSkoee koje se ticu kompozicije i pravog autora obaju epova.

Ozbiljna kritika Homerovih djela zapocela je vee u starini. Njezin glavni zadatak bio je da utvrdi koja djela pripadaju Homeru. U pocetku su mu se uz Ilijadu i Odiseju pripisivale pjesme epskog eiklusa: Tebaida, Epigoni, Kiprije i dr., zbornik himna, epigrami, Boj zaba i miseva (parodija heroj­skog dostojanstva i svecanog epskog stila) i komicne pjesme Margit i Ker­kopi.

Herodot je uz Ilijadu i Odiseju priznavao Homeru sarno Tebaidu. U ho­mersko pitanje nisu mnogo zadirale filozofske, moralisticke i alegoricke interpretaeije i kritike Homerova teksta od Ksenofana do Platona. Aristotel istice Homerovu superiornost nad drugim epicarima, a nju mu pribavlja jedinstvo i jednostavnost kompozieije. Homer nije zahvatio Citav trojanski rat, »i zato se i u tome moze ciniti divan mimo ostale« (Poetika 1459 a). Ogra­nicio se na jedan dio i obogatio ga umeeima. Zato je Aristotelu Il~jada »jednostavna i puna trpnja«. Iako je shema Odiseje prepletena »i temelji se na jednoj peripetiji i raz1icitim prepoznavanjima«, opet je sastavljena »0 jednom cinu« (Poetika 1459 b i 1451 a).

U helenisticko doba aleksandrijski gramaticari proucavali su Homera, kolacionirali su iZidanja pojedinaea (kat' andra) i vulgate (kata p6leis), pro­vodili su reeenziju Homerova teksta s velikom filoloskom ozbiljnoseu, na­pisali su obilne komentare i razdijelili oba epa na 24 knjige (pj evanj a). Uceni Aristarh, najveCi filolog tadasnjeg vremena, ddi Homera autorom aba­ju epova. Protiv Aristarhova miSljenja postavili su Ksenon i Helanik hipo­tezu da je pravi Homer bio autor sarno Ilijade, a neki mladi pjesnik autor Odiseje. Zato su bili nazvani »rastavljaci« iIi »separatisti« (khorizontes). U njihovoj pretpostavei nalazimo prvu klieu tzv. »homerskog pitanja« koje se razvilo u novije vrijeme i raspravlja se a njemu vrlo intenzivno i usa-

2*

20 Grcka knjizevnost

H Diller. I dealizirano poprsje iz helenistickog doba

dasnje doba te jos nije TlJeseno, a maze se sazeti aka ovih pitanja: Je Ii postojao Homer? Je Ii on stvorio jedan iIi oba epa iIi sarno najstarije dije­love Ilijade? Postoji Ii jedinstvo u kompoziciji samih poema? Odgovori na to obuhvaeaju i problematiku koja se tice nacina kompozicije i aktivnosti pjesnika Homera, tj. je Ii to bio kreativni zahvat iIi sudjelovanje na izgrad­nji, kompilacija iIi sarno redakcija.

Osnivac moderne kritike Homerovih pjesama bio je francuski opat d'Aubignac. U djelu Conjectures academiques au Dissertation sur l'Iliade napisanom 1664, a objavljenom u Parizu 1715. d'Aubignae smatra Homera sarno imenom i Ilijadu krparijom ad 40 pjesama, u kojima se govori 0

trojanskom ratu. Njih je sastavio neki nepoznat i okretan sasivac pjesama.

Homer 21

To pluralisticko podrijetlo Ilijade objasnjavaju mJesavina disparatnih ele­menata, nezgrapnost i nepodudarnost saddaja i lingvisticka sarolikost. OVdje mozemo spomenuti i Dubrovcanina Ignjata Durdevica (1675-1737), koji u dvije rasprave tvrdi da Homer nije postojao i da su priou 0 trojanskom ratu izmislili pjesnici mitskoga vremena.

Veliku vaznost za povijest estetsldh ocjena Homerove poezije ima napulj­ski filozof Giambattista Vieo, koji je svoje misli iznio u djelu Principi di una scienza nuova (1725, 17302). Vieo porice svaku vjerodostojnost antickim biografijama i tradicionalnim podacima. Homerove pjesme smatra prvim historijskim dokumentom 0 zivotu i obicajima u staroj Grckoj, ali ddi da Ilijada i Odiseja ne mogu biti djelo sarno jednoga autora. Uvjeren u nepo­stojanje pisma u Homerovo doba i isticuCi proturjecnosti u obje pjesme, on tvrdi da je Homer kolektivno ime mnogih pjesnika-rapsoda. No Vieo vjeruje u pjesnicku velicinu Ilijade i Odiseje i u njima gleda iznad svega umjetnost. Njegov Homer, tumac mladosti i zrelosti Grcke, tumac jednog barbarskog razdoblja puna zestokih strasti (Ilijada) i drugog profinjena i mirna (Odiseja), zapravo je simbol grcke epske poezije.

Lingvistickim problemima (otkrice vrijednosti digame) i kritici Home­rova teksta obratio je osobitu pozornost Richard Bentley, a Robert Wood i neki drugi produbili su odnose Ilijade i Odiseje s primitivnim civilizacijama u podrucju komparativne etnografije. Wood dokazuje uz ostalo da Homer nije znao pisati.

Nov interes za proucavanje Homera probudio je F. A. Wolf djelom Uvod u Homera (Prolegomena ad Homerum), koje je tiskano 1795. Potaknut Vil­loisonovim izdanjem sholija venecijanskog rukopisa (Codex Venetus A, naj­bolji rukopis Ilijade iz 10. ili 11. st.) i uvjeren u vjerodostojnost Cieeronova podatka 0 Pizistratovoj redakciji Homerovih pjesama (De orat. III, 34, 137: primus Homeri libros confusos antea sie disposuisse dicitur, ut nunc ha­bemus = Kaze se da je Pizistrat prvi Homerove knjige, koje su prije bile zbr­kane, rasporedio ovako kako ih sada imamo), Wolf je obnovio d'Aubigna­covu tezu 0 rastavljanju Homerovih pjesama na pojedinacne pjesme. Wolf zeli dokazati da su Homerove pjesme ispjevane bez pisma, jer navodno Grci u Homerovo vrijeme nisu jos poznavali pismo. Pjesme su sirili usmenom predajom rapsodi i mijenjali ih, a sakupljene su i napisane oko 550. go dine i uredene Pizistratovom redakcijom. No njih su i dalje dotjerivali tzv. ispravljaCi - diaskeuastai. Prema Wolfu, pjesme koje Cine Ilijadu i Odiseju nije ispjevao jedan pjesnik, a umjetnicko jedinstvo u Ilijadi stvorila je gra­da sto ju je sarna prica saddavala.

Dokazana je pogresnost Wolfove pretpostavke. Moderna arheoloska istra­zivanja i kretsko-mikenska epigrafska otkrica nepobitno dokazuju da je davno prije Homera postojalo pismo. Njime su se obilno sluzili Krecani i Mikenjani koji su i govorili jezikom vrlo srodnim Homerovu i postovali su mnoga bozanstva koja nalazimo u Homeru. I nadalje, danas se gotovo nitko viSe ne usuduje pridavati veliku vaZnost kasnijoj vijesti 0 Pizistratovoj re­dakciji. Vijest kod Cieerona iIi je Cista legenda iIi se mora shvatiti u smislu da je Pizistrat naredio da rapsodi u odredenom redoslijedu recitiraju Ho­merove pjesme.

Nakon Wolfa problem postanka i razvitka Homerovih epova pokusavao se rijesiti na mnogo nacina. Odatle su i razliciti rezultati i mnogo teorija.

22 Grcka knjizevnost

No S\'e dosadasnje istraZivace mozemo podijeliti uglavnom u dvije skupine: u pluraliste iIi analiticare, koji brane misao 0 kolektivnom autorstvu sma­trajuci da su pojedine dijelove Homerovih epova slozili razIiCiti pjesnici, i u unitariste, koji brane jedinstvo epova pripisujuCi ih jednome stvaraocu. Te­meIjni oslonac unitarista jesu jedinstvo u kompoziciji i dosljedno provedeni karakteri glaynih lica. Njima suprotstavljaju njihovi protivnici takoder os­troumne razloge koji govore 0 nedosljednosti pojedinih dijelova i 0 oCitim interpoIacijama. Ni pristase jedne ni pristase druge strane ne mogu dovoljno u\"jerljivo oboriti dokaze svojih protivnika.

S obzirom na rezultate najnovijih istrazivanja, danas sve vise prevlada­\'aju neounitaristicke tendencije. Neounitaristi dde da su bila dva pjesnika. Jedan je stvorio Ilijadu, drugi Odiseju. Oni su bili pjesnici-umjetnici koji su se posluziIi starijom gradom koju su mijenjali podvrgavajuCi je jedin­stvenoj umjetnickoj zamisli. cini se da se istini najvise priblizava misao koja u prvi plan istice elemente jedinstva i umjetnicku cjelovitost obaju epova, a dopusta da i u Ilijadi i u Odiseji ima kasnijih interpolacija koje su uzrokovale pojedinacna proturjecja. Nastanak Ilijade i Odiseje, kakve da­nas imamo, ne valja stavljati u prve pocetke epske poezije nego II kasnije vrijeme, tj. gotovo na kraj razvoja epskog pjesnistva.

Ilijada

Ilijada (Ilias, 15693 heksametra) nosl lme po Iliju, drugom imenu grada Troje. Saddaj joj je uzet iz prica 0 trojanskom ratu. Pjesnik nije obradio dugo vremensko razdoblje, nego je ogranicio gradu 'prikazavsi dogadaje koji su se zbili za 51 dan u desetoj godini rata.

Temeljni je motiv Ilijade srdzba tesalskoga kraija Ahileja, najvecega grc­kog junaka pod Trojom. Vrhovni zapovjednik Agamemnon oteo mu je Iijepu ropkinju Brizeidu. Raspaljen zbog toga, Ahilej nece vise da sudjeluje u boju. To je tezak udarac za Grke, koji dolaze u tesku situaciju, jer ih Trojanci potiskuju i gotovo im osvajaju tabor. Ahilej se prihvaca boja tek onda kad mu je glavni trojanski junak Hektor ubio najmilijeg druga Patrokla. U dvo­boju Ahilej ubija Hektora. Njegovim pogrebom zavrsava se radnja Ilijade.

Unutrasnja povezanost radnje postignuta je motivom srdzbe, jer se oko nje odvijaju svi dogadaji u epu. Ahilejevo odustajanje od borbe dopusta da se razvije slika bojeva i prikaze sjaj drugih grckih i trojanskih junaka. Ahi­Iejeva srdzba omogucila je pjesniku da preuzme u svoje djelo niz borbenih prizora iz starijih pjesama.

Pjesnik koji je tako genijalno znao postaviti temu sigurno nije pomis­Ijao na to da bi se srdzba raspIinula u besciljnim borbenim prizorima u kojima Ahejci po Zeusovoj odluci moraju pretrpjeti niz poraza. Iz ahejskih poraza mora doCi do zelje Ahejaca da svoga glavnog junaka pokusaju vratiti u boj. To oni i cine saljuCi Ahileju poslanstvo (9. pjevanje), koje je bezus­pjesno. Ahileja ne vraca u boj sazaljenje prema pritisnutim zemljacima, nego ziva zelja da se osveti Hektoru koji mu je ubio druga Patrokla. Motiv

Jlijada 23

o Patroklu produbio je pjesmu 0 srdzbi, jer je ne sarno uvjetovao Ahilejevo izmirenje s Agamemnonom i njegov panovni zahvat u borbu, vee je tu borbu i momlno opravdao. JUJnak kao Ahilej nije mogao zadovoljiti sarno tuzaljkom u cast drugu, koji je pao kao irtva njegove samovoljne ustraj­nosti. Zato ubija Hektora i u osvetnickom bijesu oskvrnjuje njegovo tijelo. Iz etickih razloga pjesnik zaokruzuje poemu zacijelo najljepsim prizorom u Ilijadi. Sijedi trojanski kralj Prijam dolazi potajno Ahileju da otkupi tijelo sina. U dramatskom susretu skrseni starac ljubi ruku ubojice svoga sina. U tom se casu Ahilejev osvetnicki bijes pretvara u suze i toplo ljudsko suosje­eanje. Zaboravlja na osvetu i vraea Prijamu mrtva sina. Tako se strahote ratnog klanja smiruju u dirljivu prizoru posmrtnih svecanosti u cast heroju, koji je pao za slobodu domovine. Taj posljednji motiv obogatio je karak­terne crte Ahilejeve licnosti.

Helena i Paris i (u sredini) Andromaha s Hektorom. Slika na halkidskoj amiori, oko 550. prije n. e.

Takva je Ilijada po svojoj kompoziciji bez sumnje jednostavna, jasna, planski izgradena i cvrsto povezana cjelina, kakvu eemo tesko nad u ep­skim djelima takve sirine i veliCine. Pjesnik odmah izlaze cijelu radnju, koja se ne sastoji sarno od junackih djela vee i od mnostva govora, kojima se izvanredno oCituju karakterne osebujnosti govornika. Ne zadovoljava se sa­rno iznosenjem cinjenica, nego zbivanja svodi na jasno osobno djelovanje, radilo se 0 ljudima iIi bogovima koji su u svojim postupcima posve izjed­naceni s ljudima.

Na pocetku i zavrsetku Ilijade razvoj je glavne radnje brz i direktan, a u sredini indirektan i usporen. Mnogi umeci prekidaju jednolican narativan ritam i obogaeuju radnju. Kad ona dode do kulminacije, pjesnik odgada razrjesenje sredstvima retardacije, medu kojima valja istaei digresije, po­navljanja i poredbe. Digresija svojim opsegom i raznolikoseu dostize kadsto razmjere samostalne epske pjesme, tj. postaje epizodom koja omogueuje

24 Grcka knjiievnost

slusaocu da nacas predahne, da se odmori. Tako djeluje ljubavni prizor iz­medu Parisa i Helene u 3. pjevanju, epizoda Glauko - Diomed i rastanak Hektora i Andromahe u 6. pjevanju, poslanstvo Ahileju (9. pj.), prizor u ~estoroyu satoru (11,618-803), ljubavni prizor izmedu Zeusa i Here (14. pj.), opis stita (18. pj.). Iako su to dodaci, oni su najuze povezani s glavnom radnjom.

Da bi neke od njih unio u svoje djelo, pjesnik se posluzio i nasilnim srcdstyima. Za Ijubavni prizor u treeem pjevanju morala je Afrodita pozvati Helenu, koja se nalazila na trojanskoj kuli. Da bi Hektora doveo u grad i dobio prizor rastanka, u casu najveee opasnosti salje glavnog junaka u Troju po poslu koji je mogao uspjesno obaviti bilo koji ratnik. Krivo misle oni koji prigovaraju da je odvise preuranjen Hektorov rastanak u 6. pjeva­nju. Tesko bi se moglo naCi za to drugo, sretnije mjesto u Ilifadi, jer Hektor nema razloga da ponovno dolazi u grad, a ne bi ga imao ni u sestom pje­vanju da ga pjesnik nije nasilno stvorio. No kad pomislimo zasto je Hektora doveo u Troju, moramo se diviti pjesnikovoj genijalnosti.

Tako je pjesnik vee u 11. pjevanju pripremio zamjenu oruzja da bi moti­virao opis stita u 18. pjevanju. Zanimljiv je tehnicki pokusaj da se u prizoru s Glaukom (6. pj.) popuni ratna stanka, koja je nastupila Hektorovim od­laskom u grad. Jednako je zanimljiv i prizor u Nestorovu satoru (11,618 i d.), kojim je postignut predah od ratne vreve i dana Nestorova aristija u mla­dim danima. Tako je nezgodno prekinut boj u 8. pjevanju da se dobije kao predah poslanstvo Ahileju, itd. Ti se motivi izmjenjuju cesto nagovjes­tajima koji unaprijed najavljuju zadnji cilj, tj. potpuno razrjesenje nape­tosti. Tako npr. u Ilifadi 15,60 i d. Zeus nagovjeseuje rasp let radnje kad spominje da ee Hektor potjerati Ahejce do njihovih lada, Ahilej ee poslati u borbu druga Patrokla, Hektor ee ga ubiti, ali ee i njemu oduzeti zivot Ahilej.

Uz srdzbu Ahilejevu, za povezanost motiva u IliJadi od temeljne je vaz­nosti i motiv osobito istaknut u samom uvodu - Zeusova odluka (Dios buZi). Zeus zeli, usprkos sklonosti prema Ahejcima, ahejskim porazima 05-

vetiti povrijedena Ahileja. No Patroklovom smreu razvio se u junaku osjeeaj koji se ostro protivi porazu Ahejaca, jer Ahilej u tom casu hoee da od nepri­jatelja postane njihovim saveznikom, i doista ih dovodi do pobjede. cini se da je najvjerojatnije misljenje onih koji smatraju da je pjesnik automat­ski sa starim motivom Zeusove odluke povezao novi, i to u velikoj mjeri etic­ki motiv prijateljske vjernosti, olicene u drugarstvu Ahileja i Patrokla. J e­dnostavan i dosljedno proveden motiv srdzbe povezan sa Zeusovom odlu­kom odvijao se ovako: svada Agamemnona i Ahileja, povlacenje Ahilejevo i s time u vezi stjecanje Zeusove sklonosti, pokusaj Agamemnonov da se bori bez Ahilejeva sudjelovanja, porazi Ahejaca i s njima u vezi ispunjenje Zeusove odluke i zadovoljstine Ahileju, dakle zavrsetak srdzbe. Ahilejev po­novni zahvat u borbu nije se morao nadovezati na prethodno, ali je za na­sega pjesnika od samog pocetka motiv 0 Patroklu bio cvrsto povezan s pje­smom 0 srdzbi, jer Patrokla nalazimo vee u prvom pjevanju u 307. stihu, a da ga pjesnik uopee ne predstavlja. To znaci da je on pripadao vee pretho­merskoj poeziji. Iz neke zasebne pjesme 0 Patroklu, kako to neki hoee, nas pjesnik nije crpao svoj motiv, jer prica 0 Patroklu bez Ahileja nije nikada postojala, kako to s pravom kaze Schmid. Prema tome, zasluga je pjesnika

Ilijada i Odiseja - vrijednost i utjecaj 33

Vrijednost Ilijade i Odiseje

Nijedno literarno djelo u povijesti covjecanstva nije imalo takvu sreeu da postane svojinom cijeloga naroda kao sto je bilo s Jlijadom i Odisejom. U njima je svako helensko pleme nalazilo dio svoga duhovnog zivota i po­nosilo se da je i ono pridonijelo nastajanju toga velikoga djela, jer je Homer smatran gradaninom svakoga grckog grada. Homerove je poeme mogao svaki Helen lako razumjeti bez ikakve filoloske pripreme. I dandanas, u posve drukcijoj sredini i drustvenim uvjetima, dobar prijevod cini ih svakome pri­stupacnim, pa nam ni vremenski raspon od gotovo trideset stoljeea, koji nas dijeli od davne epohe sadrZane u Ilijadi i Odiseji, ne smeta da razu­mijemo osjecanja, strasti i sukobe njezinih junaka i da shvatimo smisao njihovih teznji.

Pod Homerovim neposrednim utjecajem radaju se i razvijaju sve knji­zevne vrste, a njegove poeme postaju neophodno potrebna knjiga Helenima svih pokrajina, staleza i dobi. Na njima su mladi Grci ucili ne sarno Citanje nego i svoj jezik i povijest. Proucavaju ga mnogi grcki filozofi. Platon i Ari­stotel drZe ga prauzorom aticke tragedije. Iz njega su crpli gradu lirski i tragicki pjesnici. Eshil je nazvao svoje drame »mrvicama od bogata Home­rova stola«. Slikari i kipari stvarali su svoja djela prema Homerovim opi­sima (Fidijin kip Zeusa u Olimpiji). U Ateni je bilo zakonom odredeno da rapsodi za vrijeme panatenejske svecanosti mogu recitirati sarno njegove pjesme. Rapsodsko recitiranje epskih pjesama mozemo pratiti od 6. st. prije n.e., iako nije iskljuceno da je bilo u obicaju i ranije. Osobito se njegovalo u jonskim pokrajinama. No u Herodota 5, 67 doznajemo da su se recitira­nja Homerovih pjesama odrzavala i u Sikionu na Peloponezu. Osim toga na~ lazimo ih i u Sirakuzi, u Halkidi, na Delu, na Hiju, u Salamini na Kipru, u Epidauru, u Brauronu u Atici i drugdje, a osobito u Ateni. Tako su se Homerove pjesme prenosile od pokoljenja do pokoljenja, a za njihovo si­renje pripada velika slava starim rapsodima koji su ih iz svoje domovine, eolske i jonske Male Azije, prosirili po citavu podrucju gdje se govorilo grckim jezikom. Homer je u punom smislu rijeCi bio ucitelj i odgojitelj Helena.

Homer je starim Helenima pruzao izvanrednu korist i u moralno-politic­kom smislu, jer im je u umjetnickom ruhu prikazivao povijest onih pra­starih vremena u kojima su oni nazirali reflekse svoga zbiljskog zivota. Pre­tvarajuCi realnost i legende 0 trojanskom ratu u veliku naciona1nu borbu svih Helena protiv Azije, Homer je Grkepoticao i na slavan otpor protiv perzijskog osvajaca.

Homerovo zivo pr,ipovijedanje, jasno izrazavanje i zorno crtanje dusevnih karakteristika ljudi davnih vremena osvaja nas i danas. Ta je poezija uvijek svjeza i puna zivotne dinamike i humanizma. Nema djela u svjetskoj knji­zevnosti koja su toliko utjecala kao Homerovi epovi. Jasne tragove toga utjecaja pokazuje sva kasnija grcka knjizevnost, a preko nje i rimska. Naj­vee em rimskom epicaru Vergiliju bio je uzor Homer, a njegova su djela svojim oblikom i kompozicijom ostala do danas nenadmasen uzor epske poezije.

3 Povijest svjetske knjizevnosti

34 Grcka knjizevnost

Mali Homer

Pod gornji se naziv mogu sabrati neka manja pjesnicka djela, koja su sc pripisi\'ala Homeru. Ovamo pripadaju:

1. Zbirka od 33 himne u heksametru i epskome stilu. To u stvari i nisu himne, sto potvrduje i njihovo najstarije ime prooimia = uvodi. Sluzile Sll, nairne, rapsodima kao uvod II njihovo recitiranje epskih pjesama. VeCi dio \Tlo su kratke pa i to govori 0 njihovoj naravi. Tko je sastavio zbirkll, ne zna se, a isto tako ne moze se utvrditi ni vrijeme njihova postanka. Neke pokazlljll veell starinu, a u drugima ima kasnijih elemenata. Nastajale Sll u vremenskom rasponu od 7. do 5. st. Spomenut cemo sarno neke koje su po broju stihova prave male poeme kao npr. Himna Demetri (495 st.), Apo­lonu (546 st.), H ermu (580 st.) i Afroditi (293 st.).

Himna Demetri obraduje pricu 0 otmici Perzefone i teskoj boli Demetre koja trazi kcerku. Povezana je s prastarim kultom eleuzinskih misterija, pa se moze smatrati najstarijim dokumentom 0 tim misterijama. Napisao ju je vjerojatno neki aticki pjesnik iz 7. st.

Himna Apolonu pjeva u prvom dijelu 0 Apolonovu rodenju na otoku Delu, a drugi dio obraduje zgode oko osnivanja prorocista u Delfima.

Puna humora i ljupkosti je Himna Hermu. Tek rodeni Hermes ukrao je bratu Apolonu pedeset krava i lukavo zameo tragove. Kad je Apolon otkrio goveda, vragolasti se Hermes pomirio s velikim bratom poklonivsi mu ki­taru koju je izumio.

Himna Afroditi pjeva 0 boziCinoj ljubavnoj avanturi s Anhizom koji cuva ovce na brdu Idi u Troadi. Ostale himne slave moe razliCitih bozansta\'a.

2. Boj zaba i miseva (Batrakhomyomakhia, 303 st.). Svecani uvod, skup­stina bogova i njihovo sudjelovanje u boju, stil i epski kolorit podaju pje­smi karakter parodije junackog epa. Vjerojatno je nastala u aleksandrij­sko vrijeme.

3. Margit (Margites, margos = budala) bila je podrugljiva pjesma. Sacu­vano je nekoliko stihova i vijesti 0 pjesmi kod antickih pisaca. Radilo se o junaku-budali koji je svasta znao ali sve naopako. Tako ga i njegova mlada zena mora na lukav nacin navesti da obavlja bracne duznosti. S ob­zirom na podatak kod Eustatija 1669, 41 da je junak-budala bio sin vrlo bogatih roditelja, moglo bi se zakljuCiti da je pjesma sadrZavala i odrede­nu socijalnu polemiku. Aristotel je Margita drZao Homerovim i vidio u nje­mu zametak komedije.

4. Kerkopi (Kerkopes). Stare vijesti govore da se radilo 0 dva brata lukava lopova. Uhvatio ih je Heraklo, ali ih je oslobodio kad su ga svojim salama i dosjetkama nasmijali.

U Pseudo-Herodotovu zivotopisu Homera sacuvano je vise kraCih heksa­metarskih pjesmica koje se zovu epigrami. Vrijedne su spomena dvije: Eireziona (Eiresi6ne = maslinova grancica omotana vunenom vrpcom). Ovu ljupku folklornu pjesmicu pjevali su na otoku Samu 0 Apolonovoj svetkovini djecaci obilazeCi kuce s granCicom i trazeCi darove. Druga je saljiva pjesma Pee ili loncari (Kaminos e kerameis). Pjesnik moli bozicu Atenu da poda loncarima srecu i poslovni uspjeh u dobroj zaradi ako ga obdare. Ako mu niSta ne poklone, zeli da im svakojaka cudovista, pa i Kirka i Kentauri, razbiju pee i uniSte proizvode.

Heziod 37

Heziod

HEZIOD (Hesiodos) prVl Je grcki pjesnik koji daje 0 sebi biografske po­datke. Tako u uvodu Teogonije govori 0 svom pjesnickom posvecenju. Dok je pasao ovce na padinama Helikona, Muze su ga obdarile lovorovim skep­trom, udahnule mu dar bozanske pjesme i naredile mu da slavi bogove. U spje­vu Poslovi i dani navodi da mu je otac zbog teske neimastine napustio eol­sku Kimu u Maloj Aziji i naselio se pod Helikonom u jadnome beotskom selu Askri, koja je zimi strasna, ljeti mucna i nikada ugodna (st. 635-640).

Poslije oceve smrti moran je oko nasljedstva voditi sud ski spor s bratom Perzom, koji je podmitio kraljeve »darozdere« (st. 39) i tako dobio veCi dio imutka. No Perzo je brzo spiskao imutak i htio povesti novu parnicu. To je Heziodu dalo povod da u svojoj poemi uputi brata na rad i cestit zivot. I dalje pripovijeda pjesnik da je u Halkidi na Eubeji kod igara prigodom Amfidamantove sahrane u pjesnickom nadmetanju dobio kao nagradu tro­nog koji je· posvetio helikonskim Muzama (st. 659 i d.). Odatle vjerojatno potjece izmisljeno Heziodovo natjecanje s Homerom, ovjekovjeceno u spisu Natjecanje Homera i Hezioda (Ag6n Homiru kat Hesi6du, cesto se citira i na latinskom kaoCertamen Homeri et Hesiodi iIi sarno Certamen). U spisu se uz ostalo opsirno prikazuje nacin pjesnickog natjecanja. Prisutni Grci dali su prvenstvo Homeru, ali kralj Paned, predsjednik natjecanja, dosudio je pobjedu Heziodu jer poziva na obradivanje polja i mir, dok Homer opi­suje rat i pokolj. Spis je sacuvan u kasnoj redakciji iz Hadrijanova vreme­mena, ali njegov postanak pada sigurno jos dalje od 5. st. prije n. e., na sto upueuju i njegovi odjeci u Aristofanovoj komediji Mir (st. 1282-1283; 1286-1287).

Kada je Heziod zivio, nisu znali ni u antici. Danas se drZi da je bio mladi od Homera i stariji od ArhiIoha, koji ga oponasa. Heziodovo stvaralastvo u naponu je pri kraju 8. st.

Heziodu se pripisivalo mnogo pjesama, ali se autenticnost mnogih po­ricala. Proucavanje Homera potaklo je moderne kriticare da postave i pi­tanje 0 kompoziciji Heziodovih djela, pa se tako uz homersko rodiIo i he­ziodovsko pitanje. Pobijalo se jedinstvo Teogonije, a Poslove i dane drZalo se konglomeratom pjesama. staviSe, poricalo se i historijsko postojanje pje­snikovo. Moderna je kritika mnogo toga ispravila i danas uz ostalo i stiIi­sticka analiza dokazuje da su Heziodova djela: Teogonija (Theogonia =Po­stanak bogova, 1022 heksametra) i didakticki spjev Poslovi i dani (Erga kat hemerai, 828 heksametara). Iako Teogonija pokazuje bolju metricku tehniku, opeenito se drZi da je ona nastala poslije Poslova i dana. U ovom se djelu, nairne, odraZava pjesnikova zrelost, a i u st. 659 Poslova pjesnik aludira na Teogoniju.

Teogonija je prva grcka mitoloska sinteza u kojoj je sazeta povijest po­stanja svijeta i rodoslovlje bogova. Idejna joj je svrha da pokaze afirma­ciju Zeusa, koji pobjedom nad Titanima i drugim nemanima iz proslosti postaje svemoguCi cuvar pravde. Isticanje moralnih problema i tdnja za sustavnim shvaeanjem svijeta najavljuju pocetak rusenja tradicionalnog po­gleda na svijet. U izvanredno 'bogatom sadrZaju Teogonije nalazimo vrlo stare elemente. Pomirenje izvanolimpskih elemenata sa Zeusovom pobjedom ne zbiva se bez nasilja i uoCIjivih prastarih ostataka kao sto je npr. lik

38 Grcka knjizevnost

Hekate, koja se Cini kao neka istocnjacka ili minojska bozica, zastitnica ratara i obicnih Ijudi a ne heroja. Jedan od najzanimljivijih dijelova Teo­gO/lije je UYod, gdje pjesnik govori 0 sebi i navodi svoje ime, a pjesnicki najsugestiynija je Zeusova dugotrajna borba protiv Titana.

Pos!o\'i i dani poema je rada, napisana u obliku opomene bratu pijanici Perzu, kojemu pjesnik daje niz savjeta kako ee steCi imutak na castan nacin. Obracanje Perzu sluzi sarno kao forma za pouke sto ih zapravo pjesnik upu­cuje syojim suvremenicima. Iz mita 0 Prometeju i Pandori i mita 0 pet rodova ljudi Heziod izvodi misao da je zivot nekad bio sretan i bezbrizan, dok je pjesnikova sadasnjost gorka. Iz negativnog izvodenja izlazi pozitivna opomena da se covjek moralnom energijom i radom mora osloboditi bijede. Savjeti bratu Perzu mogu se sazeti u dvije zapovijedi: radi i budi pravedan! Rad i pravda temelj su Heziodova morala. Stoga se poredak i napredak drustva mora temeljiti na radu, pravdi i moralu, a ne na nasilju, lazi i pre­vari. Te misli postaju jasnije kad se zna da pjesnikov zivot i rad pada u vrijeme sve jaceg zaostravanja klasne borbe izmedu aristokrata i iskorisCi­vanih siromasnih slojeva. Nasilje kraljeva-darozdera i plemstva osuduje se u basni (prva zabiljezena basna u evropskoj knjizevnosti) 0 jastrebu koji hvata u pandze slavuja i prijeti mu da ce s njime uCiniti sto ga bude volja. Na politicku borbu protiv plemstva Heziod uopee ne pomislja, nego sarno prijeti odmazdom Zeusa, koji ce sigurno kazniti nasilje i nepravdu. To je sredisnja misao poeme.

Heziod u tan Cine opisuje orude i sve poslove ratarske godine, upleeuCi u to niz prakticnih pravila za zivot i realisticke opise prirode (zima, ljeto). U Citavu spjevu osjeea se miris zemlje i tek pokosene trave i pjevanje cvrc­ka. Poemu zavrsava razmatranjem sretnih i nesretnih dana za pojedine poslove.

Iako je Heziodov pogled na zivot pesimistican, ipak slavljenjem rada i kritikom suvremenog drustva postaje revolucionar u odnosu spram ratnic­kog ideala herojske epohe. Zbog antiherojskog i ratarskog sadrzaja poeme nazvan je pjesnikom ratara i helota-robova. Jezik mu je Homerov, stih he­rojski heksametar, a fraza kratka i jezgrovita. Izrazava se slikovito, u stilu narodnih poslovica, privrZen je vise stvarima negoli rijecima.

Vee je anticka kritika visoko cijenila odgojnu stranu Heziodova djela. Nastavljaci njegovi su pjesnici genea>loskih epova. Prethodnik je pOllcne li­rike i filozofske poezije 7. i 6. st. prije n. e. U klasicno vrijeme utjecaj pjesnika iz Askre oCituje se osobito na etickom planu kod Solona i Eshila. Oponasali su ga u aleksandrijsko doba i voljeli ga i kao izvor mitova i zbog literarne vrijednosti (Kalimah, Arat). Spominje ga s postovanjem i pjesnik Vergilije u Georgikama II, 176: Ascraeumque cano Romana per oppida car­men (»Pjevam askarsku pjesmu, a gradi me slusaju rimski«).

Od ostalih Heziodu pripisanih djela sacuvan je sarno Stit Heraklov (As­P1S Herakleus, 480 heksametara). U pjesmi se govori 0 Heraklovu rodenju i njegovu boju s Aresovim sinom Kiknom. Opis Heraklova stita zauzima najveCi dio pjesme (st. 139-317). Radi se 0 ne bas uspjeloj imitaciji Ho­merova opisa Ahilejeva stita. Pjesma je vjerojatno djelo nekog rapsoda.

Na zavrsetku Teogonije najavljuje se nova pjesma. Ona ee pjevati 0 ze­nama koje su kao ljubavnice bogova rodile slavno potomstvo. Rapsodi su, kako se cini, ovdje ucinili zgodan prijelaz k pjesmi koja se smatrala Hezio-

Lirika pretklasicnog razdoblja 39

dovom i cit ira se pod imenom Katalog, Katalog zena (Katalogos, Katalogos gynaik6n). Imala je pet knjiga i sadriavala velik broj mitoloskih prica iz razlicitih krajeva Grcke, pa je pruzala bogatu gradu lirskim i tragickim pjesnicima. Navedena pjesma i1i bar posljednje dvije knjige navodile su se i pod imenom Eeje. Naziv dolazi od formule kojom je pjesnik zapoCinjao historijat svake nove zene: grc. e hoie = iii kakva (je bila ... ). Saouvani su samo fragmenti. Nedostatni su ostaci za izricanje nekog suda 0 ostalim pje­smama koje su takoder pripisivane Heziodu.

Lirsko pjesnistvo

Uvod

Lirska je pjesma stara koliko i covjek i u davnini je bila nerazdruZivo vezana za glazbu i pIes. Tako su se u jednome skladu nasla stopljena tri elementa: rijec, melodija i pokret. Pjevana poezija dostigla je vrhunac u staroj Heladi. Pjesnici su se u tijeku vremena poceli povlaCiti u zatvorena drustva gdje su svoje stihove samo kazivali ili pisali za Citanje. Takva pi­sana poezija, posve oslobodena glazbe, morala je donekle promijeniti i svoj oblik, a njezini prvi poceci javljaju se u aleksandrijskom razdoblju grcke knjizevnosti. Najugledniji njezin predstavnik je Kalimah. Za njim su se poveli i rim ski pjesnici Katu!, Tibul, Horacije i drugi. Poezija se u tijeku svoje daljnje povijesti jos jednom udruZila s glazbom u popijevkama sred­njovjekovnih trubadura.

Helenska umjetnicka lirika u najvecem je sjaju izmedu 7. i 6. st. prije n. e. kada je epska poezija bila vee na zalazu. Ona je zapravo ritmicki i melo­dicki usavrseno narodno pjesniStvo. Mnogostruki su bili uzroci koji su uvje­tovali razvoj helenske umjetnicke lirike. Spomenut cemo dva glavna, a to su nova drustvena zbilja i razvoj glazbe.

Tri stoljeca prije perzijskih ratova za Heladu je vrijeme dubokih pro­mjena politickih i socijalno-ekonomskih odnosa. Provodi se kolonizacija sje­vera, zap ada i juga, nestaju stara kraljevstva, dolazi do zestokih borbi i sta­leskih sukoba oko ustavnih promjena. Osvjescuju se siroki narodni slojevi. U filozofiji nastupa borba protiv naivnog tradicionali:..:na. Sve to obogacuje i prosiruje vi dike grckoga zivota i unapreduje samostalnost cu;;pka poje­dinoa. Osjeca ise sve vise sklonost prema subjektivizmu i indiv.,"-cla~~zmu.

Iz zivotnih teskoca i borbi razvija se novi poredak j novi covjek, utvrduju se slobodniji socijalni odnosi i realniji pogledi nC. zivot i svijet. Izrasta samosvijest pojedinaca i skupina ljudi koji pOSL:ju svjesni svojih prava i vrijednosti. U teskocama svakodnevnog zivota sazrijevaju licnosti koje osjecaju potrebu da izraze svoje dozivljavanje i osjecanja. Te licnosti se trude da svoje ispovijesti umjetnicki obliku!:.t da bi mogli djelovati i na druge. Preokret nalazi izraza u knjizevnosti, osobito u lirici, koja postaje ziva slika svih oblika zivota svoga vremena.

40 Grcka knjizevnost

Apolon Belvederski. lz druge polovice 4. st. prije n. e.

Suvremen zivot budi u covjeku strastvena iii duboka os]ecanja i on ih zeli izraziti. Za to ima dosta prigoda, od kojih su osobito vazne jayne igre. One su pruzale pjesnicima ne samo prigodu da ih cuje siroki krug naroda nego su budile u njima i osjecanje koje u njihovim pjesmama zauzima vazno mjesto, a to je ljubav prema slavi. Ova budi u pjesnika zelju da pobijedi isti­cuCi svoje zivotne ideale. Drialo se da su pjesnici bogom nadahnuti pa su se pred publikom pojavljivali s velikim autoritetom.

Publika, koja priznaje pjesnika svojim uCiteljem, trazila je od njega da bude ne samo umjetnik nego da ima snazno nadahnuce, dostojanstvo i mu­drost i da njegova shvacanja budu u skladu s moralno-religijskim idealima njegova naroda. Licnost se sve viSe istice i odvaja od zastarjelih nazora i pre-

Solon. Teognid 53

cestit pogreb uz mnogo placa i tuge svojih dragih, pobuduje u nama divlje­nje, ali kao pjesnik nedostaje mu dramaticnost osjecaja, ceznja, polet i nadahnuce, sto su najsugestivnija pjesnikova sredstva. Moze se reCi da je Solon rijetko pravi pjesnik. Na vrh svake stvari postavlja mjeru. Ova je njegova slava i granica.

Kao sto figurativne umjetnosti u Atici u tijeku 6. st. nastoje da povezu grubu snagu peloponeske plastike s profinjenoscu i izrazajnoscu jonske umjetnosti, tako Solon spaja gradansku svijest i vrlinu Tirtejevu s jasno izrazenom licnoscu jonske i eolske lirike. Toj vezi, kojoj duguje svoju ori­ginalnost, ddavnik Solon ne nalazi uvijek odgovarajuCi umjetnicki izraz. Stoga njegova poezija ostaje redovito pomalo govornicka. No usprkos tome ne nedostaju tu i tamo i pjesnicki zanosna mjesta.

Valja istaknuti da su Solonove pjesme danas u prvom redu dragoejen povijesni i ljudski dokument. 1z njih zraci uvijek duh iskrenosti i cvrstog uvjerenja koje moze osvojiti citaoea. Pjesnik vjeruje u konacnu pobjedu pravde. Nepravda ima sarno prividne pobjede, a bozanska osveta uvijek ce stiCi svakoga krivea. No Solon kao jasan i prosvijecen duh ne shvaca pravdu po put Hezioda kao nesto cudotvorno, tj. kao blagoslov iIi prokletstvo s neba. Nepravda izaziva strasti, stvara nered i tako vuce u propast pojedinee i ddave.

Solon pretpostavlja uzrocnost i posljedicnost u zivotu prirode i s tom zakonitoscu usporeduje i zakonitost drustvenih proeesa. On ima jasan po­jam 0 punoj ljudskoj odgovornosti. Zato govori da Atena nece propasti zbog djela bogova vee je mogu povuCi u propast ljudi svojim nasiljem. Stoga se trudi da gradane usmjeri na pravi put. S mnogim vedrim mislima stoje u suprotnosti poneke erte pesimizma, jer priznaje da se ne moze uvijek izbjeCi nevoljama iako se radi sto se bolje moze, a cesto je sretniji onaj koji radi u manjoj mjeri mudro. To su ipak izolirane erte koje potvrduju trenutnu malodusnost onih koji s razlicitim uspjehom vode upornu borbu za pravdu. Pjesnik upravlja uvijek svoj Zivot i poeziju polisu. No ne utapa posve u zivotu polisa svoju licnost. Stavise, on je divan primjer ravnotde izmedu autonomnog razvoja individualnosti i njezine podredenosti kolektiv­nim interesima, sto je ujedno i osnovna karakteristika klasicne Atene.

Svojim je pjesmama vise nego zakonima vrsio izvanredan odgojni utje­eaj na sugradane, jer su mu pjesme u Ateni os tale uvijek popularne. Narod je uzivao kad je slusao kako ih eitiraju u politickim i sudskim raspravama govornici. Solon je pokazivao neobican smisao mjere i ravnoteze kako u politiei tako i u svemu drugome. Duboka ozbiljnost njegova shvaeanja mo­rala, patriotizma i zakonodavnoga rada ipak nije pomutila vedar pogled na zivot ni sklonost da s mjerom uziva u gozbi i ljubavi i da uvijek stjece nova iskustva koja mu je obilno pruZao svakodnevni zivot i dodir s lju­dima. Zato je s pravom bio ubrojen u sedam mudraea te je bio i slavljen u narodnoj legendi zbog svoje mudrosti.

o Apaturijama, danu djecaka, natjeeali su se atenski djecaci u recitiranju Solonovih pjesama i dobivali su za to od roditelja darove. Uza sve nave­dena ipak su pretjerane pohvale kojima su obasipali Solona stari - Kritija u Platonovu Timeju - i moderni jer njegovoj poeziji cesto nedostaju polet, zive boje i snazni muzicki tonovi.

U drugoj poloviei sestoga stoljeea prije n. e. zivi TEOGNID (Theognis), elegijski pjesnik iz Megare. Kao aristokrat najuze je vezan za ideale svoje

54 Grcka knjizevnost

klase: silno prezire puk, a osobito nove bogatase. 1spovijeda plemieku etiku s obiljezjem dorskoga tipa. Osiromasen zbog politickih i socijalnih prevrata, luta kao prognanik po helenskom svijetu i tek pod kraj zivota vraea se u domovinu. Osjetio je snazno efebski eros. Volio je, nairne, mladoga ple­mica Kirna.

U pjesnikovu rodnome mjestu Megari vee su dugo prije njegova rodenja driali vlast plemiei - aristokrati. No kako je Megara osnivala nova naselja po Citavom tadasnjem helenskom svijetu, a osobito na obalama Crnoga mora, obogatila se i s blagostanjem razvio se srednji staId koji se kao i drugdje u grckom svijetu poceo u zajednici sa seljacima buniti protiv ari­stokraeije. Tako vee prije Solona u Ateni nalazimo u Megari tiranina Tea­gena koji se pod krinkom narodnog prijatelja digao protiv plemstva i pri­grabio vlast. Nakon njegova pada zavlada opet plemstvo i Megara postaje popriStem zestokih i krvavih stranackih borbi. Aristokratska vlada bude svrgnuta, a vlast preuzima demokratska stranka. Narod progna pIe mice i donese nove agrarne zakone prema kojima je imovina plemica zaplijenje­na i podijeljena sirokim narodnim slojevima. BuduCi da je i Teognid pri­padao aristokratskoj obitelji, mora i on u progonstvo, pa zivi kao politicki bjegunae u Tebi, zatim na Siciliji, na Eubeji i u Sparti. Aristokrati su ka­snije opet osvojili Megaru i zestoko se osveCivali demokratima. Tom pri­godom vratio se u domovinu i Teognid, ali nije dobio natrag svoje imanje. Spomenuta zbivanja i drustvene prilike nasle su odjek u Teognidovoj poeziji.

Pod Teognidovim imenom sacuvana je zbirka elegija od 1389 stihova. Podijeljena je u dvije knjige. No nije rijec 0 organskoj ejelini nego 0 skupu raznovrsnih dijelova. Tu ima molitava, zaokruzenih elegijskih ejelina i krat­kih izreka koje su uzete iz veCih ejelina. Zato su katkad tesko razumljive. 1ma i pravih lirskih odlomaka, a najbrojniji su moralno-politicki savjeti koje Teognid namjenjuje razliCitim prijateljima. NajveCi broj stihova pje­snik posveeuje mladom plemieu Kirnu, svome miljeniku. Moze se reCi da je to preteZno neka vrsta gnomske antologije. U njoj se moze naCi i poneki manji odlomak iz drugih pjesnika kao npr. Homera, Hezioda, Kalina, Tir­teja, Mimnerma, Solona, Fokilida i dr. Usprkos tome ne valja u takvim postavkama pretjerivati. Ako su npr. Teognidovi stihovi 1017-1022. u izda­nju Hiller-Crusius, Anthologia lyrica, Lipsiae, B. G. Teubneri, 1913. str. 106. posve isti kao i Mimnermovi 5 (3) str. 31-32. istoga izdanja, ne moze se ni pobijati ni potvrdivati miSljenje Bergka »fortasse Mimnermi sunt«. No apsurdno bi bilo svaki put navoditi Mimnermovo ime kad se u Teognida javi neka slika u kojoj se oplakuje prolaznost zivota, iIi slika mladosti koja umire itd. Helenski, nairne, elegicari slice jedan drugome jer obraduju iste iii slicne motive.

Prvi dio Teognidove zbirke saddava eticko-politicka razmiSljanja, a drugi je pretezno erotska lirika. Kontradiktorna mjesta u prvomu dijelu i bio­grafski pjesnikovi podaei predstavljaju jos uvijek problematiku koja nije posve rijesena. U Teognida ima podosta pravog i iskrenog pjesnickog daha, ali ipak mu je glavna namjera da poucava moral. Zbog toga je mnogo viSe od drugih, i veCih pjesnika od njega, pravi predstavnik vremena u kojem je zivio i u kojem je njegova poezija bila poznata sirokom krugu ljudi. Njegove su pjesme sacinjavale jezgru neke vrste antologije simpotickoga karaktera (stolna pjesmarica). Zbirka je bila viSe puta preradena i zadobila je u Ateni iii drugdje oko 400. g. prije n. e. oblik kakav je otprilike do nas dosao. Spomenutim su se pjesmama vrlo rado razveseljavale u Ateni gozbe

Teo;;nid 55

one omladine iz cijih su redova potkraj 5. st. iziSli Alkibijad i Kritija. To su upravo odgojni savjeti za mladoga gospodicica, ali ucitelj nije Heziod, demokratski pjesnik Poslova i dana, niti je prosvjetitelj koji pod krinkom slavljenja zapravo ismijava teret tradicija i predrasuda. Teognid je plemie - aristokrat koji gleda propadanje svoje klase i koji zivi u obnovljenu i pomladenu gradu sreem izbjegliee i s ocima uperenim u tra~icije djedo~a a zatvorenima za nove potrebe i zahtjeve grckoga narodnog hvota. Zato lZ njegovih elegija struji strastvenost i gorCina. Pjesnikov je grad isti kakav je bio i prije, ali koliko li je razliCit u njemu narod! Oni koji su, odjeveni u odrte kozje koze, boravili izvan grada i lutali po poljima kao zvijeri, koji nisu poznavali ni pravde ni zakona, ti u gradu sada diktiraju za~onske. o~~ redbe. Nista se ne smije imati s njima zajednicko. Nepouzdam su, dlVIJl i neobrazovani. Aristokrati su jedini dobri i plemeniti. Zato moraju biti me­dusobno slozni i ne smiju se mijesati ni prijateljstvom ni brakom s pukom iako se taj obogatio. Jedino tako nece iskvariti rod i tradiciju vee ee biti njihovi vjerni cuvari.

Teognid drZi da sarno plemiCi imaju najviSe politicke odlike. Stoga za njih trazi ne sarno bogatstvo nego i svu vlast. Eticku analizu agathos, esthlos (dobar, plemenit) - kakos, deilos (zao, los) pjesnik posve izjedna­cuje s klasnom antitezom, tj. prva dva izraza upotrebljava u znacenju »ari­stokracija po rodu, plemiCi«, a druga dva u znacenju »narod, puk«. Prava je plemenitost privilegij aristokratskoga roda. Ako se netko iz puka obo­gatio i time postao aristokrat, on ipak nije pravi aristokrat, jer pjesnik kaze da bozanstvo daje novae i nitkovu covjeku ali udio u plemenitosti pripada malom broju ljudi, a to su, dakako, sarno aristokrati po rodu. Odvratnost koja Teognida prozimlje prema puku gotovo se maze usporediti sa suvre­menim rasizmom. Nastojimo pribaviti ovnove, magaree i konje dobre pa­smine, kaze pjesnik, a kako onda da se ne pazi na podrijetIo ljudi. I dalje, Teognid odbaeuje svaki dodir s narodom - prostim ljudima koji ni obra­zovanjem ne mogu postati plemeniti, jer se Ijudi od rodenja dijele na dobre, a to su aristokrati, i na lose, a to je puk. Aristokrati posjeduje sve vrIine: smionost, otvorenost, plemenitost, a prosti narod sve poroke: podlost, grubost, nezahvalnost itd. Prema pjesnikovu misljenju normalan se pore­dak stvari izvrnuo. Prosti se puk bogati i prisvaja vlast, a aristokrati pro­padaju. Aristokratu su u borbi protiv puka dopustena sva sredstva. Zalu­duj lijepo dusmana, kaze pjesnik, a kad ti dode u ruke, vrati mu i ne cekaj tada viSe nikakva povoda. Pjesnikova strastvena zloba i prezir prema me· garskoj demokratskoj stranci dostizu vrhunae u stihovima gdje zeli nogom gaziti narod i sapeti ga teskim jarmom. Htio bi se napiti i erne krvi svojih neprijatelja. Eto, tako izgleda Teognidov radikalni aristokratizam. Tim pu­tern zeli on spasiti vrlinu koja je bastina plemenitih. No u cemu se zapravo sastoji ova vrIina koju pjesnik svaki cas istice i slavi? Katkada se Cini da tu vrlinu Teognid poistovjeeuje s pravdom. Vee je Heziod aristokratske klike zbog njihove gramzivosti i nepravde obiljezio kao necasne i niske. No aristokrati, koje je pobunjen narod ubijao i gonio u progonstvo, sma­trali su sada sebe u odnosu na puk predstavnieima potlacene pravde, tj. pravde koja je htjela, dakako, da sirotinju opet protjera izvan gradskih zidina neka zivi odjevena u zivotinjske koze, pogurena od ropskih poslova pod bicem svojih gospodara. To je aristokratska pravda koju Teognid pri­zeljkuje. No on zna da nema povratka na staro. OdatIe izvire duboka tuga koja ga obuzima kad njegova sadasnja bijeda ne nade u piCu zaborav.

56 Grcka knjizevnost

S tab"im se oSJecaJlma Teognid pojavljivao pred najslavnijim razdobljem helenske povijesti, ali nije bio sposoban da to opazi. Ratnicki duh koji je sacinja\"ao osnovni element vrIine djedova nalazi u Teognidovu zborniku slab odjek, iako Zivi u vrijeme kad se grcko hoplitsko naoruzanje priprc­malo da ubere na bojnom polju svoje najvece uspjehe. No traziti velicinu domovine s oruzjem nije vise ideal aristokrata jer on nije solidaran s po­lisom koji ga pritisce, vee je solidaran s politickom heterijom (tajno udru­zenje aristokrata) i zeli da zajedno s njom obrani samo klasne intere'ie. Pjesnik se i ne nada viSe kao Alkej da ee oruzjem unistiti svoje protivmke. Stoga je njegov logican zakljucak bolna rezignacija - pomirenje sa ~ud­binom. Taj preobrazaj stare vrIine javlja se kao logicna posljedlea politlcke nemoCi, a to je upravo uno sto Teognidovu aristokratskom radikalizmu daje ekskluzivni karakter. Odatle je i pjesnikovo ucenje kao plod novog drustvenog i gospodarskog stanja u kojem su no vi pucki bogatasi izvojevali politicku moe i drustveni ugled. Karakteristiku novog morala daje Te"~gnid izvanredno u stihovima gdje svojem Ijubimcu preporuca da stalno mljCnJa prema prilikama svoju cud kao sto polip mijenja svoju boju pr~ma hrid~ kojoj se priljubi. Time ispovijeda moral okretnoga lukavca .kOjl :~ b?n za golo oddanje. U takvu stavu on nalazi snagu svoje klase, ah to mJe. ~lse stara etika aristokraeije. Tako su mozda pod Klistenovom demokraCljOm mislili mnogi atenski plemiei.

Moral i religija Teognidova nemaju nista originalno ni herojsko. Kseno­fanova problematika i religioznost orfizma i misterija. a tako i briga i nada u zivot poslije smrti nepoznate su Teognidu. Pod teretom bijede i progon­stva i Teognid katkad pita Zeusa ne bi Ii bilo bolje da se zli kazne odmah i da se ne odgada kazna na kasnija pokoljenja, koja bi mogla biti i nevina, i da se ne pusta da cestiti trpe do smrti. Osjeea da je ta vrIina prazna jer priznaje da je jedina vrIina koja vrijedi sreea i naklonost bogova. No to je sarno casovita pjesnikova pobuna koju ne produbljuje. U Teognidovoj gno­mici preteze misao 0 umjerenosti i stalnom oprezu. ledino svjetlo u tom sivilu je ljubavni zar koji ima isto obiljezje kao i kod drugih helenskih liri­cara, s tom razlikom sto Teognid istice pedagosku snagu i sto je drZi dje­lotvornim kvascem aristokratskoga odgoja. Ipak nije originalan ni u toj misli koja ee se uzdiCi i postati temeljem u Platonovoj pedagogiji. Teogni­du prethodi u tome praksa nama poznata u spartanskom kozmosu, a i u jos surovijim oblicima kretskog odgoja.

Teognid jest i ostaje pesimist. Usprkos svome pesimizmu on zna voljeti, zna tjesiti one koji su stradali, a nije ravnodusan ni prema simpotickim radostima. Kad se sjeti smrti, odmah mu misao leti uZivanju mladosti. Mnoge nas Teognidove misli podsjeeaju na Mimnerma, ali ipak su cesCi pozivi na trijeznost, postovanje roditelja i prijatelja, umjerenost itd. Nije mu bez razloga dana etiketa gnomskog pjesnika. On voli gnomske formule kao npr. »Nista odvise«, »Sredina je u svemu najbolja«, »U svemu je naj­bolji pravi cas« itd. Elegije su Teognidove bile u antiei vrIo poznate. Spo­minju ih Aristofan, Platon, Aristotel, Plutarh i dr. Sabiracima grckih po­slovica dale su njegove izreke bogat materijal. Zanimanje za njega osjeea se i u rimskoj knjizevnosti, u stihovima Ovidija i Horaeija. Zbog etickih pouka Teognidove su pjesme u atenskim skolama ucili napamet. Sofisti i drugi filozofi uzimali su odlomke iz njegove poezije kao podlogu za svoja eticka razmatranja i rasprave. Jezik Teognidov je jonsko-homerski. Iz nje-

Ksenofan 51

gova zbornika mogla bi se izluciti zbirka fragmenata u kojima zraCi prava poezija. Koliko god bi ta zbirka bila oskudna, sadrzavala bi ipak lijepi broj stihova u kojima pjesnikova strastvena i tuzna dusa podize svoj glas. Takva bi antologija morala osloboditi pjesnika od njegova moraliziranja i dati mu slavu 0 kojoj je snivao.

Gnomska poezija, eiji je najstariji predstavnik bio Teognid, sve se vise razvijala. Moramo zakljueiti da je vjerojatno odgovarala ukusu onoga vre­mena. Grci su poceli osjecati potrebu i za poukama pa se u stihovima tra­Zila zivotna mudrost i iskustvo. To je i razlog da je poezija dobivala sve vise gnomieki karakter.

U is to vrijeme kad je u Megari pjevao pjesme Teognid, pjevao je u Miletu kratke poslovice u elegijskom dvostihu ili tetrametrima FOKILID (Phokylides). 0 njegovu zivotu ima malo podataka. Zivi oko polovice 6. st. Poezija mu ima didaktieki peeat, ali se ne odlikuje dubokim sadrzajem kao Solonove ili Teognidove elegije. Osim toga u Fokilidovim stihovima nema izvornih misli. U saeuvanom fragmentu od osam heksametara opo­nasa Semonida Amorginca i u satiri na zene razlikuje eetiri vrste zena. Jedna potjeee od kuje, druga od peele, treca od svinje, a cetvrta od kobile. Najbolja je ona koja potjeee od peele. Na osnovi malog broja fragmenata ne moze se dati prava i potpuna karakteristika toga pjesnika. Mozemo za­kljuCiti da je bio prakticar jer stavlja kao glavni cilj zivota materijalno osiguranje. U jednom fragmentu kaze da valja sebi najprije pribaviti zi­votna dobra, a vrlinu onda kad je vee osiguran zivot. U drugom fragmentu preporuca zemljoradnju kao najbolji put za postizavanje bogatstva. Covjek mora dok je jos dijete da uci sto je dobro, kaze dalje pjesnik. U fro 3. nalazimo Fokilidovu etieko-politieku postavku jer kaze da je mali grad na hridini s uredenim stanovnistvom bolji od bezumnosti Nina. Time daje ve­liku prednost moralnoj kvaliteti stanovnistva u usporedbi s kaoticnom kvan­titetom. U fro 10. tvrdi da mnogo odlika ima u srednjem staleZu i da zeli pripadati njemu. Na tom je stajalistu i Aristotel kad utvrduje da ee rela­tivno najbolja drZava biti ona koja se osniva na srednjem staleZu i pri tome navodi Fokilida.

Kao osobitost vanjskog oblika Fokilidove poezije moze se istaCi da su misli uglavnom sadrZane u jednom dvostihu, a veCina fragmenata su hek­sametri. Mnogi dvostisi pocinju sa stereotipnom frazom »i to je Fokilidovo« kojom je pjesnik htio potvrditi autorstvo svoje misli. Pod Fokilidovim ime­nom saeuvana je poema od 230 daktilskih heksametara pod naslovom Pou­cna pjesma. Djelo se smatra falsifikatom, a sastavio ga je, kako neki misle, nepoznat helenizirani Zidov iz aleksandrijskog vremena jer se u zbirci na­laze i gnome biblijskog karaktera. Zbog krscanskih elemenata u poemi drugi drze da je zbirku sastavio neki krscanski pisac. Tako problem 0 kompo­ziciji spomenute poeme ostaje jos prijeporan.

Prvi helenski pjesnik-filozof bio je KSENOFAN (Ksenophdnes). Rodio se u Kolofonu oko 565. Kad su Perzijanci osvojili njegov rodni grad, napusta u dobi od 25 godina J oniju i putuje po Heladi, Siciliji i Juznoj ltaliji gdje se smirio u gradu Eleji. Tu je proveo svoJu starost baveCi se knjizevnim radom. Jos 473. godine u dobi od 92 godine pisao je elegije, kako govori fragment iz jedne njegove elegije autobiografskog karaktera. Tradicija ga drZi osnivacem poznate eleatske filozofske skole.

58 Grcka knjizevnost

Kao sto je u heksametrima napisao epsku poemu od nekoliko tisuea stihova pod naslovom Osnivanje Kolofona, tako je sastavio, kako vijesti kaZu, i poemu Naseljavanje EZeje. To je najstarije epsko prieanje 0 suvremenom historijskom dogadaju. Svoje misli iznosio je u elegijama, a uveo je prvi u helensku knjizevnost novu vrstu poezije pod nazivom Silloi = Rugalice. U tim satiric kim heksametarskim sastavima, medu kojima se naslo i jamba, ostro je udarao i ironizirao pucka vjerovanja i ljudske mane. Imamo dese­tak fragmenata iz rugalica koje kao uzor prethode satiri rimskih satirieara Lucilija i Horacija. Mnogi misle da je svoja filozofska razmisljanja izlagao u heksametarskoj poemi 0 prirodi. Od Citavog knjizevnog rada ostali su oskudni fragmenti, odviSe malo da bi se mogla 0 njemu stvoriti cjelovi­ta slika.

Ksenofan ima negativan stay prema natjecanjima at leta pa pohvalama Jizicke snage suprotstavlja snagu uma koja je prema njemu vaznija stvar j korisnija drZavi od tjelesne snage i okretnosti svih moguCih atleta. Ostro je kudio mitove i epsku sliku svijeta. Napada Homera i Hezioda govoreei ,u jednom fragmentu: »Sve su bogovima prisili Homer i Heziod, sve sto je kod ljudi sramotno i prijekorno: kradu, preljub i medusobno varanje«. U drugom fragmentu kaze: »A ljudi misle da se bogovi radaju i da imaju njihovu nosnju i glas i tijelo«. Pjesnik filozof duhovito ismijava antropo­morfne bogove koji su tvorevina ljudi. Kakvi su, nairne, ljudi, takvi su im i bogovi: »Etiopljani tvrde da su im bogovi tuponosi i crni, Traeani da su plavooki i ridokosi, a kad bi volovi, konji i lavovi imali ruke i mogli njima slikati i stvarati djela kao ljudi, slikali bi likove bogova i davali im tijelo kakvo upravo i sami imaju: konji nalik na konje, volovi na volove, (a la­vovi na lavove).«

Ksenofan nije velik pjesnik, ali svojom ostrom kritikom bogova, reli­gijskih vjerovanja i obreda jacao je u ljudi vjeru u njihove snage i poticao ih na samousavrsavanje. U sredistu njegova filozofskog ueenja nalazi se ideja 0 jedinstvu svijeta.

Na kraju poglavlja 0 elegiji korisno je spomenuti da elegijska grcka poe­zija nije iscrpljena sarno djelima ovdje obradenih pjesnika. Bilo je mnogo i drugih darovitih i manje darovitih elegiCara, ali su njihove pjesme za­uvijek prop ale. Neke od tih brojnih pjesnika znamo sarno po imenu i oskud­nim ostacima, koji ne dopustaju da stvorimo neku njihovu karakteristiku. U antologiji helenske lirike nalazi se niz pjesnika elegija kao npr. KLEO­BVLINA, MELANTlJE, ARBELAJ, EVEN, KRITlJA i dr. No elegije su pi­sali i autori kojih se knjizevna djelatnost odnosi na drugi knjizevni rod.

Tako su pjevali elegije tragieari Eshil, Sofoklo i Euripid, zatim komedio-grafi Epiharmo i Menandar i povjesnicar Tukidid. Njegovali su je i Platon i Aristotel. Saeuvana, dakle, imena i fragmenti ne iscrpljuju niposto sve sto je stvoreno na polju elegije. Mi se danas nalazimo pred oskudnim osta­·cima - razvalinama velike gradevine koja je u tijeku stoljeea propadala.

Elegija je, kako smo vidjeli, sluzila politickim, vojnickim i patriotskim ·dljevima. Elegijskim se metrom pjevalo i 0 ljubavi, a izlagale su se i mu­dre misli. U nju je na kraju prodro i filozofski element. Razvijala se u najuzoj vezi sa zivotom. Sirina problema i razliCit sadrZaj elegije zavisili .su od toga sto u prvom razdoblju njezina razvoja nisu bili jos razvijeni

Jampsko pjesnistvo 59

drugi oblici lirike, a epika je vee bila prezivjela. Proza nije jos bila toliko razvijena da bi mogla posluziti historiji i filozofiji. Tako je i najstariji oblik helenske historije metricka forma. Grcka je, dakle, elegija odigrala svoju povijesnu ulogu time sto je izrazavala sve zivotne pojave tadasnjeg vreme­na. Kad su se poceli razvijati i drugi oblici poezije i proza, suzavao se i sadriaj elegije. Ona se njeguje i dalje ali se mijenja tematika. Na kraju postaje pjesnicki oblik u kojem su se izrazavala samo osobna pjesnikova euvstva, i to najviSe Jjubav, koja je najcesCi motiv u elegiji aleksandrijskog razdoblja helenske knjizevnosti.

Jambografija

Uvodenje jamba u metricki oblik lirike pripisivalo se u starini Arhilohu. No taj je metar bez sumnje postojao i ranije, a u Arhiloha javlja se vee u posve razradenu obliku. Jampskoj poeziji daje se mitsko podrijetlo. Pje­snik homerske himne Demetri kaze da je bozica Demetra u liku bijedne starice, trazeCi keer Perzefonu koju je ugrabio bog podzemnoga svijeta Had, dosla u Eleuzinu kralju Keleju gdje je ljubazno docekana. U njezinoj du­bokoj zalosti razveselila ju je Kelejeva sluskinja Jamba svojim nepristojnim salama. Tu su Jambu smatrali eponimom izraza iambizein = bacati sale i poruge. Po tome bi jampska poezija imala podrijetlo u Demetrinu kultu. Kao svjedocanstvo za vezu jampske poezije s Demetrinim i Dionizovim kul­tom moze posluziti i Cinjenica da su na otoku Paru, domovini pjesnika Arhiloha, Dioniz i Demetra bili osobito stovani. 0 proljetnim ratarskim svet­kovinama plodnosti pjevale su se podrugljive pjesme, uperene protiv poje­dinih osoba iii skupina ljudi. Zvale su se jambi, a sluZile su kao folklorno sredstvo javnoga kudenja. Karakteristika spomenutih svetkovina bili su ra­zuzdano veselje, grdnja i psovanje, sto se drialo sredstvom kojim se rna­gicki osigurava pobjeda svijetlih sila zivota nad mracnim snagama smrti. Za vrijeme tih svetkovina prestajala su vaziti uobicajena pravila pristojnosti.

U vezi s Demetrinim kultom bile su i Eleuzinske misterije. Kad je eleu­zinski ophod iz Atene dosao do mosta preko rjeCice Kefisa, sudionici su se obasipali salama i porugama, koje su cesto bile grube i cinicne. Usa­ljivim pjesmama u cast Demetri upotrebljavao se jampski me tar. Etimolo­gija rijeci iambos nije jasna. Zabacuju se sva tumacenja starih leksikografa pa i Aristotela u Poetici. Vjerojatno je izraz potekao od rijeci iambyke, glazbala za pratnju pjevanih jamba. Kako je jambika tracki instrument, i rijec iambos mogla bi biti trackoga podrijetla. Ta je pretpostavka prili­eno vjerojatna.

Jamb je u pocetku bio vrsta dosjetke iii saljive pjesme u kojoj su se izrazavale narodne sale. Karakteristike narodnog jamba, osobna zaostrena poruga i satira, sacuvale su se i u knjizevnoj jampskoj vrsti, ali je ova pre­rasla folklorne okvire i pocela je izrazavati osobne osjeeaje i raspolozenja. Postala je sredstvom osobne polemike 0 problemima privatnog i javnog zivota.

60 Grcka knjizevnosl

U Arhiloha, Semonida i Hiponakta jampski stihovi, osobito trimetar (iam­be/OIz) , imaju agresivan i satirican sadriaj. Dostojanstven i otmjen daktil­ski heksametar sa svecanim i laganim ritmom odgovarao je raspolozenju plemickoga staleza, a jamb je svojim zivim i elasticnim ritmom izraz sirokih narodnih slojeva, cije se strasti ne mogu viSe zadovoljiti idealima homerskog odgoja niti obuzdati okovima aristokratskih konvencija. Jamb je proizvod uemena u kojem se u Heladi javljaju narodne vladavine kad siroki narodni slojevi traze svoja prava i mjesto u drustvu. Kako jamb zapoCinje tezom, on ima rastuCi ritam, zivlji je, okretniji, brii, slobodniji, prisniji, bliz obi­cnu govoru. Nije stoga bez razloga jampski trimetar kao stih mdlista lekti­k6n iIi orationis simillimus, kako kaze Ciceron (Orator, 57, 191), postao ka­rakteristicnim stihom dijaloga u grckoj tragediji i komediji i stihom basne koja siba ljudske mane i poroke.

Jampsku je poeziju pratila glazba, ali se nije pjevalo. To je bila tzv. pa­rakatalogl, tj. ritmicka recitacija s glazbenom pratnjom. Glazbeni instru­menti bili su jambika i klepsijamb. Kakva su to zapravo glazbala bila, ne zna se sigurno. Orijentalnog su podrijetla. Jambika je mozda bila vrst ki­tare s tri :lice.

Svi pjesnici njegovate1ji jampske vrste pripadaju jonskom plemenu, pa je i njihov dijalekt jonski. No to nije ni homerski ni Herodotov vee jezik po sredini, vrlo bliz atickom narjecju. Jamb dopusta ve1iku razliCitost to­nova, od smijeha do poruge i prezira, s lirizmom u kojem licnost dolazi do takva izrazaja kakav elegija nije poznavala. U cjelini uzevsi, e1egija i jamb sadrze sve elemente zivota i razmisljanja kojima nije viSe odgova­rala ukocena i preZivjela forma epopeje. Oba se pjesnicka oblika razvijaju paralelno. Gojitelji jedne cesto su i gojitelji druge. Obje su vrste izraz je­dinstvenog historijskog vremena i jedinstvene duhovne sredine - Jonije. Razlika medu njima je u tome sto je jampska poezija osobnija, strastve­nija, ne zazire ni od najjaCih provala mrinje i poruge, sarkazma i zudnje za osvetom. Zbog toga zadire jace od elegije u suvremen zivot te se izraza­vanjem istaknute pjesnikove individualnosti priblizava vise pravoj lirici. Mozemo reCi da se u elegiji odrazava vise aristokratska strana zivota i svi­jesti, dok se u jampskoj poeziji isticu jake strasti i teznje sirokih narodnih slojeva. To postaje jos jasnijim kad imamo na umu da jamb potjece iz dub in a socijalnog zivota. Prema tome, karakter jampske poezije odreden je prije svega svojim stavom, izrazom i sadriajem.

Najsnazniji je pjesnik jamba ARHILOH (Arkhilokhos), sin aristokrata Telezikla i robinje Enipe. Rodio se na otoku Paru u 7. st. prije n. e. Bio je

najamni ratnik, angaziran u krstarenju pustolova na kopnu i na moru, u tucnjavi i borbama koje su se vodile vise za odriavanje gola zivota negoli za domovinu i slavu. Na otoku Tasu, kuda se slila bijeda svih Helena, kako sam kaze, borio se protiv trackih naroda i u bijegu je izgubio stit. Iako strastven i pohotan, njeznom je ljubavlju volio Neobulu, keerku bogatog Likamba, zaruCio se njome, ali nije bio sretne ruke. Neobula je izabrala drugoga, a Likambo je raskinuo zaruke. Zato ga je ogorceni pjesnik na­padao svojim pjesmama. Boreci se protiv Naksana, Arhiloh je bio ubijen od nekoga Kalonde.

Strastven u ljubavi i mrinji, pjesnik je iskren, ostar i zajedljiv. Buru koja je kljucala u njegovu srcu pretocio je u jedre stihove, ne vodeCi racuna 0

javnom miSljenju i stidu i ne birajuCi mjeru u akciji i rijeCi. Gorko zivot-

Arhiloh 61

no iskustvo utisnulo je pecat na Arhilohov pjesnicki rad. On iskreno govori o svome podrijetlu, siromastvu, nevoljama, pijankama i teskim Ijubavnim patnjama.

Arhilohov mnogostran pjesnicki opus obuhvaeao je nekada nekoliko knji­gao Pjevao je elegije, epigrame, trohejske tetrametre, jambe i epode, tj. strofe od jednog duzeg i jednog kraeeg stiha. Stvorio je umjesno razlicite ritmicke i strofiCke oblike. Epodskim je oblikom razbio arhajsku mirnoeu i dostojanstvo epskog stiha i utro put kasnijoj lirskoj strofi. PripisuJu mu se i tzv. asinarteti, tj. stihovi u kojima se udruzuju dva heterogena clana, dva razlicita ritma, npr. daktilski i trohejski, daktilski i jampski. Nenad­masiv je majstor stiha. Jezik mu je krepak, sazet i slikovit. Obogatio je ho­merski jezik novim pjesnickim dahom. Od bogate ostavstine, izgubljene tek u bizantsko vrijeme, sacuvano je nekoliko stotina stihova, ali nijedna citava pjesma. Novo u njegovoj poeziji sastoji se u tome sto zeli da u pjesmama dade oduska svojim strastima i da govori 0 svojim akeijama. Kao prvi od svih pjesnika, stavise, kao prvi medu svim Ijudima evropskog Zapada, otvo­reno objavljuje s umjetnickom nakanom svoju individualnost, nazivajuCi sebe sluzbenikom Enijalija, boga rata, a i poznavaoeem ljupkog dara Muza.

lako se osjeca u stihu, stilu, rijecima i dijalektu Homerov utjeeaj, Arhiloh se znao smiono osloboditi svake konvencionalnosti. Spajanjem epske i pucke mjere nasao je nove spojeve ritmova, a iz svakidasnjeg je govora upio frazu i ostriju i ekspresivniju rijec. lako se Arhiloh buni protiv javnog misljenja i tradicionalnih normi, isticuei zdrav razum i logicnost, ipak tradicionalna i pradjedovska etika odmazde, koju ee kasnije pobijati Sokrat, nalazi su­gestivnu formulaciju u pjesnikovim rijeeima: »Jedno, a to je silno, znam ja: strasnim pogrdama uzvracati onome koji mi nanosi zlo.« Time potvrduje kao svoju mudrost nacelo »oko za oko«. Ostro ismijava ludo razmetanje u fragmentu: »Sedam mrtvih pade, a scepasmo ih na bijegu, no tisucu hvasta se ubilaca.« Svi zele biti junaei poslije bitke. Satirickom Zicom i po malo sarkasticki ruga se lijepoj vanjstini i velica snagu i junacko srce. Najjace je vjeru u vlastitu licnost uklesao u kratkom i znamenitom fragmentu gdje iskreno priznaje da je u bijegu izgubio stit i klikce od veselja sto je sacu­vaG go Ii Zivot. Arhiloh time raskida vezu s epopejom i svakom tradieijom casti, ukorijenjenom u moralizmu. lako je vojnik placenik, on ipak nije kukavica i ne shvaca neozbiljno ljudsko dostojanstvo da bi ismijavao svoj bijeg. On se ne saii, kako bi neki htjeii, on vrlo dobro zna da je bojna sreea promjenljiva i da je nemoguea neprekidna pobjeda iii postojani heroizam. On je dobar poznavalac surove zbilje i zestokih okrsaja u kojima se su­kobljavaju Ijudi bez viteskih ideala, ogorceni bijedom i raspaljeni mrznjom. No on ipak ne place zbog onog sto se dogodilo, vee mu cinjeniea cia je spasio zivot daje snagu te bez predrasuda i griznje savjesti prevladava pa­sivnost, siguran da ce lako doCi do novog stita, koji nije nista drugo nego komad volovske koze, oblozene sjajnim metalom. On zna da svako junastvo ima granica i da je cast stita relativna. Zivot je dragocjeniji od svakoga stita. Time oponira poznatoj spartanskoj doktrini 0 junastvu, prema kojoj se lZ

borbe valja vratiti sa stitom iii na njemu.

Arhilohova je poezija prozeta autobiografskim elementima. Iskustva iz surovog vojnickog zivota sazeo je u stihovima: "Pecen u koplju mi kruh, u koplju mi izmarsko vi no / Kopljem se podbocim ja, kadgoder zelja me pit.« Daleko od domovine, medu placcnieima, jedini vjeran drug mu je koplje,

62 Grcka knjiZevnos..t

koje ga hrani i cuva mu goli zivot. To je koplje u dva stiha triput osobito istaknuto. Ljubavna pjesnikova iskustva probijaju cas izljevima njeznosti, Cas sarkasticki i s puno uvreda. Ceznja ga oBara, zudnja mu oduzima dah i probada kosti, mrak mu se spusta na oei dok mu ljubav obuzima sree i odnosi dusu iz grudi. Prvi u helenskoj liriei prikazuje svoju ljubav kao duse\-nu i fiziolosku snagu. lskreno erta svoje ljubavne boli i razornu sna­gu strasti.

Najveeu slavu pribavili su mu jetki jambi u kojima nap ada svakoga tko ga dirne. Poslovicne su strijele njegovih jamba kojima je ostro napadao Likamba. Napadi su bili tako ostri te su se prema legendi i Likamb i nje­gove keeri objesili od ocaja nasavsi u smrti spas od pjesnikove satire. Sa­cuvan je sarno jedan odlomak koji ovjekovjecuje Likambovo ime. Arhiloh _ je daleko od svake poboznosti. Bogovi mogu biti nosioei istine i pravde, ali isto tako i hiroviti suci ljudske sudbine. Pruzaju ljudima strpljivost kao lijek, ali ne ukidaju stvarnost okrutne sudbine i zlo. Spartanci su, prica se, zabranili Arhilohu boravak u svome gradu jer je u borbi bacio stit. Gubitak stita i primjetan einizam priznanja i radost zbog spasena zivota mogli su u uno vrijeme pobuditi skandal. Pjesnicka snaga pribavila je Arhi­lohu usporedbu s Homerom, a moralisticka struja, koja je u tiraninu Kritiji imala najkrueeg predstavnika, ozigosala ga je zigom sramote. Pjesnika nije postedjela ni parodija komediografa.

Arhilohov utjeeaj osjeea se kod Teognida, Semonida, Alkeja i Sapfe. Na njega kao prvog satiricara ugledat ee se i u obliku i u saddaju stara aticka komedija. U Kratinovoj komediji Arhilosi kor Arhiloha udara na iskvarene Atenjane. Mrzili su ga aristokrati. Heraklit ddi da ga valja s takmicenja protjerati zajedno s Homerom. lako su ga napadali, osobito krseanski pisci, nikada mu nije osporavana velika pjeS'nicka snaga. Platon ga zove sophi5tatos. Od Rimljana poznavao ga je satiricar Lueilije, a ugledali su se u njega Katul, Katon Mladi i osobito Horacije, koji se ponosi da je nasljedovao Arhilo­hovu zestinu i da je njegove jambe prvi presadio u Rim (Epistulae 1, 19, 23-25).

8to se tice pjesnikovih stilskih kvaliteta, mogli bismo se posve sloziti s Kvintilijanom, koji u djelu Institutio oratoria X, 1, 60 izrice 0 Arhilohovim jambima ovaj sud: »izvanredna bijase u ovoga (tj. Arhiloha) snaga izraza, krepke i prstave recenice, izvanredno bogatstvo ideja i silna snaga.« Nena­doknadiv je gubitak sto je nestao opus pjesnika koji je u antici uzivao ve­liku slavu icije su pjesme kao i Homerove rapsodi javno recitirali.

SEMONID (Semonides), pjesnik iz 7. st. prije n. e., roden na otoku Samu, bio je osnivac kolonije na otoku Amorgu. Odatle mu nadimak Amorginac. Suvremenik je Arhilohov. Pisao je elegije i jambe, od kojih su sacuvani fragmenti. Poezija mu je poucna i refleksivna. Poznatiji je po jampskoj sa­tiri 0 Zenama. U njoj duhovito i ironicki oertava tipove zenskih karaktera. Vee smo kod Fokilida vidjeli cetiri tipa zena, a Semonid razlikuje deset vrsta. Dobra je zena najveea dobit za muza, a zla najgora. No dobra je zena go­tovo sarno hipoteza, inace je zena najgore zlo sto ga je Zeus stvorio. Pjesnik mizogin dosjetljivo izvodi podrijetlo razlicitih zenskih karaktera od zivoti­nja i elemenata. Prljava zena potjece od svinje, lukava od lisice, jezicava od kuje. Nju ne moze muz usutkati niti ako joj u gnjevu izbije zube. Od zemlje potjece troma i lijena, od mora prevrtljiva i musicava. Magarica je

Semonid. Hiponakt

majka zene koja citav dan jede i spremna je na blud sa svakim. Od macke ili lasice potjeee mahnita strast sedme vrste zena. S kobilom se povezuje umisljena nadutost elegantne zene. Majmunica je stara majka ruzne i mr­save zene koja smislja citav dan kako ee nekome napakostiti. Vrijedna je pohvale sarno ona od peele. Karakteri zena dani su mjestimieno suvise opsirno, a ponavljanje istih osobina kod vise tipova oduzima im reljefnu ostrinu.

Semonidov jonsko-epski jezik vrlo je bogat i lingvisticki zanimljiv zbog leksieke i terminoloske grade, osobito sto se tice zivotinja i jela. Pogled na zivot mu je pesimistican. Starost, bolesti, rat, brodolomi i samoubojstva - to je okvir zivotne stvarnosti. Zivot je gorCina i sprdnja jer se umire upravo onda kad se napokon nade nacin da se umjesno zivi. U carstvu apsurda ljudi hve kao nijema stoka gajeCi uzalud nadu u bolji zivot jer sudbinom ravna Zeusova samovolja. Nada je smijeSna iluzija budala. Se­monid odbacuje nadu jer ona sarno zavarava ljude. Mladost brzo izmice, pa zivotna zadovoljstva valja uzivati u pravi cas. U Sem~ni~ovoj ~oe~iji nalazimo crte helenskog pesimizma. Pjesnikovo jasno rusenje lsprazmh du­zija i svijest 0 surovosti zivota potvrduju i danas njegovu aktualnost.

Efez, domovina Kalina i Heraklita, bio je rodno mjesto i jampskog pje­snika HIPONAKTA (Hipponaks), sina Piteja i Protide, koji je bio u cvatu oko polovice 6. st. SudeCi po imenu, cini se da mu je obitelj aristokratskog podrijetla.

Hiponakt je prvi posve izgraden pjesnik pJebejac, realist bez ikakvih idea­la, pravi i iskreni pjesnik-prosjak. Bio je malen i slabunjav, ali obdaren osobitom pjesnickom snagom. Provodio je bijedan prosjacki zivot te je oznacen kao pjesnik najbjednijih slojeva. Posjecivao je prljave ambijente sramotna zivota, dolazio je u dodir sa sumnjivim osobama koje su hvjele­u pijankama, prepirkama, tucnjavama, kradama i bludu. Bio je nepomirljiv neprijatelj nekog Bupala, vjerojatno zbog rivalstva u ljubavi. Zestoko je napadao Aretu, javnu zenu, milosnicu i rodoskvrnu majku spomenutog Bu­pala. Bit ce legenda, analogna onoj 0 samoubojstvu Likamba i njegovih kceri zbog Arhilohovih invektiva, da su pjesnikovi napadi natjerali Bupala. na samoubojstvo.

Od knjizevne produkcije Hiponaktove najistaknutiji je jampski dio. Sa­cuvani su sarno fragmenti. Karakteristican je jezik njegovih jamba. Dijalekt je jonski s dosta rijeei iz lidijskog i frigijskog leksika. Ima mnogo vulgar­nih rijeci i onih iz argoa. Hiponakta se smatralo najreprezentativnijim uzor­kom helensko-azijskog sinkretizma u svakom pogledu. Zato njegovi fragmenti imaju i izvanrednu dokumentarnu vaznost. Drzali su ga izumiteljem hromog jamba iii holijamba - skdz6n, kholiambos. To je jampski trimetar kojemu. je na kraiu ritam usporen time sto mu je pretposljednji slog uvijek dug. Stih je prikladan za satiricke pjesme i dolazi u rugalicama, a dobro pristaje­jakoj inspiraciji i vulgarnom sadrzaju Hiponaktove poezije. Neosporan je autobiografski karakter Hiponaktove poezije.

Iz sacuvanih fragmenata moze se rekonstruirati niz situacija i tipova. Tu je simpozij gdje se pije iz vjedra, kuee javnih zena, smrdljive pojate pune zohara, trg s prizorima tjelesnih kazni. Na sumnjivim mjestima krecU:. se siromasi, surovi i goli koji drseu od studeni. Medu njima je i sam pjesnik. On cvokoee zubima, a na udovima ima raspuknute ozebline. Ta se sirotinja.

64 Grcka knjizevnost

hrani sirotinjskom hranom: svinjski zeludac i crijeva, Jecmena krupica i yino koje udara u glavu. Nova kabanica i cipele sarno su iluzoran san. Za­nimljiYo je komesanje olosa: prevare kod kockanja, podvale krcmara i tr· goyaca, krade, krikovi, vulgarne psovke, masnice od udaraca, izbijeni zubi itd. Ima i opscenih prizora. Bupalo se javlja kao ubojica, incestuozan drug Arete koja u prljavstinu kuee mami klijente i pri zmirkavoj svjetlosti ulja­nice zadovoljava svoje niske nagone. S bogovima postupa Hiponakt bez postoyanja. Pluton je podlac, kukavica i slijep, a Hermes lopov. Epski epi­teti bogova mijesaju se sa sarkastickim i parodistickim elementima.

Hiponakt je nepos redan i silovit. Plebejskim stavom i jakim individuali­zmom i vjernim, cesto vulgarnim prikazivanjem grubog hvota, koji je kao sudionik u njemu dobro poznavao, on se najviSe udaljio od ideala proslosti i prvi je zacetnik kinickog morala. Stihovi su mu prozeti gorCinom i ostrom porugom, katkada s vidljivom primjesom karikature i parodije. Popularnost u antici mu je velika. Bio je uzor Herondi. Njegov holijamb nalazi odjek i kod Rimljana: Katul, Helvije Cina, Licinije Kalvo, Marcijal. Usprkos osudi crkvenih otaca Hiponakt je nasao nasljednike i u bizantskih pjesnika. Zbog moralizma, nesposobna da nadvlada skakljivu gradu, pa zbog esteticizma: koji se opire da ozivi poetske tonove, Hiponakt je bio i jest cilj optuzbi 1

sumnji pa je jedva toleriran u mnogim povijestima knjizevnost. Iak<? mu nisu potrebna opravdanja, ipak njegov opus jos i danas ceka duboku 1 pro­nicavu kriticku i estetsku ocjenu.

Melika

Uporedo s elegijom i jambom odvijalo se i prilagodivanje drugih vrsta na­rodne pjesme zadacima i temama sto ih je isticalo doba nastajanja klasnog drustva. Tako se i helenska melika razvijala u vezi sa hvotom naroda i fol­klornim pjesmama. Korak dalje u izrazavanju subjektivnih osjeeaja i crta osobne biografije uCinili su eolski pjesnici. Njihovo knjizevno i glazbeno srediste bio je otok Lezb. Lezbljani su u knjizevnost uveli nove metricke oblike koji su bili odredeni za monodicko (solo) pjevanje uz pratnju barbita, glazbala s mnogo zica. Lezbicki liricari razraduju tematiku u vezi s dozivlja­jima samoga pjesnika, u vezi s krugom njihovih prijatelja i svakodnevnim zbivanjima. Pjesme su Ijubavne, svadbene, pocasnice iii .politicke pjesme i namijenjene su odredenoj sredini i prilikama u kojima se moraju izvoditi. Time se melika ujedno i razlikuje od ostalih lirskih vrsta, namijenjenih si­roj javnosti.

Melika se ponajvise sluzi tzv. logaedickim metrom (logos - aoidi.: kao da se u njima udruzuju proza i poezija). Udruzuju se daktili i troheji sto stihu daje lakocu i zivost. Na razvoj eolske lirike utjecale su posebne gospo­darske i drustvene prilike. Na otoku Lezbu bila je ugodna i zdrava klima, bogata vegetacija i ziv trgovacki promet. Stanovnici su bili vrlo tempera­mentni, nadareni vedrinom, zdravom culnoscu, zivotnom radoseu i dubokom csjeeajnoseu. U njih nisu postojali kultovi odricanja ni bogovi mracnih mi­-sterija, vee bogovi svjetla i zivotne radosti i vedri kultovi zdravlja i Jjepote.

Alkej 65

Lezbljanke su se odlikovale ljepotom i uzivale su veeu slobodu od svih drugih helenskih zena. Uz gimnastiku glavni predmet nastave bila je glazba, sto je utjeealo na razvoj melike. Izmedu 7. i 6. st. i u Citavom 6. st. Lezb je bio srediSte pjesnicke i glazbene kulture. Bogatstvo pronalazaka na instru­mentalnom, metrickom i melodickom polju i domet eolske poezije dopusta­ju nam da izdvojimo slavno eolsko razdoblje. Poslije aktivnosti kitareda Terpandra i Ariona, 0 kojima je bilo govora, imamo djelo dvaju pjesnika suvremenika, Alkeja i Sapfe, najuglednijih predstavnika monodicke lirike tadasnjeg vremena. Za njima se poveo i Jonjanin Anakreont.

Monodicka lirika

ALKEJ (Alkaios) rodio se oko 630. prije n. e. u Mitileni na Lezbu, gdje je vjerojatno i umro u odmakloj dobi. Kao pripadnik aristokratske klase bio je clan heterije, tajnog politickog kluba, u koji su se aristokrati udruzivali da stite svoje staleske interese i da ruse demokratski ddavni poredak. Pje­snik je proveo zivot u vrtlogu politickih borbi. Borio se protiv tiranina Mirsila. Demokratska je stranka nadvladala i povjerila vlast Pitaku. Kad se Pitakova uprava polako pretvorila u umjerenu diktaturu, Alkej ga je ze­stoko napadao svojim pjesmama. Zato je morae otiCi u progonstvo, ali se ipak jos za Pitakove desetogodiSnje vladavine vratio kuei.

U dugotrajnom i ostrom sukobu aristokratskih obitelji Alkej se strastve­no borio. U sukobu s tiranima pjesnik se ucinio boreem za slobodu onima koji su zbog netocnog prosudivanja politickih prilika pjesnikova ambijenta pripisivali Alkeju ideale i pobude odvise velike u odnosu spram njegova uskog i srcanog sektastva. Alkej je zamiSljao samo slobodu svoje klase, svo­ga roda. Kao zarobljenik plemieke etike bio je nesposoban za svaku poli­ticku elasticnost i nije bio dorastao svojim antagonistima, osobito Pitaku. On nije shvatio mudru taktiku i Pitakov moralni lik ni onda kad mu je taj omalovazeni i pogrdeni tiranin - njegova je mudrost postala u antici le­gendom - dopustio povratak u domovinu.

Alkejev pjesnicki opus obuhvaeao je u helenistickim izdanjima najmanje deset knjiga. One su bile, kako se Cini, svrstane prema saddaju. Na prvom su mjestu bile himne (Hymnoi), zatim pjesme politickog saddaja (StasiOti­kaY, gozbene iIi simpoticke pjesme (Sympotikd iIi Sk6lia) i erotske pjesme (Erotika). Sacuvani su samo fragmenti koji su nam uz Sapfine pjesme jedini izvor literarnog eolskog jezika. Alkejev je jezik dijalekt otoka Lezba pje­snikova vremena. Metrika je vrlo bogata i raznolika. Medu strofickim kom­pozicijama istieu se tzv. alkejska i safieka strofa. Glazba koja je pratila tekst izgubljena je. Alkej se proslavio strofom koja po njemu nosi ime, a sa­sastavljena je od dva alkejska jedanaesterea, alkejskog deveterea i alkej­skog deseterea.

Svoj ratnieki far pretocio je u stihove koji u saeuvanom fragmentu sa­ddavaju osobitu liriku koja je u novije vrijeme definirana kao najljepsa poznata ratnieka poezija. Radi se 0 nabrajanju predmeta, 0 naoko mrtvoj

5 Po,-ijest svjetske knjizevnosti

66 Grcka knjizevllosf

prirodi. Pjesnikovo oko, poneseno blistavilom metala, ostaje zacudeno pro­matranjem stYari, zatim se raspaljuje sjajem perjanica, svjezim p!atnom oklopa, trbusastim oblikom stitova. Pozorno promatra oruzje, utvrduje red i polozaj njegov, odmjeruje ljepotu i korist koju oruzje pruza ljudima koji su spremni da ga na sebe navuku. OruZje je zastita od strijela. Junacki su muZeyi kula grada. U ratnoj je igri i smrt lijepa. Srcanu vjeru i slavu borea nista ne umanjuje: ni pathos zbog gubitka stita ni bijeg sto ga pjesnik is­poyijeda prijatelju, kako je to ucinio vee Arhiloh, a mnogo stoljeea kasnije i Horaeije. No Alkej je prije svega pripadnik svoga grada i zivi samo za aristokratsku klasu. Say njegov prakticki i pjesnicki zivot je borba lirom i macem protiv politickih neprijatelja. Mnogi fragmenti zadahnuti su md­njom protiv tiranina Mirsila i mudrog Pitaka.

Osjeeanje oluje, koja se nadvila nad pjesnikov grad dolaskom Mirsilovim na vlast, pobuduje Alkeja na alegorijsku pjesmu prozetu slikama mora i lade. Na ladi, kojoj prijeti propast u oluji, pjesnik je sa svojima. Posada je blijeda od straha i nemoena. U poredenju s dosta hladnom Horacijevom imitacijom (Carmina I, 14) ova je Alkejeva pjesma krepka i jedra, puna dramatske snage.

S politickim temama prepleeu se i simpoticki motivi. Povezanost dviju tipienih pjesnikovih karakteristika - politicko-ratnieka i simpoticka - na­lazi jasno ocitovanje u Alkejevu divljem kliktanju nad mrtvim Mirsilom. Sacuvan je samo fragment: "Sada opiti se treba, svatko i na silu piti mora / Jer u boju pade Mirsil ... « Izmedu smrti tiranina i pijana zanosa nje­govih neprijatelja postoji prirodan odnos uzroka i posljediee. Daleko od etiekih ograda Alkej provaljuje u neposrednu i originalnu liriku, sposobnu da pokaze vatrenu senzibilnost i krutu strastvenu logiku covjeka straneara i otvorenost njegova izraza. RazliCito od Anakreonta, koji mrzi za vrijeme simpozija-pijanke razgovore 0 mdnji i ratu, Alkej izlijeva u skoliju gro­znicave politicke strasti.

Vazno mjesto u Alkejevoj poeziji zauzimaju vino i simpozij. Siloviti poziv na pijanku i uzivanje Dionizova dara uCinili su se nekima kao neumjerenost pjesnikova karaktera. On se vee unaprijed veseli pijanki i zuri mu se pa hoee pozuriti i dan da bi sto prije dosla veeer. staviSe, eeznja je tako velika te pjesnik zeli piti jos za dana. Simpozij mu sluzi da bude u skladu sa 5vijetom. No on prolazi kroz zivotne vihore, pozma dobro zimski led i pasju ljetnu vruCinu upravo kao sto je i u sreu iskusavao hladno talasanje mdnje i plamen rata. Vino mu je tada najbolji lijek koji ne dopusta da se po­pusti tuzi i jadima.

Neophodan ukras simpoticke radosti jest i prisutnost ljubljenih mladica: Menona, Talete i Lika. Alkej voli piti u svakoj prilici: u proljeee, ljeti, zimi, u radosti i u zalosti. Na glasu su slike zime i ljeta. Prva je nasla odjek u jednoj Horacijevoj pjesmi (Carmina I, 9). U Alkejevoj slici istieu se zimska oluja i osjeeanje eovjeka koji se od nje brani stvarajuCi toplinu intimnosti: pali vatru, obavija glavu mekanom vunenom vrpeom i pije u obilju slatko vino. Slicica ljeta vrlo je sliena Heziodovoj u Poslovima i danima, st. 582 i d. To se eesto navodi kao dokaz 0 nedostatku Alkejeve originalnosti. No zapravo razgovornom i opisnom Heziodovu ugodaju odgovara Alkejevo sin­teticko osvjetljenjebitnih erta. U prvom je planu odluean poziv na pice, bez suvisnih ukrasa ambijenta i dodataka u odnosu na vrstu vina i hrane.

Sapia 67

Zatim slijedi sazet astronomski podatak, tj. odraz vruceg godiSnjeg doba na prirodu i ljude. A:lkej donosi novo obiljezje iedi jer uvodi u pasju vru­Cinu cvrcanje cvrcka i opaza biljku stricak koja cvate i za pasje zege. Sa­cuvani fragment zavrsava jakim tonovima 0 zenama koje su pozudne do razvrata, a muzevi su kao sjene izmoideni i nemocni.

Alkej je majstor i u slikanju pejzaza. Krnji fragmenti puni su ptica, mo­cvara, vrhunaca, hladnih voda, sivkastozelenih loza, zelenih trstika i proljet­nih glasova. Ritmicko i zvucno bogatstvo mijesa se sa suzdriljivim sjajem opisa. Za pjesnika bujnih strasti, kakav je bio Alkej, prepustati se caru voda i prirodnim Ijepotama znaci bijeg od svakodnevnih briga i nevolja, znaci trazenje duhovnog i fizickog odmora.

Ako bismohtjeli kratko definirati Alkejevu liriku, tada bismo mogli reCi da je osnovna karakteristika njegove poezije muzevnost. Jaka emocija spo­jena je s neposrednoscu i jasnocom izraza i zornom slikovitoscu. Anticki kriticari nalazili su u njemu velicinu, sazetost i milozvucnost udruzene s ve­likom snago·m. Stihovi su mu muzikalni i odlikuju se bogatstvom me tara i strofa. U starini bio je veoma cijenjen. Uzivao je ugled kod starih koji su najviSe cijenili njegov gradanski zar povezan s lakim tonovima ljubavi i simpozija. Pisali su se komentari njegovih pjesama. Mnogo je koristio AI­kejevoj slavi i rimski pjesnik Horacije koji se u mnogim pjesmama ugledao na njega i spominje ga vise puta kao prvaka u lir.ici. Od modernih voljeli su ga osobito Foscolo, Shelley i Carducci.

SAPFA (SapphiJ) , kcerka Skamandronima i Kleide, rodila se u Erezu na otoku Lezbu u drugoj polovici 7. st. prije n. e. Zivjela je u Mitileni, gdje je i umrla u nepoznato vrijeme. Iako je pripadala aristokratskoj klasi, nije sudjelovala u tadasnjim politickim sukobima aristokrata i demokrata, ali je ipak neko vrijeme bila u progonstvu na Siciliji. U Militeni okruZila se skupinom djevojaka, udruzenih u neku vrstu drustva - thiasas. Temelj dru­stva saCinjavale su dvije snage: kult bozice Afrodite i ljubav. Polozaj Sapfe kao uCiteljice temeljio se na osobnom ugledu, prirodenoj pjesnickoj i mu­zickoj sposobnosti i obrazovanosti. Uzajamni osjecaj, koji je Sapfu privezao za mlade prijateljice u krugu posve zatvorenom za muskarce, a ipak gdje je vladala velika duhovna sloboda potpomagana istancanim osjecajem lije­poga, upoznao je oblik erosa bez ograda, ogranicenja i suzdriljivosti. Njez­nost se povezala s ceznjom, tugom i nemirom koji smucuje dusu i osjecaje.

Oko Sapfina lika razvila su se u stara i moderna vremena dva osnovna sloja legendi. J edna govori 0 njezinoj toboznjoj nesretnoj Ijubavi prema mladom ladaru Faonu i samoubojstvu, a drug a 0 pjesnikinji kao bludnici. Ova optuzba izvire prije svega iz erosa za djevojke, a pruiala je priliku za lascivne sale i moralnu osudu velike pjesnikinje. Ta klevetanja pomagali su atenski komediografi, koji su htjeli obescijeniti pokret atickih zena za eman­cipacijom, pa su 0 Sapfi kao prosvijecenoj predstavnici slobodnog zenskog zivota kojesta izmisljali. No ni oni ni moderni nisu bili sposobni iIi nisu htjeli da shvate duhovnu klimu ambijenta u kojem je Sapfa zivjela.

AnalizirajuCi veze i odnos Sapfin prema ucenicama u ambijentu profi­njene lezbicke mekoputnosti i ocjenjujuCi osobit razvoj zenskosti u onom ambijentu kao suprotnost zatvorenom, grubom i nazadnom gusenju atenske zene u ginekeju, moze se djelomicno razumjeti psiholoska klima i nova etika potvrdena u tijasu. Tu je etiku Sapfa prozivljavala bogatom, finom i plemenitom dusom, vatreno i smiono, sto se otkriva u treptavoj uzviSenosti

68 Grcka knjizevnast

njezine poezije. Sapfin odnos prema ucenicama usporedivao se s nekim obli­cima efebske ljubavi. Utvrdena je i analogija izmedu safickoga tijasa i so­kratoyskog kruga, kakav je u veCim Platonovim dijalozima - Fedru i Sim­po:.ijll. Tu se Eros javlja na problemskom i gotovo metafizickom planu kao snaga koja bogato uzdize pedagosku i eticku vrednotu. U Sapfe nedostaje filozofski element, ali Eros je apsolutna i neosporna zbilja. Njega potvrduje citay ziyot, a njegova je eticnost potpuna, neogranicena i iskrena privola srca. Upravo u toj vrijednosti Erosa sadriana je Sapfina poruka i osobito znacenje njezine poja.ve.

Alkej i Sapfa. Aticka vaza s crvenim figurama, aka 480-470. prije n. e.

Sapfa je kao i Alkej pisala na eolskom dijalektu otoka Lezba. Aleksan­drijska dioba njezinih pjesama u devet knjiga temeljila se na razlicitosti metrickih oblika. U prvoj su knjizi bile pjesme u safickoj strofi, u drugoj u eolskim pentametrima itd., a u devetoj bijahu epitalamiji (svadbene pje­sme) u razlicitom metrickom obliku. Pjevala je himne, ljubavne pjesme i epitalamije. Tematika Sapfine lirike usko je povezana s intimnim krugom ucenica. U pjesmama izrazava njeznu ljubav prema Ijubimicama, govori iskreno 0 dubokim patnjama napustene zene i strasnim mukama ljubomore. Osobito je privlaci Ijepota udruiena s bogatstvom duha. Na glasu su bile svadbene pjesme - epitalamiji. U njima je njeznim osjecajem pjevala 0 lje­potama i radostima bracne srece, 0 oprostaju s djevicanstvom i salama pred bracnom loznicom. Od bogatog Sapfina pjesnickog opus a sacuvani su os­kudni fragmenti.

Anakreont 71

lijepih ociju: »Kleobula ja bas ljubim, / Za Kleobulom ludujem, / Kleobula ocima gutam.« Anakreont je u efebima uz ljepotu trazio i ljupku narav. U njega nema eticke problematike. Nepoznat mu je odnos izmedu erosa i paideje, sto ee kasnije postaviti na filozofski plan Platon. Eros je gospo­dar ljudi i bogova, on je podrugljiv izazivac svada i mahnitosti. Igra se s gungulama Ijudi. On je pobjednik i krotitelj, a ima groznu snagu dl~VO­

sjece i kovaca: "Kao kovac sjekirom golemom opet me Eros udan /

Anakreont. Rimska kopija kipa iz 5. st. prije n. e. Pjesnik je bio prikazan kako svira na liri i posrce u pijanstvu l1adahlluca.

I u studenoj me okupa bujici.« Pjesnik eksperimentira sa snagom koja ga nadilazi. Katkad je u dilemi zbog oprecnih patnji koje ga razdiru: »Stra­stveno ljubim i opet ne ljubim, / Ludujem i opet ne ludujem.« Rimski pje­snik Katul genijalno je preobrazio ovaj motiv grcke erotske poezije u zna­menitom dvostihu (85): »Mrzim i ljubim. Zasto to cinim, mozda pitas? Ne znam, ali osjeeam da tako biva i mucim se.«

Usko je povezan s ljubavlju i simpozij, tj. vino. lake je obozavatelj vina, Anakreont voli gozbu koja ne prelazi u pijanstvo i svadu. Mjesto orgijasti­eke buke i divljanja trazi lijepe pjesme. On osjeea na sebi nestajanje fi­zicke snage iako mu je duh jos uvijek zapleten u ljubavne sukobe. I u dubokoj starosti pun je vedrine, voli ljubavne pustolovine i duhovito iro­nizira svoju fizicku nemoc. Ljubav mu je prolazan zaplet, a zar strasti tre­nutacan je, brzo se zap ali i brzo gasne. Dob bijele kose pomijesane s crnom

72 Grcka knjizevnost

dolazi u jednom casu kao kruta realnost. Lijepa djevojka s Lezba prezire sijedu kosu s\'oga obozavaoca jer ljubi mladiea. Pjesnik se motri u zrcalu. Dolaze trenuci muka. Nije mu viSe stalo do tracke zdrebice. Javlja se bli­jeda smrt. Rada se ceznja za mladoseu. ana se na pragu Hada cini jos ljepsom i sladom. Anakreonta hvata jeza i misli mu zavrsavaju u jecaju. Propadanje tijela je tu, vide se krljavi zubi. Sjena i hladnoea prodiru u tijelo i srce.

Anakreontove su strofe sastavljene od kratkih stihova. Kod duljih sti­hova radi se 0 metrickim kombinacijama. Ostrouman je pjesnikov izbor leksicke grade i krepka punoea rijeci. Neobicna zivost, jasnoea i jednostav­nost osobine su Anakreontove poezije. On je uvijek elegantan stilist, pa se upravo u tome i sastoji draz i vrijednost njegove lirike. Vee u anticko doba uzivao je popularnost i priznanje. Njegov utjecaj ocituje se u tome sto se u njega ugledao rimski pjesnik Horacije i sto su pjesnici u kasnija vremena pjevali pjesme kao Anakreontove.

Pod Anakreontovim imenom objavio je prvi put 1554. Stephanus zname­nite Anakreontske pjesme (Anacreontea). Ta zbirka od oko sezdesetak krat­kih pjesmica imitacija je Anakreontovih pjesama iz kasne antike - rim­skog i bizantskog vremena. Ova je zbirka u velikoj mjeri utjecala .na za­padnoevropsku i rusku knjizevnost (Puskin, Lomonosov). Anakreontlka 18. i 19. st. nalazila je u spomenutoj zbirci nepresusan izvor nadahnuea. No valja istaknuti da su te izvjestacene pjesmice, katkada dosadne i bez duha, koristeCi osnovne crte Anakreontove poezije - vino i ljubav - polako po­tisnule i umanjile pravi Anakreontov lik. Ali mnogi~ su se pjesnicima svi~ djele. Uspjele njihove imitacije (Ronsard, Chiabrera 1 dr.) pomogle su slavl laznoga Anakreonta, dok je pravi Anakreont i dalje bio slabo poznat.

Korska lirika

Iz Sarda u Lidiji bio je rodom ALKMAN (Alkman), ali je zivio u Sparti pri kraju 7. st. prije n. e. Tu je i umro. Pisao je himne, peane, hiporheme, skolije i erotske pjesme, a najviSe se proslavio partenijima, pjesmama koje su. u cast bozanstvu pjevali djevojacki korovi. Ova vrsta pjesama razvila se osobito na spartanskom podrucju gdje se i driavno uredenje i odgoj te­meljio viSe na kolektivu negoli na pojedincu. Tu su se i djevojke odgajale u gimnastici jednako kao i mladiei, pa je pri svetkovinama u cast Artemidi i Apolonu bilo prilike da nastupaju korovi mladiea i dj evoj aka.

ad sest knjiga Alkmanovih pjesama, kako su ih podijelili aleksandrijski gramaticari, sacuvani su sarno oskudni fragmenti. Godine 1855. na jednom papirusu iz egipatskog groba naden je odlomak od stotinu stihova jednog Alkmanova partenija. cini se da je pjesma spjevana u slavu Dioskura i Artemide. No lidijska krv, koja je tekla u Alkmanovim zilama, vuce pje­snika u realan zivot te on od pohvale bozici prelazi naglo na pohvalu drazesne Ijepote djevojaka, sudionica kora. Tu su ljepotice Agida, Hagezi­hora i druge. Pjesma je prozeta podacima iz svakodnevnog zivota djevojaka i puna je sjajnih slika.

Korska lirika

U jednom je fragmentu izvanredno plasticna slika bakhantice (ili mozda Artemide) koja na vrhu planine u veliku zlatnu posudu muze lavicu da bi napravila kao snijeg bijeli sir. U drugom fragmentu pjesnik zadivljenim ocima promatra nocni mir koji je uljuljao u san prirodu i sva .. ziva bica.

AIkman uvodi prvi u korsku liriku mnostvo metrickih oblika i prvi oba­vlja diobu na strofe, sto ce postati pravilo za korsku liriku. Njegova je strofa jos prilicno jednostavna, sastavljena je obicno od tri ili cetiri kratka stiha. Svi elementi korske pjesme vec su u Alkmana. Njegovi ce nasljednici uvesti slozenije oblike. Tako ce Stezihor podijeliti korske pjesme na strofe, antistrofe i epode. Jezik Alkmanov je staro dorsko narjecje s pokojim izra­zom iz Homerovih pjesama. Poteskoce u vezi s nekim izrazima i nejasnoca pojedinih mitoloskih podataka otezavaju razumijevanje ovih prvih primjera helenske korske lirike, ali jednostavnost i plasticnost slika otkrivaju nam ipak karakter Alkmanove umjetnosti.

STEZlHOR (Stesikhoros) vjerojatno se rodio u Matauru u juznoj Italiji, ali je zivio u Himeri na Siciliji potkraj 7. i u prvoj polovici 6. st. prije n. e. Pravo mu je ime bilo Tizija. Nazvan je Stezihor, tj. uredivac, sastavljac iIi uCitelj korova, jer se u Himeri prihvatio posla oko poucavanja korova. On je najstariji pjesnik grckih kolonija na zapadu.

Stari su Stezihorove pjesme podijelili na dvadeset i sest knjiga. Medu njima bilo je najvise himni, a obradivao je legendarnu mitolosko-epsku gradu. Himna je mjesto bogova pocela slaviti heroje te je od himne u cast bogovima postala herojska himna. Tu je promjenu uCinio i usavrsio ju­nacku himnu Stezihor. Njegovu himnu pjeva kor bez plesa uz pratnju kitare.

Gotovo je nemoguce dati neki odredeni sud 0 Stezihorovoj poeziji jer je sacuvao premalo fragmenata, najveCi ima sest stihova. Poznato je neko­liko naslova njegovih pjesama kao npr. Natjecanje 0 Pelijinoj smrti, Gerionida, Europija, Lov na kalidonskog vepra, Razorenje Iliifa, Helena i Palinodija, Povratak, Orestija itd. Stezihor je obradivao i pucke price lokal­nog karaktera 0 strastvenoj i nesretnoj ljubavi. Tako je obradio sicilsku pricu 0 prekrasnom pastiru Dafnisu kojega je zbog nevjere oslijepila lju­bomorna nimfa. U drugoj pjesmi djevojka Kalika samoubojstveno skace s Leukadske hridine u more jer ju je napustio ljubljeni Euatlo. Radina, obe­cana korintskom tiraninu, zaljubljena je u rodaka Leontika. Tiranin je dao ubiti ljubavnike.

Stezihoru se pripisuju metricke i glazbene inovacije. Medu njima naj­vaznija je dioba korske pjesme na trijade, tj. iza svaka dva metricka jedna­ko gradena dijela - strofa i antistrofa - dodaje se treCi, metricki razliCit dio koji se zove epoda. Sve tri zajedno Cine trijadu. Tako je Stezihor kor­skoj pjesmi dao konacan metricki oblik koji ce prihvatiti i jos viSe usavrsiti njegovi nasljednici Bakhilid i Pin dar. U svoj dorski jezik uzimao je Stezihor i Homerove oblike. Rado upotrebljava ukrasne pridjeve i povodi se za Ho­merom u stilu. Kao pjesnik stekao je veliku slavu. Za njim se povode ka­sniji lirski i tragicki pjesnici, a umjetnici izgraduju djela prema njegovim pjesnickim prikazima.

Iz Regija u Juznoj Italiji bio je lElK (fbykos) koji zivi na pocetku 6. st. prije n. e. Velik dio zivota i aktivnosti proveo je na dvoru samskog tiranina Polikrata gdje je sreo i Anakreonta. Ne zna se do kada je ostao na Samu ni gdje je umro. Prema kasnijoj legendi opljackali su ga i ubili razbojnici. UmiruCi, opazio je jato zdralova i zamolio ih da ga osvete. Kasnije, u vri-

Grcka knjizevnost

jeme neke jayne svecanosti u Korintu, jedan od razbojnika ugledao je jato idralova i navodno povikao: »Eto Ibikovih zdralova!« Upitan za objasnjenje, izdao se te su i njegovi drugovi pohvatani i kaznjeni. Na stvaranje te le­gende utjecalo je vjerojatno ime pjesnikovo kojepodsjeea na rijec ibyks :-=

ptica srodna zdralu. Stari gramaticari znali su za sedam knjiga Ibikovih pjesama. Uz vrlo

oskudne fragmente sacuvan je i veti odlomak na jednom papirusu koji sa­drzi pohvalu Polikratova mladog sina. U starini bio je Ibik na glasu kao pjesnik enkomija, tj. pohvalnih pjesama u cast suvremenih uglednika, i erotskih pjesama u kojima je iznosio vatrenu ljubavnu strast prema mla­diCima. Njegove su ljubavne pjesme bile korske i imale su stroficku struk­turu kakvu je stvorio Stezihor. Veliku pjesnicku vrijednost pokazuje frag­ment u kojern izvanrednorn senzibilnoscu radosnoj i blagoj pojavi proljeea suprotstavlja Ijubavnu strast koja se poput tracke bure srucila na njega i ne da mu mira ni u jedno godisnje doba. U drugom fragmentu pjesnik vee starac vidi kako ga opet Eros ispod crnih trepavica pozudno ocima motri i svakojakim zamkarna zeli uvuci u ljubavnu mrezu, a on drsce od straha kao konj koji u starosti nerado zalazi u trkaeu guzvu.

Primjer Ibika pokazuje kako su se i na polju korske lirike poce1e zbivati promjene. Njezini, nairne, pjesnici nisu viSe cvrsto vezani za rodni grad kao tumaCi njegovih teznji, nego idu u sluzbu uglednika i kraljeva te pjevaju pjesme u njihovu cast.

SIMONlD (Simonides, 556-468. prije n. e.) rodio se na otoku Keju, oda­kle mu nadimak Kejanin, a umro je u dubokoj starosti u Agrigentu na Si­ciliji. Proveo je zivot na dvorovima razliCitih tirana. Najprije dolazi u Atenu kao prijatelj Pizistratova sina Hiparha. To ga prijateljstvo nije sprijeCilo da zanosno izrazi ne sarno osjeeaje Atenjana nego i svoje kad je Hiparh bio ubijen 514. godine: »Krasno Ii sunce granu Ateni, kad Aristogiton / I Harmodije njen Hiparhu zadase smrt«. Iz Atene odlazi u Tesaliju te bo­ravi u Kranonu na dvoru Skopada i u Larisi kod Aleuada. Na pocetku grcko­-perzijskih rat ova vraca se u Atenu i postaje pjesnikom borbe helenskog na­roda protiv Perzijanaca. Opjevao je sve helenske pobjede i proslavio u pjesmi junake poginule u bojevima kod Maratona, Salamine i Plateje. Od tih pjesama sacuvani su fragmenti medu kojima su na glasu odlomak iz pjesme u cast poginulima kod Termopila, zatim epigram na grobu vraca Megistije koji nije htio ostaviti Leonidu i njegove Spartance. Vee u starini po svojoj izvanrednoj sazetosti znamenit epigram na grobu poginulih Spar­tanaca kod Termopila: »Javi Lakoncima, strance, da ovdje u grobu leiimo, / ZnajuCi slusati v'jek njihovih zakona moc« - vrIo vjerojatno nije Simoni­,dov jer mu ga Herodot u svojoj povijesti 7, 228. ne pripisuje. Fragment je na latinski preveo Ciceron, Tusc. disp. I, 42: »Dic, hospes, Spartae, nos te hie vidisse iacentes, / Dum sanctis patriae legibus obsequimur.« Godine 476. poslije 56. pobjede u pjesnickom natjecanju odlazi Simonid kao starac na Siciliju gdje provodi ostatak dugog zivota.

Bogat i mnogostran Simonidov pjesnicki opus mozemo podijeIiti u dvije skupine: elegije i korske pjesme. Prve se odnose na povijesna zbivanja pje­snikova vremena - bitka kod Maratona, Salamine, Plateje itd., a druge su zahvaeale sve dotada poznate vrste: enkomije, ditirambe, partenije, peane i himne. Bio je poznat i kao jedan od stvaralaca nove vrste poezije - epi­grama. To su prvobitno natpisi u elegijskom dvostihu koji su se stavljali na nadgrobne spomenike iii zavjetne darove. Kasnije su epigrami kratke

74 Grcka knjizevnost

jeme neke jayne svecanosti u Korintu, jedan od razbojnika ugledao je jato idraloya i nayodno povikao: »Eto Ibikovih zdralova!« Upitan za objasnjenje, izdao se te su i njegovi drugovi pohvatani i kaznjeni. Na stvaranje te le­gende utjecalo je vjerojatno ime pjesnikovo koje podsjeea na rijec ibyks = ptica srodna zdralu.

Stari gramaticari znali su za sedam knjiga Ibikovih pjesama. Uz vrlo oskudne fragmente sacuvan je i veCi odlomak na jednom papirusu koji sa­drZi poh\'alu Polikratova mladog sina. U starini bio je Ibik na glasu kao pjesnik enkomija, tj. pohvalnih pjesama u cast suvremenih uglednika, i erotskih pjesama u kojima je iznosio vatrenu ljubavnu strast prema mla­diCima. Njegove su ljubavne pjesme bile korske i imale su stroficku struk­turu kakvu je stvorio Stezihor. Veliku pjesnicku vrijednost pokazuje frag­ment u kojem izvanrednom senzibilnoseu radosnoj i blagoj pojavi proljeea suprotstavlja ljubavnu strast koja se poput tracke bure srucila na njega i ne da mu mira ni u jedno godisnje doba. U drugom fragmentu pjesnik vee starac vidi kako ga opet Eros ispod crnih trepavica pozudno ocima motri i svakojakim zamkama zeli uvuCi u ljubavnu mrezu, a on drsee od straha kao konj koji u starosti nerado zalazi u trkaeu guzvu.

Primjer Ibika pokazuje kako su se i na polju korske lirike pocele zbivati promjene. Njezini, nairne, pjesnici nisu viSe cvrsto vezani za rodni grad kao tumaci njegovih teznji, nego idu u sluzbu uglednika i kraljeva te pjevaju pjesme u njihovu cast.

SIMONID (Simonides, 556-468. prije n. e.) rodio se na otoku Keju, oda­kle mu nadimak Kejanin, a umro je u dubokoj starosti u Agrigentu na Si­ciliji. Proveo je zivot na dvorovima razlicitih tirana. Najprije dolazi u Atenu kao prijatelj Pizistratova sina Hiparha. To ga prijateljstvo nije sprijecilo da zanosno izrazi ne sarno osjeeaje Atenjana nego i svoje kad je Hiparh bio ubijen 514. godine: »Krasno Ii sunce granu Ateni, kad Aristogiton / I Harmodije njen Hiparhu zadase smrt«. Iz Atene odlazi u TesaIiju te bo­ravi u Kranonu na dvoru Skopada i u Larisi kod Aleuada. Na pocetku grcko­-perzijskih ratova vraea se u Atenu i postaje pjesnikom borbe helenskog na­roda protiv Perzijanaca. Opjevao je sve helenske pobjede i proslavio u pjesmi junake poginule u bojevima kod Maratona, Sal amine i Plateje. Od tih pjesama sacuvani su fragmenti menu kojima su na glasu odlomak iz pjesme u cast poginulima kod Termopila, zatim epigram na grobu vraca Megistije koji nije htio ostaviti Leonidu i njegove Spartance. Vee u starini po svojoj izvanrednoj sazetosti znamenit epigram na grobu poginulih Spar­tanaca kod Termopila: »Javi Lakoncima, strance, da ovdje u grobu lezimo, / Znajuei slusati v'jek njihovih zakona moe« - vrlo vjerojatno nije Simoni­,dov jer mu ga Herodot u svojoj povijesti 7, 228. ne pripisuje. Fragment je na latinski preveo Ciceron, Tuse. disp. I, 42: »Dic, hospes, Spartae, nos te hie vidisse iacentes, / Dum sanctis patriae legibus obsequimur.« Godine 476. posIije 56. pobjede u pjesnickom natjecanju odlazi Simonid kao starae na Siciliju gdje provodi ostatak dugog zivota.

Bogat i mnogostran Simonidov pjesnicki opus mozemo podijeliti u dvije skupine: elegije i korske pjesme. Prve se odnose na povijesna zbivanja pje­snikova vremena - bitka kod Maratona, Salamine, Plateje itd., a druge su zahvaeale sve dotada poznate vrste: enkomije, ditirambe, partenije, peane i himne. Bio je poznat i kao jedan od stvaralaca nove vrste poezije - epi­grama. To su prvobitno natpisi u elegijskom dvostihu koji su se stavljaIi na nadgrobne spomenike iIi zavjetne darove. Kasnije su epigrami kratke

Bakhilid 75

lirske pjesme u istom stihu, a cvale su osobito u vrijeme aleksandrijskoga razdoblja helenske knjizevnosti. Simonid se moze smatrati i prvim njego­vateljem dviju novih vrsta korske pjesme - epinikija i trena. Prve su sla­vile pobjednike u natjecanjima s konjima i kolima, a druge su bile zbor­ne tuzaljke.

U anticko doba bio je Simonid poznat po ganueu koje je umio pobuditi svojim tuzaljkama. Kao primjer moze nam posluziti fragment tuzaljke Da­naje koju je otac Akrizije zajedno s tek rodenim sinom zatvorio u drveni sanduk i bacio u morske valove. BIagi i njezni tonovi sacuvanog odlomka pokazuju da je Simonid znao duboko zaviriti u srce majke i prikazati njez­nost i tugu.

Karakteristike su Simonidova stila jasnoea i jednostavnost, :live slike i jaki osjeeaji. Poezija mu je zadahnuta blagim pesimizmom koji vise izvire iz mucnog iskustva ljudskih nevolja negoli iz ernog gledanja na :livot. Si­monidova Erika otvara u helenskoj knjizevnosti novi horizont na kojemu bli­staju Bakhilidova i Pindarova zvijezda.

BAKHILID (Bakhylides, oko 518-450. prije n. e.), neeak Simonida Keja­nina, rodio se na otoku Keju. Oskudni su podaci 0 njegovu zivotu. Vjero­jatno je pratio svoga strica na njegovim putovanjima te je i on boravio na dvorovima pojedinih tirana. Bio je u Tesaliji, u Ateni, na Egini i u Si­rakuzi na dvoru Hijerona. Tu se nadmetao s Pindarom u slavljenju Hije­ronovih pobjeda u helenskim narodnim natjecanjima. Kad je Hijeron 476. prije n. e. u Olimpiji pobijedio jahaeim konjem Ferenikom, Bakhilid je njegovu pobjedu proslavio jednim od svojih najljepsih epinikija (peti). I Pindar je u tu cast spjevao prvu olimpijsku odu. Tako je Hijeronovu po­bjedu cetveropregom na pitijskim natjeeanjima go dine 470. pocastio Pindar u prvoj pitijskoj odi, a Bakhilid u vrlo kratkom cetvrtom epinikiju koji vise slici uvodu nego odi. Hijeron je go dine 468. postigao najveeu pobjedu u Olimpiji cetveropregom. Kako je tu pobjedu prodiCio sarno Bakhilid u treeem epinikiju, cini se da je istisnuo Pindara iz tiraninove naklonosti.

Mnogo se pisalo 0 suparnistvu Bakhilida i Pindara, ali poznati podaci odviSe su oskudni za neku rekonstrukciju toga razdoblja BakhiIidova zivota. Nakon Hijeronove smrti Bakhilid boravi na Peloponezu, a posljednje go­dine zivota provodi na rodnome Keju gdje je i umro.

Aleksandrij ski su gramaticari dijelili Bakhilidov opus u devet knjiga, ali smo do kraja prosloga stoljeea poznavali sarno oskudne fragmente. Godine 1896. na dva egipatska papirusova smotka nadeno je 14 epinikija i 6 diti­ramba. Tako nam je danas Bakhilid od korskih pjesnika najbolje poznat poslije Pindara.

U epinikijima po narudzbi slavi pobjednike u razlicitim natjecanjima. Lokaliteti pobjeda i vrste natjecanja i dob pobjednika razIiCiti suo Bakhi­lidov epinikij ima poput Pindarova istu strukturalnu shemu, tj. aktualnost - mit - aktualnost (a - m - a). Najprije se hvaIi pobjednik, njegovi predi i grad. Zahvaljuje se bogovima za pobjedu i moli njihova pomoe za nove po­bjede. Zatim se -govori 0 nekom heroju kao pretku pobjednika ili se dono­si mit mio gradu pobjednika iIi mit 0 lokalitetu natjecanja iIi 0 uvo­denju natjecanja. I na kraju slijedi dio gnomskog karaktera, a sadrZava opomene i savjete kojih se slavljenik mora drZati. Sentencije katkada sluze sarno da povezu aktualnost s mitom ili mit s aktualnoseu.

S knjizevnopovijesnog gledista zanimljiviji su Bakhilidovi ditirambi, koji su nalik na balade. U njima pjesnik lirski razraduje epizode iz mita. Od

76 Grcka knjizevnost

sest ditiramba posebno su vrijedna dva. U ditirambu Mladi ljudi iii Tezej (Eitlzeoi e These/Is) pripovijeda se kako je Tezej pratio na ladi sedam mla­dica i sedam djevojaka koje kao atenski danak vodi na Kretu Minos. Za Hijeme putovanja zaljubljeni Minos pogladi jednu od dj evoj aka, a Tezej ga pozoye na red govoreCi da je on sin Posidonov. Minos mu to ne vjeruje nego trazi dokaz. Stoga baca u more prsten koji Tezej mora donijeti iz Posidonova dvora ako je uistinu Posidonov sin. Tezej se baca u morske du­bine. Prica ima ovdje karakter carobne bajke, a kulminacija je u casu Te­zejeva nestanka. Atenska mladez zadrhta i stane roniti suze cekajuCi strasnu sudbinu. Kad je Tezej izronio iz mora ogrnut u suhu grimiznu haljinu s vijencem ruza na glavi, koji mu je dala Amfitrita, atenske djevojke kliknu od radosti, more odjekne, a mladiCi oko Tezeja zapjevaju ljupkim glasom pjesmu zahvalnicu (pean). Pjesma je puna svjezeg zanosa za slavu Atene i stvara mitolosko obrazlozenje njezine pomorske hegemonije.

Ditiramb Tezej (Theseus) zanimljiv je jer je citav u obliku dijaloga iz­medu Tezejeva oca Egeja i kora koji cine Atenjani. Kor pjeva strofu a Egej antistrofu. U tom lirskom dijalogu vidimo form ainu srodnost i posrednu sponu izmedu korske lirike i tragedije. cini se da upravo taj Bakhilidov ditiramb objasnjava onaj odlomak iz Aristotelove Poetike gdje se tvrdi da je tragedija postala od ditiramba.

Bakhilidov jezik je dorski s jakom primjesom jonskoga i ponesto eol­skih oblika. Metricki su oblici vrlo razliCiti. Stroficka struktura temelji se na trijadama. Bakhilid je izvanredan pripovjedac te su ga u tome poredivali s Herodotom. U njega nema doduse snage, dubine ni bujnosti Pindarove, ali mu se stil odlikuje mirnom glatkocom i jasnocom. U trecem epinikiju pridruzuje svoju pjesnicku slavu Hijeronovoj slavi i usporeduje sebe sa sla­vujem: »1 netko ce s hvalom spominjati ljupkost miloglasnog kejskoga slavuja.« Cijenjen i hvaljen u starini zbog njdne osjecajnosti i elegancije oblika, Bakhilid je i u rimsko doba popularan. Oponasao ga je Horacije. Ubrojen je u kanon- devet helenskih liricara.

PINDAR (Pindaros, 518. iIi 522-442. prije n. e.) rodio se u Kinoskefali kraj Tebe u uglednoj obitelji Egida koji su bili podrijetlom iz Sparte. Citav zivot bio je vjeran tumac duhovnoga svijeta aristokracije. Nisu ga dirnule ni duboka kriza, koja je potresala Heladu u 5. st., ni pokret, koji je gotovo svuda doveo na vlast demokratsko uredenje. Ostao je vjeran idealima dru­stva koje je bilo u propadanju.

Prvo glazbeno obrazovanje dobio je u rodnome kraju, a uCiteljice su mu po tradiciji bile pjesnikinje Korina i Mirtida. One su se navodno i natje­cale s Pindarom. Pri kraju 6. st. bio je u Ateni ucenik Laza Hermionjanina, koji je, kako se cini, dotjerao ditiramb i uveo ditirampska natjecanja u Ateni. Godine 476. dolazi u Sirakuzu na dvor Hijeronov i u cast njegove pobjede u Olimpiji konjem Ferenikom pjeva prvu olimpijsku odu. Poslije 446. g. nema 0 njemu vijesti. Prema legendi umro je u Argu u dobi od osamdeset godina u, gimnaziji kraj ljubljenoga mladica Teoksena.

Pjesnicki rad Pindarov vrlo je bogat i raznolik. Obuhvacao je sve vrste korske lirike: himne, peane (u cast Apolonu); ditirambe (u cast Dionizu); prozodije (ophodne pjesme); partenije (pjesme za djevojacke zborove); hi­porheme (plesne pjesme); enkomije (pohvalne pjesme u cast odredenoj oso­bi); trene (tuzaljke za mrtvima) i epinikije (ode koje slave pobjednike u opcegrckim gimnastickim natjecanjima). Aleksandrijsko izdanje Pindarove

Pindar 77

poezije saddavalo je 17. knjiga. Od toga su sacuvani fragmenti i 44 epml­kija iIi ode, koje se prema mjestu gdje je postignuta pobjeda dijele u ce­tiri skupine: Olimpijske (Olympionikai, 14); Pitijske (Pythionikai, 12); Ne­mejske (Nemeonikai, 11); Istamske (Isthmionikai, 7, racunajuCi 3. i 4. kao jednu).

Pin dar je pjevao po narudzbi zainteresirane osobe iIi grada, a narucioci su bili dorsko plemstvo i sicilski tirani. U svakoj odi slavi odredenog po­bjednika, pa se one medusobno razlikuju po saddaju, duljini, metru i me­lodiji. Osobito valja istaCi veliku raznolikost ritmickih oblika, jer je u sva­koj odi drukCiji metricki oblik. Sastavljene su u sistemu trijada (strofa -antistrofa - epoda). Neke imaju jednu trijadu, veCina tri, cetiri, sest, a 4. pitijska trinaest trijada. Strukturirane su gotovo redovito prema istoj shemi, koja se moze izraziti u formuli: aktualnost - mit - aktualnost (a - m - a). Sportska pobjeda ili slavljenje pobjede predstavlja aktualnost. Pjesnikova se pozornost zaustavlja na vanjskim obiljezjima pobjede jer ni­kada ne opisuje sarno natjecanje. Pobjeda ga zanima sarno kao oCitovanje vrline koju slavi u osobi pobjednika. U iznenadnom, brzom, snaznom i ne­posrednom prijelazu u podrucja mita sastoji se tzv. pindarski let, koji je poslije pogresno postao sinonim za svaku hirovitu stilsku smionost. U mi­toloskom i najduljem dijelu ode otkriva se potpuno pjesnikov duh, njegovi pogledi na zivot i ljudski ideali, tj. najcistija i najuzviSenija svojstva nje­gove umjetnosti. Mitoloski dio stvara oko slavljenika herojsku atmosferu, a likovi su uzori kojima pjesnik ilustrira svoje duboke misli. Na kraju vra­ca sepjesnik svome junaku s cestitkom i zeljom da mu slava bude vjecna. U gornju shemu Pin dar up Ieee sentencije, opomene i autobiograske podatke.

Pjesme su mu najuze povezane s herojskom prosloseu i aristokratskom ideologijom. Duboko religiozan, Pindar ispravlja mitove uklanjajuCi iz njih sve negativne crte bogova i heroja. Vrhunac sreee je bogatstvo udruzeno s vrlinom, za koju je uvjeren da je urodena i da se ne moze postiCi u pu­noj mjeri sarno znanjem bez nasljednih svojstava. Ideal mu je mjera u svemu, red i disciplina. Sarno onome, koji je ustrajnim radom i naporom izvrsio lijepo djelo, radost i pjesma daju naknadu za trud. Pjesma mu siri slavu i osigurava trajnu vrijednost.

Pindar je imao istancan osjeeaj za boje, glazbu i slikovitost. Ne zausta­vlja se na pojedinostima. Misli se roje i jedna prestize drugu. Dojmove izrice vrlo jezgrovito, ponekad je to i sarno jedna rijec. cini se kao da klizi po vrhovima misli i slika odbacujuCi spojne prstenove. Zato je taman i tezak. Poredaba je malo, ali zato sve vrvi od obilja smjelih metafora i sjajnih slika. Prsti bogatstvo boja i efekti svjetla, vatre, blijeska, cesto u kontrastu sa sjenom. Jezicni izraz posve je u skladu sa svecanim tonom i dubinom misli. Pindar uziva u svojoj pjesmi, koja mu je nektar, plod srca, med, mlijeko, rosa, lijek u naporu i boli, cvijet, baklja, lidski dijadem, ali i strijela, disk, povoljan vjetar, lada, stup, ukrasen zabat itd. Danas ne mozemo osjetiti punu snagu i ljepotu Pindarove poezije jer su izgubljeni zauvijek zakoni ritma koji je vladao u njegovoj odi. Ne cujemo melodiju i ne vidimo skladne pokrete kora, nemamo umjetnicku cjelinu, divan sklad poezije, glazbe i koreografije.

Usprkos aristokratskom karakteru, Pindarov ideal vrline imao je veliko kulturno znacenje, jer je saddavao sklad fizickih i dusevnih svojstava, atle­tiku i etiku. Odatle je izvirala misao 0 oslobodenju covjekovih snaga i poziv

80 Crcka knjiievnost

smatrao da sye ima podrijetlo u beskrajnoj (beskonacnoj) materiji (dpeiron) na osnoyi izdyajanja suprotnosti. Apeiron je po kvaliteti neodreden. Anaksi­man dar je bio na glasu i kao astronom i geograf. Pripisuje mu se kon­strukcija suncanog sata gnomona. Sastavio je prvu zemljopisnu kartu na­cnaysi pO\Tsinu zemlje i mora, a naCinio je i nebesku sferu prema kojoj se moglo i noeu orijentirati.

ASAKSIMEN (Anaksimenes, sredina 6. st.), napisao je spis 0 prirodi. On je mislio da je uzrok svega zrak.

Sva tri Mileeanina su hilozoisti jer im je materija (hyle) oduhovljena, sarna po sebi ziva (zoi).

Sestome stoljeeu pripada i PIT AGORA (Pythagoras). Kasnija tradicija uci­nila ga je gotovo legendarnom licnoseu. Roden je na otoku Samu. Ostavio je rodni kraj i mnogo putovao. Obisao je osobito Istok i Egipat. Oko 530. se smirio u juznoj Italiji te je u Krotonu osnovao religiozni savez koji je

. zadobio prvorazredan politicki karakter kao organizacija aristokracije. Fili­jale toga saveza rasirile su se po gradovima juzne Italije i Sicilije. Politicko­-drustvena funkcija pitagorejaca bila je ekstremno antidemokratska. Clanovi saveza borili su se na strani aristokracije protiv demokratskog uredenja. Ostra je bila reakcija demokrata koji su zestoko progonili pitagorejce. Vje­rojatno je zato Pitagora napustio Kroton i otisao u Metapont gdje je umro pri kraju 6. st. No savez je i dalje zivio, ali u tijeku 5. st. bio je rasprsen. U Krotonu je zapaljeno njihovo sjediste i mnogi su pitagorejci ubijeni. U 4. st. skola je nanovo ozivjela s Arhitom iz Taranta koji je bio filozof i politicar.

Pitagora nije ostavio nista napisano. Prvi je pismeno izlozio njegovo ucenje u 5; st. FILOLAJ iz Krotona. Fragmenti njegovih spisa su u dorskoj prozi. Clanovi saveza morali su cuvati tajne i pokoravati se strogim pravi­lima. Malo je njih postajalo sudionicima u tajnim obredimaskole. Svi su iskazivali osobito postovanje prema ucitelju i slijepo su se pouzdavali u njegov autoritet, sto potvrduje poznata pitagorejska izreka - autos epha, tj. on sam je rekao. Tom su maksimom obicavali prekidati sumnje i dis­kusije. Osnovno ucenje pitagorejaca, podrijetlom iz orfizma, jest seoba dusa koje poslije smrti prelaze u druga tjelesa ljudi i zivotinja da bi se ocisH­Ie od grijeha.

Pitagora je bio matematicar i astronom. Pripisivala su mu se vazna ot­kriea u matematici, astronomiji, akustici i glazbi. Za filozofiju pitagorejaca karakteristicna je postavka da se sve u prirodi mjeri i potcinjava hroju; pa je osnova svega broj. Iz bavljenja astronomijom, glazbom i osobito geo­metrijom potjece vjerojatno i teorija 0 harmoniji. Ona je najviSi zakon ko­jemu se potcinjava sve sto postoji, say svijet (kozmos). Tako i zvijezde, prema njihovu miSljenju, svojim kretanjem proizvode zvukove koji se sta­paju u velicanstvenu harmoniju.

Pitagoreizam se rodio u Italiji gdje se razvio i prosirio viSe nego u He­ladi. U kasnije vrijeme, nakon sto je upio mnoge teorije drugih filozofskih sistema i mnogo misticizma, javio se pod imenom neopitagoreizma te je u Rimu nasao plodno tlo za svoje sirenje.

Ezopove basne 81

Hekatej logografi 6. stoljeca

Najstarije helenske povjesnicare i geografe obicno nazivamo logografi. Sarna rijec logogrdphos znaCi »prozni pisac«. Istim imenom nazivali su se u ka­snije vrijeme u Ateni govornici koji su za svoje klijente sastavljali sudske govore. Takav je logograf npr. bio govornik Lizija.

Najznatniji logograf bio je HEKATEJ (Hekataios) iz Mileta. livio je za vrijeme perzijskog kralja Dareja (vlada od 525. do 485. prije n. e.). Mnogo je putovao, osobito po Egiptu. Napisao je dva djela: Genealogije (Genealogiai), vjerojatno u cetiri knjige, gdje je izlozio po porodicama mitske junake i price 0 njima. Nastojao je u price unijeti odredeni kronoloski sustav. Djelo se nije mnogo razlikovalo od genealoskog epa, ali je bilo prozeto drukCijim duhom, kako svjedoce sacuvane pocetne rijeci, pune ponosa i odvaznosti: »Hekatej Mileeanin pripovijeda ovako: ja pisem ove stvari kako se meni cine istinite jer su helenske price proturjecne i smijesne«. Hekatejeva je kritika jos u povojima i sastoji se u naivnom racionalizmu koji nastoji uklo­niti nevjerojatne pojedinosti u mitu prihvaeajuCi ostalo u zelji da to objasni.

Drugo je djelo bilo geografskog karaktera pod naslovom Opis zemlje (Ces periodos) u dvije knjige. Prva je bila posveeena Evropi a druga Aziji. Geografski opisi zemlje bili su ispunjeni i podacima 0 narodima i njihovim obicajima. Stari su hvaIiIi Hekateja zbog Cistoee jezika i jasnoee izraza.

Os tali su logografi pis ali iIi mitologije u genealoskom obliku kao npr. FEREKID ATENJANIN i AKUZILAJ IZ ARGA iIi kronike rodnih gradova kao npr. KADMO MILEcANIN i HARON IZ LAMPSAKA. Haron je u dvije knjige napisao i kroniku perzijske ddave do svoga vremena. KSANTO LI­fJANIN izlozio je povijest svoje zemlje od mitskih vladara do Kirova zauzeea Sarda 546. u djelu Povijest Lidije u 4 knjige. HELANIK iz Mitilene pisao je genealoske i kronoloske spise, a sastavio je i prvu aticku kroniku u kojoj izlaze dogadaje po arhontima.

Basna i Ezop

Iako je Ezop u svim povijestima knjizevnosti zauzeo casno mjesto tvorca i oca basne, ipak nije izumio basnu. Ona je nastala davno prije Ezopa u da­lekoj proslosti. U moderno vrijeme opet se postavio problem 0 podrijetlu basne, osobito nakon boljeg upoznavanja orijentalnih jezika u kojima se naiSlo na price i mitove srodne ezopskim. Neko se vrijeme smatrala kolijev­kom basne Indija, domovina Pancatantre, knjige prica i basana. No danas se i u tome postupa opreznije jer se problem bez sigurne dokumentacije ne moze rijesiti. Stoga postoji teznja da se opet Heladi prizna slava da je basni dala knjizevni oblik ne iskljucujuCi moguenost orijentalnih utjecaja.

EZOP (Aisopos) zivi u 6. st. prije n. e. Rodom je bio iz Frigije u Maloj Aziji. Kao rob bio je u sluzbi vise gospodara. Oko njegova lika stvorila se legenda, pa je u bizantsko vrijeme nastalo nekoliko redakcija romana 0

njegovu i:ivotu. Ezop po svoj prilici nije svoje basne napisao vee ih je pri­Cao u prozi. Kasnije su se one sirile usmenom predajom. U tijeku nekoliko

6 Povijest svjetske knjizevnosti

84 Grcka knjizevnost

Heleni u 5. st. bijahu cas strastveni optimisti a cas ocajni pesimisti te su provodili vrlo napet zivot pokoravajuCi se cesee razuzdanim strastima negoli unutrasnjoj duhovnoj ravnotezi. NiSta ne bi bilo laznije od toga da ih predstavljamo u slici gdje je sve suneem obasjano. Stvarnost njihova ziYOta zapravo je puna kontrasta, bogata svjetlom i sjenom. Atena je u 5. st. upoznala uz odvaznost ljudske misli i duha i najgroznije okrutnosti. Ta je Atena s jedne strane strastveno i u tancine pretresala svakojake filozofske teorije, a s druge pokazala je u viSe navrata slijepo praznovjerje.

Pogled s brezuljka Muza na Akropolu u Ateni, danasnje stanje

Rasirena je zabluda da se najveea zasluga za knjizevni i umjetnicki pro­evat u 5. st. pripisuje sarno atenskom demokratskom uredenju. Ta je de­mokracija ddala ropstvo normalnom pojavom, a za vrijeme Perikla, kako je vee Tukidid uocio, bila je sarno po imenu demokraeija, dok je to uistinu bilo vladanje jednoga covjeka. Takva je ostala i poslije Perikla. Gotovo neogranicenu moe prvoga covjeka mogao je svaki cas prekinuti savez ne­prijatelja iIi prevrtljivi puk. Atena je bila grad velike slobode, gdje su se mogle propovijedati sve moguee teorije, pa i one koje su potkopavaJe te­melje ddave. No u isti cas bila je i grad gdje su uzavrele strasti, hranjene gluposeu i neznanjem, prisilile na progonstvo Anaksagoru i osudile na smrt Sokrata. Proees Anaksagori nije bio proees neumjerene demagogije, koja je upravljala gradom poslije Periklove smrti, nego proees Periklova zlat­nog vijeka.

Periklo 85

Velika atenska politika prethodi njezinoj politickoj hegemoniji i traje nekoliko godina za vrijeme perzijskih ratova kad je Temistoklov politicki genij vodio sve Helene i osiguravao Citavoj Heladi nezavisnost i slobodu. Mnoga ee se kasnija pokoljenja osvrtati s nostalgijom na herojsko doba Maratona i Salamine. Ta ee nostalgija iznenada zasjati kao najvisi ideal u dosjetkama Aristofanove komedije i raspalit ee jos i Demostenovu rjecitost.

Periklo. Poprsje iz rimskog doba. Original oko 430-420. prije n. e.

Aticka knjizevnost u 5. st. razraduje pitanja sto ih je radao socijalni i politicki zivot naroda. Predmetom pretresanja i teoretskih razmiSljanja po­staju sve strane zivota od ddavnog uredenja, morala i odgoja do gospodar­stva. U srediStu svih problema je covjek, njegov polozaj i uloga u drustvu kao i njegova moralna odgovornost za svaku odluku koju donosi svojom slobodnom voljom. Znacajke su te knjizevnosti: uska povezanost s narodom, svakodnevni problemi zivota, monumentalnost i humanizam. Glavno mjesto u knjizevnosti petoga stoljeea pripada drami, koja prikazuje ljudske sukobe, radnju. Drama Ctragedija i komedija) zajedno s Honlerovim epovima naj­dragoejeniji je prilog Helena evropskoj knjizevnosti.

86 Grcka knjizevnost

Tragedija

Grcka drama postala je vee u 6. st. prije n. e., a najbolje plodove dala je u 5. st. Najstarije i gotovo jedine podatke 0 postanku tragedije nalazimo u 4. glavi Aristotelove Paetike. Tu citamo da je postala od improviziranog po­cetka, i to od onih koji su zapocinjali (pjevati) ditiramb, da je prosla kroz mnogo promjena dok je zadobila svoj prirodni oblik i da je kasno postala uzvisena iz malenih prica i smijesna govora jer se razvila iz satirske pjesme.

Da bismo mogli navedene kratke i na prvi pogled nejasne i razlicite Ari­stotelove vijesti razumjeti, valja najprije reCi sto je ditiramb. To je bila strastvena pjesma koju je u cast Dionizu uz pratnju tracko-frigijske frule pjevao kor i uz to plesao. Dioniz je bio tracko-frigijsko bozanstvo koje su slavili u orgijastickom kultu osobito zene (bakhantice). Njegov kult bio je poznat vee Helenima Homerova vremena (Ilijada 6, 130 i d.), a sirio se ne­odoljivom snagom od sjevera po citavoj Heladi. Tu je dove den u vezu s demonima plodnosti, a u Atici je postao bogom vina. U vezi s Dionizovim kultom razvila se u Ateni do savrsenstva posve originalna helenska tvore­vina - aticka drama u svoja tri oblika: satirska drama, tragedija, komedija.

ledni su moderni istrazivaci nastojali objasniti i popuniti navedene Ari­stotelove podatke, a drugi su mimo Aristotela pokusali protumaCiti posta­nak tragedije. Prvi su dosH do zakljucka da se tragedija razvila iz osobitog oblika peloponeskog (dorskog) ditiramba. To potvrduju dvije vijesti koje ujedno pokazuje i postupni prijelaz lirskog ditiramba u prvobitni oblik satirske drame. Prvu vijest citamo kod Herodota (1, 23). On kaze da je Arion prvi slozio ditiramb, dao svojoj pjesmi ime i poucavao kor u Korintu. Leksikon Suda (10. st. n. e.) donosi podatak da je Arion izumio tragicki nacin i prvi sastavio kor i da je za tu korsku pjesmu stvorio naziv i uveo to da satiri govore u stihovima. Obje se vijesti mogu tumaciti sarno na jedan nacin, tj. Arion je prvi za pjevanje ditiramba mjesto obicnih koreuta uveo peloponeske satire, vesele Dionizove pratioce. Ditiramb je doduse stariji od Ariona, ali sa satirama kao koreutima on je bio na putu da postane satirska drama sto je ujedno bio korak blize k tragediji, jer time sto su se ljudi preoblacili i prikazivali druga lica stvoren je dramatski element. Arion je dakle stvorio osobitu vrst ditiramba, tj. satirsku pjesmu. No stari oblik ditiramba zivio je i dalje i bio je predmet glazbenih natjecanja. Pjevali su ga muski i djecacki korovi.

Navedene vijesti popunjuju Aristotelove podatke i potvrduju da on ne proturjeci sam sebi govoreCi najprije da je tragedija postala od ditiramba a zatim od satirske pjesme. StaviSe, one povezuju oba Aristotelova po­datka i pokazuju kako se od jednog oblika doslo do drugoga, sto je nedo­stajalo kod Aristotela. Herodotov podatak 0 Arionovu poucavanju korova u Korintu dobro se slaze s Aristotelovom vijeseu (Paetika, gl. 3) da su Dorani s Peloponeza prisvajali sebi prvenstvo u stvaranju tragedije.

Satirski korovi, koje je uveo Arion, spominju se i u peloponeskim gra­do virna Sikionu i Flijuntu. Tako Herodot (5,67) govori 0 »tragickim ko­rovima«, koji su u Sikionu pjevali »muke« (vjerojatno su se odnosile na rat sedmorice protiv Tebe) domaeeg heroja Adrasta. No sikionski tiranin Klisten ukinuo je na pocetku 6. st. Adrastov kult i, kako kaze Herodot, »vratio je korove Dionizu«. Herodot korove u Sikionu zove tragikol kho-

Postanje naziva i razvoj tragedije 87

Satiri Menada

rai, a sigurno se nisu razlikovali od Arionovih u Korintu. Rijec tragikos u veZI Je s rIJecJu tragas = jarac, a Aristotelova rijec tragaidia, sastavljena od tragas = jarac i aide = pjesma, u doslovnom smislu znaci »jarcja pje­sma«. Iako su elementi rijeCi tragaidia jasni, smisao naziva bio je nejasan vee u <lntici jer Aristotel 0 tome ne govori nista. Aleksandrijski i rim ski pisci tumacili su rijec kao »pjesma za jarca«, i to zbog toga sto se iIi Dio­nizu zrtvovao jarac iii sto se kao nagrada za pjevanje davao jarac. No prema starijem tumacenju, koje je engle ski filolog Bentley prvi nanovo ozivio, »tragedija« znaci »pjesma jaraca«, tj. koreuta (glumaca) maskiranih u jarce. Ovo je tumacenje tocno i posve se slaze s Aristotelom. Postanje naziva i znacenje moze se uspjesno objasniti na temelju Aristotelove vijesti 0 sa­tirskom karakteru tragedije, sto potvrduju i podaci iz drugih izvora.

Satiri i demoni plodnosti na Peloponezu zamisljali su se u jarcjem liku. Peloponeskim jarcima odgovarali su u Atici Sileni, likovi s elementima konja (usi, griva, rep), ali su i oni imali jarcje atribute (bradica, kozja koza). Stoga i aticki dramaticari satire cesto zovu tragai = jarci. I nadalje, na sa­cuvanim slikarijama na vazama voda satira i njihov otac Silen (Papasilen) prikazan je uvijek kao starac s jarcjom bradom, odjeven u odijelo posuto vunenim pahuljicama sto je oznacZlvalo jarcju kozu. Korovoda satira Silen u sacuv<l.nom fragmentu iz Eshilove satirske drame Prometej zove se tra­gas = jarac.

Na Peloponezu, osobito u Korintu, Sikionu i Flijuntu, postojao je osobit oblik ditiramba koji je u slavu Dioniza pjevao kor satira. Korovoda toga kor., bio je isprva vjerojatno Papasilen (tragas = jarac) po kojem se njc-

88 Grcka knjizevnost

go" kor prozvao tragoidoi i pjesma njihova tragi5idia. Taj oblik ditiramba dosao je s Peloponeza u Atenu. Kad je Pizistrat 540. utemeljio iIi obnovio veliku proljetnu Dionizovu svecanost, odredio je da uz os tale ceremonije i taj d<:>rski kor satira plese u orhestri i pjeva u cast Dionizu svoje pjesme. K.or J~ \'jerojatno .imp~oviziranim pjesmama pricao 0 Dionizovu rodenju, nJegoVlm progonstvlma I pustolovinama iii je slavio njegovu moe kojoj nitko ne moze odoljeti. Kako je od tih pjesama nastala drama i kako je koru satira pristupio prvi glumac? Stare nam vijesti na to ne daju odgovor. Samo Parska kronika (Marmor Parium iz 264. prije n. e.) kaze da je go dine 534. prvoga glumca uveo Tespis, rodom iz atickoga dema Ikarije.

Jedni misle da je prvi glumac pristupio koru, tj. da je Tespis koru do­dao glumca koji je medu pjesmama koru nesto govorio. Drugi drze da je tu sluzbu vee kod Ariona obavljao korovoda. On je zapocinjao pjesmu, dirigirao koru i pratio ga frulom. Tespis mu je u Ateni uzeo frulu i dao da govori s korom, tj. ucinio ga je prvim glumcem. Prvi se glumac po tome odvo­jio od kora. To je misljenje ispravnije. Kor pjeva u dorskom, a prvi gulmac govori u jonskim jambima. Tako su se dorska i jonska poezija sastale u Ateni u novoj pjesnickoj vrsti, ali se nikada nisu stopile jer su korski dije­lovi os tali na dorskom, a dijalog na jonskom jeziku i u metru jampske poezije.

Uvodenjem prvoga glumca nije jos postala tragedija nego tek satirska drama. Iz te vesele igre razvila se prema Aristotelu tragedija tako da je napusten smijesan govor, kor satira zamijenjen je drukCije kostimiranim korom, a poceJe su se prikazivati i price koje nisu bile u vezi s Dionizom. Herodotov podatak 0 korovima koji su u Sikionu slavili patnje domaeeg heroja Adrasta pokazuje kako je vee u prvim desetljeCima 6. st. dionizijski ditiramb dobio mitoloski sadrzaj i poceo obradivati dozivljaje heroja. Cini se da nam postanak tragedije od peloponeskog ditiramba osvjetljava i vrlo razvijen dijaloski element u Bakhilidovim ditirambima, osobito ditiramb Tezej koji je zapravo pjevani dijalog izmedu Egeja i kora. Bakhilidovi di­tirambi mogu biti i primjer kako se bucni i dionizijski ditiramb mogao preobraziti u baladu s herojskim sadrZajem. I upravo su mitovi 0 hero­jima dali ozbiljnost i dostojanstvo ditirambu, tj. pomogli su da satirski ditiramb putem satirske drame postane tragedija. Da se ta novotarija nije svidjela publici, govori uzrecica »kakve to veze ima s Dionizom«, koju .ie prema predaji doviknula publika gledajuCi dramu koja nije spominjala Dio­niza i nije imala satire. Zato su se satiri i kasnije zadrZali pa se uz tri tra­gedije prikazivala uvijek i jedna satirska drama sa sretnim zavrsetkom. To je .t.razi!a .i Dionizova svecanost i publika zeljna zabave. Potpuni razvoj tragedIJe bIO Je u tome da se s prosirenjem radnje poveeavao broj glumaca. Aristotel kaze da je Eshil uveo drugoga a Sofoklo treeega glum ca. Svaki je glumac prikazivao vise lica. Kad je radnja bila tolika da nije mogJa stati u jednu dramu, pjesnik je slozio u sadrZajnu cjelinu tri drame i stva­rio tzv. organicku trilogiju.

Pojedini stupnjevi u razvoju grcke tragedije bili hi ovi: ditiramb, satir­ska drama, tragedija. Prva dva stupnja su dorska - peloponeska, a treCi i najvazniji je aticki. Navedeni prikaz razvoja grcke tragedije osniva se na Aris~o~elovim vij.estiI?a i ~a dru.gi~ antickim knjizevnim i slikovnim spo­memClma. U naJnovIJe vrIJeme JavIle su se kao reakcija na tradicionalna miSlj~nja nove teorije, osobito u Engleskoj (Ridgeway), koje mimo Aristo­tela Izvode postanak tragedije iz mimickih pies ova u cast heroja, divinizi-

Struktura tragedije 89

ranih mrtvih uglednika. Na temelju proucavanja suvremenih karnevalskih s~ecanosti u Trakiji i Tesaliji i usporedivanja s primitivnim narodima u TIb~t~, ~~n~o~iji, .Indiji i. n~ Polineziji stvorena je hipoteza da tragedija u svoJoJ. bltl IZVlre I.Z s.lavlJenJa mrtvog heroja koje se odvijalo oko groba. KaslllJe, kad se DlOlllZOV kult prosirio na cijelu Heladu, nametnuo se on s~arim her?jima .. ~ao primjer za to sluzi im Herodotov podatak 0 tragic­kIm korovlma kOJI su oduzeti Adrastu i dani Dionizu. Ova je hipoteza izaz­vala beskrajne diskusije, a modificirao ju je svedanin Nilsson. Prema njemu tragedija je postala spajanjem elemenata iz Dionizova kulta s mrtvackim tuzaljkama.

. Novim teorijama mogu se staviti ozbiljni prigovori. Prije svega, posve Je neopravdano omalovazavanje tradicije. I nadalje, Aristotelo\'e su vijesti dragocjene jer je on dugo proucavao tragediju na temelju goleme grade i nije se mogao prevariti u osnovnim postavkama kao sto je npr. srodnost izmedu tragedije i satirske drame. Dionizijsko podrijetlo satirske drame priznaju i novije teorije. Aristotelove vijesti potvrduju i drugi anticki i knjizevni i slikovni spomenici. Prema tome, temelji za svaku rekonstrukcijlL prvobitne faze tragedije bile su, jesu i ostat ee Aristotelove vijesti.

Struktura tragedije i kazalisne predstave

Grcka je tragedija imala ove dijelove: (1) Prolog (prologos), dio prije ulaska kora. Mogao se sastojati od monologa iii dijaloga iii monologa iza kojega slijedio dijalog. (2) Parod (pci.rodos), pjesmu koju je pjevao kor ulazeCi u orhestru. (3) Epizodiji (epeis6dion), glumcevi pristupi koru, razgovor glumca i ostali dijalozi izmedu pojedinih korskih pjesama (glumacki dijelovi koji odgovaraju nasim Cinovima). (4) Stazimi (stasimon), stajace pjesme kora, koje dijele jedan epizodij od drugoga. (5) Eksod (eksodos = izlazak), za­vrsni dio drame koji slijedi nakon posljednjeg stazima. Kor i glumci na­pustaju mjesto igre. U epizodijima i eksodu moglo je doCi do dijaloga iz­medu glumca i korovode.

Navedene dijelove imaju sve tragedije. No Aristotel navodi jos dva dijela. Tu je kommos = tuzaljka, zajednicka lirska partija kora i glumaca. Tuzaljke nemaju odredeno mjesto jer i parod moze katkad imati oblik tuzaljke. Za­tim se sporninju tzv. »pjesme od pozornice«, koje naizmjence pjevaju sarno, glumci. Drame su katkad imale i sest i sedam dijelova.

U vrijeme Eshila kor je u tragediji imao dvanaest koreuta. Korovoda (korifej) zastupao je kor i u dijaloskim dijelovima govorio je s glumcima, dok je kor uvijek samo pjevao. Sofoklo je povecao broj koreuta na petnaest,. sto mu je davalo mogucnost da podijeli kor u dva polukora. Kor je u tra­gediji stajao u redovima koji su stvarali oblik cetverokuta.

Glavnu i najtezu ulogu izvodio je najsposobniji glumac - protagonist. Uloge lica koja do laze najviSe u dodir s protagonistom igrao je deuterago­nist, a najneznatnije uloge najslabiji glumac - tritagonist. Muskarci su igrali i zenske uloge. Kako je u drami cesto bilo vise od tri uloge, morali su pojedini glumci igrati viSe lica. Rijetko se uzimao i cetvrti glumac.

-90 Grcka knjizevnost

Dionizovo kazaliste u Ateni. Pokusaj rekonstrlli<cije

Glumci su mogli biti sarno slobodni gradani. BuduCi da su kazalista bila pod vedrim nebom i velikih dimenzija, od glumca se trazio jak glas i odlicna .dikcija. Morao je dobro nauciti ulogu jer saptaca nije bilo, a trazilo se od njega da zna deklamirati, pjevati, plesati i gestikulirati. Glumci, osobito protagonisti, bijahu u velikoj cijeni. Oni su uzivali velike povlastice. Bili :su oslobodeni od poreza i ratne sluzbe, a bila im je zajamcena osobna i imo­vinska sigurnost. Kad se svuda po Heladi pojavio velik broj kazalista, broj glumaca je porastao, pa su osnivali i svoja drustva.

Kazalisne predstave bile su sastavni dio Dionizova kulta i odrfavale su -se sarno 0 svetkovinama u cast Dionizu. Publika je prisustvovala predsta­varna kao religioznom obredu, a prikazivanje tragedija smatralo se bogo­stovnim cinom. Za predstave brinula se drfava. Ona je narodu plaeala i kazaliSne ulaznice.

Tri su bile svetkovine 0 kojima su se prikazivale drame: Seoske iIi Male Dionizije slavile su se po atickim selima mjeseca Posideona (prosinac - si­jecanj). Misli se da su se tada izvodile drame vee prikazane s uspjehom u Ateni. 0 Lenejama u mjesecu Gamelionu (sijecanj - veljaca) izvodile su -se isprva sarno komedije, a oko 443. prije n. e. pocele su se davati i trage­dije. Velike iIi Gradske Dionizije padale su u mjesec Elafebolion (ozujak -- travanj) i bile su proljetni blagdan citave atenske drfave. U Atenu su do­laziIi tada uz mnoge strance i predstavnici gradova koji su bili Clanovi aten­skog pomorskog saveza. Oni su tom prigovoru u saveznu blagajllU uplaCivali svoj danak. Da bi se svima njima grad prikazao u sto veeem sjaju, Velike Dionizije slavile su se vrlo raskosno i trajale su sest dana. Prvog dana nosio se drveni Dionizov kip u svecanu ophodu. Zatim su slijedila lirska natjecanja .djecackih i muskih korova, koji su pjevali ditiramb. Nakon toga prikazivane su komedije. Natjecala su se najprije trojica a u 4. st. petorica pjesnika s po jednom komedijom. Posljednja tri dana bila su odredena za natjecanje trojice tragickih pjesnika. Svaki je nastupao s jednom tetralogijom (tri tragedije i jedna satirska drama). Racuna se da su se sve komedije izvodile u jednom danu, a po jedan dan bio je odreden za svaku tetralogiju.

Prvi atenski tragicari 91

U najstarije vrijeme pjesnik je stvarao tekst, baletne i glazbene dionice .drame, bio je koreograf i reziser, a cesto i glumac. Ako je 0 Velikim Dioni­zijama htio sudjelovati u dramskom natjecanju, pjesnik se javio arhontu ,eponimu (clan atenske vlade), predavao mu je svoje drame i trazio kor. Arhont je izmedu prijavljenih pjesnika izabrao one kojih su mu se drame -tinile najboljima, pa im je zdrijebom odredivao korege i protagoniste. Opre­manje korova bilo je vrlo skupo i pripadalo je u tzv. liturgiju (leiturgia = = javna sluzba, rad za narod). Ddava je, nairne, dio novcanih tereta pre­bacivala na bog ate gradane kao npr. opremanje ratnog broda, opremanje korova za kazalisne predstave itd.

Koreg je morao od atenskih gradana sastaviti kor, potpuno ga opremiti, plaeati i hraniti ga za vrijeme vjezbanja. Osim toga nalazio je i plaeao i ucitelja kora i frulaca. Poslije predstave priredio je koreutima svecanu goz­bu, a u slucaju pobjede dobivao je brsljanov vijenac i pravo da na uspo­menu svoje pobjede postavi mramornu plocu iIi tronog na kojc je urezivao svoje ime i ime svoga pjesnika. Tri glumca plaeala je ddava.

Predstave je ocjenjivala zdrijebom izabrana komisija od deset atenskih gradana, po jedan iz svake opCine. Izmedu njih izdvajala su se zdrijebom petorica koji su donosili konacnu odluku. Prvu nagradu - brsljanov vije­nac - dobivali su jednakopravno koreg, pjesnik i protagonist. Treca na­grada bila je gotovo jednaka porazu. No sva su tri pjesnika i protagonisti dobivali novcanu nagradu. Poslije natjecanja arhont je dao sastaviti kratak sluzbeni zapisnik (didaskalia) s naslovima drama, imenima pjesnika, korega i s odh.l'kom zirija. Zapisnici su se pohranjivali u ddavnom arhivu, a kasnije su se urezivali u mramor i izlagali kod kazalista. Aristotel je te zapise sku­pio u djelu Didaskalije koje je izgubljeno. Aleksandrijski su ucenjaci crpli podatke iz Aristotelova djela, pa njima zahvaljujemo za obavijesti 0 dram­skim natjecanjima, kronologiji drama i saddajima tragedija, koje nalazimo u nasim rukopisima. Sacuvani su i fragmenti s kamenih spomenika.

Prvi atenski tragicari

Prema tradiciji, prvo tragicko natjecanje 0 Velikim Dionizijama bilo je godine 534. prije n. c. Pobjednik je bio TESPIS. Ne zna se kakva je bila Tespisova tragedija. Vjerojatno se nije mnogo razlikovala od Bakhilidovih ditiramba. Gotovo nista se ne zna 0 HERILV, koji je inace bio na glasu po satirskim dramama. PRATINA iz Flijunta smatran je prema tradiciji izu­miteljem satirske drame. On je po svoj prilici satirskoj drami udahnuo nov zivot vracajuCi koru satira salj:ivu i raspojasanu zivost. Pripisivalo mu se 18 tragedija i 32 satirske drame. Sacuvani su sarno fragmenti .

NajveCi tragicki pjesnik prije Eshila je FRINIH Atenjanin. Ostalo nam je devet naslova njegovih tragedija i oskudni fragmenti. Malo nakon 494. u tragediji Zauzece Mileta (MiUitu hdlOsis) iznio je Frinih na pozornicu tctak poraz Jonjana u Aziji. Perzijanci su poubijali veCinu Milecana, a zene i -djecu odveli S'.l u r8pstvo. Herodot (6,21) kaze da su za vrijeme predstave

92 Grcka knjizevnost

atenski gledaoci briznuli u plac i kaznili pjesnika glob om od tisueu drahama JeI" ill je 0 yeseloj Dionizovoj svetkovini sjetio na strasan grcki poraz, pa s:.r naredili da tu tragediju nitko viSe ne prikazuje.

Godine 476. prije n. e. prikazao je Fenicanke (Phoinissai) u kojima je pI"::lslaYio helensku pobjedu kod Salamine. Koreg je bio Temistoklo, slavni pobjednik u samoj bitki. Radnja se zbivala na dvoru perzijskog kralja kao 510 je to kasnije i u Eshilovim Perzijancima. Znacajno je da je tragedija imala vee prolog koji je recitirao jedan eunuh pripremajuCi sjediSta za kraljeve savjetnike.

EshiI

Neki anticki gramaticar doveo je duhovito u kronolosku vezu tri helenska tragicara povezujuCi ih s godinom znamenite grcke pobjede kod Salamine (480). Eshil je imao tada 45 godina, Sofoklo je kao sedamnaestogodisnji mladie na celu kora pjevao pjesmu u cast pobjede, a Euripid se toboze na dan same bitke rodio na Salamini.

ESH IL (Ais khylos) rodio se na Eleuzini blizu Atene oko 525. prije n. e. u eupatridskoj obitelji. Nista ne ukazuje na to da su eleuzinske misterije imale neki vidan utjeeaj na njegov duhovni razvoj. Rano se ogledao u tragickim na­tjeeanjima. Tako se vee izmeau 499. i 496. natjeeao s Pratinom i Herilom. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom natjeeanju go­dine 484, a 472. dobio je prvu nagradu tetralogijom od koje je sacuvana sarno drama Perzijanci.

Izmedu 472. i 468. nalazi se na Siciliji i boravi na dvoru sirakuskog ti­ran ina Hijerona. Tu je prikazao dramu Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne koji je Hijeron utemeljio. Na Siciliji je po drugi put prikazao svoje Perzijance. Godine 467. dobiva prvu nagradu tebanskom tetralogijom od koje je sacuvana tragedija Sedmorica protiv Tebe. Posljednja pobjeda za zivota pripala mu je 458, za Orestiju, jedinu sacuvanu organicku trilogiju iz antike. Ne zna se zbog cega je opet posao na Siciliju, ali stih 807. iz Ari­stofanovih zaba nekako daje naslutiti da se pjesnik nije slagao s atenskom publikom. Umro je u Geli na Siciliji gdje je i sahranjen go dine 456. Na nje­gOY su grob hodocastili pokloniei tragicke umjetnosti, a Atenjani su ga oso­bito pocastili time sto su izdali zakonsku odredbu kojom se svakome do­pusta da se na tragickim natjeeanjima moze pojavljivati s Eshilovim trage­dijama. Najljepsi mu je spomenik isklesao Aristofan u svojoj literarnoj ko­mediji zabe.

Najstariji od tri velikana grcke tragicke poezije zauzima osobito mjesto u povijesti helenske knjizevnosti. Eshil nije sarno obican promatrac vaznih povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetljeCima 5. st., nego je i aktivni sudionik u njima. Istakao se osobitom hrabroscu kao borae u presudnim bitkama kod Maratona (490), Salamine (480) i Plateje (479) u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog osvajaca obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog odusevljenja i iskrenog patriotizma.

Eshil 93

Kao stvaralacki genij velike snage Eshil otkriva putem likova svojih tra­gedija povijesni sadrZaj tog presudnog povijesnog razdoblja. On je pjesnik atenske demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju mara­tonsko-salaminskoj herojskoj epohi. Na polju dramske umjetnosti uCinio je velik napredak. Usavrsio je dram sku tehniku. Uveo je drugoga glumea i time pojacao dram ski element tragedije jer je prosirio dijalog na racun korskih pjesama. a toj pjesnikovoj novotariji s priznanjem govori i Aristotel u Poetici (1149 a 16). Tako je Eshil od prvotno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao oeem tragedije. Dotjerao je seeneriju i opremu. Bio je uCi­telj kora i glumaea, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure, a na pocetku svoje kazalisne karijere bio je i glumae. ad mladeg suvreme­nika Sofokla preuzeo je trecega glumea.

Eshil. Iz rimskog doba, prema origi­nalu iz sredine 5. st. prije n. e_

Gradu za svoje tragedije uzima iz mitologije, tj. iz prica 0 bogovima i herojima. Predmet tih tragedija je ljudska sudbina nad kojom lebde sreca i nesrda. Tom oprekom upravlja mudro nacelo bozanske pravde koja pat­njama upucuje Ijude da se pokore vjecnim zakonima. To pjesnikovo nau­cavanje ne moze se shvatiti ako gledamo na pojedinacno djelo koje se od­vija pred nasim ocima, vee ga valja uklopiti na mjesto koje mu u slijedu zbivanja pripada. Postoji, nairne, uzajamna odgovornost medu narastajima koji slijede jedan za drllgim, pa tako djeea okajavaju kriviee otaea. No te kriviee ne prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast ne­vine, vee i potomci krivieama predaka pridruzuju svoje kriviee koje postaju uzrokom njihovih tragedija. Prema tome covjek sam sebi stvara nesretnll

94 Grcka knjizevnost

sudbinu. Bozanska se osveta ne pojavljuje dokle god je covjek moralno neo­kaIjan. Eshilu se problem zivota ne zaustavlja na pojednicu nego zahvaea obitelj, generacije i cak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka iIi Citava roda najcesee prikazuje u tri tragedije. One cine sadriajnu i idejnu cjelinu - tri­logiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istoga mitoloskog kruga. Zamisao trilogije dopusta pjesniku da u grandioznom triptihu razvije niz zbiYanja i u cjelini prikaze kako se od krivice kroz patnju dolazi do spo­znaje.

Struktura Eshilovih tragedija vrlo je jednostavna. Radnja je koncentri­rana oko jedne situacije iii dogadaja, ali taj mora biti strasan da potrese dusu gledaoca. V pocetku drame pjesnik stvara atmosferu i opsirno tumaci Cinjenice, a zavrsni prizori puni dramatike nezadriivo idu prema raspletu -- katastrofi. Likovi su takoder vrlo jednostavni, dani su u nekoliko grubih poteza sugestivno i snazno. Istaknuto mjesto imaju korske pjesme. V njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. Eshil je stvaralac dramskog jezika i stila. Jezik mu je svecan i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i un·iSen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji nji­hovih strasti. Hranjen iskustvom proslosti i posve privrien svojoj sadas­njosti, Eshil je obnovio mit i stvorio je likove izvanredne snage.

V rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija, a u lek­sikonu Suda govori se 0 devedeset drama. Od tog bogatog opusa sacuvano je sedam tragedija i dosta fragmenata. V novije vrijeme egipatski papirusi iznijeli su na vidjelo mnoge fragmente iz razliCitih tragedija i satirskih dra­ma. Najvazniji su fragmenti koji sadrze kompletan prizor iz satirske drame Ribari (Diktyulkoi) i gotovo cijelu korsku partiju iz satirske drame Prometej (Prometheus Pyrkaeus).

Poznato je da nam mladenacka Sofoklova i Euripidova djela nisu sacu­vana. Sve do najnovijeg vremena mislilo se da je s Eshilom drukCije jer se njegova sacuvana drama Pribjegarke zbog arhajskih elemenata stavljala gotovo na pocetak njegove pjesnicke karijere. No jedan novi papirus stvo­rio je obrat. Ostaci jedne didaskalije pokazuju da je trilogija, kojoj su pri­padale Pribjegarke, bila prikazana zajedno sa Sofoklovim dramama. Sofo­klova prva pobjeda u 468. godini podudara se s njegovim prvim nastupom na seeni, a papirus govori 0 Eshilovoj pobjedi. Prema tome moramo isklju­Citi godinu 468. za Pribjegarke, a isto tako i godinu 467. kad je Eshil dobio prvu nagradu tebanskom trilogijom. Tako se prikazivanje Pribjegarki po­stavlja cak u 463. Iz toga datiranja slijede vazni zakljucei. Ne uzimajuCi u obzir vrlo nesigurnu kronologiju Okovanog Prometeja, sada je najstarije od Eshilovih sacuvanih djela drama Perzijanci, prikazana 472. Kako je Eshil sudjelovao na dramskim natjeeanjima vee u prvom desetljeeu 5. st., znaCi da nam ostaje nepoznato Citavo pjesnikovo prijasnje knjizevno stvaralastvo i da je imao preko pedeset godina kad su prikazani Perzijanci. Prema tome Eshilov je pjesnicki razvoj od pocetka do Orestije zahvaeao mnogo dulje razdoblje od onoga koje se s obzirom na staro datiranje Pribjegarki dosada pretpostavljalo. I nadalje, moze se drzati da su prve Eshilove drame bile vrlo jednostavne.

Godine 472. pobijedio je tetralogijom koju su sacinjavale drame: Finej, Perzijanci, Glauko i satirska drama Promelej. Prve tri Cinile su trilogiju koja nije bila sadriajno povezana (neorganicka trilogija), a sve ostale sacuvane Eshilove tragedije pripadale su sadriajno povezanoj trilogiji (or-

Eshil 95

ganicka tr~logi}a). Sacuvan~. su samo Perzijanci (persai). Ova najstarija nama poznata pJesmkova tragedlJa obraduje suvremenu povijesnu temu - grcku pobjedu kod Salamine. Vee smo spomenuli da je cetiri godine prije Eshila Frinih u Fenicankama (476) obradio istu temu. No Eshilova je dramska ob­radba mnogo zrelija. Eshil duboko prodire u povijesni smisao grcko·perzij­skih ratova (sukob perzijskog despotizma i helenskog polisa), zalaze se za mir i bez mrznje erta perzijski narod prikazujuCi ga kao htvu Kserksove obijesti. Poezija Perzijanaca sastoji se vise u zabrinutosti, suzama i ocaju P?bij.edenih n~.goli u patriotizmu pjesnika i slavljenju pobjednika. Protago­mst Je kor kOJl predstavlja citav perzijski narod.

Sedmorica protiv Tebe (Heptil epr Thtbas, 467) treCi je dio trilogije, 11

kojoj je obraden motiv prokletstva roda tebanskog kralja Laja, koji se nije pokorio nalogu prorocista da ne smije imati djeee. Osveta se stoga izvrsuje na tri pokoljenja: Laju, Edipu i njegovim sinovima Eteoklu i Poliniku. Prva dva dijela (Laj, Edip) izgubljena su, a u Sedmorici se prikazuje rat Polinika i njegovih drugova protiv Tebe i smrt brace koja se u dvoboju ubijaju. Tako se na njima ispunjujc kletva njihova oca Edipa. Sedmoricu protiv Tebe vee je. ~orgija oeijenio kao tragcdiju punu Aresa. On zaista prozimlje Citavu tragedlJu. Iznad svih istice sc lik Eteokla, branitelja grada. On je neustrasiv ratnik i pravi voda. Spreman je da ubije vlastitog brata i ne moli od bogova pobjedu za sebe, vee trazi samo spas svoga grada. No na Eteoklu je i ocevo prokletstvo sto njegovu sudbinu cini mnogo tragicnijom. Odatle izviru gru­bost, sarkastican i surov jezik i pesimizam koji njegov lik okruzuje dubo­kom i mracnom tugom.

Pribjegarke (Hiketides, 463) prvi su sacuvani dio trilogije 0 Danaidama. One bjeze s oeem Danajem da se uklone prisilnoj udaji za rodake, sinove kralja Egipta. Zastieuje ih u Argu kralj Pelazgo, koji kao demokratski kralj donosi odluku uz prethodni pristanak narodne skupstine. V drami je zaer­tana suprotnost izmcdu demokratskog urcdenja Helade i istocnjackog des­potizma. Ove neobicne djevojke, neprijateljiee braka, koje su odbile ljubav kao vrhovni zakon zivota, u isto su vrijeme i htve i prestupniee. Poezija tra­gedije nalazi se u karakteru kora, u njegovoj krutosti, u zestokoj mrinji prema suprotnom spolu, u njegovu strahu i muci progonjene zvijeri. V drugoj izgubljenoj drami (Egipcani) djevojke su bile prisiljene na udaju, a u treeoj (Danaide) radilo se 0 tome kako su Danaide, osim Hipermestre, ubile prema ocevoj zapovijedi u prvoj bracnoj noei svoje muzeve.

Okovani Prometej (Prometheus desmGtes) prvi je sacuvani dio trilogije u kojoj je Eshil u cjelini obradio pricu 0 Prometeju. Sacuvani su frag­menti drame Osloboaeni Prometej koja je bila nastavak Okovanog Prome­teja. V jednom antickom popisu Eshilovih djela nalazi se i drama Prometej Vatronosa, za koju se drii da je kao zavrsni dio trilogije vjerojatno prika­zivala osnivanje Prometejeva kulta u Ateni.

Liea trilogije su bogovi, pa se i radnja zbiva medu bogovima. Sukobe i borbe bogova nalazimo vee u Ilijadi, a u Heziodovoj Teogoniji izmjene vlasti na nebu popraeene su krvavim borbama. Kron je silom svrgnuo s vlasti oea Vrana, a Zeus svog oca Krona. V pocetku 5. s1. te su price modificirane tako da je Zeus postedio Krona i oprostio Titanima njihovu pobunu. Prastanje i pomirba sa starim bogovima potvrdila je Zeusa kao suverena citavog svijeta u kojem je morala zavladati pravda i mir. Kroz trilogiju 0 Prome­teju Eshil je htio pokazati da je i medu bogovima potreban samoprijegor

'96 Grcka knjizevnost

da bi se izbjegli sukobi koji nastaju zbog egoizma i zestoke strasti. Zeus, bog u kojega je pjesnik polozio svoju vjeru, postao je inkarnacijom pravde tek nakon dugog razdoblja brutalnosti. UceCi se na vlastitim pogreskama, i Zeus je dosao do uvjerenja da sila rada silu i da moze nad drugima vladati sarno onaj koji je sposoban da bude gospodar svojih strasti. Savez izmedu Prome­teja i ljudskog roda postavio je pjesnik na duboko i iskreno prijateljstvo. Pripisao je Titanu Prometeju pravu Ijubav prema jadnom Ijudskom rodu koji je slab, napusten i mrzak novom vladaru Olimpa. Pjesnik je smjelo pretpo­stavio i to da Zeus kao novi vladar osjeca zavist prema svemu sto nije nje­govo djelo i da upravo zato zeli unistiti Ijudski rod. Jedini Prometejev zIo­Cin je zapravo dobroCinstvo, a Zeus, koji ga je nemilosrdno ka~nio, duguj~ bas Prometeju svoju moe jer je svladao Tirane tek uz PrometeJevu pomoc. KaznjavajuCi Prometeja, Zeus je kaznio svoga do?roCinit~lja. ~rometej .!e Eshilu dobrocinitelj i spasitelj koji sam sebe zrtvuJe da bI spasIO one kOJe iskreno voiL Njegov ga cin izjednacuje s idejom svih religija koje su upravo takav lik postavile pred svoje vjernike.

Radnja u Okovanom Pro111.eteju temelji se na sukobu dvaju jakih protiv­nika. Pobjedom nad Titanima egzaltiran Zeus, usto opijen novom vlascu, trati slijepu pokornost. Odlucio je da uniSti Ijudski rod i da ga zamijeni no­vim pokoljenjem koje ee biti njegovo djelo. Toj Zeusovoj odluci ostro se suprotstavlja Prometej i spasava ljudski rod donoseei mu nebesku vatru izvor zanata i blagostanja. Zeus grubo reagira i osuduje Prometeja na tesku i sramotnu kaznu - u pus tom kraju daje ga pribiti na hridinu. Drama za· pocinje usred sukoba i sadrZi sam sukob. Pjesnik vrlo umje.sno . izr~duje pojedine stupnjeve sukoba i odmah stavlja pred gledaoce radnJu, tJ. uzasne muke kojima je Titan podvrgnut.

Eshil je izmislio radnju u kojoj je glavno lice neprestano prisutno na sceni i gotovo je nepokretno. Paralizirao mu je tijelo da bi iz njega provalio to jaci duh. Zato je radnja moral a sadrZavati razvoj jakih osjeeaja. Ova psiholoska evolucija moral a se pretoCiti u akciju putem dogadaja koji su ·donekle mogli izmijeniti Prometejevo moralno stanje. Bez toga bi bilo ne­moguce pripremanje krize koja je potrebna svakoj tragediji, a osim toga ne bi se mogla dovesti radnja do raspleta. Eshil je to rijesio tako da je svome junaku pripisao poznavanje vazne tajne. On zna tko ce Zeusa srusiti s vlasti. Ova tajna, daje radnji dram ski zaplet i iz nje izlazi citav plan tra­gedije. U drami je na vrhuncu sukob strasti. Zeus je tiranin k~ji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji ucvrstiti apsolutisticku vlast. Sve mora biti podlozno njegovim zakonima. On je spreman Gla vlada silom i terorom. Zato mu se vlast osianja na krvnika i mucenje. Zeusovoj £amovolji suprotstav­ljena je celicna, nesavladiva Prometejeva energija. Nikakve prijetnje ne mo­gu ga prisiliti na popustanje i otkrivanje tajne. Uz sijevanje munja, tutnjavu gromova i potres zemlje rusi Zeus hridinu zajedno s Prometejem u Tartar. Radnja se nije mogla zavrsiti Prometejevim nestankom. Neki elementi u <lrami govore da je moralo doCi do Prometejeva oslohodenja, njegova izmi­renja sa Zeusom i saveza u kojem ce Zeus ucvrstiti svoju vlast temeljeCi je na ravnopravnosti i blagosti. Do pomirenja je moglo doCi sarno ako se prije Zeus oclrekao tiranije. To se slaze i s Eshilovim shvacanjem religije. Po tome je glavna misao u trilogiji da se od pretjeranosti i okrutnosti u vlasti mora doci do umjerenosti i samosvladavanja jer su to vrline koje su po­.trebne i samome nebu.

Eshil 97

Orest i Elektra

Trilogijom 0 Prometeju Eshil porucuje covjecanstvu da pravda, za k~..i0m ljudi uvijek teze, nije sila koja postoji izvan Ijudi i koja ce odmah dOCl na njihov poziv. Ona je u samim Ijudima koji je mogu stvoriti i povecati strp­Ijivim ucenjem najvise vrline - mudre umjerenosti. Po toj je vrlini i sam Zeus na kraju uspostavio mir na Olimpu i dao Ijudskom rodu nadu u vlast vjecne pravde i ravnopravnosti koje bi morale vladati svijetom. Siobodolju­bivi Prometej, kojemu su i najstrasnije muke draze od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoee da zarobi Ijudski duh. Postao je simbolom borbe za osiobodenje i napredak covjecanstva. Zato je prometejska misao uvijek aktualna, pa je mit 0 Prometeju nasao bezbroj odradbi i interpretacija u svim knjizevnostima.

7 Povijest svjetske knjizevnosti

100 Grcka knjizevnost

yezi s druge dvije tragedije. Mora se istaei da je vee Eshil godine 472. pri­kazao Perzijance, tragediju sa suvremenom povijesnom temom, koja nije bila sadrZajno povezana s ostalim dramama iste tetralogije. Valja pretpo­stm-iti isto i za Frinihovu dramu Zauze6e Mileta, prikazanu gotovo dvadeset godina ranije. Sofoklo je vjerojatno ucinio pravilom ono sto je prije bila

Sofoklo. Broncana glava, vjerojatno iz 2. sf. prije n. e.

rijetka iznimka. Oslobodenje tragedije iz sadrZajnog prstena trilogije posve je odgovaralo Sofoklovoj umjetnosti. To mu je pruZilo moguenost za veeu strukturalnu strogost svake pojedine tragedije. On, nairne, usredotocuje rad­nju punu jakih kontrasta oko jednoga lika crtajuCi u punini njegov karakter. Dramaturska snaga pjesnikova pokazuje se u majstorskom vodenju radnje.

Kod redoslijeda sacuvanih tragedija sigurni smo za Filokteta i Edipa na Kolonu. No po arhaicnosti jezika, strukturi, dijalozima i razvoju prizora najstarija od sacuvanih tragedija je Ajant (Aias), u kojoj obraduje tragicnu sudbinu surovog i iskrenog ratnika. Kad je Ajant u silnoj gorCini htio ubiti Agamemnona i Menelaja, koji su nakon Ahilejeve smrti dodijelili njegovo oru­zje Odiseju, Atena mu pomuti pamet, te on pokolje stoku. Dosavsi k svijesti, uvidio je da se osramotio, pa se duboko postiden i ocajan ubija.

Antigona i Kralj Edip 101

Citava je tragedija u Ajantovu liku, u njegovoj cvrstoj odluci da sebi oduzme iivot. Svoje srce otkriva u monolozima u kojima je srz tragedije. Prvi se monolog sazimlje u misli da vrsnom junaku valja iIi casno zivjeti iIi casno umrijeti. On se osramotio klanjem stoke pa mu zivot nema viSe sa­drZaja. Smrt je jedini naCin da spasi svoju cast. Ovaj surovi i divlji junak pun je covjecnosti i njeznosti koje iskazuje u oprostaju sa sinCicem. U po­sljednjem monologu, prije nego se baca na mac, sjeea se oca i majke. Salje posljednji pozdrav suneu, domovini, izvorima, rijekama i trojanskim poljima, svjedocima svoje slave. U tijeku tragedije kriviea Ajantova blijedi i gotovo nestaje. Pjesnik je ocito htio nesrecu junaka istaci viSe od krivice. Snaznim pjesnickim zanosom prozeti su osobito korski dijelovi, puni izvanrednih slika iz zivota prirode.

Antigona (Antigone, prikazana mozda 442) svojim sadrtajem nastavlja Es­hilovu Sedmoricu. Tebanski kralj Kreont nareduje da se Eteoklo svecano sahrani, ales Polinika, koji se borio protiv Tebe, da se ostavi kao plijen pticama i psima. Antigona, Edipova kCi, uz cijenu zivota sahranjuje brata. Za kaznu Kreont je zivu zatvara u grob. Junakinja svjesno ustaje protiv sile koja gazi temeljna Ijudska nacela, na kojima pociva drustveni poredak. Kreont je silnik koji u aspolutnoj moei gleda svoju velicinu. Zato je kaznjen smrcu sir.a i zene i na kraju skrsen priznaje svoju zabludu. Djelo­vanje jasno izrazenih likova zavisno je od njihove slobodne volje.

Eticka i poetska vrijednost tragedije uklesana je u liku snazno individua­lizirane protagonistkinje. Antigona je veliki lik pokrenut jakom strascu. Ona je junakinja eticke i religiozne duznosti, ponesena gotovo nadljudskom sna­gom. Za mrtva brata nema njeznih rijeci. Na svjesni c1n i zrtvu potice je ljubav pre rna rodu. Tragedija pokazuje dramaturgiju koje ce se pjesnik dr­zati u svim dramama. Za njega je tragedija niz silovitih kontrasta, us redo­tocena oko glavnog junaka koji vlada cijelom radnjom. Svaka tragedija na­pisana je sarno za protagonista. On je ostro odvojen od drugih likova i sve ih nadvisuje herojskom veliCinom.

Trahinjanke (Trakhiniai) naslov je po zenama iz Trahina koje cine kor. Tragedija sadrZi dvije razliCite, ali nerazdvojne radnje: tragediju Deja­nire i tragediju Herakla. Dejanira je vjerna i njezna zena koja nehotice uni­stava voljenog muza i sebe, a Heraklo muz koji se prepustio strastima div­ljeg nagona i razorio bracnu sreeu. Dejanira se mnogo razlikuje od ostalih Sofoklovih likova. Koliko druge protagoniste karakterizira celicna volja, od­lucnost i sigurnost, Dejanira je slaba, nesigurna i neodlucna. No zato je ova slabasna tena silno zaljubljena i u Ijubavi joj je citav zivot. Iako je Heraklo pribavio novu ljubavnicu, Dejaniru ne obuzima osvetnicki bijes. U zelji da sacuva ljubav nevjerna muza, salje mu carobnu kosulju koja uniStava He­rakla. Protagonisti se u tragediji uopee ne susreeu, ali povezanost njihova ostvarena je u tome sto se na njima kao irtvama izvrsava ista sudbina. Tragedija je mracna i bez utjehe. Oba su lika nesretne zrtve slijepe i bolne sudbine.

Kmlj Edvp (Oidipus tyrannos) najpoznatija je i najviSe slavljena grcka tragedija. Vee je Aristotelu bila idealan uzor tragedije, kako se moze za­kljuciti iz pohvala i poziva na nju u Poetici. Tema tragedije je iz mita 0

Edipu, koji je bio grada i Eshilu. Sofoklo se odrice Eshilova prokletstva roda i dramsku radnju usredotocuje na Edipovu sudbinu. Tragedija obra­duje razotkrivanje zlocinca koji je ubio Laja i prouzrocio sadasnju kugu. U upornom i groznicavom istrazivanju Edip dolazi do strasne spoznaje da je upravo on sam prije mnogo godina u neznanju ubio oca Laja i ozenio

106 Grcka knjizevnost

Euripid nas uvodi u dusevnu borbu covjeka s tolikom tragikom i slobo­dom kakve poslije nisu vise dostignute. I u tom smislu moze se ponoviti Aristotelova ocjena da je bio najtragicniji od pjesnika (tragik6tatos tOn poie­ton). Kao zastupHik naprednih nacela i nove prosvjete bio je predmet ostrih i zlobnih napada svih komediografa, osobito Aristofana, koji su branili kon­zervativna shvaeanja i obicaje. Publika ga nije voljela, pa je za zivota posti­gao sarno 4 prve nagrade prema 13 Eshilovih i 24 Sofoklove. Ogorcen pjesnik napusta go dine 408. domovinu i odlazi na dY~r makedonskog kralja Arhe­laja gdje je u posljednjim casovima zivota nasao malo razumijevanja i slave koju su mu Atenjani neprekidno uskraeivali dajuCi prednost i pjesnicima treeeg reda koji su brzo pali u zaborav. Tu je ispjevao ltigeniju u Aulidi i Bakhe, a gostoljubivu domaCinu u cast tragediju Arhelaj, u slavu osnivaca makedonske dinastije. U Makedoniji je i umro go dine 406, nekoliko mje­seci prije Sofokla, koji je u znak zalosti za mrtvim kolegom i takmacem u zalobnu odijelu predstavio u proagonu kor i glumce bez vijenaca. Zasluzeno priznanje dobio je kasnije, a popularnost u kasnijoj antici odrazila se i na njegovoj knjizevnoj ostavstini jer je njegovih drama sacuvano viSe nego Es­hilovih i Sofoklovih zajedno.

ad 92 drame, koje se pripisuju Euripidu, rim ski polihistor Varon priznaje autenticnima 65. Neki filozofi racunaju da je u aleksandrijskoj biblioteci bilo 77 Euripidovih drama, medu kojima 7 satirskih drama. Prve njegove drame prikazane su na atenskoj pozornici 455. prije n. e. Otada je on punih pedeset godina najugledniji takmac Sofoklov. Kako je najstarija od sacu­vanih drama prikazana 438, izlazi da nam je posve nepoznato ranije razdo­blje pjesnikova stvaranja. Za kronologiju sacuvanih drama najsigurnija je polazna tocka datum njihova prikazivanja, zatim aluzije u tada suvremenoj komediji (osobito Aristofan) i neke aluzije na suvremena zbivanja u samim tragedijama. Sretna je okolnost sto od sacuvanih drama sarno jedna pripada razdoblju prije peloponeskog rata, a sve ostale stvorene su u tijeku rata. Redoslijed je s obzirom na receno ovaj: Alkestida (Alkestis, 438), Medeja (Mideia, 431), Hipolit (Hipp6lytos, 428), izmedu 428. i 415. idu: Heraklova djeca (Herakleidai), Mahniti Heraklo (HerakIes main6menos), Andromaha (Andromdkhe), ljon (ion), Hekaba (Hekdbe), Pribjegarke (Hiketides), Tro­Janke (Troiddes, 415), Elektra (Elektra, 413), Helena (Helene, 412), ltigenija u Tauridi (I phigeneia he en Taurois), Fenicanke (Phoinissai), Orest (Orestes, 408), Itigenija u Aulidi (Iphigeneia he en Aulidi, 406), Bakhe (Bdkhai, 406), sporna je tragedija Rez (Rhesos), satirska drama Kiklop (KYklOps).

Euripid je u svojim dramama zahvatio problematiku koju je tadasnji drustveni razvoj nametao: pitanje religije i morala, problem zene, braka i obitelji, politicke i socijalne probleme, odnos medu driavama, ratne strahote, borbu za mir, pitanje robova i sirotinje. On je pjesnik opeih ljudskih, psi­holoski vrlo zanimljivih sukoba, u kojima nagoni i osjeeaji neodoljivom snagorn dolaze u sukob sa svime sto posveeuje vjera i tradicija.

Alkestida je, kako govori didaskalija, u izgubljenoj trilogiji bila cetvrta drama zauzimajuCi mjesto satirske igre. lake nema kora satira, bogata je komickim elementima i sarkastickim crtama. Obraduje legendu 0 Alkestidi, zeni tesalskog kralja· Admeta, koja iz ljubavi prema muzu zeli umrijeti mjesto njega. Heraklo je u borbi sa smreu spasava i vraea muzu. IznoseCi na scenu agoniju i smrt plernenitog lika i produzujuCi lirskom tugom tu agoniju, pjesnik je pokazao romanticarsku tankoeutnost. Uz realisticki pri-

Medeja. Hipolit 107

kaz i analizu dusevnoga stanja vidi se vee u najstarijem sacuvanom djelu Euripidova sposobnost da u plemenitosti mlade zene sazme svu toplu ljud­sku simpatiju, kojom ga ne mogu nadahnuti muski likovi u istoj drami ukljucivsi i Herakla, koji je viSe prikladan da privuce pucko odusevljenje negoli osjetljivije duhove. U saljivim elernentima vidimo tragikomediju iz svakidasnjeg zivota. Drama je prozeta mucnom brigom 0 smrti, 0 nemogue­nosti da se ona pobijedi kad dode po svoju zrtvu. Pjesnik se sluzi realno­seu smrti kao kamenom kusnje, koji pouzdano otkriva cvrstoeu i trajnost obiteljskih osjeeaja, pravu vrijednost braka, istinsko znacenje ocinstva i maj­cinstva. Problem smrti ostro se istice ukorjenjujuCi se u citavu konstruk­ciju drame pa i u saljive i ironicke dijelove. Vrijednost Alkestide jest upravo u njezinoj mjesovitosti izmedu tragedije i komicke drame.

Medeja je tragedija zene koja je strastveno ljubila, ali je bila prevarena. Pomogla je Jazonu da do de do zlatnog runa, zbog njega je ubila brata, izdala je dornovinu i oca, a Jazon je napusta zeneCi se keerkom kralja Kreonta. Strastvena ljubav prevarene Medeje pretvara se u osvetnicko bjesnilo, koje joj daje snagu da ubija ne sarno novu Jazonovu zenu i njezina oca vee i svoju i Jazonovu djecu. Najsnaznije dijelove tragedije, gdje majCinska ljubav i zelja za osvetom razdire Medejinu dusu, pjesnik je dao u obliku uzbu­dljivih monologa. Tragican razdor izmedu Medeje i Jazona pjesnik zasniva pretezno na psiholoskom i erotskom temelju graded dramu oko karaktera Medeje kao sredista. On je opcinjen strasnom metamorfozom ljubavi koja se u ljudskom srcu moze preobraziti u svoju suprotnost - mrinju, a da ne ostavi ni traga prijasnjih osjeeaja. Kako moze mrinja, paradoksalno ro­dena iz ljubavi, teziti za vlastitom i tudom propaseu? Taj je fenomen pri­kovao Euripidovu pozornost. U analizi se Euripid prije svega pokazuje kao eksperimentator i istrazivac ljudskog srca. On raspaljuje strasti da bi ih promatrao u njihovoj strasnoj, elementarnoj i zagonetnoj logici, da bi pra­tio njihov razvoj do katastrofe. lz njegova istrazivanja izvire i duhovna sirina i neki nemir pjesnikov. Osnovno eticko nacelo u Medeji jest da bracni moral postoji ne sarno za zenu nego i za muskarca, a estetska vrijednost osniva se na tragickom liku zene koja pod plastem mahnite strasti otkriva riznicu osjeeaja. Pjesnikovi su sugradani bili zbunjeni novinom i smjeloseu situa­cija u samoj tragediji i likom glavne junakinje, pa su dodijelili tek utjesnu treeu nagradu tragediji kojoj je za sva kasnija vremena do danas bila od­redena najveea slava.

U Hipolitu Euripid daje psiholosku analizu patoloske strasti koja muCi Fedru, drugu zenu kralja Tezeja, zaljubljenu u Hipolita, Tezejeva sina iz prvoga braka (erotsko-patoloske sklonosti nosi Fedra u krvi jer je keerka perverzne Pazifaje, koja je nakon ljubavne veze s bikom rodila cudoviSte Minotaura). Pjesnik je napisao dva Hipolita. U prvom Fedra se usudila is­kazati mladieu svoju ljubavnu strast te je gotovo pomahnitala od uzaludnih pokusaja. Na tu mucnu tragiku, bez moralnih predrasuda, javno je rnislje­nje zestoko reagiralo drzeei pjesnikovu koncepciju tragedije nemoralnom. U drugoj, modificiranoj verziji, Fedrine ljubavne muke ocrtane su mnogo veeom snagom. ana se. bori protiv strasti, ali nema moraIne snage jer je slaba, kolebljiva i zavisna od tudeg utjecaja. No ima osjeeaj stida i dosto­janstva, pa vodi racuna 0 svome ugledu i ugledu Tezejeva doma. Da bi sa­cuvala dobar glas, kleveee pred smrt pastorka. Tako se Fedra zavodnica iz prve, izgubljene tragedije, pretvorila u Fedru zrtvu.

108 Grcka knjizevnost

Nama se cini da je pjesnikova paznJa u vecoj mjeri okrenuta liku Hipolita, pa je zato i tragediji dao ime Hipolit a ne Fedra. U Euripidovoj obradbi Hipolit je obrazac originalnog zivota, posve razlicitog od opceg i ustaljenog nacina. On s prezirom odbija da se podlozi ljudskoj naravi, koja svima namece seksualni zivot, a silno stuje djevicansku Artemidu i potcjenju­je druga bohnstva kao nih i manje vrijedna. Jezgra tragedije je zapravo Hi­politova askeza. Njegovo ponasanje predstavlja povredu anticke helenske etike. Fragment iz prvog Hipolita kaze da je uporno izbjegavanje Afrodite (ljubavi) kao i odviSe strastveno povodenje za njom patoloska pojava. citav problem i dramatika Hipolitova i Fedrina lika sadrZana je upravo u tome, tj . u prekomjernosti mladiceve askeze i cistoce koja je u jakom kontrastu s prekomjernoscu Fedrine strasti.

Postavljanjem Hipolita na scenu go dine 428. u Ateni pjesnik je svjesno privukao pozornost publike na psiholoski, religiozni i moralni problem koji se dotada sarno povrsno osjetio. Obicnom covjeku cinio se nastran zahtjev da se elementarno uzivanje zivota stavlja na pretresanje. No ipak seksualni je problem postavljen, a postavio ga je prvi, bar u kazaliStu, Euripid. Poslije njega razmiSljanje i eticka savjest viSe nece napustati taj problem koji dira ljudski rod u samom njegovu izvoru. Utvrditi u seksua1nom ponasanju pro­blem, osobito eticki, i gledati ga kao takva, svakako je otkrice koje ce prijeci u nasljede filozofija i religija usprkos naporu izvrsenom u drugom razdo­blju stoicke filozofije, da se valja vratiti na star~ i da su sa stajaliSta mo­rala seksualni odnosi indiferentni.

Obje redakcije Hipolita uzivale su u antici veliku slavu. Rimski tragik Seneka u svojoj Fedri bliZi je prvoj Euripidovoj redakciji. Senekina Fedra zajedno sa sacuvanim drugim Euripidovim Hipolitom posluzila je kao grada za Racineovu Fedru, jednu ad najboljih tragedija francuskog klasicizma.

Neki misle da je tragedija Heraklova djeca umjesno uskladena sa suvre­menim prilikama, tj. s antispartanskim raspolozenjem u prvom produzetku peloponeskog rata. Drama je u stanovitom smislu pjesnikovo demagosko djelo. U njoj je iSao za uspjehom kod publike pa je popustio narodnom duhu i idealnoj slici, u kakvoj su Atenjani voljeli sebe gledati. Taj Euripid koji laska Ateni, a opaza imperijalisticki nacionalizam i nadutost, nije pravi Euripid. PodlijezuCi nuznoj potrebi, u dnu srca moran se ipak muciti.

Mahniti Heraklo jedna je ad najpotresnijih Euripidovih drama, bogata jakim pjesnickim dahom u korskim dijelovima. Za Heraklova izbivanja nasilnik Liko zauzima vlast u Tebi ubivsi kralja, oca Heraklove zene, i nje­gove sinove. Iz straha od osvete zeli ubiti oca Heraklova, zenu Heraklovu i njezinu djecu. U posljednji cas Heraklo spasava obitelj. No stara Herina mrznja obara junaka u najsretnijem casu njegova zivota (upravo je izvrsio posljednji teski zadatak). Salje na Herakla ludilo u kojem on ubija zenu i djecu, uvjeren da kolje neprijatelje. Kad se osvijestio, zeli pociniti samo­ubojstvo, ali ga u pravi cas odvraca ad toga prijatelj Tezej, atenski kralj.

Zaplet je uzbudljiv i potresan, a tragedija je prepuna kontrasta i strasnih obrata. Spasilac najmilijih postaje njihov ubojica, nepogresiv strijelac pro­baden je strijelom ludila, tjesitelju drugih potrebna je utjeha, silan heroj pretvoren je u sjenu covjeka, nada se pretvara u uzas, radost u jauk. Pje­snik je smiono i duboko zaronio u bit ljudskog zivota, u problem samouboj­stva, u okrutnost sudbine i u snagu prijateljske vjernosti. Na tragican nacin pokazuje nedostatnost fizicke snage i podredenost miSica moralnoj snazi

Hekaba 109

duha. U toj diskvalifikaciji fizicke snage sadrZano je shvacanje suprotno klasicnom. Jakim moraliziranjem Heraklova lika pjesnik provodi kroz tra­gediju crtu antireligiozne kritike koja poprima oblik blasfemije. Ostro se napadaju Zeus i Hera. Osudom samoubojstva, neuobicajenom u antici, pje­snik dira u a.nticki stay slobode u odnosu spram samoubojstva. Sjetimo se sarno Sofoklova Ajanta. Heraklo pokazuje moralnu visinu i novinu koju je dostigao Euripid dubokim razumijevanjem ljudske boli, neocekivanim od­bijanjem samoubojstva i antiheziodovskim shvacanjem nade.

U Andromahi oplakuje zalosnu sudbinu Hektorove zene, koja je dana kao ropkinja Ahilejevu sinu Neoptolemu. Njemu rada sina, a zakonita Neoptole­rna va zena Hermiona i njezin otac Menelaj hoce da ubiju i nju i dijete. U posljednji cas spasava ih stari Pe1ej. Hermiona se boji osvete mliZa, pa bjdi s Orestom, koji je navukao Delfljane da ubiju Neoptolema.

Drama je bez potrebe razbijena u dva dijela, nema jedinstva u kompo­ziciji. U losem je svjetlu prikazan Apolon i njegovo prorociSte, a astra se osuduju naduveni vojskovode koji prisvajaju lovorike svojih vojnika i diiu se na muci i pozrtvovanju palih boraca (Menelaj).

Ijon je drama intrige, neobicnih dozivljaja i iznenadnih obrata sa sret­nim zavrsetkom. Apolon zavodi Kreuzu, kcerku kralja Erehteja, koja izlaze tek rodeno dijete Ijona. On postaje sluga u Apolonovu hramu u Delfima. Kreuza se udaje za Ksuta, ali ne mogu imati djece. Stoga odlaze u Delfe po savjet. ProrociSte kaze Ksutu da je Ijon njegov sin (stari Ksutov grijeh). Kreuza nece da Ksuta naslijedi tudi sin, pa hoce da Ijona otruje. Do pre­poznavanja majke i sina dolazi u casu kad se Ijon sprema da ubije majku.

Drama je astra kritika mita. Apolon je nemoralan nasilnik i varalica. Aka iz drame uklonimo mitoloska imena i tragove bOZanskog upletanja u tijek radnje, dab it cerna tipicnu dramu iz gradanskog zivota s prevarenom djevojkom, lakoumnim zavodnikom i izlozenim djetetom. Pjesnik je time postao pretecom nove aticke komedije.

Hekaba je tragedija stare trojanske kraljice. Prvi dio tragedije prozet je ocajem stare Prijamove zene. Izgubila je domovinu, muza, djecu i gleda kako odvode kcerku Poliksenu da je zrtvuju na Ahilejevu grobu. Shrvana od bali lezi u prasini. U drugom dijelu doznaje za smrt sina Polidora, koje­ga je mucki ubio tracki kralj Polimestor iz pohlepe za zlatom. Hekabina zalost pretvara se u divlje osvetnicko bjesnilo. Ona dab iva novu snagu i strasno se osvecuje ubojici sina time sto ubija njegova dva sina, a njezine Trojanke mu pribadacom izbadaju oci.

Oba dijela povezuje gradacija dojmova sto ih izazivaju Hekabini mate­rinski gorki dozivljaji. Jedinstvo je u Hekabinu znacaju i njegovu psiho­loskom razvoju. U toj tragediji divlje strasti i duboke bali, koja prelazi u mahniti bijes, javlja se cesto retoricko-sofisticki element. U Hekabinu je liku pjesnik sazeo posljedice prekomjerne bali, koju je ljudsko srce spo­sobno da podnese sarno do odredene granice. Kad se ona prekoraCi, bol prelazi u bolesno stanje. Odatle izvire i duboka psiholoska is tina legende a Hekabi pretvorenoj u kuju. Hekaba postaje po prekomjernosti nesrece zen­ski pan dan pjesnikova Herakla i Sofoklova Edipa. I tu dolazi do izrazaja pjesnikova sklonost za proucavanje patologije ljudskoga srca.

Sam sadrhj u Pribjegarkama dovoljno govori a pateticnoj i svecanoj atmosferi. Vrlo je dekorativna i efektna slika majki koje s grancicama stoje oko zrtvenika i mole od Atenjana da im pomognu kod Tebanaca ishoditi

110 Grcka knjizevnost

tjelesa sinm'a, poginulih pod Tebom. Seenski okvir i osobita stilisticka bri­ga, koju je pjesnik ulozio u obradbu pojedinosti, navode nas na misao da je syjesno tezio za uspjehom kod .publike. No ipak to nije posve zamracilo pjesniko\- Yid. Drama je puna moralnih, socijalnih i intelektualnih proble­ma, koje Euripid neustrasivo iznosi na pozornieu ne vodeci racuna 0 seen­skoj yjerojatnosti. V toj rasipnosti pokazuje nemir i zudnju da u umjetno­sti ostvari puninu zivota. Kor erninom zastrtih zena simbolizirao je kobnu buducnost Helade u peloponeskom ratu.

Trojanke su agonija Troje. Tu je Hekabin plac nad gradom, Trojanke kao roblje, Poliksena kao zrtva, Hektorova sinCica Astijanakta baeaju niz zidine, Kasandra prorice strasnu smrt Agamemnona i propast Ahejaea. Troja se rusi u dimu i plamenu, a zarobljenice vode k ladama.

Sve prizore bola i ocaja vezuje u ejelinu gradacija dojmova, a osobito Hekabina patnja koja raste postupno i na kraju provaljuje u bijes na He­Ienu. Vzas i bijedu rata nitko nije uzbudljivije i turobnije opisao od Euri­pida u ovoj tragediji, prikazanoj 415. prije n. e. u predvecerje sieilske eks­pedieije, do koje je dotjerala atenska imperijalisticka politika. Ahejski po­hod na Troju pjesnik je prikazao u novom svjetlu. Simpatije atenskih gle­dalaea su na strani napadnutih. Pjesnik govori da rat ne smije biti sredstvo u ruei gramzivih i nesavjesnih voda koji najbolje narodne snage guraju u propast radi svoje moCi i slave. Rat se mora voditi radi obrane a ne osvajanja. OdgovarajuCi obradbom mitoloskog predmeta na aktualna pita­nja suvremenog zivota, pjesnik je osudio i sam trojanski rat i junake koje je proslavio ep. Vzalud je na Kasandrina usta predocavao narodu, koji je plamtio zeljom da nametne jaram Sirakuzi, rezultat takva pothvata tj. po­kolj ratnika, hrpe zena odvedenih u ropstvo, bogat grad, palace i hramove srusene u prah i pepeo, srditu boZieu, koja je isprva pomagala pobjedu, a sada ceka da na povratku uniSti obijesne pobjednike.

Elektra ima motiv kao Eshilove Hoetore i Sofoklova Elektra, ali je ob­radba posve drukcija. Prema Apolonovoj zapovijedi Orest ubija majku da osveti oea. Eshil nastoji naci neko opravdanje za pravednost prorocista, za Sofokla ona uopce nije problem, a Euripid se suprotstavlja mitu, osuduje zlocin i prikazuje ga u svoj njegovoj strahoti. Njegovi junaci su potreseni svojim djelom, nesretnici su vrijedni sazaljenja i utjehe. Euripid smiono mijenja mit. Elektra je udata za seljaka, a radnja se odvija pred siroma­snom seljackom kolibom.

Helena je drama zapleta s pacifistickim tendeneijama. Prava je Helena bila u Egiptu, a Heleni su pod Trojom ginuli za njezinu sjenu. Pjesniku nije nista smetalo da Helenu prikaze i kao vjernu zenu koja ceka muza poput Penelope, i da je nap ada kao preljubnieu i uzrocnieu rata u Trojankama i Orestu. Obradbom rastanka i sastanka dvoje dragih postao je Euripid pret­hodnikom helenistickog ljubavnog romana gdje je to glavni motiv.

Jtigenija u Tauridi sagradena je na intrigi. Artemida spasava junakinju od Zrtvovanja i postavlja je svecenicom medu Taurima. Nakon ubojstva majke Orest dolazi po Artemidin kip da se rijesi progona furija. Velikom umjetnickom snagom i dramatski razraden je prizor prepoznavanja brata i sestre. Fina je karakterizaeija likova. Drama je nabijena motivima (tro­janski rat, mit 0 AtrejeviCima, zrtvovanje djeviee, prokletstvo materoubo­jice, putovanje u daleku zemlju, prepoznavanje, krada kipa, opasan bijeg). Aristotel u Poetici (1455 a) odaje priznanje Euripidu zbog nacina na koji je

Orest. Ifigenija u Aulidi 111

obradio prepoznavanje. Prisilan boravak junakinje u dalekoj zemlji, ponor izmedu oea i kceri, ceznja za domovinom i bratom daju drami osobitu obo­jenost. Cini se kao da je Euripid. htio pokazati da u Cistoj bratskoj ljubavi moze mucna i mracna obitelj AtrejeviCa naci konacno smirenje.

V Fenicankama je zagrabio originalno i duboko u legendu 0 Labdakovi­Cima. Predmet je potpuna propast Edipove obitelji jer je nestankom muske loze (Eteoklo i Polinik ubili su se u medusobnoj borbi) prekinut kontinuitet roda. Pjesnik mijenja. mit i na osebujan nacin obraduje pricu. Sinovi su baeili Edipa u podzemnu tamnicu, odakle on sipa prokletstvo na plodove svoga strasnog braka. Tragedija je zamracena likom toga starea. Sofoklova je 10kasta viSe Epidova zena, a Europidova je prije svega majka koja zeli spasiti sinove iako su plod ineesta. Eteoklo je nadut i opsjednut vlascu i svako mu je sredstvo opravdano da nju dobije. Polinik ima pravo, ali pje­snik kaze da to nije dovoljno kao opravdanje za oruzanu akeiju. Mdnja medu bracom istaknuta je jakim kontrastima, a dijalekticko-sofisticki ele­ment dominira u njihovu ostrom dijalogu. Euripid je usao u natjeeanje s­Eshilovom Sedmoricom i Sofoklovim junacima. zivu slikovitost stvara kor tamnoputih Fenicanki, koje su se slucajno nasle u Tebi. Pjesnik ih uspo­reduje sa zlatnim kipovima. U korskim se dijelovima osjeca da je rijec pod­lozna glazbi. Veliko je bogatstvo slika, a dramaticnu atmosferu osvjezava sirok epski dah koji tragediji daje nesto homersko.

Orest je saddajem nastavak Elektre. Pretpostavka tragedije je eticki problem koji izvire iz Orestova zlocina. Kriviea i bol u njihovoj dubokoj povezanosti privlace staroga pjesnika. Njegov je interes ovdje uperen na problem griznje savjesti iz Cije mucne snage polazi drugi dio tragedije, pun zapleta i obrata. Iz potpune skrsenosti, koja u prvom dijelu povezuje u njeznosti brata i sestru, pritisnute krivnjom i okruzene zaslijepljenom mrz­njom okoline, provaljuje najedanput divlja mahnitost koja srlja u nov zloCin. Klima je gotovo kao u kriminalistickom romanu. Polemicki ton dolazi do izrazaja u kritici tadasnjeg politickog rezima i demagogije. Pjesnik je nizom zbivanja zelio pokazati da pravo ociscenje Oresta nije moguce. On se ne­moze osloboditi posljediea svoga zloCina, a da ne zametne novi zlocin. Orest je negaeija svega herojskoga u tradicionalnom smislu. Pjesnik je otkrio da je bilo koji obican covjek, u poredenju s jednostranim herojskim likom, bogatiji kontrastima, svjetiom i tamom. On je antieipirao otkrice onoga sto ce biti u literarnoj i duhovnoj povijesti covjecanstva realisticka umjetnost. Euripidov covjek tezi za punom odgovornoscu i u njegovu umijecu da nju snosi iIi ne, sastoji se njegov tragicki problem. Orest i Elektra pravi su gradanski likovi, pa se moze govoriti 0 gradanskoj tragediji.

Itigenija u Aulidi sadrzi mit 0 Zrtvovanju Ifigenije. Tragedija je bogata kontrastima i psiholoskim promjenama svih likova. Agamemnon je rob stra­sti, ljubomoran je i nepovjerJjiv prema drugim vodama, ponosan do oholosti, nemocan da se svlada i u njeZnosti i u bijesu, a iznad svega je castoljubiv. Plima i oseka njegova nemira i kontradiktorna dusevna raspolozenja Cine njegovu trpnju ispraznom i jalovom.

Aristotel u Poetici osuduje Euripidovu nedosljednost u prikazivanju Ifi­genijima karaktera zamjerajuCi njezinoj iznenadnoj promjeni. No pjesnjk je ipak bio dobar psiholog. ad njeZne osjecajnosti prema oeu dolazi postup­no do toga da mu javno govori »bezbozan otae«. ad silnog straha pred smrcu najedanput ide u nju herojski. Misao na smrt pretvorila ju je u zre­Iu zenu. Inace je svjeza, otvorena, srdacna, zivahna i ljupka Ifigenija prava

116 Grcka knjiievnost

Uporedo s tragedijom i komedijom usavrsavaju se i dostizu najveCi sjaj ditiramb i nom. Ditiramb je dosao u Grcku s Dionizovim kultom i iz njega se razvila tragedija. No on je zivio i dalje kao samostalni umjetnicki oblik utjecuCi na tragediju i komediju koje su kasnije i na nj utjecale. Potkraj 6. st. LAZ (Visos) iz Hermione, veliki glazbeni teoreticar, usavrsio je diti­ramb. Pripisuje mu se i uvodenje ditirampskih natjecanja. Poslije Bakhilida u ditirambu i nomu prevladava glazba i postaje vaznija od pjesnickog tek­sta. Lorn izmedu korske lirike i njezine glazbe dovodi se u vezu s nemirom koji je putem sofistike prozeo tadasnji duhovni zivot. Revolucionarne ideje sofista, razvoj tragedije i novi tonovi ditiramba i noma idu za tim da se neCim novim zamijeni vee preiivjela tradicija u koju se vise nije moglo udahnuti nov zivot. MELANIPID (Melanippides, roden oko 520) s otoka Mela poznat je po tom~ sto je napustio kompoziciju sa strofom i antistrofom (razbio je antistroficku responziju u ditirambu) da bi dobio veeu slobodu i razlicitost ritma. Drugi su uveli u ditiramb i recitativne dijelove. Slicne je promjene u to vrijeme dozivio i nom, isprva solo-pjesma u cast boianstvu (Apolon, Zeus, Ares, Atena). Nom se nadmeee s ditirambom kojemu se sve vise strukturom priblizava (uvodi se i u nj kor) i smionim glazbenim novi­nama. Najveee je promjene izvrsio FRINIS (Phrynis, oko 415) iz Mitilene. On je sa starim heksametrima pomijesao nevezane stihove (nerimovane, bez sroka). Najistaknutiji pjesnici noma i ditiramba izmedu 5. i 4. st. i zastup­nici ovog smjera bijahu Timotej iz Mileta i Filoksen s otoka Kitere.

TIMOTEJ (Tim6theos, 457-360) se vee vrlo mlad istakao kao novator na polju glazbe i svojim je skladbama poznjeo izvanredan uspjeh ,u Cita­yom helenskom ', svijetu. Euripid, Aristofan i u manjoj mjeri Sofoklo os­jetili su utjecaj njegove nove umjetnosti, osobito u lirskim dijelovima svojih drama. Pjevao je i ditirambe, ali se posebno proslavio nomom. S Timotejem je doslo do izjednacenja noma s ditirambom te su dozivjeli pun uspjeh ne­harmonicnost i oponasanje. Svojom poezijom i glazbom oponasao je fijuk vjetra, tutnjavu oluje, prasak gromova, sum vode, jauk rodilje itd. Od nje­govih noma imali smo sarno oskudne fragmente dok nam nije godine 1902. sretnim nalazom izisao na vidjelo iz egipatskog groba papirus koji sadriava veCi dio (253 stiha) noma Perzijanci (Persai). To je ne sarno najstariji knji­zevni papirus nego i najstariji sacuvani knjizevni grcki rukopis. Potjece s kraja 4. st. prije n. e., a bio je napisan manje od stotinu godina nakon sto je Timotej stvorio svom nom. Izdan je 1903, a predmet mu je bitka kod Salamine. No novi pjesnik ne prikazuje raspolozenje boraca ni prizore bar­bene hrabrosti ni radost pobjednika ni ialost pobijedenih. On zeli repro­ducirati pomorsku bitku u njezinoj v'anjskoj realnosti ,-- oponasa udarce vesala, lorn i prasak lada, brodolom i krikove strave. Metar je vrlo slobodan, a lirski period kratak i ziv. Neobican je i stil. Na leksickom polju prava je cudesnost slozenica i barokna raskos metafara: vesla su ruke jele, usta posuda ishrane, zubi cavli iIi mramorni sinovi usta. Realizam odgovara i karakterizaciji uhvaeenog barbara, koji se izrazava CineCi smijesne pogreske u govoru. Glazba je izgubljena.

Nesto mladi suvremenik i takmac Timotejev bio je FILOKSEN (Phil6-ksenos, 436-380). Od njegove pjesnicke proizvodnje (24 ditiramba) ostalo je malo fragmenata iz najglasovitijeg ditiramba Kiklop (KYklOps). Radilo se o pravoj ,maloj drami s privlacnim motivom iz Odiseje, obogaeenim nesret­nom Ijubavlju groteskne nakaze Kiklopa Polifema prema njeznoj nimfi Ga-

Komedija ~117

lateji. Tema 0 zaljubljenom Kiklopu javit ee se cesto od 3. st. dalje. Medu najpoznatijim obradbama je lijepa 11. Teokritova pjesma i iz nje nastala epizoda s novim elementima u Ovidijevim Metamorfozama (13, 738 i d.).

I epska poezija zivi u Citavom 5. st. Epigoni herojske i kiklicke epopeje bijahu PIZANDAR (Peisandros) s otoka Roda (6. s1.) koji je u poemi He­rakleja (Herdkleia) obradio legende 0 Heraklu. Zatim PANIJAZIS (Panyasis, prva polovica 5. st.), rodak Herodotov. I on je u svojoj Herakleji (14 knjiga, 9000 stihova) obradio sve Heraklove zgode. HERIL (Khoirilos, druga polo­vica 5. s1.) s otoka Sarna, Herodotov prijatelj, obradio je u epskoj poemi Perzeida (Perseis) perzijske ratove. U sredistu poeme je bitka kod Salamine i trijumf Atene nad Perzijom. Novost je sto se u epskoj poemi ne obraduje mit nego suvremena povijest. Pjesnik se sigurno posluZio povijeseu i Frini­hovom i Eshilovom tragedijom. ANTIMAH (Antimakhos), pjesnik i grama­ticar iz Kolofona, bio je Heraklov suvremenik. Spjevao je veliku poemu Te­baida (Thebais, 24 knjige) koja je sadriavala gradu kiklicke Tebaide - rat sedmo.rice protiv Tebe. No Antimah je u poemu umetnuo niz tebanskih i netebanskih mitova. U povijesnoj i geografskoj ucenosti i u istrazivanju pod­rijetla mit ova Antimah je preteea aleksandrijskih epskih pjesnika, kojih se djela takoder osnivaju na ucenom istrazivanju. Na glasu je bila njegova ele­gijska poema Liaanka (Lyde). Naslov joj je prema zeni koju je pjesnik lju­bio. Bol za Ijubljenom mrtvom zenom navela ga je da u poemi nave de sve slucajeve mitskih tuznih Ijubavnih prica (Jazon i Medeja itd.). Novina je u tome sto se elegijskim tonom obraduje epska grada. Uz Mimnerma Antimah je preteca .aleksandrijskih elegicara, kojih je elegija bila u osnovi narativna i erotska. Fileta i Hermezijanakt oponasali su Liaanku. Od svih navedenih djela nije se sacuvalo nista ili sarno oskudni fragmenti.

Komedija

I za rekonstrukciju postanka komedije temeljni je izvor Aristotelova Poe­tika. U njoj nalazimo tri podatka vrijedna paznje. Najprije etimoloski problem: je Ii rijec komoidia postala od rijeCi k6me = selo, sto bi umjetni­cki oblik obiljezio seoskim podrijetlom, iIi kamas = buena druzina veseljaka, koji pripiti poslije gozbe u razbuktaloj dionizijskoj razuzdanosti obilaze po gradu i pjevaju najceSee pjesme podrugljiva sadrzaja. DrieCi se prvog tu­macenja, Dorani iz Megare prisvajali su prvenstvo u pronalazenju te pjes­nicke vrste, a u prilog tome navodili su da oni selanazivaju kamaidok se u Atici zovu demoi. Aristotel je skloniji da prihvati drugo tumacenje sto je danas opee prihvaeeno.

Drugi Aristotelov podatak govori da je komedija postala od improvizira­nog pocetka, i to od onih koji su zapoCinjali (pjevati) falicke pjesme koje su jos i sada u obicaju u mnogim gradovima. U treeem podatku Aristotel po­tvrduje postojanje megarske farse i dorske komedije prije razvoja komedije u Ateni.

Falicke pjesme pjevale su se u ophodima u kojima se nosio falos (phal­l6s = muski spolni organ, napravljen od dugoljastog komada drveta pre-

118 Grcka knjizevnost

sVllcenog crvenom kozom) kao simbol plodnosti i radanja ljudi, zivotinja i zemlje. Ti su se ophodi u pocetku odriavali da se zadobije sklonost de­mona plodnosti, a sam Falos bio je njezino najstarije bozanstvo. Kasnije su demoni plodnosti zajedno sFalosom postaIi likovi Dionizove pratnje. Uz falicke pjesme, obicno podrugljiva sadrzaja, igrali su se i kratki mimicki prizori, zbijale su se sale i govorile pogrdne rijeci uperene protiv pojedinih osoba ili skupina ljudi. To se zbivalo osobito u doba ratarskih svetkovina plodnosti kad je vladalo razuzdano veselje, grdnja i psovanje, sto se drialo sredstvom kojim se na magican naCin osigurava pobjeda svijetlih sila zivota nad mracnim snagama smrti.

Faloforije su bile u obicaju ne sarno u Aristotelovo doba nego jos i u 2. st. prije n. e. na Delu, kako doznajemo kod Ateneja. Sudionici nisu imali maske nego stitnik od trave i cvijeca, ulazili su u orhestru u plesnom ritmu i pjevali pjesmu u cast Dionizu. Zatim bi svaki od njih odabrao nekoga, pritrcao mu i rugao mu se, a kitonosa je ravno stupao posut eadu. Falofori nisu bili glumci nego koreuti koma. Oznaeavali su se kao komoidoi, a po njima se pjesma njihova zove komoidia analogno prema tragoidia. testo su bili odjeveni u zivotinjske kostime (ptice, konje, koze, ose, zabe itd.) koji se javljaju i u slikarstvu na vazama starijim od 5. st., a mogu se izvesti iz Aristofana i drugih atiekih komiekih pjesnika. Stare komedije imaju cesto ime po kostimu kora.

8to se tice megarske farse, Aristotel jasno kaze u 3. gl. Poetike da Mega­rani s Istma prisvajaju komediju i tvrde da je nastala za njihove pueke vlade (aluzija se odnosi na protjerivanje tiranina Teagena oko 581), a gra­dani Hiblejske Megare na Siciliji prisvajaju prioritet pozivajuci se na Epi­harma koji je zivio mnogo prije atenskih komediografa Hionida i Magneta. Osim toga aticki komediografi spominju megarski smijeh kao vrstu proste farsicke komike i podruguju se megarskoj sali. Prikazivalo se rado kako Herakla varaju za rueak, a stalno lice bio je kuhar, crn, celav i razroki rob. 1z svjedocanstava i fragmenata izlazi da je izmedu 6. i 5. st. u osnovnim cr­tama postojala vrsta zive dorske komedije, nezavisne po podrijetlu od atiekih manifestacija okupljenih oko faloforskih ophoda. Na vazama iz svih krajeva Greke od pocetka 6. do 3. st. i na glinenim maskama od 600. do 550. prije n. e. javljaju se tipovi komickih izvodaca s razlieitim imenima. Na Siciliji i u juznoj Italiji takvi izvodaci zovu se flijaci (phlyakes, phlyaks = brbljavac kojemu govor provaljuje na usta) sto je posve prevagnulo. Ti neredovni pri­kazivaCi osnivali su svoju radnju na improvizatorskom oponasanju hromih, grbavih, sakatih, staraca i starica koje plesu. Glumili su tipove kradljivaca voca, stranih lijeenika sarlatana. OponasaIi su budale, zderonje, seljake, svadljivce itd. Efekte su postizavali gestama. maskom i karakteristienim ko­stimom, a taj je kod italskih flijaka isticao trbuh i zadnjicu. Karakteristiean je triko, kratak haljetak i falos. Ta se odjeca vidi na likovnim spomenicima. Neki odlomci u Aristofanovim komedijama ne mogu se objasniti niti shva­titi ako se ne pretpostavi da glumci imaju kostim flijaka s falosom. U sU­karstvu na vazama vide se vec od 6. s1. prizori parodije mita s bozanskim likovima u faliekim i flijackim kostimima. Oeito je da se lakrdijaski scenski izraz projicirao s namjerom karikiranja i na mitoloski plan.

Flijacka je farsa u osnovi svojih prizora dramatska radnja, a temelji se uglavnom na smijesnim fiziekim karakteristikama, ponekad na razuzdanoj sali, prezderavanju, batinanju i na osobitim svakodnevnim zgodama. I bo-

Megarska komedija. Dorska sicilska komedija 119

zanski je svijet izvrgnut smijehu. Radi se 0 grub oj puckoj farsi. Ona je cesto izraz socijalnih slojeva koji nalaze u smijehu i izrugivanju odusak i naknadu cas protiv tiranskog patronata, cas protiv sumnjive obrazovanosti i, stavise, religije, neizbjezno shvacene kao izraz i okrilje onih koji drie bogatstvo i vlas1.

Megarska' je komedija bila u osnovi flijacka, anonimna i prilicno gruba. No njezini poceci nasli su u dorskom ambijentu, u kolonijama Juzne Italije i Sicilije, umjetnicku obradbu u djelima Epiharma. To je bila Cista radnja bez korova. Aticka se komedija spajanjem megarskog dramatskog i aten­skog lirskog elementa nametnula kao nov, slozen i jedinstven umjetnicki oblik. Na njezin je razvoj utjecala vec razvijena tragedija. Prema tome je stara aticka komedija nastala od spoja saljiva kora, koji je 0 Dionizovim svetkovinama nastupao u Atici, i starodorske lakrdije. Oba elementa poznamo u izvornu obliku, ali ne toliko na knjizevnim koliko na likovnim spomenici­rna. Kad je nastao taj sinkretizam i tko je za to zasluzan, ne zna se.

Aristotel u Poetici (gl. 5) govori da su poznate promjene tragedije i pjes­nici koji su zasluzni za promjene, ali za komediju ostalo je to nepoznato jer se isprva nije shvacala ozbiljno. Tako je kor komickih pjevaca arhont kasno dao, a prije su bili dobrovoljci. Kad je pak komedija dobila neke oblike, spominju se i njezini pjesnici. Tko je uveo maske iii pocetne Cinove iii broj glumaca, ne zna se, kaze Aristotel. Neki nas sholijast obavjestava da su prvi komediografi u Atici bili oni oko Suzariona i dodaje da su oni uveli maske.

Dorska sicilska komedija i Epiharmo

Prije razmatranje stare aticke komedije potrebno je ukratko nesto reCi 0

dorskoj iii sicilskoj komediji koja je imala samostalan razvoj i utjecala je na aticku, kako se to moze zakljuCiti iz Aristote1ovih rijeci u Poetici (gl. 5): »Obicaj price obradivati dode isprva iz Sicilije.« Sicilijanci Epiharmo i Formo (iIi Formid) prvi su, prema Aristotelu, stvorili komicki zaplet, tj. sabrali su prizore tzv. rascjepkane komedije, kakva je bila farsa, oko jedne dramske okosnice i sastavili komicke komade s cje1ovitom i zaokruzenom radnjom. Od Forma nije sacuvano niSta. Komedija prije Epiharma sastojala se od kraCih prizora iii od nepovezanih lakrdija. Platon daje Epiharmu mje­sto pred atickim komediografima i usporeduje ga s Homerom. govoreCi da je na vrhu komedije kao sto je Homer na vrhu tragedije (Teetet 152e). EPI­HARMO (Epikharmos, 528-438. iIi 431) zivi i djeluje u Sirakuzi. Baravio je na dvoru tirana Gelona i Hijerona. Poznavao je velike lirske pjesnike 5. st. i Eshila. Od njegovih komada, koje su antieki filozofi radije nazivali dramama (dramata) nego komedijama jer nisu sadriavale element koma, os­talo je 37 natpisa i nesto viSe od 200 kraCih fragmenata. Neke su drame inspirirane Heraklom: Hebina svadba (Hdbas gamoi); Heraklo na osvajanju pojasa (Herakles ho epi ton zostera); Heraklo kod Fola (Herakles ho par Ph61O); Buzirid (Busiris); druge Odisejem: Odisej vojni bjegunac (Odysseus aut6molos); Odisej brodolomac (Odysseus nauag6s); Sirene (Seirenes); Kik­lop (KYklops). Bilo je drama vezanih za mit 0 Dionizu, za trojansku pricu, a javljali su se i Tezej i Edip i drugi mitoloski likovi. Prizore j7; svakidasnjeg

122 Grcka knjizevnost

fantasticnog plana glavnog junaka. Katkad ima viSe prizora. U parodu se iz­mjenjuju i lirski i dramski e1ementi. Izmedu paroda i eksoda nizu se ko­micki prizori s velikom slobodom.

U pryom dijelu aticke komedije karakteristican je stalni element tzv. agOn iIi nadmetanje, najznacajniji dio dijaloga u kojem dva protivnika zastupaju suprotna mlsIjenja. Jedno je misIjenje samoga pjesnika koje Cini temeljni sadriaj i idejnu stranu komedije. Nakon agona glumci napustaju scenu i, slijedi tipicna za komediju najvaznija dionica kora - parabaza (pardbasis). , U njoj kor posve razbija scensku iluziju, skida maske i stupa naprijed (parabaino) prema proskeniju i govori neposredno publici. Parabaza je ima­la cvrstu shemu od dva glavna dije1a. U prvom bio je kratak uvodni lirski dio »komadic« (kommation), zatim je slijedila prava parabaza obicno u ana­pestickim tetrametrima, a na nju se nadovezivao tzv. »drugi dio« (makr6n) od kraCih anapestickih stihova koji su se recitirali bez prekida, sto je od korovode trazilo veliki nap or, oduzimalo mu je dah. Zato se taj dio zvao i »gusenje« (pnzgos). Citav prvi dio pripadao je korovodi. On je pjevao kom­mation, a druga dva dijela je recitirao. U pravoj parabazi pjesnik se na usta korovode predstavlja publici, govori 0 sebi i svojim zaslugama za driavu, obracunava sa svojim protivnicima, izlaze poglede 0 politickim i knjizevnim problemima, obicajima, licnostima i dnevnim z!bivanjima. Drugi dio para­baze ima stroficku kompoziciju i sastoji se od cetiri simetricna dijela: oda (oidi) - lirska pjesma, pjeva je prvi polukor u cast bozanstvu, zatim epi­rema (epirrema = dodatak, oslov) - u plesnom trohejskom ritmu recitira je publici koroyoda prvog polukora. U strogom metrickom skladu slijedi antoda (antoide) - pjesma u cast bozanstvu, pjeva je drugi polukor, i ante­pirema (antepirrema) - recitira je korovoda drugog polukora u is tom ritmu kao sto je epirema. Epirematicki su dijelovi opcenito najostriji jer sadria­vaju salu i ostru porugu. Parabaza se izvodila obicno u sredini komedije te je stvarala neku vrstu odmora dijeleCi komediju na dva dijela. U drugom di­jelu slijedio je niz saljivih prizora lakrdijskog karaktera, a veseli ophod koma zavrsavao je komediju. Iz podrugivanja gledaocima razvila se politicka sa­tira koja ce biti vazan element stare aticke komedije. Potpunu parabazu sa svih sedam dijelova imaju sarno tri Aristofanove komedije (Vitezovi, st. 498-610; Ose, st. 1009-1121. i Ptice, st. 676-800). Tri Aristofanove komedije iz kasnijeg razdoblja nemaju viSe parabaze (Lizistrata, Eklesijazuse i Pluto). Nakon nekog vremena, nairne, parabaza i kor nestaju. To je ujedno i prijelaz k srednjoj i novoj komediji koja vise nema ni kora ni parabaze.

Metar u komediji bio je jampski trimetar, jampski i trohejski tetrametar, anapesticki dimetar i tetrametar, svi upotrijebljeni s velikom ritmickorri slobodom i obiljem promjena. U lirskim dijelovima javljaju se kretici, jamp­.ski i horijampski stihovi. Obilne su monodije i cantica, a velika je i gIazbena bujnost.

Scenska opretha antickih komedija bila je elementarna i u suprotnosti s fantasticnom promjenom ambijenta i situacija koje cesto predvida tekst. Kor od 24 koreuta bio je drukCiji od tragickog i imao je vrlo saroliku odjecu. Tu je bio kozni prsluk, zatim grubi kratki hiton tzv. eksomis. Odjeca je po­najcesce bila kratka, osobito kodflijaka, da bi se mogao vidjeti falos. Cesto vrlo fantasticni e1ementi odjece kora i maske cinili su glumce upadljivima. Medu plesovima tzv. k6rdaks smatrao se nepristojnim i prostackim, a znali .su ga plesati i kod svecanih gozbi kad su se gosti nakitili vinom. Aristotel

Kratin. Eupolid 123

ne zna tko je utvrdio broj glumaca koji je prvobitno bio slobodan. Neki izvori pripisuju pravilo 0 tri glumca Kratinu. Glumci su imali mimicke, gla­sovne i akrobatske sposobnosti pa su se time razlikovali od glumaca trage­dije. No bilo je glumaca sposobnih za glumu u tragediji i u komediji.

Najstariji aticki komediografi bili su, prema Aristotelu, HIONID i MAG­NET, ali 0 njima znamo vrlo malo jer se nije gotovo nista sacuvalo. Mnogo poznatiji bijahu Kratin i Eupolid, stariji Aristofanovi suvremenici. Atenja­nin KRATIN (Kratlnos, oko 519-423/2) napisao je 21 komediju, devet puta je dobio prvu nagradu. Sacuvani su sarno fragmenti. U nekim komedijama ostro je napadao Perikla i njegove prijatelje. Druge su komedije bile mito­loske parodije. Volio je mijesati mitologiju s politikom. U svakoj je komediji uvijek iznosio nesto novo, duhovito, ostro i zajedijivo. Zato je imao ne sarno mnogo obozavatelja i prijatelja nego i neprijatelja. Kao pravi i veliki kome­diograf bio je opasan suparnik jer je cesto pobjedivao u drams kim natje­canjima. Aristofan mu se divi i ne skriva zelju da stari Kratin napusti ka­zaliSte. U parabazi svojih Vitezova Aristofan usporeduje silovitu komicku snagu Kratinovu sa zestinom vodene snage koja cup a hrastove i platane. Ta­ko je Kratin u mladoj dobi obarao svoje takmace. No sada je, nastavlja Aristofan, Kratin trabunjav starac, poezija mu nema viSe snage, pa bi moran zbog prijasnjih pobjeda piti vino u pritaneju, ali u kazaliStu bi moran biti sarno gledalac tudih drama. Aristofanova satira potakla je starog Kratina na stvaranje najoriginalnije komedije pod nazivom Boca (Pytlne) kojom se slije­dece godine (423) pojavio na natjecanju, dobio prvu nagradu i porazio Ari­stofana, koji je sa svojim Oblacima propao dobivsi tek trecu nagradu. Stari Kratin pokazao se u toj komediji kao covjek pun duha i pjesnik ve1ikog ta­lenta prikazujuci sam sebe. Njegova zakonita zena Komedija prijeti mu ra­stavom braka jer ju je prevario s ljubavnicom Pijanstvom (Bocom). Posre­dovanjem prijatelja i obranom optuzenoga dolazi do pomirenja. Fragment iz pjesnikove obrane govori da je vino za pravoga pjesnika kao brzi konj za spretna jahaca i da niSta poetsko ne moze roditi pjesnik vodopija.

Kratina je resila genijalna i originalna pjesnicka snaga. Smatran osni­vacem politicke komedije, bio' je velik pjesnicki stvaralac. Fragmenti otkri­vaju treptavu i duhovitu komiku, ostrinu koja podize kosu, zestinu koja se pretvara u grdnju, a ne nedostaju ni lirski elementi. Razglobio je komediju u parod, parabazu i eksod. Najljepsi i najvise citirani fragmenti pripadaju korskim dijelovima. Boca je bila pjesnikov labudi pjev, jer se nakon sjajna uspjeha povukao iz kazaliSta i malo nakon toga umro.

EUPOLID (Eupolis, 446-411), Atenjanin, napisao je 17 komedija, a po­bjedu je stekao sedam puta. Sacuvano je 20 naslova i oko 500 fragmenata. Svoj komicki dar pokazao je u politickoj satiri. U Prospalcanima (Prospdl­tioi) ostro je napadao Perikla, a u komediji Marika (Marikas, neki barbarin) demagoga Hiperbola prikazavsi ga kao barbara neznalicu, a majku njegovu ocrtao je kao lihvarku, raspustenicu i staru pijanicu koja je plesala i kor­daks. Satira na obicaje, politicke i socijalne uredbe onoga vremena bila je komedija Gradovi (P6Ieis). Tu je zacijelo kritizirana atenska politika prema saveznicima. Sofisticki ambijent oko .bogatog Atenjanina Kalije, gdje su se uz pjesnike i ucenjake sastajali i udvorice i cankolizi, podvrgnut je satiri u Udvoricama (K6Iakes, 421, prva nagrada). Medu ostalima javljali su se ovdje i Protagora i Sokrat. Neki knjizevni povjesnicari drie da je najbolja politicka komedija OpCine (Demoi, 412). Iz podzemnog svijeta dolaze Solon,

124 Greka knjizevilOst

Miltijad, Aristid i Periklo. Pod vodstvom Mironida pomazu strasnom polo­faju Atene kaznjavajuCi zlocince i dousnike. Malobrojni fragmenti ne dopu­staju da se provjere zanosne pohvale koje su stari izricali 0 Eupolidu.

ARISTOFAN (Aristophdnes, oko 445-385. prije n. e), najveCi grcki ko­mediograf iz Atene, glavni je predstavnik stare aticke komedije, za koju je karakteristicno da obraduje suvremen zivot posveeujuCi osobitu paznju jamim obicajima, svakodnevnim politickim zbivanjima i cijeloj prosvjeti. Brane se stari obicaji, sibaju sve novotarije i ostroj kritici podvrgavaju se lose posljedice sofisticke prosvjete. Politicki napadi upereni su uglav­nom na demokratske driavnike, a osobito su poruzi izlozeni demagozi. Sa­tira je imala punu slobodu govora. Napadane osobe spominju se pod punim imenom iIi se dovode na pozornicu kao komicna lica i postaju predmetom zajedljivosti, ponekad vrlo grubih sala i aluzija. Predmet komedije ima fan­tastican karakter. Ponajcesee se ostvaruje neki nemoguCi nacrt izmjene stvar­noga drustvenog stanja. Satira se zaodijeva u oblik utopije, pa nevjerojat­nost radnje stvara izrazito jak komicki efekt.

o Aristofanovu zivotu znamo vrlo malo. Ranu mladost i zrelu dob pro­zivio je Za vrijeme peloponeskoga rata. Na atenskoj se pozornici javio vrlo mlad, ali isprva nije prikazivao komedije pod svojim imenom nego pod imenom neznatnih komickih pjesnika Kalistrata i Filonida. Oko cetrdeset godina vladao je atenskom komickom scenom i jedini je komediograf od kojega imamo cjelovita djela. Bio je uporan i nepomirljiv neprijatelj drzav­nika Kleona i njegove politike, pa ga je vise puta izazvao svojim napadima sa scene u kazalistu. Uzivao je trajno simpatije publike. Na grobu mu je bio navodno urezan epigram koji je, kako se kaze, sastavio filozof Platon, a glasio je: »TrazeCi hram koji neee propasti, bozice drazesti nadose Ari­stofanovu dusu.«

Pripisuju mu se 44 komedije, ali cetiri su prijeporne. Medu naslovima javljaju se dvostruke redakcije Oblaka, Pluta, Mira i lenske skupstine u Tezmoforiju. Pod Kalistratovim imenom prikazao je Aharnjane, Ptice i Li­zistratu, a pod Filonidovim labe. Uz nekoliko stotina fragmenata sacuvano je jedanaest komedija koje po redoslijedu prikazivanja dolaze ovim redom: Aharnjani (Akharnes, Leneje 425,1. nagrada); Vitezovi (Hippes, Leneje 424,1. nagrada); Oblaci (Nephelai, Dionizije 423, 3. 1}agrada, potpun neuspjeh); Ose (Sphekes, Leneje 422, 2. nagrada); M.ir (Eirene, Dionizije 421, 2. nagrada); Ptice (Ornithes, Dionizije 414, 2. nagrada); lenska skupstina u Tezmoforiju (Thesmo,phoriazusrai, Leneje 411); Liz~strata (Lysistrate, 411); Zabe (Batra­khoi, Leneje 405, 1. nagrada); lene u narodnoj skupstini (Ekklesiazusai, Leneje 392); Pluto (Plu,tos = Bogatstvo, Leneje 388, 2. redakcija, 1. mozda 408).

Sacuvane Aristofanove komedije omogueuju nam da stvorimo predodzbu o opeem, tipicnom tehnickom karakteru citave stare komedije kao knji­zevne vrste. Parabaza se razvija od izriCito apologetskog i polemickoga ka­raktera u najstarijim komedijama prema autoapologiji kora a ne viSe pje­snika, pa se polako mijenja i nestaje posve u posljednjim pjesnikovim komedijama. Aristofanove komedije imaju ne sarno veliku umjetnicku vri­jednost, nego su i dragocjen povijesni izvor za upoznavanje politickog, so­cijalnog, ekonomskog i kulturnog zivota Atene pri kraju S. st. No stara ko­medija nije sarno dokument zbivanja i duhovnih strujanja vee je bila i oruzje i izraz borbe na politickom i duhovnom polju.

Aharnjani su prva od cetiriju Aris'tofanovih seljackih drama u kojima se govori 0 sudbini i liyotu atickog pucanstva koje se zbog rata povuklo

Aristofan 125

unutar gradskih zidina. Komedija je prozeta jakim antiratnim duhom i stra­stvenom pjesnikovom zeljom za mirom. Zato se ostro suprotstavlja Kleonu, glavnom zastupniku ratoborne politike. Seljak Dikeopol (pravedan gradanin), sit rata sklapa za sebe i svoju obitelj separatni mir sa Spartom i uziva sve zivotne radosti. Dramska je kompozicija jasna i dosljednja. U komediji na­lazimo neprekidne aluzije na osobe i ohicaje iz stvarnoga zivota. Besposte­dno se udara na drzavne upravljace, vojnike, diplomate, dousnike, pjesnike, glazbenike, korege, strance, zene i lakovjeran narod. Prizori iz zivota, gle­dani sa strane, izvanredno su zivi, kao npr. skupstinska dosada na pocetku komedije gdje se istice stari seljak Dikeopol koji zijeva, proteze se, cese se, cupka dlake, pusta vjetrove, a misli su mu upravljene na rodno selo i polja. U ovoj komediji vidimo pobjedu individualizma i materijalizma, privatnog napretka i ekonomskoga blagostanja nad ddavom i sluzbenom politikom. Pro va nagrada, koju je toj komediji dodijelio sluzbeni ziri, saddi ne sarno pri­znanje umjetnickoj strani djela nego izrazava i tada rasirenu zelju za mirom, sto se podudara i s intimnim pjesnikovim teznjama.

Vitezovi su prva komedija koju je pjesnik prikazao pod svojim imenom. U njoj politicka satira dostize vrhunac. Ostro se napada prvi covjek u driavi i voda radikalne demokratske stranke Kleon koji je tada bio na vrhuncu moei. Od lirskih dijelova zanimljiva je i osobito vrijedna parabaza jer u njoj pjesnik daje kratku povijest komedije do svoga vremena. Usprkos bogat­stvu sale i dosjetke i usprkos cistoCi i jasnoei kompozicije komedija djeluje pomalo jednolicno jer se motiv nadmetanja izmedu Kleona i njegova pro­tivnika ponavlja. U komediji ima elemenata pucke lakrdije. Vidi se da je komediju zamislio snazan i sarkastican duh. Prepirka prelazi mjestimice u grubu prostotu.

Satira sofistickog odgoja su Oblaci. Zalac je uperen osobito protiv snage rijeCi kao sredstva uvjeravanja, kojim sofisti ruse stare nazore i uvode duh nove prosvjete. Kao nosioca sofisticke nauke izabrao je Sokrata, svim Ate­njanima dobro poznatu licnost. Sokratov je lik pretvoren u karikaturu so­fistike. Neuspjeh, koji je dozivjela ta komedija, bio je pjesniku najveea za­lost, jer je upravo Oblake smatrao svojom najboljom komedijom. Nije si­gurno da je pjesnik preradio komediju i prikazao drugu redakciju godine 419. Druga se redakcija mnogo citala, ali se po svemu sudeCi nije nikad davala na pozornici. Sri je komedije u nadmetanju Pravednog i Krivicnog govora. Prvi velica stari i strogi odgoj i njegove dobre posljedice po fizicko i moralno zdravlje gradana, a drugi brani slobodu zelja. Pobjedu odnosi Krivicni govor dokazujuei da nema pravde i da se zakoni smiju gaziti i da stari moralni odgoj niSta ne vrijedi. Aristofan je dublje od gledalaca i su­daca osjetio koliko je problem odgoja vazan za Citav atenski narod.

U Osama pjesnik ismijava strast Atenjana za parnicenjem. Komedija je protkana politickim aluzijama i napadima na Kleona. Mrzikleon nastoji uvjeriti svoga oca Ljubikleona da su suci igracka u rukama demagoga. Gor­ka je parodija na atensko sudstvo u prizoru sudskog pro~esa nad psom koji j e ukrao sir.

Komedija Mir prikazana je nekoliko dana prije Nikijina mira kad je poslije deset godina rata mir bio u zeljama i srcima svih gradana. Slavi se mir sa Spartom. Seljak Trigej leti na govnovalju u nebo da oslobodi bozicu mira koju drii zatvorenu upeCini bog rata. Oslobada bozicu i donosi je na zemlju usprkos protivljenju proizvodaca oruzja.

128 Grcka knjizevnost

Pjesnici nove komedije

Zahnljujuci Plautovim i Terencijevim latinskim preradbama, nesto bolje nam je poznata nova komedija, a novi nalazi na papirusima iznijeli su na ddjelo obilne fragmente i jednu Citavu Menandrovu komediju koja omo­gucuje dublji pogled u novu komediju. U Menandra kor viSe ne sudjeluje u radnji, nego svojim pjesmama i plesom ispunjava razmake izmedu cinova.

Rob iz nove kornedije, terakota iz Alene

'Osobni napadi su rjedi i bezazleniji, upereni su gotovo uvijek protiv para­-zita, hetera i fiIozofa. Mijenja se i groteskni kostim stare komedije. Glumci ne nose viSe falos, ali neki ostaci stare komedije zive i u novoj komediji, kao npr. obracanje nekog lica gledaocima da budu svjedoci i suci u nekom -sporu, zatim igre rijecima i sale slugu te farsicki prizori pot jere i batinanja. No nova je komedija mnogo vaznije elemente uzela iz tragedije, osobito Euripidove. On je zapravo otac nove komedije. Od njega su komediografi naucili stvarati dobar zaplet. I prolog u novoj komediji, koji izvjdtava gle­,daoce 0 prethodnim zbivanjima, potjece od Euripida, a tako i ne sarno gor-

Nova kornedija 129

ka, ironicka i tuzna razmiSljanja 0 zivotu nego i umlJece da na sceni pri­kazuju ljubav. Temeljni motivi nove komedije jesu svakidasnji obiteljski zivot i ljubav kao pokretna snaga komicke radnje. Zaljubljeni mladic mora ukloniti mnoge zapreke da se veze· s draganom. Pomaze mu lukavi rob, koji nalazi izlaz iz svake situacije. Motiv spasavanja djevojke ukrstava se i s motivom izlozenog i nadenog djeteta. Silovana djevojka rada i izlaze dijete koje biva spaseno. Na tom temelju stvara se zamrSena intriga koja dovodi

Primr iz kornedije. Mozaik Dioskurida sa Sarna; Herkulanej, prerna slici iz 2. stoljeca prije n. e.

do sretna zavrsetka. Karakteristicni su stalni likovi: lakoumni i zaljubljeni sinovi, hladni, skrti, osorni i razdrazljivi starci (ocevi), lukavi, lazljivi i drski robovi, prozdrljivi paraziti kao mladicevi prijatelji, brbljavi i kradljivi ku­hari, svodnici i hvalisavi vojnici. Medu zenama uz goropadnice i svodnice javljaju se likovi potlacene zene, vjerne i njezne prijateljice, pa silovane dje­vojke, a osobito elegantne i lakome hetere (kurtizane) i sviracice, oko kojih se otimlju mladici i starci. Znatnu ulogu u radnji ima Slucaj (TYkhe). Kor ispada iz radnje. Veliko je znacenje nove komedije i u tome sto su njezini najbolji predstavnici nosioci humanih pogleda na obitelj, brak i odgoj, na zenu i roba. Nestala je mitoloska parodija i osobna i politicka satira. Osla­bila je gruba komika situacija i kretnji, a u jeziku nema vise prostih izraza ni podrugljive zestine. Kao stalna scena sluzi trg iIi ulica s dvije kuce, sto ce ostati kau najmilIje Illjesto radnje u komediji sve do 18. st.

9 Povijest svjetske knjiievnosti

130 Grcka knjizevnost

Aleksandrijski su ucenjaci driali najveCim pjesmclma nove komedije tri­jadu: Filemon, Difil, Menandar. Od prve dvojice sacuvani su kratki frag­menti koji ne dopustaju da se iznese prava ocjena 0 njihovoj umjetnosti.

.UEVANDAR (Menandros, ok0343-oko 291), Atenjanin, najznamenitiji je predstavnik nove aticke komedije. Bogata bastina omoguCila mu je da proyodi raskosan zivot. Bio je prijatelj i ucenik Teofrastov i vrsnjak i pri­jatelj Epikurov. Od 105 komedija donedavno su bili poznati tek brojni krat-

Menandar s komickim maskama i Muza. Augustovski mra­morni reljef prema originalu iz ranoga helenistickog doba.

ki fragmenti. Iako su oni obogaceni god. 1905. znatnijim odlomcima kome­dija Sumljanka (Samia), Djevojka s podrezanom kosom (Perikeiromene) i Parnicari (Epitrepontes), ipak su preradbe rimskih komediografa Plauta i Te­rcneija os tale i dalje glavni izvor za poznavanje opCih karakteristika nove aticke komedije. No 1956. otkrivena je na papirusu citava Menandrova ko­medija Covjekomrzac (Dyskolos) i objavljena u zenevi 1958. Bila je prika­zana izmedu 317. i 316. prije n. e. Radnja joj se zbiva u atickom selu Fliji. U jednoj kuci zivi s kcerkom i starom sluskinjom starac Knemon koji mrzi sve ljude, a u drugoj njegova zena s Gorgijom. sin om iz prvog braka. Rasta­vila se od Knemuna zbug njegova nepodnosijiva znacaja. U blizinu dolazi u Jov Sostrat, sin bogata posjednika iz grada, koji se na prvi pogled zaljubljuje u cestitu i drazesnu Knemonovu kcer, ali je zapreka njihovoj ljubavi tesku

Menandar 131

narav njezina oca. Kad on slucajno padne u bunar, Sostrat ga spasi uz po­moe djevojcina polubrata Gorgije. Zlovoljan na ljudsko drustvo, Knemon predaje imutak djeci, kcerku Sostratu, a staroj sluskinji otkazuje jer zeli ostati sam. Nakon zapletaja i sukoba s Knemonom, sto su nastaIi u vezi s pripremama za zrtvovanje Panu, u saljivu finalu na sHu odvlace zapjenje­na starca na svecanost zaruka.

Zavrsetak Menandrove ko­medi;e Dyskolos. Rukopis iz 3. sroijeca n. e., tzv. Papyrus Bodmer 4.

Komedija je zabavna drama u svjezoj idili, pnca 0 iskrenoj ljubavi na prvi pogled. Cov;eko111rzac u punoj mjeri posvjedocuje sva svojstva koja su se pridavala Menandrovoj umjetnosti, tj. umjesan razvoj radnje. finu psi­holosku karakterizaeiju likova, prirodnost i eleganciju jezika. Osjeca se i prizvuk socijalne note jer daje sliku 0 stanju atickog seljaka koji se mora zilavo boriti s kamenitim zemljiStem da odrzi malu obitelj. Osobito je vri­jedan vrlo ziv zavrsni prizor - farsa, u kojoj robovi daju lekciju mrzovolj­eu Kncmonu. Da bi prizor sto jace istaknuo. Menandar se ovdje sluzj stihom vrlo ziva ritma - trohcjskim katalektickim tetrametrom, dok su ostali di­jelovi u jampskom trimetru.

9*

134 Grcka knjizevnost

jer je proturjecnost u pojavnom svijetu pnplsao sarno mnijenju. Elejska filozofska skola odigrala je vaznu ulogu u istrazivanju pojma prostora i vre­mena, gibanja i mirovanja, a njihova dijalektika utjeeala je na razvoj dija­lektickog miSljenja.

Od filozofa materijalista isticu se Empedoklo i Anaksagora. EMPEDOKLO (Enzpedokles, oko 495-435. prije n. e.) iz Agrigenta na Siciliji bio je jaka licnost i mnogostrano nadaren urn. Uzivao je glas filozofa, politicara, pje­snika, govornika, lijecnika, ucenjaka i »cudotvorea«. Pripisuju mu se dva filozofska spjeva u heksametrima: 0 prirodi (Peri physeos) i OCiscenja (Ka­tharnzoi). Sacuvan je prilican broj fragmenata. U politici je bio vatreni pri­stasa tadasnje demokraeije. Prema njegovu miSljenju sve pojavno stvara se spajanjem i razdvajanjem cetiri elementa: zemlje, vode, zraka i vatre. Ele­mente stavljaju u pokret dvije vanjske sile: ljubav (philoles) ih povezuje, a mrinja (neikos) razdvaja. Njihovom medusobnom borbom uvjetovano je postajanje i mijenjanje u prirodi. Zanimljivo je Empedoklovo ucenje koje u naivnu obliku sadriava hipotezu 0 evoluciji organskoga svijeta na osnovi prirodnog odabiranja. Empedoklo je imao vrIo zivu i jaku mastu, a njegova nauka 0 prirodi je pravi kozmoloski roman.

Izvan materije trazio je uzrok kretanja i ANAKSAGORA (Anaksagoras, oko 500-428. prije n. e.) iz Klazomene u Maloj Aziji. U tijeku 30 godina ra­zvija u Ateni znanstvenu djelatnost i intimni je Periklov prijatelj. Nepo­sredno pred peloponeski rat zbog astronomskih teorija (sunee je sarno uza­rena masa) osuden je zbog bezbostva na smrt (432). Uz Periklovu pomoc spasava se bijegom i umire u Lampsaku. Bio je mate mati car, astronom i filozof. Od spisa u jonskoj prozi 0 prirodi (Peri ph'yseos) sacuvani su osku­dni fragmenti. Materija mu je vjecna jer stvari ne nastaju niti propadaju. Postajanje je zapravo sarno mijesanje, a propadanje razdvajanje bezbrojnog mnostva nepromjenljivih i neunistivih, ali beskonacno djeljivih materijalnih cestica (svaka od njih sadriava sve), koje je on nazivao »sjemena stvari« (spermata khrematon) , a Aristotel »homeomerije« (homoiomereiai = istovr­sne cestice). Sve su materijalne cestice prvobitno bile bez reda pomijesane, a iz njih je nastao ureden svijet (kosmos) posredovanjem »uma« (nus). Urn je dao sarno pocetak kretanju homeomerija, a poslije toga nije vise imao nikakva djelovanja, pa je Anaksagora prirodne pojave objasnjavao jedino iz prirodnih zakona. No i »um« je sarno najcistija i najfinija materija koja misli. Preciznost i jasnoca karakteristika su Anaksagorina izrazavanja.

Materijalisticku filozofsku misao unaprijedili su atomisti. Osnivacem ato­mistike smatra se LEUKIP (Leukippos). NiSta ne znamo pouzdano ni 0 nje­govu zivotu ni 0 mjestu rodenja. Djela su mu propala. Ucenik njegov bio je DEMOKRIT (Demokritos, oko 470-oko 360. prije n. e.) iz Abdere u Tra­kiji, najizrazitiji i najdosljedniji zastupnik materijalistickog pogleda na svi­jet. Od 60 djela u jonskom dijalektu sacuvani su kratki fragmenti. Prema atomistima, svijet se sastoji od bezbrojnog mnostva atoma i praznog sve­mirskog prostora. Atomi su najmanje cestiee na koje se materija moze po­dijeliti (atomos = nedjeljiv). Oni su vjecni, nedjeljivi, nepromjenljivi, bes­konacni po broju i obliku, a razlikuju se medusobno sarno po veliCini, ob­liku i tezini. Sami u sebi imaju prineip kretanja te se vjecno bez pocetka i svrsetka mase atoma krecu po beskrajnom svemirskom prostoru. Slaga­njem atomskih masa stvari postaju, a njihovim razlaganjem nestaju. Pro­mjene u stvarima zbivaju se zbog promjene polozaja, oblika i reda atoma.

Demokrit. Hipokrat 135

Filozofski sustav atomista je, kako vidimo, genijalno pomirenje elejske i Heraklitove nauke. U materijalnu zakonitost prirode pripada i covjek jer su njegovo tijelo i dusa takoder slozeni od atoma.

Demokrit

Svojom filozofijom 0 prirodi Demokrit je preko Epikura utjeeao na sva duhovna strujanja u grckom svijetu do kraja helenizma, a imat ce mnogo vatrenih sljedbenika i u Rimu. ZahvaljujuCi velikom eneiklopedijskom zna­nju, bio je najveCi ucenjak grckog svijeta i preteca Aristotela. S atomistima zavrsava tzv. kozmolosko razdoblje grcke filozofije.

Ovamo pripada i najveCi lijecnik antike HIPOKRAT (Hippokrates, oko 460-oko 377. prije n. e.) s otoka Kosa, otae znanstvene medicine. Oko Askle­pijeva hrama na Kosu cvala je znamenita lijecnicka skola - udruzenje pod imenom Asklepijadi. Stari su pod Hipokratovim imenom poznavali zbirku spisa u jonskoj prozi. Do nas su dosla 53 spisa, ali nisu svi Hipokratovi. U njima se mogu naCi genijalna predvidanja koja je moderna znanost po­tvrdila, kao npr. teorija 0 ustrojstvu ljudskog organizma, koja se temelji na teoriji 0 cetiri soka (krv, sluz, zuta i erna zuc) od kojih zavisi karakter i zdravlje svakog covjeka (zdravlje je skladno mijeSanje tih sokova, a ne­skladno mijesanje je bolest). Moderne teorije 0 hormonima predstavljaju povratak Hipokratu. On je osobitu pozornost posveCivao trajnom i podrob­nom promatranju bolesnika. Tako je u tancine opisao znakove koji navje­scuju smrt da se i danas upotrebljava izraz »facies Hippoeratica« za oznaku izraza lica covjeka na umoru. Znameniti su njegovi Aforizmi (Aphorismoi) vrlo rasireni u srednjem vijeku (»Zivot je kratak, a umijece dugo«) i spis o zraku, vodi i mjestima (Peri aeron hydaton topon), u kojem ispituje od­nose izmedu klime i zdravlja i prvi istice utjeeaj klimatskih prilika na ka­rakter razlicitih naroda.

136 Grcka knjizevnost

So f is t i. So k rat

Drustyenopoliticke i ekonomske prilike snazno su utjecale na daljnji razvoj filozofske misli. Nakon greko-perzijskih ratova i pobjede nad Perzijancima u Ateni se razvija demokratsko driavno uredenje u sve ostrijoj borbi izmedu aristokrata i demokrata. Demokrati pobjeduju i pod Periklovim vodstvom Atena dozivljuje najveCi procvat na svim poljima drustvenog i politickog zi­vota. Atena je mogla postati ognjiStem mudrosti i odgojiliStem Helade jer se njezina politicka snaga i kultura temeljila na velikoj ekonomskoj moCi, a glavni stupovi te velicine bijahu: eksploatacija robova, prinosi saveznika, trgovina i carine. S razvojem demokratskog driavnog uredenja dolaze na vlast siroki narodni slojevi. Licnost pojedinca sve se vise istice jer uspjeh eovjeka ne zavisi viSe od podrijetla vee od znanja i sposobnosti. U novim drustvenim uvjetima stari naCin odgoja i obrazovanja, koji se temeljio na autoritetu bogova, driave i starih pjesnika, ne moze zadovoljiti. Posebice je omladina trazila bolje i sire obrazovanje jer je vidjela da ee s veCim znanjem imati viSe uspjeha u driavnim poslovima i da ee lakse doCi do ugleda, polozaja i slave. I upravo u to doba najveee ekonomske snage ja­vljaju se ljudi koji su bili spremni da za novac narodu objave dostignuea dotadasnje nauke i da ga prosvjeeuju na posve racionalnoj osnovi. Ti javni prosvjetitelji i ucitelji bili su sofisti, nosioci novog ideal a obrazovanosti. Sa sofistima zapoeinje novo razdoblje greke filozofije. Oni su podvrgnuli ostroj kritici pravo, religiju i etiku; tvrdili su da su eticki principi relativni. U rje­savanju problema nisu se povodili ni za religioznim ni moralnim tradicijama. Svojim kriticizmom, racionalizmom i realizmom utrli su put znanstvenom duhu i stvorili podlogu za razvoj najrazlicitijih grana znanosti (teorija obra­zovanja, pedagogija, filozofija izraza, gramatika, retorika, etika, politika itd). Sofisti putuju od grada do grada, drie kieene govore i honorirana preda­vanja. NajviSe su uspjeha imali u demokratskoj Ateni. Mladie, koji je do­lazio sofistu, zelio je da stekne pozitivna znanja, okretnost u govoru i umnu spremnost za brz i duhovit odgovor. Time je postizavao uspjeh u javnom zivotu i najzad, stjecajem prilika, mogao je postati politieki voda. Tako je glavni zadatak sofistike postao naucno i retoricko spremanje za politieku aktivnost.

Od dotadasnjeg filozofskog rada sofistika se razlikuje u predmetu, me­todi i cilju. Ostavlja kozmologiju i svu pozornost obraea na problem svih problema - na eovjeka i na cjelokupnu kulturu. Zapoeinje antropolosko razdoblje u filozofiji. Metoda polazi od iskustva i trazi sto vise podataka u svim oblastima helenskog i nehelenskog svijeta i na osnovi toga izvode se teorijski i praktieni zakljucci. RazliCito od spekulativno-deduktivne metode dotadasnje filozofije, metoda sofistike je empirijsko-induktivna. Cilj je prak­tican. Znanja sluze kao sredstvo za stjecanje sposobnosti u svladavanju zi­votnih poteskoea, pa tako sofisti postaju, kako kaze Ciceron, vivendi prae­ceptores. Ateizam sofista utjecao je i na razvoj likovne umjetnosti. To se opaza posebice kod Praksitela (4. st.) koji bogove smatra obicnim ljudima, a ne uzviSenim biCima.

Obicno sofiste dijelimo u mlade i starije. No valja reCi da se razlika medu njima ne temelji na starosti nego na politickim pogledima. Stariji djeluju prije i za vrijeme peloponeskoga rata i pristase su tadasnje demokracije.

Sofisti. Protagora 137

Potkraj rata javljaju se sofisti - aristokrati, a protiv njih se bore i stari i mladi demokratski nastrojeni sofisti. U prvoj polovici 4. st. dolazi do raspa­danja stare sofistike. Nema vise nauene ozbiljnosti ni zelje za trazenjem istine. Sofisti se pretvaraju u vjestake koji paradoksima, sofizmima, dosko­eicama i lukavstvima nastoje zbuniti protivnika i dovesti do pobjede nepra­vednu i neistinitu stvar. Od prvobitno easnog znaeenja rijeei sophistis (ueen eovjek, mudrac, ueitelj praktiene mudrosti, filozof, plaeeni uCitelj retorike) dolazi do pogrdnog smisla oznaeujuCi opsjenara, varalicu koji stvara lazne zakljucke. Posljednje znacenje ima ta rijec i danas u svim modernim jezi­cima. Pogrdnom znacenju rijeCi sofist pridonijela je mnogo Aristofanova komedija, Sokratova, Platonova i Aristotelova polemika u kojoj su oni po­bijaJ,i sofistieko naucavanje. Vrlo negativnu karakteristiku sofistike donio je Platon u dijalogu Sofist, a Aristotel je definirao sofistiku kao prividnu mudrost. Zbog Platonova i Aristotelova velikog utjecaja na modernu kultu­ru, negativna ocjena sofista trajala je sve do 19. st. te su, stavise, sofiste optuzivali da su posve iskvarili grcki moral, izopaCili obicaje, skrivili smrt Sokratovu i dove Ii Grcku i Atenu do propasti. 0 takvim tlapnjama nije vri­jedno raspravljati. Veliki filozof Hegel i povjesnicar Grote konacno su so­fiste posve rehabilitirali i istakli povijesno znacenje grcke sofistike. Sofisti su bili prvi govornici i prvi veliki ucitelji govornistva i dijalektike, zacetnici gramatickih istrazivanja i knjizevne kritike i stvaraoci umjetnicke proze. Utjecali su i na Euripidovu tragediju i Tukididovu povijest. Najveea je nji­hova zasluga sto su na mjesto ohole i lazne sigurnosti postavili sumnju i raspravljanje. Nepomirljivo Platonovo neprijateljstvo prema sofistima je ne­pravedno, ali se moze objasniti njegovom politiekom antipatijom i prezirom aristokrata prema ljudima koji su pristajali uz demokratsko uredenje i pri­mali novac za svoj rad. Sofiste su vise puta usporedivali s francuskim pro­svjetiteljima 18. st. I zaista, ima analogija kao npr. teinja za enciklopedij­skim znanjem i sklonost da se kao vrhovni autoritet prizna razum. No valja spomenuti da su se prosvjetitelji prije svega bavili ekonomskim, socijalnim i politickim problemima, a sofisti su u biti bili govornici i knjizevnici. Pro­svjetitelji su pripremili politicku i socijalnu revoluciju, a sofisti novu filo­zofiju i novu knjizevnost. Sofisti su zaista bili humanisti i prvi prosvjetitelji helenskoga svijeta.

Prvi koji je, prema Platonu, sebe nazvao sofistom bio je PROT AGORA (Pr6tagoras, oko 481-411. prije n. e.) iz Abdere u Trakiji. cetrdeset je go­dina putovao po svim krajevima grekoga svijeta i poucavao za novac. Go­dine 411. optuzen je za bezbostvo, a njegov spis 0 bogovima spaljen je na atenskom trgu. Protagora bjezi na Siciliju i gubi zivot u brodolomu. Od mno­go njegovih spisa u jonskom dijalektu sacuvani su vrlo oskudni fragmenti. Tvrdnjom »Covjek je mjerilo svih stvari, postojeCih da jesu, a nepostojeCih da nisu« uzdigao je eovjeka nad mitologiju, tradiciju, bogove i religiju. Pro­tagora je svoje ucenike upueivao kako ee slabiju tvrdnju jacom uciniti (ton hiitt6 logon kreitto poiein). Time je mislio reCi da se 0 svakoj stvari moze raspravljati za i protiv i da rjeCitost kod toga ima veliku vaznost. No ta se dijalektika u mladih sofista izrodila u eristiku pa navedena tvrdnja do­biva smisao: dovesti do pobjede stvar koja po pravu i istini nema vrijed­nosti. Platon je Protagoru u istoimenom dijalogu prikazao kao eovjeka vri­jedna postovanja, ponosna na svoje znanje. Protagora je prvi pretresao lin­gvisticka i gramaticka pitanja, razlikovao je rod imenica, glagolska vremena i razlieite vrste reeenica. Po tome je on otac evropske gramatike.

140 Grcka knjizevnost

zaprayo politicki. Sokrat je izlagao kritici izabiranje drzavnih sluzbenika zdrijebom govoreci da se za upravljanje ladom, gradnju oruda i oruzja i drugih spraya svatko obraca strucnjaku za te stvari, a stvaranje zakona i upradjanje ddavom povjerava se bilo kome. I nadalje, Sokrat je bio ucitelj Alkibijada i Kritije, uspomena na koje, osobito Kritiju, Trazibulovoj je de­mokraciji bila mrska. No politiCka optuzba javlja se u fiktivnom govoru protiy Sokrata koji je sofist Polikrat napisao viSe od sest godina posIije

Sokrat. Portret iz doba Aleksandra Velikoga

Sokratove smrti. tini se da je Sokrat ipak osuden zbog religijskih razloga koji su upravo i navedeni u sluzbenoj optuzbi. Nasi suvremenici nisu htjeIi vjerovati u religijski fanatizam Atenjana jer su ga smatrali nevjerojatnim poslije toliko godina sofistickog prosvjetiteljstva. No sofisti su utjecali na intelektualnu manjinu, na mlade ljude, a ovi nisu osudili Sokrata. NajveCi dio atenskih gradana zivio je i dalje u svojim uvjerenjima, praznovjerju i vjerovao je prorocistima i snovima te je ddao bozanskim znakovima feno­mene koje su jonska nauka i Anaksagora mnogo godina prije objasnili. Pre­rna Sokratu postojalo je i neprijateljsko raspolozenje pojedinaca. Njegovo neprekidno ispitivanje i pobijanje vrijedalo je i dovodilo u nepriliku mnoge. Sokrat je svojom nemilosrdnom ironijom rusio obicaje i predrasude koje su ljude cinile sretnima. Njegova je rijec odvracala mlade ljude od uobica­jenih svakodnevnih poslova. Nisu se bavili viSe trgovackim i obrtnickim po-

Sokrat. Povjesnicari 5. i 4. st. 141

slovima svojih otaca, nego su obilazili trijemove, vjeibalista i trgove vodeCi raspravu 0 svetom i bezboznom, 0 pravednom i nepravednom, 0 dobru i zlu. Svojim primjerom i rijecju Sokrat je usadio u njihov duh poticaj kojeg se tesko bilo rijesiti jer je postao smisao njihova zivota. No sva zlovolja i ne­raspolozenje koje je postupno nastajalo ne bi dovelo do smrtne osude da se iznenada nije rasplamsao vjerski fanatizam. Atenska demokracija, koja je svima sve dopustala, zapadala je od vremena do vremena u tesku krizu netrpeljivosti gdje su kljucale mracne strasti mnostva koje je ostalo izvan utjecaja sofistickog i filozofskog prosvjetiteljstva. Tako je Sokrata snaslo u Trazibulovoj demokratskoj Ateni ono sto je pogodilo Anaksagoru u Periklo­voj Ateni i kasnije Protagoru i sto ce pogoditi i Aristotela u Demostenovoj Ateni. No Anaksagora, Protagora i Aristotel izmakli su procesu odlaskom iz Atene, a Sokrat je ostao i stradao.

Sokrat je kod potomstva imao osobitu sudbinu. Glavna je osoba gotovo u svim Platonovim dijalozima gdje mozemo upoznati ne sarno njegove misli i metodu rada nego i ponasanje i pokrete. No Platon je bio odvise filozof i pjesnik da bi ostao vjeran historijskoj istini. Prema Ksenofontovu prikazu Sokrat je cestit i pobozan covjek, ali ne posjeduje tako genijalne misli kao kod Platona. Za naucavanje koje sa sigurnoscu mozemo pripisati Sokratu osnovno je Aristotelovo svjedocanstvo.

Metoda je Sokratova po obIiku dvojaka: 1. ironija (eironeia = pretvaranje) - kad se upusta u razgovor kao neznalica da ga toboze nauCi drugi koji misli da zna. Sustavnim postavljanjem pitanja dovodi sugovornika do pro­turjecja sa samim sobom i do priznavanja vlastitog neznanja; 2. meeutika (maieutik~ tekhne = primaljsko umijece - aluzija na zanimanje Sokratove majke) kao nastavak ironije - kad pomaze sugovorniku da mu se u svijesti rodi pravi pojam 0 nekoj stvari iLi predmetu. Dvojaka mu je metoda i po saddaju: 1. indukcija (epagogd = privodenje, dovodenje) - uzima iz obi­cnog zivota primjere gdje se istice pravednost, nepravda iIi sto drugo, zatim iz primjera uklanja sve sto se moze promijeniti, a zaddava ono sto je svim primjerima zajednicko. Time dolazi do jasnih, opCih pojmova; 2. definicija iIi odret1enje (horism6s = ogranicenje, omedivanje) - kad je u razgovoru s drugim dosao do opceg pojma, prelazi na njegovu definiciju iIi odredenje. Za povijest filozofije ima veIiku zaslugu sto se u pojmovnom istrazivanju etike sluzio indukcijom i definicijom.

Povjesnicari 5. 1 4. stoljeca

HERODOT (Her6dotos, oko 484-424. prije n. e.) iz Halikarnasa u Kariji (Mala Azija), zbog sudjelovanja u buni protiv halikarnaskog tiranina Lig­damisa prognan je na otok Sam. Dolazi i u Atenu i postaje prijatelj Periklu i Sofoklu. Boravak u Ateni bio je od presudne vaznosti za njegov buduCi zivot. Postao je poklonik Periklove politike i atenske demokracije. Najvazniji dozivljaji u njegovu zivotu bila su velika putovanja, pa se i citavo njegovo povijesno djelo uglavnom temelji na onome sto je vidio i doznao. Proputo­van je Citavu Grcku i obisao mjesta gdje su se vodile znamenite bitke s

142 Grcka knjizevnost

Perzijancima. Bio je u mnogim grckim naseljima na Crnom moru, u skit­skoj zemlji. u Donjem i Srednjem Egiptu i u Aziji sve do Babilona. Tu je upoznao dyije velike kulture: perzijsku i babilonsku. Skupio je bogatu gradu kojom se posluzio pri sastavljanju pripovijesti 0 tzv. barbarskim zemljama. Dioba Herodotove Povijesti na 9 knjiga, koje se zovu po Muzama, pripisuje se aleksandrijskim gramaticarima. V starini navodili su Herodotovo djelo pod imenom historiai = pripovijesti, a sam Herodot zove ga histories apo· deiksis = izlaganje istraZivanja, tj. onoga sto je istrazivanjem doznao. Ve­liki putnik Herodot uoCio je suprotnost izmedu Istoka i Zap ada, izmedu

Herodot (s dvostrtlkog poprsja H erodot-Tukidid). Rimska kopija prema origil1alu iz kraja 5. iii pocetka 4. stoljeca prije n. e.

Azije i Evrope, a osobito izmedu Helena i Perzijanaca. Na Istoku je posto­jalo nacelo apsolutne vlasti i ropska pokornost stanovnika, a na Zapadu princip slobode i slobodan zivot u samostalnoj narodnoj drzavi. Tako je svoju Povijest osnovao na suprotnosti Istoka i Zapada, a ana je i dovela do grcko-perzijskih ratova. Borba Helena i barbara daje Herodotovu djeJu je­dinstvo upravo kao sto i srdzba Ahilejeva daje jedinstvo Homerovoj Ilijadi. Povijesna zhivanja isprepleo je dragocjenim geografskim i etnografskim po­dacima mnogih zemalja i naroda. Vnio je u svoju Povijes/ i mnugo grckih i istocn jackih narodnih prica, novela i anegdota, koj ima obiluiu osobito prve cetJri knjige. Pisao je s tendencijom da proslavi Atenu kao spasitcljicu Grcke i da istakne njezine zasluge u borbi za oslobodenje citave Helade. Navodeei

,Herodot. Tukidid 143

izvore svojoj Povijesti, razlikuje uno sto je sam vidio (apsis), zatim uno sto je cuo (akoi), uno sto je ispitivanjem od drugih doznao (historie) i uno sto prema svome misljenju ddi istinitim (gn6me). Herodot misli da svijetom upravlja bozanstvo koje se neprekidno up Ieee u ljudske poslove. Svaka ne­sreea koja nekoga zadesi posljedica je iIi krivnje tog covjeka iIi njegovih predaka. No vrlo je cesto uzrok nesreCi i odviSe velika sreea, jer bozanstvo zavidno pazi i kaznjava svakoga koji bi htio prekoraciti prirodnu granicu snage i sreee (phth6nos theon = zavist bogova). Bogatstvo i moe radaju sitost i obijest koja zasljepljuje covjeka i vuce ga u nesreeu. Tim je mislima vrlo bliz Eshilu. Vsprkos nekim prigovorima izlaganje mu se odlikuje veli­kom savjesnoseu i istinoljubivoseu. Ne moze uvijek dostiCi istinu u punoj mjeri jer je bio cesto upueen sarno na usmene izjave nepouzdanih jamaca, a katkad je bio i premalo kritican prema dobivenim podacima. Iz Hero­dotova osjeeaja ispraznosti ljudskog zivota izvire pesirnizam koji njegovo djelo prozimlje dubokim humanizmom. On ne vidi Grke i barbare, ne vidi pobjednike i pobijedene, on vidi sarno ljude.

Herodot je vjest pripovjedac sto se ocituje osobito u novelistickim dijelovima njegove Povijesti. Pripovijedanje mu je mirno, stil jednostavan, jasan i moze se usporediti sa stilom narodne pripovijetke. Po plasticnosti slikanja, zivoj karakteristici i stilu mozemo ga porediti s Homerom. Pisao je u jonskom dijalektu, jeziku tadasnje grcke proze. No u njemu uz mnogo starojonskih elemenata iz Homera nalazimo i druge pjesnicke izraze i atici­zme. Bez njegove Povijesti malo bi se znalo 0 antickom Orijentu i perzij­skim ratovima. To je prvo opeeevropsko povijesno djelo. Osobitu vrijednost predstavlja obilje podataka 0 povijesti Grka i mnogih drugih naroda starine, a dragocjeni su i prilozi iz kulturne povijesti. Najnovija povijesna i arheo­loska istrazivanja potvrdila su istinitost mnogih Herodotovih podataka. Zbog marljivosti i savjesnosti istrazivanja, zbog koliCine sabrane grade i duboka humanizma koji prozimlje njegovo djelo, Herodot je zasluzio castan naziv "pater historiae« (otac povijesti) koji mu je dao vee rimski govornik Ciceron.

NajveCi grcki povjesnicar bio je Atenjanin TUKIDID (Thukydides, oko 460. do pocetka 4. st. prije n. e.). Naslov njegova djela: Povijest peloponeskog rata (Ksyngraph~ peri tu po!emu ton PeloponnesiOn kat AthenaiOn) izvodi se iz prve recenice uvoda, a dioba u osam knjiga pripada aleksandrijskim gra­maticarima. Krvavo razdoblje toga rata (431-404. prije n. e.) bilo je pre­sudno u pov1ijesti Grka. V ratu su se nasle pomorska velesila Atena i njezini saveznici na jednoj strani, a na drugoj drZave Peloponeskog saveza sa Spar­tom na celu. Katastrofalan poraz atenske mornarice pred Sirakuzom bio je vojnicka, moralna i privredna propast s presudnim politickim utjecajem na buduenost Atene, koja se viSe nikada nije oporavila, a i pobjednik se posve iscrpao. Rat je uz;drmao temelje cijeloga grckog drustva i utro put skoroj makedonskoj prevlasti. Tukidid je namislio opisati cijeli rat, ali ga je u tome sprijecila smrt. Dogadaje od 411. do kraja rata opisao je povjesni­car Ksenofont u Heienskoj povijesti.

Godine 424. Tukidid i sam aktivno sudjeluje u ratnim operacijama kao zapovjednik atenskog brodovlja, ali zbog neuspjeha vodstva mora u progon.· stvo, gdje provodi 20 godina. Za to vrijeme skupljao je gradu za svoje ve­liko djelo. V sazetu uvodu izlaze grcku povijest prije peloponeskog rata,. zatim analizira uzroke njegove, prikazujuCi potanko sve poteze protivnika, njihovu materijalnu podlogu, psiholoske pripreme i diplomatsku aktivnost ..

144 Grcka knjizevnost

Izlaganje ratnih dogadaja zapocInJe u drugoj knjizi, a navodi ih redom pre­rna ljetima i zimama kao najsigurnijoj kronologiji jer su grcki kalendari bili \Tlo razliciti. Da bi sto bolje dokumentirao povijesne dogadaje, upleo je u djelo i neke isprave. Osobito su vazni govori drzavnika i vojskovoda, jer sadrze politicki komentar povijesnih zbivanja, a piscevu izlaganju daju zi\-ost i dramaticnost. Rado suprotstavlja dva iii vise govora koji analiziraju isti problem 5 razlicitih stajalista. U tim kontrastima razbistruju se pojmovi i otkriva prava pozadina dogadaja. Karaktere licnosti Tukidid ocrtava u nji­hovim govorima i djelima jer se licnost prema njegovu misljenju stvara dje­lovanjem u drzavnim poslovima. Govori imaju i umjetnicku namjenu. Izdvo­jeni iz radnje oznacuju stanke kao korske pjesme u tragediji. IZdvajanje se osjeea i u stilu koji je u govorima uzviSeniji, smioniji i ima ponesto poetsko.

Tukidid (s dvostrukog poprsja Herodot-Tukidid). Rimska kopija prema originalu iz kraja 5. iii pocelka 4. stoljeca prije n. e.

Posebnu vrijednost Povijesti daju plasticni i sazeti OPISl. Nenadmasiv je prikaz kuge u Ateni (2, 47-54) i medieinski opis njezina razorna dje)o­vanja na ljudsko zdravlje i moral atenskog naroda. Tukidid je i sam obulio ·od kuge. Dubok ee dojam ostaviti na citaoca prikaz nesretne sicilske ekspe­dicije (6. i 7. knjiga), a osobito dramatski opis poraza atenske vojske i po­vlacenje njezinih ostataka (7, 71 i d.).

Tukidid. Ksenofont 145

Ostrouman promatrac i poznavalac prirode i Ijudi, Tukidid napusta mi­tologiju i misticizam i vjeruje sarno u uno sto moze utvrditi kritickom metodom. Cinjenice tumaCi kao igru interesa i nuzde, a posebice kao rezultat sklonosti i karaktera Ijudi. Misao da svi politicki sukobi imaju izvor u ekonomskim potrebama i njihovim sukobima izrazena je vee u punoj mjeri u njegovu djelu. Tukidid je i objasnio peloponeski rat dubokom analizom socijalnih, ekonomskih i vojnickih odnosa i politickih strasti, koje su ras­takale zivot grckih drZavica. Po tzv. pragmatickom naCinu odradbe grade Tukidid zasluzuje nadimak osnivaca povijesne kritike. Izlaganje mu je ob­jektivno. Hladno razotkriva bezobzirnu atensku hegemoniju prema savezni­cima i agresivnu politiku prema drugim drZavicama. Iako Atenjanin, odaje puno priznanje i atenskim neprijateljima. PisuCi u atickom dijalektu, stvo­rio je osebujan i tezak stil (arhaizmi, pjesnicke rijeCi, napustanje zapocete konstrukcije, gomilanje participa, nesimetricni recenicni dijelovi). Bogatstvo misli bori se s nevjerojatnom sazetoseu izraza. Da bi misli izrazio sto snaz­nije, punije i svjeZije, stvara i nove obI ike izrazavanja. Ne pazi na sintak­ticka pravila, vee sarno na punu vrijednost izraza. Njegova metoda pisanja i stil utjecali su na rimske povjesnicare Salustija i Tacita.

Plodan pisae bio je KSENOFONT (KsenophOn, oko 430-354. prije n. e.). Iako rodom Atenjanin, bio je protivnik atenske demokracije i poklonik ari­stokratskog spartanskog uredenja. Neko je vrijeme bio Sokratov ucenik, ali je kasnije postao najamni ratnik. Sudjelovao je u vojnom pothvatu Kira Mladega koji je htio svrgnuti s perzijskog prijestolja brata Artakserksa. Kir pogine u boju (401. prije n. e.), njegovi perzijski pristase izmire se s kraljem, a grcki odred od deset tisuea plaeenika nade se osamljen u unu­trasnjosti velike perzijske drZave. Ksenofont se istieao prilikom povlacenja grckih plaeenika koje je iz okoliee Babilona sretno doveo do Trapezunta. Poslije se bori na strani Spartanaea i zato ga Atenjani u odsutnosti osude zbog izdaje. Spartanci mu u elidskom Skiluntu, blizu Olimpije, poklone ima­nje gdje je boravio baveCi se zemljoradnjom, lovom, uzgojem konja i knji­zevnim radom. Umro je u Korintu.

Od Ksenofontovih povijesnih djela najveCim se knjizevnim vrednotama odlikuje Anabaza (Kyru anabasis), memoari 0 Kirovoj ekspedieiji i povla­cenju deset tisuea grckih plaeenika. Djelo je podijeljeno u aleksandrijsko doba na sedam knjiga. Ime je dobilo po sadrZaju u prvoj knjizi, tj. po uspinjanju = anabasis, a to je put Kirove vojske iz maloazijskog primorja u unutrasnjost Azije do sela Kunakse, blizu Babilona. Taj je pothvat opisao i strateg Sofenet koji nije dovoljno istaknuo Ksenofontove zasluge. Zato Ksenofont pise Anabazu pod pseudonimom Temistogen (= sin pravde) Si­rakuzanin. Po tome je prvi pseudonimni pisac za koga zna povijest knji­zevnosti. 0 sebi govori u tree em lieu. Vrlo jednostavno i jasno izlaganje izmjenjuje se s razmisljanjima i govorima. Karakteristike sto ih daje Kiru i poginulim grckim vojskovodama vrlo su zanimljive kao prvi pokusaj sa­zetog individualnog portreta koji po gada najvaznije erte licnosti. Djelo je vrijedno zbog obilja geografskih i etnografskih podataka, a ujedno je i vazan izvor za poznavanje ratnog umijeea tadasnjeg vremena.

U HeZenskoj povijesti (HeZlenika, 7 knjiga) nastavlja prikaz grcke povijesti na mjestu gdje je Tukidid zavrsio, tj. od 411. do 362. Slavi Spartu i kralja Agezilaja kojemu je posvetio pohvalni govor AgeziZaj (AgesiZaos). Tu mu je kao uzor bio lzokrat koji je osnovao tu knjizevnu vrstu. Sliku idealna vladara prikazao je u djelu Kirupedija (Kyru paideia = Odgoj Kirov, 8

10 Povijest svjetske knjiievnosti

150 Grcka knjizevnost

Makedonaca, ali je bacen u tamnicu. U sudskoj istrazi pala je sumnja i na Demostena da je od Harpalova novca sebi prisvojio 20 talenata. Osuden je da plati 50 talenata globe, ali nije mogao platiti pa mora u progonstvo.

Poslije Aleksandrove smrti buknuo je ustanak. Demosten se vraca, ali Antipatar pobjeduje saveznicku vojsku, pa Demosten bjezi na otok Kalauriju i opkoljen od Makedonaca ispija otrov.

Sud 0 Demostenu kao politicaru bio je u tijeku stoljeca vrlo razlicit. Do pn"e polovice 19. st. smatran je herojem i mucenikom grcke slobode. No kad se u drugoj polovici istoga stoljeca pocela uistinu shvacati velicina Filipova i Aleksandrova djela, Demostena su drukcije prosudivali. Demostenov ideal - polis - bio je uzak i zaostao u odnosu spram helenisticke drzave ma­kedonskih kraljeva, koja prethodi apsolutistickoj driavi modernih vremena. Aleksandar Veliki, koji je prosirio heleaizam, ucinio je za grcku kulturu i civilizaciju viSe nego sto je Demosten mogao i pomisliti. Demosten je uvijek gledao u proslost, u Atenu Periklova vremena. On je zelio slobodu za Atenu, a hegemoniju Atene nad svim drugim grckim drzavicama, tj. povratak u proslost. On nije bio velik driavnik, ali je bio velik rodoljub. Njegov poli­ticki horizont nije zahvacao Grcku nego sarno Atenu, a za nju se borio upor­no i hrabro. Za svoju Atenu dao je i zivot.

Od sacuvanih 60 govora, 56 uvoda i 6 pisama drii se autenticnima oko 40 govora i dio uvoda govora. Jezik mu je Cist atenski govor njegova vre­mena. U leksickoj gradi nalaze se familijarne rijeCi i izrazi i pokoji neolo­gizam. Govori mu se temelje na snaznim i jasnim mislima, prozima ih stras­tvena zestina, koja cesto plamti mrinjom na neprijatelja. Sazet i krepak stil odlikuje se puninom recenica, ostroumljem i dramaticnoscu kontrasta. Nizu se bogate metafore, poredbe i anafore. Gomilaju se bezbrojna pitanja na koja sam odgovara. Ponekad raspravlja u dijaloskom obliku s imaginar­nim sugovornikom. testa je i fin a ironija koja se prelijeva u gorki sarka­zam i ostru grdnju. Istinitost daje snaian pecat rijeci koja se iznjedrila iz akcije i stvarala novu akciju. Temeljita argumentacija osvajala je slusaoca, a krepkim rijeCima pridruzivala se i uzbudena gestikulacija i suze. Demosten je obilno iskoristio sva sadriajna sredstva, ukljucujuci i prozni ritam, i znao je majstorski dati svakom raspolozenju odgovarajuCi ton. Bio je najveci govornik antike.

Iz Atene bio je i ESHIN (Aiskhines, rod. oko 390. prije n. e.). Potjecao je iz siromasne obitelji, bio je pisar, glumac i tajnik narodne skupstine i vijeca. Kad je Filip Makedonac osvojio Olint, Eshin je podupro Eubulov prijedlog da se svi Heleni pozovu na borbu protiv Filipa. Akcija nije uspjela pa Ate­njani prihvate Filipovu ponudu da s njime sklope mir. Na Filokratov pri­jedlog salju Atenjani poslanstvo koje ce utvrditi uvjete mira. Medu posla­nicima bili su Filokrat, Demosten i Eshin. Filip je pridobio za sebe neke poslanike i medu njima Filokrata i Eshina. No Filip je usprkos skloplje­nomu miru sirio svoj utjecaj i poduzimao nove vojne akcije protiv atenskih interesa. Demosten napada Eshina kao jednog od zacetnika Filokratuva mira. Optuzuje ga preko nekog Timarha da je prekrsio poslanicku duznost time sto se dao podmititi i sto je podnio krivi izvjestaj. Eshin se od optuzbi svoga protivnika uspjesno dvaput obranio, i to 345. govorom Protiv Timarha (Kata Timdrkhu) i 343. govorom 0 kr.senju poslanicke duznosti (Peri para­presbeias). Kad je 336. Ktezifont predlozio da se Demosten za zasluge javno ovjenca zlatnim vijencem, optuzi· ga Eshin zbog nezakonita prijedloga go-

Eshin 151

"orom Protiv Ktezitonta (Kata Ktesiphontos). Parnica se rijdila tek 330. kad je Eshin obnovio svoju tuzbu, ali je Demosten Ktezifonta obranio go­vorom 0 vijencu, pa je Eshin moran iCi u progonstvo. Ne zna se ni kada ni gdje je umro.

Govornickoj slavi Eshinovoj mnogo je smetala slava njegova protivnika Demostena. Stoljetna tradicija prikazivala ga je kao izdajnika jer se slijepo vjerovalo neosnovanim Demostenovim optuzbama. Tako se malo cijenila i njegova govornicka sposobnost. No moderna je kritika priznala njegovu ces­titost i guvornicko umijeee. Sacuvana su tri vee nave dena politicka Eshinova govora, a dvanaest pisama koja mu se pripisuju nisu autenticna. Po poznava­nju zakona i pravnickom ostroumlju nije ni za kim zaostajao. Moderni pravnici mnogo cijene njegove govore. Karakteristika je njegova govora iz­vanredna jasnoca, elegantan stil, nekad odvise retorican, i biran jezicni izraz.

Iz ugledne i imuene atenske obitelji potjecao je LIKURG (Lykurgos, oko 390-324. prije n. e.). Pre rna tradiciji bio je ucenik Platonov i lzokratov. Vatren je pristaza Demostenove politike. Od 338. do 326. upravljao je \Tlo uspjesno atenskim financijama. Opremio je veliko brodovlje, nabavio oruzje, sagradio stadion, gimnaziju u Likeju, Odeon. Obnovio je brodogradiliste i luku u PireJu i sagradio Dionizovo kazaliste ispod Akropole kao prvo kaza­liSle u kamenu. Dao je podiCi u kazalistu broncane kipove trojice velikih tragicara i objavio je sluzbeni tekst njihovih tragedija, a prijepis predao na cuvanje u driavni arhiv. Iz toga Likurgova teksta poteklo je aleksandrijsko izdanje tragickih pjesnika. U vremenu velike korupcije, kad ni jedan De­mosten nije bio neosjetljiv prema privlacnosti novca, Likurg je ostao nepod­mitljiv i okrenut idealima proslosti. Od 75 govora sacuvan je sarno onaj Protiv Leokrata (Kata Leokrdtus), optuzenog zbog izdajstva. Nedostatak govornickog dara nastojao je nadomjestiti ucenoseu. Rado se sluzi neobic­nim pjesnickim rijeCima. Pun je citata iz pjesnika, meta fore mu nisu uvijek prikladne, retorske su figure rijetke, recenicki periodi tdki, prikazivanje opsirno, a kompozicija prilicno slaba.

Vrsnjak Eshinov i Likurgov jest Atenjanin HIPERID (Hypereides, 389-322. prije n. e.). Bio je u lzokratovoj skoli, ali nije vjerojatno da je bio i Pla­tonov ucenik. U pocetku je kao logograf stekao glas i bogatstvo. livio je vrlo raskosno i drugovao je s heterama. Kad je hetera Frina, poznata ljepotica, bila optuzena za bezbostvo. Hiperid ju je branio, a da bi pridobio suce, razgalio je pred svima njezine grudi. Kao zestoki neprijatelj Makedonaca vatreni je pristasa Demostenov. Potkraj 323. Atenjani su priredili svecani pogreb ju­nacima koji su s vodom Leostenom poginuli kod Lamije u borbi s Perzijan­cima. Hiperid je u njihovu cast odriao Nadgrobni govor (Epitdphios) , zna­cajan kao jedini nadgrobni govor koji je uistinu odrian. U tom je govoru i posljednji slobodan glas atenske demokracije.

U starini su poznavali 77 Hiperidovih govora. ali se smatralo autenticnima 52. Od lOga imali smo dugo vremena sarno oskudne fragmente dok nisu egi­patski papirusi iznijeli na vidjelo nekoliko nepotpuno sacuvanih govora. Hi­peri do va se rjecitost moze usporediti s Lizijinom. Prikazivanje mu je lako i jednostavno. Ima dara za dosjetku i humor, ali nema Demostenove dubine.

Posljednji u aleksandrijskom kanonu atickih govornika bio je DINARH (Deinarkhos, rod. oko 360. prije n. e.) iz Korinta. Dosao je u Atenu i tu uCio govornistvo te je bio ucenik Teofrastov. Postao je poznat i bogat kao logograf. Ugled mu je porastao kad je poslije Aleksandrove smrti stvorena u Ateni

154 Grcka knjiievnost

mladi ljudi Sokratova drustva. Svi su oni povijesna lica, a nastupaju pod pra\'im imenima, pa dijalog ima obicno naslov po imenu jednoga od sugo­Yornika. Glavni lik u veCini dijaloga je Sokrat, u manjem broju sarno su­djeluje u raspravi, a u Zakonima se uopce ne pojavljuje, pa je stoga slabija i umjetnicka vrijednost tih dijaloga. citanjem djela dramskog pjesnistva i osobito Sofronovih proznih mima (mali prizori iz zivota u dijaloskom obliku) izostrio je Platon sposobnost za zivo opisivanje scenerije koja pojacava dra­matiku dijaloga, zatim sposobnost za zivo crtanje karaktera i svjezinu razgo­Yora. Lica su posve individualizirana, cime dolaze izvanredno do izrazaja kontrasti likova. Mnogi od njih, osobito Platonu mrski sofisti, ocrtani su satiricki (Protagora). Najuspjelije Platonovo umjetnicko ostvarenje svakako je Sokratov lik. Pod satirskom vanjstinom toga ironicnog mudraca, koji lako rusi umisljene autoritete, sakrivena je neobicna intelektualna i moralna draz. Dijalozi su protkani sjajnim slikama i poredbama koje su cesto izraZajno sredstvo Platonova umjetnickog stila. Pjesnicka Platonova priroda dolazi do osobita izrazaja u motivima koji ispunjaju praznine u njegovu filozofskom sustavu, a nalazimo ih na mjestima gdje se istina ne moze znanstveno doka­zati. Dijalozi su spoj pjesniStva i nauke, a zivo docaravaju svakodnevni aten­ski zivot. U gipkom stilu skladno je udruzena lirska cistoca i dramaticna snaga. lake je i sam sjajan stilist i umjetnik, Platon u Driavi kritizira teo­riju umjetnosti i osuduje osobito pjesnistvo koje zapravo reproducira (opo­nasa) stvarnost. Kako je stvarni svijet, koji osjetilima opazamo, sarno opo­nasanje vjecnih ideja, tj. slika pravoga bitka, umjetnikov je rad oponasanje .oponasanja, pa se udaljuje od istine i stetan je u idealnoj drZavi. Tragedija koja uzbuduje i komedija koja razvija sklonost k ismijavanju djeluju stetno na moralni odgoj gradana jer oslabljuju razumni dio duse. Zato Platon tjera iz drZave umjetnost koja se bavi oponasanjem te dopusta sarno himne u

,·cast bogovima i pjesme u slavu cestitim ljudima. Platon ostaje uvijek idea­list i utopist pa i tada kad svom snagom nastoji izjednaCiti svoj ideal s realnoscu, jer mu je bog, kako kaze u Zakonima, mjera stvari. Platonov su dijalog oponasali osobito Petrarca, Bruno, Galilei, Shaftesbury, Hume i Norwid.

Najuniverzalniji filozof staroga vijeka bio je ARISTOTEL (AristoteZes, 384-322. prije n. e.), roden u Stagiri na trackoj Halkidici. Bio je ucenik Platonov u Akademiji, a kasnije je utemeljio peripateticku filozofsku skolu (peripatoi = setnje i vrtni trijemovi gdje se odrzavala nastava) koja je nad­masila Platonovu Akademiju.

Aristotel je napisao vrlo velik broj spisa u kojima se bavio svim podruc­jima znanja. Od golema broja njegovih filozofskih spisa izgubljeni su tzv. egzoteritki (eksoterikol Z6goi = izvanji spisi, namijenjeni sirokoj publici i objavljeni), a sacuvani su sarno ezotericki ili akroamaticki (esoterikol ili akroamatikol Zogoi = unutrasnji iIi spisi za slusanje), u mnogim dijelovima :sarno skice ili biljeske za predavanja koja je drZao ucenicima svoje skole u Likeju (Atena). Podjela spisa u dvije kategorije potjece od kasnijih peri­pateticara.

Neobicna je bila sudbina Aristotelovih spisa. Svoju biblioteku i spise -<>stavio je uceniku i prijatelju Teofrastu koji ih je na samrti predao uceniku Neleju iz grada Skepside u Troadi. Njegovi nasljednici, neuki ljudi i nespo­sobni da shvate vrijednost spisa, sakrili su ih od straha pred pergamskim

Aristotel 155

kraljevima, strastvenim sakupljacima knjiga, u neki podrum gdje su od vlage i moljaca prilicno stradali. Oko 100. prije n. e. nasao ih je bogati bib­liofil Apelikont Tejanin, kupio ih je za velike novce i donio u Atenu. Tu ih je dao prepisati i priredio je njihovo izdanje s mnogo pogresaka i sumnjivih dodataka. Kad je 86. prije n. e. Sula zauzeo Atenu, odnio je dragocjene ru­kopise u Rim gdje ih je proucavao gramaticar Tiranion, a nekoliko godina kasnije peripateticar Andronik Rodanin pripredio je znamenito izdanje iz kojega potjecu nasa izdanja sacuvanih Aristotelovih djela.

Aristotel. Kopija prema originalu s kraja 4. st. prije n. e.

Proucavanje fragmenata iz neobjavljenih djela i brojnih podataka 0 njima u sacuvanim spisima upucuju na zakljucak da se u Aristotelovu duhovnom razvoju mogu razlikovati tri razdoblja. U prvom, koje se moze nazvati pla­tonskim, on je sljedbenik i nastavljac Platonov, u drugom, nezadovoljen Pla­tonovom filozofijom, podvrgava je ostroj kritici, osobito srz Platonove filo-

156 Grcka knjizevnost

zofije - teoriju 0 idejama. U treeem razdoblju Aristotel razraduje· svoju filozofiju i posveeuje se proucavanju prirodnih nauka. Bio je i veliki orga­nizator naucnoga rada na kojemu je zaposlio svoje ucenike.

~Iedu sacuvanim djelima osobito se isticu logicki spisi, sabrani u skupinu i naz\"ani u bizantskio vrijeme Organon (Organon - Orude filozofiranja); zatim Metafizika (Ta meta ta physikd - Ono sto slijedi iza spisa fizike, naziv potjece od peripateticara), gdje Aristotel u 14 knjiga raspravlja 0 odnosu materije i forme i 0 biti entelehije, dakle 0 najopeenitijim principima koj~ su temelj svega pojedinacnoga. Uz prirodoznanstvene (Fizika - Physike akroasis, u 8 knjiga; 0 nebu - Peri uranu, u 4 knjige; 0 nebeskim poja­vama - Meteorologikd, u 4 knjige; 0 dusi - Peri psykMs, u 3 knjige; Zoolo­gija - Peri ta zoa historiai, u 10 knjiga, i jos neki manji spisi) i eticke (Etika NikomahoVia - Ethika Nikomdkheia, u 10 knjiga - nazvana po Ari­stotelovu sinu; Etika Eudemova - Ethika Eud~meia, u 7 knjiga - ime po uceniku koji ju je izdao) vazno mjesto zauzimaju i poLiticki spisi (glavni spis te vrste je Politika - Politikd, u 8 knjiga).

Knjizevne probleme dodirivao je Aristotel i u dr~gim djelima, ali su im iskljucivo posveeena dva: Retorika (Tekhne rhetorike, u 3 knjige, oko 329--323), koja daje upute za govornistvo i u tree oj knjizi profinjena zapazanja o stilu, i znamenita Poetika (Peri poietikes - 0 pjesnickom umijeeu, oko 334, od dvije knjige sacuvano sarno 26 poglavlja iz prve knjige), djelo osobito vazno za povijest estetike i kmjizevne kritike. Ona je izvrsila izvanredno velik utjecaj u povijesti evropske kuIture, bilo da je djelovala na cijela raz­doblja u teoriji i praksi knjizevnog stvaranja, iii su se nova strujanja i po­kreti, poput njemackog i francuskog romantizma, temeljili na idejama sto su se razvile u suprotnosti upravo s Aristotelovim racionalistickim stavom. Vrijednost toga djela, kojim su udareni temelji znanstvenoj estetici u Ev­ropi, nije danas sadriana t01iko u odgovorima koje daje, koliko u tome kakva jos uvijek pitanja pokreee. OpCi uvod 0 pjesnistvu u pocetnim po­glavljima i razmatranja 0 epu na kraju djela okvir su sredisnjem i najiscrp­nijem dijelu Poetike, koji analizira bit i znacenje tragedije (i u maloj mjeri komedije - njoj i jampskoj poeziji bila je posveeena izgubljena drug a knjiga). Kao i Platonu, umjetnost je za Aristotela oponasanje (mimesis), ali ne ropsko oponasanje prirode i ljudi, nego takvo da stvara tipove, dakle ono opr.':!, koje je bolje i viSe od pojedinacnog. Tvrditi da su stvari kopija ideja znaCi govoriti prazne rijeCi i izrazavati se pjesni6kim metaforama. Tako Ari­stotel pobija svoga uCitelja Platona, drieCi da ideje ne postoje prije pojedi­nacnih stvari, nego sarno u njima i s n}ima. Stoga ljepotu, koja se sastoji u velicini i redu, zamiSlja uvijek u necemu konkretnom. Cijela Poetika -- osobito ucenje 0 katarzi, tj. ociSeenju afekata sazaljenjem i strahom, Cime tragedija postize svoju svrhu - prozeta je protestom protiv Plato nove ne­gaoije umjetnosti. U Aristotelovoj katarzi moze se nazrijeti tracak moderne ideje 0 osloboditeljskoj snazi umjetnosti sto ee potvrditi i Goethe i Schiller. Na temelju Aristotelova ucenja 0 jedinstvu zapleta u tragediji, Talijan Cas­telvetro formulirao je godine 1570. znamenitu teoriju 0 tri jedinstva (mjesta, vremena i radnje), koja su nakon njega shvaeena neprekrsivim zakonima drame i njegovom su zaslugom prodrla u Francusku i Englesku. Aristotel

Aristotel. Teofras t 157

izriCito trazi sarnO jedinstvo radnje, jedinstvo vremena sarno konstatira, a 0

jedinstvu mjesta uopee ne govori, premda je poznato da je razvijena grcka tragedija cuvala jedinstvo mjesta i vremena. UocavajuCi u svoj ostrini niz temeljnih estetskih problema (umjetnost kao specificnu vrstu ljudske dje­latnosti, odnos umjetnosti i stvarnosti, odnos idejnih i formal nih elemenata pjesnickog djela, promjenljivost estetskih normi i dr.), Aristotelova je Poe­tika od druge polovice 16. st. dobila bitno znacenje u razvoju estetske misli (Scaligerova Poetika 1561, francuski kriticki pokret 17. st., Boileau, Les­sing, cerniSevski i dr.). Zajedno s Demokritom Aristotel je bio najveCi helen­ski prirodnjak. Njegova znanstvena djela udarila su zacetke velikoj aleksan­drijskoj filologiji. Giordano Bruno srusio je njegovu Metafiziku, a kasnije ee Galilei srusiti njegovu fiziku. No usprkos tome nijedan Helen nije toliko utjecao na povijest evropske misli, i u opeefilozofskom i u estetskom po­gledu, kao Aristotel. Iznad svega je dobitak za covjecanstvo vrijednost koju je on zauvijek vratio ljudskom zivotu nasuprot Platonovoj negaciji.

Iz Ereza na otoku Lezbu bio je TEOFRAST (Theophrastos, oko 372 -- oko 287. prije n. e.). Bio je 35 godina na celu znamenite Peripateticke skole koju je utemeljio Aristotel. Stari su poznavali 240 Teofrastovih spisa. Iz naslova vidi se da se bavio gotovo svim podrucjima ljudskog znanja: 10-gikom, metafizikom, prirodnim naukama, politikom, retorikom, etikom, psi­hologijom itd. Bio je velik ucenjak. Od velikog broja spisa uz obilne frag­mente potpuno su sacuvani: Sistematika bilja (Peri phyton historiai, u 9 knjiga), Fiziologija bilja (Perl phytonaition, u 6 knjiga) i Karakteri (Ethikol kharakteres), po kojima je poznat u povijesti knjizevnosti. U tom je djelcu ocrtano 30 tipicnih nosilaca neke ljudske mane iii slabosti, a zatim se nizu bez sistema primjeri kako postupa odredeni tip u zivotu. Njegovi postupci daju mu zivu vanjsku karakteristiku, ali nema dublje psiholoske analize. Teofrast je ostrouman promatrac, koji je u vrlo sazetu stilu oblikovao re­ljefne sliCice iz svakodnevnog zivota atickog gradanina. Neki su karakteri vrlo poznati, kao npr. laskavac, brbljavac, bezobraznik, skr~ac, praznovjeran covjek, castoljubac, hvalisa, pristasa oligarhije, klevetnik. Teofrast ne upo­trebljava birane rijeci i ne stvara slozene recenicne periode, nego pod jed­nolicnim stilistickim oblikom iskri jetka ironija i ziva dosjetka. Njegovo je umijeee srodno Menandrovu, ali u Menandra ima vise topline, vise ljudske blagosti i vise ljubavi za covjeka. Teofrast se ne smije nego se jedva smjeska i ne otkriva svoje srce. U njegovu suzdrianu smijehu ima tuge i gorcine upravo kao da odvise dobro pozna ljude a da bi ih mogao voljeti. Njegova suha profinjenost i blijedi osmijeh govore da je zavrsila velicina Atene i za­jedno s njom i njezina velika knjizevnost. Svojim Karakterima udario je prve temelje karakterologiji. Djelce se mnogo Citalo, prevodilo i nas1jedovalo. Od modernih nasljedovaca poznat je Francuz La Bruyere.

162 Greka knjizevnost

lemeja II i uCitelj Teokritov i Aratov. Sastavio je glosar (Ataktoi glOssai)'­zbornik rijetkih rijeci, ali se najvise proslavio kao pjesnik melankolicnih elegija posveeenih voljenoj Bitidi. Njegov prijatelj i ucenik HERMEZIlA­.\'AKT (Hermesianaks, roden oko 300. prije n. e.) iz Kolofona autor je triju knjiga elegija koje je prema imenu svoje dragane nazvao Leontion. FANOKLO (PlzmlOklf!s), kojemu vrijeme zivota pouzdano ne znamo, pjevao je u svojim elegijama 0 ljubavi bogova i heroja prema lijepim djecacima. Pojedine su se pjesme zapocinjale if has ( = ili kao ... ), a to ocigledno podsjeea na Heziodove Eeje u Katalogu Zena.

SrediSnja figura aleksandrijske poezije i najveCi elegicar toga razdoblja bio je KALIMAH (Kallimakhos, oko 310-240. prije n. e.) iz Kirene. U mla­dosti ucitelj u Aleksandriji, postize kasnije na dvoru Ptolemejeviea visoke poloiaje i nakon Zenodotove smrti postaje predstojnikom knjiznice. RadeCi na tom mjestu sastavio je prvu grcku bibliografiju Popis onih koji su se proslavili na bilo kojem podrueju i onoga sto su napisali (Pinakes tan en pdsei paideiai dialampsdnton kaz han synegrapsan) i time udario temelj po­vijesti grcke knjizevnosti.

Najpoznatiji je, medutim, po svom knjizevnom stvaralastvu. Kao knjizevni teoreticar ostro se suprotstavio obnavljanju velikog epa i zalagao se za male oblike koji ee biti brizljivo dotjerani. Proslavio se svojim elegijama pod naslovom Uzroci (Aitia), u 4 knjige, u kojima nastoji objasniti podrijetlo obicaja i kultove vezane za mit. Od prigodnih je elegija osobito bila poznata Berenikina kosa sacuvana sarno u fragmentima, ali u potpunom prijevodu rimskog pjesnika Katula (pj. 66). SmatrajuCi veliku knjigu ve1ikim zlom (mega biblion mega kakon), stvara mali ep, tzv. epilij (epyllion) Hekala (Hekdle), u kojem ostvaruje svoje teoretske postav'ke, tj. mali opseg, neobi­cnost i novost predmeta i brizljivu dotjeranost i originalnost obradbe. U toj je pjesmi obradena malo poznata prica 0 siromasnoj starici Hekali koja je u svojoj kolibi ugostila Tezeja kad je ovaj dosao na Maraton da ubije divljeg bika koji pustosi po okolici. Iz sacuvanih odlomaka razabiremo da Kalimah osobitu pozomost posveeuje opisu siromasne stariCine kuCice i njen ljuba­zan odnos prema Tezeju, dakle malim detaljima i sitnim digresijama na kojima pjesnik pokazuje svoju »ucenost«. Motiv iz navedenog epilija iskori­stio je Ovidije u prici 0 Filemonu i Baukidi (Met. 8, 610 i d.).

Prema Ovidijevoj imitaciji poznata nam je i satiricka pjesma Ibis, koja predstavlja knjizevnu polemiku Kalimaha s njegovim ucenikom Apolonijem Rodaninom kad je ovaj odlucio da napiSe veliki ep nasljedujuCi Homera. Pod Kalimahovim je imenom osim toga sacuvano 6 himna i oko 60 epigra­ma koji se odlikuju dosjetljivoseu i duhovitoseu.

Kalimah je velik majstor stiha, piSe podjednako i na jonskom i na dor­skom narjecju. Zbog hotimicne teznje za »ucenoseu« za neka je njegova djela vee suvremenicima bio potreban komentar, a trazena erudicija kojom je zelio obogatiti svoje pjesme premasuje uveliko iskrenost cuvstva i snagu pjesni­ckog nadahnuea. Osobito je utjecao na rimske elegicare Katula, Properci­ja i Ovidija.

Teokrit 163

Bukolska poezija i mim

Medu najistaknutije pjesnicke talente aleksandrijskog razdoblja ide svakako TEOKRIT (The6kritos, oko 300-oko 250. prije n. e.). Rodom je bio iz Sira­kuze, a kao mladie boravio je na Kosu kao ucenik elegicara Filete i epigra­maticara Asklepijada. Nekoliko je godina bio i u Aleksandriji, a potkraj zivota vratio se u rodilU Sirakuzu.

Poput Kalimaha, i on je pristasa malih knjizevnih oblika i protivnik veli­kih epova. Tvorac je osobitih pjesnickih kompozicija, tzv. idila (eidyllion = slicica, pa pjesmica). Sacuvano nam je oko 30 idila od kojih neke nisu autenticne, a dijele se obicno u dvije skupine. Prvu Cine pastirske iIi bukol­ske (bukolos = govedar) pjesme. Upravo na njima temelji se knjizevno znacenje Teokritovo i slava koju je stekao vee za zivota.

Bukolska poezija ima svoje korijene u grckom folkloru. Na Siciliji i u Arkadiji na Peloponezu, gdje je osobito bilo razvijeno stocarstvo, pastiri bi na svetkovinama »ciSeenja« stada iIi u cast kojega boianstva zapjevali pje­sme uz pratnju svirale, slaveei svoje junake i junakinje. To su obicno bile price 0 pastirima koji bi umirali vrlo mladi i ne okusivsi ljepotu ljubavi dozivljavali metamorfoze u kakav krasan cvijet, sjenovit izvor, iIi bi posta­jali divlji lovci, ljubimci nekog bozanstva i sl. Najpoznatiji lik tih prica bio je mladi i lijepi pastir Dafnis, mitski osnivac bukolske poezije. Vrlo cesto je predmet pastirske pjesme tzv. bukolijazam, tj. natjecanje izmedu dva pastira u pjevanju. IIi bi svaki od pastira izrekao jednu veeu pjesmu iIi bi se izmjenjivali kraCim pjesmicama koje su morale biti tematski bliske i veliCinom jednake. Onaj koji bi poCinjao imao je inieijativu, a onaj koji je odgovarao nastojao je prvoga »nadmasiti«. Na kraju bi izabrani sudae, obi­cno neki treCi pastir, donosio presudu u korist jednoga od natjecatelja.

Svi ti, dakle, motivi, uzeti iz narodne pjesme, nasli su svoju umjetnicku obradu u Teokritovoj poeziji. lako u biti grubi i neuki, slobodni i bezbrizni pastiri postaju kod aleksandrijskih pjesnika idealni likovi koji imaju sarno dva zadatka: da cuvaju svoje stado i da pjevaju 0 svojim draganama. Putem takvog lika pjesnik prikazuje svoje osjeeaje. Pastiri postaju idealizirani no­sioei pjcsnikovih cuvstava, ali se uvijek osjeea distanea izmedu naivnosti i jednostavnosti likova s jedne, i »ucenosti« autora s druge strane.

Teokrit je majstor u slikanju ljubavnih zanosa, ali i u prikazivanju pri­rode. Helenisticki covjek ponovo otkriva prirodu i njegovo je opazanje di­namicnije nego ikada prije. Teokrit ide svijetom sirom otvorenih ociju i ljupki krajoliei ne mogu izmaCi njegovu pogledu. Sjenoviti gajevi, suncana pripeka, bistri izvor. mirno more, evjetne livade i svjeia polja na kojima odzvanja mukanje goveda i blejanje ovaca, sve su to sarno neke od slika koje imaju sasvim odredenu namjenu: da u pjesnikovih likova blide osjeea­je i raspolozenja. Opisivanje prirode nije, dakle, sarno sebi cilj vee uno zanima pjesnika u vezi s covjekom. U Teokritovim idilama osim Ijubav­nog sanjarenja ima i veselja i radosti sicilskih stanovnika, ironije i parodije, praznovjerja i vedrih crtica iz zivota, ali prevladava ugodaj za koji jc do da­nas ostao naziv "idilican«. Pa iako je taj naziv nastao tek u novijoj evropskoj knjizevnosti. definiran je upravo karakterom Tcokritovih pjesama.

Stih je Idila heksametar, ali je jezik lokalni - dorski. katkada s elemen­tima eolskog i epskog. Vrlo je cesta tzv. bukolska cezura, no pjesnik okret­no udeSava stihove prema odredenom sadrzaju. Obilno se koristi postup­kom narodne pjesme - paralelizmom i pripjevom.

11*

164 Grcka knjizevnost

Polifem (kojim upravlja Eros) i Galateja. Zid,1a stika u Livijinoj kuCi na Palatinu u Rimu; kraj 1. stoljeca prije n. e.

Drugu skupinu pjesama cme mali prizon IZ gradskog zivota s obicnim ljudima kao nosiocima radnje. ObnavljajuCi tradiciju Sofronovih mima Teo­krit daje npr. u pjesmi Sirakuzanke ili Adonisova svetkovina (Syrak6siai e Adonidzusai) likove dviju Sirakuzanki koje zive u Aleksandriji i za Adonisove svetkovine odlaze na dY~r Ptolemejevica da prisustvuju svecanosti. Putem ogovaraju muzeve, hie se na sluzincad, raspravljaju 0 modi i cijenama, pre­piru se u guzvi s nekim neznancima, a sve je to pri~{azano s dosta humora, vedrine i lakoce.

U Carobnicamf:l (Pharmakeutriai) prikazana je u obliku lirske monodra­me Ijubav siromasne Simete prema lijepom Delfisu koji pripada visim dru­stvenim krugovima. Posto mu se predala a on je ostavio, Simeta ga nastoji

Apolonije Rodanin 165

ponovo predobiti caranjem. U nekoliko manjih pjesama (Heraklo koji ubija Za'Va, Mali Heraklo) Teokrit dodiruje vrstu epilija, ali su ovdje heroji osli­kani u svojoj svakidasnjici, punoj intimne poezije.

Pisac idilicnih seoskih ugodaja, mirne prirode, vesele gradske vreve i na­pose iskrene i zarke Ijubavi, poznat i omiljen od samog pocetka, Teokrit je veoma utjecao na Vergilija (Bucolica) pa i na mnoge kasnije pjesnike pa­storalne lirike.

Od grckih autora koji neposredno nastavljaju na Teokritovo pjesnistvo reproducirajuCi stil njegovih I dila, ali se razlikuju time sto ne uzimaju pastire kao nosioce svojih cuvstava, valja spomenuti BION A (Bian, kraj 2. st. prije n. e.) iz Smirne, uz 17 manjih sacuvanih pjesama pisca znamenite Tu­zaljke za Adonisom (£pitdphios Ad6nidos) koja se nadovezuje na Teokritove Sirakuzanke, ali ne doseie njihovu snagu i prirodnu istinitost, te MOSH A (M6skhos, oko 150. prije n. e.), autora Tuzaljke za Bionom (Epitdphios BiD­nos), spjevane po uzoru na Bionovu Tuzaljku za Adonisom, i omanjeg epi­lija Europa (Eurt5pe).

Ni mim (mimos) kao knjizevna vrsta nije nedostajao u ovom razdpblju grcke knjizevnosti. Najpoznatiji je pjesnik mima bio HERONDA (Herondas, 3. st. prije n. e.) s otoka Kosa. BuduCi da je za stih svojih mima uzeo Hipo­naktov hromi jamb (kholiambos), dobili su oni poseban naziv mimijambi (mimiamboi). NastojeCi dati svojim mimi rna »uceni« ton, Heronda ipak nije zazirao od vulgarnosti karakteristicne za tu vrstu poezije, a realnost njegovih likova zadivljuje jos i danas, tako da njegovo djelo ima i odredenu historij­sku vrijednost. Najcesce su mu teme svodnici, Ijubomorne zene, obrtnici, malogradanke itd. Ne zna se tocno jesu Ii Herondini mimi bili namijenjeni za izvodenje na pozornici iii sarno za izrazajno citanje. Prema uzoru na Hi­ponakta on piSe jonskim narjecjem.

Epska didakticka poezija. Tragedija

Kalimahov zahtjev za malim knjizevnim oblicima koji ce biti pomno dotje­rani i originalni u obradbi nije bio svuda jednako prihvacen. Stavise, vee njegov ucenik APOLONlJE (ApoZZt5nios, oko 300-230 prije n. e.) krenuo je sasvim suprotnim putem. Rodom iz Aleksandrije, obavljao je visoke funkcije u aleksandrijskoj knjiznici. Dosavsi u sukob s Kalimahom oko problema krat­kih iii dugih pjesnickih oblika, otiSao je na otok Rod, odakle mu je ostao nadimak RODANIN. On je autor najopseznijeg djeIa helenisticke knjizevnosti, epa Zgode Argonauta (Argon«/lutikd) u 4 knjige koje sadrze 5835 heksame­tara. No ne sarno opsegom nego i vrijednoscu ovaj je ep ujedno i najglaso­vitiji primjer grcke epike aleksandrijskog razdoblja.

Osnovu epa cini mitska prica 0 putovanju Argonauta u Kolhidu po zlatno rune i njihov povratak. Predmet je bio zanimljiv jer jos nije bio epski obra­den i odgovarao je interesu citalaca za bajoslovnim i nepoznatim krajevima. Ep nema unutrasnje jedinstvo i radnja nije kao kod Homera koncentrirana oko jednog dogadaja, nego je pjesnik bliZi "kiklickim« spjevovima i radnju izlaze kronoloski nizuCi manje prizore jedan za drugim. Kao pravi aleksan-

170 Grcka knjizevnost

bi bila prozeta pronicanjem u smisao povijesnih dogadaja. Kao i u poezlJl, predadaya »ucenost« i velika se pozornost posveeuje zanimljivostima i zna­menitostima dalekih i nepoznatih zemalja. Povijest prestaje biti istrazivanje istine i puna je razlicnih novelistickih, retorickih i dramatskih elemenata kojima se nastoji potaei i potresti Citaocevu mastu.

Pojedine detalje iz Aleksandrovih ratova opisivali su i neki njegovi voj­skovode (Ptolemej Soter, Aristobul). Medu onima koji su ga pratili bio je i Aristotelov neeak KALISTEN (Kallisthenes). Aleksandar ga je poveo sa sobom da opise njegova djela, ali je kasnije okrivljen za izdajstvo i bacen u tamnicu, gdje je i umro. Auror je Helenske povijesti (Hellenikd) u kojoj obraduje razdoblje od 387. do 357. prije n. e. Pod njegovim se imenom sacuvao spis 0 Aleksandrovim djelima (Aleksdndru prdkseis), iskieena povijest 0 Alek­sandrovu zivotu. Iako je to Pseudo-Kalistenovo djelo nastalo nakon nje­gove smrti, postalo je vrlo popularno i odrialo se dugi niz stoljeea prera­dena na mnoge druge jezike. Tome je, osim zanimljivosti teme, mnogo pri­donijela i obrada. zivot se Aleksandrov pretvara u legendu a njegove vojne i putovanja po cudesnim krajevima pune su fantasticnih dozivljaja, tako da se na momente doima kao kakva istocnjacka bajka.

Lokalnu povijest obradio je TIME! (Timaios, oko 345-250. prije n. e.). Njegova Povijest Sicilije (Sikelikd) u 38 knjiga obuhvaeala je razdoblje od najstarijih vremena do go dine 289. prije n. e., a sadriavala je i osvrte na Ita1iju, Kartagu i Grcku. Spominju se jos Povijest Rima i Olimpijski po­bjednici. Glavna mu je zasluga sto je spartanske efore i atenske arhonte sveo na olimpijade i time mjesto lokalnog uveo opee racunanje povijesnih dogadaja. U prikazivanju lica volio je isticati slabe strane pa je dobio na­dimak »Kudilac«. Ciceron ga hvali zbog bujnosti stila. Utjecao je na Dio­dora i Plutarha.

Vojskovoda i povjesnicar HIlERONIM (Hier6nymos, kraj 4. i pocetak 3. st. prije n. e.) obuhvatio je u svojoj Povijesti Aleksandrovih nasljednika (Ton diad6kh6n historiai) razdoblje od 323. do 272. prije n. e. Nesto duzi peri­od (od 371. do 281. prije n. e.) opisuje u Povijesti (Historiai) DURIS (Duris, oko 340-270. prije n. e.) sa Sarna. Njegova se Povijest dije1ila na helensku (Hellenikd) i makedonsku (Makedonikd). Na Hijeronimova i Durisova djela nastavlja se FILARHOVA (Phjlarkhos, 3. st. prije n. e.) Pov>~jest u 28 knjiga, koja obraduje razdoblje od 272. do 220. prije n. e. Veliku pozornost posveeuje obicajima i anegdotama, a osobito rado istice hrabrost i vrline zena.

Jedan od rijetkih koji je shvatio ulogu Rima u svjetskoj povijesti bio je POLIBIlE (Polybios, oko 201-120. prije n. e.) iz Megalopola u Arkadiji. Za vrijeme rimsko-makedonskog rata (171-168) aktivno je poLiticki djelovao u Ahejskom savezu. Nakon Perzejeva poraza 168. dolazi kao talac u Rim koji ga ocarava organizacijom politickog zivota, disciplinom, snagom i prakticnim i jos neiskvarenim moralom. Upoznaje se s aristokratskim obiteljima i ulazi u kmg Scipiona Mladeg. Kad je taocima 150. bilo dopusteno da se vrate u Grcku, posao je i on, ali je cesto poslije toga navraeao u Rim koji mu je postao drugom domovinom.

Uz neke manje spise glavno mu je djelo Povijest (Historiai) u 40 knjiga. Prve dvije knjige sadrie povijest Rima i Kartage od 266. do 221. prije n. e.

Polibije 171

S treeom knjigom pocinje opea povijest Grcke, Azije, Italije i Libije, prika­zuje se sirenje rimske driave i sukobi s Hanibalom i Antiohom (knj. 3-30). Knjige 31-40. opisuju dogadaje od 168. do 146. prije n. e., dakle osvajanje Grcke i pad Kartage. Sacuvano nam je prvih 5 knjiga, a ostale sarno frag­mentarno.

Polibije u svom djelu zastupa teoriju pragmaticke povijesti. Povijestse mora osnivati na iskustvenom poznavanju prije svega politike i rata, a ne na knjiSkom znanju. Tek nakon praktickog poznavanja stvari moze se po­vjesnicar vratiti knjigama i iz njih izvu6i istinu. Da bi tu svoju teoriju ne­kako dokazao, mnogo je putovao tako da su neke knjige njegove Povijesti ispunjene gotovo samim geografskim podacima. Starijim historicarima i an­tikvarnom gradom sluzio se obilno ali kriticki. Driao je da svaki poyjesni­car mora imati odredenu filozofiju, zapravo vise nego opeenito shyaeanje stvari kojim je moguee shvatiti zakone koji povezuju pojedine dogadaje. Zadatak je povijesnog dje1a da bude poucno. Poznavanje uzroka (aitia) i njegovo razlikovanje od povoda (arkhi), spoznaja zakona koji vezu uzroke i posljedice osnova je prave povijesti. Ako toga nema, povijesno je djelo sarno zabava. Krajnji i glavni uzrok zbivanjima vidi u driavnom uredenju, istice, medutim, kod stvaranja ustava viSe ulogu pojedinca ne uvidajuCi socijalne i ekonomske faktore. Smjelost i nepristranost vel ike su odlike ovog pisca. On drii da oblici drzavnog uredenja nisu trajni vee da postoji odre­deni zakonit razvoj (anakyk16sis) koji vrijedi za sve narode i uredenja. Pa i u Rimu, koji je sada na vrhuncu moei, vee se vide klice koje ee dovesti do propasti starog i radanja novog uredenja driave. Premda mu je pripovije­danje jasno, stil ikompozicija su mu losi. Recenica mu je prenatrpana ap­straktnim i neodredenim rijeCima. Umjetnicka strana njegova djela daleko zaostaje za snagom njegova duha. Mozda je najveea vrijednost toga povje­snicara u tome sto je znao uociti i prosuditi uzroke uspona Rima i propasti slobode Grcke.

Vee smo spomenuli da su se osim opCih povijesti mnogo pisale povijesti pojedinih zemalja, pokrajina i gradova. U Ateni su tzv. atidografi (Atthido­grdphoi) biljezili analisticki dogadaje u Ateni i Atici. Jedan od najpoznatijih bio je FILOHOR (Phi16khoros, pocetak 3. st. prije n. e.). Njegova je Atida (Atthis) u 17 knjiga dopirala do 261. prije n. e.

Slicne obLikom bijahu kronike (Khronikd) u kojima su se kronoloskim redom nizali pojedini dogadaji. Poznata je APOLODOROV A (Apoll6doros) Kronika u 4 knjige koja je obuhvaeala vrijeme od trojanskog rata do pada Grcke pod rim sku vlast. Za stam grcku, osobito aticku kronologiju, vazan je tzv. MARMOR PARIUM, mramorna ploca nadena 1627. na otoku Pam na kojojsu ispisani dogadaji od mitskog kralja Kekropa do atickog arhonta D~ogneta (264-263. prije n. e.), racunajuCi vrijeme od Diogneta unatrag. Osim politickih dogadaja spominju se razliCita natjecanja, vjekovi pjesni­ka i slicno.

Od onih koji su pisali kronologiju izvangrckih zemalja spommJu se BE­ROS (Beross6s, kraj 4. st. prije n. e.), sveeenik i astrolog iz Babilona, Ciju su Babilonsku povijest (Baby16niakd, navodi se i naslov Khaldaikd i dr.) ci­jenili zidovi jer se u nekim dijelovima podudarala s Biblijom, te MANETON (Maneth6n, pocetak 3. st. prije n. e.) koji je napisao Egipatsku povijest (Aigyptiakd) od mitskih vremena do Aleksandra Makedonskog.

174 Grcka knjizevnost

ba\-ili i gramatickim istrazivanjima. Osim Zenona, koji je osobito obradivao glagolska Hemena, istice se drugi veliki stoiCar HRIZIP (Khrysippos, oko 280-207. prije n. e.), autor posebne knjige 0 padezima. Oni su utrIi put ka­snijim gramaticarima iz 3. st. prije n. e. 0 kojima ee biti rijeci nesto kasnije.

Zenon, Kleant i Hrizip predstavnici su tzv. stare stoicke skole. Srednju stou predstavljaju PANETIJE (Panaitios, oko 185-110. prije n. e.) s Roda i njegov ucenik POZIDONIJE (Poseidt5nios, oko 135-45. prije n. e.) rodom iz Apameje u Siriji. Obojica eklekticari, oni stoicko ucenje priblizavaju Pla­tonu i Aristote1u i ublazuju stroge eticke zahtjeve svojih prethodnika. Dje­lovali su i u Rimu i time pridonijeli populariziranju grcke filozofije, a utje­cali su i na razvoj rimske. Panetije je bio prijatelj Scipiona Mladeg i Lelija, a njegovo djelo 0 duznosti (Peri tit kathikontos) iskoristio je Ciceron za svoju raspravu De officiis. Pozidonije je bio i povjesnicar. U svojoj Povijesti (Histori.ai) nastavlja na Polibijev rad, opisujuei razdoblje od 144. do 86. prije n.e.

Geografija, egzaktne znanosti

Sirenje geografskog vidokruga, upoznavanje s kulturnim i materijalnim vri­jednostima Azije i Afrike, dove1o je u doba helenizma ne sarno do osebujnog procvata knjizevnosti i filozofije, nego isto tako do dotada najviseg uspona egzaktnih znanosti. Prvi veliki matematicki i astronomski sustavi, prve geo­grafske karte, prosirivanje spoznaja u anatomiji, botanici, optici i u svim ostalim prirodnim znanostima, sve to karakterizira ovo bujno razdoblje grcke i svjetske povijesti.

Najsvestraniji ucenjak toga vremena svakako je ERATOSTEN (Eratosthe­nes, oko 275-195. prije n. e.). Glavno mu je djelo Geografija (Geographika) u 3 knjige. U njoj je uz ostalo raspravljao 0 obliku Zemlje, koju je drZao kuglom i pokusao odrediti njen polumjer izmjerivsi luk jednog meridijana od Aleksandrije do Sijene. Napravio je kartu dotad pozna tog svijeta. Dje­lorn Peri khronographion osnivac je znanstvene kronologije. Bio je i pjesnik, a i prvi je sebe prozvao filologom (philologos = ljubitelj rijeCi, znanja).

Matematiku i fizi~u proslavili su EUKLID (Eukleides, oko 300. prije n. e.), ARHIMED (Arkhimedes, oko 237-212. prije n. e.) i APOLONIJE (ApoZZi'fnios, oko 200. prije n. e.) iz Perge. Znamenit je bio i ARIST ARH (Aristarkhos, oko 280. prije n. e.) sa Sarna koji je zastupajuCi heliocentricki sustav bio pret­hodnik Kopernika i Galileja.

Obilje knjiga koje su bile sakupljene u knjiznicama u Aleksandriji i Per­gamu omoguCilo je potanje istrazivanje stare knjizevnosti. Nisu se ondje sarno uredivala i svrstavala djela najvaznijih pjesnika i pisaca, nego su se pocela priredivati i nova kriticka izdanja. Tako se postupno razvila zna­nost koju danas nazivamo filologijom, ali s jednom osobitoseu: glavna se pozornost posveCivala kritici teksta i uklanjanju razlicit,ih gramatickih gre­saka, kasnijih umetaka itd. (uz poneke ostroumne stilske kriterije), ali nije

Aleksandrijski filolozi 175

bilo estetske analize knjizevnog djela u danasnjem smislu te rije6i. Upravo zahvaljujuCi radu tih filologa i gramaticara, djela starogrcke knjizevnosti doprIa su do nas u onom opsegu i obliku kakve su nam oni ostavili. Na za­lost, od cjelokupnog rada aleksandrijskih filologa nije nam gotovo niSta sacuvano u cjelini, vee sarno u fragmentima, pretezno kao sholije i margi­nalne biljeske na rukopisima iz bizantskog i srednjovjekovnog doba.

Kao prvi predstojnik knjiznice u Aleksandriji spominje se Filetin ucenik ZENODOT (Zenodotos, oko 325-250. prije n. e.) koji je priredio prvo kri­ticko izdanje Homera. Njegov ucenik ARISTOFAN (Aristophanes, oko 262-185. prije n. e.) BIZANTINAC osim Homera uredivao je Platona i dram­ske i lirske pjesnike. Bavio se posebno tumacenjem rijeCi i uveo pisanje spiritusa i a:kcenata. Uz njega najglasoviti je aleksandrijski gramaticar bio ARISTARH (Aristarkhos, oko 217-145. prije n. e.) s otoka Samotrake, koji se prvenstveno bavio kritikom teksta, i to osobito Homerovih epova, pisuCi osim toga razliCite komentare i rasp rave 0 auto rima koje nije sam izdavao.

Ve1iki je Aristarhov protivnik hio KRATES (Krates, 2. st. prije n. e.) iz Ma10sa u Kilikiji, predstojnik knjiznice u Pergamu i najpoznatiji predstav­nik pergamske gramaticke skole. PovodeCi se za stoicima, suprotstavljao je Aristarhovoj teoriji analogije u jeziku svoje shvaeanje da u jeziku vlada anomalija. ViSe se posvetio stvarnom negoli gramatickom komentiranju tekstova, sluzeCi se pritom ponajviSe alegorijskim tumacenjem.

Aristarhov ucenik DIONIZIJE TRAcANIN (Dionysios ho Thriiks, 2. st. prije n. e.) ostavio nam je prvu grcku gramatiku (tekhne grammatiki) koja je nastala kao plod borbe izmedu analogista i anomalista, opseznog tuma­cenja starih tekstova i vee spomenutih radova nekih stoicara. Ujedno je kao prva evropska gramatika bila model svim kasnijim gramatikama. Rad svojih prethodn~ka prikupio je DIDIM (Didymos), Ciceronov suvremenik koji je djelovao u Aleksandriji i u Rimu. Napisao je viSe od 3 500 knjiga, veCinom komentara Homeru, Heziodu i Pindaru. Njegov rad 0 Aristarho­vu izdanju (Peri tes Al1istlarkheiu d,iortht5seos) presao je u Homerove sho­lije. Zhirke rije6i (lekseis) cinile su osnovu za kasnije rjecnike. Za povijest knjizevnosti vazan je bio njegov spis 0 lirskim pjesnicima (Peri lyrikon poieton).

Pripovjedna proza

TemeljeCi se na povijesnoj i polupovijesnoj gradi, na mitoloskoj tradiciji (Odiseja) i na otkricima nepoznatih i dalekih zemalja nakon osvajanja Alek­sandra Makedonskog, pripovjedna se proza razvila prvi put kao knjizevna vrsta u najrazliCitijim oblicima i sadrZajima. Takav je npr. pseudoputopis koji autor piSe s odredenom moralnom namjerom, zeleCi upravo tom for­mom dati sadrZaju neku istinsku vrijednost. EUHEMEROV (Euimeros, po­cetak 3. st. prije n. e.) Sveti zapis (Hiera anagraphi) neka je vrsta utopije jer govori 0 idealnom uredenju otoka Panheje, koji je Euhemer navodno

176 Grcka knjizevnost

posjetio. Glavna je Euhemerova misao da su bogovi znameniti Ijudi iz pro­slosti koji su na neki nacin uredili kult samih sebeda bi im se zakoni lakse odriali.

Povecan interes helenistickog covjeka za intimni privatni zivot, za svako­dnevne dozivljaje, a osobito za ljubavnu tematiku razvio je na tradiciji price i anegdote neku vrstu kratke novele kao posebne knjizevne vrste, oslanja­juci se na pripovjedacku umjetnost lstoka. Jedna od prvih zbirki takvih ljubavnih novel a bile su lascivno-erotske Miletske price (Milesiakd) ARISTI­DA MILECANINA (Aristeides, kraj 2. st. prije n. e.) koje su prevodene i na latinski, ali nam se ni u jednom obliku nisu sacuvale.

OslanjajuCi se na novelu, ali opsegom veca, pocinje se razvijati nova knjizevna vrsta koja, osim 0 dogadajima, poCinje govoriti 0 raspolozenjima Ijudi. Glavne su joj odlike zabavnost, nagli obrati sudbine, razlicita dusevna raspolozenja, neocekivani i promjenljivi dogadaji i u veCini slucajeva sretan zavrsetak. U antici ta vrsta nije imala neko posebno ime nego ga je dobila tek u srednjem vijeku. To je roman, koji je, kako cemo kasnije vidjeti, uglavnom bio ljubavnog karaktera i imao standardni rasplet.

Poseban knjizevni oblik, koji je po njemu dobio i ime, stvorio je kinik MENIP (Menippos, 3. st. prije n. e.) iz Gadare u Siriji. Kinicki su filozofi vrlo cesto ismijavali razlicite drustvene negativnosti iii druga filozofska ucenja, dakle njihova su djela imala satiricnu notu. Kod Menipa se proza izmjenjivala sa stihovima pa je taj oblik dobio poseban naziv »menipska« satira. U tom je obliku napisan poznati Petronijev Satirikon.

Rimsko razdoblje grcke knjiZevnosti

Ovo je drugi period grcke knjizevnosti helenizma i za godinu njegova po­cetka uzima se osvojenje Egipta od Rimljana, dakle 30. prije n. e. Vee u 2. st. prije n. e., a osobito u 1. (Grcka je pokorena 146. prije n. c.), poCinje ekspanzija Rima na lstok u driave helenizma, koje jedna za drugom postaju rimske provincije, a na celo im, mjesto dotadanjih monarha, dolaze rimski prokonzuli. BuduCi da su se svake godine mijenjali, nisu se mnogo brinuli za prosperitet provincija, tako da su one ekonomski propadale. Gospodar­sko rasulo odrazilo se i na kulturnom osiromasenju. :livot u provincijama polako zamire, a grcki kulturni radnici pocinju se preseljavati u Rim. Oni medu Rimljanima poCinju siriti interes za grcku kulturu, za njezinu knji­zevnost, povijest, filozofiju, i buditi divljenje prema njezinim klasicnim autorima. Osim toga dugotrajni mir koji je nastao nakon propasti rimske republike i uspostave cars tva poceo je po malo vracati istocnim provincijama stanovitu ekonomsku snagu. Osobito se to osjetilo u doba Antonina, U

2. st. n. e., kad je Italija izgubila gospodarski primat u carstvu. Kulturni preobrazaj koji je nastao u tom stoljecu nazi va se katkad »grckim prepo­rodom«, a sredista su mu bila u maloazijskim grckim gradovima. Medutim, taj preporod nije donio niSta vrijedno novo. I dalje je vladala besadrzajnost zivota, odsutnost samostalnog kulturnog stvaranja i klanjanje pred grckom prosloscu. Na polju filozofije gotovo svi pravci uce 0 besmrtnosti duse, 0

providnosti, a vjerska pitanja postaju jedna od glavnih tema filozofije. Sve

Rimsko razdoblje grcke knjiievnosti

"" l' -/ ...... KJoI e"~LE'N n!,>NTA.CToY~ a ,H C~,'( r.oycallo<,o..y KY', K .. ITo.Yce HCA.'tr01'C,f'. J<"~y:r0y.&"C! J...ew'c~

T<l'AO r AT ..... ,~xryC'll e""g E '·tA .... Y€ IA.G KX£I TO c,:rwN Fl ~1!W>"~r~ ~z,""[&~J}..swcc.'?'''fI\'''" 1<" '~~CH HE "-1<.€'N"yri.: (hc.r~ 'oyc ..... ~}i M'TJ..~' T~+e~~&e~on""T~

<.; Jl;1o£:k1 en 0'1. HCf]'.J \'OS. "" ..... O& .... a.l "E'(conM'XAA t<:.~~N-r~·(-r;U)"r~KA.t€['£/ "'~NTOE rlAy:rONO'H TOYM~NOIT~N n .. po .. , Tr€')CONT~'!NO" l<br.,"~ co NTEC.ToN nylJ...wNA.. 6'. KoyU.C'}....E<.llC·I<~ E r;~"'N ~TpbTee .,cer!o t~ yE"TO...-~~&~C ~~e y~el~ O! ~ONKY.KJ..!,""1'ON"Y T"O' n~rATreXON,.€C tS~ • .:C' ~ rell ... p N;VOA-rP­e, ~Toe 6ST~N r:!).tA.1'r~

,)(ONTU)N', KJ...'-r~"o'n ... ',OJN ,,6 rWN fo'c~t.\""';"' ..

r J<M~''''TQJO'''1''mK'''» " k,,; .. e'Jrel,£xc:..Jl .. ~e"(o"; TO£f;Elr~~M 'Y'o"(!,,~ J ~e.~cI,,,,ey'.Et~g 1.P'f j,~ c~: ~rG.~oi!A en) Jay b" KA f~,,"~T .. e.J...~'''''Y' ce N'KklCPI Or,4,., .... ttCNH "'1'..0c~y'~Q.~ ..... ~ej . riolTH'r""'E'CC.u..WM~ e'J°re'-r.e""eNT~Icf..~ Tl~cToynJ...Troc~YFJ' ~,cen 0'1 HCEN €NOm •• --:­~y.Toy·d",OyKifN HK~-r A:.!~f:Y:Toy.:r€' t-el.kM€P'. I<y~y J... y,oXw.c H ~"'r~( A.T'.'y.tr"'TroC.~YToyb TI "'J~JU.:fel ~e.IuUI<!~N ~y-r:-WKCKJ... ....... k€ "M M.-: fN.~l:i-pH c HTe~KN ... ;"y .

TOY"" e:f:AYTo N K"'C"J"H CHTil NferoYGA."HMU,c d ~.O'!HC,e f-IA."y~!>TO~ 'eece-N=n 'ON KyOYKE ~eK"t' I NeN KflO n':N,w UiNe·NeTel~A.'O~.,..,..p I'l~C~CT~C€!M~t~cTiic ZWHC~y.Toy' K'~IT~

177

';h"'~ H< A.."A:c '''€-"t!Ell.:ar ~t a,c~ y"TO.yt."'j-;"X-rf·:r eWTIDeN'.~YTU>IW'Te

'T..'.LrT-UlklliJ KOq'orlj-r t'l;10lBO~~4!I~ "'"c. "'Eo me (" ~Jo.t&AiC"Ae"(el't..ci..e fit)f.4¥AA.f<l.·I<;.A.JT;E>CC'tr.:' I<3.Ow\Tr",.K,).,,'€H,.eTOcEKA ~{~e""~E~ e"H er,o,.",c~ . XH.M'K"'.ONOMA.THCMU Trp~,;:y,...oy~~J...~Y!~ . -rictf"IECC)""UJ"'" K .. 16 n61 HC€ H kC;"ToEya~c ~-NWn. 0,,", KYWCAJ...yi'A onl\..'Ti)r~ ... Toy)(~.k'¥' "E N'J..CT'€ .... GT~C~n- . Tfl c·rHCl<J.., ""'2j..rlt=cnl Ae N·., k N TJ>.. TiG rll'T:ll: AffYM"'T"'~Ef10' He ...... o."n)..,e'rEC;"YTO:r'Kk,

Ti? .... k'W .... TH t4 "'" wr€ r~':'f TOYl:,W'T;E!=TH CE N,Toy M·HGlNk •• HJ;O ........ EN'!" l<:JlBWCe,ROI H CGNCYNd ~lA.ONeN,.rw~c£l..:.yrHc te--. £ ~eK'o..v-4l. N ":'CJ.Ttc K .... rr: .... .b. .. .ycf!IC;.."tT:HC~

Rukopis Biblije Staroga i Novoga zavjeta (Codex B, u ovom ulomku: 3 Kralj. 14, 26 i d.), 4. st. n. e., Vatikanska knjiinica.

se VIse grcka narodna vjera pOClllJe povezivati s razlicitirh istocnjackim predodzbama. Najvise uspjeha imao je, medutim, pokret koji se sirio medu najnizim slojevima drustva i koji se, negirajuCi sve lokalne mitologije, obra­cao svim narodima bez· razlike. To je krscanstvo. Nastalo u okrilju hele­nizma, krscanstvo ga je na kraju nadvladalo i postalo svjetskom religijom. Robovlasnicko drustvo pocelo se raspadati a zajedno s njim nestalo je i kulture koja ga je odrazavala.

H istoriogra fi ja

Prilican dio proznog stvaralastva rimskog razdoblja helenisticke knjizevno­sti otpada na povijest. Opsezno je bilo djelo DIODORA (Di6doros) SICIL­SKOG koji je u 1. st. prije n. e. zivio u Rimu. Svoju je povijest, koja nam je sacuvana sarno fragmentarno (15 knjiga), nazvao KnjiZ11ica (Bibliothike) jer su se u njoj nalazili odlomci iz razlicitih drugih djela, a imala je 40 knjiga. Obuhvacala je dogadaje od mitskih vremena do sredine 1. st. prije n. e. lako je za rad na povijesti potrosio 30 godina, nije ona toliko plod vlastitog istrazivanja vee je vrlo mnogo ekscerpirano iz drugih izvora. Do­gadaje pripovijeda analisticki usporedno po olimpijadama, atickim arhonti­rna i rimskim konzulima, upotpunjujuCi ih mnogim geografskim i obicaj­nim podacima. Dragocjen nam je po tome sto iz obilja sadrzaja upravo od njega saznajemo za mnoga izgubljena djela i autore.

12 Povijest svjetskc knjizevnosti

180 Grcka knjizevnost

Plutarh se u svom radu sluzio mnogim starijim izvorima, ali ih uglavnom ne nayodi, no eini se da se prema njima ne odnosi bas kritieki. Njegovi su likod statieke lienosti koje vee imaju izgradene karakterne osobine, a pisac se trudi da ih sto vjernije reproducira. Osobito ga zanimaju obiene pojedinosti iz svakodnevnog zivota, anegdote, neobieni detalji, na kojima gradi zanimljivost a ponekad i pravu dramatienost radnje. No ni u 2ivoto­pisima nije izbjegao ~oraliziranje. Svjesno idealizirajuCi likove, nastoji kod njih pokazati jednostavnost i krepost zivota, hrabrost i Ijubav prema slo­bodi, a osobito patriotizam.

Premda njegove biografije znamenitih muzeva nisu povijesna djela, zbog nadarenog pripovijedanja i etiekih vrijednosti Plutarhovi su 2ivotopisi po­stali jedno od najomiljenijih djela antieke knjizevnosti. DovoIjno je sarno spomenuti da su, temeIjeei se na njemu, nastajale rasprave Erazma i Rabe­Iaisa, iIi tragedije Racinea i Shakespearea.

N ovi sofisti

Nakon pada posIjednje helenistieke ddave, Egipta, pod rimsku vlast i du­gotrajnog mira koji je nakon toga nastao, popravio se materijalni polozaj drustva, osobito na Istoku i u Maloj Aziji. To je dovelo do kulturnog ozivlja· vanja koje se katkada naziva »grekim preporodom«. Po novo se budi in teres za starinu, za ozivljavanje starih obieaja i kultova, i otvaraju se sluzbene katedre za filozofiju i retoriku koje podupire i plaea drzava. BuduCi da se tezi za sto vee om masovnoseu, traze se najpristupaeniji i najzanimljiviji oblici obrazovanja. Ponovno se razvija javno govorniStvo. Od mjesta do mjesta idu putujuCi uCitelji koji sebe nazivaju sofistima i koji ne drze do­duse politieke govore nego deklamatorsko umijeee raspravljanja 0 fingira­nim predmetima prenose na javna mjesta. Prilikom dolaska visokih poli­tiekih licnosti, posvete hrama iIi pogrebne sveeanosti sofist zadivljuje sIu­saoce umijecem izlaganja, duhovitoscu fraza, istieuCi prvenstveno sebe, pa­zeCi viSe da istakne svoju »ueenost« nego da drugoga pouei. I premda je druga sofistika potakla interes za stare aticke govornike, svojim ispraznim saddajem, izvjestacenoseu i neprirodnoseu nije mnogo obogatila knjizevnu bastinu antike.

Najpoznatiji je sofist toga doba DION (DiOn, umro oko 112. n. e.) iz Pruze, nazvan zbog svoje rjeCitosti Zlatousti (Khrysostomos). Od njega je saeuva­no oko 80 govora u kojima se raspravlja 0 razlicitim filozofskim, moralnim i knjizevnim temama. Dion je ljubitelj starine i teoreticar monarhije. Na­stojeCi uskladiti klasne razlike, poziva gradsku sirotinju da se vrati na ze­mlju, slikajuCi idilu i korist seoskog rada nasuprot pokvarenom zivotu u gradu (Eubejski govor). Ostali su poznatiji sofisti toga doba FAVORIN (Pha· borinos), ELIlE ARISTID (Ailios Aristeides) i FlLOSTRAT (Philostratos), pisac 2ivota sofista (Bioi sophiston).

Filozofska misao, pretezno eklekticna, zivotari u filozofskim skolama koje polako sve viSe odumiru. Nema novih velikih sustava, vee se obnavljaju stari pravci, isprepleeuCi se jedni s drugima.

Novi sofisti 181

Jedan je od takvih pravaca i helenistieko-judejska filozofija kojoj je gIavni predstavnik FlLON (PhilOn, 1. st. n. e.). Bavio se pretezno etiekom problematikom, a mnogo je njegovih spisa posveceno zidovskim svetim knji­gama. Nastojao je povezati Mojsijevo ueenje s grekom filozofijom, prije . svega s Platonom.

Historiear i filozof FLAVIlE ARIlAN (Arrianos, 95-175. n. e.) slusao je u mladosti stoiekog filozofa Epikteta. Njegovoj je uspomeni posvetio dva djela: Epiktetovi razgovori (Epiktitu diatribai) i Prirucnik Epiktetov· (En­kheiridion). BuduCi da Epiktet svoja predavanja nije biljezio, Flavijevi su nam spisi dragocjeni za povijest stoieke filozofije. Od povijesnih djela naj­vaznija je Aleksandrova anabaza (Aleksdndru andbasis) koja je obradivala eitav Aleksandr<;?v zivot. Djelo je puno Iakovjernosti i praznovjerja. lndijska povijest (lndike), pisana prema Herodotovu uzoru na jonskom narjeeju, vise je zemljopis nego povijest Indije. Uz nekoliko manjih djela vazna je Taktika (Tekhne taktiki), koja obraduje vojnu vjestinu, i spis 0 lovu (KYl1e­getikos), dopuna Ksenofontova spisa pod istim nasiovom. Zajedno s Lukija­nom i Dionom Kasijem obnavlja Arijan klasieni atieki jezik, ali se i njemu potkradaju greske. Uzori su mu osobito Ksenofont, pa Herodot i Tukidid.

Stoieka je filozofija imala mnogo pristasa u Rimu. Car MARKO AU RE­LllE (121-180. n. e.) napisao je u obliku aforizama u 12 knjiga djelo pod nazivom Razmisljanja sa samim sobom (Ta eis heauton) u kojem poput Epik­teta iznosi osnovnu misao 0 pokoravanju udesu i tdnji k osobnom usavrSa­vanju.

Popularna je bila i filozofija skeptika koja je negirala novije filozofira­nje i istrazivala sasvim nove pretpostavke filozofskog misljenja. Najistak­nutiji je skeptik bio SEKST EMPIRIK (Sekstos, oko 200. n. e.) iz Aleksan­drije koji je u djelu Pironove postavke (Pyrr8neioi hypotyp8seis) prikazao filozofiju osnivaea skepticizma Pirona.

Prava je historiografija 2. i 3. st. n. e. dala osim Arijana jos nekoliko imena, ali ona nemaju neku vecu knjizevnopovijesnu vrijednost. Istieu se donekle Apijan i Dion Kasije. Historiear APIlAN (Appianos, 2. st. n. e.) bio je u Rimu odvjetnik. Napisao je Rimsku povijest (Romaikd) obradivsi do­gadaje od Enejina dolaska u Italiju pa sve do svog vremena. Veca mu je vrijednost u gradi nego u kritienosti. Stil mu je svakidasnji s primjesom latinizama. Kao povijesni izvor zanimljiv je donekle za gradanske ratove. DWN KASllE (DiOn, oko 150-235. n. e.) najistaknutiji je greki povjesniear carskog vremena. Njegova Rimska povijest (Romaik~ historia) u 80 knjiga najopseznija je rimska povijest. Vahn je izvor za razdoblje kraja republike i poeetka carstva. Dionov je stil prilieno plastiean a oeituje se i znatan utje­caj Tukidida. Saddajnu stranu umanjuju nekritienost i razliena prazno­vjerja. Medu ovu dvojicu valja ubrojiti i HERODIlANA (Herodianos, 3. st. n .e.) iz Sirije, autora Povijesti carstva nakon Marka (Tes meta Mdrkon ba­sileias historiai) u kojoj opisuje dogadaje nakon smrti Marka Aurelija. Ne smijemo ga mijesati s istoimenim gramatiearom iz Aleksandrije, sinom Apolonijevim.

Velika Ijubav prema starini oeitovaia se kod PAUZANIlE (Pausanias, 2. st. n. e.) kojega je djelo osobito vazno za arheologiju i mitologiju. Njegov Opis Helade (Periifgesis tes Hellddos) u 10 knjiga, pisan u obliku putopisa, saddi opis pojedinih spomenika, gradevina, kipova, slika itd. iz razlieitih krajeve Greke koje je vecinom sam vidio, ali se posluzio i starijim izvorima.

184 Grcka knjizevnost

se romana, medutim, oCituje u tome sto je za pozadinu radnje uzeta pastirska sredina, a obvezatna lutanja i nezgode zamijenjene su opisivanjem pojedinih etapa otkrivanja ljubavnih osjeeaja. Dafnis i Hloja provode medu pastirima jednostavan i ljubak zivot dok iznenada, jednoga dana, pri kupanju ne ustrepta u njima nov i nepoznat osjeeaj - ljubav. Pisac nas izvanred­nom intuicijom vodi od prvih uzbudenja koja nastaju u tijeku proljetnog budenja prirode, prema sve veeem otkrivanju ljubavnih cari sve do pot­punog ispunjenja ljubavne ceznje. Kroz cijeli se roman provlaci tanani osjeeaj zudnje, a kieeni je stil uskladen sa sadrzajem. Kao prototip pastir­skog romana veliko je zanimanje pobudio u zapadnoevropskoj knjizevnosti od 16. s1. nadalje.

U skupinu sofistickog romana ubrajaju se jos HELIODOROVE (Helio­doros, 3. st. n. e.) Etiopske pripovijesti (Aithiopikti) 0 Teagenu i Harikleji i Pripovijesti 0 Leukipi i Klitofontu (Ta kata Leukippen kat KleitophOnta) AHILEJA TATIJA (Akhilleus Ttitios, 3. s1. n. e.). I jedan i drugi roman bili su osobito popularni u srednjovjekovnom Bizantu.

Filozofija

Nasuprot onim filozofskim sustavima helenizma koji su svijet i prirodu shvaeali kao nesto realno, jedan od najjacih pravaca ovoga razdoblja, filo­zofija neoplatonizma, pod Jakim utjecajem razliCitih re1igioznih shvaeanja zavrsila je na kraju u misticizmu. Najveceg je svoga predstavnika nasla u PLOTINU (PlOtinos, 204-270. n. e.), posljednjem velikom misliocu antike. PutujuCi u mladosti na Istok <fa upozna orijentalnu filozofiju, vratio se 244. n. e. u Rim i ondje otvorio filozofsku skolu u kojoj je predavao do kraja zivota stekavsi velik ugled.

Plotinova je filozofija na neki naCin obnavljanje platonizma. Sve sto po­stoji proizlazi iz imanacije »Jednog« (Hen) koje je (nesto poput Platono­vih ideja) izvan pojavnosti i ne moze se racionalno spoznati vee sarno do­zivjeti u trenutku religiozne ekstaze. Krajnji je cilj etike »sjedinjenje s bogom« (homoiOsis t6i the6i) koje se postize »izlazenjem« (ekstasis) iz samoga sebe.

Na Plotina se neposredno nastavlja njegov ucenik PORFIRIJE (Porphy­rios) , 233-304. n. e.). On je sredio prema problemima i izdao Plotinove spise pod naslovom Eneade (Ennetides; doslovno znacenje = devetice; po 9 knjiga). Bavio se osobito problemima logike. Njegov Uvod u Aristotelove kategorije (Eisagog~ eis tas Aristotelus kategorias) potaknuo je skolasticke rasprave izmedu nominalista i realista. Crkva je 435. spalila njegovo djelo napisano protiv krseanstva (Kata Khristian6n) koje je bilo prva strucna kritika Biblije.

Medu istaknutijim imenima 3. s1. n. e. istice se retor KASIJE LONGIN (Longinos) kojemu se krivo pripisivalo vee spomenuto djelo 0 uzviSenom.

Za povijest filozofije od izvanrednog je znacenja uceni zbornik DIOGENA LAERTIJA (Diogenes Laertios, 2. st. n. e.) t.ivoti i misli znamenitih filozofa (Bioi kat gnomai t6n en philosophiai eudokimestintOn) u 10 knjiga koje sadrie ove autore: 1. od prvih mudraca do Anaksagore, 2-4. Sokrat i sokratovci, 3. Platon, 5. Aristotel, 6. Antisten i kinici, 7. stoici, 8. Pitagora i Empe-

Filozofija. Pjesnistvo 185

doklo, 9. Heraklit, elejci i skeptici, 10. Epikur. On nije samostalan misli­lac vee ga prvenstveno zanima knjizevna strana filozofije, razlicne anegdote i privatni zivot filozofa. Za nas osobito veliku vrijednost predstavljaju mno­gobrojni citati iz nama izgubljenih filozofskih djela.

Pjesnistvo

Odlucno prevladavanje proze na gotovo svim poljima knjizevnog stvaralastva potisnulo je nekako poeziju u drugi plan. Ona se njeguje jos donekle na sjajnim predstavama u kazalistu, bilo kao izvodenje klasicnog repertoara iIi nekih novih oblika od kojih prevladava uglavnom mim. Medutim u 4. st. kratkotrajno je zabljesnula epska poezija. KVINT SMIRNJANIN (K6i11tos ho Smyrnaios) sastavio je poduzu poemu u 14 knjiga (Ta meth' Homeron), u kojoj opisuje dogadaje iz trojanskog rata poslije onih 0 kojima pjeva Homer u Ilijadi, tako da je ona na neki nacin zamjena za kiklicke spjevove. NONO (N6nnos) je autor velikog spjeva 0 Dionizu (Dionysiakti) u 48 knjiga. Kao osnova sadriaja sluzi mu pohod na Indiju samog Aleksandra kojega su usporedivali s Dionizom. Ep je pun digresija, fantazije iizmisljenosti. Pisan u_ strogom metrickom obliku, otkriva svog pjesnika kao vrsnog poznavaoca stiha koji je ujedinio »ucenost« aleksandrijaca i bujnu retoriku azijanizma.

Ljupka Pripovijest 0 Heroji i Leandru (Ta kath' Herb kat Leandron), koju je kao temu vee bio iskoristio i Ovidije, sacuvala nam se od najpoznatijeg Nonova nasljedovaca MUZEJA (Musaios). To je prica 0 mladieu Leandru koji je s azijske obale Helesponta plivao svake noCi na evropsku obalu k voljenoj Heroji. Put mu je pokazivala vatra koju bi Heroja zapalila na svo­joj kuli. Jedne veceri vjetar utrne vatru, Leandar izgubi pravac i utopi se, a valovi izbace njegovo mrtvo tijelo na evropsku obalu. Kada ga drugo jutro Heroja opazi mrtva, strmoglavi se s kule k njemu.

-Od lirskih se vrsta zadriao najvise epigram koji sve viSe dobiva pod­rugljiv saddaj. Najvise epigrama iz toga razdoblja uslo je medu Anakreon-­tove pjesme pa je taj opus poznat pod nazivom Anacreontea. Na polovici 6. s1. sastavio je AGATIJA (Agathias) zbirku suvremenih epigrama od kojih je oko 100 bilo njegovih; ta je zbirka posluzila kao jedan od izvora za vee spomenutu Palatinsku antologiju.

Sofistika je u 4. st. n. e. zastupljena jos nizom istaknutih imena od kojih su najznacajniji Libanije, Himerije, Temistije i car JUlijan. LIBANIJE (Li­btinios, 314-393. n. e.) predavao je retoriku u Carigradu, Nikomediji i na kraju u rodnoj Antiohiji. Bio je uCitelj Ivana Zlatoustog i Amijana Marce­lina. Opsezno njegovo djelo obuhvaealo je najraznovrsnija podrucja zivota. Ugledao se mnogo na stare autore, osobito Demostena. U isto vrijeme dje­luje u Carigradu TEMISTIJE (Themistios), ucitelj govornistva i visoki do­stojanstverrik na dvoru cara Teodozija. Pisao je parafraze Aristotelovim dje­lima, a bio je narocito cijenjen zbog rjecitosti i elegancije jezika. HIMERIJE (Himerios, oko 315-386. n. e.) bijase uCite1j retorike u Ateni. NajviSe je sastavljao prigodne govore uz kakve osobite dogadaje, povodeCi se u stilu

Vladimir Vratovic

RIMSKA KNJIZEVNOST

Nekoliko uvodnih tema

Latini, Rim i Rimljani

U srednjoitalskoj pokrajini Laciju (Latium), koju je nastavalo pleme La· tina (Latini), osnovan je od vise prijasnjih naselja grad Rim (Roma). To se zbilo, kako racuna filolog i povjesnicar Marko Terencije Varon, 753. pri­je n. e. Legenda je kazivala da je Rim osnovan kao kolonija Albe Longe. Prema latinskom plemenu naziva se jezik latinskim, a prema gradu Rimu naziva se i driava rimskom. Brezuljak Palatin jezgra je najstarijega Rima.

Iz Lacija, te male jezgre koja je sezala od Tirenskog mora uz lijevu obalu rijeke Tibera do padina Apenina, razvila se u tijeku stoljeea prostrana i moe­na driava, u drlavnopravnom i kulturnom pogledu najpresudnija za moder­nu Evropu.

HrvajuCi se s najblizim i daljim susjedima, italskim plemenima (Sabinja­nima, SamniCanima, Lukancima itd.), s Etruscanima i drugima, Rimljani su do sredine 3. st. prije n. e. ne samo pokorili svu srednju Italiju ina­metnuli svoju viast eijeloj Etruriji, nego su od toga doba, zapravo od 272. kad je osvojen najnapredniji, cvatuCi grcki grad juZne Italije Tarent, imali pod svojom vlaseu cjelokupni teritorij od rijeka Arna i Rubikona do kraj­njeg juga apeninskoga. IduCih ee oko sto i pedeset godina oznaciti ekspan­ziju Rima daleko izvan poluotoka: u tri punska rata, vodena izmedu 264. i 146. prije n. e. protiv moene Kartage, osvojene su Sieilija, Sardinija i Kor­zika, u meduvremenu doprli su Rimljani u ladransko more i na ilirsku obalu, podlozili cisalpinsku Galiju (danasnju sjevernu Italiju), Hispaniju uCinili svo-110m provinoijom. A klOnac treeeg punskog rata, 146. prije n. e., ne oznaeuje sarno razorenje Kwtage ~ o&nlvanje provIDoije Afu-ike, nego te i okolmh godina

190 Rimska knjizevnast

Rimljani podvrgavaju takoaer Makedoniju, Grcku (146. provincia Achaia) , zatim veCi dio Hispanije, jufnu Galiju (G. Narbonensis), Malu Aziju. Ukrat­ko, u 2. st. prije n. e. Rim je stekao gotovo potpunu prevlast na Sredozem­lju postavSi velesilom koja ee u doba cara Augusta, na kraju 1. st. prije n. e., u svojim granicama okupiti cijeli Apeninski poluotok i sve evropske zemlje, osim Britanije, zapadno i jufno od Rajne i Dunava, krajeve uz Crno more, Malu Aziju i cijelu Sjevernu Afriku zajedno s Egiptom i Sirijom.

Vojnicku i politicku ekspanziju slijedio je i proces potpune romanizacije: najprije na tiu Italije srodnih Italika i zatim Etruscana, a u carsko doba romanizacije obje Galije (one tzv. cisalpinske u sjevernoj Italiji i one u danasnjoj Francuskoj), Hispanije i danasnje Rumunjske. A djelotvorna je latinizacija zapocela poglavito u italskoj vojsci, je jos i u doba prvog punskog rata, sredinom 3. s1. prije n. e., vladala mjesavina jezika: govorilo se latinski, etrurski, umbrijski, oskicki, mesapski i grcki! No superiornost duhovna i organizacijsko-politicka plemena Latina nametala je i nametnula svoj jezik kao jedini sluzbeni i knjizevni cijelom podrucju od Alpa do juga apeninskog. Doduse, Grci su u Italiji i dalje govorili grcki, ostaci oskickoga i etrurskoga zadrzali su se na selu do kasnog razdoblja. Ali i Osci i Umbrij­ci i Kelti (rimski je naziv za njih Galli) nastupaju u knjiZevnosti kao -latinski pisci, stvaraju knjiZevnost Iatinsku, dakle rimsku.

Udio etrurski i posebice grcki u oblikovanju rimske kulture

Nije samo legend a da su tri kralja rimska od druge polovice 7. s1. prije n. e. bila etrurskoga roda. Posljednjega je od njih, Tarkvinija Oholog, narod dignuvsi ustanak pod vodstvom Lucija Junija Bruta svrgnuo i prognao. »Li­bertatem et consulatum L. Brutus instituit« (= Slobodu i konzulat uveo je L. Brut) reci ce Tacit na pocetku Anala. Taj Cin, u kojem se poklo. pila drustvena r:evolucija s borbom protiv vlasti tuaina, zbio se oko 509. prije n. e.: srusena je monarhija i uvedeno republikansko uredenje, koje ce gotovo punih 500 godina, do prvog cara Augusta, trajati u Rimu. Libertas i libera res publica, sloboda i siobodna drZava, postadose i trajahu u Rimu ne samo kao izraz republikanske slobode naspram monarhisticke vlasti kra­Ijeva nego ee, osobito u prvom stoljecu carstva, biti i geslom svake reak­cije slobodara protiv samovlasti carske.

Pov,ijesna je dakle jezgra saddana u ranim legendama 0 Etruscanima. Dosavsi mozda ne mnogo prije od Grka u Italiju, Etruscani zaposjedose otprilike podrucje danasnje Toscane (koja u imenu joll cuva rimski naziv za Etruscane - Tusci) i dolinu rijeke Pada, osvojise Kampaniju i pod svo­jom vlascu ddahu neko vrijeme i Lacij. Rim kraljeva, postavsi od malog naselja na Palatinu, razvio se u tijeku dva i po stoljeca u napredan grad: latinski grad etrurski civiliziran. Ostaci materijalne kulture i obilne vijesti, ma koliko iskicene priCama, u rimskih i grckih povjesnicara nedvojbeno potvrduju silan i dubok utjecaj Etruscana na Rim.

Naznacimo ukratko neke elemente. U arhitekturi primjerice liik, taj izvan­redni cimbenik u graditeljstvu, zatim utjecaj na realizam portreta u plastici rimskoj, pa zidno slikarstvo iz grobnica, sto su ga naobrazeni Rimljani

Etruscani u rimskaj kulturi

visvo~? ~ij~nil~: a v~~jedni ~u nam njegovi primjerci i danas ocuvani. Naj-­vazlllJe mSlglllJe svoJlh maglstrata, meau ostalima npr. fasces (svezanj pruea) zlatni vijenac, Zezlo, i kultne propise (zvali su ih disciplina Etrusca), npr~ gatanje iz zivotinja, takoder su Rimljani preuzeli od Etruscana, kao i orga­nizaciju javnih i kazalisnih igara (ludi) i sviranje na fruli. Nisu samo ri­jeci his trio »glumac« i subulo »svirac na £ru1i« etrurske posudenice, nego je i velik dio latinskih vlastitih imena etrurskoga podrijetla. Neke obitelji u Rimu dicile su se davnim precima etrurskim, medu njima i glasoviti Me-­cenat, roden u Areciju (danasnji Arezzo), jednom od najuglednijih od dva­naest gradova stare Etrurije.

Svirac na fruli plese medu dr­vecem i pticama. Detalj s fres­ke u grabu trikUnija, u Tark­viniji, aka 470. prije n. e. Mazda je ta najsugestivnija stika cje· lakupnag etrurskog slikarstva. ~~"; .

,.-.. ".~ ..

Kad je, dakle, Ciceron tvrdio da je nakon izgona kraljeva etrurske krvi i osnivanja republike u Rimu kultura naglo procvala, bila je to samo nje­gova zabluda, potekla iz zarke Ijubavi prema slobodi i iz nacionalnoga po-­nosa. Jer u doba etrurskih kraljeva civilizacija i kultura bile su na visokom stupnju. Propast njihove politicke prevlasti samo je sirom otvorila vrata grckoj kulturi, kojoj bliske veze s Rimom nalazimo i prije vlasti etrurskih­kraljeva.

Grcki je utjecaj na Rimljane bio najdublji i najZivlji u neprekinutom tijeku viSe stoljeea, i to samo djelomice posredovanjem Etruscana, a najveema ne­posredan. Neposredan zato sto su se vee otprilike od Napulja sve do juga Italije i po Siciliji smjestile brojne grcke naseobine, stvarane od polovice-8. do polovice 6. st. prije n. e. Cijelo to podrucje nazivano je Velikom Grc­kom (Magna Graecia). Iz neposrednih dodira trgovackih rasli su i granali se dodiri kulturni. Seljacki i ratnicki Ladj i Rim - siroko otvoren utjeca­jima od pocetaka svojih sve do propasti Carstva u S. st. n. e., ali sisto·

192 Rimska knjizevnost

1:olikom, upravo nepojmljivom snagom asimilacije zedno se napijao s iz­v~ra grckoga, i onda kad je bio tek u skromnom usponu, i onda kad je noga rimskog legionara stupila na tIo Velike Grcke i kad je pokorila maticu

.zemlju Grcku. Vee na pocetku svoje povijesti Rimljani su u dodiru s Grcima. Korijeni

su rimske civilizacije u jugozapadnom gradieu Kumi (Cumae, manje od 200 Km juzno od Rima, oko 20 km zapadno od Napulja), najstarijoj koloniji u Italiji koju su u 8. st. prije n. e. naselili halkidski Grci. Od tih Grka iz Kume preuzeli su Rimljani abecedu, od njih i ostalih naseobina grckih po jut­

"Doj Italiji i Siciliji preslo je u latinski jezik mnostvo rijeCi iz ratarstva i gra­diteljstva, trgovine i odijevanja, obrta, umijeea i sporta, osobito iz umjet­nosti i znanosti, dakle rijeci civilizacije i kulture iz privatnog i javnog zi­vota. I naziv za pjesnika, poeta, grcka je posudenica. Potkraj kraljevskog razdoblja pocela je i helenizacija rimske ddavne vjere: u tomu je grcki utje­

.caj bio najjaci, kako na sustav i poimanje bogova, koji se pretio preko sta­rorimske vjere, tako i na imena bogova. Opeenito je poznat snaZan dojam sto ga je likovna umjetnost Grka ostavljala na Rimljane. 0 plodnom i traj­nom utjecaju grcke knjizevnosti na rimsku bit ee rijec kasnije, takoder i 0 utjecaju grckom, poglavito u sintaksi, na knjizevni izraz latinski.

Ali i otpora grckom utjecaju u Rimu bilo je uvijek. Primjeri su poznati, iz povijesti politicke, kulturne i knjiZevne. Ima uopee jedna crta koja se

·od pocetka provlaci cijelom rimskom povijeseu: otpor helenizaciji zajedno .sa spremnoseu da se prihvaea sve sto je helensko.

Promotrimo stoga ukratko kako ·se rimski pisci odnose prema grecizmima -u jeziku u prva dva stoljeca, tj. u 3. i 2. st. prije n. e. Izricit otpor prema grecizmima, dakle gotovo iskljuciv purizam u tom smislu, pokazuju i Li­-vije Andronik, prvi pisac rimske knjiZevnosti (rodom Grk!), i Kvint Enije, .najutjecajniji epski pjesnik prije Vergilija, po skolovanju takoder - Grk . . Komedija (Plaut i Terencije) ·bila je puna grecizama, a ozbiljno pjesniStvo (Enije i tragicari) uklanjalo se njima. Razlozi su toj podvojenosti jezic­noj u odnosu prema grecizmima vrlo ostro izrazeni. Grcke su naime rijeci -u pocetku prodirale u latinski izvan podrucja knjizevnosti, npr. u strucni jezik, a poglavito u pucki govor i svakidasnji jezik gradskog stanovniStva. I veCina robova dolazila je iz podrucja grckog jezika. Plautove i Terencijeve komedije pune su grecizama, jer se slliZe puckim i razgovornim jezikom. Visoko pak pjesniStvo odustajalo je od uporabe grecizama, jer je dosta­janstvo vladajucih klasa ustvrdio je to vee davno A. Meillet - obve­czivalo autore da izbjegavaju grecizme. U Rimu je naime rjecnik ozbiljnog :iivota sav bio latinski, a rjecnik zabave i uzitka grcki. Plaut je na toj opreci gradio izvanredne komicke efekte.

Jos ee i Ciceronova puristicka ostrica biti uperena protiv grecizama, i to u svim prilikama vaznim i dostojanstvenim, kako u javnom zivotu tako i u knjizevnosti. Doduse, Ciceron se, poput svih Rimljana viSeg obrazovanja i drustvenog ugleda, sluzio grckim rijecima i cijelim recenicama u svakidas­njem i familijarnom govoru, Cak i kao znakom nekog bontona. Vrlo je obilno upotrebljavao grecizme u korespondenciji, ali nju - nije smatrao knjizev­noscu! A sto se tice uporabe grckog jezika kao neke vrste - naziva je Marouzeau - igre i koketerije, kao neke slobostine familijarnoga stila, ne­:sto nam je vrlo znacajno u psiholoskom i lingvistickom smislu otkrilo jed-

Grci u ril11skoj kulturi

r:o ~st~az~vanje iz k.~aja ?ros~og stoljeca (A. Font): u 16 knjiga pisama, upu­c~mh mtlmnom pnJatelJu Tltu Pomponiju Atiku, Ciceron obilato rabi gre­Clzme, all Ih potpuno ispusta u pismima iz progonstva i u razdoblju na­kon smrtr voljene keeri Tulije!

Peris/if 1/ kuCi Veti;aca II Pompejima. Slikarske su dekoracije nastale nakon 62. n. e.

.• U knjiievnost, od 1. st. pllije n. e. i dalje, je jez1k usao putem pjes-n~~tv~. U ,K~tulovo! lirici primjerice izbrojeno je 10% grckih rijeCi, u Hora­clJevlm Sa:lrama 1 Posial1icama 11010, u satiricara Juvenala (koji je neJIli. lorn ruglu lzvrgavao Grke, nazivajuCi ih Graeculi - GrciCi i natio comoeda - gomila komedijasa) ima ISoto rijeci grckoga podrijetla. POCevsi od car­skog razdobl~a, .i prozni stvaraoci preuzimaju od pjesnika uporabu greci­za~a kao stI.Iskl .postupak. Plinije Mladi jedan je od prvih koji provodi svoJevrsnu mJesavmu nacina izrazavanja, tj. unosenje pjesnickih stilskih ele­menata u prozu, a teoreticari Ce tu novinu prihvatiti, npr. Kvintilijan. U iduCim se stoljeCima rimske knjizevnosti takva praksa nastavlja. Dapace, gral~aticar . Hirije Fortunacijan iz 4. s1. n. e. pretpostavlja grcku rijee ism­znacnoJ latmskOJ ako »ljepse zvuci«.

13 Povijes1 svjetske knjizevnosli

194 Rimska knjizevnost

Latinski jezik i rimska knjizevnost

Meau dvjema italskim jezicnim skupinama, latinsko-faliskickoj i oskicko-um­brijskoj, koje su u rano doba zivjele u najuzem susjedstvu, latinski jezik (lingua Latina) pripada prvoj. Brezuljak Palatin i u jezicnom je pogledu kolijevka latinskog Rima. Najstariji je ocuvani tekst latinskoga jezika zapi­san na zlatnoj kopCi iz gradica Praeneste (oko 600. prije n. e.): »Manios med fhefhaked Numasioi« (u verziji klasicnog latinskoga glasio bi: »Manius me fecit Numerio«, u prijevodu: Manije me izradio za Numerija). Najstariji natpis iz grada Rima saddava ulomak nekoga sakralnog zakona, uklesan na kamenom stupu ispod ploce od crnog mramora (zovu ga lapis niger =

crni kamen), naaen na Forum Romanum; potjece vjerojatno od kraja 6. st. prije n. e. No na posve organicki nacin latinski nam je jezik posvjedocen tek od 3. st. prije n. e.

Nije sada mjesto iznositi razvoj latinskoga jezika i stila, to viSe sto cemo uz pojedina razdoblja rimske knjiZevnosti, kako ih budemo slijedili, nazna­citi i jezicne osobitosti i karakteristicne stilske odrednice, relevantne za au­tore pojedince, knjiZevne struje i skole iIi za razdoblja u cje1ini. Ali mora­mo vee ovdje svrnuti pozornost na neke osobitosti latinskoga jezika, koliko su vaZne za cjelokupan tijek rimske knjizevnosti.

Bonajprije, dje1a 1e r<imska ImjizeVlIlOst od 3. st. pl1i.je n. e. do 6. st. n. e. nap'isana na jedillnstlVeiIJ.am la,vinsikom jezillku, u hiti nepromijenjenam Ii. ·sv1ma u svim stoljeCima razumljivom. Sarno je razumijevanje nekih oblika i sin­taktickih osobina starolatinskoga iz najranijih stoljeca u opceg Citate1ja u tijeku stoljeca slabilo. Nadalje, na podrucju latinskog jezika nisu se razvila izrazitija narjecja, tako da u rimskoj knjizevnosti nema dijalektalne knji­zevnosti. Zatim, pucki jezik (sermoplebeius, s. vulgaris, u lingvistici se na­ziva vulgarnim latinskim) relativno je slabo dopro u knjiievnost: najizra­zitije u dijalozima P1autovih komedija, u razgovorima oslobodenika u Pe­tronijevu Satirikonu (osobito u Trimalhionovoj gozbi), u latinskim prijevo­dima Biblije (Vetus Latina i Vulgata) , u Apuleja, pa u djelima krscanskih pisaca rimskih; iskljucujemo ovdje neka strucna djela i brojne natpise, npr. one poznate na zidovima u Pompejima, jer ne pripadaju knjizevnosti. I razgovorni, svakidasnji jezik (sermo cotidianus, s. familiaris et cotidianus) rijetko nalazimo u djelima rimskih knjizevnika: najbolje je sacuvan u Teren­cijevim komedijama i u Ciceronovoj korespondenciji, mjestimice i u Rora­cijevim Satirama i Epistulama. Sve drugo sto citamo u pisaca rimskih -a to je golema veCina - napisano je standardnim latins kim jezikom (Lati­nitas) , kOlji je od 2. Ii posebdce 1. st. prJje n. e. c\'rsto normiran kao jezik knjizevnosti. Ono sto Rimljani nazivaju sermo urbanus (gradski govor), go­vor je i stil i nacin izgovaranja knjiievnog jezika u glavnom gradu Rimu koji je bio ne sarno izvoristem latinskog jezika nego i neprekinutom i neos­pornom normom u uporabi knjizevnoga jezika kojoj su se bez iznimke pokoravali svi pisci. Urbanitas je, prema Varonu, »incoITupta loquendi ob-5eilWa:tio IseOUiITdil.UlIl Romanarn l~illig1Uarn« (= ne~skvarena pOlffiIJ!ja govorna u skladu s rimskim jezikom); njome se oznacuje - reCi ce Kvintilijan - go­vor koji uzima sebi za uzor gustus urbis (ukus grada), i to »in verbis et sono et usu« (u rijeCima, zvuku i uporabi).

Latinski jezik i rimska knjizevnost 195

U rimskoj, dakle, knjiZevnoj kulturi nalazimo dubok jaz izmedu puckoga jezika i stiliziranog knjizevnoga jezika: pucki jezik i govor zivio je uglav­nom ispod i pokraj knjiZevnosti, preiivio dakako do kraja antike, uz ni­janse zargona vojnickog, niZih slojeva gradskog iivlja itd., stvarajuCi kas­nije romanske jezike, a na povrsini knjizevnoj ostajao je cvrsto u tijeku dugih s>tO'ljeea sarno ekskl1uzivan standrurdni knjiievnii jezik.

Opreci vUlgarnoga (puckog) jezika spram njegovanog jezika obrazovanih slojeva odgovarala bi opreka govorenoga (i razgovornog) jezika spram pisa­noga. No u raspri 0 odnosu vulgarizama (leksickih i sintaktickih osobitosti puckoga jezika) prema arhaizmima (leksickim i sintaktickim osobitostima staro1atinskog jezika) imat ce pravo Marouzeau tvrdeCi da se vulgarizmi ne bi smjeli paist.oV'jeoiva:tJi s whaizmom nego da bi vU1garizme 1Ireba1o viSe u tumacenju vezivati za svakidasnji razgovorni jezik.

Potisnutost puckoga, narodskog izraza iz najveceg dijela rimske knjiiev­nosti ostavi1a je bez dvojbe duboke tragove na opCi dojam 0 knjiZevnosti samoj i njezinu jezicnom izrazu. Jer nepostojanje obilnije nazocnosti puckih e1emenata, poglavito onih koji bi se bili organski razvi1i, sigurno je odu­ze10 od cara neposreooosti i afeiktJiWllih vrednota u izra2lu nek:ih ostvarenja knjiievnih, kakva imamo pred sobom ili kakva su mog1a nastati. Rimska knjiievnost s obzirom na jezicni izraz u vecini svojoj nije - narodska knjiZevnost, a to ce reCi da u njoj narodni (pucki) izraz nije ravnomjerno stopljen s istancanim osebujnostima visokoga knjiievnog sti1a. Neki kaoda su iz toga bili vo1jni izvoditi zakljuCak 0 artificijelnosti rimske knjiZevnosti, tumaceCi to njezinim neorganskim razvitkom, tj. tijesnim, osobito u pocetku, povoaenjem za grckom knjizevnoscu. Taj je zakljucak dakako neodriiv. Istina je sarno to da visoko njegovani, normirani i sti1izirani izTaz knjiZevni u Rim1jana napadno prev1adava nad puckim, cak i nad njegovanijim razgo­vornim jezikom.

GOV1ore6i .0 grecizmirrna u laotJil!1skom ~eZliku spomenulJi smo prije da lim se visoko pjesniStvo posve uklanja1o, jer je dostojanstvo vladajuce k1ase obve­zivalo autore na to. V1adajuca su klasa patriciji (optimati) i njima bliski sloj rimskoga drustva, koji su davali ton organizaciji javnoga iivota, dakle i knjiievnosti, posebice na pocetku njezinu i u prvim sto1jeCima. I ne valja zaboraviti da je nakon pobjednicki zavrsena prvoga punskog rata u Rim-1jana silno porastao narodni ponos i samosvijest. Samosvijest ovdje znaci i upiranje na izvorne predaje staroitalske i starorimske, a to ce reCi ne sarno odricanje od svih stranih natruha - pa i grckih - u jeziku, nego i inzistiranje na visokoj razini jezicnoj koja ce odgovarati i ozbi1jnosti tema­tike i dostojanstvu vremena i ug1edu prvaka ratnih i po1itickih. Dakako da je na izbor jezicnoga tipa veoma utjecao nacin ob1ikovanja i knjizevni rodovi i vrste, kako u bitnim razlikama izmedu proznog i pjesnickog izra­zavanja tako i posebice u razlikovanju »niZih« vrsta knjiievnih, npr. ko­medije, satire, mirna, epigrama i basne, u kojima je bila moguca veca slo­boda 1eksicka i sintakticka, i »visokih« rodova i vrsta, npr. epa, tragedije, govornicke, historiografske i filozofske proze, gdje su pisci gotovo bez iz­nimke nastojali ocuvati najviSu razinu biranoga knjiZevnog stila. Svojevr­sni, dak1e, tradiciona1izam politicki i drustveni, koji je aristokracija u Rimu uvijek briino njegovala, pok1opio se nerijetko s tradicionalizmom estetskim i jezicnim. U taj bismo tradicionalizam jezicni ubrojili i odlucnu teznju k strogoj normiranosti, a u drustvenom pogledu strogu distanciranost prema puck om govoru.

13*

196 Rimska knjizeVl10st

No bi Ii odrZivo bilo poistovjeCivanje puckoga jezika u knjizevnosti s de­mokratizmom drustvenim i visokoga, biranog knjizevnoga jezika s aristokra­tizmom (iIi iskljuCivoscu) drustvenim, i suprotstavljanje tih dvaju idioma jezicnih i kategorija drustvenih? Razloga nekih mozemo naci, ali pravog opravdanja u cjelini rimske knjizevnosti za to nema. Jest cinjenica da su pripadnici plemstva medu rimskim piscima cesto birali, zbog ugleda svoga podrijetla i drustvenog polozaja, teme i rodove visokoga stila i vaznosti, za­ziruci od ))niskih« tema i "prostog« jezika. A plebejci doista jesu imali viSe s!l11Ji,sla za tea:nallDku i sUI obianoga zilvota i maloga cov1eka. A,Ii aka sta­lesko podliijetlo rimskih pisaca usporedima s onim s1:!o su necemo mod utvrditi ovakvu granicu: pisci plemenita roda stvaraju sarno knjizev­nost visoku i dostojanstvenu i visoka stila, a pisciplebejskog roda stvaraju sarno u knjizevnim vrstama i jeziku niZe vrijednosti. staviSe. medu naj­uglednijim i najboljim autorima rimskim naCi cemo viSe plebejaca nego nobila. Gotovo su svi vaZniji pisci u prva dva stoljeca rimske knjizevnosti

plebejci (Livije Andronik, bivsi ratni zarobljenik i rob; Plaut; Teren­cije, takoder bivsi rob), zatim u 1. st. prije n. e. i kasnije: Ciceron (iz obi­telji viteskoga staleza, ali homo novus!), Lukrecije, Vergilije, Horacije, Ovi­dije, Marcijal, JuvenaI, itd. Knjizevnost pak uzviSenih tema i najbiranijega jezika, bilo da su je gojili plebejci iIi aristokrati, nije cesto niSta manje od one puku bliske i zivotne bila zivotna, niSta manje zadirala u neke bitne, katkad i presudne probleme i naroda rimskog, i dnave njegove, i estetike rimske iIi anticke u cjelini.

Borba, dakle, izmedu »demokraticnosti« i »aristokraticnosti« ostanimo uvjetno kod te opreke i naziva! - u rimskoj knjizevnosti vodila se mnogo manje U okvirima staleskog i politickog opredjeljenja, a kudikamo najvise na Iiniji jezicnoj i stilskoj, sto ce reCi ujedno i s obzirom na specificnost knjizevnih rodova i vrsta i tematike s njima povezane. Kolika sarno razlika u izrazu dijeli Horacijeve razgovorne Satire od njegove lirike, i to razlika koja je nastala iz svjesnog postupka pjesnikova, iz tradicije kojoj se umjet­nicki pokoravao!

Tradicijom prozeta usmjerenost latinskoga knjizevnog jezika i stila ima­la je i neslucene predno:>ti, kako u tijeku osam stoljeca trajanja knjizevnosti tako i u krajnjem ucinku u evropskoj kulturi. Jer biranost i stroga normira­nost od leksicke do sintakticke name tala je pojedincima stvaraocima i ci­jelim razdobljima osjecaj viSestoljetne konstante, postojan smisao za odnos prema normi, pa i onda kad su tu normu stvaralacki krsili. To ce ostati stalnom osobitosti rimskoga knjizevnog jezika. Govoreci 0 purizmu u leksi­ku, Ciceron (Brut. 132) ga derlin;iTa ,xincorrupta Latini sermonis integritas« (neiskvarena cistoca latinskog stila). Dodajmo tomu jos biranost (elegantla verborum Latinorum, Gic. Brut. 161), lizbjegavanje tuOiica Ii dilljalektJizama, ritmiziranje u prozi. cvrsta nacela metricka u pjesniStvu, izvanrednu moguc­nost jezgrovitosti u izrazavanju. Zatim snagu strastvene invektive i muzevni patos odusevljenja. koji oblijevaju rimsku knjizevnost, izviruCi donekle i iz duha koj.i Ije stHizkan do mjere kakvu niJjedan drugi klnjizevnd jez-ik ne poznaje. U strogosti sintakticke subordinacije latinski recenicni periodi sadrZavaju toliku razinu racionalnoga da su bili kadri nositi ne sarno far Lukrecijeve materijalisticke filozofije, mocni polet Cicero nova genija i holoske ponore Tacitove, nego i zgradu Augustinove Drzave i cuvstvenost I spovijesti, krscanski sustav Tomine Sume i vizionarski Boskovieev prodor

Latil1ski jezik dmska kl1jiievllost 197

u m~te~i..iu, lz .isto/?a j.~ fundusa !eksickog i gibljivosti fraze rimski pjesnik lzrazlO slroku 1 dO,lmlJlvu skalu cuvstava: od prstave razigranosti komedio­grafske i tananih preljeva ljubavi i strasti u lirici do krepcine epskog izri­caja iIi reskosti epigramatske i satiricke.

Kao nosilac sadnaja, vlastitih rimskih i naslijedenih od Grka, latinski je jezik bio nosiocem kulture za veliki poluotok u Sredozemlju i za Cat­stvo koje je obuhvacalo tada velik dio svijeta, on se pretoCio u stoljeca srednjovjekovne i novovjekovne kulture, a usto je i duboko utjecao na obU­kovanje ~nji~eyni.h j.ezika evropskih. Lingvisticki i kul~rni fenomen prvoga reda, latll1skl Jezlk Ima apsolutno prvenstvo medu SVllTI velikim kulturnim jezicima svjetskim po tomu sto je najviSe i najtrajnije utjecao na kulturu. Kulturni jezici vrijede slozimo se s Meilletom! - onoliko koliko vrijedi tip kulture kojega su nosioci. Tijesna uzajamna veza rimske (i latinske) kul­tme s latinskim jezikom, koji je nosiocem njezinim, neprijeporna je cinje­nica u posljednja dvadeset i dva stoljeca Evrope.

1 na kraju: govorimo Ii 0 latinskoj knjiZevnosti ili 0 rimskoj knjizevnosti? Ocigledno je iz prethodnoga i svih stranica koje ce slijediti da biramo izraz r~l:zska knjiZevnost. i to ne prvenstveno zato sto je takvo nazivanje tradi-cIJa u Hrvata. Ne rabimo izraz rimska knjiZevnost ni sarno toga sto je ddava rimska, i republikanskog i carskoga razdoblja, nosila prema glavnom gradu, koji je kao ni u jednoj drugoj knjiZevnosti ostavljao snaZan zig na cjelokupnom knjizevnom stvaralastvu, cak i u dva posljednja stoljeea Carstva. Poznato je da Rimljani sami svoju knjiZevnost zovu i rimskom (Romano rum litterae) i latinskom (Latinae litterae), cak mozda eesce drugim nazilivom, dakle prema jeZliku, pa se onda Ii poVlijestrimske knjizevnosti zo­ve povijescu pisaca latinskog jezika iIi povijescu latinskih pisaca (Latinitatis scriptorum historia, Latinorum scriptorum h.). To je vjerojatno razlogom sto se i danas u nekih, poglavito romanskih naroda, rimska knjizevnost na­ziva latinskom, njezini pisci - latinskima.

No ako cemo jasno luciti, moramo reCi ovo: iz danasnjeg obzora knji­zevnopovijesnog sve sto je u knjizevnosti ostvareno na latinskom jeziku od antike do 20. stoljeea - jest latinska knjiZevnost, knjizevnost la­tinskog izraza; sve sto je na latinskom jeziku ostvareno nakon 6. st. n. e. jest latinska ali nije rimska knjizevnost. Rimska knjizevnost neodvojivo je vezana za latinski jezik, ali latinska knjizevnost kudikamo je sirl pojam od rimske. Nas danas jedino pridjev rimski, upotrijebljen uz knjizevnost. nedvosmisleno upucuje na prostor i vrijeme antickoga Rima.

Srednjovjekovna i novovjekovna latinska knjiZevnost vezane su doduse latins kim jezikom i stilsko-tematskim repertoarom za rimsku knjizevnost, ali su podjednako, cesto i mnogo viSe, tijesno povezane s ozracjem drus­tveniJrn, psiholo.s.kim. estetsikim onoga naroda, driave ill kil."aja u su stvarane. Imaju, takoder, i srednjovjekovna i novovjekovna latinska knji­zevnost :neke osob:i:tosti koje ill - 1 kad izUMIlemo zajednicki latinskii jeZiik - spajaju ne sarno u vertikalnom smislu prema rimskom svijetu i knji­zevnosti, nego i u horizontalnom smislu prema istodobnom meausobnom odnosu. Ali uz tu nadnacionalnu komponentu, po kojoj su latinske nosti srednjega i novoga vijeka specifican fenomen evropske (i svjetske) knji­zevnosti, pripadaju one maticnim knjizevnostima naroda u kojega su krilu nastale, kojega duhom diSu katkada jace, izrazitije negoli istodobna knji­zevnost narodnog izraza. U hrvatskoj knjizevnosti npr. razlikujemo knjizev-

198 Rimska knjiZevnost

nost hrvatskoga jezicnog izraza i latinskoga jezicnog izraza, u talijanskoj ta­lijanskoga i latinskoga, u poljskoj poljskoga i latinskoga, u madarskoj iii f,rancuSlkoj madar.s.koga lilm franouskoga iUZ Ilatim;kd .. Pridjev latinski razAiikavni je element s obzirom na knjiZevnost istoga naroda na narodnom jezicnoin izrazu. Stoga je primjereno da latinsko stvaralastvo nakon 6. st. n. e. do danas nazivamo latinskom knjizevnoscu, dakle npr. hrvatskom (poljskom. talijanskom itd.) knjizevnoseu latinskog izraza iii hrvatskim latinizmom ill 1atinskom knjizevnoseu u Hrvata, i s1. A stvaralastvo knjizevno Rimljana, kojim se ovdje bavimo, jest rimska knjiZevnost.

Razdioba rimske knjizevnosti

Tradicionalna je razdioba ova:

1) Prvo iIi uvodno razdoblje: do 240. prije n. e. 2) Drugo iIi arhajsko razdoblje: 240-80. prije n. e. 3) Treee razdoblje iIi zlatni vijek: 80. prije n. e.-14. n. e., koje se dijeli u:

a) Ciceronovo doba: 80-30. prije n. e. b) Augustovo doba: 30. prije n. e.-14. n. e.

4) cetvrto razdoblje iIi srebmi vijek: 14-117. n. e. 5) Peto razdoblje iIi stoljeea propadanja: 117-476. (O'OOo'sno 524) n. e.

Kako je vidljivo, u toj se periodizaciji mijesaju knjizevnopovijesni, dru-stvenopolitieki i jezieni kriteriji. Zadriavamo je ipak uvjetno, uza sva ogra­nicenja koja nameeu, na primjer, poglavito termini »srebrni« u 4. i »mje­deni« i »zeljezni« u 5. razdoblju, koji su oeigledno nastali iz klasicistiekih, kako rimskih, tako i kasnijih evropskih predrasuda jezienih i stilskih. Pre­rna njima su sarno pisci zlatnoga vijeka pisali Cistim, klasienim latinskim jezikom, pa je sve sto je bilo prije njih moglo bili sarno pretklasicno, a nakon njih poklasieno, odnosno u usporedbi sa »zlatnim« - »srebrno« itd. Korijeni su tim metalnim etiketama, kako su duhovito nazvane, vee u an­tici, osobito u aut ora Augustova doba koji su njegovali i prosirili ideju kIa­sicizma i nekog prezira prema arhajskim piscima, svojim prethodnicima. A i iz mitoloske predaje (vidi Ovidija!) potjeee to vrednovanje kovina, i to u vezi sa stalnom degeneracijom ljudskoga roda: kad je vee jedno raz­doblje nazvano zlatnim, iduee je moralo biti manje vrijedno - srebrno. No ka:k:o god nazivaili, einjenioom oSltaje da su pisci 'iz zlatnoga Vlijeka dmske knjizevnosti doista u punom smislu scriptores classici.

Unatoe posvema relativnoj vrijednosti tradicionalne periodizacije, ne vi­dimo ipak prave svrhe u tome da se, kako neki autori cine, klasieno raz­doblje siri na jos jedno stoljeee viSe, tj. da osim cijeloga 1. st. prije n. e. obuhvati i tradicionalni srebrrii vijek, dakle cijelo 1. st. n. e. do smrti Tacitove. Doduse, time su za klasicni period »spaseni« npr. Lukrecije, od­nosno Seneka, Petronije, Marcijal, Juvenal i Tacit. Ali dvoje se nije moglo izbjed: prvo, da izvan korpusa klasienih autora ipak ostanu takvi velikani kao sto su medu »pretklasienima« Plaut i Terencije iIi medu "poklasicnima« Jeronim i Augustin; drugo, da se unutar toga klasicnoga razdoblja nadu na okupu pisci koji se po strogim - dod use, i jednostrano puristickim -

Razdioba rimske knjizevnosti 199

kriterijima tradicionalne razdiobe ne bi mogli po jeziku svrstati medu kIa­siene, usp. primjerice Lukrecija s Vergilijem ill Tacita sa Cezarom i Cice­ronom!

Iz istog razloga neprimjerenima smatramo i pokusaje da se podjela rim­ske knjizevnosti na razdoblja poklopi joil tjesnje nego tradicionalna s dru­stvenopolitickim zbivanjima u Rimu, jer se time sarno produbljuju izvan­knjizevni kriteriji u razdiobi i ocjeni svake knjiZevnosti, pa tako i rimske.

U nacelu je bezopasna poraba termina »republikanski, iz doba republike« i »carski, iz doba carstva« za say onaj knjizevni rad Rimljana nastao prije 30. prije n. e. odnosno nakon te godine do kraja rimske knjiZevnosti. Bezo­pasna onda kad uzima u obzir sarno jednu veliku cezuru odnosno dva vise­stoljetna razdoblja u drZavnopolitickom uredenju rimskom, ne ukljucujuCi a priori nikakve vrijednosne kriterije.

Jos se dva pitanja ne smiju mimoiei u vezi s tradicionalnom razdiobom, tj. unutarnja podjela 5. razdoblja (od 117. n. e. do kraja rimske knjirev. nosH) i krajnja godina rimske knjizevnosti,.

Najprije, krajuja godma: pdje 5e veeinom lEima:l.a 476. n. e. kada Ije ger­manski voda Odoakar svrgnuo posljednjega rimskog cara Romula Augns­tula, dakle godina kojom je prestalo opstojati Zapadnorimsko carstvo kao politicka cjelina. Danas su neki skloniji birati cak godinu 568. n. e. kad su Langobardi provalill u Italiju, pa su se time prekinule i one posljednje tra­dicije rimske koje su jos Zivjele. Drugi opet uzimaju 534. n. e., oko koje je godine Justinijan kodificirao rimsko pravo (Corpus iuris). U svakom slu­caju, na mijeni S. i 6. st. n. e., odnosno u prvim desetljeCima 6. st., knji­zevna i strucna djela - ne sarno zbog drZavne i politicke organizacije -sve ociglednije gube glavne znacajke koje su ih u idejnom, stilskom, temat· skom pogledu vezivale za tradiciju anticke rimske knjiZevnosti. Sve ocigled­nije, dakle, djeIa pisana lIla lat:inskom jeziku prestaju oo.ti runsil\'a 'krrjiZevnost, postajuei srednjovjekovnom. Stoga mi kao krajnju granicu trajanja rimske knjizevnosti biramo 524. n. e., godinu koja je takoder samovoljno odabrana, ali ima tu prednost sto je tijesno povezana s knjizevnoseu, tj. sa smrcu Boetija, pisca koji je svojim opusom ne sarno neizmjemo snamo utjecao na srednji vijek, nego je u njemu i jezicno i misaono jos uvijek bogato sa­drian zbir najboljih antickih tradicija, ukljucujuei tu i krscansku rimsku.

U pogledu unutamje podjele 5. razdoblja, najrealnije je dijeliti ga na stoljeea, tj. knjizevnost 2. stoljeea, 3. stolje6a itd. DoduSe, ima u nekih arutora za:nimljivih pokuSaja da se sva ta cetiri &tQljeea (u ltiradicilODalnoj periodizaciji nesretno nazivana razdobljem propadanja) nakon srebmog vi­jeka podijele u dva veta odjeljka, i to npr. od 117. n. e. do kraja 3. st. n. e. i od 284. n. e. (stupanje na prijestolje Dioklecijana) do kraja rimske knjizevnosti. iii npr. od 117. n. e. do trijumfa krsCanstva s Konstantinom (tj. do 325. - kondl u Nicejd) i od KorrstantiJna do kra~a J:1irrnske knjizev­nosti. Zanimljive i donekle upotrebljive, obje te podjele takoder imaju vrlo ogranicenu vrijednost za povijest knjiZevnosti, jer se prva iskljucivo oba­zire na politicku povijest, a druga na drustvenu i politicku ulogu krseanstva u carstvu.

Kad vee spominjemo krseanstvo, valja ipak kazati da krscanska knji­zevnost latinskog Zapada, koja je punim zamahom poeela zivjeti od kraja 2. i poeetka 3. st. n. e., u potpunosti pripada rimskoj knjiZevnosti. Pripada joj i po jeziku i tradiciJama stilskim, i po cuvanju rimskoga nacionalnog duha i cjelokupne kulturne bastine anticke. Danas je takva interpretacija

200 Rimska knjiievlwSI

ootovo jednodusno prihvacena. Stoga ne moramo vise braniti tvrdnju, je­~icno i estetski jedino opravdanu, da krscanski autori latinski iz 4. i 5, st. n. e., zajedno s nekrscanima iz istih stoljeca, pripadaju rimskoj, a ne srednjovjekovnoj knjizevnosti. Sto su se misao, oblikovno-jezicni postupci i specificna osjecajnost, posebice krscanska, nekih od njih najdublje ugra­diU u svijest evropskoga srednjovjekovlja, dokazom je to, sarno jednim viSe, o zivotvornosti rimske knjizevnosti u stoljecima dubokih previranja i dru­stvenih i politickih i duhovnih na sirokim prostranstvima Carstva.

Kako su nam se ocuvala knjizevna djela Rimljana?

Odmah se moze odgovoriti: sarno od jedne petine autora ocuvalo nam se po jedno iIi vise djela. Prema jednoj procjeni (Wert), u kojoj brojke ne moraju biti apsolutno toene, ostala nam je uspomena na ukupno 772 rimska autora: od toga su 276 autora sarno puka imena, od 352 imamo sarno ulom· ke, a od preostala 144 pisca imamo ocuvano barem po jedno djelo.

UzimajuCi u obm sva stoljeca, najviSe je djela oeuvano iz Ciceronova i Augustova doba, dakle iz zlatnoga vijeka rirnske knjizevnosti; rnnogo se sacuvalo od djela Salustijevih i Livijevih, vecina Ciceronovih, Katulovih i Ovi­dijevih, sva dje1a Lukrecijeva, Vergilijeva, Horacijeva, Propercijeva, pa i Ti­bulova.

Kudikarno najslabije ocuvana su djela iz arhajskog razdoblja: od proz­noga stvaralastva· sarno Katonov spis De agri cultura i Pseudo-Ciceronova Rhetorica ad Herennium, a od pjesniStva sarno Plaut i Terencije.

Koliko ta rusevina mozerno je slobodno tako nazvati, kakvu pred soborn od rimske knjizevnosti irnarno negativno utjece na neke nase knjizevnopovijesne zakljucke 0 razvoju pojedinih razdoblja i knjizevnih stru­ja, pojedinaca pisaca i 0 njihovoj usporedbi sa suvrernenicirna iIi prethod­nicirna u istoj knjizevnoj vrsti, nije potrebno ni naglasavati. Dostatno je sarno da se podsjetirno, na primjer, koliko bismo za potpunu ocjenu Ka­tula kao liricara morali viSe znati 0 izgubljenim tekstovirna drugih pjesnika tzv. nedterika, iii za Cicerona govornika viSe 0 Gaju Grakhu i Luciju Lici­niju Krasu, iIi za Horacija satiricara 0 Luciliju, za Lukrecija i Vergilija 0

Eniju, za Tacita 0 analistirna julijevsko-klaudijevske dinastije, itd.

Iako u Rirnu i antici uopce nije bila povijesti knjizevnosti u nasern srni­sIu, mi ipak prerna djeIomicno ili potpuno sacuvanim spisima rirnskih filo­loga, retoricara i poetieara, zatirn prerna rnnogobrojnim i dragocjenim kri­tiekirn opaskama, sto ih u svirn stoljecirna rimski pi sci izricu 0 svojirn su­vrernenicirna iii bliZirn i daljirn prethodnicima, rnozerno tijek rimske knji­zevnosti kudikamo bolje rekonstruirati negoli sto bismo prema broju oeu­vanih izvornih ostvarenja mogli pretpostaviti. Ali ipak, u cjelini ocuvana knjizevna djeIa nezarnjenjiva su svjedocanstva i 0 radu njihova autora i 0

vremenu u kojem su nastala.

No koji su neg at i v n i Cimbenici djelovali da su toliki pisci rimski i tolike stotine djela netragom nestali, ne doprijevsi rnnogi ni do praga sred­njega vijeka?

Ka/w se ocuvala rimska kniiZevl10st 20r

Uz nekoliko opCih, koji prate svaku stariju knjizevnost, navest cemo ne­ke specificnije za rimsku knjizevnost. Poznat je primjerice i cesto istican odbojan, nerijetko preziran stav pjesnika zlatnoga vijeka, osobito Augusto­va doba, prema jeziku i stilu arhajskih pjesnika. Odrazavao se taj stav i u skolstvu, u Citateljstvu, pa i izdavalastvu (tj. brojnosti, potpunosti i kvaliteti prepisanih rukopisa iz starijih razdoblja). A koUko bi tek taj proces zane­marivanja, dakle i propadanja, bio ocigledniji da nije bilo arhaistickih stru­ja u 1. i posebice u 2. st. n. e., koje su vracale pogled upravo na starija razdoblja republikanske knjizevnosti!

Glasoviti palimpsest: prvotl1i, donji tekst (5 veCim slovima u dva stupca) ulomak je iZ Cicero nova djela 0 ddavi (De re publica) s kraja 4. ili pocetka 5. st. n. e., prvi mu redak glasi: tum id munus / quando uti; gomji tekst (s manjim siovima, pisan u 7. st. n. e. u Bobbiju), ulomak je iz Augustinovih Komentara uz psalme' (Enarrationes in psalmos), a u prvom mu retku Citamo: a fletu incipit uiuere. Ridere nondum nouit. Quare plorare iam no..

Sirenje krscanstva u Rimu, po Italiji i sirom Carstva od 1. st. n. e. takoder je jedan od cinilaca koji je utjecao na stupanj oCuvanosti nekih pisaca i djela. Negativan se njegov utjecaj ocitovao kudikamo manje kao· rezultat ostre, otvorene polemike, koju su krscanski pisci vodili s nekrs­eanskirn, poganskim autorima, i to osobito u onom prvom razdoblju, do· ukljucivo 3. sL n. e., kada krseanstvo uzirna sve vise rnaha u svirn sloje­vima rimskoga drustva, ali se jos uvijek brani, cak i od fizickog istreblje­nja (ne same za careva Nerona i Dornicijana, nego jos i za Dioklecijana). NajviSe se taj negativan utjecaj na ocuvanost rukopisa sastojao u ravno­dusnosti krscana prema djelima i piscima rimske knjizevnosti, koji su bili izricito suprotni krseanskorn svjetonazoru iii se barern, u prvi mah, nisu cinili estetski ili idejno podobnima da se uklope u taj nazor.

Ni u kojem slucaju sarno s krscanstvorn, ali i s njirn je povezana i teh-, nika tzv. palimpsesta (Rimljani ih zovu codices rescripti): to su npr. perga­menski rukopisi u kojima je bio istrugan prvotni tekst, a preko njega na­pisan novi. Brojni su stari tekstovi time u nepovrat propali, ali neke je,. jer je prvi tekst bio slabo istrugan, bilo rnoguee naknadno proeitati.

202 Rimska knjizevnost

Tako je krscanstvo ta snazna nova vjera i nova misao 1. st. n. e. koja je kao bujica plavila stoljeca Rimskoga cars tva, zadobivsi milanskim .ediktom cara Konstantina 313. n. e. cak sva obiljezja ddavne, ravnopravne vjere rimske - nosilo u sebi i sHu razaralastva koja je zauvijek upropastila neka djela i pisce rimske kulture. Razaralacka doista sila, ali viSe i tesce usputna negoli namjerna i sustavna. Istini za volju valja reCi i to da nisu tek dalekovidni crkveni oei iz 4. st. n. e., poput Laktancija, Jeronima i Augustina, bili najprisnije srasli sa svojom naeionalnom knjiZevnoseu, sa cjelokupnom grckom i rimskom kulturnom bastinom. Izvanrednu je sliku upotrijebio je­,dan autor (Norden), usporedujuCi anticke knjizevnosti s gradevinama: krs­eanske crkve nisu nastajale samo na rusevinama poganskih hramova nego su isto ta!ko ces1Jo bile i ugradiva1ne u njih iLi osu cak hmmovd bHi preobU­kovani u crkve; tako su se u biti ponasali i prema knjizevnosti: ocuvan nam je cak i jedan palimpsest, u kojemu je nad tekstom iz poslanica apostola PavIa napisan ulomak iz Homera!

lako mehanicki. ali ne manje zanimljiv i znacajan bio je jos jedan Cim­benik, za neka djela takoder negativan: naime proces prepisivanja knjizev­nih djela iz dotadasnjih svitaka papirusa (lat. rotuli, volumina) u novi oblik rukopisa, mnogo blizi danasnjoj knjizi, tzv. kodeks (lat. codex) od pergame­ne. Taj je proces tekao od kraja 1. st. n. e. do otprilike god. 400. n. e., kad je zavrsen; najstariji nama sacuvani ulomci iIi djela rimske knjizevnosti svi su samo u obliku kodeksa. S tim je, dakle, mehanickim Cimbenikom pr~~ pisivanja iz jedne vrste rukopisa u drugu, moderniju i prakticniju, takoder vezan jedan stupanj ocuvanosti antickih djela. sto nije bilo prepisano iz jednog s,redstva u drugo, biIo je lzlozeno bdem prop adanj u, pa mnoga djela i zbog toga nisu doprla do praga srednjega vijeka. I tu su svakako utje­cali razliciti knjizevni ukusi, pa i idejni, koliko su bili vezani za krScanstvo.

Napokon, jos jedan cimbenik koji je nekim ostvarenjima rimske knji­zevnosti iIi potpuno iIi bar djelomice sprijeCio put do nas. Naime, vee od ranog helenistickog razdoblja grckog opstojala je praksa sastavljanja izva­daka ili kracih sazetaka iz nekih djela, posebice povijesnih i gramatiCkih, na­zvanih epitome i periohe. Medu njima tipican su primjer epitome iz Li­vija, povjesnicara iz Augustova doba, koji je do 4. st. n. e. doZivio viSestruka skraeivanja. IIi golemo i veoma znacajno leksikolosko i antikvarno djelo 0 2.nacenju rijeCi (De verborum significatu) gramaticara iz Augustova i Tibe­rijeva doba Verija Flaka, koje nam je izgubljeno jer ga je potisnula epi­toma (veCinom saeuvana) sto ju je prema njemu priredio gramaticar 2. st. n. e. Pompej Fest. Iz Festova izvatka sastavio je izvadak Pavao Bakon u .8. st. n. e.

Uza sve su navedene cimbenike, ma koliko bili specificni za rimsku (da­kako, i za grcku) knjiZevnost, saddani i elementi koji su zajednicki svim svjetskim knjiZevnostima: mijene knjizevnog ukusa i jezicnih norma, raz­nolika kulturna razina publike kojoj se knjizevnost obraea i, dakako, po­tresi drustveni i politicki, razaranja, pljacke i palezi ratni kojima je posebnQ Rim u posljednjim stoljeCima C,rstva bio u pojacanoj mjeri izlozen.

No, ako smo upozorili na neke Cimbenike koji su negativno utjecali na -Ocuvanost djela rimske knjizevnosti, nuzno je s jednakom pozornoseu ogle­dati i nekoliko cinjen!ica koje su kapitalno bile vazne u suprotnom, tj. po­z.i t i v III 0 m smjenu.

Nije na prvom mjestu po vaZnosti, ali je svakako bio utjecajan polozaj :sto su ga pojedini pisci rimski imali u skolskoj nastavi tijekom stoljeca.

Kako se ocuvala rimska knjizevnost 203

Utjecaj je bez dvojbe bio uzajaman: duh i ukus doba, idejna strujanja i katkada efemerne potrebe nametali su ovaj ili onaj izbor pisaca u grama­tiCkoj i retorickoj naobrazbi, ali je i pretezit izbor pisaca u skolama, 050-

bito kad je bio stalniji, nemalo utjecao i na ukus publike i na stvaranje pi­saca Ii na visesllr,1Jjko ponovljeno preplsivanje djela onoga pisca koji se u skoli neprekidno citao, sto ee reCi utjecaj i na njegovu sigurniju trans­misiju kroz stoljeea antike, srednjeg vijeka i dalje sve do danas.

Izdvojimo iz tog kompleksa dvije cinjenice, obje nadasve znacajne i za knjizevno-kulturnu povijest rimsku i, neizravno, za povijest rukopisne tra­dicije. Prva podsjeca na dilemu u nasim diskusijama 0 skolskoj lektiri: da Ii s dacima proucavati samo starije i provjerene vrijednosti iz knjizev­nosti ili dopustati u skolsku nastavu prodor suvremenih, zivih pisaca. Po­znato je naime kako je, umalo nakon 26. prije n. e., Kvint Cecilije Epirota, rob·osloboaenik Tita Pomponija Atika, u svojoj gramatickoj skoli uveo ci­tanje Vergilija i drugih suvremenih pjesnika. A Vergilije je tada jos ziv, njegova Eneida bit ee u cjelini izdana tek poslije smrti pjesnikove! Ta mo­dernisticka struja u skolskoj praksi potrajat ee cijelo jedno stoljeee. Ima­mo prilicno vijesti 0 tomu kako su pjesnici od uspjeha jos za zivota bili citani u skolskim razredima, npr. Ovidije, Stacije, nedugo nakon smrti Lu­kan~ pa rnnogi manji, danas zaboravljeni pjesnici. Potkraj 1. st. n. e. na­stupila je arhaizirajuca reakcija, koje nam je glavni tumac Kvintilijan: vra­canje arilajskim pjesnicima, primjerice Eniju; reakcija prvenstveno klasi­cisticka, s tendencijom saretom u onoj poznatoj ne varietur (= neka se ne rnij enj a) , tj. ustaljivanje skolskog programa oko nekoliko velikih imena neprijeporne vrijednosti.

sto se tice carskih stoljeea u cjelini i to je druga, neobicno vazna cinjenica na koju valja upozoriti - u programima gramaticke i retoricke nastave apsolutno pretezu ovi pisci: od pjesnika Vergilije i Terencije, od prozaista Ciceron i Salustije. Dakako da su se u skolama citali i drugi au· tori, npr. Horacije i Livije iIi u doba arhajske reakcije Katon Stariji i bra­ca Grakhi, ali su gore navedeni bili stalnom lektirom, neprestano su objav­ljivani i temeljito u svim stoljeCima komentirani. Cak na samom kraju 4. st. n. e. retor Aruzijan Mesije (Arusianus Messius) objavljuje zbirku grama­tickih konstrukcija (Exempla elocutionum) Kasiodor ee je cit irati pod naslovom Quadriga Messii, i to upravo na temelju gore spomenutoga »cetve­roprega« pisaca. Bez obzira na raznovrsne zakljucke koje mozemo izvuCi iz tog ekskluzivnog izbora, dvije su cinjenice za povijest rimske knjiZevnosti i njezinih odjeka u Evropi neprijeporne. Prva: taj je izbor utjecao na ruko­pisnu tradiciju anticku i kasniju. Druga: uz ostale istaknutije autore, koje je skolska praksa iz jezicnih i stilskih iIi moralnih i politickih razloga zane­marivala, ta su cetiri pisca ostavila viSestruke tragove u knjiZevnoj kulturi evropskoj; meau njima posebice dva u kojima je - s pravom istice i H.-I. Marrou - sazeta cjelokupna kultura latinska: Ciceron i Vergilije.

Ma koliko se paradoksalnim cinilo, moramo djelornice i krscanstvo -kad ga ocjenjujemo u cjelini i interpretiramo prema nekim vrlo uglednim i utjecajnim predstavnicima pribrojiti gradilackoj i spasavalackoj tenden­eiji rimske knjizevnosti. Tll knjizevua i intelektualna naobrazba krseanskih pisaca rimskih potpuno je ista kao i u nekrscana. Cak ih i ne mOZemo do­bro razumjeti, npr. Tertulijana, Ciprijana i dr., ako ne poznajemo suvre­menu im profanu knjizevnost. Doduse, oporbe je u krseana bilo vrlo 05tre, oporbe prema svemu sto je saddavala stara vjera, rnitologija, knjizevnost,

204 Rimska knjizev/1ost

poglavito u krugovima i splslma propagandne namjene, i to u ime nove vjere· i novog svjetonazora. Ali i ta je oporba bila izrazena ne sarno istim latin­skim jezikom, nego i istim stilskim repertoarom izgradenim u stoljeCima prethodne rimske (i grcke) knjizevnosti. Stoga nikako nije nerazumljiv kom­prom is do kojega je doslo nakon prvotnih ostro suprotstavljenih tabora, kompromis izmedu krscana i nekrscana, povezivanih sve viSe protiv zajed­nicke opasnosti od nadiruCih barbarskih plemena sa sjevera Rimskog ear­stva. Posljedak te, od stoljeca do stoljeca sve jace izrazavane povezanosti krscana s tradicionalnom rimskom kulturom i sve jace izrazenog kompro­misa na planu driavno-naeionalnom i kulturnom - bilo je i to sto namje upravo zaslugom nekih krscanskih krugova ostao ocuvan dio pisaea i djela. dmske knjizevnosti.

Sveti I eronim, Diirerov bakro­rez iz 1514. Slika odise eraz­movskim ugotJ.ajem, nastala je iste godine kad je Erazmo Rot­terdamski zavrSio izdanje le­ronimovih pisama.

Za cijeli kompleks nadasve je indikativan jedan primjer. U poslanici Eu­stohiji (ep. 22, 30) iz 384. n. e. pripovijeda Jeronim kako se prije vise go­dina bio zaputio iz Rima u Jeruzalem da bi se u halkidskoj pustinji posvetio asketskom zivotu. Sa sobom je ponio i svoju knjiinieu: postio je, kaze, a Citao Cieerona; nakon besanih noCi cesto je uzimao u rnke Plauta, a kad bi nakon te lektire posegnuo za proroeima, zgrazao se zbog neugladenosti njihova stila. »1 jer slijepim oCima ne vidjeh svjetlosti, miSljah da tome nisu krive oei nego sunee!« - rijeCi su pune samoprijekora, nakon kojih slijedi seena koja nas ovdje zanima. Obuzet unutarnjom groznicom, zanio

.J cr(JIl in! 205

se Jeronim duhom u ekstaticnom snu pred sud Boiji; na pitanje, tko je on, Jeronim odgovori: "Krscanin«, a Sudae mu rece: "Lazes, ti si cicero· novae, a ne krscanin (u latinskom izvorniku: "Ciceronianus es, non Chri­stianus«), jer gdje je tvoje blago, ondje ti je i sree«. I na to se Jeronim - sve u snu - pokajao, zaklevsi se da nikada vise nece posezati za knji­gama poganskih autora!

'Grgur Veliki i pisari. Korice knjige od slonove kosti, 10. st. Grgur, papa od 590. n. e., inace veliki organizater samo­stana i skriptorija u njima, bio je zestok protivnik po­ganskih pisaca rimskih, da se ne bi odvracala misao od Biblije i krscanskih autora.

Zakletvi nije mogao do kraja ostati vjeran. U istoj poslanici, sarno jedno -poglavlje prije navedenoga, Citamo i ovo retoricko pitanje: »$to ce Horacije s psaltirom, Vergi}ije s evandeljima, Ciceron s Pav,lovirn poslanicama?« Ostra opozieija dvaju svjetova, d\'iju kultura uma i srea, kao da je prijetila da isklju­ci jednu, starn, pogansku kulturn, a zadovolji se sarno onom novom. No ta prijetnja nije vise u Jeronimovo doba ni u Jeronima samog realna. Jeronim ce ostati jednako gorljiv krscanin i jednako odusevljen privd:enik Cicerona: .dokazuje to cijeli njegov Zivot - tll. katolicka ga erkva ubraja u erkvene uci­telje i slavi ga kao sveea; dokazuje to ejelokupan njegov opus - tll. on je, s

206 Rimska knjizevnost

Augustinorn, nakon Kvintilijana i prije Petrarke, najutjecajniji ciceronovac u Evropi. Medu njegovirn najveCirn postovateljirna bit ce i Erazrno Rotter­darnski.

Je Ii ipak, rnozerno se zapitati, Jeronirn sarno izdvojen slucaj ili je on izraz opce klirne u nekirn razdobljirna i utjecajnirn krugovirna kdcanskim? Od­govor je potvrdan, u prilog odredena pozitivnog stava prerna nacionalnoj rirnskoj kulturi. Cjelokupna naime povijest rukopisne tradicije navodi na zakljueak da se tijekorn stoljeea u krilu krscanske knjizevne pub like rimske i u shvacanju i postupcima nemalog broja knjizevnika, gramatieara, egze­geta i prepisivaca gojio iz raznolikih motiva, doduse - odnos iIi ispunjen postovanjem iIi bar podnosljiv i kriticki objektivan prerna onoj knjizevnoj rijeci rimskoj koja nije nadahnuta krscanskom vjerom ili joj je cak suprot­na. U svakorn slueaju, odnos koji je nemalo pridonio da se ocuvaju neka knji· zevna djela. Ta konstatacija, meautim, nikako ne moze iskljuciti onu na­prijed iznesenu tvrdnju 0 odbojnosti iIi cak svojevrsnoj razaralackoj sill koja je, u ime iste krseanske misli, bila uperena protiv vrednota tradicional­ne rimske kulture.

A sto se tiee Jeronima samog. navest cemo jos ovaj podatak koji je upra­vo dragocjen za razumijevanje njegova udjela i za ocjenu njegova utjeeaja u cuvanju rimske knjizevne bastine: u jednoj polemici Rufin ce ostro prigo­voriti Jeronirnu sto je u svojem samostanu nekim monasima dao prepisivati Cieerona i vrlo im skupo placao za to!

Za nasu je temu od prvenstvene vaznosti upravo J eronimov osobni ut­jecaj, poddavan u tijeku stoljeea autoritetom crkvenog ucitelja i izvanred­nog umjetnika rijeei. Visoka filoloska sprema i vrsnost stilskog umijeca, ta­lent prevodioca i vehemencija temperamenta, uz sirinu intelektualnih inte­resa i osebujnost zivotnih okolnosti - sve se to steklo u Jeronimovoj lieno-­sti, ostavivsi neizbrisive tragove u evropskoj kulturi.

Upozorimo na jedrnu ,dr.ugu &truju u 4. st. n. e., idejno suprotnuk!rscan­skoj, ali za oCuvanje rimske knjizevnosti prethodnih razdoblja kudikamo zna­cajniju od krscanske. To je u drugoj polovici stoljeca krug najuglednijih predstavnika staroga plemstva rimskog, i to zestokih poklonika nacionalne vjere i povijesne velieine rimske. Upravo na tlu sjeverne Italije, gdje je tada politicki i knjiZevni zivot bio vrlo bujan (od kraja 3. st. n.e. i careva je reziden­cija bila u Milanu), zbio se - da kazemo s E. Nordenom posljednji cin dramaticne borbe izmedu helenizma i krscanstva. Na celu nacionalno svjesne manjine u senatu, koja se i na kulturnom planu pokusavala suprot­staviti plimi krscanskog utjecaja, bio je Kvint Aure1ije Simah, aristokrat,. 391. i konzul, govornik Cija je slava daleko prelazila granice Rima, 0 kojemu cak i krscanski protivnici govore gotovo kao 0 novom Ciceronu. U Simahovu krugu sustavno su se priredivala, i to prema pouzdanijim starim rukopisi­rna, izdanja rimskih klasika, posebice Livija i Vergilija. Stoga, taj je rad to­liko vazan da ga u tekstoloskom i knjizevnopovijesnom pogledu ne mozemo· dostatno visoko ocijeniti.

U 4. st. n. e. bilo je u Rimu 28 javnih knjiznica, uz niz privatnih knjiz­nica u spomenutorn Simahovu krugu i veCih fondova u erkvenim srediSti­rna, npr. u Rimu, Ravenni i Veroni. Pouzdano se zakljucuje da je oko 500. n.e. jos bilo rnoguce dobiti prijepise veCine rimskih autora.

Rukopisna tradicija 207

Tijekom 6. st. n. e. srusili su se i posljednji ostaci onoga sto se zvalo Za­padnim rims kim carstvom. Za cjelokupnu povijest rukopisne tradicije u tim burnim vremenima na pragu srednjega vijeka izvanredno je vafna bila ulo­ga Kasiodorova. Senator i dugogodiSnji savjetnik ostrogotskoga cara Teode­rika, Kasiodor se povukao iz javnog zivota ne dugo nakon 540. na svoja imanja na krajnjem jugu ItaJije i ondje osnovao samostan (Vivarium), gdje je skupio velik broj rukopisa iz cijele Italije. Znacajnost se njegova za kulturnu povijest evropsku prvenstveno sastoji u tome sto je, uz vlastit knji­zevni rad, benediktinskom redu osnovao ga je Benedikt 529, sagradivsi sa­mostan na Monte Cassinu (Mons Cassinus) na rusevinama Apolonova hra­rna u zadatak stavio siru, slobodniju duhovnu djelatnost, tj. proucavanje i prepisivanje rukopisa. Kasiodorova se djelatnost nadovezuje, s jedne strane, preko Benedikta i Kasijana (za samostane u Galiji) na Jeronima i, s druge, na egzegetske skole grekog i sirijskog Istoka. Sarno takvoj sarnostanskoj orga­nizaciji Kasiodorovoj i Monte Cassinu kao rasadiStu valja zahvaliti sto je benediktinski red po samostanima, koji ce se u srednjem vijeku osnivati sirom Evrope, njegovao znanstveni rad. I da nije bilo takva prepisivalackog rada po knjiznicama i skriptorijima, jos bi vise djela anticke bas tine bilo zauvijek netragom nestalo u ona dva najteZa stoljeea, izmedu 550. i 750, prije karolinske renesanse.

PonovtThi proovat kinjdzevnog Ii znanstvenog rada na dvoru Karla Velikoga, osobito pri kraju 8. i na pocetku 9. st. n.e., znaCio je i novu zoru klasika pro­slosti: bio je to ujedno najkriticniji i najodlucniji trenutak u transmisiji rimske knjizevne bastine. Jer vrlo mnogi rimski autori ostali su nam sarno u rukopisima iz 8. i 9. i prve polovice 10. st. n.e., a i onome sto imamo iz kasni­je rukopisne tradkije pretpostavka je u tim razdobljima.

Safmemo Ii dakle glavne faze u povijesti tradicije latinskih autora antic­ki:h, nati cerno ih za razdobLje k~e anllike 3. ranog srednjega v~jeka u ovi- . rna, meausobno povezanima: pripremanje pouzdanih tekstova u krugu rim­skih aristokrata oko Simaha i kasnije od 4. do 6. st. n.e. (bez kojeg se kon­teksta ne mogu do kraja povijesno protumaciti ni Kasiodorove zasluge); Ka­siodorova samostanska disciplina; propaganda irskih i anglosaskih rnisio-­nara; klasicizam karoIinskog razdoblja.

A u cjelini uzevsi, srednji se vijek, posebke sarnostani u ItaUji, Francus­koj i Njemackoj, bolje brinuo za staru knjizevnost negoli su to Cinila posljed­nja stoljeca ant ike.

U osvit humanizma posto je vee bilo proteldo tisucljece i po od pocetka rimske knjizevnosti i osamsto godina od njezina kraja Petrarca i toliki njemu slicni odusevljenici sirom ce Evrope groznieavo tragati za rukopisirna rirnskih pisaca, prepisivati ih, komentirati. Auctores su iznijeli pobjedu nad artes. Kontinuitet tradicije klasika na Zapadu ponovno je u potpunosti osi­guran. Upravo djetinjska radost u susretu sa svakim kodeksom nikada nije bila i nece se ponoviti tako cista i tako plodotvorna kao u to doba renesan­sno: nadahnuca drevne proslosti kao da su se u svijesti i osjecanju hurna­nista stapala sa sadasnjoscu, a sadasnjost se vizionarski obracala buducno-­sti moderne Evrope. I nije sarno latinska Muza vodila pero humanista: u ognju rimskom kovalo se tada i orufje knjizevnog izraza na narodnim je­zicima evropskim. Da su knjizevnost i jezik rimski duboko ugraaeni i u te­rnelje kulture Hrvata, koji su u kolu s ostalim narodima bili i dionici i su­tvorci preporoda, ne bi trebalo ovdje posebno ni spominjati.

208 Rimska knjizevnost

Rimska knjizevnost prema qrckoj

Je Ii rimska knjizevnost sarno grana na grckom stablu ili je posebno stable u jstom v06njaku? Bez sU1ThI1lje, ovo drugo.

Staro je to pitanje gotovo dva i po tisucljeca. Rodilo se zapravo i namet­inulo u 3. st. prije n.e. kad je liZ grcku, tada jedinu evropsku knjizevnost, .na pozornicu stupila jos jedna: rimska. Ima smisla i danas odgovarati na takvo pitanje u nekim nacelnim okvirima, jer su se u naeinu kako se ocje­njivao odnos rimske knjizevnosti prema grckoj prvi put u Evropi i vrlo ostro prelamale prednosti i aberacije komparatistike.

Ocigledno je da od konkretne ocjene svakog pisca posebno i stilskih raz­·doblja u cjelini prvenstveno zavisi stav prema medusobnom odnosu rimske i grcke knjizevnosti. Ali i od nacelnog stajaliSta 0 odnosima dviju knjizevnosti zavisna je u nemaloj mjeri interpretacija pojedinaca i pojava u jednoj od njih, odnosno evropskih knjizevnosti prema grckoj i rimskoj.

Grcka i rimska knjizevnost jesu za Evropu uzorne knjizevnosti. Uzorne kako svojim »unutarnjim« razlozima, koji se ticu tematike i topike, metrike i stilskih postupaka, tako i »vanjskim«, koji se ticu naCina kako se mlada knjiZevnost i jezik, kasnije razvijeni, ugledaju u stariju.

Govori Ii se 0 uzornosti grcke knjizevnosti za rimsku, nliZno je, medu os­talim, svakako uklopiti: problem izvornosti rimske knjizevnosti i s njim usko povezan kriterij vrednovanja, i ocjenu tzv. posrednicke uloge rimske knjizevnosti i posebitu uzornost njezinu za Evropu.

Pitanje je sada: valja Ii stupanj izvornosti rimske knjizevnosti prosudi­"ati iskljucivo iii pretciito na temelju izjava sto su ill 0 prvenstvu knjizevnosti davali neki rimski autori, a u novijoj Evropi romantieari, pose­bice njemacki, iii pak moramo kompleksno motriti sav tijek rimske knjizev­nosti od 3. s1. prije n. e. do 6. st. n. e., dakle u rasponu od osamsto godina. Oeigledno, pravi se odgovor nalazi jedino u pomnjivu odmjeravanju unutar­njih zakonitosti razvoja rimskog. Danas je kritika sklonija umjesto 0 izvor­nosti govoriti 0 spontanosti. tj. 0 mogucnostima Rimljana da, unatoc obi!­nim poticajima grckim, iz vlastitih pobuda knjizevno stvaraju.

Znaei Ii takav pristup zaobilazenje pravoga stanja, cak prikrivanje istine?

Prijepora doista nema oko toga da su se u Grka prvi put bar za ovaj nas evropski kulturni krug - izvorno pojavila tri pjesnicka roda (epika, Ii­rika, drama). I ne sarno u tim rodovima, za koje ce Goethe smatrati da su jedina tri prava prirodna oblika pjesniStva, nego i u filozofiji, govorniStvu, teoriji retorickoj i poetickoj, historiografiji, razotkrili su Grci svijetu neke temeljne raspone Ljepote i Znanosti.

Ali spor je nastajao tek onda, a ima mu tragova i danas. kad su se te tri "Naturformen der Poesie« pOistovjetile s magistralnim ostvarenjima grckim. I zakljueak se uvijek nametao ovaj: buduCi da su grcka djela najuze srasla s blti tih rodova, odnosno ti su se rodovi najprije i visoko umjetnicki oCito­vali u grckim djelima i piscima, grcka su ostvarenja nenadmasena, pa onda i nenadmasna. Krug se tu zatvara: prvenstvo i izvornost poistovjecuju se s vrijednoSOu, sto je '\Ido cestD d biJlo, a v:r.ijednost se u\'jetJuje izvornoscu i pr­venstvom, sto pocesto nije posrijedi.

Rimska knjizevnost prema grckoj 209

Doduse, knjizevni su rodovi i vrste u antici trajaIi i snagom konstante pogotovu u teoriji, au nekim odrednicama uvijek i u praksi. '

No istovrsnost, a prema tomu i sumjerljivost estetska npr. Eneide s llija­dom (i Odisejom), moze Ii se provesti samo na tipoloskoj razini junackog, odnosno junacko-pustolovnog epa? Zar Eneidu od Homerovih epova dijeJi samo vremenski· razmak od sedamsto godina? Nije Ii idejna razina Eneide kao individualnog Vergilijeva ostvarenja jednako relevantna za sumjerlji­vost kao i razina tipoloska, dakle Vergilijeva ostvarenja kao cjelovite pjes­nicke svrhovitosti u tematsko-motivskim sklopovima, u viSeznacnoj simbo­lici likova, epizoda i sveukupne kompozicije, u konotativnosti jezicnoj?

Razlikovanje oblikovnih konvencija jednog roda i onoga sto se njime iz­rice metodoloski je, cini se, najkraCi put do onoga sto za rimskog pisca znaci odnos, i to drukciji odnos, prema tim oblicima grckim. Odnos elastic­niji, »otvoreniji", pa i takav da u preuzetim oblicima funkcioniraju nove 050-

bitosti u novom spoju. U tom je smislu rimska knjizevnost i po oblicima stva­ralacka (Bieler).

Ne bi trebalo spominjati velike stvaraoce rimske u nasJijeaenim rodovi­ma i vrstama kojih od Plauta do Boetija ima nekoliko desetaka sto su se traj­no ugradili u fundus evropske knjizevnosti. Radije skrecemo pozornost na rodove iii vrste koji su iznikli iskljuCivo, iii gotovo iskJjucivo, iz rimske knji­zevnosti, npr. satiru (Horacije, Juvenal; satira je i prema Kvintilijanu tota nostra, dakle potpuno rimska), Propercijev tip ljubavne elegije, pjesnicku poslanicu i prozno knjizevno pismo (Horacije; Seneka, Plinije ML;Jeronim), epigram (Marcijal).

Stirn u uskoj vezi na poimanje izvornosti i vrijednosti rimske knjizevnosti nije mogao ostati bez utjecaja obicaj koji se vee od 4. st. prije n.e. uvri­jezio u Grka, postavsi nerijetko i manirom sto su Rimljani brizno nastavljali

obicaj, nairne, da se istiee izumitelj, zacetnik u nekom knjizevnom rodu iii vrsti (Grci ga zvahu heuretis, Rimljani inventor). Tako se u Grka isticao Ho­mer za epiku, neki liricari klasicnog razdoblja, tragicari, zatim zacetnici u govorniStvu, filozofiji, basni itd., koje su se korespondencije dosljedno nastav­Jjale u Rimljana, i to s uvijek nazocnom i isticanom dilemom izmedu tak­maca (aemulatores) i pukih oponasatelja (imitatores). I upravo je za taj Ero­blem izvanredno karakteristicno jedno mjesto iz Horacijevih Poslanica (f, 19, 24-25): u polemici sa svojim kriticarima rimski pjesnik istice da je, uvevsi jambografsku vrstu u Rim, nasljedovao Arhiloha u metru (numerus) i 'to­nu (animus), ali su tematika (res) i jezicni izraz (verba) njegovi; u obranu svo­ju dodaje jos: i Sapfa i Alkej posluziJi su se Arhilohovim ritmovima, ali im nitko ne osporava pjesnicku invenciju.

Gotovo bi se ta zaostrena formulacija Horacijeva mogla primijeniti ge­neralizirano na sve slicne situacije u Rimu.

Medu bezbrojnim izjavama, sto ih Rimljani izricu 0 sebi i usporedbi s Gr­cima, vrijedi se zaustaviti na dvjema.

Prva je takoder Horacijeva, opcepoznata: »Graecia capta ferum victorem <:epit et artes j Intulit agresti Latio ... « (Epist. 2, I, 156-157: Osvojena Grcka Dsvojila je surova pobjednika i unijela umjetnosti u seljacki Lacij). Postav§ krilaticom za pojam vjeenog duga rimske kulture Grckoj, uz dodatak pri­mjerice i: "Vos exemplaria Graeca / Nocturna versate manu, versate diurna«

14 Povijesi svjetske knjizevnosti

210 Rimska knjizevnost

(Ars poet. 268-269: Vi primjere grcke listajte noeu, Iistajte danju ... ), imala je ta tvrdnja pjesnikova u prebrojnih interpretatora oznacavati sarno jedno: Grci su apsolutni uzori (exemplaria), i one sto Rimljani jesu i sto mogu biti jesu sarno po Grcima. A sto ako tu izjavu interpretiramo kao sublimaciju rim­ske samosvijesti, samosvijesti stvaraoca koji ee ne krijuCi ni najmanje pri­snu sazivljenost svoju i svog naroda s kulturom grckom zavrsnu pjesmu 3. knjige svojih Pjesama zapoceti: Exegi monumentum ...• i u istoj pjesmi istaknuti: Non omnis moriar! Stoga, kao da tvrdi pjesnik: ja sam aemulator, za Rim i potomstvo i inventor, nikako imitator. Imao je pravo: za Rim i Ev-ropu inventor! .

Druga izjava, po nastanku nesto starija i manje poznata od Horacijeve, glasi: »Apographa sunt, minore labore fiunt; verba tantum aHero, quibus abundo.« Njome je Ciceron (u pismu Atiku 12, 52) sam ocijenio - pomalo po­zerski neke svoje filozofske spise. U slobodnijem prijevodu znacila bi ta recenica: »Ti su spisi parafraze (iIi: kompilacija), malo mi je truda za njih trebalo; moja je samo stilizacija.« Osvrcemo Ii se sarno na prvi dio (apographa

kompilacije) , reCi cemo: eto, sam Ciceron proglasava sebe kompilatorom grckih filozofskih tekstova. I u tome ima istine. No promatra Ii se cjelokup­nost opusa govomikova i u njemu bogat retoricko-teoretski ,ad, natopljen svojevrsnom filozoficnoscu (kao sto su i filozofski spisi u najpozitivnijem smislu retorizirani), dobiva se drukcija slika: tvorac rimske filozofske proze i filozofske terminologije - sto mu nitko ne osporava - Ciceron ne postaje po tomu i mislilac izvornoga filozofskog sustava; ali da ima u sveukupnosti Ciceronovih retorickih i filozofskih djela jedna zajednicka, sarno za Cicerona u cijeloj antici tipicna misaona usmjerenost, uz to izricito antidogmatska, Ci­njenica je koju takoder nije lako osporavati. A drugi dio gomje izjave (verba tantum attero .... = dodajem sarno rijeCi ... ), dakle: moje su u tim filozof­skim spisima sarno rijeCi, stilizacija. stilska obradba je li to Ciceronova skromnost iii kompleks manje vrijednosti? Ne, jer od suviSka skromnosti Ci­ceron doista nije patio! Ali sto rijecima, jezikom, moze postiCi, do kojih mu je tajna i racionalne i emocionalne funkcionalnosti prodro, po cemu mu je malo koji medu svjetskim prozaicima ravan - toga je Ciceron duboko svje­stan.

Latinski jezik: jedan od kamenova medasa cjelokupne kulture evropske. Razigrao se on u bljestavim bojama i socnosti pucke i govorene intonacije vee u Plauta, nastavljajuci se u takvoj obojenosti tek nakon tristo godina u Petronija i djelomice u prozi krscanskih pisaca rimskih. Ali vee u Scipionovu knjizevnom krugu sredinom 2. st. prije n. e. jasno se nazire teznja za stro­gim uoblicavanjem knjizevnog jezika, koja ee teznja u klasicitetu Cicero­nova i Cezarova doba zadobiti snagu norme, presudnu za najveCi dio latin­skoga knj.izevnogizraza sve do kiraja antike: Latinitas je imala biti i ostati pura oratio, jer je logos uklopljen - na planu lingvistickom, u jezicnoj um­jetnosti kao najviSi eksponent ideje humanizma (humanitas). A rimska se virtus stapala s tim pojmom humanitas koji kompleksno obuhvaca punu Ijudskost individuuma u svim njegovim konkretnim drustvenim odnosima.

Kada Norden istice da je ideja humaniteta, koji ce postati jednim od naj­vaZnijih kultumih cimbenika, u krajnjoj Iiniji fini cvijet aticke kulture, oci­gledno ne misli osporiti da ce humanizam i kao pokret i kao gradanska ideja

Nacionalni duh u rimskoj knjizevnosti

biti tijesno veza~ uz Ciceronovo ime. I jos nesto: cieeronizam od Petrarke ?O ~9. st. ,ne m?ze se: kako su .nek,i .h~jeli, s.v0diti sarno na Ciceronov jezik 1 stlL U clc~romzmu Je, pod nelzbnslvun dOJmom Ciceronove Iicnosti i sve­uk~pno~~ nJ~gova opusa, sadrZan i svjetonazor (eklektican, aIi rekli smo vee 1 Izrazlto antIdogmatican), dubok osjecaj za pravdu i za tradicionalne vred~o~~. ~stets~a dos~jedn~st i tanana.odgovomost prema napisanoj i izgovo­~e~oJ .nJ~cl. U clceromzam Je dakako, 1 to vrlo duboko, ukIopljen i Ciceronov Jezlk 1 std.

. Gledajuc~ ': cjelini Ciceronovo knjizevno (pa i zivotno) djelo, moramo sarno Jedn? utvrd~~I: ?em~ u Cicerona retoricke opozicije izmedu res i verba, nema rascJepa kOJI .. bI sr:no. ,?povrgavati duboku sadrZajnost svakog izricaja, sinta­gm~: l?t~nacIJe rec.~~:cne. Tako i Horacije shvaca verba, izraz (v. Pjesnicko umIJe:~ I ?e~e knJlzevne poslanice) sacrarium, svetiSte, nazvat Ce Tacit ~or~cIJev JeZlk! tako ce i Augustin rijeci usporediti s izabranim i skupo­cJemm posudama (vasa Zecta et pretiosa).

. J,e Ii ,: .. zablu~i K. BiicI;ner kad C:~ceron?v dijalog De re publica drzi naj­o,ngmalmJlm pn~azom misaonog sVIJeta Clceronova i - uz Horacijeve tzv. nm~ke ode (prvih 6 u 3. knjizi) i Vergilijevu Eneidu - najvisim izrazom ~aclOnalnoga duha u rimskoj knjiZevnosti? Bas ta tri djela kojih se rim­IJ~nstv~ ocit~ ne moze traziti u posudenicama od Grka! A n~ moze se rim­SkI ~.aclOnalm duh prv.enstveno traZiti ni u vecem iii manjem broju izravnih alUZ1ja na dru~tvene .1 neposredn~ politicke prilike u Rimu pedesetih 00-n?sno dvadese~ih .godma 1. st. pnJe n. e. Jasno je naprotiv da su u ta tri dJela usredotocem, naglaseno povezani, i pojmovi starorimske virtus i zna­cenJe rel~gio i izricita okrenutost prema kultumim, filozofskim i aktualizi­r?mm mltsko-legendamim, a to znaci drustvenim, preokupacijama Rima i :lmsk~g.~. Sto.g?, unatoc b~?jnim o~~onima 5to . su ih i Ciceron, i Horacije, I .yergIhJe ?~sli u Grka, Buchner mJe u zabludl. Morao je mozda sarno jos VIse nagl.aslh sa:t~vnic~ j~zika i 'p.si~ol?sko-misaonih konotacija, koje teku ne sarno lZ »sadrzaJa« u Jezlk nego lIZ Jez1ka u »sadriaj«.

y .tom bis~o smislu tumacili R. KaticiCa kad u ime nacela suvremene lin­gvlshke tvrdl da u pojmu jezika nije obuhvacena sarno struktura izraza ne­go, sasvim jednako, i struktura sadrZaja. U nasa tri djela, rodom i temati­kom tako. razlicita, doista je sarno jezik one sto zdruZuje, koncentrira, razno­vr~~o ~. Istov:sno: rimljanstvo i latinstvo ovdje sudjeluju u igri maste i zbIIJe, elme C1ce,~on ka.~ da n.asl~cuje st? Ce ~stvariti Horacije i Vergilije. D~b?ko. ~ te~elJImav nJlh~va JezIka, u nJegoVOJ oblikovno-sintaktickoj i sa­drz~Jr:oJ ~ezgn, P?lozena J.e perspektiva proslosti, sadasnjosti i buduenosti. Latmltas I Romamtas stoplJene su u jedno,

Mozda c~ sada biU jasnije zasto smo na jednoj od prethodnih stranica uz posredmcku ulogu rimske knjizevnosti stavili oznaku: »takozvana«. Ne doista zbog toga sto rimska knjizevnost ne bi bila posrednicka: ona je svoju ~logu ~os:edovanja umjetnickog, misaonog i civilizacijskog izmedu Grcke 1.s.rednJovJekovne, odnosno modeme Evrope obavila potpuno i casno. Sta­VIh smo medu navodnike posrednicku ulogu zbog toga sto smo U onom kontekstu mislili. na istraZivace rimske knjizevnosti koji su joj, posebice u 19:, :t., osporavah,. cak i posve odricali, samostalnu vrijednost. PrebacujuCi teziste na posredmstvo, takvo se istrazivanje pitalo vecinom sarno 0 tomu ~oli~~ je p:~lagodljivost Rimljana na grcke teme i knjizevne rodove i kakav Je ucmak njIhova posredniStva u Evropi.

14*

212 Rimska knjizevnost

Kao grcka knjizevnost, i rimska je bila za Evropu uzorna. Nikad nije bilo prijepora, nema ga ni danas, da je grcka knjizevnost uzorna. Nikad ta­koder nije bilo prijepora, nema ga ni danas, da je rimska knjizevnost u po­vezanosti s grckom - nazivali mi tu povezanost antickom knjizevnoscu, grcko-rimskom kulturom iii bilo kako drukCije - uzorna. No sporno je po­cesto bilo, katkada je tako i danas, je Ii rimska knjizevnost posebito uzorna: ne protiv grcke uzornosti, ali i bez nje.

8to razumjeti pod posebitom uzornosti rimske knjizevnosti za Evropu? Mislimo na Cinjenicu, koju nijecu iii mirnoilaze oni sto rimsku knjizevnost pro­matraju iskljucivo iii pretezno u vezi s grckom, da u svijesti Evrope od sre­dnjega vijeka i pogotovu od humanizma, primjerice Plaut i Terencije djeluju prvenstveno, cesto iskljuCivo knjizevnim kvalitetam~ svoga teksta, a ne kao »prenositeiji« nove aticke komedije; Vergilije majstorstvom svog umjet­nickog izraza i svojom koncepcijom epskoga, a ne kao »cuvateij« Homerova epskog stila; Seneka kao filozof tipicno rimske stoicke usmjerenosti i kao tragicar osebujnih kompozicijskih zahvata i psiholoskih konotacija, a ne kao nastavljac grckoga stoicizma i grcke, posebice Euripidove, dramaturgije, itd. To se tice i knjizevnih rodova, naslijedenih iIi u Rimu nastalih.

Samosvojne, dakle, vrednote rimske knjizevnosti rasle su tijekom stolje­Ca ne sarno u plodnu dodiru s grckom kulturom nego i iz vlastite, spontane zivotvornosti.

Spomenimo uz te unutarnje vrednote jos nekoliko cimbenika koji su tvo­rili posebitu uzornost rimske knjizevnosti za Evropu.

Svakako je jedan od najvaznijih univerzalnost njezina, kako u tematskom i idejnom srnislu, tako i u jezicnom (sto nije lako odvajati jedno od drugoga): prostiruCi se, i jezik i knjizevnost, osobito od doba Cars tva, od Italije i sje­verne Afrike do Atlantika, rimska knjizevnost i jezik cuvaju, s jedne strane, centripetalnu snagu rimskoga i, s druge, omogucuju difuznost odjeka, kojom ce se poput rijeke ulijevati u srednji vijek i kao bujica narasti za humanizma.

Na jos je jedan poseban nacin rimska knjizevnost uzorno djelovala: djeio­val a je kao ziv i nadasve poticajan primjer kako jedna knjizevnost moze pri­hvacati vrednote prethodne kulture, prihvaca·ti ali ne i sarno reproducirati, primati utjecaje ali i preporadati zatecene oblike, teme i izratajna sredstva, stvarajuCi dalje i novo iz sokova vlastita jezika, vlastita narodnog duha i ne­ponovljivih drustvenih i psiholoskih okolnosti. Cinjenica je da i takva vrsta uzornosti jasno govori i 0 posebnoj vrednoti rimske knjizevnosti, tj. ne go­vori sarno a onim knjizevnostima za koje je uzorna, nego govori i a njoj koja je uzorna.

ReCi cerna dakle: rimsko je posredniStvo izmedu Grcke i Evrope neosporivo i veoma znacajno; osporiti valja samo tendenciju, danas doduse vrlo rijetku, da se posrednicka uloga rimske knjizevnosti istice umjesto imanentnih estet­skih, misaonih vrednota izniklih·na tlu Rima i njegove knjizevnosti.

Cini se po svemu da smo danas ipak liseni i aprioristicke grekofilije i apri­oristicke romanofilije: prve, koja se od Winckelmanna i romanticara, pogla­vito njemackih, do njemackih filologa 19. st. razvijala i u grekomaniju; dru­ge, koja je s izrazitim crtama romanomanije od Scaligera (sred. 16. st.) go­tovo dva stoljeca vladala Evropom, zaddavajuCi se uporno u nekih roman­!'I~ih fil010ga 19, djelomice j 20. ·stoljeca.

Rimska knjizevnost prema grckoj 213

Nismo, dakle, robovi predrasuda prema kojima bismo - sjetimo se opet Scaligera - apsolutnu prednost davali Seneki pred grckim tragicarima iii uzdizali Vergilija kao »kralja pjesnika« pred Homerom, »majmunom pri­rode«. Podjednako, takoder, jednostranim smatramo odusevljavanje neokla­sicista dostojanstvenoscu i Cistocom linija, velicinom i mirnocom grcke urn­jetnosti, kao i zanose romanticara za prirodnom, zdravom, iz »narodnog du­ha« izniklom poezijom Homerovom nasuprot laznoj, otrcanoj, oponasatelj­skoj itd. poeziji helenistickoj i rimskoj.

Za opCi zakljuCak 0 nasoj temi plodotvorno je promotriti kako se primje­rice u interpretaciji Vergilija i Horacija prelamaju sve dotadasnje dileme i kako ih upravo njemacki filolozi 20. st. uspijevaju istrgnuti iz spona ropske vezanosti za grcku kulturu.

Nairne romanski, engleski i slavenski, posebice zapadnoslavenski, istrazi­'\raci nisu nikad izgubili prisniji dodir s Vergilijevom umjetnoscu. Zato je to zanimljivije da su upravo Nijemci, koji su pocesto pokazivali odbojnost pre­rna njoj, napravili odlucan preokret u istrazivanju i interpretaciji Vergili­jeve epske tehnike, u tumacenju umjetnickih tendencija iz Vergilija samog, u promatranju jedinstvenosti i povezanosti Vergilijeva opus a, osebujne osje­cajnosti u njemu.

Slicna je mijena ostvarena i u interpretaciji Horacija. Od prijasnjih sta­dija, u kojima je prevladavao postulat grckoga motivskog i stilskog izvo­rista, divljenje prema ocuvanosti misaonog i umjetnickog kontinuiteta iz­medu Grka i Horacija, nastupio je zaokret prema istraZivanju unutarnje adap­tacije, prema mjeri kojom je rimski pjesnik mnogobrojne poticaje podvr­gao svojem i rimskom pjesnickom etosu, pretopio ih u rimsku pjesnicku tradiciju i aktualne krugove problema Augustova doba.

Na jednom mjestu svoga znamenitog eseja Sto je klasik? (1945) kaze T. S. Eliot: »Krv je evropske knjizevnosti latinska i grcka, i to ne kao dva susta­va optoka nego kao jedan, jer preko Rima moramo doCi do traga nasega grc­kog ocinstva.« Moze se uciniti da se ta Eliotova teza 0 grckom ocinstvu pokla­pa s Wilamowitzovom 0 rimskoj knjizevnosti kao kceri grckoj. No cjelo­kupan kontekst razmiSljanja engleskoga pjesnika i kriticara, kojemu je to­liko stalo da naglasava univerzalnost rimske knjizevnosti i latinskog jezika i da proglasi upravo Vergilija klasikom cijele Evrope, ne dopusta da ga po­istovjetimo s kontekstom razmisljanja njemackoga grecista. Jedno je naime preko Rima ulaziti u tragove grckog ocinstva, a drugo je u Rimu traziti otiske grcke. Ovo drugo bez dvojbe nije Eliotova misao.

o polazistu je, dakle, rijec: ako uocavamo skupnost i osobnost rimske knjizevnosti, i u povijesnim relacijama i u formalno-estetskim kriterijima, onda i njezin odnos prema grckoj knjizevnosti nije prva, nego jedna od sastavnica za odgovor na pitanje: »Kako funkcionira rimska knjizevnost?«.

Na takvoj razini promatranja mnogi su rimski pi sci sarno imitatores, kad i ne misle tako, ali mnogi su aemulalures, kad i nisu do kraja toga svjesni. Neka pak rimska razdoblja, neke knjizevne vrste i skupina snaznih stvara­laca iz svih stoljeca jesu - invenLOres, u punini znacenja za rim sku i dubini zracenja za evropsku knjizevnost.

214

Prvo iIi uvodno razdobIje: do 240. prije n. e.

Rimska knjizevnost

sto se ovo razdoblje, koje obuhvaea punih pet stoljeca od osnutka Rima do sredine 3. st. prije n. e., cesto i1aziva i pretknjizevnim, razlog je sarno taj sto su Rimljani i drugi prema njima za sluzbeni pocetak rimske knjizev­nosti uzimali godinu 240. prije n. e. Prema tomu je onda sve prije toga da­tuma - pretknjizevno, dapace neknjizevno: aetas barbara et inculta (bar­barsko i neugladeno doba) ili pueritia, infantia (djetinjstvo, nejaka dob) zva­Ii su ga Rimljani. lz toga nije tesko zakljuciti dvoje: u tom razdoblju nije bilo jednog iii vise individualnih stvaralaca ili vaznijih anonimnih djela ko­ja bi stvarala dojam razgranatoga knjizevnoga rada; knjizevnoseu, dakle i umjetnoseu, smatrali su prvenstveno iii cak iskljucivo djela pismeno fiksi­rana (iitterae, doslovno: slova, zvali su Rimljani knjizevnost, prema cemu se onda u svim evropskim jezicima naziva literaturom odnosno knjizevnoseu say umjetnicki rad izrazen pismenima i veCinom sadrZan u knjigama).

A u ovom je razdoblju oCigledno rijec 0 usmenoj knjizevnosti koja nije bila sarno u slaboj cijeni u rimskih pisaca nego je bila i slabo predajom ocuvana, pa su je i zbog toga mogli slabije poznavati. Ne hi stoga bio sas­vim cudan taj naziv »pretknjizevno razdoblje«. Tek nije primjereno nameta­ti mu u interpretaciji svojstva, kojih nema, i oduzimati vrednote, kojih ima.

Ne mozemo, stoga, danas dijeliti misljenje romanticara, koje je ostavilo tragove i u nekih filologa u prvim desetljeCima nasega stoljeea, da sarno ovo razdoblje prije polovice 3. st. prije n. e. oznacuje rimsku izvornost, dakle da bi sve ovo sto je »pretknjizevno« bilo izrazito rimsko, narodno i izvorno, a sve sto je knjizevno, tj. od 240. prije n. e. i dalje, da bi bilo grcko, helenisticko, he1enizirajuee. ler niti je bas sve pretknjizevno izrazito italsko i rimsko, a jos je manje sve knjizevno - grcko. To je oCigledno iz onoga sto smo u prethodnim poglavljima kazali.

Sva ta stoljeea zastrta su nam zapravo maglom. Uz pojedinacne vijesti u rim'.kih filologa i povjesnicara, ocuvano nam je svega nekoliko cje10vitih tek­stova i pregrst ulomaka. I to je sve na temelju cega mozemo bar donekle rekonstruirati zacetke knjizevnosti u Rimljana, ocjenjivali ih mi sarno kao pismenost iii - sto je znanstveno ispravnije - bar neke od njih kao knji­i,evnost iii knjizevnosti vrlo blisko.

Narodnoj lirici, i to obredne tematike, pripadaju dvije pjesme. ledna je Arvalska pjesma (Carmen Arvale), nazvana prema prastarom sveeenickom zboru fratres Arvales (arvaIska bratovstina, arva znaci »njiva«) koji je tu pjes­mu-molitvu pjevao u ophodu, mjeseca svibnja, na cast boginje polja Dea Dia. Zazivaju se u pomoe zastitnici polja Lases (= Lares) i staroitalsko bozanstvo raslinja Marmar (= Mars). Prva dva stiha glase: »Enos, Lases, iuvate! I Neve lue, rue, Marmar, sin sin currere in pleores« (= Pomozite nam, Lari! I ne dopusti, Marsu, da se kuga i propast sruce na veCinu!), koji se svi ponavljaju po tri puta, a posljednji uzvik »Triumpe« pet puta. Arvalska pjesma pronade­na je na jednom natpisu u Rimu, zapisniku sa sastanka bratovstine iz 218. n. e. lake je prvotni tekst vjerojatno u tijeku vremena moderniziran, jezik

Prvo razdoblje: do 240. prije n. e. 215

pjesme vrlo je star, upucujuCi mozda na 6. st. prije n. e. Druga je ocuvana Salijska pjesma (Carmen Saliare) , koju su pjevali i u orliZju plesali Salijci {zato im ime od salire = skakati), takoder vrlo star sveeenicki zbor, u op­hodu na cast Marsovu u ozujku i listopadu.

Podrucju religioznoga (obrednoga) pripadaju i sva zaklinjanja (axamenta, indigitamenta), kao npr. stih »Adesto Tiberine, cum tuis undis« (= Pridi, bo­ze Tibera, sa svojim valovima), sastavljen u saturnijskom stihu (versus Satur­nius), kojemu je u prvoj polovici ritam uzlazni, a u drugoj silazni, a akcenatski princip, cini se, metricki preteze nad kvantitetskim. Nazvan prema staroital­skom seoskom bozanstvu Saturnu, saturnijski je stih bio jedini rim ski narod­ni metar, u kojemu je graden ne sarno diD narodnoga pjesnistva (tako i Arval­ska pjesma) i kasnije nadgrobni natpisi (npr. znameniti pohvalni natpisi obi­telji SCipiona, elogia Scipionis, iz 3. i 2. st. prije n. e.), nego ee u njemu i Livije Andronik prevesti Homerovu Odiseju i Nevije ispjevati ep 0 punskom ratu. Posve ee ga iz uporabe knjizevne istisnuti grcki stih heksametar, koji je u 2. st. prije n. e. uveo Enije .i jednom zauvijek ustalio u rimskom pjes­niStvu.

Molitve i caranja, poslovice i pravne odredbe, jayne izreke sveeenika i cino­vnika - sve su to Rimljani u starije doba obuhvaeali izrazom carmen (dobar je stariji hrvatski termin: rijek), dakle ne sarno one sto je u stihovima, nego sve sto je stilizirano u formulaicnom govoru (concepta verba). I doista u ne­tom navedenim vrstama narodnoga stvaralastva, osobito u poslovicama i mo­litvama, pa i u drugima kad nisu u stihu, razabiremo izriCitu ritmiziranost recenicnih dije1ova, aliteracije i ponegdje srok, ponavljanje pojedinih clanaka iii formula: ukratko, osobitosti ritmicke proze. Tek kasnije, i to pod grckim utjecajem, carmen je znacilo sarno pjesmu, spjev.

Od poslenickih pjesama i djecjih uspavanki, iako kasni}i rimski autori pret­postavljaju da su opstojale, takoder nam se nije gotovo nista ocuvalo. I o tuzbalicama za mrtvima (neniae) imamo vijesti u pisaca.

Medu epske i epsko-lirske narodne pjesme mozemo ubrojiti gozbene pje­sme (carmina convivalia), pjesme uz trijumf (carmina triumphalia) i ratnic­ke pjesme, u kojima se - kao i u spomenutim tuzbalicama - isticala sla­va predaka. 0 njima su nam takoder ocuvane vijesti u pisaca iii neke sli­cne tvorevine iz kasnijeg doba.

Neke su zacetke dramskih prikazivanja oznacavali fesceninski stihovi, dram­ske sature i. ate1ane. Fesceninski stihovi (versus Fescennini, prema faliskic­kom gradu Fescenniumu u Etruriji) improvizirali su se prigodom ratarskih svecanosti, kasnije sarno kao s\'adbene pjesme. ZaCinjeni su bili masnim salama, pa Horacije tvrdi kako je u njlima vee oCigledan »italski ocat« (lta­lum acetum), smisao Italaca za posalicu, lakrdiju. Povjesnicar Livije pove­zuje fesceninske stihove s pocecima rimske drame i tvrdi da su ih sudionici naizmjenicno dobacivali jedan drugome. To govori 0 dijaioskom obliku koji bi mogao biti star.

o dramskoj saturi (satura, rabimo i u hrvatskom taj oblik, za razliku od kasnije razvijene, posebne knjizevne vrste - satire, iako im je jezicno isti korijen, pa djelomice i tem~tika) imamo takoder ncsigurne vijcsti. Vjerojat­no su to bile improvizirane '~ene, uz pies i pjevanje, sadnajem raznolikije od fesceninskih stihova.

Prema oskickom gradu Atella u Kampaniji naziva se ate1ana (fabula Atel­lana, takoder i: ludus Oscus = oskicka igra), italska pucka Earsa, lakrdija, sadrZavajuCi i vulgarnosti i opscene dvosmislenosti, improvizirano izvode­na u obliku kratkih scena.

216 Rimska knjizevnost

lake ostavlja dojam umjetne rekonstrukcije, zanimljiva je jedna vijest u Livija (A u. c. 7,2). Nairne, uz atelan.u u kojoj. su predstavljali .~imski dani, rijee bi sada bila 0 profesionalmm glumclma. Prema stanJoJ Livije izvodi po?rijet~o toga iz 364., prije n .. e. kad .i~ Rimo~ ha~ala . pa su radi umilostlvlJenla bogova bllt pozvam etrurskI plesacL NJlhov se ntu­alni pies neQbicno svidio rimskoj mladezi, te su se takve scenske (ludi scaenici), u koje Livije ukljucuje i fescenine i saturu, stalno zadrzale u Rimu i bez izriCita povoda. I Livije tvrdi da je rijee histrio (glumac) etrur­skog podrijetla.

Osim neizravnih vijesti samo bJijedu predodzbu imamo 0 proznoj pisme· nosti, koja uostalom nije ni mogla imati neke knjizevne kvalitete, izuzevsi mozda klice knjizevnoga u nadgrobnim pohvalnim govorima (laudali01~es

funebres). SpomenimQ sarno vaznije sastavke u prozi: Ijetopise (annales), ko­je je iz godine u godinu sastavljao vrhovni sveeenik; sluzbene knjige (com· mentarii, libri) magi strata i sveeenickih kolegija; napokQn, senatske akte, ko­ji nisu bili namijenjeni javnQsti, a tek ee ih Gaj Julije Cezar iz politickih razloga objavljivati.

Jedini je evrst datum u cjelokupnom uvodnom razdoblju i ujedno vazniji spomenik rimske proze iz staroga dQba Zakonik na 12 placa XII [ duodecim] tabularum, kako ga zovu tek od 2. st., a rimski ga kla­sici nazivaju veCinom XII tabulae ili samQ XII). Tekst tih zakQna bio 451/50. prije n. e. urezan na dvanaest mjedenih plQca i postavljen na fo­rumu u Rimu. Dugo prije toga povlastica patricija, to je obicajno pravo privatno u povezanosti s javnim objavljeno pod pritiskom plebejaca. Ulomci Zakonika, koji su nam se ocuvali u citatima iz rimskill pisaca, po­tjecu iz kasnije jezicne redakcije. nastale vjerojatnQ oko 300. prije n. c. StU mu je jezgrQvit, zbijen katkada do nerazumljivosti, formulaican. Dva­naest ploca jos je i Ciceron kao djecak morao u skQli uciti napamet (kao carmen necessarium, kaze on). NajugJedniji rimski pravnici bavili su se tu­macenjem Zakonika kao temelja rimskog ustavnog prava. tako da je pot­pun njegov tekst opstojao jos u Justinijanovo doba, u komentarima glaso­vitoga pravnikaGaja (iz 2. st. n. e.).

Ako i jest cijelo ovo razdoblje rimske knjizevnosti ispunjeno iskljucivo narodnim. dakle anonimnim stvaralastvom, valia ipak reCi da se pri kraju 4. st. prije n. e. izdvaja jedna licnost, visoko znacajna ne samQ po svojem udielu u vanjskoj i unutarnjoj politici rimskoj. To je APlJE KLAUDlJE CEKO (AppizlS Claudius Caecus), cenzor 312, konzul 307. i 296, graditelj po njemu nazvane Apijeve ceste. Mozda je on sam Qbjavio svoj govor iz 280. protiv sklapanja mira s epirskim l<raljem Pirom. Kad' ga je drzao 1I se· natu, bio je Apije vee slijep (odatle mu i dodatak imenu Caecus). znameni ti govQr. poznat jos Ciceronu, prvi je spomenik rimskoga gQvorniStva. Sto je, nadalje, za ocjenu njegova rada posebno zanimljivo, Apije Klaudije nl­je usprkQs QPeem poimanju svih Rimljana, javnih djelatnika iz starijih razdoblja - smatrao cia mu je casti bavili se pjesnistvom: sastavio je zbirku izreka (Senlenlieu;) prakticne zivotne mudrosti. u melrickom obliku. Jedna od nekolikQ otuvanih je u Apijevoj slilizaciji mozda ovako: ,'Escit suas quisque faber fortunas« ( Svatko je kovac svoje sreee). Tom je zbirkom Aplje Klaudije navijestio moralizalorsko pjesnistvo, kojeg ee tra­dicija zivjeti tijekom cijele rimske knjizevnosti.

Arlzajsko razdoblje: 240. do 80. prije n. e.

Drugo iii arhajsko razdoblje: 240. do 80. prije fl. e.

217

Odmah nakon pobjednicki zavrsena prvoga punskog rata zapocinje drugo· iii arhajsko razdoblje rimske knjizevnosti, a zavrsava se godinom 80, kad je najveCi govornik rimski postigao svoj prvi veliki uspjeh. Razdoblje od jednog i po sto!jeca u kojemu su, da ne ponavljamo vee u uvodnim poglav-· ljima receno, Rimljani postali svjetskom velesilom.

Pobjednicki narod sirom je otvorio vrata grckoj kulturi, ali i postajao sve svjesniji svoje ne samo vojnicke i politicke snage, nego i svojih mogucnosti stvaralaekih na kulturnom polju. U ovom razdoblju Rimljani su se okusali u svim vrstama pjesnistva, u nekima cak magistralno, i u mnogim tipovima proznoga stvaralastva. Dalo je ovo razdoblje rimskoj knjizevnosti ne sarno prvi nacionalni ep (Nevije) i prvi ep grckoga tipa i grckoga stiha heksame­tra (Enije), nego i najveeega komediografa rimskoga i jednog od najsnaz­nijih talenata svjetske knjizevnosti (Plaut).i prvoga satiricara u pravom smislu rijeci (Lucilije). Rimski su se pjesnici sada ozbiljno okusali u tra-· gediji i ostvarili neke vazne vrste proze, posebice govomieke.

Zanimljiva je jedna suprotnost, vrlo karakteristicna za rane poeetke ar-· hajskog razdoblja: Grk Livije Andronik i Mesapljanin Enije tvorci su pjes­niStva na latinskom jeziku, ali najstariji povjesnicari rimski, tzv. stariji analisti, piSu greki. A kad je vee rijec 0 podrijetlu kaZimo odmah da u toj generaciji nema Rimljanina, gradanina grada Rima, cak ni Latina iz Lacija. Andronik je. rekli smo, podrijetlom Grk, Nevije je iz latinskoga gra­da u Kampaniji, Plaut je Umbrijac s umbrijsko-galske granice, Enije i Pa­kuvije rodom su iz Kalabrije, zemlje polugrcke kulture, Cecilije i Terencije Qslobodenici, jedan galske, drugi africke krvi. Ali moe rimske asimilacije bila je vee na djelu: kad je Enije (rodom iz grada Rudija) kao priznanje za svoje stvaralastvo dobio rimsko gradansko pravo, s ponosom je istaknuo: "Nos sumus Romani, qui fuimus ante Rudini« (= Rimljani smo mi koji pri­je bijasmo Rudijci).

Najstariji pjesnici

Godina je 240. pdje n. e. pocetak i ovog arhajskog razdoblja i sluz.beni po-­cetak rimske knjizevnosti u cjelini. Pisac koji je tu godinu svojim imenom posebno proslavio i ujedno pisac koji se smatra najstarijim rimskim knji­ievnikom LUCIlE LIVIJE ANDRONIK (Lucius Livius Andronlcus, oko 280 oko 204), rob-oslobodenik grckog podrijetla. Njemu su se naime spo­men ute godine obratili edili kad je zakljuceno da se u rujnu za rimske igre (ludi Romani) prvi put izvede jedna greka tragedija i komedija u latinskoj,

218 Rimska knjizevnost

«obradbi. On je to i obavio, ali koja je to bila tragedija ili komedija, ne zna­.. mo. Imamo jos nekoliko ocuvanih naslova Livijevih tragedija, npr. Achilles, Trojanski konj - Equos Troianus i dr., i sarno jedan pouzdan naslov komedi-

je, Mali mac - Gladiolus. Je Ii bilo dramskih predstava i prije 240, ne zna­mo. Svakako, rimske igre bile su vec od 366. godiilnja svecanost. Valja is­

;4:aknuti da su se rimski vojnici, stacionirani na Siciliji, mogli vec prije upo­. znati s grckim kazalistem koje se njegovalo jos od doba sicilskog tiranina Hijerona. A osim toga Rinton, pisac tzv. hilarotragedija, zivio je do 285.

Ako je Livije Andronik svojim dramskim radom oznaCio pocetke rimske knjizevnosti, ima joil jedno njegovo djelo kojim nije malo utjeeao na kasniju .rimsku knjizevnost i po kojernu je postao takoder zacetnikom jedne vrste knjizevnoga stvaranja i u Rimu i u Evropi uopce. To je djelo njegov prijevod Homerove Odiseje (Odyssia, Hi: Odusia) u saturnijskim stihovima, od kojega imamo ocuvanih sarno nekoliko stihova i ulomaka. Prvi stih toga prijevo­

. da-adaptacije glasi: "Virum mihi, Camena, inseee versutum!" (= Kazi mi, Kameno, mllza okretnoga). Oznacili smo u citatu ritam saturnijskog stiha, koji je mogao imati i ponesto drukciju varijantu, ali je ova najcesca. Ko­liko mozemo razabrati iz ocuvanih ulomaka i kasnijih vijesti 0 tom prije­

-vodu, Livije Andronik ostvario je adaptaciju, cini se, bez knjizevnih skraCi­vanja, a dosljedno je romanizirao imena, npr. bogova, kako se vidi iz upo-

ctrebe rimske Kamene mjesto grcke Muze.

U jednom kriticnom trenutku drugoga punskog rata, 207, sastavio je Li­-vije na zahtjev drlave neku kultsku pjesmu za ophod mladih djevojaka, ko­jom bi se odbila od Rima opasnost. Time se nail pisae okusao ,i u lirieL Kao zahvalnost za uspjeh te pjesme i ophoda senat je dopustio da se osnuje dru­

:stvo knjizevnika i glumaea (collegium scribarum histrionumque) sa tern u Minervinu hramu na Aventinu u Rimu.

Djela su Andronikova bila poznata jos potkraj republike, ali nisu bila u 'Velikoj cijeni. Ciceron npr. usporeduje latinsku Odiseju s primitivnim skulp­turama Dedalovim, a za drame njegove kaze da ih nije vrijedno dva puta .Citati. No bez obzira na te oejene, Livijevo je djelo, kako dramsko tako i prevodilacko, bilo u tom trenutku visoko znacajno i utjeeajno, posebice u jeziCnom i metrickom pogledu. A sto se tice odnosa prema grckoj knjizev­,nosti, spomenimo da je upravo godine 240, te presudne godine za rimsku knjizevnost, 1I Grckoj umro Arkesilaj, utemeljitelj srednje akademske fi­lozofske skole, i mozda iste godine Kalimah, a sam Livije Andronik bio

"vrsnjak velikog aleksandrijskog fiIologa i geografa Eratostena.

Pet godina nakon prvog Andronikova nastupa u knjizevnosti izvedeni su ;prvi komadi GNEJA NEVlJA (Gnaeus Naevius, oko 270 - oko 201), rodena vjerojatno u Kapui. Nevije je sudjelovao u prvom punskom ratu i pri kra­ju ga zivota opjevao u epu PUl1ski rat. U tijeku drugog punskog rata bio se .znpleo u politicku borbu s nekim uglednim aristokratskim obiteljima, pa je osobito dosao u sukob s obitelju Metela, jer je u nekoj komediji imao stih "Fato Metelli Romae fiunt consules« (= Bez zasluge postaju Meteli .u Rimu konzulima); na to su mu oni odgovorili i zaprijetili: "Malum dabunt Metelli Naevio poetae« ( Zlom ce osinuti MeteU pjesnika Nevija) i dati

'su ga strpati u zatvor. Navodno se poslije Nevije iskupio jednom drugom -komedijom, ali je zbog stalnib kritika protiv nobiliteta ipak potkraj zivota ·ibio .prognan u africku Utiku i ondje umro.

Nevije. Enije 219

No vratimo se njegovu knjizevnom radu, u kojemu se takoder pokazuje pjesnikova jaka osobnost. Kako pokazuju rijetki ulomci, u komedijama, ko­je su takoder tzv. palijate, bio je Nevije u prilicnoj mjeri dostojan takmac Plautu. Najbolje poznajemo njegovu komediju Djevojce iz Tarenta (Taren­tilla). Mozda je komedijom Gatar (Ariolus) Nevije i zacetndk tzv. logate, ko­medije rimskoga !ipa i sadrZaja .

Izrazito rimski duh provlaCi se njegovim djelima, pa stoga nije cudno sto je upravo on zacetnik nacionalne tragedije rimske, nazvane tabula praetexta prema sluzbenoj odjeci (i kostimu glumaca u tragediji) rimskih magistrata (toga praetexta = toga s grimiznim obrubom). Od sacuvane nam dvije njegove pretekste (Clastidium, Vuk Lupus) prva je bila svecana rodoljubna igra, a druga dramatizacija legende 0 Romulu. Ne mozemo danas suditi 0 njihovoj umjetnickoj vrijednosti. Od tragedija grckoga tipa spomenimo naslove dviju iz trojanskoga ciklusa: Trojanski konj - Equos Troianus, Hektor polazi (u hoj) - Hector proticiscens .

Djelo njegovo, kojim je takoder zacetnik rimske struje u knjiZevnosti i tvo­rae nacionalnog epa rimskoga, jest Punski rat (Bellum Poenicum). napisan pod starost u saturnijskim stihovima. Ep je vjerojatno imao samo 4000 do 5000 stihova, opjevao je u njemu prvi punski rat, posluzivsi se dijelom po­vijesnim izvorima, a dijelom vlastitim iskustvima borea u punskom ratu, a u estetskom pogledu oslanjajuCi se i na Homera i na helenisticko pjesniStvo grcko. No kao junacki ep stvorio je Nevije i po duhu i po stilu sasvim novo djelo kojega ce se tradicija osjeCati sve do kraja antike, poglavito preko nje­gova veHkog nasljednika Vergilija. Cini se da se pjesnik Eneide u velikoj temi o Eneji i Didoni kao podrijetlu neprijateljstva izmedu Rima i Kartage poslu­zio upravo Nevijem. Punski rat bio je dugo u Rimu citan i cijenjen.

o Nevijevu nacionalnom rimskom ponosu i nekoj protugrckoj usmjerenosti govorio bi i nadgrobni natpis pjesnikov koji je navodno sam Nevije sastavio: "Obliti sunt Romai loquier lingua Latina« (= Zaboravili su u Rimu govoriti latinskim jezikom)t

KVINT ENlJE (Quintus Ennius, 239-169. prije n. e.) rodom je iz Rudija u Kalabriji, gdje su se grcki i oskicki utjeeaji mijesali s rimskima, pa je zato kasnije i spominjao da ima tri srea, jer govori latinski, grcki i oskicki. Posljednji je od univerzalnih arhajskih rimskih pjesnika koji su se okusali u vise knjizevnih rodova: pisao je epiku, tragedije i komedije, satire, epigrame i prozu. Od najmanje 22 tragedije i dvije komedije, sto ih je napisao prven­stveno pod Euripidovim utjecajem (npr. Hecuba, /phigenia, Medeja progna­nica Medea exul) , ocuvalo nam se svega oko 400 stihova. Gotovo za polovi­eu tragedija birao je terne iz trojanskoga ciklusa. U rimsku je knjizevnost uveo satiru, upravo saturu (Satire - Saturae, u 4 iii 6 knjiga, ocuvana sarno dva ulomka), koja nije u pravom smislu »satiricna«, nego u razlicitim metrima iznosi raznolike sadrzaje.

Najsnaznije je djelovao i najviSe traga ostavio u kasnijoj rimskoj knjiZev­nosti povijesnim epom Anali (Annales. u 18 knjiga, ocuvano oko 600 od ukup­no oka 30000 heksametara; zapoceti su vjerojamo nesto nakon godine 189, djelomicno i objavljivani). Dijelom u stilu kronike, dijelom u zivopisnim slikama. ispripovijedana je u njemu poviiest Rima od Enejina dolaska u Ita­liju do pjesnikova vremena (barem do 179). a iserpnije je obradena suvreme­na epoha. Uspon Rima do velesile glavna je tema epa, koju je Enije zaodje-

220 Rimska knjizevnost

nuo u ruho homerskoga heksametra i epske dikcije. Time je prvi uveo j jed­dnom zauvijek u rimskoj knjizevnosti ucvrstio grcki 5tih heksametar, suprot­stavljajuCi se u tome svojim starijim suvremenicima Liviju Androniku i Gne­ju Neviju, koji su pisali u nacionalnom rimskom tzv. saturnijskom stihu. OblikujuCi stih i dikciju prema velikom Homerovu llZOru, Enije je stvorio no­ve metafore, skovao uspjele slozenice, obogatio reportoar glasovnih figura, vrabjuCi stari sjaj mnogim arhajskim rijeCima i oblicima. Latinski je pjes­nicki jezik njegovom zaslugom postao bogatiji i harmonicniji. Anali su postali nacionalnim epom i ostali su to sve do Vergilija, koji ee u Eneidu ugraditi mnoge stihove svoga prethodnika, lagano ih stilizirajuCi, i tako ocuvati per­spektivu kontinuiteta, epskoga i nacionalnoga, i dah starodrevnosti. Bogati odjeci Enijeve dikcije nalaze se i u Lukrecija.

Govorili smo 0 Eniju zajedno s Livijem Andronikom i Nevijem, iako je Enije nesto mladi od Plauta, jer su trojica spomenutih posljednji univerzalni pjesnici starijeg doba. Enijev opus, kao i Nevijev, obuhvaea i ep .i tragediju i komediju, a on je pored toga uveo u rimsku knjizevnost didakticki spjev, pjes­mu pohvalnicu i saturu. Pakuvije i Akcije uglavnom ce se ograniciti na trage­diju, Plaut i njegovi sljedbenici na komediju, a Lucilije na satiru. Dakle na­kon trojice spomenutih najstarijih pjesnika postat ce pravilom ograniCavanje na jedan knjizevni rod.

o vrstama dramskoga stvaralastva

Neeemo ovdje ponavljati vee receno 0 trolistu najstarijih pjesnika. niH nizati podatke 0 komediografima Plautu i Terenciju iii tragicarima Pakuviju i Akci­ju, jer ce 0 njima posebno biti rijec. Okupit eemo samo neke zajednicke erte, ogledati terminologiju i natuknuti ponesto 0 manjim vl'stama scenskog prika­zivanja.

Pocnimo od termina koje smo vee dijelom upotrebljavali. Na podrucju rimske drame nalazimo tragediju i komediju, i to obje vrste u verziji grcko­ga i rimskoga tipa. Tragediju grckoga tipa i tematike uveo je, vidjeli smo, u rimsku knjizevnost Livije Andronik, a onu nacionalnu rimsku, koja se zva­la fa/JUla praelala(ta), uveo je Nevije. Grcka komedija. koju nalazimo u svim Plautovim i Terencijevim komedijama, nazvana je prema grckom ogrtacu tabula palliata; djelomicno kao reakcija na helenisticki utjecaj nastala je lalmla [Ogara. komedija u rimskom kostimu, s rimskom tematikom. Prema izjavama nekih rimskih filologa, tvorac bi togate bio vee Livije Andronik, a Nevijev Ariolus odigravao se vjerojatno u Italiji. Ima doduse italskoga tem­peramenta vee u Nevija pa pogotovu i u Plauta, ali je cinjenica da su pravi tvorei komedije rimskoga kova, togate, ovi: T iTlN IJ E (Titinius). LUCfJ E AFRANlJE (Lucius Afranius) i TiT KVINKCfJE ATA (Till~S QU!l1oius Alla, umro 77). Od njih nam je ocuvano nekoliko desetaka naslova i nekoliko stoti­na stihova, po cemu moze:mo ipak razabrati da se fabula togata odigrava u Italiji. cas u Rimu, cas u provineiji, da su joj likovi Rimljani iIi Italci. ali raz­lieito od pretekste ljudi l1izega staleia, zbog cega se IOgata nazi va katkada i tabula wbemaria (= komedija 0 dasearama). Medu spomenutim pjesnieima

Vrste dramskog stvaralastva 221

najizvorniji je pjesnik togate Titinije, u koga se provincijalni i rustikalni ele­ment osobito istice, takoder i u jeziku, acini se da je stvarao u svjesnom su­protstavljanju prema Menandrovu postupku, posezuci za neotesanoseu i otvo­renoscu starije aticke komedije. Afranije bijase poklonik Terencijev. Spome­nimo ipak ovdje da se pri kraju Augustove vlade razvijao i jedan oblik togate nazvan trabeata (= viteska komedija. prema svecanoj odjeCi rimskih vitezova), koja je htjela uzdiCi komediju na visu drustvenu razinu.

RezimirajuCi ponovit cemo: preteksta i togata bile su vee od samoga po­cetka rimska protuteZa grckoj tragediji i komediji.

sto se ugledanja tice, rimska se tragedija grckoga tipa pasebice oslanja na Euripida: njegov retoricki patos. mozda i njegov racionalizam, duboko su se doimaliu Rirrm. Na drugom mjestu bio je Eshil i zatim pastklasicna trage­dija. Sofoklo kao uzor bio je rjedi.

Glazbeno su bogatstvo grcke korske lirike rimski tragicari ogranicili. Nji­hove su lirske scene metricki povezanije, ali i jednobojnije. Rimljani su pjeva­nim ili uz frulu recitiranim partijama (cantica) dali vise mjesta u odnosu prema govorenima tj. prema dijalozima (diverbia).

U rimskoj komediji, mislimo i na palijatu, nije odjek nalazila stara aticka komedija Aristofana i prethodrrika, nego gotovo iskljucivo nova aticka ko­medija, prvenstveno Menandar, Filemon i Difil. Tu se, dakle, zrcal.i onaj po­malo sentimentalni gradanski svijet helenizma, s ogranicenjem na privatni zivot, na konvencionalni moral, svijet u kojemu su stvoreni stalni tipovi sta­l'Og oca. raspusnog sina, zavedene djevojke, hvalisavih vojnika, parazita, do­vitljivih robova, plemenitih hetera.

Kao ni rimska tragedija, nema ni komedija pravoga kora. Vee je nova ati­cka komedija grcka poznavala kor sarno kao meduigru koja ne pripada samoj radnji. I rimska palijata razlikuje dijaloski dio (diverbium) i pjevani iii re­citirani (canticum). U Plautovim, osobito kasnijim komadima, cantica zauzi­maju mnogo vise prost ora, postajuCi veCinom solo-scenama, arijama. Terencije ce u tom pogledu biti sustezljiviji od svoga velikog prethodnika: imat ee mno­go manje cantica od njega i kudikamo manje metricke raznovrsnosti.

Uz dramu grckoga podrijetla opstojalo je i kazaliste kojemu je korijenje u narodnim obicajima. Spominjali smo vee u uvodnom razdoblju rimske knji­zevnosti tzv. atelanu, lakrdiju, medu zacecima rimske drame. RazvijajuCi se kao knjizevna atelana, nasla je ona pri kraju naseg razdoblja dva poznatija pjesnika, NOVlJA (Novius) i LUCllA POMPONlJA (Lucius Pomponius). Ova je knjizevna atelana ustalila tipizirane likove i maske. kojih smo zacetke vee mogli naei i u onoj pocetnoj, italskoj puckoj farsi; najkarakteristicniji su ovi: Maccus (seijacina i lakrdijas), Bucco (zderonja i brbljavae), Pappus (glupavi starae), Dossennus (lukavi grbavac). Te su ate lane bile kratki komadi, koji su se kasnije. kao i mimi. dodavali na kraju tragedija (exodia) , a improv.izacija je u njima imala vrlo siroku primjenu.

Medu takvim manjim seenskim vr8'tama nalazi se i mim (mimus), ifeaHsti­tko oponasanje prizora iz svakidasnjeg zivota. GNEJ MACIJE (Gnaeus Matius) joil ee u doba Sulino pisati realisticke skeceve, mimijambe, prema uzoru na Grka Herondu.

Posljednji je pjesnik palijate TURPILlJ E (TurpiliUS), koji se poput Te­reneija tjesnje pr:idriavao svojih gr6kih uzora. Umro je 103. prije n. e.

222 Rimska knjizevnost

Veliki majstori komicke scene

NajveCi rimski komediograf, TIT MAKClJE PLAUT (Titus Maecius Plautus, izmedu 254. i 251 - 184. prije n. e.) rodio se u umbrijskoj Sarsini, neko je vri­jeme bio radnik na pozornici u Rimu, zatim se dao na trgovinu, propao je i, zaduzen, morao raditi poput roba u mlinu. Oko tri desetljeca, nekako od prvih godina drugoga punskog rata (218-201) do smrti, traje plodno stvaralastvo toga ljubimca rimske pubHke i najutjecajll1ijega posrednika izmectu novovjekovne komedije.

Tradicija mu je pripisivala oko 130 komedija. ad njih je filolog Varon iz­dvojio zbirku od 21 autenticne komedije (tzv. Fabulae Varronianae), koje su potpuno ocuvane, osim jedne (Vidularia) sarno fragmentarno. Najbolje su: Menaechmi, Hvalisavi vojnik (Miles gloriosus), Tvrdiea (Aulularia, doslovno: Komedija 0 loncicu) nastale vjerojatno prije 200; Amtitrion (Amphitruo), Trogroska (Trinummus) , Pseudolus ('tocna godina: 191), Mladi Kartazanin, (Poenulus) , Bakhide (Bacchides) sve iz desetljeca prije pjesnikove smr.ti. Meau uspjelijima jos su i Suznji (Captivi), Konopac (Rudens), Stichus (tocna godina: 200), Sablasti (Mostellaria) i Cdsina.

Malo je Plautovih komada koji se mogu izriCito ubrojiti u komedije ka­mktera, koo npr. Tvrdica, ,s Likom skrtice Eukliona koji ljubomomo cuva lonek s novcem (v. DdiCeva Skupa, Moliereova i Fieldingova Shea, i Kir Janju Jovana StedJje Popoviea). Karakteristicne su za Plauta komedije bogate situacionom i bljeStavom verbalnom komikom. U mnogih ee evrop­skih pisaca naCi odjeka neodoljivo komieni qui pro quo-prizori iz komedije Menehmi (braea blizanci) i iz Amtitriona, travestije tragedije, jedine Plautove i rimske komeclije s mitoloskom temom (Jupiter i Merkurije pretvoreni u H­kove Alkmenina muza Amfitriona i njegova s;luge Sosije). Tip helen.istiekog oficira dao je ime Hvalisavom vojniku, u kojem rob Palestrion spletkama nasamari pniglupa i obijesna PirgopoLinika.

Plaut u potpunosti preuzima tematiku i tipove helenistieke, i to osobito no­ve aticke komedije (Menandar, pogotovu Difil i Filemon), aludirajuCi sarno pokatkad na suvremene rimske prilike. Pritom se obilno sluzi kontaminaci­jom, tj. u izvornu grcku komediju, koju preraduje, umeee jedan ili vise prizo· ra iz koje druge ili prekompontra [,az1ioHe komedije u jednu. Nas,tojanje oko efektnosti pojedinih ,sklonost i:orazitim bojama u stvaranju likova i kiQltl1icnih motiva jedna je od biitni:j,ih znaeajki BlaJutova postupka, koji a'tiCku hranu - reee Varon zacinja eesnjakom i crvenim lukom i tako je prilago­duje rimskoj publici. Vrlo se eesto time prekida fina nit radnje, koju ee Te· rencije nastojavi briz,no ocuvati. No d onda kad narusava promiSljeni kom· pozicioni sklad grckih uzora, kada karikira likove, nadomjestajuci fini hu· mor lakrdijom i masnim salama (pri cemu su italske pueke farse vjerojatno imale udjela), rimski pjesnik scenski zivo vodi radnju iz prizora u prizor.

Umjereno stiliziran, socan narodni govor nadahnut mu je neiscrpnom ko­miekom snagom, koja izvire iz nabujalog optimizma i vedre energije sto pro­zimaju sva djela Plautova, Neslueene smislene i zvukovne Ijepote jezika pre· tacu se u govorenim, recitativnim i pjevanim dijelovima komedije. ri­jeei i bujice metafora iz dijaloga, kojih se scenska zivost nece viSe pono· viti u rimskoj knjizevnosti. Osim gipkoga i svjezega jezika, Plautovo se kaza­liste jos po necemu b~tno ['azl;iku~e od novoaticke komedi1e: to su cantica u raznovrsnim metrima dijelom monodije (ili monolozi), dueti, terceti i

Plaut. Terencije

a:ll'sambl,i, pjevani uz glazbu, ,i, V1jerojatno, pantomimski pIes, a di1elom sarno recitativi uz jednostavnu pratnju frule. Uzorom su mu za to donekle bile rimske tragedije, Euripid i, vjerojatno, helenisticke mimicke drame 3. 8t. Na. novu atieku komediju, koja se sluzila sarno dijaloskim metrima, Plaut je stva­ralacki nakalamio mimodiju: raznovrsna euvstva njegovih likova, mijene ra­spolozenja i zaokreti u radnji izraz.eni su na bogatoj potki metrickoj i glazbe­noj. Ritam se sa stihovima, praui radnju i izvire iz nje: omogueuje kon­tinuitet scenskog dozivljaja. ProzimajuCi se tako s tekstom, glazba u stihu' i izvan njega stvara s tekstom kvalitativno novu cjelinu, tipicno plautovsku,. jedinstvenu u antickoj i evropskoj komediografiji.

Nepresusna komika Plautovih likova i svjeza imaginativnost scenskih rje­senja bili su neiscrpnim vrelom nadahnuca talijanskoj renesansnoj komediji i nasem DriiCu, Camoesu, Shakespeareu i Moliereu, Holbergu i Goldoniju .. Lessingu, Giraudouxu i drugima.

llustracije uz st. 593. i d. iz Terencijeve komedije Heautontimorumenos. U rukopisu, tzv. Codex Am· brosianus H 75 u Milanu, 10. stoljece n. e.

Nepunih dvadeset godina nakon Plautove smrti javio se svojim komadima. drugi veliki komediograf ovoga razdoblja i cijele rimske knjizevnosti, PU­BLIJE TERENCIJE AFER (Publius Terentius Afer, oko 195-159. prije n. e.). Rodom iz u Africi (po cemu ima nadimak Ater Mrikanac), dove­den je kao rob u Rim, gdje ga je gospodar dao obrazovati i oslobodio. Ocu­vano je svih sest njegovih komedija: Dje1Jojka s otoka Andra (Andria, 166), Svekrva (Hecyra, napisana 165, u cjelini izvedena tek 160), Covjek koji sam sebe muCi (Heautontimorumenos, 163), Eunuehus (161), Phormio (161) i Bra·, ca (Adelphoe, 160). Velik uspjeh postigao je komedijom Eunuh, u kojoj se mladiC presvuce u eunuha da bi dopro do ljubljene ropkinje. U Formionu ister, imeni, lukavi parazit uspijeva da se zaljubljeni mladie protiv volje obitelji vjenca sa siromasnom djevojkom (v. Moliereove Scapinove spletke). Posljednja. mu je i jedna od najboljih komedija Braca. U njoj se razvija problem odgoja, psiholoski i etieki najblizi autorovim sklonostima: jednog brata odgaja otae strogo i kruto, a drugom adoptivni otac, stric, daje liberalan odgoj i postize­bolji rezultat. Bracu je donekle iskoristio Moliere u Skoli za muzeve, a Lessing_ ih je driao uzornom komedijom.

224 Rimska knjiievnost --------------------------------~------

Osim Svekrve .j Formiona, sve su komedije preradbe Menandra, kojega se Terencije mnogo tjesnje pridrz.ava nego Plaut svojih uzora. Sluzeci se -umjerenije kontaminacijom, Terencije euva arhitektoniku kompozicije: radnju wodi ravnomjerno, nastojeci da joj se sto kasnije nazre rasp let, karaktere

Prizor iz Terencijeve komedije Hecyra, st. 274. i d. U mi­lanskom rUkopisu, tzv. Codex Ambrosianus H 75, 10. st. n. e.

-:psiho]oski motivira i dosljedno ih razvija. U elegantnu konverzacionom tonu, preuzetu iz grekog izvornika, i ugladenim jezikorn belenofilskoga knjizevnog kruga SCipiona, u kojem se pjesnik kretao, govore Terencijevi likovi, prozeti nekom odmjerenom profinjenoscu i humanom osjecajnoscu. No to ujedno ;prigusuje korniku, u kojoj se on doista ne moze mjeriti s bljestavim sWorn

Terel1cije. Cecilije 225 ------... __ ._------ --------------

svojega velikog rimskog prethodnika. Bujnost ritmiekih kvaliteta Plautova 5tiha takoder je u Terencija svedena na Menandrovu mjeru, tj. pretezno na re' citativ.

U vrlo zanimljivim prolozima pjesnik ne daje viSe ekspoziciju, vee se njima sluZi za polemiku s knjizevnim protivnicima.

U Evropi je sarno prema Terencijevim komedijama bila poznata dram5ka tehnika novoaticke komedije. Osobitu ulogu odigrao je Terencije u teoriji gra­danske drame 18. st. (usp. npr. Diderota i »plaeljivu« drarnu u Francuskoj).

Sl'cdisnii pog/ed na peristil u kuCi Vetijaca iz Pompeja

Uz Plauta i Terencija jos je jedan pjesnik pisao sarno palijate, kornedije prema uzoru nove atieke komedije. To je CECILIJE STAClJE (Caeciliu5 Statius, urnro 168), podrijetlorn Insubrijac, prvi Gal u rimskoj Imjizevnosti. :livio je u istoj kuCi 5 Enijern. Bio je stariji od Terencija, a prema nekirn vi, jestirna iz antike da su mu 166. edili povjerili da kriticki ocijeni Terencijev knjizevni prvenac Djevojku s otoka Andra - sto je on uz najvece pohvale i ucinio - rnozemo jedino sigurno zakljuciti da je nakon Plautove smrti Cecilije vazio kao rnajstor rimske komedije. Cak rnu jedan filolog i kritiear rirnski, V'Olkacije Sedigit, daje menu pjesnicirna palijate prvo rnjesto. Od otprilike cetrdeset poznatih nas.lova njegovih kornec1ija gorovo se polov.ica s.Jaze s Me­nadrovim naslovima.

15 Povijest sv jetske knjizevnosti

226 Rimska Imjiievnost

Tragicari

Za Cieerona najveei medu rimskim tragicarima bio je MARKO PAKUVllE (Marcus Pacuvius, oko 220 oko 130), roden u BrUIldiz;~ju, neeak koji ga je i doveo u rum. Napisao je dvanaest traged~ja grckloga llipa (npr. Ores! kao rob - Dulorestes, !liona, Teucer) i jednu pretekstu (Paulus, u kojemu je vjerojatno proslavio pobjedu Lucija Emilija Paula kod Pidne 168). Njegov je jezik Ii,mao snage, ali i podosta trazenih izraza, s puno arhaizama, neologJizama i slozeniea. U jednom Ce stihu satiricar LuoiIije parodirati njegov opis duplna: "Nerei repandirostrum ineurvieervicum peeus« (= Stoka Nerejeva. naprijed zavinute zakrivljene), koji i Kvintilijan spominje kao primjer monstruozne tvorbe rijeci. Njegove su tragedije, pune intenziteta u dramat­skim situacijama i smiona sjaja jezicnoga, imale medutim vrlo mnogo uspje­ha u Rimu. Izvodili su ga i nakon smrti i jos dugo citali. Pakuvije se bavio i slikanjem_ .

Mladii mu je suv.remenik i nastav11ac njegova rada LUCIlE AKCllE (Lucius Accius, 170 oko 85), roden u Umbriji. Mladi ga je Ciceron jos osobno po­znavao. Mnogo plodniji od PakuVlija, Akcije je napisao barem oko cetrdeset i pet tragedija (ocuvano oko 700 stihova) i dvije pretekste (npr. Brutus). Vrlo se mnogo ugledao osobito u Euripida, a po sklonosti za trojanskim temama vraeao se starijoj tradiciji rimske tragedije. Svoju je gradu vrlo slobodno obradivao. I u Akcija, toga po opeem sudu najveeeg predstavnika dotadanje rimske tragedije, ima snaZne patetike, impresivnih scena, smjelih pjesnickih izraza. lake krepak, silovit, jezik mu je - cini se - ipak viSe discipliniran od Pakuvijeva. Iz tragedije Atreus, kojom se Akcije proslavio u tridesetim godina,ma 2. st., potjeee i ona znamenHa: "Qder.int, dum metuant!« (= Makar i mrzili, sarno neka me se bojel)

Dodajmo jos da iz Akcijeva pera potjece, takoder neocuvan, didakticki spjev. Didascalica s dokumentarnom povijeseu grcke i rimske knjizevnosti, prvenstveno drarne. To je prvi narna poznati spis 0 povijesti rimske nosti.

Scipionov knjizevni krug

U cetiri desetljeea, od trijumfa Emilija Paula 168. kod Pidne nad makedon­skim kraljem do smrti Scipiona Mladega 129, Rim je u politickom i duhovnom pogledu postigao uspon koji je znaCio ne samo vrhunac dota­danjoj moCi i snazi nego i karakteristicnu prekretnicu.

Rimljanima je pripao silan ratni plijen iz Pidne, zatim vlast nad Sredozem­Ijem nakon razorenja Kartage i Korinta 146, pa i Pergamsko kraljevstvo Atala III godine 133, ukratko: i moe i bogatstvo, i kao pratiliee njihove raskos i ko­rupcija. Valja dodati da je taj sjaj kojim se Rim okitio imao i drugu, tamniju pozadinu. Nemilo je u to doba, naime, stradao italski seljak koji je propada­njem manjih imanja, stahie ratne sluzbe i zbog konkurencije veleposjed­nika, osiromasivao i zapadao u dugove: cesto mu nije niSta drugo preostajalo

ScipirJllov knjiievni hug 227

nego da svoje proda i preseli se u grad, gdje ee onda taj proletarizirani seljak postajati opasnim oruzjem politickih stranaka iii slavohlepnih pojedi­naea, posebice i u najos.trijem obliku u 1. st. pl'ije n. e.

Dusa je i pokrovitelj knjizevnoga i znanstvenoga kruga, 0 kojemu govo­rimo, sin Emilija Paula i adoptivni sin Kornelija Seipiona Starijega po­bjednik nad Kartagom 146. i nad Numaneijom u Hispaniji 133, PUBLIJE KORNELlJE SCIPION EMlLIJAN AFRICKI MLAf)/ NUMANTINSKI (Publius Cornelius Scipio Aemilianus Africanus Minor Numantinus, 185/4-129). Okupio je on oko sebe krug Grka i Rimljana helenofHa, medu kojima su osobito po­vjesnicar Polibije i filozof Panetije, zatim Lelije (po kojemu ee Ciceron nazva­ti svoju raspravu), Kvint Mucije Scevola, Kvint Elije Tuberon, pa komedio­graf Terencije i donekle satiricar Lucilije. Duh toga kruga za nas je onakakv kako ga je dozivio i prikazao Ciceron u djelu 0 drzavi (De re publica), smje­stivsi razgovor sugovornika i ciano va kruga u godinu 129. na imanju Scipiona Mlaaega. Prema Platonovu uzoru prenio je Ciceron taj svoj filozofski dijalog u povijesnu situaciju, u trenutke kad je rimska ddava politicki na vrhuneu, medu drustvo otmjenih, naobrazenih i karakternih muzeva, u kojima je nas autor gledao sintezu svega sto je i sam najviSe cijenio. Ciceron postavlja pita­nje 0 najboljem obliku drZavnog uredenja i 0 najboljem gradaninu. Drlava (res publica) jest stvar naroda (res populi). Qna nastaje iz covjekove urodene teznje prema harmonickoj zajedniei. U 4. knjizi djela Cieeron skicira uzomu ddavu, ali razliCito, primjeriee od Platona, brani pjesnistvo i dramsku umjet­nost kao zrcalo zivota. Ciceronova idealna ddava zapravo je idealizirana rimska ddava. Ciceronov upravljac drlave ne tezi ni za kakvom zemaljskom nagradom ill za sla·vom: njegova je nagrada besmrtnost. Tom miSJju prelazi Cieeron na glasoviti dio 6. knjige, San Scipio nov, u kojemu se javlja predak Seipionov, pobjednik nad Hanibalom, i prenosi mu pogled u onaj svijet u ko­jem veliki i dobri vjecno :live u duhovnom promatranju harmonije svijeta.

S obzirom na helenofilstvo Scipionova kruga reCi nam je da jaci prodor grckog utjeeaja nastupa osobito nakon pobjede kod Pidne. poSta su mnogi Grci 167. kao taoci dovedeni u !taliju, medu njima i tisueu Ahejaea, od kojih je jedan i povjesnicar Polibije, pod Cijim je veIikim utjeeajem bio Scipion Mladi. Emilije Paul nakon bitke donie je stnovima kuCi kao 'ratni plijen samo - Perzejevu grcku knjiznieu! Q udjelu nekih Grka u Rimu toga doba neka go­yore jos i ova imena: znameniti filolog Krates, filozofi Karnead, Kritolaj i Diogen, i drugi koji su u Rimu boravili u okviru nekih diplomatskih poslan­stava i drlaIi ujedno brojna predavanja. Na pov.remenim otpopima (koji nisu na dulji rok imali uspjeha) Rimljana tom sve jacem prodoru grcke filozofije i misterija necemo se zadrZavati, ali ih ipak isticemo. Inace, uporaba grckoga jezika u govoru i pismu bila je obrazovanim ljudima u Rimu vee dulje vrije­me sama po sebi razuml~iva. Neko poznavanje grckoga jezika pretpostavljaju i komediografi kod svoje publike, i to ne samo birane (kao Terencije) nego i one sire (kao Plaut).

U tom krugu nisu se viSe zadovoljavali samo s upoznavanjem pjesniS·tva u latinskom prijevodu <i1i obradbama, nego su se Groi c~ta:li u ~zvor­niku. I jos nesto vrlo vazno: do tada se uglavnom poznavalo grcko pjesniStvo, sada se sve viSe svraea pozornost na historiografiju i filozofiju. U tomu su presudnu rnogu odigrali ScipionovU savjetnici i prijatelj.i Polibije i Panetije, prv:i povjesnicar, dmgi - zajedno s Pozidonijem predstavnlik srednje stoic­ke filozofske skole. U sredistu su Panetijeva filozofskog zan:imanja upravo po­liticki i privatni problemi, aktualni i u tadanjem rimskom drustvu. I Panetije

J 5*

228 Rimska knjiievl10sl

i Polibije us'vajaju piatonsko-allistotelovsku teoriju 0 spoju tr.iju temeljni~ driavnih uredenja (monarnistickom, allistokratskom ,I demokrats,kom) :kao naJ­boljem driavnom uredenju. Pored ,toga upra~o je u S~ipi?no~u krugu jace dolazila do 'i:craia:ja pitagorovsko-platonska m1sao 0 spapuJu fIlozofske obTa­zovanosti i politicke moei. S Panetijevim naukom Rim prvi put, i to intenzivno, dolazi u dodir s jednom velikom helenistiokom f'ilozofijom,sa svjetonazorom u okviru s,toicke f,~loZ!ofjije, koja se slobodno moze nazvati religijom rimskiih obrazova:nih krugova. Panetijevu filozof,iju reproducirao je takoder Ciceron, u djelu 0 duznostima (De officiis).

Rimski pojam virtus, sveobuhvatniji Ii ujedno specificniji neg?1i "~nLi.n~«, ukljucuje u sebi obicaj predaka (11:0S maioru11:~ ka? p~:eban flJ?skl obl~k jednoga opeeg zakona. No rimska vlrtus sa~a .. mJ.e blla ~~se dovolJna, ona Je u to doba - velikom zaslugom takoder Pohblp 1 PanetlJa - ugradena, raz­vijena i stopljena s pojmom human~tas: oba suo z~v?,tni pOjmovvi, ali j~ ~z:ma­Ilitas kompleksniji i teze odrediv Jednom defmlcIJ?m. 0 p?cetk~ JezlCilog rascjepa izmedu knjizevnog i narodnog jezika, osoblt? u ~ezl s po~mom hz:.­manitas, vee smo govorili u jednom od uvodnih poglavlp. AlI spo~emmo oV~Je ipak nekoliko natuknica za blize odredenje toga pOj,ma humamteta: raz.vI}ve-nog upravo u ovom Scipionovu krugu, pojma kOJi ce prvenstveno .1 naJvIse zaslugom Ciceronovom teCi kroz stoljeea evropske kulture. Hu.mamzam,. h~­manitas, oznacavao bi, dakle, u poimanju ovoga kruga punu IJudskos~ mdl: viduuma u svim njegovim konkretnim drustvenim odnosima: kako u blranoJ zivotnoj kulturi - odijevanju, stanovanju itd., tako i u uZiva~ju. lijepog~ u prirodi i umjetnosti; kako u cijeni koja sev pridaje ~uhov~oJ .dJ~lat~ostl kao necemu specificno ljudsko:u, tako. i u I??stovanJu I shvac~~Ju covJe.~a, svoga bliZnjega, i svega onoga sto se nJega tICe; kako u spoznaJl 0 ogr~mce: nosti pojedinca u svijetu i poimanju njegov.ih duznosti yreJ?a. bogovnr;a 1

ljudima (religio, pietas, virtus), tako i u uskoJ povezanostl pOJedmca s uzom i sirom zajednicom ljudi. Humanitas, dakle, nije teorija nego naCin zivota.

U tom kontekstu i u okviru Scipionova kruga valja tumaCiti i onaj glaso­viti Terencijev st,ih (iiz komedije Heautontimoritmenos, st. 77): "Homo sum: hum ani nihil a me alienum puto« (= covjek sam, nista Ijudsko ne smatram stranim). Vjerojatno se Terencije oslanja tu na jedan Menandrov stih, pa Te­rencijev citat, shvaeen u gornjem Imntekstu, nije prava sentencija: al~ ipak ima nesto viSe programatsko Dnacenje od grckog pjes<nika. I to Je nmska crta u njemu.

clanovi Scipionova kruga bijahu muzevi otvorena duha, .uvj.ereni da ~~ ugledanjem u glr6ke uzore sarno jos viSe pridonijeti svoje.m 1'~ml'J~nstvu. NF­hoy krug nije bio velik niti je djelovao u sirinu, cak su SVI om svoJe rasprave o grckoj znanosti, filozofiji i estetici ogranicavali na sebe same, a u javnom zivotu ostajali su tradicionalistima i konzervativcima. Ne upustajuCi se u po­jedinosti njihova doZivljavanja grcke kulture, spomenimo ipak jos jedan po­datak, zanimljiv u filozofskom, psiholoskom, pa i opeedrustvenom pogle~~: takoder uz pomoe Panetija slagali su se oni s mnijenjem, koje ee kaslllJe fo1'muLirati pontifeks Kvint Mucije Scevola, da opstoje .11'i vrste bogova: bo­govi filozofa, bogovi pjesnika i bogovi driave.

Recimo jos i to da je obzor njihov kao kruga, rna koliko pojedinci u deta­ljima strsili svojim mislima, ipak bio na neki nacin ogranicen. Krug je Sci­pionov kao cjelina ostajao cvrsto unutar jedne klase. To vrijedi i za pojam humanitas. Jer kako god Scipioni i njihovi sumisljenici nisu mogli ostati glu-

Al1alisti 229

hi na drustvene probleme svoga doba, ipak su, primjerice sam Scipion i Gaj Fanije, u ime senatske stranke zauzeli ostar stav protiv reformatorskog po­kreta brace Grakha. Humanizam Scipionova kruga djelovao je kao ideja i dalje, ali je rimska driava stajala pred stoljetnom krizom. Smrt Scipiona Mladega, mozda djelo politickog umorstva, oznacila je kraj jednoga razdoblja.

Ideje estetske, filozofske i jezicne, koje su niknule iIi sazrele u Scipionovu krugu, plodit ee jos cijelo jedno stoljeee rimsku knjizevnost.

Prozne vrste, osobito historiografska i govornicka

Iako bismo kao prvo prozno djelo na latinskom mogli uzeti Enijev spis Euhemerus, prijevod grckoga spisa ill :kojemu se pragmatricki obradjv~a :mito­logija, mora:mo ipa;k ,reCi da je Apije Klaudije dugo u Rimu ostajao bez na­sljednika. Jer prvi su prozni spisi ovoga razdoblja pisani zapravo na grckom jeziku, a autori su im povjesnicari, tzv. stariji analisti, koji su obradivali rim­sku povijest, od osnutka grada Rima do svoga doba, po godinama. Ta su se djela i zvala Annales, dakle ljetopisi, prema cemu se i pisci njihovi zovu ana­listi. Medu tim starijim analistima najugledniji su ovi: KVINT FABIlE PlK­TOR (Quintus Fabius Pictor), iz 3/2. s1. prije n. e., LUCIlE CINCIlE ALIMENT (Lucius Cincius Alimentus), nesto mladi od Fabija, zatim AUL POSTUMIlE ALBIN (Aulus Postumius Albinus), mladi suvremenik Katonov, i GAJ ACILIlE (Gaius Acilius), koji je poput svojih prethodnika jos uvijek pisao na grckom a poznato je ii to da je 155. bio tumac u pregovorima senata i poslanstva atenskih filozofa kad su dosli u Rim.

U doba Grakha pisao ~e LUCIlE KALPURNIlE PlZON FRUGI (Lucius Cal­purnius Pi so Frugi), koji je imao sklonost prema racionaliziranju, a starinom zadojen nacionalizam povezivao ga je s Katonom.

Raz~iCi!to od sta;rij.ih a;na1ista, koj,i su u podacima bili muogo precizni,jii po­uzdani'joi, mladi su ana;listi manje pozornosti poklanjali briZlj,ivom istraziva­nju izvora, a viSe smisla pokazivali za novelisticko prikazivanje dogadaja. Najpo=a;t1ji su medu mladim anahlstima: KVINT KLAUDIlE KVADRIGA­RIlE (Quintus Claudius Quadrigarius), VALERIJE ANCIlAT (Valerius Antias) i GAl LlCINIlE MACER (Gaius Licinius Macer), sva troj.ica iz Sulina doba.

Umetnimo jos ovdje jednu vrstu proznu, i to iz 2. st. prije n. e., djelo SEKST A ELIJ A PET A (Sextus Aelius Paetus, konzul 198) Tripertita, prvi va­zni spis riimskoga prava. Zbirka je sadriavala ttekst Zakonika na 12 ploca i lraz­!.icHatJumacenja zakona, tako da je taj Ius Ae1ial1um, kaw su ga zvali, vazio kasnijim pravnicima kao kolijevka rimskoga prava.

P,relaze6i na govorni6ku prozu, ,ista;knimo odmah da Rim do 2 . .st. pdje n. e. nije poznavao ni teorije govorniStva ni sustavne naobrazbe govornika. Daka­ko da je dobrih govornika u Rimu bilo, osobito u veliko doba punskih ra­tova, ali napisanih i objavljenih govora nemamo. Pa i onaj govor protiv mi­ra s kraljem Pirom sto ga je Apije Klaudije vjerojatno sam izdao, nije u pr­yom redu objavljen kao knjizevnost nego kao manifest autorova politickog stava.

230 Rimska knjizevnost

Prvi pisac koji je u rimskoj knjiZevnostd svoje govore objavljivao, ujedno i pisac najstarijega proznog spisa koji nam je iz rimske knjiZeVllosti potpuno oeuvan, 'jest MARKO PORCIJE KATON (Marcus Porcius Cato, 234-149), radi razlikovanja od Katona Utiekog koji se ubio 46, nazvan i STARIJI (Maior). Vojnik u drugom punskom ratu, utjecajan politiear, Rimljanin staroga kova, tradicionalist koji se zarko odupirao sve jaeem prodoru greke kulture u Rim, Katon je svoje govore sam izdavao, a bilo ih je viSe od 150, od kojih oko 80 poznajemosamo u ulomcima. Njegovo je stilsko naeelo biLo: "Rem ·tene, verba sequentur« (::: Drii se predmeta, a rijeei ee same slijediti), dakle naeelo ti· pieno naturalnoga govorniStva. I oeuvani ulomci potvrduju n2m Ciceronov sud koji u Katonovu stilu, bez ukrasa, lwaH bogatstvo misli i jasnu kompoziciju, ozbiljnost, ostrinu i zivost, a nedostatnu eleganciju izraza i glatkoeu reeenie· nog perioda istiee kao arhajsko nesavrsenstvo.

NeSto je sasvim novo ostvario Katon u rimskoj knjizevnosti kad je izdao svoje glavno djelo Podrijetla (Origines), ostro prekinuvsi s metodom analista i utvrsi putove kasnijoj historiografiji. Istieuei kao glavnu temu R,im ,i Italiju, Katon je u tom djelu sazeo povijest rim sku od osnutka Rima i poeetaka ital· skih gradova do punskih ratava i svoga doba. Grecizirajucoj histoI1iografiji analista htio je suprotstaviti naciom)jLnu rimsku. I nj1me i astalim svojim dje· lima Katon je utemelj,itelj latinske proze.

Sarno nam je jedno Katonovo djelo potpuno oeuvano i ono je ujedno naj-proz,I1i spis x~mske knjizevnosti koji imamo: 0 poljodjelstvu (De agri

cultura). Po stilu jedva da ga mazemo ub-rojiti u knjizevnost. No to nam djelo ipak, s obnirom na zivu sHku italskoga poljodjelstva u 2. sot., ostaje dragocjenim spomenikom i karaktera i svjetonazora i jezgrovita, krepkoga starinskog jezika svog autora.

sto se tiee Katonova odbojnog stava prema Grcima i njihovu utjecaju, dodati nam je i ovo: upravo je njegovim upornim zalaganjem postignuto da jedno greko poslanstvo atenskih filozofa koji su svoj boravak iskoristili i za brojna predavanja (156/155), naisavsi na odusevljeni prijam u rimske mladezi

sto prije napusti Rim. Nema dvojbe da je Katanu u najveeoj mjeri mogao biti sumnjiv skepticizam Karneada, utemeljitelja nove akademske skole koji je bio clan toga poslanstva. A nemojmo zaboraviti kolike Ii ironije sudbine! - da je upravo Katon 204. bio doveo u Rim Enija, koji ce svojim Analima naj­v,ise pr,idonijeti da se u l'imskoj knjizev>llosti zauvijek ustali tip grekog epa i grckoga stiha heksametra!

1z okvira politiekoga Katonova djelovanja navedimo i onu eesto citiranu uzreeicu kojom je od 157. zavrsavao svaki svoj govor u senatu: "Ceterum cen­seo Carthaginem esse delendam« (= Uostalom smatram da Kartagu treba razoriti). Doeekao je objavu trecega punskoga rata, ali je iste go dine umro, ne doZivjevsi ostvarenje svoje zelje da stoljetnu neprijateljicu rimsku vidi pokorenu.

Tek iz kasnijega carskog doba, vjerojatno iz 3. st. n. e., potjeee zbirka s Katanov.im imenom u naslovu, Katonovi dvostihovi (Disticha Catonis, iii Di· sticha moralia Catonis) , pisana u parovima heksametara, a ne u elegijskim distisima. Ta je zbirka, puna moralistiekog zivotnog nauka, bila u srednjem vijeku pa i kasnije vrlo mnogo eitana, prevodena, preradivana i upotreblja­vana kao skolski priruenik. U hrvatskoj knjizevnosti iriiamo pet prijevoda njezinih, od kojih istieemo Marulicevo Stumacenje Kata. Vjerojatno je ta zbirka utjecala i na latinske Distihe Dubroveanina Dura Feriea.

Katon Stariji 231

Tri su nam vaina Katonova zivotopisa ocuvana iz antike: Ciceronov (Ka­ton Stariji iii 0 starosti - Cato Maior sive de senectute, u kojemu je veliki govornik dao doduse idealiziranu sliku Katonovu, istaknuvsi ipak sve bitne

Rimljanina staroga kova), pa Nepotov i Plutarhov. Svratimo opet pozornost na govorniStvo, i to od doba Grakha do Cicerona,

kad se i zavrsava ovo razdoblje rimske knjiZevnosti. Burna su to bila vre­mena za rimsku republiku, pogotovu u unutarnjoj politici. Radikalne dm­stvene, agrarne reforme kojih su zatoenici bili braea Tdberije i Gaj Grakho, naiSle su na najostriju oporbu u senatskoj stranci, tako da su Grakhi i gla­vom morali platiti svoje ideale. Spomenut cemo jos s kraja 2. st. rat Rimljana s Jugurtom u Mrici, zatim sve eesce ustanke robova koji su rimsku drZavu potresali iznutra, a provala Cimbara i Teutona izvana, i krvavi gradanski rat izmedu predstavnika pueke stranke Marija i predstavnika optimata Sule. U toj krizi politiekoj govorniStvo je dozivljavalo neobiean procvat.

Sjajan prikaz govorniStva iz toga doba ostavio nam je Ciceron u svojem Brutu. Ciceron je mnoge govore jos mogao Citati, a utjecajne govornike, npr. Antonija, KJrasai nj,ihove suv,remenike, sam je jos slusao.

U stilskom pogiedu duboko je karakteristieno svakako to da sada u govor­niStvu samouk prepusta mjesto ueeniku retorske skole, da se prema uzoru na Grke oblikuje ne sarno govornieko umijece nego i latinska umjetnicka proza. Braca GRAKHI, TIBERIJE SEMPRONIlE i GAl SEMPRONIlE (Ti' berius Sempronius, Gaius Sempronius Gracchi, stariji Tiberije puckli tri­bun 133, miadi Gaj 123. i l22) bijahu ugledni govornici, posebice Gaj eije umi­jeee Ciceron visoko cijeni istieuci u njega i zar govornieki, udruien s nao­brazbom, i patos s dostoJ3nstvenoscu.

U Ciceronovoj mladosti rims kim su forum( m vladala dva gO'lornika, oba izvrsno. spremna u grekoj retoriekoj tehnici i u punoj zrelosti latinskog iz­raza: MARKO ANTONIlE (Marcus Antonius) i LUCllE LICINlJE .KP.AS (Lu­cius Licinius Crassus), vrsnjaci, Antonije konzul 99, Kras 95. Ciceron ih je sta­vio kao glavnesugovornike .u svojem na}va:!:'llijem ,retorickom djelu 0 govorni­ku (De oratore). Antonije se isticao zivahnim duhom i osobito djelotvornim naCinom iznosenja govora, sVljestan ujedno da je najvece umijeee govorniikovo u tomu da svoju umjetnost u tehniekom pogledu zna zatomiti. Kras se oelli· kovao briZljivom dikcijom i dostojanstvenom ozbiljnoscu stila.

Prvi predstavnik latinske retori,ke, koj.u je pucka stmnka pokuSavala isti­cati umjesto grcke obuke govcxrni6ke, i to prema uzoru na .rimske prethodni­ke i s latinskom terminol(lgijom, bio je LUCIlE PLOCIlE GAL (Lucius Plotius Gallus). U tradiciji je tih rhetores Latini i priruenik retorike u 4 knjige, po­s'Vecen nekom Gaju Hereniju (Retorika Hereniju Rhetorica ad Herennium), nastao vjerojatno izmedu 87. i 82. Rukopisna tradicija pripisivala je to djelo Ci­ceronu. Pravog mu autora ne znamo (spominje se katkada retor Kornificije). Piscu je temeljem Hermagorin sustav retorieki, ali se ogranieuje na bitno i prakti6no, sIuieCi se latinskom terminologijom i latins kim uzornim primje­rima. Prikazivanje mu je jasno, ali je jezik nedovoljno gibuk. U srednjem su vijeku Ciceronovo mladenaeko djdo 0 invenciji (De inventione) nazivali sta­rom retorikom (Rhetorica vetus), a ovu Retoriku Hereniju -- novom retori­kom (Rhetorica nova).

1zdvojit cemo jos iz strucne knjiZevnosti ovoga razdohlja jednu vrstu, fi­lolosku, koja je u najuzoj vezi s knjizevnoscu. ZaCeci njezini potjeeu u Rimu od pergamskoga gramaticara Kratesa koji je 168. -kao poslanik dosao u Rim i za vrijeme svoga boravka driao i gramaticku obuku. Suprotno tekstualnoj kritici aleksandrijskih filologa, Krates je osobitu pozornost posveCivao inter·

232 Rimska' knjitevl10st

pretaciji pjesnika. Pripadnik stoicke filozofije, bio je. zastupnik alegorijske interpretacije, nalazeCi u pjesnika skrivenu moralnu Hi znanstvenu pouku, Vrlo je jak dojam ostavio Krates u Rimu svojim naukom. No tel<: ce se pede­set godina .kaSlnije [staknuti prvi ma:jstor fil.oloske metode u Rimljana, LUCIlE ELIlE STILON (Lucius Aelius Sti/o, roaen oko 150), takoder stoicar, s po­sebnim interesom za et:imologiju i sintaksu. Sti.lon se bavio stud·ijama 0 s-truk­turl recenice, interpretirao je na sirokoj kulturnopovijesnoj osnovi staru knji­zevnost (npr. Salijsku pjesmu i Zakol1ik na 12 ploca) , kriticki izdao Eni­jeva i Lucilijeva djela. Bavio se i Plautom; od njega uostalom potjece i ona odusevljena .izjava: »Da su Muze htjele govonit! latinski, govorile bi P,lauto­vim jezikom«. Njegov ,je jedan spis Imao naslov 0 jezicl10m izrazu (De pro­loquiis). Golem je bio njegov utjecaj u Rimu. Ucenici su mu bili Varon i Ciceron.

U tom sklopu filoloskih djela rimskih istice se 0 pjesl1icima (De poetis), pisano u stihu, puno obavijesti 0 zivotu i kronologiji starih rimskih komedio­grafa. Napisao ga je oko 100. VOLKACIlE SEDIGIT (Volcacius Sedigitus).

Satiricar LuciUje

Vrlo blizak Scipionovu knjizevnom krugu, materijalno i drustveno nezavisan, helenofil, ali i izrugivac grekomanije, GAl LUCILIlE (Gaius Lucilius, oko 180

oko 102) zacetnik je satire kao knjizevne vrste kako je otada i u modernom smislu shvacamo.

U zbirci, koju je kasnije redigirao, od trideset knjiga Satira (Saturae, iii Libri saturarum, ne zna se tocan nasIov; ocuvalo se oko 1 300 stihova, meau nFma i cjeloviti odlomci), naknadno sredenoj prema .metr·ickom obl,iku, upo­trebljavao je npr. u prvih dvadeset knjiga heksametre, zatim distihe, pa po­put Enija trohejske septenare i dr., ali se konacno sve viSe zaddavao na heksa­metrima i time utro put heksametru kao stalnom stihu rimske satire. Ima u Lucilija i tema poput Enijeve sature, tj. mjesovita sadrzaja, ali je najbitnije to da je Lucilije utisnuo enijevskoj saturi zig ostre, zestoke kritike drustva, pojedinaca i skupina: satura je postala satira.

Kronoloski datirane aluzije u njegovim satirama poCinju godinom 132. i sezu sve do smrti pjesnikove. Poceo ih je dakle pisati kao zreo covjek, nakon povratka iz Numancije. Pored invektiva na raskos i pohlepu, bolesnu teZilju za vlascu, praznovjerje ·i strasti svih v[1sta, sve one mane sto ,ih je napadala i kinicko-stoicka popularna filozofija u dijatribama (v. Biona), nalaze se u na­seg pjesnika i knjizevni pamfleti, npr. protiv grekomana, retora, previSe pa­tetic.klih -tragicara.

Dijaloski elementi, primjereni podrijetlu te knjizevne vrste, imali su u Lu­cilijevoj satiri vainu ulogu. Njegov je jezik snaian i ziv, ali bez purizma. Dikci­ja mu je raznolikih boja: svakidasnji govor izmjenjuje se s elementima fini­jega konverzacionog tona, posezuCi i za govorom ulice, bordela, vojnickih 10-gora (sermo castrel1sis).

DiveCi se elementarnoj snazi Lucilijeve satire, koja nikada vise kasnije ne­ce biti dostignuta, Horacije je u isto doba i kritizirao njezin oblik: nedotje­ranu dikciju, neuskladenu kompoziciju, neobuzdanu indignaciju, sto bi sve bili

Z/atni vijek: 80, prije n. e. 14. 11. e.

rezu1tati improvizacije. U tomu je Horao~je 'imao pravo. A·Li kasntja :rimska satira, ne sarno »menipska« Senelcina ,i PetlJ:'oni~eva, nego i J,uvenalova, bila je bliza Luciliju nego Horaciju.

Unatoc poticajima, koji su joj mogli dod od Grka, rimska je satira nado­vezivala na domacutradiciju. Jer ona se od komedije Eupolidove, Kratinove i Ar.istofanove toliko razlikuje koliko i od jamba Arhilohovih l,ii Kalimahovih iako im je zajednicki osobni napadaj. Rimska satira doista je rimska ne sarno· po imenu nego i po duhu i stiIu. Scipionov krug, kojemu je pripadao zacet­nik satire Lucilije, svjesno je uklapao rimsku umjetnost u svoju estetiku_ Lucilijeva je satira posljednja rijec toga kruga upucena novom doba.

Trece razdobIje 80. prije n. e.

iIi zlatni vijek: 14. n. c.

Sve sto se proteklih dvjesto godina rimske knjiZevnosti zbivalo, sve sto se u zacecima nasluCivalo iIi u nekim razvojnim stupnjevima i u nekih pojedina­ca oblikovalo do vise razine, u ovom razdoblju kao da je doseglo stupanj is~ punjenosti, savrsenosti u oblikovno-tematskom i jezicnom smislu. Zlatnim vijekom nazvao ga je, kazu, Voltaire, stavljajuci ga po vaznosti u isti red s Periklovim doba u Grckoj i klasicnim razdobljem Ljudevita XIV u Francu­skoj. No bez obzira na usporedbe, cjelokupan tijek rimske knjizevnosti nepri­jeporno dokazuje da ni jedno razdoblje njezino ni prije ni u punih petsto go­dina kasnije od ovoga nije rodilo u ovako kratkom vremenskom razmaku tolik broj stvaralaca, visoko znacajnih i po prodornosti tematike, koju su obu­hvacali, i po neslucenoj zaokruzenosti jezicnog izraza u kojem su stvarali.

Zlatni vijek dijelimo u dva odsjecka; Ciceronovo doba (od 80. do 30. prije n. e.) i Augustovo doba (od 30. prije n. e. do 14. n. e.). U Ciceronovo doba najviSe se velikih talenata istaknulo u prozi, u Augustovo doba u pjesniStvu. Kraj Ciceronova doba ujedno je i kraj rimske republike, pocetak Augustova doba ujedno i pocetak cars tva u Rimu.

Ciceronovo doba: 80 - 30. prlJc n. e.

Ako se ijednom odsjecku knjizevnosti moze na celo staviti jedan autor, onda se ovo doba u najV'.isem =islu primjereno naziva Ciceronovim imenom.

Ciceron nije samo cetrdeset godina gotovo neprekidno i bez premca vla­dao rimskom govOIJ:'nickmn trihinom, sudskom i politie-kom, nego je auto­nomno i magistralno prodro i u teoriju retoricku, pa i u filozofsku, stvorivsi jednu cjelovitu viziju svjetonazora, kudikamo dublju i sveobuhvatniju nego sto bi se iz njegova eklekticizma u prvi mah moglo zakljuciti. Uz govomi-

234 Rimska knjiievnost

stvo, retoriku i filozofiju, Cieeron prevodilac, plodan epistolograf i iznad svega - izvanredan talent, svojim je stvaralastvom u jeziku i viSestrukim razmiSljanjem ,'1 jeziku kao sredstvu umjetnickog izraza oblikovao normu proznoga stila za Rim i mnoga stoljeca kasnije Evrope, nonnu kojoj ce se u Rimu sarno nekoliko kongenijalnih talenata uspjeti othrvati odnosno su­protstaviti joj drugu, svoju.

Cieeron je dobar ucenik rimskog filologa Elija Stilona i grckih retora, posebice Apolonija Molona s otoka Roda, te jedine u to doba sIobodne repubHke na mediteranskom Js.toku, izvrstan poznavalac cjelok:upne grcke 1mjizevnosti i sveko1ike tradicije ,rimske, pozorno i suv'remeno knji­:zevno zbivanje u Rimu.

Cieeron je moci latinskog jezika udalmuo takvu sirinu i prodornost gib­ljivosti - od govornickog patosa strasti i odusevljenja do sale i sarkazma, od misaone strogosti i nenametljive elegancije retoriekih iii filozofskih djela do neposrednosti i intimnosti korespondencije da se djelomiee vee i svojem doba, a kasnijim narastajima pogotovu moran nametati kao uzor. Jezicni purizam, koji je u okviru svoje stilistike Ciceron i vlastitim djelom i teo-retskim proklamacijama izrieito zastupao, imao je u doba jos jed-noga velikog zatoomka, Gaja Ju:lija Cezara. lake suprotne govor-nicke s,tnrje, tzv. atiois.t,icke, koja traii izraza '1 zbijenost reee-nicnog perioda, Cezar je jednako kao i nametnuo visok i razvijen, promiSljen i do kraja istancan smisao za normiranost knjizevnog jezika, ·dakle i za purizam.

Da je izrazajnost Ciceronova jezika, sve bogatstvo preliva kojim ga je ·oplemenio, djelovalo na prozne pisee, nije nikakvo eudo. No manje je po­. znato i u prvi mah manje pojmljivo da pjesnik Eneide, Vergilije, viSe du­guje Ciceronovu nego Lukrecijevu jeziku.

Knj.izevnoj je pov,1jesti primjereno dakle nazivati ovo doba Oiceronovim, iako je u isto doba djelovalo na knJizevnom polju nekoliko velikih umjetnika rijcei - Cezar i Salus-tije u prazi m Lukrecije i Katul u pjesniStvu. Ptrimje­reno to viSe i zato - usprkos onima koji ovo doba nazivaju Cezarovim, dakle imenom glavne politieke lienosti, poput Augustova doba prema Au­. gustu - jer je Ciceron bio i politicar, ali prvenstveno i u biti svoga tem­peramenta - knjizevnik, umjetnik.

Red nam je, sto se periodizaeije tiee, da se ovo doba proteze i trinaest . godina nakon Ciceronove smrti, i to ne bez temelja pod Ciceronovim imenom, jer se klima knjiZevna u glavnome zadrzava ista, a zadrlava se do granicne godine i duh republikanizma za koji je sam Ciceron zivio 1 umro. Naziru se doduse u tim godinama izmedu 43. i 31. i neki znad prijelaznog doba, jer se pored Salustija i Nepota i Varonovih djela iz starosti javljaju i prvi uspjesi Vergilijevi i Horacijevi.

Djelovao je Cieeron jz;medu Sule i Cezara, jednogakoj.i je zavdio ,i drugoga koji je zapoeeo veliku epohu u rirp.skoj povijesti. I Cezar i posinak mu Ok­tavijan obecali su dati slobodu rimskom narodu, ali prvi mu je dao diktaturu, .drugi principato Borio se Cieeron, dokle god je mogao, protiv Cezara, a ovaj .se na vrhuncu pobjednieke slave pokazao izvanredno tolerantnim prema ve­likom umjetniku cimske ,rijeei. Ustv.rdio je eak Cczar da je Cicewn za ime i slavu rimskog naroda uCinio viSe nego svi vojnieki trijumfi. Borio se Ciceron .i protiv Antonija, u prilog Oktavijana u ime istih svojih, tada vee doista

',I

Cicero novo doba: 80-30. prije n. e. 235

prezivjelih ceznja za spas republike. Nije doeekao ziv niti posljednje okr­saje suparnika Iia umoru republike niti samilost tih istih suparnika, medu njima Oktavijana, koji su ga stavili na Iistu proskribiranih i time ga zau· vijek usutkali. I Cezar i Ciceron platili su glavom svoj politicki angaiman: eezar zato sto je postigao uspjeh, Ciceron zato sto je dozivio slom svojih politiekih ideala.

Najsjajnija zvijezda govora rimskog

U Arpinu, u srednjoj Italiji, rodio se 106. prije n. e. MARKO TULlJE CICE­RON (Marcus Tullius Cicero), najvcei rimski govornik i pisae koji je latin-sku prozu uzdigao do neslueene izraiajne Zbog toga je »cieeronizam« od Petrarke do konca 19. st. bio pojam latinskog jezika i stila. Presadivsi na rimsko tlo mnoge zasade i kulture, taj ee mnogostrani talent, u kojem se kultura, najvi. se od svih antiekih pisaea pridonijeti pojmu humanizma (huma-nitas), i kao pokreta i kao gradanske ideje.

Gotovo 800 sacuvanih Pisama (Epistulae, 68-43), osobito pisma prijatelju Titu Pomponiju Atiku, illltiman su Ciceronov dnevnik, lrojl uz brojna druga djela u punom svjetlu otkriva lik pisca i covjeka, u kojem su se sukoblja­vale i spajale raznorodne drustvene i umjetnicke tendencije posljednjega stoljeca rimske republike .

Prvi velik uspjeh u javnosti postigao je govorom Za Seksta Roscija (Pro Sexto Roscio Amerino, 80), kojim je .illldirektno iznio ostJru kDit1ku Sulina rezima. Vrhuneem svoje slave smatrao je Ciceron godinu 63, kad je kao konzuI u krv,j ugus.io KatilinJinu U["otu ,i od s~nata bio proglasen oeem do­movine (pater patriae). Iz ole su godine i znamcnita eetiri govo.ra Protiv Ka­tiline (In Catilinam). Zbog pribliZavanja optimatskoj stranci i rezervirana stava prema svemocnim trijumvirima moran je (58-57) otiCi u progonstvo . U gradanskom ratu pristao je uz Pompeja. Kad je Cezar ubijen,(44), Ciceron stade na celo senatskoj stranci, s nadom da ce obnoviti prijasnje drlavno uredenje. U 14 strastvenih Filipika (In M. Antonium orationes Philippicae, 44-43), medu kojima su najslavnije 2 . .i 14, nesmiljeno napada Anl!:onija, po­dupiruCi Cezarova posinka Oktavijana, jer ga drli manje opasnim po re­publiku. No to je i posljednje veliko djelo rimskoga govomiStva i labudi Cieeronov. Kad se Oktavijan s Antonijem i Lepidom udruzio u tzv. trijumvirat (43), Ciceron ostade sam: medu prvima je proskribiran i ubijen. Veliki govornik nije bio i dalekovidan politicar: u sebi je gajio prezivjele ideale starorimske republike, pogresno poistovjetivsi velieinu senata i op­tim ate s idejom republikanizma.

Ne sarno politicki govori, nego i veCina sudskih usko je vezana za Ciee­ronovo politicko djelovanje. Uz spomenute, izmedu S8 sacuvanih govora naj· vazniji su: Protiv Vera (In Verrem, 70), 0 vrhovnom zapovjednistvu Gneja Pompeja (De imperio Cn. Pompei, 66), Za Lucija Murenu (Pro L. Murena, 63), Za pjesnika Arhiju (Pro Archia poeta, 62) i stilski najdotjeraniji Za Mi­lona (Pro Milone, 52).

236 Ril11ska knjizevnosi

Ciceron je zauzimao srednje stajaliSte izmedu dviju suvremenih struja u govorniStvu: bujne, kicene i pateticne ))azijske«, i ))aticisticke« koja je pre­rna ugledu na stariju aticicu prozu trazila od govornika jedrinu misli i jez­grovitost izraza. Ovladavsi svim stilovima tradicionalne retoriice, Ciceron ih

Marko Tulije Cicerol1

je podvrgao svom temperamentu. Do istancanosti osjetljiv na saddajne l1i­janse i zvukovne preljeve latinskoga jezicnog blaga, komponirao je govore u »uzviSenom« i pateticnom iii »niskom« i jednostavnom stilu, uskladujuCi ga s predmetom i potrebama djelovanja na publiku. Jezik mu je bogat i gibak, slike iz svakodnevna zivota izmjenjuju se s najtananijim igrama mjeei, neiscl'pni humor s gorkom ironijom. Ipak, na:jvecu je snagu postigao

CicerOI1 237

u pateticnosti, ciji su odraz harmonicno razgranati, kadsto razliveni, ritmi­zirani periodi s iscrpno razvijenim mislima. Kad je Kvintilijan usporedivao Demostena i Cicerona, dva najveca govornika antike, s pravom je istaknuo da se prvom ne moze niSta oduzeti, a drugome niSta dodati.

Retoricki i filozofski spisi, veCinom dijaloski komponirani, nastali su iz prakticnih pot reba govornika i politicara, koji je prema Ciceronovu shva­canju javni i kulturni radnik u punom smislu rijeci.

Spis 0 govorniku (De oratore, 55, u 3 knjige) mozda je knjirevno najus­pjeliji po zivosti i po stilskom karakteriziranju sudionika u razgovoru. U njemu je iznio novu koncepciju, po kojoj se retorika i filozofija, nakon sto­ljeca odvojenosti, ponovo shvacaju jedinstveno. Na tom je djeJu Ciceron vrlo dugo i brizno radio te ga je i sam neobicno cijenio.

Brut (Brutus, 46) i Govornik (Orator, 46) posveceni su ostroj polemici s aticistima. Prvi od njih, u kojem je izlozen razvoj rimskog govorniStva do Cicerona, svojevrsna je povijest knjizevnosti, prva u antiei, s izrazitim smislom za promatranje individualnog stila kao povijesno uvjetovane po­jave. Pisao ga je, kaze Ciceron, u mracno doba ddave (nox rei pUblicae)! Drugi od njih, Govornik, sazimlje u prvoj polovici spis 0 govorniku, u drugoj polovici pruza nam prvu i najopsirniju raspravu 0 proznom ritmu. Oba su spisa povijesnokriticki i estetski sastavljena da podupru i nadopune reto­ricki sustav izlozen u djelu 0 govorniku. Novije istraZivanje nije vise sklono rastavljati Ciceronov opus, u ime eklekticizma, u mozaik, nego se uspijeva uzdignuti do organske, sveobuhvatnije ocjene Ciceronovih osobnih zasluga i doprinosa povijesti retorike.

Nakon .... dijaloga 0 drzavi (De re publica, 54-51, u 6 knjiga fragmentarno ocuvanih, medu njima i znameniti Scipio170V san - Somnium Scipionis) , ko­jim je u duhu Platona, Aristotela i drugih izlozio najbolji oblik ddavnog uredenja i dao najizvorniji prikaz svoga misaonog svijeta, Ciceron je veCinu filozofskih rasprava, a ujedno i najbolje, napisao u razdoblju 46-44, posto se povukao iz politickog zivota. Najuspjelije su i najzanimljivije: 0 naj­vecem dobru i najvecem zlu (De finibus bonorum et malo rum, 45) i Rasprava o akademskoj tilozotiji (Academica, 45), pa s podrucja prakticne etike Raz­govori u Tuskulu (Tusculanae disputationes, 45/44), Katon Stariji ili 0 sta-­rosti (Cato Maior sive de senectute, 44), Lelije iii 0 prijate1jstvu (Laelius sive de amicitia, 44) i 0 duznostima (De officiis, 44). Neoriginalan mislilac, eklek­ticar koji se priklanja skepticistickom ucenju nove akademske i srednje sto­icke skole 2. st. prije n. e., Ciceron u knjizevnom obliku presaduje grcku filozofiju u Rim i postaje tvorcem rimske filozofske proze.

Kako u retorickim, taka se i u filozofskim spisima osjeca da ih pise gOVOi-'

nik i politicar, knjizevnik i prakticar. Filozofiju je Ciceron ucinio viSe reto­rickom, tj. aktivnijom, viSe rims-kom i viSe drustvenom. Retoricki spisi pro­zeti su filozofijom, izras~aju nerijetko do filozofije govornickog umijeca. Neki opCi sklad i elegancija prelijevaju se njegovim teoretskim djelima, kao da su vrlo daleko, a opet tako blizu buri politicke tribine i zarn govornickom. U pismima ton je raznolikiji, rijeci su manje birane, mijesaju se familijar­nost i govornicki stil, gradanska jednostavnost i politicka strast.

U rimskoj knjizevnosti nema pisca koji bi viSe i presudnije utjecao na evropsku kulturu od Cicerona. Augustin, Petrarca i Erazmo Rotterdamski oznacavali su uvijek nove renesanse Ciceronova stila i jezika.

238 Rirnska /wjiievnos/

Varon

Najuceniji Rimljanin i ujedno najplodniji i najsvestramJI pisac u cjelokup­noj rimskoj knjizevnosti, MARKO TERENCIJE VARON (Marcus Terentius Varro, 116-27. prije n. e.), prema rodnom sabinskom gradu Reate nazvan i REATINUS, bio je poput Cicerona, a i vise od njega most izmedu dvaju raz­doblja, Lucilijeva i Akcijeva s jedne strane do pjesnickoga uspona Vergili­jeva i Horacijeva. U mladosti skolovao se kod Elija Stilona i zatim studirao u Ateni, sudjelovao je nakon toga u nekim vojnickim sluzbama, zatim se u gradanskom ratu izmedu Cezara i Pompeja borio na strani Pompejevoj, a posto se izmirio s Cezarom, vratio se u Italiju i posvetio iskljuCivo znanosti i knjizevnom radu do duboke starosti.

Njegovi su se spisi, bilo ih je 74 u viSe od 600 knjiga, sve do kraja antike proucavali i kompilirali.

Cezaru je 47. posvetio Starine (Antiquitates, 41 knjiga), od kojih su 25 knjiga bile libri rerum humanarum, tj. obradba rimskih povijesnih starina, a 16 knjiga libri rerum divinarum 0 rimskim vjerskim starinama. To se djelo izgubilo, poznajemo ga sarno iz ulomaka i brojnih citata, osobito kod Augu­stina. Drugo je vaZnije Varonovo djelo te vrste Slike (Imagines, iii: Sedmi­ce - Hebdomades, oko 39), oko 700 slika glasovitih grckih i rimskih licnosti s razliCitih podrucja zivota s popratnim tekstom u prozi ili distisima. Devet knjiga umijeca (Disciplinarum libri IX) svojevrsno su enciklopedijsko djelo u kojemu pisac obraduje mnoge struke, a medu prvih sedam i one koje ee se u srednjem vijeku zvati artes liberales, slobodna umijeea, kao studijske struke za opee obrazovanje slobodnog covjeka, sto ee ih antika predati sred­njem vijeku kao skolski program.

Medu Varonovim jezikoslovnim djelima posebno isticemo 0 latinskom jeziku (De lingua latina, u 25 knjiga, od kojih su nam se uz neke praznine ocuvale knj. 5-10; objavljeno vjerojatno prije kraja 43), djelo upravo ne­ocjenjivo za nase poznavanje staroga Rima, kako realija tako i rijeCi i su­stava gramatickog. U obradbi grade Varon slijedi gramaticka nacela stoicke skole Kratesa i Elija Stilona.

Medu strucnim spisima Varonovim neka je spomenuto 0 poljodjelstvu (De re rustica, u 3 knjige potpuno ocuvane), pisano u dijaloskom obliku.

Knjizevnosti u liZem smislu pripadaju Menipske satire (Saturae Menip­peae, ima ih 150, nastale su vjerojatno izmedu 81. i 67), pisane u mjesavini stiha i proze prema uzoru na kinicara Menipa iz Gadare. StojeCi po sredini izmedu Enijevih i Lucilijevih satira, Varonove satire spajaju realno-mime­ticki element s inoralizatorskim, sibajuCi opeenito pojave nemorala i iskva­renosti u novom Rimu, izvrgavajuCi ruglu filozofska i pjesnicka piskarala svoga doba. Raznolikost njihova sadrZaja izrazena je cesto u dijaloskom ob­liku, s brojnim umecima grckih rijeci i cijelih izreka, u velikoj raznolikosti metrickoj, posebice jampskih senara. ledrina misli i zdrav nauk za prakti­can zivot vidljivo su svojstvo Varonovih satira.

Od spisa Varonovih kriticki-filoloskih spomenimo sarno neke: 0 Plauto­vim komedijama (De comoediis Plautinis, gdje pisac razlikuje tri skupine komedija, od kojih sarno za jednu skupinu od ukupno 21 komedije utvrduje potpunu Plautovu autenticnost, pa se otada one prema njemu zovu "Varon­ske komedije«), Problemi oko Plauta (Quaestiones Plautinae), 0 podrijetlu scenskih igara (De scaenicis originibus), zatim 0 pjesmama (De poematis), o pjesnicima (De poetis), 0 sastavljanju satira (De compositione saturarum).

Cezar

Povjesnicari

Bez dvojbe jedna je od najznacajnijih licnosti Rima i cjelokupne antike CAl lULlJE CEZAR (Gaius Iulius Caesar, 100-44. prije n. e.), politicar, voj­skovoda i pisac. Premda iz stare patricijske obitelji (roden je u Rimu), ka­rijera mu je zbog nekih rodbinskih odnosa vezana za plebejsku stranku. Nakon brza politickog uspona osvaja godine 50, poslije osam godina rato-· vanja, Galiju i nedugo zatim stupa u gradanski rat protiv Pompeja, neka­dasnjeg sudruga u trijumviratu. Pobijedivsi njega i sljedbenike, 45. postaje samovladar u Rimu. Vee iduce godine ubili su ga republikanci.

Gaj Julije Cezar. Poprsje ad crnag bazalta

Glavno su mu djelo Zapisi ° galskom ratu (Commentarii de bello Callico, 52/51), izrazit primjer memoarske knjizevnosti, kojom pisac zeli opravdati. svoju tadasnju i buducu politiku. Borba Rimljana protiv Gala i Germana u. 1. knjizi i hrvanje udrliZenih galskih plemena s nadmocnim neprijateljem u 7, posljednjoj knjizi, okvir je djelu koje se ubraja u visoka ostvarenja lao tinske proze. Naizgled su sarno objektivisticki opisani politicki odnosi, dra-· matske strategijske situacije i etnografsko-geografske cinjenice .. Birana dik­cija do krajnje je mjere jednostavna. Leksicki purizam u skladu je s jasno-

140 Rimska knjizevnost

·com i prozirnoseu stiia. Znamenita je Cezarova recenica: ),Kao opasnu hri­dinu izbjegavaj necuvenu i neobicnu rijec«, koju citira Gelije iz Cezarova izgubljenog djela 0 analogiji (De analogia, 54), posvecena Ciceronu, u koje­mu Cezar brani nacela svoga jezicnog purizma. Spomenimo joil u vezi s na-5tajanjem Galskog rata da se danas doduse priznaje da ga je autor djelomiee pisao joil u tijeku rata, ali ga je kao jedinstveno djelo objavio, recimo tako­aer: u cjeIini stilski dotjerao, mozda i retuilirao, tek nakon zavrsena rata.

Slabije su i nedovrseno Cezarovo djelo Zapisi 0 gratlanskom ratu (Com­.mentarii de bello civili, u 3 knjige), obradujuCi godine 49. i 48. U tzv. Cjelo­kupna djela Cezarova (Corpus Caesarianum) pripada i 8. knjiga Galskog rata, kojoj je autor Cezarov legat Aul Hircije (Aulus Hirtius). On je mozda napi­sao i anonimni Aleksandrijski rat (Bellum Alexandrinum). Africki rat (Bellum Africum) i Hispanski rat (Bellum Hispaniense) djela su nekih Ceza­rovih oficira, zanimljiva za filologa po brojnim primjerima tzv. vojnickog je­zika (sermo castrensis).

IspustajuCi neka manja djela, istaknimo da je Cezar bio i izvrstan govor­nik. Sam Ciceron izrice najveee pohvale 0 njegovim govorima, koji nam se nisu oCuvali.

Povijescu se bavio i KORNELIJE NEPOT (Cornelius Nepos, oko 99-24. prije n. e.), nesamostalan po historiografskoj metodi i stilist osrednje vrijed­nosti. Iz njegova glavnog djela, u najmanje 16 knjiga, 0 znamenitim muzevi­.ma (De viris illustribus), gdje je objavio krace zivotopise Rimljana i Grka po .skupinama, ocuvala nam se sarno knjiga 0 sjajnim votlama stranih naroda .(De excellentibus ducibus exterarum gentium) i dva zivotopisa, Katonov i Ati­kov, iz knjige 0 latinskim povjesnicarima (De historicis Latinis). Najopsezniji je i najzivlji zivotopis posveeen Atiku, Nepotovu i Ciceronovu prijatelju koji .se punim imenom zvao TIT POMPONIJE ATIK (Titus Pomponius Atticus, 109-32). Atik je bio ne sarno bankar nego i visoko naobrazen covjek i u svoje doba najpoznatiji izdavac djela suvremenih knjizevnika. Bavio se i pisanjem. Njemu je Cieeron uputio velik broj svojih, moZda najintimnijib pisama.

U skladu s antickom teorijorn, historiografiju srnatra umjetnickom knji­zevnoseu GAJ SALUSTlJE KRISP (Gaius Sallustius Crispus, 86-35. prije n. e.). Roden u Amiternu, iz bogate plebejske obitelji, vrlo je mlad dosao 11

Rim. Najpoznatija su rnu djela rnonografije 0 Katilininoj uroti (De Catilinae .coniuratione) i Jugurtin rat (Bellum ]ugurthinum), napisane u posljednjem de­.setljeeu zivota. Nekadasnji pristasa pucke stranke, zapravo srednjih slojeva, i Cezarov, Salustije kriticki slika rnoralni pad rimskoga plemstva i ujedno svih slojeva druStva. Na toj pozadini izrastaju ostro karakterizirani likovi Katiline, lijepe i razvratne Sempronije, Cezara i Katona u prvom, pa numid­.skoga kralja Jugurte i narodnog vode Marija u drugom djelu. Povijesne cinje­nice pisac ne nize ustaljenim, kronoloskim slijedorn, vee ih u zivu pripovje­·dackom tonu ispreplece i postavlja u zavisnost od glavnih aktera zbivanja, podvrgavajuCi ih subjektivnom tumacenju. StH mu je moralisticke refleksije izrazene su u antitetickim reeenicnim skupovima. Pripovijedanje je isprepleteno majstorski komponiranim govorima, koji psiholoski motiviraju .djelovanje glavnih likova i sluze povijesnoj interpretaciji. Arhaicka patina u rjecniku kao da potcrtava eticki strog stay autorov.

Pod Salustijevim imenom tradicija je sacuvala i dva njegova politicka ;pisma Cezaru i jednu invektivu na Cieerona (uz Ciceronov odgovor na nju).

241

Ti su se spisi dugo vrijeme smatrali neautenticnima. Danas ima uglednih filOo loga koji im ipak priznaju Salustijevo autorstvo. Ne bi Ii ipak bio dosta jak argument protiv njihove autenticnosti, iznesen prije dva desetljeea (Fraenkel) da je sarno Salustijev imitator mogao upotrijebiti njegov povijesni 8til u politickom pamfletu? Sarno su se cetiri govora, dva pisma i nekoliko manjih u~?maka o~?vali ?d Salustijeva djela Povijesti (Historiae), u kojemu se pripo­vlJeda povlJest runska od 78. do 67, nastavljajuCi na povijesno djelo Salu­stijeva prethodnika Sizene.

:rs:ao st<?)~ Salust~ju bio ~uki~id uz~rom u pragmatickom pristupanju hi­stonograhJl 1 u neklm OsobltoStlma stlla, tako ce i Salustijeva koncentrira­nost misli i izraza naei odjeka u Tacita. Vidljivi su tragovi Salustijeve histOo riografske koncepcije i njegova stila u djelu Commentaria de temporibus suis hrvatskog latinista iz 15/16. st. Ludovika Crijeviea Tuberona.

NajveCi pjesnik didaktickog epa

Filozofskim epom 0 prirodi (De rerum natura), u 6 knjiga, TIT LUKREClJE KAR (Titus Lucretius Cams, oko 98 oko 55. prije n.e.) zanosno je opjevao Epikurovu materijalisticku filozofiju i ostvario vrhunsko djelo svjetske didak­ticke epike. Prve dvije knjige objasnjavaju vanjski svijet ucenjem 0 atomima i njihovim svojstvima, u treeoj i cetvrtoj govori se 0 dubu i dusi, osjetima i miSljenju, a posljednje dvije prikazuju kozmologiju, razvoj kulture i razliCite prirodne pojave.

Bremenito ekonomskim, politickim i moralnim previranjima, pjesnikovo je stoljece bilo nadasveprijemljivo za Epikurovu filozofiju, koja u srediste dru­stveno-eticke problCmatike postavlja covjeka. Lukrecijev je zivotni nazor ma­terijaIisticki monizarn: priroda i povijest, materija i dub cine jednu cjelinu, jedan povezani tijek materije u gibanju. Iz tog nazora izvire temeljni smi­sao njegove filozofije sreca ljudskog zivota, koja se kao vjeena teinja za dusevnim mirom i zadovoljstvom moze postiCi sarno znanjem. Lukrecije pro­svjetiteljskim zarom razotkriva zakonitosti prirode i smisao zivota u njoj, da bi ljude oslobodio od praznovjerja, te »noei duha«, od okova reUgije i straha pred bogovima i smrti. Odusevljeno slaveCi ucitelja Epikura i njegov nauk, rimski pjesnik gradi velicajnu poemu prirodi, snazi uma i napretka covjekova, namjenjujuci je kao pomoe u tegobarna svom narodu u najburnije vrijeme njegove povijesti. Lukrecijev je svijet bez bogova, pa je i pjesnicka dikcija gotovo sasvim liSena mitoloskih asocijacija. Uzitak u strasnom spoo znavanju prirode i stvaralacka moe jezika, kojom se upravo cuIno izrafava reaInost iIi ono sto se logicki i teoretski zamiSlja kao realno, natapaju ep ljepoton: zomosti i neposredne uvjerljivosti.PlastiCne slike iz prirode i po­redbe msu samo med na rubu case, ispunjene gorkim lijekom znanosti, vee suo ~ub.ok~ dozivljen izraz pjesnikova uranjanja u pojavnosti prirode. Arhaj­Skl Jezlk 1 heksarnetar u skladu su s temeljnim uzviSenim stilom djela, ko­jega je kompozicija u cjelini pomalo op~ra. A kao sto je ep uokviren, na po­cetku, zanosnom invokacijom Venere, pjesnickog simbola ljubavi i stvarala­stva, i na koncu potresnim prikazom kuge u Ateni, tako je i cijeli spjev po_

16 Povijest svjet,ste knjiZevnosti

Rimska knjizevnost

Venera i Mars. Freska iz Pompeja

svuda prosaran slikama radosti i sjete, saucesca s Ijudima i neke gorke ravna­dusnosti.

Iako protivnik epikurovske filozofije, Ciceron c~ nakor: pjesniko.ve smrti pomod izdavanje epa. Lukrecije 6e .oduse~ljavati. I o~lodltJ yerg~l!Ja. Hora­cija i Ovidija, bit ce ucitelj francuskIh enclklopedlsta ! davat! b~oJ.ne pobu?c velikanima prirodoznanstvenih istrazivanja i filozofije od GahleJa do Em-steina.

U Lukrecijevu djelu saddani su temelji moderne slobodne misli. U oba svoja filozofska epa, posebice u prv~m 0 Descartesov?j fHOZ?f.iji

(Philosophiae versibus traditae libri V I, ~ Ml~c:~~ 1744) .h:vatskl. s~ lat!~!st Benedikt Stay nadahnuo Lukrecijem u dlSPOZICl.ll I U broJmm pOJedln,ostIma jezicnim. Sugradanin pjesnikov, Dubrovcanin Vice. Petrovic n~zvao ga .Ie zbog toga »drugim Lukrecijem«, a nas stariji suvrememk »LukrecIJem epohe Porn­padour«.

Katu/ 243

KatuI i neoterici

Pod nazivom neoterici. koji potjece iz kasne antike, ali ga nalazimo vee i u Cicerona (poetae novi, neoteroi, tj. novi pjesnici, noviji), razumijevamo sku­pinu pjesnika. gotovo bismo rekli pjesnicku skolu, koja se u svom estetskom programu svjesno odvraca od Enija i starijega rimskog pjesniStva, smatra­juci klasicima grcke pjesnike aleksandrijskog razdoblja. SuprotstavijajuCi se njihovu programu. Ckeron ih ironicki naziva Euforionovim pjevacima (car1tores Euphorionis). Novija istrazivanja pokazala su da termin nei5teroi ima aleksandrijsku tradiciju (Aristarh je Homeru suprotstavio >>uovije«). Ci­ceronu je termin presao iz epikurovca Filodema; pedesetih naime godina kad ga je upotrebljavao, bio je Ckeron u vezi s epikurovcima medu kojima je postojao razdor izmedu ortodoksnih i mladih. Cak i neki politicki razlozi, a posebke suprotna shvacanja 0 starom rimskom pjesniStvu i 0 svrsi pjes­nistva uopce, 0 prvenstvu saddaja pred oblikom, bili su glavnim razlogom Ciceronovu odbojnom stavu prema neotericima i Katuiu. A uz to, Ciceron nije imao afiniteta prema lirici uopce, jer nije odgovarala njegovim nazorima 0

svrsi i funkciji pjesniStva. I inace sve su simpatije njegove bile na strani »vi-sokog« pjesniStva epa i tragedije.

U tome bi se dakle nazirala borba izmedu starih i mladih na estetskom planu. Mi bismo neoterike nazvali modernima. modernistima. Neoterici sma­traju da su sasvim prevladali Enija, koga Ciceron i Lukrecije postuju. Oni njeguju preteino male oblike, cesto prigodno pjesniStvo. koje onda nazivaju nugae (= mali oblici, trice), i manje epilije. U tematskom pogledu njihovo pjesniStvo poseze cas za temama vrlo udaljenim, pomaio bizarnim, uvijek prozetim ucenoscu u stilizaciji {voljeH su se zvati poetae docti, uceni pjesnici}, cas za motivima najosobnije usmjerene dozivljajnosti. Suprotno od a.Ieksan­drinaca, estetska nacela neoterika nisu ih odbijala od sudjelovanja u javnom zivotu, potvrdom su za to brojne Katulove i drugih neoterika pjesme izriCito politicki intonirane.

U stilskom pogledu birana eJegancija oblika odgovarala je u njih uvijek ucenom saddaju. Za melodioznoscu kako ritma tako i pojedinih rijeci svjesno su i uspjesno tezili. Odatle i sklonost prema refrenu i prema mekSe oblikovanim heksametrima, tako da su neki heksametri iz tog doba meau najmelodioznijima u latinskom jeziku.

Zanimljivo je spomenuti da neoterici tvore jedan narastaj, a vedna njih potjece iz transpadanske Galije. Kao glava njihove skole slovio je PUBLIJE VALERIJE KATON (Publius Valerius Cato), a medu utjecajnijima bili su jos i ovi: GAJ LICINIJE KALVO (Gaius Licinius CaZvus, 82-47. prije n. e.), GAJ HELVIJE CINA (Gaius Helvius Cinna, ubijen 44), i MARKO FURlJE BIBA­KUL (Marcus Furius Bibaculus, roden oko 100).

Djelomice sarno medu njih pripada PUBLlJE TERENClJE VARON (Pu­blius Terentius Varro, 82-3:), nazvan i MAClNUS prema rijeci Atax u rod­nom mu kraju. Uz ep Sekvanski rat (Bellum Sequanicum, oko 55) u Enijevu stilu, glavno mu je djelo Argonauti (Argonautae), ep u kojemu se u velikoj mjeri oslanja na Apolonija Rodanina.

Od cjelokupnog rada neoteri6ke skole nije nam se oCuvalo gotovo Dista. Poznajemo jedino lirski opus najvecega od njih, Katula.

16*

244 Rimska knjizevnost

GAl VALERIJE KATUL (Gaius Valerius Catullus, oko 83:-54. prije n. e.), dosavSi iz rodne Verone u Rim, kretao se u galantnom aristokratskom dru­stvu, gdje je upoznao svoju zivotnu Ijubav, zanosno lijepu, punu duha i ujedno raskalasenu Klodiju. Nije se upustao u stranacke politicke borbe. Ljubav, zabave i umjetnost zaokupljale su mlada pjesnika. Ubrzo je postao ugledan predstavnik tada modernoga knjiZevnog pravca neoterika (poetae novi) .. Ugle­dajuci se u aleksandrijsku, i neotericka je poezija »ucena«, s osobitom teznjom prema kultu forme, subjektivna i drustveno malo iIi nikako zainteresirana. Epilijima (malim epovima) iz sredine zbirke od 116 Pjesama (Catulli Veronen­sis Liber) Katul je platio dug aleksandrijskoj inspiraciji svoga kruga. To su brizno komponirane mitoloske price (npr. Svadba Peleja i Tetide - De nuptiis Pelei et Thetidos), metricki dotjerane, produbljene u metaforici. Prvi dio zbornika, prije onih osam dmih pjesama, ispunja 60 pjesama u raznovrsnim metrima; one se tematski ne razlikuju od drugoga dijela - epigrama i kraCih elegija, pisanih u elegijskim distisima.

Te manje lirske forme, kojih ima najviSe u zbirci, njezin su najvredniji dio. Teme su im: pjesme prijateljima, gozbene, rugalice i osobno intonirani po­liticki epigrami, koji su dikcijom utjecali na Horacija i osobito Marcijala. U zbirci prevladava, i brojem pjesama i kvalitativno, ljubavna tematika ljubav prema Lezbiji, kako pjesnik zove Klodiju. Istinski je dozivljena u Lezbijinu ciklusu pjesnikova sreea u strasnoj Ijubavi (Zivimo, Lezbijo mo­ja . .. - Vivamus, mea Lesbia, atque amemus .• . ), preko sjenki Ijubomore (Lezbija mi kate - Lesbia mi dicit), svada, privremena pomirenja s dragom, gorcine prema nevjernici, mrmje i Ijubavi ujedno do potpuna raskida (Mrzim i Ijubim - Odi et amo; Dovle je dusa moja ... - Hue est mens ... ; Ako je covjeku uzitak sjetiti se . . . Siqua recordanti ... ).

Katulovom lirom, koju su nadahnuli i Alkej i Sapfa, zazvucali su novi to· novi, nepoznati dotad u rimskoj poeziji. Iz dubina emocije rodio se intiman lirski izraz, kakvome po svjezini i neposrednosti dojma ni poslije u rimskoj lirici nece biti ravna. Katul je utjecao na elegicare (Tibula, Propercija, Ovi­dija) i kasniju evropsku liriku, npr. na Byrona i Goethea; plodno se lektira Katula odrazila i u hrvatskih latinista L Crijevica, I. Durd:evica, R. Kunica i drugih.

Knjizevni mim

Nasljedujuci djelomice neke postupke komedije palijate i atelane, 0 kojima smo govorili u prethodnom razdoblju, sada se tzv. mim (mimus) od svojih zacetaka razvio u knjizevnu vrstu koje su najugledniji predstavnici Laberije i Publilije. DECIM LABERIJ E' (Decimus Laberius, umro 43) bio je poznat kao glumac koji je volio improvizirati, a od njegovih mima, brizno izradenih, poznati su nam brojni naslovi, dijelom vezani za tematiku palijate, dijelom za tematiku togate i atelane. U ocuvanim stihovima razabiremo brojne aluzije na filozofiju i na suvremeni politicki zivot, osobito ostrice uperene na Ceo zara. Njegovi su mimi bili kod pub like omiljeni, vjerojatno i zbog radnje, a sigurno zbog slikovita, puckoga i opora jezika, primjerena mimu kao vrsti.

Augustovo doba: 30. prije n. e. - 14. n. e. 245

Na zalost jos manje jasnu predodibu imamo 0 stvaralastvu PUBLILIJA SlRIJCA (Publilius Syrus) koji je bio na vrhuncu slave kad je Laberije urnro. U 1. st. n. e. opstojala je zbirka uzreeica s Publilijevim imenom u naslovu (Publilii Syri mimi sententiae), upotrebljavana i kao skolski udibenik, a od oko 700 uzrecica u njoj, veCinom pisa,nih u jampskim senarima, sarno dio pripada Publiliju.

Augustovo doba: 30. prije n. e. - 14. ll. e.

August i njegov odnos prema knjizevnosti

Pobijedivsi Antonija i Kleopatru u bitci kod Akcija 31, Oktavijan je zavladao i grckim Istokorn, postavsi samovladar, ali ne po Cezarovim planovima vladar helenistickoga tipa, nego oslanjajuCi se, barem formalno, na rimske republi­kanske tradicije. Volio je da ga nazivaju princeps, tradicionaInim republikan­skim nazivom za prvaka u senatu (princeps senatus). Time su zavrsena de­setljeea krvavih gradanskih ratova u Rimu, ali time je prestala opstojati i rim­ska republika. Tradicionalnim datumom 13. sijeenja 27. utemeljen je u Rimu principat i visestoljetno razdoblje carske vlasti. Tri dananakon toga Oktavijan je od senata dobio ime Augustus, dakle Uzviseni, sto Ce otada i u njega i u njegovih nasljednika biti isticano kao staIni dio imena: imperator Caesar Augustus. Okupivsi u svojoj osobi sve najvaZnije Casti, od kouzulske do vr­hovnog zapovjedniStva nad vojskom i Casti puckog tribuna, August je postao samovladar, a u Rimu je zavladao mir, nazivan po njemu pax Augusta. Tesko je jasnije izreCi ocjenu prilika toga doba negoli ju je sazeo Tacit u 2. poglavlju na pocetku svojih Anala: » ... kada poslije nasilne smrti Antonijeve ni Cezaro­voj stranci ne preostane drugi voda doli August, ovaj se odrekne imena tri­jumvir, proglasi se konzulom i zadovolji tribunskom vlascu da zastiti narod. Posto pridobije za sebe vojnike svojom dareZljivosti, narod obiljem zita, sve­kolike sladoscu mira, stade se malo-pomalo uzdizati i sebi prisvajati vlast senata, zakona i magistrata. Nitko mu se nije protivio: najneustraSiviji re­publikanci bijahu izginuli u ratu iIi u proskripcijama; od ostalih plemenitaSa koUko je tko bio spremniji da ropski sImi, toliko se viSe uzdizao u Castima i bogatstvu, i kako su bili dobili u novom poretku, voljeli su sadasnjost i nje­zinu sigurnost negoli proslost s njezinim pogiblima« (preveo J. Kostovic).

AUGUST, pravim imenom GAl OKTAVIJE (63. prije n. e. 14. n. e.), a ot­kad ga je Gaj Julije Cezar 45. posinio GAl JULIJE CEZAR OKTAVIJAN (Gaius lulius Caesar Octavianus), vladao je kao car punih 40 godina. Pred smrt rekao je jednom prilikom da je Rim zatekao grauen od opeka, a da ga ostavlja u mramoru. I doista, u njegovo je doba Rim i po vanjskom sjaju bio velegra­dom, ne samo s obzirom na gotovo jedan milijun stanovnika. August je, medu ostalim, dovrsio izgradnju foruma i bazilike JUlija Cezara, podignuta su dva

246 Rimska knjizevnast

kazaliSta i jedan amfiteatar, izgraden je Fanteon, oko 13. prije n. e. sagraden je i znameniti zrtvenik mira (ara pacis), s prekrasnim reljefima. Mnogobroj. nim gradevinama August nije sarno uzvelicao sjaj svoje vladavine nego je i stanovniStvu glavnoga grada dao posla, a besposleni gradski proletarijat sma­njio je i time sto je veterane vojnicke naselio u 28 kolonija po Italiji i isto toliko po provincijama.

August, aka 14. n. e., bronca

UcvrscujuCi svoju vlast stezanjem vlasti senata, novom administrativnom podjelom provincija itd., August je inzistirao i na unutarnjim reformama dru­stvenog zivota, npr. na zakonima protiv raskosi bogatih. za ozdravljenje brae­nog zivota, protiv neraaanja djece i ocuvanju odnosno vracanju na neke tra­dicionalne vrednote zivota iz starorimske republike. Tim svojevrsnim tradi­cionalizmom kojim je August neprestano htio upozoravati na sve one sto je ostalo i zivo i vdjedno u moralnom pogledu iz razdoblja rasta rimske re­pub like, vezanosti za italsko tIo i usmjerenosti k radu i viSim ciljevima. Au­gust je pridobio za svoju politiku i neke vrlo ugledne negdasnje svoje protiv­nike, otupio ostricu opozicije, pa cak i osobnim utjecajem pridobio neku sklo­nost masa.

Augustav adnas prema knjizevnasti 247

Doba Augustove obnove, kako se rado naziva, nametnulo je i naziv "Augus­tovo doba« ovom odsjecku zlatnog vijeka rimske knjiZevnosti, tj. odsjecku od 30. prije n. e. do smrti Augustove, 14. n. e:~ Kao sto se prethodni odsjeeak, Ci­ceronovo doba, odlikovao izvanrednim Jisponom proznoga stvaralastva. tako ce ovo Augustovo doba zabiljeZiti najsjajnije vrhunce pjesniStva u cjelokupnoj rimskoj knjizevnosti. Tom su pjesnistvu' i August i njegovi bliski suradnici,

'posebice Mecenat, davali svoju punu podrsku. kako moralnu tako i materi­jalnu.

Umjesno je stoga pitanje. koje se u literaturi neprestano obnavlja. je Ii to stvaralastvo Augustova doba dvorsko pjesnistvo. Jest dvorsko pjesniStvo, ako se misli na poticaje opee i pojedinaene koji su tekli od cara samog i njegovih istomiSljenika na planu kultume propagande, koja se dijelom svodila na pro­teziranje tematike u okviru Augustove obnove, 0 kojoj smo prije govorili, dijelom i na slavljenje careve !ienosti i njegovih zasluga za rimski narod. Ovo pak pjesniStvo ne mozemo. u cjelini uzevsi. nazvati dvorskim pjesniStvom, ako pomisljamo na vrlo visok stupanj estetske slobode koju je uzivao svaki stvaralac. bilo onaj blizi caru i njegovu krugu iii oni dalji. To viSe sto su se mnogi izraziti republikanci u tijeku Augustove vladavine intimno slozili s nacelima mira i reda koja je provodio August, s naeelima koja nisu morala biti nametnuta jer je velik dio pisaca Augustova doba u mladosti svojoj iii eak zrelosti imao prilike dozivljavati krvavu stvarnost gradanskog rata. Kao da se predah, osjeeaj olaksanja nakon bumih vremena razabire u njihovu stva­ralastvu. A stekao se u to doba zbir svega onoga najboljega. sto je rimska knjizevnost stvorila u prethodnih dvjesto godina. najboljega u vladanju pjes­niekom tehnikom i u potpunoj sazrelosti latinskoga pjesnickog jezika koji se bas takve izraZajnosti misaone i oblikovne. nastale iz pera visoko talen­tiranih pjesnika, smatra klasicnim dometom rimskoga pjesnickog stila. Stjecaj dakle sretnih okolnosti. i osobnih i jezienih i estetsko-duhovnih, kojima sam August iii bilo koji drugi vladar ne bi doista mogao samom propagandom udahnuti dusu umjetniekoga.

Istini za volju valja reCi da je najviSe slobode bilo u pjesniStvu. Historio­grafija je u ovo doba u priliCnoj mjeri potisnuta, a potisnuto je posebice govorniStvo. sto je joil jednim dokazom da pravo govorniStvo moze cvasti sarno u potpunoj siobodi. Bio je August pokatkad, uza svu svoju relativnu liberalnost; preosjetijiv i na neke oiltrije izraiene kritike. Spomenimo stoga nekoliko izrazitih represivnih mjera kojima su neki knjizevnici doSli pod udar carskoga dvora. Jedan je od njih Tit Labijen (Titus Labienus), govornik i deklamator. inaee protivnik novog poretka. proglasavajuCi se pompejevcem, napisao pamflet protiv Mecenatova Ijubimca, pantomimicara Batila. Jednom je prilikom javno Citao svoje povijesno djelo i, preskoeivsi jedan dio, rekao: »8to sam ispustio, cit at ce se poslije moje smrti.« Na to su mu neprijatelji isposlovali kod senata odluku da se spale njegovi spisi. Oeajan, Labijen se dao prenijeti u grobnicu svojih predaka i ondje umro. Drugi je u toj skupini Kasije Sever (Cassius Severus). koji je uz spaljivanje Labijenovih spisa pri. mijetio: "Sada moraju i mene spaliti, jer te spise znam napamet!« Nedugo zatim August ga je dao ukloniti iz Rima na Kretu. a jer je i tame bio buntovan, Augustov nasljednik Tibedje proglasit ee njegovo progonstvo i konfiscirati mu imovinu, pa ce u siromastvu umrijeti na otoku Serifu. Mnogo su poznatija dva imena medu takvim progonjenim pjesnicima: elegicar Kornelije Gal. u pocetku bliski Augustov suradnik, koji je padnuvsi u carevu nemilost pocinio

248 Rimska knjiievnost

samoubojstvo, i glasoviti pjesnik Metamortoza Ovidije, koga je August, zbog nedovoljno razjasnjenih razloga, prognao 8. n. e. na Crno more, gdje je pje­snik i urnro.

Nije prilicno postavljati pitanje, jer se i ne moze konkretno odgovoriti na nj, ne znaci Ii bavljenje pjesniStvom u autora ovoga doba sarno - bijeg u pjesnistvo. CLl1jenica je svakako da ni jedan od pjesnika nije sudjelovao u bilo kakvoj politickoj funkciji. Poznato je takoaer da je Horacije odbio Au­gusto\/U ponudu da mu postane privatnim tajnikom, a u viSe je prilika odbio Augustove prepornke da se i on prihvati pisanja epa. Jer odbijanje epa vje­rojatno ne znaci sarno Horacije\/U estetsku ogradu, nego i politicku. Zanim­ljivo je navesti u torn kontekstu primjedbu kazuje nam je Svetonije u Horacijevu zivotopisu - koju je August uputio Horaciju posto je procitao njegove Satire, i u njima nije nasao govora 0 sebi: »Ne bojiS Ii se mozda da ce ti u potomaka slliZiti na sramotu to sto se cini da si nam blizak?« I Vergilija je August nukao, preklinjao i gotovo prisiljavao da sto prije zavrsi Eneidu, od koje je car ocekivao najvisi dokaz slave za svoj rod i sebe samog, ali nije uspio sIomiti unutarnje nezadovoljstvo pjesnikovo nad nezavrsenim djelom, tako da je Eneida i nakon deset godina stvaranja ostala do smrti pjesnikove nezavrSena, cak joj je Vergilije u oporuci odredio da bude spa­ljena. Objavili su je ipak posturnno Vergilijevi prijatelji na inzistiranje Au­gustovo. Uostalom, ni Eneida nije ispunila sve one sto je August mozda oce­kivao. Vergilijev je ep kudikamo nadrastao i efemernost politiekog trenutka i Augustovu vladavinu, pa i Rim: Eneida je nadojena tolikom snagom viSe­slojne simbolike, konotativnosti psiholoske i jeziene, da je uz puninu nacio­nalnoga epa rjmskoga postala i do danas ostala umjetnickim ostvarenjem op­celjudskih vrednota.

I Horacije ee, da mu se nacas vratimo, doduse kasnije spominjati Augusta, posveCivati mu neka djela, osobito u Poslanicama i u 4. kD.jizi Oda, kojih se i prihvatio na Augustov nagovor, ali sve je to Horacijeva slobodna odluka, uvje­renje koje je u tijeku godina sazrijevalo, uvjerenje u specifiean nacionalno­-politicki zadatak Augustov i u rnisiju koju u to veliko doba moze obaviti pjesnik, vates. Mjestimicno slavljenje Augusta, kako je istrazeno u novije doba, ima u Horacija i znacajke stilskog postupka religiozno uvjetovanoga, naime helenistiekoga slavljenja bozanstva Svjetla.

August kao da je htio proklamirati da je sve sto se u povijesh rimskoj zbivalo na bilo kojem podrucju javnog zivota sarno priprema do njega kao vrhunea. Stoga, u ejelini uzevsi, knjizevnici nisu ispunili njegova oee­kivanja. 0 Vergiliju vee smo govorili. Koliko je tek daleko od »programa« i sam Hbracije, racionalan i nezavisan, cak u nekirn ostvarenjima koja su naizgled izravno vezana za Augustovu politiku, 0 ejelini opusa da i ne go­vorimo! Elegicarima Tibulu i Propereiju idilicki ugodaj prirode iii krik strasti u ljubavnoj noei vrijedi vise od svakoga vojnickog trijumfa. Nije to sarno anti­militarizam, to je najdublje estetsko uvjerenje, prema tomu i ljudsko u eu­vanju svoje osobnosti. A tek Ovidije, enfant terrible cijelog doba, kao da se posve iskopeao iz duha carevih obnoviteljskih narnisIi. Ovidijev je narastaj o kaosu graaanskih ratova znao sarno po pricanju, za njega su blagodati mira same po sebi razumljive. U njegovim mnogim ljubavnim zbirkama, posebice u Ljubavnom umijecu, ima nekog nasmjesljivog imoralizma, neke prposne indiferentnosti prema etickirn vrednotama koje su javno proklamirane. Pa i Livije, stvaralac najsnaznijega proznog djela Augustova doba, u dubini je

Klasicizam Augustova doba

svoga prikaza do te mjere odusevljen republikanskim junacima i vrednotama rimske povijesti da su ga prozvali slaviteljem proslih vremena (laudator tem­poris acti)o

ReCi nam je da se i August sam okusao u pisanju. IspustajuCi manje vamo, upozorit eemo na njegov vrlo zanimljiv politicki testament Djela bozanskog Augusta (Res gestae divi Augusti), nazvan i Spomenik iz Andre (Monumen­tum Ancyranum, prema prijepisu na mjedenim plocama gdje je bio izlozen, u danasnjoj Ankari). Spomenik je pronasao hrvatski humanist Autun Vraneic kad je zajedno s flamanskim humanistom Busbecqom 1555. boravio u Maloj Aziji kao poslanik habsburgovca Ferdinanda 1. radi mirovnih pregovora sa Sulejmanom.

Estetsko ozracje klasicizrna

U ocjeni ovoga doba, koje oznacuje najviSi uspon rimskoga pj esniS tva , valja­imati na urnu dotadasnju, dvjestogodiSnju tradiciju rlmsku i plodan, kva­litativno nov odnos stvaralaca prema grckoj knjiZevnosti.

Uz sarno jednog velikog prozaista, Livija, stvara sada nekoliko izvanred­nih pjesnika, meau kojima i dva vrhunca ejelokupnog rlmskog pjesniStva,. Vergilije i Horacije, koji ce ostati estetskim idealom rnnogih stoljeca knji­zevnosti evropske. Visestruki su i veoma plodni bili poticaji jezieni i tematski" oblikovni i nacionalni iz stvaralastva rirnskoga, kako onoga sto je augustov­eima neposredno prethodilo (Ciceron, Lukrecije, Katul i neoterici), tako i onih iz arhajskog razdoblja. Zgusnuli su se sada pod perom majstora umjet­nicke rijeei svi oni korijenovi, std ih je davnina izrazom tek nazirala, latinskoga. jezika i duha njegova naroda. Zreo jezik provrlo je neslueenom snagom u zrelosti civilizacije. Zreo jezik i zrela knjizevnost stopili su se sa zreloscu duha i manire, rekao bi Eliot govoreCi 0 Vergiliju kao univerzalnom klasiku.

o odnosu prema grekoj knjiZevnosti vee smo naeelno govorlli u posljednjem od uvodnih poglavlja. Dodati nam je ovdje da su uzorl greki svedeni sada na viSu razinu, stopljeni i prevladani, izvorno sintetizirani kako u izraz.af nosti jezicnoj tako i u misaono-sadrZajnoj komponenti rlmskoj i aktualnoj,. zivotnoj. Pjesnici se ovoga doba u knjiZevnom pogledu nacelno odvraeaju od aleksandrinaca: uzore u prvom redu traze u Homera i Hezioda, Arhiloha, Mimnerrna, Alkeja i donekle Pindara. Put pojedinaea od modernijeg heleni­stickog pjesniStva, eije se tehnike i motiva nisu nikad do kraja odricaIi, prema starijim, klasicnirn razdobljirna grekirn, vrlo se jasno oeituje na Vergilijevu, prirnjeru. Njegov razvoj teee od rnladenackih malih pjesama u katulovskoj maniri preko bukolike Teokritove do djeHi, Georgika i Eneide, u kojima zeli biti rimskim Heziodom i Homerom. Teznja dakle, i to temja vrhunskim umijecem ostvarena, u Vergilija i svih njegovih suvremenika, da se prevlada oponasateljstvo i da se ostvari umjetnicko natjecateljstvo s Grcima.

Klasicizam je Augustova doba, sto se tiee pjesnickih vrsta, umjetnicki prisvojio ne sarno bukolicku vrstu aleksandrijskog pjesnistva, nego i jonskt jamb i eolsku lirlku. Jonskih i aleksandrijskih elemenata ima i u elegiji Ga-,

_250 Rimska knjizevnost

lovoj, Tibulovoj, Propercijevoj i Ovidijevoj, ali je rimska Ijubavna eiegija, sada ostvarivana, nesto posve novo, posebice u novom osjecanju za prirodu i u novim jezicno-psiholoskim asocijacijama. Neotericka je pak bastina sadr­_:lana u onoj brizi koja se posvecuje kompoziciji. Tice se ta istancana kom­pozicijska briZljivost jednako epa i pripovjedackog' ciklusa (Eneida i Meta­mortoze), koliko i bukolike i lirike, satire i elegije.

DoW smo putem toga kompozieijskog stilskog nacela do pojma oblikov­nog savrsenstva, koje se s punim pravom vezuje ne sarno za estetsku teznju nego i za umjetnicka ostvarenja pjesnika ovog doba. Njihova djela, kako· ih koneipiraju Umjetnici i kako ih u ostvaraju iznose pred citatelja, nose uvijek u ejelokupnosti svojoj smisao sklada i uravnotezenost jezika kao sredstva urn­jetnickog izraza emocije Hi prodorne misaonosti. Emocija s ukusom ogra­nicavana i raeionalnost bri:lno podvrgnuta opcem ugodaju pojedinacnog pje­-smotvora takoder potpadaju pod nacelo estetskog sklada. koji dakle nije sam sebi svrhom. ali svrhu ljepote kao nufne povezanosti svih komponenata je­zicne umjetnosti u sebi a priori ukljuc.uje.

Kad znamo da se pjesnici ovoga doba nerijetko nazivaju vates proroci, tako se primjeriee zovu i VergiIije i Horacije, necemo to oeijeniti kao for­malnost. Oni se doista takvima i osjecaju, oni u svom pjesnikovanju vide najviSi uspon stvaralastva, najvisi uspon sudjelovanja u zivotu. pa ako hocemo i u drZavnom, politickom zivotu. Pjesma je njihova dar koji pridonose na -oltar domovine i nije bas stoga nepotrebno kazati ovdje s koliko ogorcenja pojedinci medu njima reagiraju na slab odziv njihova pjesnistva kod publike iii sluzbene kritike. Poznato je ogorcenje Horacijevo zbog mlake i nepodobne reakcije Citateljstva na njegovu zbirku Oda u tri knjige. Ima doduse u stvara­lastvu veCine pjesnika Augustova doba jedna izrazita komponenta - govorili .smo prije 0 njoj u vezi sa savrsenstvom oblikovnim koja je odvracala, da ne kazemo odbijala sire citateljstvo od njihova pjesniStva. Priznajmo, neki estetski ekskluzivizam ovog pjesniStva doista nije mogao prodrijeti u naj­dublje slojeve citateljske pub like, ma koliko sami stvaraoei i mi iz danasnje perspektive ocjenjivali taj »ekskluzivizam({ drugim, za rimski narod i njego\"u kulturu kudikamo zivotnijim mjerilima. Ima dakle u nekim, pa i najvecim -ostvarenjima ovog doba, sasvim osjetljivih elemenata po kojima se knjizev­nost odvaja od sirokog naroda. Ta je odvojenost bila vrlo rijetko od pjesnika proklamirana, ali je vrlo cesto u stvamosti opstojala.

Ne mozemo zavrsiti a da ne dozovemo u sjecanje knjizevnopovijesnu ci­njenieu da u ove 44 godine Augustova klasicizma, tako bogatoga sjajnim os­tvarenjima, nema desetljeea, gotovo nema ni godine u kojoj se ne bi pocelo stvarati iii do zavrSetka bilo dovedeno bar jedno od uzornih djela, prozetih ·osjecajem sigumosti iii snage, radosti zbog postignutih iIi naslucenih ideala, samosvijesti stvaralackog umijeca iii nadahnutih veliCinom pros!osti i misao­nim prodorom u covjekov bitak- sadasnji i buduci. Dole je Horacije stvarao ·ode (objavio ih je 23), Vergilije je radio na Eneidi, Livije pisao svoju povijest ..ad osnutka grada, Tibul i Propercije zrelo pjevali. Koliko je knjizevnost bila nadahnuta obnoviteljskim idejama Augustovim, a koliko se, i jos viSe, vodila i podvrgavala svojim zakonima i teznjom za oblikovanjem nekih opceljudskih problema, vidjeli smo donekle iz dosadasnjih redaka, vidjet cemo ih jos bolje u prikazu pisaea samih.

Mecenat

Mecenatov i drugi knjizevni krugovi

U plodnom stvaralastvu pjesnika ovoga klasicnog doba rimske knjiZevnosti sudjelovali su i suradivali knjizevnici i u nekolikim knjizevnim krugovima, za koje su se opredjeljivali prema svojim estetskim sklonostima. Najvazniji je u svakom pogledu bio krug komu je zastitnikom i pokroviteljem bio bUski Augustov suradnik GAl CILNIIE MECENAT (Gaius Cilnius Maecenas, iz­medu 74. i 64 - 8. prije n. e.). Prema njegovu imenu od renesanse sve do danas opca imeniea »meeena« oznacuje svakoga pokrovitelja i promicatelja kul­turnog i znanstvenog rada. Iz otmjenog etrurskog roda, na koji je bio veoma

Mece12at. Detaij iz ophoda znamenitih licnosti s reljefa Ita Ara Pads Augustae.

ponosan, Mecenat je u doba uspona Augustova obavljao i neke politicke funk­cije, medu ostalim imao i posrednicku ulogu u izmirenju Antonija i Oktavi­jana-Augusta god. 40, i dva puta bio zastupnikom Oktavijanovim u Rimu. Inace ~e ddao daleko od ddavnih sluzbi. Koneilijantna priroda i visoko nao­brazen, Meeenat je s puno takta i razumijevanja zastupao ideje Augustova

252 Rimska knjizevl10st

principata i obilno podupirao knjizevnost, bitno pridonoseci procvatu pje­snistva u Augustovo doba. Njegovu su knjizevnom krugu, u kojemu je, cini se, Epikurova filozofija bila vezna nit, pripadali: Lucije Varije i Vergilije, koji su u krug uveli Horacija, a kasnije im je pridosao Propercije. Medu knjiZev­nicima drugoga reda sudjelovali su Mecenatov oslobodenik Gaj Melis (Gaius Melissus) i epigramaticar Domicije Mars (Domitius Marsus), zatim prijatelji Vergilijevi i Horacijevi Plocije Tuka (Plotius Tucca) i KvintiIije Var (Quin­tilius Varus). Koliko je brimo Mecenat bdio nad radom istomisljenika u svo­jem krugu, opee je poznato. Recimo sarno da su mozda presudni bili njegovi poticaji da Horacije objavi svoje Epode, Vergilije da se odluci na Georgike, a Propercije da se poduhvati nekih vecih tema.

PromatrajuCi ne sarno obilan i stalan nego i visoko vrijedan Mecenatov poticateljski rad na podrucju knjizevnog stvaranja, ne mozemo ocjenjivati sarno kao izraz klijentske psihologije stih Marcijalov u kojemu ee kazati: »Sint Maecenates, non deerunt, Flacce, Marones!« (= Neka bude Mecenata, pa neee, Flako, nedostajati Marona).

U isto doba studirao je u Ateni s Horacijem i mladim Ciceronom MARKO VALERJJE MESALA KORVIN (Marcus Valerius Messalla Corvinus, 64. prije n. e. - 8. n. e.), cijeg su knjizevnoga kruga najugledniji clanovi bili Tibul, Ligdam i pjesnikinja Sulpicija. I Mesala se bio priklonio Brutovoj strani i sudjelovao u bid kod Filipa, ali je tada priSao Antoniju i kasnije Oktavijanu. Bavio se i sam knjiZevnim radom, znamo npr. za njegove mladenacke buko· licke pjesme na za govore njegove (u kojima je uglavnom po stiIu ciceronovac), prijevode grekih govora na latinski, ali je njegovo zanimanje u prvom redu bilo usmjereno na filologiju i antikvarne znanosti.

TreCi je poticatelj kulturnoga i knjiZevnoga rada bio GAJ AZINIJE PO­LlON (Gaius Asinius Pollio, 76. prije n. e. - S. n. e.), najnezavisniji knjizevnik svoga doba. Bio je konzul god. 40, sto je Vergilije proslavio u svojoj zname­nitoj 4. eklogi. Nakon trijumfa 39. povukao se iz politickog zivota, u kojemu je igrao vafnu ulogu na strani Cezarovoj, a zatim Antonijevoj. Kad je Okta­vijan zazelio da ga u bitku kod Akcija, Azinije Polion mu je odgovorio: »Moje su zasluge za Antonija prevelike, a njegova dobrocinstva prema meni previse poznata; stoga eu ja ostati po strani u vasoj borbi i bili plijen po­bjednika!« Kao mladie sudjelovao je Po lion u krugu mladorimskih pjesnika. Iz ratnog plijena 39. osnovao je prvu javnu knjiznicu u Rimu, i to u atriju po njemu restauriranog hrama bozice Libertas, gdje su se nalazila i poprsja knjizevnika. Taj je vafan ein Polionov ocijenio Plinije Stariji rekavsi na jed­nom mjestu: "OsnivajuCi knjiznicu, Polion je prvi od ljudskog duha napravio javno dobro.« Njegova je umjetnicka zbirka, u kojoj se nalazio i glasoviti farneski bik, bila svima pristupacna. Polionovom zaslugom prvi su put u Rimu uvedena i javna Citanja (recitationes) knjizevnih djela. Azinije Polion i sam je pisao: tragedije u Pakuvijevu i Akcijevu stilu, govore, historiografiju. Kri­tickim je okom pratio knjizevno stvaranje i proizvode retorskih skola. Iznio je zamjerke Liviju s obzirom na Patavinitas, kako je on nazvao neke jezicne osobitosti, vjerojatno potekle iz padovanskoga rodnog kraja velikog povjes­nicara. Dosta je kritizirao Salustijev stil, Ciceronov takoder, a Katulu prigo­varao s obzirom na gramatiku. Ostro je sudio 0 vjerodostojnosti Cezarovih memoara.

253

Vergilije i Horacije - vrhunci rimskog pjesnistva

Pjesnik nacionalnoga rimskog epa Eneide, PUBLIJE VERGILIJE MARON {Publius Vergilius Maro, 70-19. prije n. e.), najugledniji je predstavnik knji­zevnosti Augustova doba. Uz Cicerona, Vergilije je od rimskih pisaca os­tavio najviSe traga u evropskoj knjiZevnosti, tako da ga T. S. Eliot naziva kia­sikom eijele Evrope. Roden blizu Mantue, skolovao se u kulturnim srediStima sjeverne Italije, a kasnije nastavio retoricke i filozofske studije u Rimu i Napulju. Burna vremena gradanskog rata i razracunavanja trijumvira pro­yeo je uglavnom na ocevu imanju, koje je jednom prigodom jedva spasio od konfiskaeije u korist veteran a, a drugom mu je prigodom doista oduzeto i na zagovor Oktavijana (kasnijeg cara Augusta) i Mecenata nadoknadeno dru­gim u Kampaniji.

Mladenacke njegove pjesme - od kojih su neke, uz veeinu neautenticnih pjesama, epilija i s1., saddane u zborniku (sastavljenu nakon pjesnikove smrti i nazvanu Dodatak Vergiliju - Appendix Vergiliana) pokazuju ocit utjecaj neotericke pjesnicke skole. Spoj tog aleksandrinizma i epikurovskog ideala 0 povucenu zivotu u prirodi odrazio se u prvom Vergilijevu zname· nitom djelu, Bukolikama (Pastirske pjesme - Bucolica, kasnije u rukopisima nazvane i Izabrane pjesme - Eclogae; ukupno ih ima 10, oko 42-39). Njima je privukao pozomost Mecenatovu, u cijem ee knjiZevnom krugu stvarati za· jedno s Horaeijem i Propercijem. Bukolike su dijelom tradicionalne pastirske idile, a dijelom politicke alegorije-u okviru krajolika »Arkadije« i bezbrizna pastirskog zivota. Dijalozi i monolozi past ira, snafna osjeeajnost, plastican jezik i blagoglasni heksametri natapaju djelo novim lirskim kvalitetama. Ekloge ne znace sarno nasljedovanje Teokrita: u njima je produbljeno osje­canje prirode, a krajolik i raspolozenje stapaju se u jednu cjelinu. Legendarna Arkadija za pjesnika znaci utociSte mira pred zivom aktualnoscu, pred gorkim iskustvima u politickim previranjima upravo tih godina. Zato se u Bukolikama likovi iz legende iii maste mijesaju s likovima iz suvremena drustva, trans· poniranim u is tom planu, u atmosferi sna.

Poezija Bukolika izvire iz sukoba ljudske tragedije i idile, bolne realnosti i sanja. Motivi i ugodaji toga djela duboko su odjeknuli u kasnijim knjiZev­nostima, u svijetu i u nas (Boccaceio, Sannazzaro, Tasso, Guarini, Sidney, Gessner; Hektorovic, Zoranie, Ranjina, Bunie Vucic, I. Durdevie, KatanCie i dr.).

Umjetnicki poticaji Hezioda i Lukreeija, utjecaj epikurovske filozofije i postupno smirivanje politickih prilika, uz slavljenje Oktavijanova nacela sta­roitalske povezanosti sa zemljom, ogledaju se u didaktickom epu Georgike (Georgica 0 ratarstvu, pisane 37-29). Vergilije je u 4 knjige obradio po­ljodjelstvo, voearstvo i ostalo drveee, stocarstvo i pcelarstvo. S Bukolikama i kasnijom Eneidom idejno ih povezuje isti temeljni motiv ljubavi prema italskom tIu i rimskom narodu. I u njima kao glavna prevladava ideja mira, ali ne viSe sarno onoga arkadskog iz Bukolika, vee stvaralackog mira i po­vratka prirodi, u kojoj treba raditi, uz znoj i suze, sto postaju izvor zdravih energija narodnih. Didakticnost grade i obradbe gotovo se sasvim gubi, jer je ta organska poema prirodi i Ijubavi prema rodnoj grudi natopljena li­rizmom i humanoseu, koja prozima stvari i prirodu.

254 Rimska knjizevnost

Elegancija izraza i izbruseni heksametri, upletene epizode, birana igra zi­vih i harmonicnih slika Cine Georgike najsavrsenijim djelom Vergilijevim.

Vergilije u drustvu s glasovitim suvrememClma: slijeva mu je mozda Propercije, zdesna mozda Horacije. Detalj reljeta na Ara Pietatis Augustae.

Od 29. do smrti radio je Vergilije na svojem posljednjem i najpoznatijem djelu, junackom epu Eneidi (Aeneis, u 12 knjiga, ukupno 9896 heksametara, izdana posmrtno). Sve dublje vezan za nacela Augustove politike, uskJadiv­iii - u cvrstoj kompozicionoj cjelini - mit i legendu sa suvremenom stvar­no5Cu, opjevao je slavu rimskog naroda i preko Askanija·Jula, sina Enejina i Venerina unuka, u pjesnickom obliku proslavio rod Julijevaca, kojemu je

Vergilije 255·

pripadao i car August. Ime i jedinstvo epu daje glavni junak Eneja, nosilac rimskog pojma vrline i poboznosti: neprestano svjestan misije sto su mu· je namrli bogovi, bjezi iz pozara Troje i nakon mnogih lutanja stize u Lacij, gdje ga kralj Latin lijepo primi i obeca mu kcer Laviniju za zenu; pobijedivsi njezina bivseg zarucnika Turna, rutulskoga kralja, zdruzi se sa starosjedioci-

Orfej i Euridika, slijeva bog Hermo. Kopija, vjerojatno iz Augustova doba, izgubljenoga atickog reljeta iz posljednjeg desetljeca 5. stoljeca prije n. e.

rna i osnuje novu postojbinu te tako postane praotac Rimljana; njegov sin Jul postat ce utemeljiteljem Albe Longe - zacetka grada Rima. Eneja, 05-

tali likuvi i sva radnja podredeni su Sudbini, najvisoj bozanskoj sili. kako· je prikazuje Vergilije priblizavajuci se sve vise koncepcijama stoitke filozofije. S Homerom puvezuje Eneidu kompoziciona shema (prvih 6 knjiga prema, Odiseji, drugih 6 prema I1ijadi), neki likovi (npr. Turno i Latin prema Hekturu i Prijamu), epizode i prizori (npr. silazak u podzemlje u 6. knjizi, bitke radi'

256 Rimska knjizevnost

Lavinije u Laciju, kovanje Enejina oruzja i prizori na stitu, smrt Turnova u .dvoboju s Enejom), stilski postupci i elementi dikcije (npr. uvodenje radnje in medias res, Enejino pricanje 0 propasti Troje i lutanjima kao uokvirena pripovijest u 2. i 3. knjizi). No, po uvijek nazocnom rimskom nacionalnom os­jecaju, istancanoj psihologiji likova i klasicno zrelom jeziku i stihu Eneida je rimska, Vergilijeva i modema. Vaznije su jos, osim spomenutih, epizode 0

Euandru i Palantu, Nizu i Eurijalu, Mezenciju i Lausu, 0 junackoj djevojci Kamili. Najsnazniji su dijelovi citava epa potresne scene propasti Troje u 2. knjizi i osobito 4. knjiga, u kojoj je, kao u zaokruzenom epiliju, razvijena lju­bavna drama Eneje i kartaske kraljice Didone, od prvih znakova njezine lju· bavi do strasti sto joj se razbuktala u srcu i dovela do samoubojstva, kad ju je dragi napustio. Uvodeci, poput Apolonija Rodanina, ljubav i njezinu psi­hologiju u junacki ep, Vergilije ju je ostavio kao trajnu bastinu svoj kasnijoj -epici. U Eneidi se osebujnosti Homerova i arhajskoga rimskog epa stapaju s .aleksandrijskom estetikom. Jezicni je izraz Vergilijev jasan i sazet, recenicni periodi fino su rasclanjeni, neotericka istancanost dikcije i stiha udruzena je s arhajskom krepcinom u zvonkim heksametrima. Epsko je pripovijedanje prozeto dramatskim zapletima, produbljenim slikanjem osjecaja, preliveno patetickim tonom. Neke opee Ijudske is tine 0 zivotu nasle su u Vergilijevu ,epu klasican izraz.

Humanost i dostojanstvenost Vergilijeve umjetnosti otvorila mu je ubrzo kao klasicnom pjesniku put u rimske i kasnije skole, uCinila ga sve do 18. st. vrhunskirn uzorom epskoga pjesniStva (Dante, Chaucer, Spenser, H. Sachs, Camoes, Ronsard, Tasso, Milton, Voltaire i dr.). U hrvatskoj su starijoj knji­

,zevnosti Eneidu prevodili, a mnogi je preradivali, dramatizirali, posezali za nJezlDlm stilskim postupcima i dikcijom, npr. J. Palmotic, Jaketa Palmotic Dionoric, Gundulie, HidZa, Maiuranic. Od svih je rimskih pjesnika Vergilije '5 Ovidijem najdublje utjecao na pjesniStvo hrvatskih latinista; spomenimo barem trojicu u kojih je jeziku, epskoj fakturi i gradnji heksametra plodno nazocan pjesnik Eneide: Jakov Bunic (u oba epa, Otmici Kerbera De raptu 'Cerberi i Kristovu zivotu i djelima De vita et gestis Christi), Marko Marulic (posebice u epu Davidijada - Davidias) i Rajmund Kunic (u prijevodu Jlijade 's grckoga - Homeri llias Latinis versibus expressa, Romae 1776).

Uz Vergilija najugledniji i najveCi predstavnik klasicizma Augustova ,doba, KVINT HORAClJE FLAK (Quintus Horatius Flaccus, 65-8. prije n. e.), rodio se od oca slQbodnjaka u Venuziji (juina Italija), obrazovao u Rimu i Ateni, gdje je nakon Cezarove smrti stupio u Brutovu republikansku vojsku, ,ali je poslije njezina poraza kod Filipa iskoristio amnestiju trijumvira, od kojih je jedan bio i kasniji car August, i vratio se u Rim. VergiIije ga je pred. stavio Mecenatu, koji ce mu postati zastitnik i prijatelj, darovat ce mu ima· nje Sabinum za konfiscirano njegovo, upoznati s Augustom i postupno vezati .za nacela njegove vanjske i obnoviteljske unutarnje politike.

Sacuvan je say pjesnicki opus Horacijev. Stvaranje je zapoceo Epodama ·(EpOdon liber, 17 pjesama, izd. godine 30) i Satirama (Satume, 1. knjiga izd. godine 35, 2. knj.; 3D, ukupno ih ima 18, u heksametrima). Epode su nazvane ,prema metrickom obliku, jer su mnoge pisane u dvostihovima (prvih 10 u tzv. jampskim epodama, tj. kombinaciji jampskog trimetra i dimetra), od kojih je drugj kraci i prema grckom zove se epoid6s (= pripjev). Sam He­racije naziva ih Iambi, oponasajuCi djelomicno metricki oblik i os tar, sati· )ricki ton grckoga jambografa Arhiloha. Uz snaian protest protiv graaanskih J:'atova (npr. Kud, kud bezbozni srljate? - Quo, quo scelesti ruitis?), Hora-

Horacije 257

cijeva je ostrica usmjerena na neke tipove rimskoga drustva (lihvare, sko­rojevice, knjizevne protivnike, carobnice). Neke epode Cine sarno prijelaz na kasniju refleksivnu liriku. Nasljedujuci u satiri kao knjizevnoj vrsti Lu­cilija, zamjera mu nedotjeranost oblika, a njegov ton s karakterom poli­tickog pamfleta i osobno zaostrene poruge zamjenjuje blazim i vedrijim. Horacijeva je satira viSe peckava nego sarkasticna, protkana je finom ironi­jom, neusiljena, intimna i oblikovana u pripovjednim heksametrima. Jezik joj je svakodnevni, metafore jednostavne. Zato Satire i kasnije Epistule Ho­racije naziva zajednickim imenom Sermones, tako je vee Lucilije zvao svoje satire dakle razgovorima, caskanjem, u kojima ce kroz smijeh izreCi ii­votne istine (ridendo dicere verum). Pisane u vrijeme sloma republike u Rimu i sve jasnijih obrisa nove vlasti Oktavijanove, Satire i sva kasnija Horaeijeva

Kvint Horacije Flak, medaljon

poezija zaokupljena je pitanjem osobne sreee covjekove i njegova odr:o~a prema drustvu. PomirujuCi se s novim politickim sustavom koji je ubTIlo kraj gradanskim ratovima, Horacije u duhu Epikurove ~ilozofije ~recu .na­lazi u zlatnoj sredini (aurea mediocritasj, koja u zadovolJstvu mabm OSlgu­rava unutarnju samostalnost i umjer:eno uzivanje zivotnih dobara. Upravo su zbog toga na udaru Horacijeve ironije zivo oertani tipovi nametljivaea, lihvara lakomaea umisljenih mozofa, koji tree za prividnim dobrima. Sa­tire su' po temati~i moralno-filozofske, knjizevne i autobiografske. U 2. knjizi Satira oslabljena je osobna usmjerenost i izlaganje, pretezno dijaloski kom· ponirano, zadobilo je vise opcenito znacenje.

Drugom stvaralaCkom razdoblju pripadaju Horacijeve lirske Pjesme (Car· mina, prva zbirka u 3 knjige, izd. godine 23; 4. knjiga izd. go~ine .13; u.~up~~ ih ima 103, u raznovrsnim metrima i strofama, osobito u alke)sko], safickoJ 1

asklepijadskoj). Anticki komentatori nazvali su ih prema grCkom o.~ae, p~ se taj naziv udomaCio, premda se u mnogima ne po~lapa .: dana~nJl~ '!'oJ­mom te vrste lirike. U teinji da na rimsko tlo presadi klaslenu grcku hnku,

17 Povijest svjetske knjizevnosti

258 Rimska knjizevnost

Horacije reproducira metricku gradu i opCi ton eolske melike, u prvom redu Alkeja, Sapfu i Anakreonta. Horacijeve ode mogu imati od dvije pa do dva­deset strofa, odnosno desetak do sedam de set i vise stihova. Cvrsto su kom­ponirane, dikcija im je klasicno proCiscena, zgusnuta i nabijena smislom, a periodizacija do najtananijih pojedinosti promiSljeno provedena u skladu sa stihom i strofom. Lirska tema gotovo se uvijek razvija u obracanju nekoj drugoj osobi. Odmjerene i pomalo hladne u ljepoti kristalne jasnoce, rijetko su nastale kao izraz neposredna dozivljaja. Refleksija u njima prevladava nad osjecajem. Ako se po snazi i prodornosti cuvstva i ne mogu mjeriti s Katu­lovim pjesmama, i njega i citavo Lirsko stvaralastvo rimsko nadmasuju maio storstvom raznovrsnih ritmova, visoko umjetnicki biranih prema tematici, i cizeliranjem jezicnog izraza. Horacije prozima ode idejama sireg, univer­zalnijeg znacenja, natapajuCi ih misaonoscu i senzibilnoscu, koja je dublja i bogatija od svih pjesnikovih klasicnih i helenistickih grckih uzora. Po tim svojstvima mogu se Pjesme u artistickom smislu smatrati vrhuncem Horaci­jeva stvaralastva i najvisim dometom rimske lirike. Tematika im je vrlo raznolika: ima ih refleksivnih (npr. To pamti, mirne duse - Aequam me­mento . .. ), ljubavnih i vinskih (npr. Dokle drag ti ja bijah - Donec gratus eram tibi), upucenih prijateljima (npr. Mecenatu), socijalnih, politickih i rodoljubnih (npr. mnoge posvecene Augustu, osobito u 4. knjizi, pa u 3. knj. znamenitih prvih 6, tzv. Rimske ode - Carmina Romana s velicanjem staro­rimskih vrlina). I inace pobornik idejne sadriajnosti poezije, u nazoru na svijet materijalist s jakim primjesama eklektickog stoicizma u zrelijim go­dinama, Horacije u odama izra.Zava i osjecaj snage i sigurnosti sto ga rimskom narodu omogucavaju Augustove reforme. U tome se pjesnikov stay sve viSe poklapao s carevim. Stoga pocascen prihvaca zadatak da za proslavu tzv. stoljetne ig~'~ (saeculum) go dine 17, koja je morala znaCiti svrsetak razdoblja gradanskih ratova i pocetak mirne ere, sastavi Pjesmu stoljetnicu - Carmen Saeculare, hvalospjev bogovima s molbom za srecu rimskog naroda. Na na­govor Augustov izdao je Horacije godine 13. i 4. knjigu Oda, u kojoj, uz varijacije prijasnj:~ lirskih tema, u Pindarovoj maniri slavi Augusta i njegove pastorke.

VracajuCi se tematiri. i stilu mladenackih Sat ira, objavio je godine 20. prvu i u posJjednjim godinama zivota drugu knjigu Poslanica (Epistulae, ukupno ih ima 23, u heksametrima). One obraduju teme iz svakodnevna zivota kao prava pis rna, pa Illoralnu i knjizevnu tematiku. Razlikuju se od Satira time sto su upravljene olredenim osobama, nemaju vise onakva iz­rugivanja ljudskim manama, ton im je mirniji, raspravljanje zrelije, a je­zicna i metricka obradba brizljiviJa, odnosno svjesno knjizevnija. Najzna­menitija je od njih 3. u 2. knjizi, Posillnica Pizonima - Epistula ad Pisones, koja je vec u antici nazvana Pjesnicko umije6e - Ars poetica, a obraduje Horacijevu klasicisticku estetiku s posebnim osvrtanjem na dramsko stva­ralastvo. Horacijeva pjesnicka praksa potpuno je u skladu stirn teoretskim, mozda posljednj.im djelom njegovim. PjesniCko umijece bilo je kanonom ev­ropske normativne poetike (v. Vida, Boileau, Pope, Gottsched i dr.).

Neke su satire i osobito pjesriicke poslanice ne sarno najintimniji, najose· bujniji izraz Horacijeve pjesnicke licnosti, nego i najzreliji plodovi rimskog pjesniStva uopce. Golem je bio utjecaj Horacijev, osobito za renesanse i u 18. st. (v. npr. Ronsard, Kochanowski, Chiabrera, Jonson, Testi, Opitz, Klop­stock, Parini, Foscolo, Fantoni, Lomonosov, Deriavin, Puskin; u nas npr. Vice Petrovic, posebice B. Dzamanjic i Dz. Rastic, pa 1. Durdevic, Bruerevic, L. Musicki, St. Lazic).

Livije 259

Horacije je naJvIse prevodeni anticki pisac. Ne samo u hrvatskoj nego u svim jilZnoslavenskim knjizevnostima jedini je do danas potpuni prijevod Horacijeve lirike objavio Duro Hidza 1849. u Dubrovniku: Quinta Horacia Flaka Piesni liricke.

Laudator temporis acti

TIT LIVIlE (Titus Livius, 59. prije n. e. - 17 n. e.), najsnazmJI prozni pisac Augustova doba, roden je u Pataviju (Padova), a kad se preselio u Rim, upo­znao se i sprijateljio s carem Augustom. U golemu djelu Od osnutka grada (Ab urbe condita) razvio je prikaz rimske povijesti od mitskih pocetaka do godine 9. prije n. e. Od 142 knjige sacuvana je sarno cetvrtina (knj. 1-10. i 21-45). Dramatski je komponiran i veoma zanimljiv prikaz drugog punskog rata protiv Hanibala u 3. dekadi djela. Livije je zadojen snaznim rodoljubljem i dubokim vjerskim i moralnim osjecajima, koji su nadahnjivali i pjesnika Eneide. UzviSenosti temeljne ideje i sadriaja odgovaraju siroki, harmonicni periodi i bogat, pjesnicki obojen jezik. Odusevljen republikanac, pomirivsi se s politickim stanjem Augustove vladavine, obratio je pogled u idealiziranu proslost i stvorio proznu epopeju slave i velicine Rima. Zbog toga je i nazvan slaviteljem proslosti (laudator temporis acti). Bezbrojnim govorima, kojima je reljefnije ocrtao karaktere junaka, Livije je pokazao svoje retoricko ob­razovanje i umijece kompozicije.

Mnogi Livijevi likovi nadahnuli su kasnije evropske knjizevnike (npr. Lu­krecija Petrarku u epu Africa i Shakespearea u Silovanju Lukrecije; Virginija Alfierija, Sofonizba Trissina, pa Corneillea, Alfierija i dr.). Prvaci francuske revolucije i pisci odusevljavali su se ¥samo Plutarhovim, nego i Livijevim junacima rimske republike.

Elegicari

Ako je temelj elegiji u Rimljana udario Katul, njezin je pravi tvorac bez dvoj­be KORNELIlE GAL (Cornelius Gallus, 69-26. prije n. e.), od Cije nam se zbirke, koja se mozda zvala Ljubavi (Amores, u 4 knjige, posvecene dragani Likoridi), nije nista ocuvalo. Gal se vrlo ranG bio priklonio Oktavijanu u ratu protiv Antonija, postavsi 30. i prefektom u Egiptu, ali kad je pao u carevu nemilost, pocinio je samoubojstvo. Tvrdi se da je Vergilije tad a izbacio iz druge polovice 4. knjige svojih Georgika pohvalnu pjesmu u cast Galovu i nadomjestio je epizodom 0 Aristeju i sjajnim prikazom mita 0 Orfeju i Eu­ridiki unutar te epizode.

Elegija pjesnika Augustova doba - razabrat cemo to jasno iz prikaza majstora te vrste koji slijede nakon Gala - bitni sadriaj nalazi u privatnoj sferi dokolice (otium). S grckim elegicarima povezuje rimske prvenstveno metricki oblik, elegijski distih, i nekoliko tema, npr. suprotnost smrti i lju-

17*

260 Rimska knjizevnosl

bavi, ljubavne patnje i radosti, zatim mitoloska Ijubavna pripovijest kao zrcalo vlastita pjesnikova ljubavnog dozivljaja. No S obzirom na srediSnji motiv subjektivne Ijubavne elegije nema rimskoj elegiji nicega slicnog u grckoj knjizevnosti, iako je ljubavni dozivljaj u helenistickoj epigramatici imao vaZilo mjesto. Svakako smijemo pretpostaviti neke ve7~ rimske elegije s erotickim epigramom helenistickim, uz srodne elemente potekle iz bukol­skog pjesniStva, epilija i tzv. objektivne elegije, kojih je i u Katula vee bilo.

Uz Propercija najistancaniji pjesnik ljubavne elegije u Rimljana, ALBIJ E TIBUL (Albius Tibullus, oko 54-19. prije n. e.), rodio se vjerojatno u Gabiju (Lacij), iz ugledne obitelji. Od 36 Elegija (Elegiae) , saddanih u tzv. Tibulovu zbomiku (Corpus Tibullianwn), sigurno mu pripadaju prve dvije knjige (16 elegija) i neke elegije iz 3. i 4. knjige; ostale je napisao Ligdam, pripadnik is toga Mesalina knjizevnoga kruga, i Sulpicija, jedina rimska pjesnikinja kojoj poznajemo pjesme. Sve elegije a nastale su u posljednjem desetljecu zi­vota Tibul je ispjevao u elegijskim distisima, harmonicnim i njezno in­toniranima. Jezik mu je jednostavan i biran; lirski ustreptala dikcija gotovo je posvema lisena »ucenosti« i mitoloske grade helenistickih elegiCara.

Plavokosa Delija (pjesnicki pseudonim za Planiju) u prvoj zbirci i Nemeza u drugoj izvori su Ijubavnih zanosa, gorke patnje i nemira sentimentalnog pjesnika. ZadrZavajuci ton Vergilijevih Bukolika, Tibul osebujnim stilom pjeva svoju ceznju za idilicnim seoskim zivotom, tka svoj san 0 Ijubavnoj sreei. Iz tcZnje za mirom, jednostavnom poboznosti i malim zadovoljstvima cesto se s nostalgijom obraea mitoloskom »zlatnom vijeku«. Sanje, sto su se izvile iz stvarnosti i nad nju, leprsaju u prijelazima od teme do teme i u mi· jenama raznolikih ugodaja. Povezuje ih vodeci motiv i cuva jedinstvo njezina melankolicnog tona.

Bogati su odjeci njegova pjesniStva u hrvatskih latinista, npr. 1. Crijeviea i R. Kunica.

SEKST PROPERCIJE (Sextus Propertius, oko 49 oko 15. prije n. e.) rodio se vjerojatno u Asiziju (Umbrija). Mlad je dosao u Rim gdje je stvarao u Mecenatovu knjizevnom krugu. Kao Katulu Lezbija i Tibulu Delija, tako je osobito Properciju lijepa i koketna Cintija (pseudonim Hostije) bila zivotna ljubav. Po njoj je nazvao prvu zbirku (oko god. 28) Elegija (Elegiae, ukupno 92 u 4 knjige, sve u elegijskim distisima). Njoj je kao srediStu zivota i pjesnicke inspiracije posvetio i vecinu elegija druge i treee zbirke, a u posljednjoj (najranije god. 16), osim ljubavnih elegija s nostalgicnim uspomenama na mrtvu dragu, ispjevao je i nekoliko pjesama gdje se slavi bracna ljubav; zna­menita je posljednja, tzv. »kraljica elegija«, u kojoj mrtva Kornelija zaziva muza.

Odusevljen Vergilijevom Eneidom i pod utjecajem nacionalnih ideal a Au­gustove politike, Propercije je napisao u cetvrtoj zbirci i nekoliko elegija sa suvremenim i legendarno-mitoloskim rimskim temama (»rimske elegije«). U uporabi mitoloskog aparata i »ucenosti" medu svim je rimskim elegicarima najviSe zavisan od aleksandrijskih pjesnika (npr. Kalimaha), pa stoga i stili­zacija ljubavnih mot iva ima u hjegovim elegijama vazno mjesto.

Po tematici, razliCito od suvremenika Tibula, izrazito gradski pjesnik, Propercije je uzbudenom patetikom i bogatim slikama izrazio ljubav koja ga je svega prozimala. Uz rijetke ushite radosti, odjekuju elegijama krikovi strasti i patnje, Ijubomore i bijesa na hirovitu Cintiju. Koncentracija misli i jaka osjecajnost, smion jezik i osebujna sintaksa u gipkim stihovima znacajke Sil njegova stila.

/ i/ [I ,1

Propercije. Ovidi je 261

S Katulom i Tibulom Goethe je Propercija ubrojio u »trijumvire Amorove« i njime se odusevio za pisanje Rimskih elegija. Carducci i D'Annunzio, medu ostalima, takoder su se njime nadahnuli; u starijoj hrvatskoj knjizevnosti la­tinist 1. Crijevie, pa u prepjevima i prijevodima D. Ranjina, M. Bruerevic i dr.

Ljubavni zagrljaj. Freska u Pompejima

Za zivota najcitaniji pisac u Rimu i cijelu carstvu, PUBLIlE OVIDIlE NA­ZON (Publius Ovid ius Nasa), rodio se 43. prije n. e. u Sulmonu, iz obitelji sta­roga viteskog roda. Nakon retorickih studija u Rimu, Grckoj i Maloj Aziji odrekao se sluibene karijere i posvetio se knjizevnom radu. Odrastao je i sazrio u doba kad je Augustov principat vee bio ucvrseen i opei mir zavladao Rimom i carstvom. Bez nacionalnih, moralnih, vjerskih nacela, koja su ga-

262 Rimska knjizevnos(

jili njegovi stariji suvremenici Horacije i osobito v Vergilije,. sklon prolaznim vrednotama zivota u mondenom velegradu, sretan sto se rodIo »upravo sada«, Ovidije svoje prvo stvaralai':ko razdoblje zapoCinje zbirkom Ljubavne pjesme (Amores, sacuvano 2. izd. u 3 knjige, 19-16. prije n. e.), posvecenom nekoj (fiktivnoj) Korini. »Saljivi pjevai': ljubavne njeznosti«, kako je sam sebe nazvao, u tim Ijubavnim elegijama prposno, s finom ironijom i humorom, psiholoski istancano parafrazira mnoge motive iz K"!-tula, Tibula, Propercija i helenistickih epigramaticara. Prvi u rimskoj knjizevnosti uveo je u pje­sniStvo elemente retoricko-deklamatorskog stila: variranje iste teme, brojne

Ljl1b(1vni pnzor. Freska /I Pompejirna

digresije, poentiranje misli. U zbirci Heroide (Heroides, iii bolje: Poslanice junakinja Epistulae heroidum) pjesnik je, majstorski slikajuCi ugodaje i psihologiju ljubavi, okupio niz pisama sto ih toboze piSu znamenite mitske junakinje (npr. Penelopa, Fedra, Medeja, Didona) svojim muzevima iii dalekim dragima. Osim izgubljene tragedije Medea (oko 22), koju je anticka kritika neobicno cijenila, i jos nekih zbirki, u ovo razdoblje pripada parodicno-di­dakticki ep Ljubavno urnijeee (Ars amatoria, nazvan i Ars arnandi, izdan 2. iIi 1. prije n. e.), najviSi domet Ovidijeva stvaralastva. U prvim dvjema knjigama poucava muskarce, a u treeoj zene, kako ce naei predmet svoje ljubavi, po­stiCi je i zadrZati. Parodicnost i saljivost pjesnik je izrazio i naslovom i sa­drZajem: culna ljubav zena iz polusvijeta obradena je kao znanost, vrlo oz­biljno, a u toj ozbiljnosti neprestano izbija fina ironija, kojom se, bez dublje socijalne iIi eticke pozadine, potcrtava lakomislenost i ispraznost zivota mno-

Ovidije

gih .k~ugova u tadanjem Rimu. Neopisiva lakoca izraza i teeni, leprsavi stihovi spa]aJu se u skladnu cjelinu, a vrhunac je parodienosti upravo u sukobu si­stematienosti izlaganja i predmeta koji se izlaz.e.

N~jizrazitije ?sobi~e ~~idijeva stil.a prozima misao, izraz bogat bOjama, brz 1. ~lada~ ~tlh, oSJetlJIvost za pSIhologiju likova i mijene ugodaja u puno] ce mJen zaddati i Ovidijevo najpoznatije i najveee djelo, Metamor/oze (Metamorphoses -:- Pretvorbe, u 15 knFga, ukupno 11 995 stihova), koje je

uz Fast~ (Fastl. - Ka.lenda.r, u 6 kn]Iga, nedovrseno i izdano posmrtno), Je opJevao vJerske I naclOnalne svetkovine Rima i price s njima pove-

Apolon i Datna. C. L Bernini, oko 1625.

zane pisao u drugom stvaralackom razdoblju. Sakupivsi oko 250 prica iz mi~o~?gi~e, od prijelaza kaosa u kozmos do pretvorbe Julija Cezara u zvijezdu, ~vIdIJ.e Je zapravo ostvario pjesnicku novelistieku zbirku, niZuCi mitove po cIklusIma. tematski iii kao uokvirene pripovijesti. Znamenite su npr. novela 0

Apolonu 1 pretvorbi Dafne u lovoriku, mit 0 Faetontu, 0 Narcisu, 0 ljubavi Pirama i Tizbe, 0 Jazonu i Medeji, 0 Niobi, 0 Dedalu i Ikaru, "idila 0 Filemonu i Baukidi, prica 0 Orfeju i Euridiki, 0 natjecanju Ajanta i Odiseja za Ahilejevo oruz.je. Ovidije ih je preuzeo iz mitoloske bastine grcke i rimske, izatkao bo­gatstvom svoje maste i osigurao sebi mjesto najveceg pripovjedaca u rimskoj knjizevnosti. Pjesnika privlaci stalna mijena i sjaj prolaznosti, vanjska po-

264 Rimska knjizeVllOst

javnost svijeta koju vrijeme izjeda, pa su heksametri u kojima su ispjevane Metamorfoze potekH iz zelje da se i metricki istakne teznja za stvaranjem svojevrsnog »neprekinutog epa« (carmen perpetuum). Inace su sva Ovidijeva djela (ovdje spomenuta) pisana u nadasve tecnim elegijskim distisima, u ko­jima pentametar prirodno slijedi prethodni heksametar kao njegova saddajna nadopuna Hi suprotnost. Zbog njihove muzikalnosti i spontanog sklada gla­sovnih i ritrmckih odnosa Ovidije je u rimskom pjesniStvu nenadmasen maj­stor elegijskih distiha. U Metamorfozama, kao i u drugim djelima, pjesnik mondene galantnosti znao je izabrati i raznovrsno ispreplesti graciozne, pa­tetieDP. Hi dramaticne situacije, natopiti ih stvaralaekom svjezinom izraza i upravo neutaiivom radoscu pripovijedanja. A sto bi tek Ovidije bio posti­gao kako vee istiee i Kvintilijan u vezi s njegovom Medejom - da je radije obuzdavao svoj talent negoli mu se divio!

Tek sto su Metamorfoze bile zavrsene i Pasti napisani do polovice, zade­sila je pjesnika neoeekivana nesreea: zbog nedovoljno razjasnjenih razloga car August ga je 8. n. e. poslao u progonstvo (relegatio) u Tome (danasnja Con­stanza) na CrnQm moru, gdje je 18. n_ e. i umro. Iz tog razdoblja potjeeu dvi­je zbirke Tuzaljke (Tristia, 8-12. n. c., u 5 knjiga) i Poslanice iz Ponta (Epistulae ex Ponto, 12/13-16. n. e., u 4 knjige), prva bez imena, a druga s imenima adresata. Prepune su zalbi na gorku sudbinu u progonstvu, molbi za povratak u Rim i variranja nekih prijasnjih tema. Osim u nekoliko elegija s top lim naglascima autobiografskoga karaktera, pjesnik veCinom nije uspio dublje izraziti bol prognanika i stvoriti djela koja bi bila stilski na visini prijasnjih ostvarenja.

Ovidije je izvrsio golem utjecaj u evropskoj knjizevnosti, likovnim umjet­nostima i glazbi (ljubavni rjecnik srednjovjekovne lirike, Boccaccio, Lope de Vega, Shakespeare, Marino, Goethe, Puskin, D'Annunzio). U Hrvata, uz brojne prijevode i preradbe u starijoj knjizevnosti (npr. Lucie, Karnarutie, J. Pal­motie, I. Durdevie, BetondiC), nijedan rim ski pjesnik nije toliko koliko Ovidije, uz Vergilija, djelovao na oblikovanje jezienog i stilskog repertoara, posebice u hrvatskih latinista.

Dramsko pjesnistvo i govornistvo

Jedino drama u Augustovo doba nije ni izdaleka dosegla onu estetsku razinu do koje su se vinule mnoge druge pjesnieke vrste. Dvije najviSe cijenjene tragedije, obje za nas izgubljene, bile su tada Tijest (Thyestes) Varija Rufa i Medeja Ovidijeva. LUCIlE VARllE RUP (Lucius Varius Rufus, oko 70-15. prije n. e.) izveo je svoju tragediju godine 29. u povodu pros!ave Oktavijanova trijumfa kod Akcija i bio nagraaen od cara upravo golemom svotom od jednog milijuna Ugledan predstavnik Mecenatova knjiZevnoga kruga i, ka­ko je poznato, zajedno s Plocijem Tukom izdavac Vergilijeve Eneide nakon pjesnikove smrti, Varije Ruf objavio je i didakticku epsku pjesmu 0 smrti (De morte) u tradiciji epikurovaca Lukrecija i Filodema. Na druge dramske autore koje smo usput spominjali iii ostale pisce drugoga iii '..reeega reda neeemo se osvrtati. Dodajmo sarno da je u ovo doba nastala i veliko zani-

Seneka Stariji

~a~je pobudival~ sce~ska vrsta pantomim, s gradivom iz mitologUe i udru­zemm plesom, pJevanJem I glazbom, koju su vrstu u visokoj mjeri dotjerali BATIL (Bathyllos) i PILAD (Pylades).

~ako je u razdoblj~ 0 kojemu je rije~ bilo .i vrsnih govornika (npr. Azinije P~hon, Mesala Korvm'.!"1arko VlpsamJe Agnpa), glavna je znaeajka govor-n~stva - u tlJesnoj vezi s politickim prilikama - da govori (ora-twnes) sve ustupaju mjesto retoriekim vjez.bama (declamationes) a istin-ski govornici (oratores) retorima (rhetores). Doduse, izvanredna se p~zornost obracala ':vtim gov?rima na jezik i na vanjsko oblikovanje, ali je sadrZaj nji­hov sve Vise posta]ao sam sebi svrhom, zatvoren u uskom krugu retoriekih ~ci?nica, bez mogucnosti da djeluje na siroku publiku. Najdragocjeniji nam Je lzvor za govorniStvo Augustova i Tiberijeva doba djelo Mnijenja, rasClam­be i stilska sredstva govornikti i retorii (Oratorunt et rhetorum sententiae divisiones, coZores, u 11 knjiga, od kojih je 10 knjiga tzv. controversiae, pri: jepori, izmiSljeni pravni slueajevi, i jedna knjiga tzv. suasoriae, nagovori, iz­laganje izmiSljenih situacija) LUCllA ANEIA SENEKE (Lucius Annaeus Se­neca, oko 54. prije n. e. oko 39. n. e.), nazvanog i STARlllM iii RETOROM za raz~iku od sina, filozofa Seneke. Sastavio je Seneka svoje djelo, koj~­nam Je uglavnom u cjelini oCuvano, na nagovor svojih sinova potkraj iivota, sjeeajuei se izvanredno brojnih detalja iz proteklih desetljeca, slijedeCi kao stilski ideal Cicerona. A imao je, isticalo se, Seneka upravo cudesno pamee-­nje u mladosti: mogao je istim redom POll0Viti dvije tisuee imena i u obrnu­tom redosJijedu dvjesto stihova.

Historiografija i strucna knjizevnost

Meau proznim piscima Augustova doba povjesnicari zauzimaju svakako prvo, mjesto. Povijeseu se, vidjeli smo, bavio i sam car August, pa Vipsanije Agri-pa, Pompej i drugi, ali ih je sve kudikamo natkrilio Tit Livije.

U jednom smo od uvodnih poglavlja vee govorili 0 povijesno-antikvarskoj enciklopediji 0 znacenju rijeci (De verborum significatu) MARKA VERlJA PLAKA (Marcus Verrius Flaccus, umro u doba cara Tiberija), djelu vrlo­opseznom i znacajnijem nego sto mu sam naslov govori. Meau antikvarima i jezikoslovcima valja nam spomenuti i GAIA IULlJA HIGINA (Gaius lulius Hyginus, oko 64. prije n. e. - 17. n. e.), slobodnjaka Augustova i predstojnika Palatinske knjiinice, vrlo plodna pisca u nekoliko disciplina, medu ostalim i komentatora Vergilijevih djela.

OdJienog je zastupnika u graditeljstvu naslo ovo doba u VITRUVIlU PO­LlONU (Vitruvius Pollio), Cezarovu i Augustovu graditelju, koji je u starosti izmedu 25. i 23. prije n. e. sastavio i caru posvetio spis u 10 knjiga 0 grad i­teZjstvu (De architectura), jedino djelo te vrsti koje nam se oeuvalo. Vitru­vijevo djelo bilo je velikim uzorom renesansnim arhitektima. Jezik i stil nisu mu dosljedno dotjerani ni uravnotezeni, ali su zanimljiv izvor latinskoga razgovornog jezika. Autor je vrlo nacitan u svojoj struci i ujedno izvrstan prakticar.

266

'Cetvrto razdoblje iii srebrni vijek: 14 - 117. n. e.

Rimska knjiievl10st

<0 etiketi »srebrni« za ovo stoljeee govorili smo vee, etiketi koja se podjed· nako tice razHkosti jezicnog izraza u usporedbi s klasicno zaokrurenim, .odmjerenim i strogo normiranim jezikom zlatnoga vijeka, kao i tematskih raspona u stvaralastvu ovoga doba, raspona koji nisu viSe mogli odgo· varati velicini trenutka povijesnih iz Ciceronova i Augustova doba. Ma koliko neispravnom smatrali povrsinsku interpretaciju ovoga stoljeca, koja se namece iz stalne usporedbe s klasicima jezika i stila ziatnoga vijeka, "ia ono je dalo rimskoj knjizevnosti genijalne stvaraoce Seneku i Pe· tronija, Tacita i Marcijala! - ipak kao bitnu znacajku ovoga cetvrtog raz· doblja osjecamo to da je one u sjeni velikoga prethodnog razdoblja. I to bez ·obzira na to, jesu Ii se stvaraoci suprotstavljali prethodnicima, kao Seneka iIi Lukan, iIi su slijedili svoje uzore, iscrpljivali i varirali njihove moguenosti, kako je Cinila veeina.

U knjiZevnim vrstama donijelo je ovo doba kao novo: basnu, sto su je sma· trali niwm vrstom, roman kao dio zabavne knjiZevnosti i usavrsenje, upotpu· njenje malog oblika epigrama, dakle sve vrste za koje se smatralo, iako -estetski neopravdano, da stoje na rubu knjizevnosti. Lirika i elegija bile su zapravo s Horacijem i Ovidijem dovedene do zavrsenosti svoga razvoja. S .druge pak strane, istaknuti nam je da je utjecajem stoicizma i drugih Cini· laca, 0 kojima ee jos biti rijee, u ovom stoljeeu sUno razvijen smisao za indi­viduainost i za realizam u zivotu i umjetnosti (dovoljno je samo upozoriti na Petronija i Marcijalal), pa ga u tom smislu smijemo smatrati najizvornijim razdobljem u cjelokupnoj rimskoj knjizevnosti.

Grci kao uzor u ovom knjiZevnom razdoblju gube od vaznosti, iznimka je .mladi Stacije. Medu sljedbenicima vergilijevskog epa i horacijevske satire ima u 1. st. i znatnih talenata, ali nerna velikih pjesnika, izuzevsi Juvenala koji i nije slijedio trag Horacijeva tipa satire. VisHnu veliko bit ce u ovom :stoljecu ostvareno u prozi: Tacit.

Prva je i neobicno vafna znaeajka, koja se nameee pri ocjeni preteznog dijela knjiZevnosti srebrnog vijeka, retoricnost, tj. retoriziranje pjesniStva, ·cemu smo zacetke nalazili vee u Ovidija, i prodor pjesnickih stilskih postu. paka i dikcije u prozu, dakle proZimanje pjesniStva i proze, gdje retorika nerijetko prevladava u obje. Svi su tezili, a mnogi i postigli, zavidan stupanj retoricke vjestine i uz nju povezanu savrsenu tehniku stiha. Druga je zna· .cajka, u tijesnoj vezi s prvom: mijesanje stilova i knjizevnih rodova. I inace knjiZevna je produkcija ovoga doba [asIa u sirinu.

Takozvani novi stil u prozi, komu je gIavnim i najosobnijim predstavnikom ':bio filozof i tragicar Seneka, razvijao se u izravnoj suprotnosti prema Cice. ronovim stilskim nacelima. Specificnim ritmom recenicnim, poentiranjem mi· sli i antitetickom kompozicijom perioda, sentencijama u okviru i poglavito pri kraju misaonih cjelina kao i reeenicnim paralelizmom, Seneka je doista ·ostvario nesto sasvim novo, vrio utjecajno i upravo zarazno za suvremenike i neke ugledne stvaraoce u kasnije doba. Kvintilijan ee u tom stilskom pogledu ·oznaCiti izricitu reakciju na Senekine postupke, vraeanje ciceronizmu. lako

Srebmi vijek: 14-117. 11. e. 267

ni on sam ni Plinije Mladi, obojica deklarirani pristase velikoga majstora rimske govomice, nisu se mogU u svemu oduprijeti stilskoj atmosferi svoga doba. Ima naime u Plinijevim djelima, kako u Panegiriku tako i u pismima, nadasve zanimljivih i ne rijetkih dijelova u kojima naziremo i neku njegovu bliskost prema modernima »novoga stila«. To bi, s jedne strane, bile one kraee, sazetije recenice, s poentiranim sentencijama i brojnim antitezama, i s druge (u Panegiriku) nabujalost azijskog stila koju je Cieeron u svojem razvoju bio prevladao. Naziremo tu djelomicnu sklonost Plinijevu prema mo­dernome i u onom pismu, gdje se kriticki i ironicki osvrce na govornika ati· cista "Nihil peceat, nisi quod nihil peccat!« (= Ni u cemu ne osim sto ni u cemu ne grijesi). I kao zakljucak 0 dilemama njegovim i nje· govih suvremenika neka posluzi takoder indikativna misao iz jednoga pisma Plinijeva: "Ja jesam medu onima koji se dive starima, ali ipak ne nrl~zjrel11 poput nekih, talente naseg doba«.

U srebrnog vijeka kao cjeUne drustvene i knjizevne sasvim se ocito nadaje dojam da to razdoblje slijedi iza Augustova doba, kojim je zavrsen bio period neke, recimo, zanesenosti poslije Augustova trostrukog trijumfa, nekog osjeeaja radosti kojim se u Rimu bez obzira uz koji politicki pred· znak pozdravljao kraj gradanskog rata. Nema u 1. st. n.e. viSe onog oceki· vanja mira, sredenosti. Takoder za ra71iku od prethodnog razdoblja, u kojemu je rimska knjizevnost bila italska, U ovom stoljeeu vlada u knjizevnosti sira suradnja romaniziranih provincija, sada posebiee Hispanije. Ta ee suradnja ostati stalnom U sva kasnija stoljeea. A sto se tice psihologije stvaranja, nastu· pilo je sada doba nemira i pomueenosti dusevne, relativiziranja svega, skep· se i - pogotovu za nekih careva, npr. Kaligule, Nerona i Domicijana apso­lutnog straha. Kulminirali su ti raznovrsni osjecaji u tragedijama Senekinim i u genijalnom Tacitovu proznom opusu, Analima posebice.

Monarhija se u Rimu ucvdcuje, poeinjuci od nasljednika Augustova Tibe· rija ostalih clanova julijevsko-klaudijevske obitelji do Nerona i kas­nije prelaznih careva i flavijevaca do Neki su se carevi i sami bavili knjizevnoseu, umjetnoscu iIi se zanimali za gramaticka pitanja. Neki su od njih vrlo okrutno postupali prema knjizevnicima, a tek ee Trajan na kraju ovoga razdoblja postupati prema knjizevnicima prij atelj ski, eak toplo. Terori· stickom vladavinom pojedinih careva treba tumaciti neka laskanja u knjizev· nosH. Filozofski skepticizam koji se joil oddava ustupa u pokojeg pisca pred stoickim panteizmom. Stoicki pak stav republikanske aristokratske opozicije cesto je samo izraz politicke rezignacije. Stoicka opozicija lo~oj monarhiji bila je u ovom stoljecu identificirana s kinickom opozicijom svakoj monaro hiji, pa su stoga stoicari bili progonjeni.

Stoicizam je favorizirao znanstveno istrafivanje, te je i cijelo stoljeee puno takvih djela, od Senekinih do Plinija Starijega, Kolumele, Frontina i pravnika, uz proevat astronomije, astroIogije, pa i magije. Sve oCigledniji je sinkreti­zam italske i grCko·orijentalne religioznosti, s mnogo veCim utjecajem mistic­kih orijentainih kultova Izide i Mitre, a siabijim za ovo prvo razdoblje utje· cajem krseanstva.

U malog svijeta u Rimu vrlo je populamo bilo kinicko ueenje i dijatriba, pa su mnoga djela puna mot iva dijatribe, npr. u Fedra, Seneke, Petronija, Marci­jala.

268 Rimska knjizevrwst --------

Seneka i Petronije

Najizrazitiji je predstavnik rimske knjizevnosti 1. st. n.e. i najbolji majstor tzv. IIovog stila, koji se razvijao kao reakcija na Ciceronov, LUCIlE ANEJ SENEKA (Lucius Annaeus Seneca, oko 4. prije n.e. 65. II.e.), filozof, tragi­car i satiricar. S oeem, ret or om (od kojega kasIloanticka i srednjovjekovna tradkija nasega Seneku razlikuje cesto nazivom SENEKA FlLOZOF), neeakom Lukanom, pa s Kvintilijanom, Marcijalom i drugima - Seneka tvori onu toli­ko znacajIlu skupinu pisaca, sto ih je u ovom stoljeeu Hispanija dala rimskoj knjizevnosti. Rodio se u Kordubi, a odrastao u Rimu, gdje je kasnije neko vrijeme bio odgojitelj i savjetnik Neronov. Kad je okrivljen za saucesnistvo u uroti protiv cara, »dopusteno« mu je da se sam ubije.

ad ocuvanih proznih spisa, gotovo iskljuCivo moralno-filozofskih, u ses­tom su desetljeeu 1. st. nastali npr. 0 blagosti (De clementia, od 3 knjige ocuvale se 2) i 0 dobroCinstvima (De heneticiis, 7 knjiga), zatim iz zbirke Dijalozi (Dialogi, 10 spisa u 12 knjiga, razlicite kronologije, IIisu svi u dija­loskom obliku) npr. 0 gnjevu (De ira, 3 knjige) i 0 blazenu Zivotu (De beata vita), i popularno djelo s moralisticko-filozofskim ciljem Prirodoznanstveni problemi (Naturales quaestiones, ocuvano 7 knjiga, 62/63) po kojemu se do duboko u srednji vijek ucila fizika.

Posebno je zanimljiva zbirka od 124 sacuvana Pisma Luciliju (Ad Lucilium epistulae morales), napisana posljednjih godina zivota. Ti filozofski iz podrucja prakticne etike razIlovrstan su, IIajpotpuniji i knjizevno najzreliji izraz Senekine stoicke filozofije. Misli izrazene u kratkim, izbrusenim receni­eama; duhovite senteneije iii neocekivani obrati, antiteticki komponirani; poen­te na kraju odjeljaka to su neke znacajke Senekina i »novog« stila, koje ce mnogo utjecati osobito u Francuskoj (Montaigne) i Engleskoj (Bacon).

Kako za Senekinu prozu, tako ce i za tragedije biti osobito vazna jos jedna osobina u stilu 1. st. n.e. i knjizevnosti carskog doba uopce: prodor elemenata pjesnickog jezika u prozu, a proznih, retorickih, u pjesnicko tkivo. Vee i na­slovi devet sacuvanih tragedija (Bijesni Herkul Hercules turens, Trojanke - Troades, Fenicanke - Phoenissae, Medea,~haedra, Oedipus, Agamemnon, Thyestes, H erkul na Eti Hercules Oetaeus;, sto ih je vjerojatno sve, osim posljednje (koju mnogi ne smatraju autenticnom), napisao nakon 62, ocito po­kazuju za kojim je temama velikih grckih tragicara, osobito Euripida, poseg­nuo rimski pjesnik. Senekine tragedije nisu bile odredene za izvodenje na sceni, vee su pisane za javne recitacije. Time je dijelom uvjetovana i njihova struktura: radnja im nema unutarnje dinamike, a likovi se ne razvijaju u tijeku radnje; efektni prizori, bogati patetikom, izmjenjuju se s pregnantno stiliziranim i nerijetko sofisticki koncipiranim dijalozima; u monolozima pre­vladava teznja za retoricko-deklamatorskom analizom osjecaja; korske su pje­sme u raznovrsnim metrima, veeinom moralno-filozofskog sadrZaja. lake na trenutke fino psiholoski analizirani, Senekini junaci, prozeti Jakim strastima, ipak ostaju jednobojni, jer su odmah na pocetku drame dani u svim nijan­sarna. Zbog toga je i radnja jednolika i svedena na nekoliko situacija. Sre­diSnja su mjesta u njima pateticki monolozi i jezoviti opisi iIi prizori uzasa (ubojstva i samoubojstva, opisi podzemlja, dozivanje mrtvaca, magicki ob­redi i s1.).

Selleica. Petronije 269

Upravo su Sene kine tragedije, najviSe od svih antickih, utjecale na talijan­sku renesansnu dramu, na Shakespearea i suvremenike, na Calder6na i Camo­esa, na tragediju francuskog klasicizma (Corneille, Racine), Voltairea, Alfie­rija.

Poprsje Seneke, s dvostruke henne Seneka-Sokrat

Nakon smrti cara Klaudija (54) Seneka je objavio duhovitu i ostru satiru Pretvorba bozanskog Klaudija u tikvu (ApocolocyntOsis divi Claudii, drugi naslov: Satira a Klaudijevoj smrti - Ludus de morte Claudii, iii: KlaudJjeva apoteoza u satiri Claudii apotheosis per saturam). U obliku menipske sa­tire, gdje se mijesaju proza i stihovi, pisac se ljuto osvetio earu za osmogodiS­nje progonstvo, u koje ga je bio 41. poslao na Mesalinin nagovor.

Pouzdanik eara Nerona i rafinirani elegantiae arbiter (sudae ukusa) na njegovu dvoru bio je GAJ (?) PETRONIJE ARBITER (Gaius Petronius Arbi­ter, umro 66. n. e.). Kad je pao u nemilost, prerezao je sebi zile. Ocuvali su se sarno ulomci iz 15. i 16. knjige satirickog romana Satire (Saturae, iIi: Sati­ricon). Glavno lice, skitaliea Enkolpije pripovijeda zgode i nezgode, sto ih je s djecakom ljubimcem Gitonom i drugima doZivio po jliZnoj Italiji. Kompo­nirane, poput helenistickih romana, kao niz pustolovnih epizoda, Satire su i svojevrsna travestija Odiseje: kao sto je Odiseja progonio Posidon, tako i

270 Rimska kl1jizeVI1US[

Enkolpija progoni bog plodnosti Prijap. Ne samo ziva s1ika drustva u 1. st. n. e., nego i uspjele parodije mitova i suvremenih umjetniekih tendencija dosle su u romanu do puna izrazaja. Tome je pridonijela i vee tradicionalna forma mjesavine proze i stiha. Siroka panorama tipova i eitavih slojeva sta­novniStva ogleda se u djelu, protkanu nekim nadmoenim humorom frivolnog aristokrata, ironijom profinjena esteta prema bogatim i nekulturnim skoro­jeviCima. Variranje knjizevnog, familijarnog i prostonarodnoga govora jedin­stvena je pojava u cijeloj rimskoj knjizevnosti. Znamenita je i najejelovitija epizoda tzv. Trimalhionova gozba (Cena Trimalchionis), pogl. 27-78. iz cije­log romana, u kojoj se plastienim bojama erta Iik bogata skorojevib, bivseg roba Trimalhiona, koji svoje goste muCi nadmenim hvalisanjem.

Ta je epizoda 0 Trimalhionu na poseban nacin vezana za hrvatsku kulturu. Pronasao ju je naime oko 1653. u nekom trogirskom rukopisu obitelji Cip­pica Marin Statilie, pa je objavljena, posebice zaslugom Ivana LuCiea-Luciusa, prvi put u Padovi 1664, iste godine u Parizu, iduee u Uppsali, zatim u Leipzigu itd. Taj se znameniti rukopis (razred H, 15. st.) nalazi i danas u Naeional­noj biblioteci u Parizu (Codex Parisiensis lat. 7989 olim Traguriensis).

Basna

Tvorae je basne i njezin najveCi pjesnik u rimskoj knjizevnosti FEDRO (Phaedrus, oko 15. prije n. e. oko 50. n. e.). Podrijetlom je iz Pijerije u Makedoniji. Rano je kao rob dosao u Rim, gdje ga je August oslobodio. Za eara Tiberija (oko 20. n. e.) poeeo je izdavati Ezopovske basne (Fabularum Aesopiarum /ibri, oko 140 basana u 5 knjiga, pisane u jampskim sestereima). Najprije se ddao Ezopova tip a zivotinjske basne, a kasnije ga prosirivao originalnim prieicama iz zivota, povijesnim i suvremenim anegdotama, pjes­mama opisna iii pouena saddaja. U izboru predmeta, obradbi i moralnim pou­kama prvih dviju zbirki osobHo dolazi do izrazaja drustvena satira, usmje­renost basne protiv moenih, a u obranu »nizih" i potlacenih. Fedrovo je pri­povijedanje saZeto, dikcija jednostavna i cista. Prve su dvije knjige oeigled­no nastale prije 31, kad je pao u nemilost zloeudni Tiberijev savjetnik Sejan, zbog eijih je optuz.aba Fedro imao mnogo neprilika. U ostalim knjigama satira je pjesnikova mnogo blab i nevinija.

U ejelokupnom zborniku mozemo razabrati tri vrste basana: prijevode i parafraze Ezopovih, anegdote s moralistickom tendencijom (svjcie, sa Zivim opisima mjesta, osoba, dogadaja te su mozda najosobniji dio Fedrova djela) i preostale basne, koje su ezopovske, tj. vjerne grckoj vrsti, ali ipak s novim sadrzajima.

Rimski pjesnik piSe u donekle sHenim politickim i drustvenim prilikama kao Ezop, u doba Tiberijevo kad je sloboda govora bila sasvim potisnuta. No pismenost i obrazovanje postajali su svojinom sirokih slojeva naroda. Jampski senar Fedrovih stihova bio je doduse vee izasao iz uporabe u vi­sokoj knjizevnosti, ali je bio obiean i blizak masovnom posjetioeu rimskoga kazaliSta, a i njegova melodija i intonacija bila je bIiska razgovornom jeziku.

Fedro 27li

llustracije iz zbirke Aesopus Latinus, ntkopis 11. sto/jeca 11. e.

Seneka cetrdesetih godina Fedra ignorira, govoreCi za basnu da se Rimljanr jos nisu u njoj okusali, Kvintilijan ga takoder ne spominje, prvi ga spominje­tek Marcijal. SIava Fedrova pocinje istom u kasnoj antici, a pogotovu od 16. st. dalje. U kasnoj antici i srednjem vijeku mnogo su se Citale preradbe Fedra. u prozi (npr. zbirke Aesopus Latinus, Romulus). Izvorni i preradeni Fedro· bio je posrednik izmedu Ezopove i novovjekovne evropske basne (La Fontaine. Lessing, KriIov; u nas: Duro Feric, Dositej).

272 Rims ka 1m j itevnos I

Lukan i Perzije

Najistaknutiji rimski epicar poslije Vergilija, MARKO ANEJ LUKAN (Mar­. cus Annaeus Lucanus, 39-65. n. e.), rodom je iz Kordube u Hispaniji, a u Rimu se rano istaknuo svojim taientom. Sacuvan mu je sarno nedovrsen povijesni ep u 10 knjiga Farzalija (Pharsalia; drugi naslov: 0 graaanskom .ratt! De bello civili) , u kojem je opjevao rat izmedu Cezara i Pompeja.

;"uf~

'm<J«< i!1P4 pYft ''":r<..t !l""""4#""~ "1ir.~if"'~ . ,: Nh, 'jt.'~ r:..ulur "~.f !"'." .... .,. ... 'fItot. m,Ir«I1t'mtJ~ F"'«-Mkr.ttr4rJ:Wf fie. ~I#'m 6ou:W'·~""1~ $~4CtU' JfXHjf· ·-,..j(~~~,«'1t(I;<~fu}Prtt ~". ""'1-""f-rl<i""fiaf""'"'"JtI-""" tfu", Srn",,, ryfn$;,S;&~'f:.~~"''('mffl: ~w sd.lh)'~t4mj~I1i(,ifrr.~rt-.t.-: ,.b1.N.ffI. ilim /N·tPi.c$£'IM'6~lfTrt'~;><1 tJ~:>ujl.t<1;aro- -;~a17t;~ mf;,. 'lot",; fitMrMJ -''''' bi::, M>'f."1.i

Rukopis pocetka Lukanova Gradanskog rata (Pharsalia), iz sredine 15. st., pisan ru­kom humal1ista Julija Pom­ponija Leta, a sa strane su i Pomponijeve sholije. Cuva se u Vatikanskoj knjitnici.

Graded fabulu na povijesnoj tematici i nadomjestivsi bogove kao aktivne .sHe stoickom idejom Sudbine, Lukan je prekinuo s homersko-vergilijevskom tradicijom epa. U kasnijim pjevanjima pjesnik je, sa stajalista aristokratske .opozicije carstvu, u liku krvozednog Cezara zapravo prikazao Nerona, su­protstavIjajuci mu idealizirane likove Pompeja i Katona kao borce za repu­blikanske slobode i protiv despotizma. Kad je pao u nemilost carevu, mo­.rao se ubiti. 5tH pjesnikova strica Seneke i njegova doba duboko se odra-

Klasicisticka reakcija na l10vi stil 273

zio u kompoziciji i dikciji Farzalije. Lukan je mnogo utjecao na spanjolsku renesansnu epiku, posredno na dikciju G6ngore i njegove skole; bio je omi­Ijen pisac Shelleyjev. Engleski i francuski revolucionari 17. i 18. st. zanosili su se njime kao ideologom republikanizma .

Privrzenik je stoiCkog svjetonazora i AUL PERZIJE FLAK (Aulus Persius Flaccus, 34-62. n. e.), cijih je sest Satira (Satirae) u antici i srednjem vijeku izazivalo nepodijeljeno divljenje,kojemu se danasnja kritika gotovo u pot­punosti suprotstavlja. Sarno mu je prva satira (0 ukusu pjesnika i publike njegova doba) po vrsti prava satira, a sve Sll ostale zapravo rasprave 0 op­cim etickim pitanjima sa stajaliSta stoickog morala i u ternatici preuzetoj iz stoicke dijatribe. Pisane su u nekom suhom poucnom tonu, jezikom za­kucastim, tamnim, maniristicki pretrpanim (zbog cega je toliko bio cijenjen od suvremenika). U izrazu mijda Perzije razgovorni jezik s pregnantnim formulacijama, toliko modernim u njegovo doba. Uzori su mu u satiri i Lucilije i Horacije, ali cijeIa zbirka uz pojedinacne proplamsaje taIenta -

ipak ostavlja dojam nedovoIjne dozrelosti, i estetske i ljudske.

Klasicisticka reakcija na novi 5tH

U ovom stoIjecu, kad se »novi stH« u mnogih autora u vrlo jakoj mjeri oci­tovao iIi su mu bar neki bili skloni, nalazimo skupinu pjesnika (Valerija Plaka, Stacija i SiIija Italika) koji u svojim djelirna ponovno afirmiraju Vergilijev utjecaj i, zajedno s Kvintilijanom, oznacuju reakciju protiv novoga stila.

U doba flavijevaca, vjerojatno oko 70, napisao je GAJ VALERIJE FLAK (Gaius Valerius Flaccus) svoj ep Zgode Argonauta (Argonautica, u 8 knjiga nedovrsenih iIi nepotpuno oCuvanih). Ep je ocigledno ispjevan po uzom na istoimeno djelo Apolonija Rodanina, ali u usporedbi s ucenosCu helenistickog pjesnika ovdje viSe dolazi do izrazaja karakterizacija likova i psiholoska mo­tiviranost. Valerije Flak mnogo je naucio u Ovidija i posebice Vergilija, cijim se jezicnim blagom osobito nadahnuo. Dakako, Valerije Flak vrIo je sIobodan u obradbi grade, kako mitoloske tako i one sire sto ju je stilizirao Apolonije Rodanin. Jedina vijest koju iz vanjskih okolnosti pjesnikovih ima­mo jest receniea Kvintilijanova oko 92: »Mnogo smo nedavno izgubili s Va­lerijem Flakom.« To ocito upucuje na doba Vespazijanovo, a ima i u samom djeIu ponekih aluzija kojima je pjesnik mitsku temu svjesno doveo u vezu sa svojim doba.

PUBLIJE PAP/NlJE STACIJE (Publius Papinius Statius, oko 40-oko 96. n. e.) rodio se u Napulju, a zivio u Rimu, kao profesionalni knjizevnik nemilo laskajud cam Domicijanu i mogucnicima oko njega. Glavno mu je djelo ep u 12 knjiga Tebaida (Thebals, pisana vjerojatno 80-92), u kojem je Vergilijevom tehnikom i uz stilske virtuozitete svog doba prikazao pohod sedrnorice junaka protiv Tebe i borbu Polinika s bratom Eteoklom. Vrijed­nost epa nije ni u kakvu razmjeru sa slavom sto ju je uzivao u srednjem vijeku. Svjeziji je u izrazu, ali nedovrsen Stacijev ep Ahileida (Achilleis,

18 Povijest svjetske knjizevnosli

274 Rimska knjizevnost

sacuvan sarno do polovice 2. pjevanja). Pjesnikov se talent ocitije odrazio u zbirci Silvae (znacenje: mnostvo drveea i bilja. raznovrsna grada, ovdje: nedotjerane skice, improvizirane pjesme; izdavane' od 92. dalje, 5. knj. pos­tumno). To su 32, veCinom heksametarske, prigodne pjesme sa cestitkama za rodendane i svadbe, pjesme saucesea. opisi zaselaka. umjetnina i sl. Sa­,mo lijepe strane zivota ogledaju se u njima. Katkada se Stacije (npr. u pjesmi Zeni Klaudiji - Ad Claudiam uxorem, u Zalobnici za mrtvim oeem - Epi­cedion in patrem. u pjesmi San - Somnus) dovinuodo visoka stupnja lirske neposrednosti.

Odjeka Stacijevih, osobito iz njegovih epova. ima u Dantea, Chaucera, u Hrvata Marulica, J. Palmotiea i I. DurdeviCa.

Tragom Vergilijevim ispjevao je TIBERlJE KACIJE SILIJE ITALIK (Ti­berius Catius Silius Italieus, oko 25-101. n. e.), u kasnijimgodinama Domicija­nove vlade. ep Punski rat (Punica, 17 knjiga). U gradi oslanja se pjesnik prven­stveno na Livija. a po tehnici epskoj slijedi homersko-vergilijevsku tradiciju. U izvedbi ep je deklamatorski rastegnut i vrlo bogat epizodama, u kojima cemo naci i lijepih mjesta. Jezik i gradnja stiha strogi su mu gotovo do mono­tonosti. Retoricka skolovanost Silija ltalika osjeca se pogotovu u obradbi govora u epu, opisima. pretjeranom prikazivanju cudesnoga i u pateticnosti. Za razliku od Lukana. koji je takoder posegnuo za povijesnom temom. ali nagnan unutarnjom potrebom da u povijesnom iskaZe probleme gorke sa­dasnjice, Siliju ltaliku prvenstveno je stalo da u stihu prikaze reprel.enta­tivan ulomak rimske povijesti i istakne rimsku velicinu i vrlinu. Inace nas je autor, 0 komu nam je zivu sUku ostavio Plinije Mladi u jednom pismu (Ep. 3,7), nadahnut rodoljubljem i say uronjen u veliko doba rata s Hanibalom.

Marcijal i Juvenal- najvisi do met epigrama i satire

Najveci je rimski i svjetski epigramatiear MARKO VALERIJE MARCIJAL (Marcus Valerius Martialis, oko 40 oko 104. n. e.). Iz rodnog Bilbilisa (Hi­spanija) dosao je kao mladiC u Rim, gdje je zivio kao klijent bogatasa, las­kajuCi caru Domicijanu i ostalim utjecajnim licnostima. Danasnja cjelokupna zbirka Epigrama (Epigrammaton libri) ima 1555 epigrama u 15 knjiga. Mar­cijal je najprije godine 80, u povodu posvete amfiteatra flavijevaca (Kolosej), izdao Knjigu igara (Liber spectaculorum) , a nakon nekoliko godina jos dvije zbirke: Gostinske darove (Xenia) i Ono Uo se odnosi (ApophoriHa), popratne dvostihove uz darove koje su prigodom praznika Saturnalija prijatelji izmje­njivali odnosno uzvanici dobivali na lutriji od domaCina za ruckom. Od 84/85. Marcijal je sustavno i u viSe mahova izdavao svoju glavnu zbirku u 11 knji­ga, dodavsi joj 12. knjigu, kad se sest godina prije smrti vratio u rodni grad.

Veci dio epigrama, razvrstanih raznoliko po saddaju i metru, sastavljen je u elegijskim distisima, pa u faleckim jedanaestercima i holijambima. Medu njima ima prilican broj tradicionalnih epigrama s temama nadgrob­nim, idilicnim, prigodnim posvetama za rodendane, svadbe i s1. Vecinom su ipak podrugljivi; njihova konciznost, duhovitost i zavrsna poenta tipicna

luvenal 275

je za Marcijalovo stvaralastvo. U njegovim se stihovima ogledaju slikov1te znacajke ljudi. razlicita zanimanja isaroliko zbivanje rimske svakidasnjice u doba Domicijanove vlasti (81-96). lake se zaddava na povrilini dogadaja i Ijudskih mana, suvise uzivajuci u kurioznim i pitoresknim detaljima i ig. rama rijeci, epigrami mu »odaju okus Covjeka« i Rim se, kako je s pravom sam tvrdio, potpuno moze prepoznati u njima. Duhovit, katkada do cinizma i zagrizljivosti, polemiean i satirican, ali ne osoban. Marcijal je znao uociti smijesnost trenutka, tipicnu iii pikantnu crtu nekog covjeka. Stihovi su mu tecni, a dikcija cista i bez retoricnosti, toliko karakteristicne za njegovo stoljece. Rjeenik Marcijalov upravo se predaje sadrzaju i tonu epigrama. ne prezajuci ni pred najlascivnijim izrazima. Marcijal se prvi u antici posvetio iskljucivo epigramskom pjesniStvu, pa je upravo stil' njegovih epigrama, kon· cizno komponiranih, s neocekivanim, duhovitim i zlobnim zalcem na kraju, postao uzorom za kasnija vremena (npr. Lessing, Goethe i Schiller, u Hrvata latinisti Cesmicki, Kunic, FeriC).

Najsnazniji rimski satiricar DECIM JUNIJE JUVENAL (Decimus lunius Iuvenalis, oko 60 oko 130. n. e.) roden je u italskom gradi6u Akvinu. Tek poslije Domicijanove smrti (96) objavljivao je Satire (Satirae), kojih ima 16 u 5 knjiga, u heksametrima. Vremenski stavljene u proslost, u Nero­novo i pogo,tovu Dornicijanovo doba, usmjerene su zapravo na sadasnjost. Njegove stihove rodilo je ogorcenje (tacit indignatio versum); mracnim su bojama prikazani poroci i drustveni problemi pjesnikova vremena. JuvenaI nije toliko zatoenik slobode protiv despotizma, kakvim su ga smatrala re­volucionarna razdoblja u kasnijoj Evropi (npr. dekabristi, Puskin), koliko pobornik siromasnih protiv bogatih, slikar bezgrarucne i ponizavajuce bi­jede jednih i obijesti drugih, pjesnik malih ljudi i svakodnevnih, cak i vul­garnih zgoda zivotnih. Neke satire mozda su najzesce drustvene satire ikad napisane. Vrijeme je takvo, da je upravo tesko ne pisati satiru (ditficile est satiram non scribere), kaZe Juvenal u prvoj, gdje obrazlaZe, zalito je odab­rao upravo tu knjiZevnu vrstu. Remek-djela predstavljaju osobito dvije sa· tire: treea, u kojoj su plasticno prikazane sve tegobe Zivota siromasna gra­danina u Rimu, velegradu i prijestolnici carstva, i sesta, najopseznija i naj­zesca, kojom se siba krajnja pokvarenost zena iz viSega, pa i carskog dru­.litva.

Juvenalova je satira bez pravoga humora, profeta je pesizmom, jetka i na­padacka. Odatle u njoj ona retoricka poentiranost, kojom se sugestivno na· mece pjesnikov stay prema drustvu, odatle nagomilane izrazite slike, anti­teze i sentencije, hiperbole i poviSen, pateticki ton, koji kadsto prelazi na podrucje deklamatorskog. Juvenal ima ostar dar zapazanja, osobito pozadine zivota, i razvijen smisao za komponiranje .liirokih slika. koje simboliziraju intimne osjecaje i apstraktne, moralizatorske ideje. Specificnosti saddaja odgovara i jezik, bogat, opor i nekonvencionalan. Prvih 9 satira najizrazitije odaju sve osebujnosti Juvenalove satiricke ostrice, dok su ostale, iz drugoga stvaralackog razdoblja, smirenije u tonu, posvecene moralno-filozofskim te­mama, a kritika stvarnosti zadobila je u njima apstraktnije znacenje. Uz Horacija, Juvenal je snazno utjecao na evropsku satiricku knjiZevnost. npr. na Ariosta, na renesansne engleske satiricare 1 kasnije Drydena, Popea, John­sona (London i The Vanity ot Human Wishes prema Juvenalovoj 3. odn. 10. satiri), pa na Boileaua, Hugoa, Carduccija i dr.

18*

276 Rimska knjitevnost

Kvintilijan i Plinije Mlaai

MARKO FABlJE KVINTlLlJAN (Marcus Fabius Quintilianus, oko 35-95. n. e.) nakon skolovanja u Rimu vratio se u rodnu Hispaniju, a zatim deset­ljeca proveo ponovno u glavnom gradu kao vrlo ugledan profesor retorike, prvi kojega je placala drlava. Glavno mu je djelo Obrazovanje govornika (lnstitutio oratoria, 12 knjiga) sto ga je sastavio potkraj zivota, sazevsi u njemu bogatu tradiciju grcke i osobito rimske retoricke teorije.

Na svakoj se stranici osjeca plodno i dugotrajno pedagosko iskustvo, posvuda je nazoena fina, easna, slobodna Henost autora koji je i iznad teo· rije htio i znao ostvariti sveobuhvatan program odgoja govornika kao cjeIo­vite lienosti. U tome mu je takoder bio idealom Ciceron, ciji stil Kvintili­jan dosljedno, u ostroj reakciji protiv '>TIovog stila« svojih suvremenika, isti­ce kao apsolutan uzor proznoga stvaranja. Time ce »ciceronizmu« osigurati prvenstvo u cijelom srednjem vijeku i od renesanse sve do 20. st. Bez sumnje najkompletniji, ako i ne uvijek najdublji kompendij antickoga retoriekog ueenja, Obrazovanje govornika na svojim elegantnom leZernoscu pisanim stranicama sadrzi i dvije cjeline koje po knjizevnopovijesnom znacenju od­nosno po retoricko-poetickim odjecima u Evropi nadilaze sve ostale dije· love knjige. Prva je takva cjelina u 10. knjizi, gdje autor - s namjerom da upozori na knjiZevna djela koja su korisna za obrazovanje govornika - u pregledu prikazuje povijesni razvoj grcke i rimske knjizevnosti: to je jedini pregled te vrste u antici, odmjeren u kritici stila i istancan u estetskim su­dovima, saZet i s mjestimicnim komparativnim pristupom. Druga cjelina obuhvaca 8. i 9. knjigu te pruza potpun sustav tropa i figura koji ce kao »ukrasi« proznog i pjesnickog stila postati, prvenstveno Kvintilijanovom za­slugom, standardnim iIi bar paznje vrijednim dijelom evropskih retorika, poetika i stilistika do duboko u 19. st. Lisena normativnosti i s modernizira­nom terminologijom, ta osnovna stilska sredstva i danas su predmetom inte­resa teoreticara te kadsto i u doslovnim Kvintilijanovim formulacijama sadr­zavaju ear svje~ine, jer ih je pisao autor koji je i po tradiciji sto mu je pret­hodila, i po vlastitu talentu, bio sposoban osjetiti vrednote pisane i govorene rijeci.

GAJ PLlNlJE CEClLlJE SEKUND MLAEI (Gaius Plinius Caecilius Secun­dus Minor, 61. iIi 62 oko 113) rodio se u gradu Komu (Novum Comum) u sjevernoj Italiji. Za careva Domicijana i Nerve bio je na visokim polozaji­rna, a kasnije i konzul te iz tog doba potjece njegov Panegirik (Panegyricus, 100), u kojem se retoricki birano, ali uz pretjerane hvalospjeve caru Traja­nu, zahvalio na dodijeljenoj konzulskoj casti za iduCu godinu.

Ostali Plinijevi govori nisu se sacuvali. I njegova se Iirika izgubila. Knjizevnu sIavu uZiva zbog Pisama (Epistulae), kojih u glavnoj zbirci ima

247 u 9 knjiga, a pisao ih je i pojedinacno izdavao 96--109. Druga zbirka, Pisma Trajanu (Epistulae ad Traianum, 121 pismo, od kojih su gotovo polo­vica carevi odgovori Pliniju), potjece iz 111/112. iii 112/113, kad je Plinije bio namjesnik maloazijske provincije Bitinije; objavljena je posmrtno i kasnije ukIopljena u glavnu zbirku pa se katkad naziva Deseta knjiga pisama -stularum liber decimus. Upueena sirokom krugu prijatelja i namjerno tako brizno stiIizirana da budu objavljena, pisma u esejistickom obliku obraduju

Plinije Mlaili. Tacit

pojedina pitanja, otkrivajuCi saroliku sIiku drustvenog zivota u Trajanovo doba u Rimu. Stilski se oslanjaju na Cicerona, ali im autor nema izvorne s~age Cic~r?nov~ talenta. ~tmjeni, liberalni, pa i tasti Plinije ipak je profi­n!en,. k~ltlVlra~ .1 .ugo?an pIsa.c. Izrazita je njegova snaga u opisima: preciz­mm I hJepo stIIizlramm, s oSJetljivoscu prema detaljima u predmetima pri-rodi i ljudskim odnosima. '

Ne san:o zbog d?kumentarne vrijednosti, osobito su vazna njegova dva pis­~a.~~, 16 1.20) ~ OplS?m provale ,,:,ezuva godine 79, kojom je prigodom poginuo I. f.IS?ev UJ~k I ~ooclm, znamemti prirodoslovac i enciklopedist Plinije Sta­nJl: 1 dva r:l~~a. IZ ko:espon~encije s Trajanom 0 postupku s krscanima (10, 9~ I 97). PlimJe Je snazno utJecao na epistolografiju srednjega vijeka i huma­mzma (npr. Petrarca).

NajveCi povjesnicar rimski

K,0RH.E:LlJE.. T ;tCIT. (C?:neliusJacitus, oko 55 - oko 120. n. e.) jedini je nmski 1 anticki povJesrucar, kOJI se po dubini zahvata i osebujnom stilu svo­jih najbolji~. djela moze mjeriti s Tukididom, nadmasujuCi i njega u rna} s:orstvu knJlzevnog portreta. lz patricijske i bogate obitelji, obavljao je mnoge visoke drlavne funkcije. U knjizevnost je uSao tek poslije smrti cara-tiranina Domicijana (96), Od. t~iju ma.njih djela danas se kronoloski ne smatra prvim Razgovor 0 govornzczma (Dzalogus de oratoribus); godine 98. napisani su Ag::icola, Zivo~o!,is T~~it~va tasta i pokoritelja Britanije, i Germanija (0 po­drtJetlu, polozaJu, obzcaJzma i narodima Germanije De origine, situ, morl­bus ac ,?opulis ?ermaniae). Od salustijevski intonirana Agrikole, i Germanije s mnoglm osobmama »novoga« stila, izrastao je postupno osebujan Tacitov stil te je u glavnim djelima, Historijama i posebice Analima, dosegnuo punu zrelost i specificnu izrazajnost, koju s pravom zovemo tacitovskom. Historiae, u 14 knjiga, prikazuju piSceve suvremenike, careve od Galbe do Domicijana (69-96); sacuvane su sarno prve cetiri knjige i polovica pete.

Posljednjih godina zivota izdao je Tacit svoje najzrelije djelo, Anale (Anna­les = Ljetopis, iii: Od smrti boianskog Augusta - Ab excessu divi Augusti), povijest julijevsko-klaudijevske carske kuce, od smrti Augustove do Nerona (1.4-68);.od 16 knjiga saeuvane su prve cetiri, pocetak 5. i, uz manje praz­nme, 6. I 11-16. lako tvrdi da ce pisati bez gnjeva i naklonosti (sine ira et studio), say je prikaz carske vladavine prozeo ostrom kritikom sa stajalista senatskog aristokratizma. Tragickim patosom izrazen je piSeev pesimizam i mrZnja na despociju carske, osobito Domicijanove vlasti. U tradicionalnim okv~rima analisticke metode, kojom se dogadaji opisuju godinu po godinu, povJesnicar-umjetnik ostvario je snazne slike razdoblja i ljudi. Senat kao cje­!ina i sporedniji likovi (npr. Livija, Mesalina, Agripina) zive u djelu svojim iivotom i ujedno plasticnije osvjetljavaju gIavne likove, Tiberija i Nerona; kao u razgranatoj tragediji raste unutarnji razvoj licnosti dvaju careva, a Tacitovo umijece doseZe tu vrhunac. Grupirajuci dogadaje i rasporeaujuCi

278 Rimska ktljitevnost

svjetIo i sjenu, pisac pojedinaeno istice s obzirom na opci dojam, a napetost usredotoeuje na bitno. Djelovanje i sudbinu likova Tacit izvodi iz njihovih karaktera, uz vanjske povode pragmaticki prodire do dubokih unutarnjih razloga zbivanju, osvjetljavajuci najskrivenije psiholoske i moraine motive. I sintakticka struktura njegove reeenice, koja prezire sve konvencije i sklad­nost, kao da odraZava onaj duboki nesklad u drustvu i ljudima earskoga Rima. U brojnim sentencijama, nakon pojedinih poglavlja iii perioda, zgus­nuo je umjetnik i mislilac svoj stav, svoju poruku 0 suvremenicima i psiho­logiji eovjeka uopce. Misaona slikovitost i krajnja sazetost izraza bitne su znaeajke toga najosebujnijeg stila u rimskoj prozi.

Koliko svojim Hkovima, toliko protutiranskim stavom, Tacit je nadahnuo mnoge pisce i javne radnike u evropskoj kulturi, npr. Raeinea (Britanikl, Alfie­rija (Oktavija), Puskina (Boris Godunov), francuske revolucionare, dekabriste.

J ezikoslovlje, historiografija i strucna knjizevnost

Vrlo se revno gojila gramatika u 1. st. n. e., jezikoslovci su bili veoma cije­njeni, a najugledniji meau njima bili su Remije Palemon, Askonije Pedijan i osobito Valerije Prob. Za cara Klaudija zivio je KVINT REMIJE PALEMON (Quintus Remmius Palaemo) koji je u svojoj gramatiekoj skoli okupJjao mnoge suvremenike, spominju se meau njima i Perzije i Kvintilijan. Preveo je i adaptirao na latinski gramatiku Dionizija Traeanina, zasluga mu je po­sebna i u tome sto je interpretirao moderne augustovske autore. Izvrsnim komentarima Vergilija i posebice Ciceronovih govora (od barem 16 komenta­ra ocuvalo se 5) istieao se KVINT ASKONIJE PEDIJAN (Quintus Asconius Pedianus, vjerojatno 9. n. e. 76. n. e.). Iz rimske je koionije Berita (danasnjeg Bejruta) MARKO V ALERIJE PROB (Marcus Valerius Probus, oko 20 - oko 105. n, e.). Ako se poeetkom naseg stoljeca u literaturi i preuveli­Cavala njegova uloga u rimskoj filologiji, tako da mu je vaznost bila gotovo izjednaeavana s aleksandrijskim filolozima, valja ipak priznati da mu je mjesto meau rimskim jezikoslovcima vrlo visoko. Doduse, nije mu vaznos.t i radikalniji utjecaj na podrueju izdavaeke tehnike nego prvenstveno u pn· premi jednog novog interesa za klasike republikanskih razdoblja. Prob je kolacioniranjem, interpungiranjem i kritieko·egzegetiekim biljeskama u svo­jim priruenim primjercima priredio zapravo niz privatnih recenzija nekoli­cine rimskih klasika, i to Terencija, Lukrecija, Horaeija i Vergilija, a vjero­jatno i Plauta i Salustija. Njegovim su se komentarima obilno sluziii i kasniji piseL

Historiografiju je s govorniStvom povezivala ista sudbina, naime nemoguc­nost da se nepristrano prikazuju dogadaji suvremeni iii blize proslosti u doba vladavine careva-despota, osobito prije vlade Nerve i Trajana. Orisat cemo rad nekih povjesnicara ovoga doba. Za vlade je Tiberijeve pisao AUL KRE­MUeIJE KORD (Aulus Cremutius Cordus). Njegove je Anale (Annales), u kojima je slobodoumno raspravljao 0 posljednjim trenucima ri~ske. rep~bli­ke i osnutku monarhije, senat dao spaliti. Godine 25. n. e. optuzen Je nalme

Plinije Stariji 279

zbog divljenja Brutu i Kasiju a povod je zapravo bio sto se zamjerio tada svemocnom Sejanu - te je bio prisiljen da se sam ubije: umro je od gladi. Njegovi su se Anali i dalje tajno Sirili. Nesamostalan je u prikazu starijih razdoblja, ali vrijedan za dogadaje suvremene u doba ranog principata GAJ ~ELEJ PATERKUL (Gaius Velleius Paterculus) koji je 30. n. e. objavio u 2 knjige Rimsku povijest (Historiae Romanae), skieu povijesti od poeetaka do svoga doba, punu retoriCkog stila, doduse nerijetko zivopisno ispripovijedanu, ali i ispunjenu hiperboliekim laskanjem caru Tiberiju. Nije u pravom smislu povjesnicar VALERIJE MAKSIM (Valerius Maximus) nego viSe sabirac anegdota i raznovrsnih biljezaka u djelu Devet knjiga spomena vrijednih djelil i il..rekil (Factorum et dictorum memorabilium libri IX). Posvecujuci tu kompilaciju, zanimljivu za nas sarno kao znak vremena, earu Tiberiju, obra­cajuCi mu se gotovo kao bOZanstvu, upotrebljava pisae prvi put sintagmu »moja malenkost" (»mea parvitas«). Vjerojatno je u doba cara Klaudija pisao retor KVINT KURCIJE RUF (Quintus Curtius Rufus). U svojoj se Povijesti Aleksandra Velikoga (Hisioriae Alexandri Magni, u 10 knjiga, od kojih su nam izgubljene prve dvije) kao glavnim izvorom posluZio grckim povjesni­carom. Klitarhom, ali mu je prvenstvena namjera bila, i u tome je posvema uspio, da pruzi citateljima zabavnu lektiru romaneskno oblikovanu, uz mno­go cudnovatih i fantastiCnih dogadaja, vjesto isprepletenih, prozetih emfa­ticko..cuvstvenim stilom i jezikom koji nastoji oeuvati tei:nju za klasienoscu. Zajedno s kasnoantickim romanom 0 Aleksandru Julija Valerija iz 5. st. n. e. Kurcijevo ce djelo biti izvorom Aleksandridi Gautiera Cha.tillonskoga u 12. st.

Sve strucne pisce, bilo s podrucja pravoslovnog iii matematiekog, zemljo­pisnog (Pomponije Mela) iii medicinskog (Celzo) i poljodjelskog (Kolumela) kudikamo nadvisuje GAJ PlANllRBIil£UND (Gaius Plinius Secundus, 23--79. n. e.), za raziiki.i~~od neeaka, epistobgrafa, nazvan ST ARIJI (Maior). Ne sarno neobicno marljiv nego po opcem sudu suvremenika i najuceniji muz svoga doba (suae aetatis doctissimus), Plinije Stariji moze se po sirini svoga znanstvenog in teresa u mnogocemu usporedivati s Markom Tereneijem Va­ronom. Od brojnih dje\a ocuvalo nam se njegovo Prirodoslovlje (Natumlis historia, u 37 knjiga), siroko i temeljito enciklopedijski postavljena sinteza raznovrsnih znanosti od kozmologije, geografije i antropologije do zoologije, botanike, medicine i mineralogije, i to s osobitim obaziranjem na njihovu porabu u praktienom zivotu i umjetnosti. Knjige 33-37, osobito 34-36, nisu sarno temeljit prikaz minerala i kovina nego i primjena njihova u umjet­nosti, tako da su nam te knjige i dragocjen prikaz povijesti umjetnosti. Go­lemu je upravo znanstvenu aparaturu upotrijebio pisae u svom djelu, objav­Ijenu 77. n. e.: sam tvrdi da se osvrnuo na oko 20000 vaZnih podataka, da je crpio gradu iz oko 2000 svezaka od oko 500 grckih i rimskih pisaca. Una­toe metodoloskim nedostacima, faktickim zabludama i stilskom manirizmu, Plinijeva je kompilacija neoejenjivo vazan rudnik svakovrsnih podataka 0

starom svijetu, u srednjem vijeku pa i kasnije mnogo proucavana i kompili­rana. U zaru svoga znanstvenoga in teresa poginuo je PJinije Stariji pri pro­vali Vezuva 79. n. e., kako to opisuje u dva svoja pisma njegov neeak Plinije Mladi.

280

Peto 117

Rimska knjizevnost

razdoblje iIi stoljeca propadanja: 524. fl. e.

Vrlo se nerado slu'limo, pokoravajuCi se, iIi bolje: robujuci tradiciji, ozna­kom »stoljeea propadanja« iIi »doba propadanja«. Rekli smo to vee u jed­nom od uvodnih poglavlja, raspravljajuei 0 razdiobi rimske knjizevnosti, Ovdje kao krajnju godinu rimske knjizevnosti uzimamo 524 i tomu smo vee naveli -, a ne 476, godinu propasti Zapadnorimskoga car-stva.

Model carskog Rima: Palatin, s pogledom prema Koloseju

Sva ova cetiri i po stoljeea, okupljena pod zajednickim nazivom petoga razdoblja, oznaciti jednostavno kao propadanje vrlo je lako, da ne kaZemo simplificirano, ako se pomiSlja iskljuCivo na zlatni vijek rimske knjizevnosti kao vrhunac. Lako je, nadalje, i onda kad se zna da ni 1. st. n. e. nije u cjelini uzevsi doseglo intenzitet estetsko-jezicni i drustveno-nacionalni, kojim zlatni vijek u zbiru svih sastavnica strsi nad svim stoljeCima prije i poslije.

Peto razdoblje: 117-524. n. e. 281

Drugo je pitanje kad se u raspravu za opravdanje teze 0 apsolutnom pro­padanju uvuee otpriIike ova argumentacija: prvo, latinski je jezik vee u 1. st. n. e., a kasnije sve viSe, gubio eistoeu leksieku i skladnost stilsku, mijesale suo se u njemu sve viSe natruhe puckoga, govornoga, provincijskoga, kako u lek­siku tako i u sintaksi; drugo, oeit je pad umjetnicke kreativnosti, kako u knji­zevnim rodovima i vrstama tako i u motivsko-tematskom repertoaru svih sto­ljeea nakon Augusta, posebice od 2. st. n. e.

Ne zelimo tvrditi da u svemu tome nema istine, iako ne potpune. sto na primjer znaci kad se inzistira, danas doduse mnogo rjede nego prije, na odu­daranju latiniteta carskih stoljeca od klasiene norme, dakle na kvarenju i propadanju njegovu? Oeigledno je takvo inzistiranje imalo korijen prvenstveno iIi iskljuCivo u uzem lingvistickom smislu, bez obzira na stilsku, umjetnicku izrazajnost jezicnu. Jer povezivati, uvjetovati ocjenu knjizevnog djela ili knji· zevnika stvaraoca iskljuCivo s apriornom tvrdnjom 0 klasicnom odnosno pret­klasicnom iIi postklasicnom jezicnom strukturom znaci tvrditi da bi jezik Plautova umjetnickog opusa bio manje izrazajan od Vergilijeva, ili Tacitov j

Augustinov od Ciceronova. Posegnimo za jednim citatom iz talijanskoga kla­sicnog filologa Rostagnija koji ovaj problem, toliko vaZan za peto razdoblje rimske knjizevnosti, izvrsno sintetizira ovako: »Zaista, jedan je jezik, kakav god bio, dobar kad je umjetnicki i intelektualno vitalan; kad su vitalne ideje,. slike, osjeeaji koji ga utjelovljuju.«

Nalazeei doduSe oslona, i to bogatog, svjesnog, dakle u skladu s tradicijom, na sve one sto su urnjetnicki ostvarila razdoblja republike i pocetka carstva,. stoljeea su ranog i kasnijeg carstva, zavisno od talenta pisaca, uspijevala otkrivati i u promijenjenim prilikama svjezinu i ljepotu jezika kao umjetnic­kog sredstva. Podsjetit eemo sarno na apologete krseanstva s Tertulijanom na celu u 3. st. n. e., na majstore latinske proze i stiha Ambrozija, Jeronima, Au­gustina i Prudencija u 4. st. n. e. i na sveobuhvatni talent Boetija knjizevnika t filozofa na zamaku rimske knjiZevnosti. Svi su oni, ne spominjuCi desetke­drugih, nalazili i magistralno urnjetnicki oblikovali nove ideje, posebice krs­eansku, iIi su za stare ideje nasli primjeren, svoj individualni izraz. Time smo ujedno natuknuli i problem knjizevnih rodova i vrsta koji su u ovim stolje­eima u biti ostali istima, ali transformirani u skladu s novim idejama i ne­rijetko ispunjeni svjezinom misli i osjeeajnosti, kakvu njihovi tradicionalnL predlosci nisu mogli poznavati.

Drugo stoljece n. e.

Omeden je pocetak rlmske knjiZevnosti ovog stoljeea godinom 117, kada na carsko prijestolje stupa nasljednik i adoptivni sin Trajanov, Hadrijan, roden u Hispaniji. I sam pjesnik i prozni pisac, zdusno je potpomagao umjetnosti. Visoko naobra'len i uz to odusevljeni helenofil, privlaCio je grcke retore i fi­lozofe na svoj dvor, a to neee ostaviti male tragove na sveukupnoj slici urn-­jetnickog stvaralastva cijeloga stoljeea. Likovna je urnjetnost njegova doba okrenuta izrazito klasicistickim tendencijama, tj. grckim klasicnim uzorima', iz 5. i 4. st. prije n. e.: dostatno je, iz velieanstvene gradevne djelatnosti" podsjetiti na obnovljeni Panteon u Rimu i Olimpieion u Ateni, vilu kod Ti--

282 Rimska knjiievnost

,bura (danas Tivoli) i carey mauzolej moles Hadriani (u ranom srednjem vi­jeku nazvan Castel Sant'Angelo). Uostalom, i veCina rimskih kopija skulp­

cture prema grckim izvornicima nastala je upravo u doba cara Hadrijana i njegovih nasljednika. Pod vlascu Antonina Pija (138-161) takoder je u unu­tarnjosti carstva bio mir, a pravo i obrazovne ustanove bile su pod posebnom .carevom zastitom.

I knjizevne su sklonosti 2. st., posebice u doba careva Antonina (Antonina Pija, Marka Aurelija 161-180. i Komoda do 192), bile u znaku arhaizma. Po­

-vezemo Ii tu sklonost prema tradicionalnom sa strujom tzv. druge sofistike -- koju osim imena spaja s filozofskom skolom 5. st. prije n. e. sarno izricito naglasavanje retorike -, jasno ce se ocitovati dvije stilske odrednice, temel ine

"2a cijelo stoljece: arhaizam i retorika. Dokazom su za to dva najuglednija i najutjecajnija pisca razdoblja, Fronton i Apulej. Napomenimo ipak odmah

,da je arhaiziranje u knjizevnoj praksi znacilo izriCito oslanjanje poglavito na jezik i stilske postupke iz republikanskih razdoblja, dakle pretezno iz tzv. ,pretklasicnog doba rimske knjizevnosti.

Nije stoga cudno sto su MARKU KORNELIJU FRONTONU (Marcus Cor­.nelius Fronto, oko 90 - kratko prije 169. n. e.), glavnom pobomiku te, kako .su je zvali, elocutio novella ('" noviji, netom nastali izraz). omiljeli pisci: Plaut, Enije, Katon, Grakho, Lukrecije, Salustije, dok izricitu antipariju po­

l\:azuje prema Seneki, i kao filozofu i kao stilistu. Afrikanac rodom iz Cirte, Fronton je zivio u Rimu i uklopio se u njegovu drustvenu klimu: vee je za -vlade Hadrijanove bio ugledan govornik, postao senator, pod Antoninom Pi­jem bio ucitelj njegovih sinova Uedan od njih i kasniji car Marko Aurelije). Velika je steta sto mu nisu sacuvani govori, jer je Fronton upravo kao go­-vornik u svojih suvremenika i mnogih kasnijih znaCio velicinu ravnu Cicero­novoj. No njegova korespondencija, djelomicno sacuvana. otkriva nam po­·dosta podataka za zakljucke 0 njemu kao stvaraocu i kao teoreticaru nove stilske struje. Spomenimo zbirke upucene Marku Aureliju, i to Cezaru (Ad -Caesarem, u 5 knjiga) i Caru (Ad imperatorem, nepotpuna, prvotno takoder -,u 5 knj.), zatim korespondenciju s carem 0 retorickim pitanjima (upr. i spis ,0 govorniStvu - De eloquentia), pa pisma Prijateljima (Ad amicos, 2 knj.), itd. Ima u njega i korespondencije na grckom jeziku,

Cicerona Fronton slavi sarno kad se bori protiv preziratelja govorniStva, .ali se izravno suprotstavlja ujegovu stilu. Priznaje dod use Ciceronu puninu Jijepe rijeCi, ali mu kao velik nedostatak istice sto nije skrupuloznije birao izraze i sto u svim njegovim govorima ima vrlo malo nenadanih i neocekivanih rijeCi, koje se, prema Frontonu, mogu naCi sarno u starom pjesniStvu. U tome bi se dakle sastojao sukus Frontonove stilistike: manija da obogacuje jezik izrazima starinskoga kova ili bar da ga obrani od prodora neologizama; upotreba slika i tocno odgovarajuCih rijeCi, i to prvenstveno iz repertoara pretklasicnih autora, ekscesivni kult forme, zbog kojega je i odbijao filo­_zofiju, osobito stoicku kao tamnu i bezoblicnu. I njegova teznja da spasi »jezik umjetnosti«, cak da mu zakoci prirodan razvoj, striktno je dakle bila

'vezana za arhaizatorsko·formalisticku intenciju, pa po tome nije u ostvarenju mogla biti u sluzbi istinske misli. Misleci pak na njegov vrlo snazan utjecaj u suvremenika i mocan dojam sto ce ga ostavljati i daleko izvan okvira svoga stoljeca. valja mu u nesumnjivu. iako indirektnu zaslugu ubrojiti to sto .ie, upiruCi pogled u proslost jezika i knjizevnosti rimske, bio zatocnikom tra­-dicionalizma u jeziku, a to mati i cuvanja kontinuiteta pred udarom radikal-

Fronton. ApuZej

nih novina. Nije doduse u tome donie niSta novo: frontonizam je zapravo po­sljednji izboj rimskoga arhaizma koji odgovara lingvistickom aticizmu. A ati­cisticke su tendencije pokazivali njegovi prijatelji: nitor i filozof Favorin, govornik, ddavnik i mantrop Herod Aticki, povjesnicari Apijan i Arijan, koji su svi pisali sarno grcki.

Pod utjecajem Favorinovim, a mozda i ucenik Frontonov, bio je AUL GE­LIJE (Aulus Gellius, rod. mozda oko 120. iii 130. n. e.; u kasnoj antici i sred­njem vijeku krivo nazivan Agellius!). Njegovo djelo Aticke noCi (Noctes Atticae, u 20 knjiga, sacuvane sve osim 8. knj.) i postanak i naslov duguje autorovu jednogodiSnjem boravku u Ateni. Raznolike probleme obraduje pisac u njima, jezicne, tekstovnokriticke i knjizevne, filozofske, pravne i vjerske. Znacajne su vijesti 0 rimskoj knjizevnosti republikanskog doba i osobito dragocjeni citati, kojima pisac obilno prozimlje tekst. Aticke noCi pisane su u bezbroj malih poglavlja, nekim znanstvenim, neumjetnickim stilom, u dikciji koja je lako arhajski obojena. GeJije nije dubok ni izvoran pisac. ali je naobrazen antikvar i enciklopedist sirokih interesa. Zanimljiva je njegova definicija hu­manizrna (humanitas), sto ce odgovarati grckoj paideia: eruditio institutioque in bonas artis (= obrazovanje i odgoj u dobrim urnijeCima, 13, 17, 1); oslanja se na pojam, razvijen u Scipionovu knjizevnom krugu i kasnije osobito u Ci­cerona, a nadovezat ce se na njega bez dvojbe i studia humanitatis humanista 15. stoljeca. Spomenimo i to da se termin za uzor-pisca, classicus, prvi put nalazi u Gelija (19, 8, 15). SvodeCi ga na gramaticki kriterij jezicne isprav­nosri, Gelije preuzima term in iz Servijeva ustava, po kojernu su gradani prema imutku bili svrstani u pet razreda; najbogatiji i najugledniji nazvani su prvorazrednima. classici. Kad je Sainte-Beuve 1850. hrio odrediti pojam klasika u knjizevnosti. parafrazirao je upravo taj Gelijev tekst.

U numidskom gradu Madauru, staroj vojnickoj koloniji i sveucilisnom sredistu. rodio se APULEJ (Lucius PI Apuleius, oko 125 - nakon 170. n. e.). Razlicito od Frontona on je nakon gramatickog i retorickog studija u Kar­tagi, »casnoj uCiteljici Provincije i bozanskoj Muzi Afrike«, i Ateni, putovanja po Grckoj i Maloj Aziji i ne predugog boravka u Rimu - glavninu rada i zivota proveo u rodnoj Africi.

Nema pisca rimske knjizevnosti Ciji bi zivot i knjizevno djelo, u tolikoj mjeri kao kod Apuleja. sroljeca dozivljavala kao cjelinu, obavijenu nim­busom carobnjastva i bljestavog govornickog virtuoziteta. Njegova su se pu· tovanja po Africi i javni govori pretvarali u prave trijumfe. Mnogi su mu gradovi jos za zivota postavljali spomenike. A sto je na sudu bio osloboden optuzbe da je carolijama pridobio svoju zenu, u suvremenika i u kasnijim stoljeCima jos je viSe ucvrstilo uvjerenje da je doista bio carobnjak!

Svesrrano obrazovan enciklopedist, vrlo je mnogo pisao: na latinskom i na grckom, u prozi i stihu. Okusao se u prirodnim znanostirna i filozofiji, glazbi i matemarici, povijesti i pravu, a osobito su podrucje njegova stvaranja govor­nistvo i druge vrste umjetnicke proze. Sacuvano je sarno 6 njegovih, i to la­tinskih djela.

Tri pripadaju Jijepoj knjizevnosti: Obrana (Apologia, nazivali su ga i 0 magiji - De magia. naknadno napisan obrambeni govor na sudu protiv op' tuzbe za carobnjastvo), Zbirka cvijeca (Florida; 23 izabrana ulomka. »lijepa m]esta«. iz njegovih govora i deklamacija) i fantasticno·satiriCki roman u 11 knjiga Prijetvorbe (Metamorphoses, odn. Metamorphoseon libri, nazvane i Zla-tni magarac Asinus aureus).

284 Rimska knjizevnosl

Tri su mu djela filozofska: 0 Sokratovu bogu (De deo Socratis; popularan, donekle vulgariziran prikaz Platonova nauka 0 stupnjevima bozanskog), 0 PIatonu i njegovu ucenju (De PIatone et eius dogmate, u 2 knjige; Zivot PIa­tonov, filozofija prirode i etika) i 0 svijetu (De mundo; slobodna preradba pseudoaristotelovskog spisa).

Filozofski spisi 0 Platonu i Sokratu ubrajani su u kasnijoj antici i sred­njem vijeku meau temeljne knjige za nazor na svijet. No danas jedino Meta­morfoze (Zlatni magarac), ta sjajna igra maste, ostaju trajnim spomenikom svom autoru u riznici evropske knjizevnosti.

Naziv Asinus aureus (Zlatni magarac) nalazimo vee od 4. st. n. e., kad su ga upotrijebili Augustin i Fulgencije, a izvorni je Apulejev naslov Metamol'­phoseon libri XI (Prijetvorbe, 11 knjiga). Svu radnju romana pripovijeda u prvom lieu glavni junak Lucije, Grk iz Korinta, koji se nije mogao susteg­nuti da ne okusa djelovanje carolija: nauzivsi se ljubavnih slasti s Fotidom, sluskinjom svoje domadce Pamfile u tesalskom gradu Hipati, nagovori dra­ganu da mu otkrije nesto iz radionice svoje gospodarice-carobniee. Fo­tida mu je zabunom iz skrinje dala krivu bocicu, pa se Lucije, kad se namazao carobnom maseu, mjesto u ptieu pretvorio u magarca (knj. 3, pogl. 24-26).

Nakon bezbrojnih pustolovina s razbojnicima, koji su ga bili ugrabili, pa na selu, meau razvratnim sveeenickim zborom Kibelinim, kod mlinara, vrt· lara, slastieara, pobjegne Lucije-magarac te iz Korinta stigne na morsku obalu i zaspi.

U 11. knjizi, koje u Apulejevu grckom liZoru nije bilo, opisuje magarac kako mu se u snu javila bozica Izida i dala mu upute za spasenje. Poslusavsi bo­zieu, sutradan ujutro magarac pristupi svecanom ophodu, odrZanom u cast lzidinu, zgrabi iz sveeenikovih ruku vijenac ruza, prozdere ih i zadobije ponovno svoj ljudski lik (11, 13). Nakon toga Lucije se sav preda u sluZbu Izidinu, bi posvecen u njezine i, zatim u Rimu, u Ozirisove rnisterije te na­pokon i primljen u vrhovni sveeenieki kolegij.

Pjesnik i mozof, ueenjak, retor i mag, Apulej je upio duh koji je vladao sirokim prostranstvirna Rimskog carstva za vladavine Antonina. I ugadao je ujedno svojoj publici. Ne sarno u Africi, vee i u rumu, liZ tradicionalnu olimpsku religiju isprepletali su se utjecaji orijentalnih kultova Mitre, Izide i Ozirisa, zidovstva, krseanstva. Domad misteriji i orfieka religija prozimali su se s novopitagorovskim ueenjem i platonskim spiritualizmom. Apulej se ponosio pocasnim nazivom philosophus Platonicus. A za misticare, osobHo za platonieare, magarac predstavlja najniZe strasti, on je slika eovjeka ispu­njenog pohotom. Patnje Lucijeve oznacavale bi put samog autora do spase· nja u Izidinoj misterijskoj religiji. Dakle: pravu sreeu neee eovjek nad 1I

strastima, simboliziranima magarcem, nego u religiji, misteriju, snu. Ocit je paraleUzam alegorijskog znacenja price 0 Luciju i price 0 Psihi:

ljudska dusa, Psiha, nakon sagreSenja, patnji i lutanja nalazi Amora, bozan­sku ljubav, i postaje besmrtna. I Lucije, kad ga prema 11. knjizi alegorijski tumaeimo, prosao je sliean put do otkrivanja prave istine. I jos nesto: Psihu je takoaer neutaziva radoznalost navela da prekrsi zabranu i da svojim oCima vidi mliZa, Amora.

Vjeena eovjekova temja za sreeom zivi u ovoj eudesno lijepoj bajci kao zajedniCko dobro evropskih naroda.

Amor i Psiha 285 ------------------------------------------

Amor i Psiha. Terakota iz Male Azije, 3. stoljeee prije n. e.

286 Rimska knjiievnost

Mnoga svojstva Apulejeva izraza vuku korijen iz daleke retoricke proslosti, cak od majstora govorniStva iz 5. st. prije n. e. Gorgije, Hipije i dr., koja se tradicija upomo odriavala, ne samo u knjizevnosti po namjeni retorickoj. Ne sarno sklonost prema govornickim figurama, osobito npr. antitezama, igrama rijeci i jednakim clanovima recenice sa srokom, nego nabujalost i neka afek­tirana drazest osobine sustila Apulejeva doba i Apuleja samog. Prozimanje proznoga i pjesnickog izraza - zacetke smo nalazili u Ovidija i u jacem za­maIm kod Seneke - standardna je znacajka proze toga doba. Uporno se unose kovanice u jezik, s povremenim primjesama arhajskih rijeci. Udio puckog izraza takoder ima nemalu ulogu u stilu Apulejevih Metamorfoza, gdje je u velikoj mjeri sadrian jezicni fond koji se u narodu upotrebljavao, i to ne sarno u Africi vee u cijelom Carstvu. .

Pripovjedacko umijeee Apuleja, toga »najvirtuoznijeg zongler? rijecima sto ga je ikad bilo« (Norden), ostvaruje se jezicno u bravuroznosti zvukovnih fi­gura rafiniranih kombinacija, u rastu i padu dvoclanih i troClanih dijelova recenice, deminutivima. Mjesto klasicnih recenicnih perioda veeinom upo­trebljava jednostavnu parataksu i time dikciju blisku svakodnevnoj. Uz stal­nu nazocnost puckog - retoricka profinjenost!

Taj je jezik daleko, uistinu, odmakao od klasicne odmjerenosti latinskog izraza prethodnih stoljeea, 1. st. prije n. e. osobito. Ali koliko sil tek tematika, slika zivota, vodenje radnje razmakli u Zlatnom magarcu okvirestandard­nog i decentnoga! Til. nisu Ii ovdje na okupu, u grotesknoj freski, razbojnici i trgovci, zene lijepe i strastvene i cedne, posteni gradani i lopovi?! I wi su qni poneseni nekim svojim ritmom i opijenoscu, mnogi su jezicno majstorski ka­rakterizirani.

Iz temeljnog motiva Metamortoza cudovite prijetvorbe covjeka u mao. garca, izvire satiricka intonacija cijelog djela. Napasna radoznalost kojom opijen pomagarceni covjek Lucije, i satiricnost sto se prelijeva romanom, paju se u jedinstven zbir autorove tvorne maste. U sirem se stilskom planu sva radnja romana zbiva u medusobnoj uzleta maste i krute realnosti.

Spomenuli smo Apulejev grcki uzor. Metamorfoze (Zlatni magarac) u bit­nim se crtama naime slazu s pripovijetkom Lukije ili magarac (Lukios ~ 6nos) koju su u starini krivo smatrali djelom Lukijana, grckog satiricara, suvre­menika Apulejeva. Cini se ipak da je i jednom i drugom piseu bio uzorom neki zajednicki predlozak. A dalji poticaji, u stilskim postupcima i brojnim motivima, svakako potjecu iz najznamenitijeg, nesacuvanog djela helenisticke ljubavne knjizevnosti, Aristidovih Miletskih prica (Milesiakd, oko god. 100. prije n. e.), koje ce nizanjem pustolovnih i Ijubavnih epizoda - ostaviti traga i u Petronijevim Satirama i u kasnogrckom Ijubavnom romanu (npr. Longov Datnis i Rloja), i time biti izvoriStem evropskog romana u pocetnom razvojnom stadiju.

Nasljedovatelja ostavio je Apulejev roman u Evropi mnogo: medu njima su Boccaecio i Boiardo, La Fontaine, Moliere i Corneille, likovni umjetnici (Rafael, Canova, Thorvaldsen, Rodin), skladatelji (Lully, C. Franck), stovatelji n iegova jezika (Baudelaire).

Antika nije stil Apulejev, Frontonov i veCine pisaea 2. st. n. e. bila teoretski spoznala kao jedinstven. A on, vidjeJi smo, ima zajednicke erte. Humanisti

., I

I

I I

Apulej 287

Arnor i Psiha. Rirnska kopija helenistickog izvornika iz 2. st. prije n. e.

su za taj stil stvoriIi ironicne nazive Africitas i tumor Africus (preveli bismo· na hrvatski: afrikanstvo, africka nabujalost), koji se odreduje kao: arhais­ticki, vulgarizmima prozet, napuhan retoricki stii. Istina je da su glavnu ulogu u ovom stoljecu rimske knjizevnosti igrali Afrikanci. Cinjenica je takoder da su africki Rimljani, jace nego oni u Italiji, bili izlozeni grckom utjecaju, i to zbog veza Afrike sa Sirijom i Istokom. No izricito regionalno iii cak rasno· odredenje toga pojma nije primjereno ocjeni stila u cjeUni.

288 Rimska knjiievnost

Bez obzira na kronoloski slijed, osvrnut cemo se na jos dva pisca: Sve­.tonija, koji pripada pocetku ovoga razdoblja, i rimskog cara Marka Aurelija, koji bi jezikom svoga djela pripadao knjizevnosti.

GAJ SVETONIJE TRANKVIL (Gaius Suetonius Tranquillus, rod. oko 70. -Il. e.) bio je privatni tajnik (ab epistulis) cara Hadrijana, pa i tomu valja za­hvaliti izvrsnu informiranost 0 privatnom zivotu dvorskom koja je dosla do

u njegovu djelu zivot careva (De vita Caesarum, u 8 knjiga, gotovo ',u cijelosti sacuvano)_ U toj zbirei, pisanoj citko, bez izraziHh knjiZevnih kva­.liteta i bez kriticnosti historiografske, autor iznosi zivotopise 12 rimskih ca­:reva, od Gaja JUlija Cezara do Domicijana. Namijenjeno prvenstveno zabavi, uz bogatu primjesu anegdota i traceva, Svetonijevo djelo uklapa se u jednu liniju anticke biografske knjizevnosti kojoj nije stalo do politickih iii moral­,nih tendencija. U srednjem su ga vijeku odusevljeno citali i povodili se za

(v. osobito Einhardovu Vita Karoli Magni). Od brojnih drugih Svetonijevih os tali su jos sarno dijelovi opseznoga

:biografskog zbornika Znameniti muzevi (Viri illustres), koji je u kratkoj, po­·dosta suhoj stilizaciji iznosio Zivotopise istaknutih knjizevnika rimskih, i to razvrstane po odjeljcima: 0 pjesnicima, govornicima, povjesnicarima, filo­zofima i gramatiearima-retoricarima. Sacuvana je prva polovica odjeljka De

,grammaticis et rhetoribus (koji neki smatraju posebnim spisom), neki zivoto­pisi iz De poetis (Terenoije, Vergilije, Horacije, Perzije, Lukan), sto su ih kas-noanticki filolozi stavljali na poeetak svojih izdanja iii komentara, i jos po­:nesto.

I grckoj i rimskoj knjizevnosti pripada MARKO AURELIJE (Marcus Au­,relius, 121-180. n. e.), »mudrac na prijestolju«, udruZujuCi u sebi smisao za obrazovanje i znanost sa stoickom strogoscu moralnom i starorimskom .dnostavnoseu. U zbirkama Frontonove korespondencije ima i njegovih za­nimljivih pisama, ali djeIo, u koje je utisnuo najintimnija svoja razmisljanja, grcki je spis Samom sebi (Eis heaut6n, 12 knjiga), nastao pod jakim dojmom lektire stoicara Epikteta, pisan za brojnih vojnih pohoda sto ih je car potpuno u suprotnosti $a svojom naravi morae voditi. Samom sebi sastoji se od sa­mopromatranja, stiliziranih u aforizmima iii dijalozima sa sobom samim. ,Markov filozofski dnevnik kamen je medas na putu duhovnoga samoocito­vanja od Cicerona i Seneke do Augustinovih Ispovijesti.

sto se suopsrojanja latinskog i grckog izraza tice u stoljecu kojim se ba­vimo, valja ponoviti da je bilo ne sarno Grka koji su se, kao Apijan i Arijan, uklopili u dl'llstveni i ddavni zivot Rima i pisali na grckom 0 njegovoj po­vijesti, iIi ljudi s latinskog Zapada (npI'. Favorin), koji su se opredijelili sarno za grcki izraz, nego i onih koji su stvarali na oba jezika (Svetonije, Fronton, Marko Aurelije, Apulej i na zamaku stoljeca krscanin Tertulijan), bez obzira ·odakle potjecali. To je uostalom razumljivo iz opce duhovne klime doba.

lake ne pdpadaju knjizevnosti u liZem smislu, upozorit cemo na neko­liko pisaca pravne znanosti, koja nikada ni prije ni poslije u Rimu nije do­

viSi stupanj od ovoga u 2. st. n. e. A uz to, pravoznanstvo je najizvor­nija tvorevina rimskoga duha.

Jedino djelo koje je doprIo do nas iz obilna stvaralastva velikih pravnika ovoga razdoblja jesu Uredbe (Institutiones, autor ih zove Commentarii - Ko­mentari, u 4 knjige, napisane vjerojatno oko 160). Napisao ih je GAl (Gaius,

Prav17ici. Tre6e stoljece n; e.

:-unro vjeroj~tno oko ,180. n. e.) ~~o ~put~ ~. obud rimskog privatnog prava, lzvanredno Jasno I uJedno temel]lto lzloZlVSl gradu, jezikom Cistim i narav­nim, ~ez n:~dnih n~truha. ~toljeca. Gajeve su lnstitucije najprosireniji i u kasn~J antlcl, sr.edn]em vIJeku i novom vijeku najutjecajniji sustavni pri­kaz nms~o~a pn~atnog I?ra,:~. U gradi i poretku bit ce one temeljnim izvo­rom JustmlJanovlm InstztuclJama U 6. st. n. e. Plodni su pravni pi sci i ta­koder vrlo utjecajni: EMlLlJE PAPINlJAN (Aemilius Papinianus, smaknut 212. n. e. od cara Karakale), smatran najveCim pravnikom rimskim ostro­uman i u prosudivanju pojedinih pravnic!dh slucajeva i s o~obitim cuvstvom za etiku i pravdu, i DOMICIlE ULPlJAN (Domitius Ulpianus, 1'0-

den oko 170. n. e. u Til'll u Fenikiji, u jednoj buni 228), neobicno plodan pisac, odlikujuCi se jasnocom prikazivanja i primjerenoscu suda.

T rece stolj eee n. e.

Najjasnije cemo karakterizirati ova stoljece, tj. kraj 2. st. i cijelo 3." st. n. e., ako kazemo da se u njemu u punom smislu zapocela i da potpuno previadava krseanska knjizevnost na Iatinskom jeziku. Crkva naziva znacajne pisce u okvi­ru krseanske knjizevnosti pocasnim imenom »oei" (pat res), pa se i ta knjizev­nost od 3. do 7. st. naziva patristika. 1z viSe je opravdanih razloga potpuno jas. no, 0 cemu smo vee govorili, da je krscanska knjizevnost latinskog izraza pravi i neodjeljivi dio rimske knjiZevnosti.

Evanaelje se na Zapadu prvenstveno sirilo medu donjim slojem pucanstva velikih gradova, i to slojem koji je govorio grcki. U tijeku 2. st. n. e. ustalio se latinski kao crkveni jezik Zapada. Cini se da se to najprije zbilo u Africi, gdje su nastali ne sarno najstariji latinski prijevodi Biblije i dl'llgih ranokrscanskih spisa, nego se s Tertulijanom i Ciprijanom razvila i prva krseanska izvorna knjizevnost na latinskom jeziku.

Ono sto nazivamo krseanskim Iatinskim jezikom u bitnoj je dakako svo­joj strukturi dosIovno isH latinski jezik kakvim su se sIuzili i nekrseani, kako puk tako i No ima jedno svojstvo njegovo kojemu mOZemo donekle pratiti i razvoj. Krscanski se latinski razvio naime iz crkvenog latinskog u uzem smislu kao »poseban jezik«, tj. kao izraz jednog, osobito u doba pro­gona usko zatvorenoga kruga unutar antickoga drustva. Bitna je znacaj ka toga krseanskoga latiniteta sklonost prema govorenom narodnom jeziku i utjecaj helenistickoga biblijskog grckog jezika. Za odnos prema jeziku kakav su imali krscanski pisci - osobito s obzirom na popularizatorsku i dijelom propagandisticku namjenu do koje im je bilo stalo nemalo je zanimljiva jedna Augustinova opaska jos u 4. st. n. e. (in Psalm. 138, 20): »Melius est reprehendant nos grammatid quam non intelligant populi" (= BolJe je da nas gramaticari kore nego da nas narod ne razumije). Dakako da ni Augustin nije to doslovno shvacao a najmanje je sirom otvarao vrata pretjeranim slo­bostinama jezicnim i stilskim. No is tine ima u toj njegovoj opasci, i u njega i u njegovih prethodnika: istine koja je uvjetovana nekim razvojnim osobi­nama U okviru Iatinskoga izraza kasnijih stoljeea, ne sarno

19 Povijest svjetske knjizevnosti

290 Rimska knjii.evnost

Veliki su crkveni pisei rimski gotovo svi, kao i grcki crkveni eei, bili re­toricki ebrazevani. Oni su krseanski latin ski uClnili novim umjetnickim je­zikom. Temelj mu je dao Tertulijan.

Usporedno stirn ranijim, pomalo specificno obojenim krseanskim latin­skim izrazom svjesno se gojila i retoricka umjetnicka proza. Vee je Minucije Feliks svojim Oktavijem u nov zivot probudio ciceronski dijalog. To ee isto uciniti i Augustin u filozofskim dijalozima jedno i po stoljeee kasnije. Time ee ona kopca krseanske knjizevnosti Iatinske s tradicijom rimskom biti po­novno potpuno uspostavljena. cak u doba krize tzv. vojnickih careva, od pada Severa (235) do izbora za cara Dioklecijana (284), krseanski auteri gotovo je­dini oddavaju tradiciju rimske knjizevnosti.

Apologeti krscanstva

Prvi je znacajni krseanski pisac i prvi krseanski apologet velikog formata KVINT SEPT/MIlE FWRENS TERTULIJAN (Quintus Septimius Florens Tertullianus, oko 160 oko 226 ?), Afrikanac iz Kartage, skolovan pravnik i retor. Glavna su mu djela: Poganima (Ad nationes, 197), u 2 knjige, apel upueen nekrseanima, i Obrambeni govor (Apologeticum, 197), u obliku fin­giranog sudskoga govora. Apologeticum zapravo je druga i konacna obradba spisa Poganima_ Svom zustrinom svoga stila brani Tertulijan krseanstvo od napadaja nekrseana. Zbog toga se takva knjiZevnost i naziva apologetskom.

Tertulijan je, sam to kaze, uvijek obuzet zarom nestrpljenja. Jezik mu krepak, energican, cvorast i katkada taman, kako je receno, ispunjen je so­kom puckog izricaja, ne obazire se na Ijepotu nego prvenstveno smjera k te­meIjnoj misli. Tertulijan je fanatik svoje vjere, od krseanina traii gvozdenu disciplinu i gotovo neljudsku morainost. S njim kao da je jednako neugodno biti poganin i biti krseanin (Pichon).

Ima u njegovoj dikdji grckih konstrukcija kojima je utjecao na latinski stil kao nitko prije ni poslije njega. Ta se uostalom osobitost Tertulijanova je­zika poklapa s praksom najstarijih prijevoda Biblije. I utjecaj njegoYlh novina u jeziku, npr. kovanica, bio je neobicno veHk u potomaka. Svi su se kasniji la­tinski crkveni oei sluzili Tertulijanovim djelom. Navedimo jos nekoliko njego­vih djela: 0 krStenju (De baptismal, 0 pastu (De ieiunio), 0 jednozenstvu (De monogamia). Osobito je borben u spisima 0 igrokazima (De spectaculis) i 0 idolopoklonstvu (De idololatria), a najveee mu je antihereticko djelo Protiv Marciona (Adversus Marcionem, u 5 knjiga).

Tertulijanoy je suvremenik MINUCIJE FELIKS (Minucius Felix), ciji je spis Octavius danas je, Clni se, to neprijeporno utvrdeno - napisan poslije Tertulijanova Obrambenog govora. Minucijev Oktavije (Octavius) komponiran je kao ciceronski dijalog i nazvan prema glavnom sugovorniku koji uz au­tora samog brani krscansko ucenje nasuprot trecem sugovorniku, njihovu prijatelju, poganinu. Skepticki poganin iznosi tri optuzbe protiv krscana: dog­matizam, rusenje stare rimske vjere i nemoralan zivot (gozbe, kultska uboj-

Apologeti kdcanstva 291

stva - euharistija), krseani su po njemu mracnjaci. U obranu krseana 0 _ n 'nu od 0 Okt" d k '" ... p ga

1. g vara a~lJe, 0 azuJUCl opstoJanJe Boga i Providnosti na temelju ~v~e~?canst:va ~aX::lh pogansI:i~ au~ora, napada rimsku mitologiju i, odbi­JaJucl op:uz?e, Istlee krepos:.1 Junastvo krseana. Poganin Cecilije izjavljuje d~ se. ~vJer:o u. razlo?e svoJlh sugoV?rnika, i prijatelji se rastaju. Dijalog ~mucIJev pI~an }e u ~.nom, konverzaClOnom tonu, bez zucljivosti, tvoreei po cJelokupnostI dOJma OCltu suprotnost Tertulijanovoj vehemenciji.

lnicijal E uz psalam Exultate Deo iz Biblia veteris testa­menti. Zagreb, Metropolitana, rukopis iz 14. stoljeca

OdvJetnik je po zanimanju bio, postavsi krseaninom, pa i biskupom u ~artagl, .CEClL~:E C!!,R~JAN (Caecilius Cyprianus, oko200-258). Tertuli­Jru;a ~azlVa svoJlm uCltelJem, obraauje i slicne teme kao on, ali mu je po pnrodl suprotan. Razuman i humani stav prevladava u njemu. Izmiruje to­~erantnu . sirinu M~nueija Feliksa i ostri fanatizam Tertulijanov. I njegova ~~ tematIka p~etez~o vezana za apologiju krseanskog iivota i savjete za :t.lVOt past~~. ~lsac. J~ r~sprava, koje se u njega i u njegovo doba nazivaju serm?nes IIi l:~ellt, 1 plsama (litterae, epistulae). Od rasprava u kojima na­stavlJa T~rtuliJanov ~pologetski rad, spomenimo Donatu (Ad Donatum), 0 :mrtnos:l (De mortalttate), Kvirinu da idoli nisu bogovi (Ad Quirinum quod ~dola d~l non sunt), 0 nedjeljnoj propovijedi (De domenica oratione). sezdeset 1 pet pl~aIIia,. medu kOJima ~a i pisama korespondenata, okupIjeno mu je u ~bo.~nt.ku ptsan:a (EplStolanum). Jedna je od vaZnih osobina Ceeilijeva stila recemcm paralebzam s homojoteleutima.

19*

292 Rimska knjiievnost

Ucenik ARNOBIJA (Arnobius) retora iz Numidije:. koji je. o~o 300. ob-'avio pamflet Protiv pogana (Adversus nationes) u 7 knJlga blO Je LUClJE bECILlJE FlRMIJAN LAKTANCIJE (Lucius Caecilius Firmianus Lactanti~s, oko 250 - poslije 317), za renesanse nazva;t. k.r.~eans.ki,? Cicero.nom. Car, DlO­klecijan povukao ga je iz Afrike da bi u >~ltml!l, g~Je Je boravlo car, k~:ca~­stvu suprotstavio rimsku kulturu. No ucmak Je blO sup;-otan: Laktanc.IJ~ Je ondje sazrio u krseanina. Glavno ~u je djelo ~.vod u

y

bozanskt nauk (Dt~mae institutiones, napisano izmedu 305. 1 310, u 7 kn]lga, ocu~alo s.e pot?~n0.l' lzvrs­no komponirana apologija krscanstva, pisana elegant~:m stllom 1 Jezlk~m .u kojemu dosta duguje Ciceronu. Prikaz~je u. nje:nu r"zl:Clt~ sustave tuma.~en~a anticke mitologije i iznosi ucenja pOJedmlh ftl;)Zo.fsklh skola:. L~ktancIJe Je retor sirokih pogleda i filozofski obrazovan, t;cemk ~Iatona. ~ Clcerona: .. Po­miruje on pogansku filozofiju s poganskom vJerom 1 od k~scansk~ ~npzev­nosti trazi da preuzme umjetnicki obl.ik. poga~ske. Spome~.utl nam Je JOS dv~ njegova vainija djela: 0 srdibi BOllO] (De tra De!), ~ojlm o~ovrgava. E~I­kurov nauk 0 biti bogova, obrazlazuCi pravu bit Bozju,.1 0 smr~t ~rogomtella (De mortibus persecutorum), glasoviti pamflet u kOjer;:tu oplsuJe kako su umrli carevi-progonitelji krseana, i velica cara Konstantma.

C e tv r t 0 S t 0 1 j e c e n. e.

Duhovnom je zivotu dala svjeze poticaje apsolut~a monarhija I?ioklecijanova (284-305) i njegovih nasljednika koji su pocevsl od Konstantma (306-337~ stvorili povijesno znacajan savez s C:kvo~ .. Ve~ su se od .3. st. n. e. I~tok 1

Zapad sve viSe otudivali, iako su DlOklecl]an I KOllstantm poku~av?h p~e­saditi latinsku obrazovanost na Istok. Proces odvajanja tekao Je I .. dal~:, a podjela carstva 395. udarila je tom ~dvajanju .. Rimsko cm:stvo TIlJe VIS: dvojezicno, ono se sastoji od jedne grcke 1 Jedne latmske polovlce. Stog.a s: 1

znanje grckoga jezika na Zapadu ogranicava ?a .s~~. ~e ~~gov~ .. ~osIJedlCa su toga i sve brojniji prijevodi, od kojih ee naJvaZTIlJI I naJutJe~ajmJl sval:a~:o biti Jeronimova Vulgata. No spomenimo ipak jos neke prevodlOce: ~alcld~~e (Ow/cuiius) prevodi Platonova Timeja llZ n~oplatonski ~omenta~, GaJ .~?nJe V,Kl0rin (Gaius Marius Victorinus) prevodl Platona, A:Istotela I ~orflrI~a:. a prvenstveno se u to doba prevodi crkvena knjizevnost, tJ. komentan, homlitje, zivoti svetaca.

Krseani i pogani poceli su se u pjesniStvu pribliZavati jedni d~gima: kr~­eanske teme obraduju se u klasicnim oblicima (npr. heksametn J~venkovI, pjesme Prudencijeve ili u 5. st. Paschale c~~men Se~ulije.~), a krsca~l s:~ npr. Auzonije, u svjetovnim pjesmama sluze antIckom mlt~logl}om ka? pjesmc~om konvencijom. Krseansko pjesniStvo u uzem smislu Islo Je drugl~ puto~Ima, stvarajuci, poput ambruzijanske himne, narodnu s~:o!~ u ~atrelllma s J3~P­skim dimetrima, gdje se udar metricki i naglasak nJecI nenJetko podudaraJu.

Pratimo u ovom stoljeeu vrlo zivu i vrlo ostru borbu izmedu sta:o.ga i ?O~ Yoga, na duhovno-politickom, a to znaci i k?~iz~vnom. pl~nu. Tradl~lOnabstI rimski pokusavaju zaddavati pozicije, a krscam o~vaJatl ~?ve radl novoga smisla zivota koji im daje njihova vjera. Poganska Je reakcIJa na Istoku na-

Simah. Makrobije. Klaudije J5..1,r1UCma,n

lazila odusevljena pristasu u caru Julijanu, a na Zapadu u senatu. Kad su se carske rezidencije preselile u Milano, Trier i Ravennu iIi Nikomediju, senaf je u Rimu zadobio nov ugled, ali mu je ipak sve viSe ta cinjenica svraeala misli na proslu velicinu grada Rima, politicki sve manje vaznog.

Na celu vrlo utjecajnoga senatskog kruga pristasa stare vjere rimske i protivnika krscanskog utjecaja stajao je KVINT AURELIJE SIMAH EU­ZEBIJE (Quintus Aurelius Symmachus Eusebius, oko 345-402). Ocuvalo nam se od njega nepotpuno osam govora, zatim pisma (bila su objavljena u 10 knjiga) i medu njima viSe desetaka izvjestaja (relationes) caru kad je bio u [unkciji prefekta grada 383-384. Govorili smo vee 0 njemu u jednom od uvodnih poglavlja kao 0 izvrsnom govorniku i 0 njegovu krugu u kojemu su se priredivala pouzdana izdanja rimskih klasika. U Simahu gledaJi su suvremenici utjelovljenje rimske tradicije, a u Ambroziju, njegovu krsean­skom protivniku, simbol carstva koje je unatoc svoj borbi tradicionalista po­stalo krseanskim.

U kontekstu te klime duhovne valja TIanl promatrati i MAKROBIJA TEO­DOZIJA (Macrobius Theodosius, oko 400) koji je u djelu Saturnalije (Saturna­lia, u 7 knjiga) prikazao razgovor nekoliko vrlo uglednih senatora, medu njima i Simaha, s gramaticarom Servijem 0 antikvarskim temama, prvenstveno 0

Vergiliju. Po okvirnoj kompoziciji djelo Makrobijevo oCigledno upucuje na Ci­ceronov dijalog 0 drzavi kao uzor. Osjeca se u Makrobijevih sugovornika stal­no nazocna zudnja za starinom rimskom, bilo u brojnim citatima iii komen­tarima uz pojedine teme, bilo u nijansiranju jezika u skladu s mislima iii raspoloienjem govornika. I u ovom djelu Makrobijevu, kao i u njegovu ko­mentaru uz Cicero nov Scipio nov san, vidljiv je utjecaj neoplatonizma rim­skoga kova.

Sugovornikom je u Saturnalijama i SERVIJE (Servius, roden oko 370. n. e.), od kojega nam se ocuvao komentar 0 cjelokupnom djelu Ye.rgLiiJ-eYU, u ko­jemu jos i danas nalazimo dragocjenih podataka, iako 0 vi.5em stupnju ra­zumijevanja Vergilijeva pjesniStva u njemu ne mozemo govoriti. Karakteri­sticna je svakako ta Ijubav autora i njegova kruga prema klasiku rimskom u to doba. Pored tri manja gramaticka i metricka spisa (npr. 0 Horacijevim metrima De melris Horatii) , Servije je napisao i komentar uz obje Do­natove gramatike, navodeCi uz svoja objaSnjenja i glediSta drugih grama­ticara.

PjesniStvo viSega dometa. ostvario je, takoder Clan Simahova kruga, Klau­dije Klaudijan.

Rodom Grk iz Aleksandrije bio je KLAUDIJE KLAUDlJAN (Claudius Clau­dianus, oko 375 - poslije 404). U ranoj mladosti pjevao je na grckom, ali se, dosavsi 394. u Rim, posvema priklonio latinskom izrazu, stekao povje­renje visokih krugova te postao dvorskim pjesnikom i stiCenikom zapadnorim­skog cara Honorija i osobito njegova prvog ministra i zamjenika Stilihona u Milanu i Ravenni. Njihovim castima i djelima posvetio je brojne panegiricke epilije i epove, koji - uz invektivne epove protiv Rufina i Eutropija, vodeeih Ijudi Istocnorimskog cars tva - cine glavni dio njegova opusa, nastao izmedu 396. i 404. U toj prigodnoj dvorskoj poeziji ima sjaja i temperamenta, reto­rickog artizma i obilja mitolosko-alegorickog aparata, kojim pjesnik po­sezuei svjesno u bogatu tradiciju rimske ep~ke Augustova doba i 1. st. n. e., osobito Staoija - glorificira u prvom redu Rim i ideale velike proslosti !rno poticaj sadasnjosti. Satiricke ostrine ima u invektivnim pOlitickim epovima

294 Rimska knjizevnost

kojl dikcijom podsjecaju na Juvenala, a po toj su im ostrini bliski i epl­grami, sto ih je Klaudijan, zajedno s poslanicama i idilama, pisao vjerojatno u ranijem razdoblju. Od mitoloskih epova saeuvani su sarno poceci Borbe Giganata (Gigantomachia; postoje i ulomci tih pocetaka na grekom jeziku, koji zajedno s latinskom verzijom pripadaju mozda istom pjesniku i nastali su u mladosti). Nedovrsen je ep 0 otmici Prozerpine (De raptu Proserpinae, 3 knjige s ukupno 1106 heksametara i proemijima pred 1. i 2. knjigom, god. 395-397), s poznatom mitoloskom temom 0 bogu podzemlja Plutonu koji je ugrabio Prozerpinu, a majka je Cerera trazL Izolirane slike nacelo su Klau­dijanova pripovjedaekog stila: opisi, govori i pojedinacne situacije prevlada­vaju nad povezanoscu radnje, koja je naznacena u skrtim veznim potezima. U Otmici Prozerpine majstorstvo opisivanja doseglo poseban sjaj. Hek­sametri su Klaudijanovi zvueni i teem, jezik eist i bogat slikama. Utjecao je na Petrarku i Chauoera, mozda i na mitolosku dramu Prozerpina ugrabljena

Gundulica.

Posljednji je veliki povjesmcar rimski AMIJAN MARCELIN (Ammianus Marcellinus, oko 330 - oko 395), rodom Grk iz Antiohije (Sirija). Nastavljajuci tamo gdje je Tacit prestao s Historijama, Marcelin prikazuje u Znacajnim djelima (Res gestae, 31 knjiga, saeuvane knj. 14-31) rimsku povijest od cara Nerve do smrti Valentove, tj. od 96. do 378. Sacuvane knjige obuhvacaju su­vremeno razdoblje (od 353. dalje) sto ga je pisac sam dozivio kao oficir u rimskoj vojsci na Istoku i u Evropi za careva Konstancija i osobito JUlijana "Apostate«. Nakon Julijanove smrti povukao se u rodni grad, putovao Egip­tom i Grekom, a oko 380. preselio se u Rim, gdje se u saobracaju s vode­eim ljudima poganske aristokracije - say posvetio studiju i pisanju svoga dje­lao Vjera u neprolaznu veliCinu Rima prozima izlaganje u Znacajnim djelima. zarki patriotizam pisca, Grka koji je osjecao rimski i pisao latinski, natapa gotovo svaku stranicu, ublazavajuCi onu moralno-povijesnu pesimisticku notu, blisku Salustijevoj i Tacitovoj. Ako se po dubini misli i psiholoskoj pro­dornosti ne moze mjeriti sa svojim velikim uzorom Tacitom, nadmasio ga je sirinom pogleda i objektivnoscu suda, unatoe divljenju svome caru JUlijanu. Ima neeistoca u njegovu latinskom izrazu, ima traZene i retoricke pretrpa­nosti u njegovoj reeenici, ali ih prevladava istinoljubivost i nepristranost u prikazivanju, duhovna originalnost, dar za psiholosko zapazanje i dramati­ena snaga opisa. Amijanovo je djelo jedan od najslikovitijih povijesnih pri­kaza u antici.

MimoilazeCi neke manje vaZne povjesnieare i pisce struenih disciplina ovoga doba, svratimo pozornost na glasovitog predstavnika gramatiekog is­trazivanja, E,LIJA DONAIA (Aelius Donatus, oko sredine 4. st. n. e.), ucitelja Jeronimova i Servijeva. Glasovit je Donat i duboko utjecajan u srednjem vi· jeku bio svojim gramatiekim priruenicima, jednim za poeetnike, nazvanim Ars minor (podrazumijeva se: Ars grammatica minor, dakle Gramatieko umi­jece manje, 0 8 dijelova govora), drugim za napredne, nazvanim Ars maior (dakle Gramatieko umijeee vece), u kojemu je obraaena, kako autor zove, phonologia, riwrphologia i stilistica. Oeuvali su nam se i Donatovi komentari za Terencija (osim za komediju Heautontimorumenos) i Vergilija (sarno pred· govor, pjesnikov zivotopis i uvod u Bukolike), koji se odlikuju ne sarno temeljitoscu nego i vrlo finim estetskim zapazanjima.

Od sredine 9. st. n. e. jednim od najcitanijih i komentiranih djela bilo je Svadba Merkurija i Filologije (De nuptiis Mercurii et PhiZoZogiae, u 9 knjiga) koje je napisao MARCIJAN KAPl?LA (Martianus Capella, oko 400),

Marcijan Kape/a 295

roden u sjevernoj Africi. Navedeni naslov Marcijanova djela potjeee od Ful­gencija iz poeetka 6. s1. n. e., a sam mu je pisac mozda dao naslov Disciplinae (Znanosti). U mjesavini proze i stiha - pri eemu su autoru bili uzorima i menipska satira Varona Reatinskog i, donekle u saddaju, i Varon i Apulej _

Glasoviti Codex Mediceus Vergilijevih djela rna nasoj slid zavrsetak Bukolika} iz Biblioteca Medicea Laurenziana u Firenci, rukopis napisan u Italiji u 5. st. n. e. U Rimu ga je ispravio Asterije, konzul god. 494, a zatim je rukopis pre!iao u samostan Bobbio (utemeljen 614. II. e.), jedno od najpoznatijih i najbogatijih nalazista antickih rukopisa.

prikazuje nas pisac kako se bog Merkurije (kao Hermes L6gios) ozenio Filo­logijom i kao vjeneani dar darovao joj sedam djevojaka, septem artes libe­raZes (sedam umijeca). Te djevojke-umijeea kazuju u knjizi 3-9. jedna za drugom svoj tekst, tj. u knjizi 3-5. 0 gramatici, dijalektici i retorici (koje ce u srednjovjekovnoj skoli tvoriti tzv. trivium, nazvan tako u 9. st.), au knji· 'I zi 6-9. 0 geometriji, aritmetici, astronomiji i glazbi (koje ce Boetije poeetkom 1 6. st. nazvati quadrivium).

296 Rimska knjizevnost

Uvodne dvije knjige Svadbe simbolicna su i u jednom dijelu alegorijska pripovijest, gdje je opisano kako Merkurije uz pomoc Apolona i Vrline nalazi Filologiju, odlazi Jupiteru i dobije odobrenje za vjencanje. Djevojka Filolo· gija mora po naredenju Besmrtnosti slomiti pecate mnogih knjiga da bi bila dostojna besmrtnosti, a zatim polazi na nebo. U tomu je sadd:ana alegorija: ucena djevojka Filologija putuje nebeskim sferama do bozanskog duhas kojim se spaja i tako dolazi do najvise spoznaje i besmrtnosti, a sedam Muza slave vjencanje na kojemu sedam djevojaka predstavljaju sedam disciplina. Jezik je i stil Marcijana Kapele blizak Apulejevu, bogat i nabujao, pun ar· haizama, neologizama i pjesnickih izraza. Na srednji je vijek djelovala upra· vo ta mjesavina neobuzdane fantastike, razigrane alegorije i suhe skolske uce· nosti.

Veliki erkveni oei

AlvlI3ROZl.lE (Ambrosius, oko 340-397) roden je vjerojatno u Trieru od krs­canskih roditelja, dobio je izvrsno obrazovanje u Rimu. Visoki carski ci­novnik, postao je 374. biskup u Milanu i najutjecajniji savjetnik careva Gra­cijana, Valentinijana II i Teodozija Velikog. Karakteran i nesebican, ener­giean i smion, borio se protiv poganskih senatskih krugova, pretiv arijevaca i protiv presezanja drzavne vlasti u crkveno podrucje. Napisao je oko 40 djela, nastalih od 375. do smrti. Osobito je njegovo znacenje bilo u osobnom na­stupu: bio je zanosan govornik, ali su mu napisane Propovijedi (Sermones), uz obilnu patetiku, cesto rasplinute i prezasicene citatima.

U mnogobrojnim egzegetickim spisima prema uzoru na grcke crkvene ucitelje Filona (1. st. n. e.) i Origena (2/3. st. n. e.) alegorijski tumaci Bibliju.

Prema Ciceronu, kojega je uz Vergilija najviSe cijenio od rimskih klasika, nazvao je i u tri knjige podijelio svoje znacajno djeJo 0 duinostima sluibe­nika oltara (De officiis minislrorum, oko 387). Originalno spojivsi stoicku eti­ku i krscanski moralizam, brojne detalje iz Ciceronova izJaganja i njegov ele­gantni stil, stvorio je prvo sustavno djeJo 0 krscanskoj etici koje je doslo do nas. Neka Ambrozijeva Pisma (Epistolae, sacuvano 91) prave su rasprave.

U zbirci od 12 Himna (Hymni), sto ih je prema grckim uzorima prvi uveo u latinsku crkvu, nisu sve autenticne, pa je i poznatoj Tebe Boga hvalimo (Te Deum laudamus) vjerojatno autor Niketa iz Remizijane (blizu sadasnjeg NiSa). Himne su veCinom u strofama od 4 stiha (uvijek jampski dimetri), cesto sa srokom. Antologijske su vrijednosti: 0 svijeta Tvorce vjeCiti (Aeterne re­rum Conditor), 0 sjaju slave oceve (Splendor paternae gloriae), 0 Boze, stvo­ritelju sveg (Deus, creator omnium). Usko je s himnama povezano zajed­nicko, naizmjenicno (antifonijsko) pjevanje (cantus Ambrosianus), 5to ga je po istocnim, sirijskim uzorima Ambrozije uveo kao protupropagandu arijev­cima. Tip Ambrozijeve himne bit ce temeljem zapadne strofike, a njihova neposredna osjecajnost izraiena svjezim i jednostavnim jezikom nadahnji­vat ce kasniju liriku duhovnu, zatim i svjetovnu (v. npr. Prudencija, Fortu­nata).

Za povijest knjiievnosti Ambrozije ostaje zacetnikom krscanskoga govorni­stva i ocem zapadne himnodije.

Veliki crkveni oci

Ambrozije. Mozaik iz 5/6. stoljeca n. e., Milano, Ca­pella di S. Vittore u Ambro­zi j eva j bazilici.

29T

Najuceniji crkveni otae zapadne Crkve, SOFRONlJE EUZEBlJE JERONIM (Sophrol1ius Eusebius Hieronymus, oko 345-420), roden je u S~tridoI1~na granici rimske provincije Dalmacije i Panonije. Kao djecak dosao je u Rim, gdje je bio ucenik znamenitog filologa Donata, koji mu je ucijepio ljubav prema rimskim piscima, osobito Ciceronu. U Jeronima ce se suprotstavljati, ali ujedno i udruziti i pomiriti temeljita poganska kultum i zarki krscanski osjecaj. Mnogo je putovao, neko vrijeme prezivio je i kao pustinjak u Siriji, a u KonstantinDpolu slusao je predavanja Grgum Nazijanskog. BoraveCi 382--385. kao tajnik pape Damasa u Rimu, bio je glava jednog kruga laika, ko-~ jemu su pripadale ugledne dame plemickoga reda. Nakon papine smrti, zavaden s utjecajnim predstavnicima klera, vratio se na Istok te je od 386 .. do smrti prozivio u samostanu u Betlehemu, gdje je napisao vecinu svojih djela.

Od opseznoga rada knjizevTIog i znanstvenog, koji obuhvaca epistolografiju i prijevode, egzegezu i knjizevnu biografiju i povijest, za knjizevni njegov lik najvaznije su prozne Poslanice (Epistolae, od 370. do smrti) i prijevod Bib/ije Vulgata (382-406; na lat. znaCi: opcenito poznata, prosirena).

Medu 147 Poslanica ima i 26 upucenih Jeronimu, od toga 10 Augustinovih. Say je Jeronim u njima: zarke maste i impulzivne naravi, vrstan stilist i ie­stok polemicar, koji ne krije ljubav prema poganskim rimskim piscima, ali ni svoje asketske ideale upravljene na dobro Crkve. Satiricki portreti zena,.

298 Rimska knjizevnast

laznih poboznjaka, napirlitanih crkvenih ljudi upravo juvenalovskom ostri­'nom slikaju ondasnje crkvene prilike i drustvo Rima. Vulgata se kao naslov redovito upotrebljava tek od Tridentskog koncila (1545-1563), kad je pri­znata autenticnim tekstom Biblije i mjerodavnim za katolicku crkvu, pa je bila podlogom gotovo svim prijevodima Biblije na narodne jezike. U Vul­gati se Jeronim ne istice sarno kao ucen filolog, koji prevodi s hebrejskog originala i usporeduje s grckim, nego i kao nadaren umjetnik rijeci, stvaralac koji prodire u dubinu smisla originala i u istancanosti njegova izraza i ritma. U njoj , kao i u Poslanicama, Jeronimov je jezik najbiraniji i najdotjeraniji . . Jeronim je stvorio normu za kasnija stoljeea krseanskoga latinskog izraza, a djelovao je posredno i na narodne knjizevne jezike. Na viSe je mjesta u .svojim djelima i teoretski razlozio vlastita iskustva u prevodenju.

I dan as je izvor podataka, a u srednjem vijeku bila je temelj cjelokupne kronografije Kronika (Chronica, 379/80), u kojoj je Jeronim preveo, mjesti­micno nadopunio podacima iz svoje lektire (osobito iz Svetonija) i za godine 325-378. nastavio istoimeno djelo Euzebija iz Cezareje. Za knjizevnu histo­riografiju u utem smislu posebno je vazno djelo 0 slavnim Ijudima (De viris iZlustribus, drugi naslov: De scriptoribus ecclesiasticis - 0 crkvenim piscima, 392), gdje je Jeronim - u prvoj polovici prema Euzebiju, u drugoj sam -- iznio biografije krseanskih pisaca i ucenjaka od vremena apostola do svo­jih dana, sa zeljom da istakne kako krseani u knjizevnosti ne zaostaju za poganima. To se djelo moze smatrati prvom povijesti krseanske knjizevnosti. Naslov mu je i shema prema istoimenom Svetonijevu djelu.

Velikom Jeronimovu utjecaju u srednjem vijeku na Zapadu slijedilo je i u renesansi nepodijeljeno divljenje slikovitosti i zaru njegova stila. lake su mu prethodili Origen i Bazilije, Laktancije i Ambrozije, upravo je on u srednjem vijeku i kasnije bio smatran velikim zastupnikom crkvenoga humanizma.

Sarno su Ciceron i Vergilije na podrucju latinskog jezika toliko utjecali u kasnijim stoljeCima kao_AURELIJE AUGUSTIN (Aurelius Augustinus, 354--430), najistaknutiji crkveni otac zapadne Crkve, u kojem su se udruzili bujna fantazija i ostrina duha, talent pjesnika i filozofa, patetika retora i pe­dantnost gramaticara. Nakon skolovanja i burne mladosti u Africi bio je uci­teljem govorniStva u rodnoj Tagasti (u Numidiji, danasnji Alzir) i po Africi, .zatim u Rimu i Milanu, gdje se pod utjecajem Plotina i Porfirija, a posebice Ambrozija obratio na krseanstvo i od Ambrozija 387. bio krsten. Otada, na­kon povratka u domovinu i kraee povucenosti, postao je fanaticni apologet krseanstva, a 396. biskup u Hiponu (Hippo Regius u Africi), gdje je i umro. Prosavsi u filozofskom razvoju utjecaje Cicerona i akademske skepse, ma­nihejstva, platonizma i novoplatonizma, uvodio je filozofiju u raspravljanja -0 saddaju vjere. Na razmedu dvaju svjetova, bio je odgojen kao Rimljanin kasne antike, a prijelaz na krseanstvo ucinio ga je jednim od duhovnih otaca .srednjega vijeka. Njegov se krseanski platonizam duboko ugradio u temelje srednjovjekovnog i renesansnog knjizevnog stvaralastva, odredujuCi mu te­matiku i metaforiku, opise i simbole.

Najplodniji i najsvestraniji krseanski pisac, napisao je gotovo 100 djela u viSe od 234 knjige, s tematikom filozofskom, dogmatskom i teoloskom, eg­zegetickom i polemickom, govornickom i retorickom.

Medu njima se po vaznosti, knjizevnoj i kulturnopovijesnoj, apsolutno izdvajaju dva djela: Ispovijesti (Confessiones, 13 knjiga, 397/8) i Drzava Bozja ·{Civitas Dei, 22 knjige, pisana 413-426).

299

Ponesenim lirizmom autobiografskih lspovijesti, uz osebujnu oSJecaJnost i prodornu introspekciju, Augustin je ostvario intimnu dramu savjesti. Opi­sujuCi svoj zivot od rodenja do krstenja (knj. 1-9), sadasnjicu i slavljenje Boga u knj. 10. i viziju svemira i covjeka u razmatranjima 0 stvaranju svijeta (knj. 11-13), u srediste racionalnog neposredno je unio dotad nepoznatu silinu cuvstava: mucne tjeskobe, nadu i ljubav pomijesane s ocajem i mdnjom, razdiranje sarna sebe i izljeve neobuzdane radosti.

Augustin. Na luneti partala crkve sv. Augustina u Ancani. lzvea ga je Juraj Dalmatinac aka 1460 .

Sveukupnost Augustinova opusa jedina bi mogla biti mjerodavnom za potpunu interpretaciju. No u lspovijestima stekle su se u jedinstvenoj trans­poziciji i gradanska i stvaralacka osobnost Augustinova, s perspektivom triju vremena, od mladiea burne proslosti do zarkoga krseanina i protagonist a vojujuee Crkve. U ovih sesnaest stoljeea Ispavijesti zive i kao samostalno, u sebi zavrseno, recimo odmah: umjetnicko ostvarenje, poglavito onda i ondje gdje slabi poznavanje i utjecaj Augustinova teoloskog, filozofskog i zivotnog opusa u cjelini njegovoj.

Opstojeei kao cjelovit organizam u sukobu i ujedno u sukladnosti racio­nalnoga i cuvstvenoga, stvarnoga u faktografiji zivotnoj i u transcendenciji misticnoj, lspovijesti su prerasle prvotnu autorovu intenciju, koja je sigurno bila duhovno-samoispovjeena, teoloska, pa i religiozno-propagandna. Treba Ii dokazivati da su one vee u tijeku nastajanja nosile potenciju knjizevnog, ostvarljivog i ostvarivanog?

300 Rimska knjizevnost

Ima tvrdnja (Thoorens), koja se ne mora u cjelini potvrditi, da se, velikim dijelom, moderna zapadna knjizevnost romaneskne introspekcije i transpo­zicije rodila u Ispovijestima. Ali u jedno se posumnjati ne moze: trenutak kad su nastale Ispovijesti bio je izniman u povijesti cijele zapadne knjizevnostL One su kamen-temeljac moderne autobiografije evropske. Nicega slienog nema u grekih i rimskih prethodnika Augustinovih, ne sarno zato sto je ovo djelo krscanina i obracenika. Latinski naslov djela Confessiones ima dvojako zna­eenje: ispovijedanje pred Bogom i hvalospjev Bozji; u tome se oslanja i na greki izraz eksomologeln iz Septuaginte. Ako je prijepor, jesu Ii Confessiones autobiografsko i memoarsko djelo iii nesto viSe od toga, odgovor je: svakako su vise od autobiografije, pogotovu od memoara, ali viSe ne sarno u vjerskom (teoloskom) pogledu, nego i viSe u estetskom smislu. Vjersko i estetsko ovdje su jedno. Vjersko je u tom djelu intencionalno, vjersko je u njemu i ono sto je natalozila tradicija. Estetsko je u tom djelu takoder intencionalno, estetsko je u njemu i sve ono po eemu ga i kako ga evropska tradicija vee sesnaest stoljeea prima. Ne treba Ispovijesti trgati iz vjerskoga konteksta da bismo ih »spasili« za knjizevnost. Ali ni obratno!

Retorieka faktura Ispovijesti oeita je u kompoziciji i pojedinostima izricaja. Cak i po nacinu kako se pisac sluzi citatima iz Biblije. Okruije Augustinova teksta primjereno se uskladuje s tonom citata, a oni gotovo da su tako birani kako bi se u naraciji sHli s analizom intimne autorove drame. Citati iz psalama u funkciji provodnog motiva natapaju stranice ovog djela subjektiv­noscu izvanrednih rezonancija. Ali treba reCi da je svjesnost retorickih po­stupaka jednako toliko srasla s pojmom umjetnicke izrazajnosti Ispovijesti, koliko i u mnogim drugim djelima piScevim. Ovdje je ta retoricnost zado­bila svakako posebnu obojenost. Cinjenica je primjerice da su antiteza i para­leHzam recenica u visokoj mjeri karakteristicni za stH Augustinov uopee. Ispo­vijesti su u cjelini gradene na jednoj velikoj antitezi: grijeha i ispovijedanja njihova naprarna obraeenju i hvalospjevu Bozjem. I tako ceste antiteze, istice s pravom Rostagni, upueuju ne sarno na jaz izmedu zablude i istine, izmedu tame i svjetia, vee u biti izraiavaju iznenadenje sto se, u dubini duse, otkriva realnost koja je suprotna vanjstini. Sarna dusa za Augustina je paradoksalni misterij. U sintaksi prevladava parataksa. U nizu kratkih recenica, zarkih, uz­budenih od tjeskobnih pitanja, dusa cezne za razgovorom s Bogom. KrseCi, doista, nacelo klasiene euritmije u periodiziranju, Augustin ipak ne liSava svoju frazu glazbenih vrednota. Ritmicki zavrseci recenica, posebice u smisleno mar­kantnim ulomcima i poglavljima, korespondiraju s glasovno-ritmickom struk­turiranoseu pojedinacnih rijeCi iii sintagma. I to je retorika, sadrZajna i promiSljena, koja posebnim carom obJijeva lirizam ove proze.

Na opcem planu lingvistickom imaju Ispovijesti mnogo dodirnih tocaka s drugim Augustinovim djelima. Tri se sloja mogu razabrati u jeziku Ispovijesti: jedan potjece od Cicerona, Ijubimca Augustinova; drugi izvire iz Biblije i krs­canskih rimskih pisaca; treei vuce podrijetlo u izricajima puckoga govora (Augustin ga zove loquendi consuetudo vulgaris: trebalo bi ga, mozda, in­terpretirati kao razgovorni jezik, i to neobrazovanijih slojeva), u cemu nas autor takoder nije bez prethodnika. Upitat ce netko: kad se oljuste slojevi tradicije - dodajmo jos npr. Ambrozija i Plotina sto ce u tom jezicnom i stilskom amalgamu ostati tipicno Augustinovo? Ne ponavljajuCi prije re­ceno, podsjetimo na rijeci i sintagme novoga kova Hi novih psiholoskih ko­notacija, po cemu je Augustin smion stvaralac jezicni. Zatim, u uskoj vezi s tim, intimizam u tonu koji najdublje prodahnjuje motiviku Ispovijesti, sireCi odsjaj na jezik njihov. Pisac ustreptalog senzibiliteta i zarke maste (Labriolle),

Augustinove Ispovijesti 301

Augustin je zateceni fundus rimskoga knjizevnog idioma viSestruko obogatio i time sto je, na jedinstven u antici nacin, uCinio jezik instrumentom razorne i ujedno otkupljujuee samoispovijesti. Da je to djelovalo neposrednoseu uvjer­Ijive novine vee u suvremenika, s neprikrivenim ponosom istaknut ee sam Augustin potkraj zivota.

S aspekta djela kao sveukupnosti misaonog i umjetnickog organizma, dakle cjelovitosti svetonazora autorova, Ispovijesti nuino opstoje sarno kao cjelina od 13 knjiga. Istina jest da prvih devet knjiga sacinjavaju autobio­grafiju u uzem smislu, zajedno s 10. knjigom, koja slika dusevno stanje au­torovo u doba kad piSe svoje djelo posljednjib godina 4. st. n. e., a tri po­sljednje knjige alegoriena su eksplikacija poeetne recenice starozavjetne Knji­ge Postanka. Ali djelo ne moze drukcije egzistirati u estetskom i teoloskom, a to onda znaCi i autobiografskom i filozofskom smislu, negoli u potpunosti upravo ovakve organizacije, u kojoj prvih devet knjiga slika proslost piScevu, 10. knjiga oznacava zastajkivanje u sadasnjosti, a preostale tri zaokruzuju dJelo mistickom uronjenoscu Augustina, upitanoseu pojedinca 0 sveopeem problemu vremena i prostora, pojedinca koji je »sicusan djelie tvoga stvo­renja, covjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost« (1, 1, 1). Na pocetku je Ispovijesti ceznutljivo zazivanje Boga, na kraju njihovu Cista tiSina Pocinka.

Opstoji u tom djelu spoj cuvstvenoga, racionalnoga i iracionalnoga, u kojem spoju Augustin rusi u sebi jedan svijet proslosti radi vjecnosti, i pred tom vjecnosti, koju on i njegova vjera zovu Bogom. $to pisac pred Citateljem retrospektivno - pisao je Ispovijesti deset godina nakon obracenja i krste­nja razvija dramu svojih zabluda i patnja, nije mogio ostati bez snainih dojmova kod knjizevne pub like. Jer ovdje prvi put jedan individuum prikaZ!1je kao primjer sarna sebe, svoj dusevni zivot, samoprodiranjem koje je viSe od psiholoskog.

GovoreCi "pred licem Boga svoga« (5, 3, 3), pisac istrazuje i neke malo vazne pojedinosti svoga zivota, da bi u njima otkrio djeJovanje bozanske providnosti. Najsitnije zivotne zgode spleeu se oko velikih tema: nekih doj­mova iz najranijeg djetinjstva, opisa mladenackih strasti, majke Monike, ob­raeenja, temeljnih pitanja 0 pameenju i vremenu, egzegeze Postanka itd. Ne tragajuCi za biografskom »autenticnosti«, obaziremo se na autentiCnost Ispo­vijesti kao ostvarenog djela. Stoga kad bi iz te Augustinove introspekcije, ostvarene putem retrospekcije, i bila iskljucena svaka stilizacija pojedinaenog podatka, vee sam izbor cinjenica iz zivota, njihova uklopIjenost u djelo i in­terpretacija predstavljaju ipak stilizaciju. Taj dakle odnos ne moze biti prijeporan. I sasvim je jasno da se stiliziranje uklapa na neki nacin u retoricku fakturu, retoricku impostiranost lspovijesti. A pri tomu dojam neposrednosti nije nimalo slabiji, jer se fakticna i knjiZevna biografija piSceva ne zbivaju na istim razinama.

Preneseno na stilski plan u uzem smislu, moze se pratiti kako Augustinova recenica u dodiru s visokim pitanjima postanka i bitka biva gnomski sazetom, dok u situaciji, kad se racionalizirano natopi uzdahom bespomoene cuvstve­nosti, fraza nabuja do retoricke patetike. Obilje slika i eesti klimaksi prate naviranje osjeeaja u recenicama i ulomcima, kojih napetost dostize neslueen intenzitet. Slikovitost u izricaju i u njegovoj obojenosti glasovnoj posebna je vrednota ne sarno u stilu ovoga djela.

Augustin je uz Platona najveCi filozof-pjesnik svih vremena. Je Ii se lako oteti toj sugestivnoj tvrdnji? Izrekao ju je njemaeki filolog ne misled sarno na Ispovijesti, ali misled svakako i na njih. Razbivsi tradicionalno zatvorenu

302 Rimska knjizevl10st

sliku covjeka, Augustin je za knjizevnost afirmirao moguenost da covjeka izrazi do takve dubine. Svjedocanstvo razbijenosti klasicno zatvorene anticke slike covjeka, 1 spovijesti su mnogo djelovale na oblikovanje Petrarkine lie­nosti, njihova se razvojna Iinija proteze od Dantea do Rousseaua.

RLlkopis Augustinove Drlave Bozje (Civitas Dei) iz god. 1347. Ljubljana, Narodna in univerzitetna knjiinica

Prijelaz iz unutarnje povijesti 1 spovijesti na povijest svijeta oznacava Dr­zava Bozja: suprotstavljanje nebeskog kraljevstva zemaljskom, dobra zlu, raz­vija se u snamoj kompozicionoj cjelini tako da se ideja obiju drZava po­tekla iz Cisto teoloskog, biblijskog - naknadno s polemickom namjerom pro­jicira u povijest. Prvi dio Drzave (knj. 1-10) graden je pretezno na suprot­stavljanju ddavi, drustvu, ddavnoj vjeri i filozofiji antiekog svijeta, a drugi dio (knj. 11-22) prikazuje postajanje i rast Bozje ddave u njezinoj ispre­pletenosti sa svjetskom, od casa stvorenja do posljednjeg suda. Vanjskim je

PrLl.del1cije 303·

povodom za pisanje Augustinu bilo gotsko haranje Rimom 410. s Alarihom na celu i zelja da se s krscanstva skine krivnja za te i prijasnje nevolje carstva. Augustin je u povijest shvacenu kao cjelinu unio pocetak i kraj, tj. fiIozofiju povijesti. Takvo shvacanje kojim se religiozno pragmatisticki svi dogadaji ocjenjuju s pozicija krscanskoga dogmatskog vjerovanja - a Toma Akvinski razradit ce ga u punoj ostrini bit ee teoretskim temeljem za svjetsku pre­viast katolicke crkve i politiku podvrgavanja sebi svega svjetovnoga. Ima u Drzavi Boijoj, kao i u ostalim Augustinovim djelima, mjestimicno neravno­mjernosti i razlivenosti u kompoziciji, pretrpanosti i govorljivosti, ponavljanja. i zamornih digresija. No, sna.znom sintezom doktrine i robustnom original­noseu autora, samostalna mislioca koji majstorski ozivijava Ciceronov jezik i retoriku, nadilazi Drzava sve sto je stvoreno u krscanskoj knjizevnosti. Kon-· kretnost, ozbiljnost i samosvojni etos prikazivanja stopljeni su u njoj s duo bokim poznavanjem svih rimskih klasika (Cicerona u prvom redu, od pjesnika osobito Vergilija). U ritmiziranim zavrsecima reeenica, kIauzulama, Augustin se vjerojatno prvi pored kvantiteta posluZio i naglaskom. Iedina pjesma, sto ju je napisao, polemicki Psalam protiv donatistii (Psalmus contra part em Donati, u 287 stihova, god. 393), prvi je autenticni primjer poezije sa silabie­kim ritmom umjesto dotadalinjeg kvantitetskoga.

Krscanski Horacije

AURELIJE PRUDENCIJE KLEMENT (Aurelius Prudentius Clemens, oko> 348 - oko 410), rodom iz Hispanije, nakon sjajne odvjetnicke karijere i uglednih sluzba na carskom dvoru povlaci se potkraj 4. st. iz javnog zivota,. postaje krseaninom i predaje se pjesnistvu. Sva je djela izdao 405. Neprestano· povezujuci biblijsku i rimsku tradiciju, krscansku misao s klasienim obli­cima, napisao je nekoliko didakticko-epskih poema i dvije zbirke lirike. Medu didaktickim spjevovima znaeajniji su u knjizevnom i kulturnopovijesnam po-gledu: Podrijetlo grijeha (Hamartigenia, prema hamartigeneia, u 63 uvod-na jampska trimetra i 966 heksametara), koji zajedno s jednim manje-vaznim (Apoteoza - Apotheosis) - sazimlje cijelu metafiziku krseanstva, ne dostizuCi u cjelini vrijednost vece poezije, osim u nekoliko sjajnih opisa_ paklenih muka i rajskih radosti i u strasnoj privrZenosti krscanstvu, koja prozima cijelo djelo; i drugi, Borba duse (Psychomachia, prema gre. psy­khomakhia, u 68 uvodnih jampskih trimetara i 915 heksametara), alego­rija s personificiranim vrlinama i strastima sto se rvu za prevlast u ljudskoj dusi, odra.zavajuci time i borbu krscanstva i poganstva u srcu. Pisana, kao· i Podrijetlo grijeha, jasnim jezikom i dikcijom punom patetike, s majstorskim oslanjanjem na klasicne uzore (Vergilija, Lukrecija), Borba duse bila je medu najCitanijim djelima srednjega vijeka, nadahnjujuei teologe, minijaturiste i kipare. Ona znaci i zaeetak alegorijskog epa, koji ee djelovati na Dantea, Miltona i u slikarstvu na Botticellija.

Razlicito ad didaktickih spjevova, koji su pretezno artificijelni, lirika je­podrucje po kojem je Prudencije s pravom stekao glas najboljega rimskog lirieara poslije Horacija i utemeljitelja krscanske umjetnieke lirike. Objavio.

304 Rimska knjizevnost

ju je u dvije zbirke: Casovi svakog dana (Cathemerinon liber, prema grc. kathe· merinon), 12 himna uz pojedine sate i neke prilike i blagdane, i Vijenci mu· cenika (Peristephanon liber, prema gre. perl stephdnon - 0 vijencima), 14 himna u cast krseanskih mucenika. U obje su zbirke umjesno varirani metri Horacijevi, Katulovi i drugi. u obje, posebice u drugoj. ima pjesama sto se tonom i opsegom razvijaju do veCih epsko·lirskih cjelina, podsjeeajuei po bogatstvu epskih elemenata i asocijativnom smjenjivanju slika i tema na Pindara. Virtuoznost u metrici i kompoziciji, teznja da oko glavne ideje okupi detaije i stvori frapantne kontraste, stapaju se u Prudencijevu stilu sa zna· cajnom upotrebom simboia poteklih iz misticne i zarke Ijubavi prema Kri­stovoj vjeri. Svoju lirsku gradu oploduje Prudencije reminiscencijama iz rim­ske i biblijske povijesti i mitoiogije. U Casovima svakog dana, koji su mozda kronoloski prvo djelo, antologijske su vrijednosti Himl1a uz pjev Pijctla (Hymnus ad Galli cantum), Himrla na sprovodu pokojnika (Hymnus circa exequias defuncti) i Himl1a Bogojavljenja (Hymnus Epiphal1iae). U Vijenci­rna mucenika, uz jos viSe ponesenih opisa. krupne simbolike, ali i viSe artifi­

. cijeinosti nego u prvoj zbirci, dosle su do izrazaja hispanske i rimske narodne Iegende i pjesnikovo divijenje krseanskom Rimu. Ima u toj zbirci i himna (npr. sv. Lovri, Euialiji i Romanu) s pravim dramatskim dijalozima, gdje je u klici sadri an nov oblik koji ee se razviti u misterije: po tomu je Pruden· dje jedan od preteca srednjovjekovnog kazalista. Stapanjem starih knjizev­nih oblika s novom osjeeajnoseu i ozivijavanjem emocija u himnarna, koje nisu viSe namijenjene liturgiji nego Citanju, izrastao je Prudencije u najjaceg krseanskog liricara Iatinskog Zapada.

Manji pjesnici i prozni pisci

U raznolikosti tematike i oblika sto ispunjaju ovo stoljeee, valja jasno reei da je uz brojne manje pisce, od kojih ee nekima biti posveceni iduCi reci, 4. stoljeee n. e. zlatno doba krseanske knjizevnosti latinske. To se moze nasiutiti iz prethodnih stranica. Ziatno je to doba ne sarno po brojnosti pisaca i djela krseanske tematike nego i po nekolicini autora koji se ubrajaju medu vrhove Iatinskoga knjizevnog izraza.

Suopstoje dakako u ovom stoljeeu i poganski i krscanski pisci, cak su neki autori (npr. Rostagni) skloni u ovom razdoblju vidjeti ocite znakove i neke poganske renesanse. U tomu ima istine, zapazili smo to vee u nekih spominja­nih pisaca, iako krseanski autori knjizevnim vrednotama kudikamo strse nad vecinom ostalih.

Uz Simaha i njegov krug. Donata i Servija (koji su pripadali intelektuaI· nom i umjetnickom ambijentu u Rimu pod carem Teodozijem, koji se sav predao restauraciji prosiusti). Makrobija, Marcijana Kapelu i druge, 0 kojima smo svima vee govorili, neka su ovdje na pocetku jos spomenuti: Nonije Marcel i Marije Viktorin. Prvi je od njih, NONlJE MARCEL (Nonius Mar­cellus, 4. st. n. e.), Afrikanac rodom, jedan od prvih vjesnika obnovljenih stu­,dija gramatickih i eruditskih, pisac leksikonskog djela u 20 knjiga 0 nauku

Marije Viletorin. AUZOllije 305

U obliku prirucnika (De compendiosa doctrina), zbirke rijeci prema grama­tic kim i prema stvarnim kriterijima. Njegovi citati potjecu u prvom redu iz arhajskih pisaca, npr. Nevija, Plauta, Enija i Lucilija. tako da nam je on me­du glavnim izvorima za poznavanje izgubijenih djela tih autora. Mnogo je vazniji i utjecajniji bio GAl MARlJE VIKTORIN (Gaius Marius Victorinus, oko 350. n. e.), ucitelj govorniStva u Rimu, protivnik krseanstva (dok se nije pod starije godine obratio na krseanstvo. cime je i na Augustina dosta dje­lovao), pisac jedne gramatike (Ars grammatica, u kojoj posebice obraduje metriku i pravopis), komentara uz neka Cieeronova djela, prevodilac i komen­tator nekih Platonovih, AristoteIovih i novoplatonskih spisa. Najvazniji je pale Marije Viktorin kao sljedbenik novoplatonske filozofije, i za svoga pogan­skog i svoga krseanskog razdoblja. U njemu se navlastito oCitovao onaj plodan i dugotrajan utjecaj sto ga je ostavio Plotin, ziveei i predavajuCi svo­ju filozofiju punih 25 godina u Rimu, od 244. gotovo do smrti, pobudujuCi zivo zanimanje i sirok odjek medu slusateljima, posebice clanovima sena­torskih obitelji. Viktorinova je krscanska vjera bila uvijek hranjena novo­platonskom metafizikom, sto se u pripremnoj fazi sazrijevanja dogodiio i Ambroziju i Augustinu. Preko Marija Viktorina upoznao je Augustin misaa­ni svijet neoplatonske filozofije. I Boetije se cesto oslanja na njega.

Medu proznim piscima historiografske tematike. uz vee spominjanog i u svakom slucaju najmarkantnijeg Amijana Marcelina, navest eemo taka­zvanu Povijest careva (Historia Augusta). zbirku earskih zivotopisa od Hadri­jana do Dioklecijana, nastalu sredinom 4. st. n. e. i navodno kompHiranu prema nekolicini autora (Scriptores historiae Augustae) iz proslih stoijeca. Nesamostalno je metodoloski, ali razborito pisano djelo EUTROPlJA (Eutro· pius) u 10 knjiga Saietak od osnutka grada (Breviarium ab urbe condita). koje je imalo odjeka u srednjem vijeku i daleko nakon njega.

Nije velik pjesnik, ali se osobito istaknuo virtuozitetom u stvaranju onih igrarija pjesnickih, tzv. carmina figurata, pjesama u figurama. PUBLlLlJE PORFlRlJE OPTAClJAN (Publilius Porfyrius Optatianus), koji je na latin­skom obnovio te pjesniCke igrarije (sto ih nalazimo vee u korpusu grckih bukolicara i u Grckoj antologiji), a slijedit ee ga u tome Alkuin i Hraban Maur u srednjem vijeku. Taj naime maniristicki virtuozitet, dostizuCi na} viSi trijumf upravo u spoju gramaticke igrarije s metrickom, ocitovao se poglavito u pjesmama u kojima slika slova iii opCi graficki oblik oponasa oblik nekog predmeta, npr. krilo. jaje, krunu, mac, stabIo, kriz, oltar itd. Rudni­kom kasnolatinskih igrarija rijeCi mozemo smatrati obilno pjesnicko dje-10 sto ga je ostvario DECIM MAGNO AUZONlJE (Decimus Magnus Ausa­l1ius, oko 310-390. n. e.), koji je jedini veei talent medu ovim pjesnicima. Roden u Burdigali (danasnjem Bordeauxu) u GaIiji, bio je i uciteIjem budu­eem caru Gracijanu, kasnije i konzul, a pod carem Teodozijem predao se u domovini samo knjizevnom radu, obrativsi se u starosti na krscanstvo. Igra­rije rijeCima naziva Auzonije logodaedalia, terminom koj.i je Platon jednom usnut stvorio za maniristicku sofisticku retoriku, pa ce taj pojam prijeci u rj~cnik srednjovjekovne retorike. Ima npr. pjesnik jednu pjesmu u kojoj svaki stih pocinje i zavrsava jednosloZnom rijecju. a Dosijednja se rijec sva·

.. kog stiha javlja opet kao pocetna rijec idueeg stiha, iii drugu pjesmu u kojoj se nabrajaju jednoslozni dijelovi tijeIa, ili treeu s jednosloznim bozanstvima. jednosloznim jelima itd. No medu raznolikim Auzonijevim zbirkama (npr.

20 Povijest svjets1:e knjizevnosti

306 Rimska ki1jiievnos/

Uspomena na protesore iz Burdigale Commemoratio protessorum Burdiga­lensium, u razIicitim metrima), istaknimo posebno njegovo najznamenitije i pjesnicki najsvjezije ostvarenje, nazvano prema istoimenoj rijed Mosella, u 483 heksametra, u kojem pjesnik s Ijubavlju slika pojedine detalje krajoli­ka i zivota uz obalu rijeke.

Takoder je rodom iz Galije RUTlLIJE KLAUDIJE NAMACIJAN (RutiZius Claudius Namatianus). Djelomicno nam se ocuvalo njegovo djelo u elegijskim distisima 0 povralku (De reditu, 2 knjige) u kojemu uz brojne epizode osob­na i stvama saddaja opisuje svoje putovanje iz Rima u Galiju god. 416. iii 417, jezikom Cistim, uz veliku zomost prikazivanju. Pjesnik je odusevljen pristasa staroga Rima i stare vjere.

U istom se gradu kao i Auzonije rodio ucenik njegov i prijatelj PAULIN IZ NOLE (Paulin us Nolanus, oko 353-431), obrativsi S~, nakon visokih po­Etickih polozaja, i on na krscanstvo i postavsi 409. biskupom u NolL Ostavio je zbirku od 36 pjesama, veCinom religioznih, u epskim i lirskim metrima, u kojima se duboka osjecajnost stapa s visokom retorickom naobrazbom. Vrlo je zanimljiva i Paulinova korespondencija, vecinom pjesnicka, s Auzoni· jem i drugima. Izricite je krscanske inspiracije pjesnik, Hispanac rodom, GAl VETIJE AKVlLIN JUVENK (Gaius Vettius Aquilinus luvencus), koji je oko 329, u doba cara Konstantina, uglavnom prema Evanael;u Mate­jevu, opjevao Kristov zivot u epu Cetiri knjige Evanaelja (Evangeliorum libri quattuor, u heksametrima). Jezik Juvenkov, gladak i jasan, uglavnom pod­sjeca na Vergilija. Saddaj i oblik epa ubrzo su mu osigurali opce priznanje, a osobita mu je vaznost pridavana za karolinske renesanse. Jer njegovo je djelo nastalo iz svjesnog programa koji je imao postati vaznim za srednjo­vjekovnu knjizevnu teoriju, tj. za izgradnju krscanske knjizevnosti u antic­kom obliku. MogllCi su luvenkovi utjecaji i u hrvatskom latinizmu, npr. u Marka Marulica.

I na kraju, jos tri imena od kojih svako na svoj nacin nadopunjuje pjes­nicku sliku razdoblja. Oko 307. n. e. nastala je to se nakon dugih raspra o kronologiji i autoru danas kao vjerojatno smije tvrditi - VENERINA NOCNA SVETKOVINA (Pervigilium Veneris), od nepoznata aut ora (mozda je bio Afrikanac koji je boravio u Nikomcdiji), pjesma tecno pisana, prikazu­juci Venerinu proljetnu svecanost, s drazesnim slikama iz prirode i r:lLigra­nim scenama nimfa. Stihovi Venerine svetkovine (ima ih 93) jesu katalektic­ki trohejski septenari (latinski u singuJaru: versus quadratus) puckoga poJ­rijetla, a upotrebljavali su se i inace u narodnom pjesniStvu carskog doba i u ranokrscanskim erkvenim pjesmama. Stillovi su pjesme razdijeljeni u sku­pine ovim refrenom: "Cras amet, qui numquam amavit, quique amavit, eras amet« (= Sutra neka ljubi, tko nikad nije Ijubio, a tko je Ijubio, sutra neka Ijubi). U drugoj polovici 4. st. n. e. pisao je RUFlJE FEST AVIJEN (Rutius Festus Avienus) koji je nakon Cieerona i Germanika jos jednom preveo i u heksametrima parafrazirao Aratove Fenomene te, uz sazetke, u jampskim senarima, Vergilijeve El1eide i cijelog Livija i uz neka druga didakticka djela, sastavio i geografsku poemu Morska obala (Ora maritima, u jampskim se­narima). s opisom Sredozemnog i Crnog mora. Ovom stoljecu pripada i AVI­JAN (Avianus) koji je, posluZivsi se Babrijevim basnama, sastavio u distisima 42 ezopske basne, posvetivsi ih Makrobiju, Avijanova je zbirka bila u sred­njem vijeku veoma omiljena i siroko rasprostranjena skolska knjiga.

Apolinar Sidonije 307

Pet 0 1 S est 0 S to 1 j e c e n. e.

Stvarat ce jos u 5. stoljecu nekoliko velikih pisaea kOje smo prikazar h?dnom , tako ~a se ~ontinuitet knjizevnoga rada nece naglo prekinuti~ ~:~;~: ~m~m 5. ~t. sVJedocl ~mo p~stupnoga i sve dubljega propadanja materijalne i .u ovne _ ul~ure t; ~1?1U, bllo zbog unutarnjih procesa ekonomskoga i oli­~lckoga rctsloJavanJa IiI zbog udara sve zesCih vanjskih cinilaca medu k ~ Je germansk.a provala ??d Od?akrom 476. n. e. oznacila i kraJ Zapadn~::~ skoga cars tva ~a? poh~lcke CJeline. Afrika se tek krajem 5, s1. pocela duo hovno opo.ravIJah. ~atlca zemlja Italija dozivjet ce vladavinom ostrogot­skoga kralJa Teodenka (493-526) ponovni iako kratkl' I' po I' d .. .. I . 's Je nJI procvat matenJa ne 1 duhovne kulture. Energicni i mudri Teoderik ostavio je civilnu u-pravu u rukar:r:-a visega sloja rimskog, poddavajuCi i njegove duhovne tez­nJe. Iz t.?g~ s~O]~ pote~a? je. i K.asiodor, ciji je i knjizevni i organizatorski :a1 na cuvanJu I p:epISI~an]U c]elokupne rimske tradicije neocjenjivo vri­~e an za ~vo do?a I za nmsku knjizevnost u cjelini. Knjizevno je najvece Ime .napnJ~lazu IZ 5. ~ 6. ~t. n. e. Boetije, "posljednji Rimljanin«, kako su ga zvall, most lzmedu antlke I srednjega vijeka.

VaZna je zna~~jka. 5_ stoljeca n. e. postupni raspad jedinstvenosti i kul­tur~o osamostal~~van~e provincija. Knjizevnost se goji regionalno, i to raz­nolIko prema nacmu I neravnomjemo prema intenzitetu.

Naj.vjer~jatnije ipak .pripada 5. stoljecu KOMODlJAN (Commodianus), od ko~ega lmamo dva dJela u heksametrima: Obrambenu pjesmu protiv :2:i­dova ! pogana (Carmen apologeticum adversus ludaeos et gentes) i Upule ~lnstructlOn.es, 80 pjesama s akrostihom, u 2 knjige, preteZilo 0 smaku svi­Jeta, Antlknstu i borbi protiv poganstva).

U Galiji je roden c.Al SOLllE MODEST APOLlNAR SlDONIJE (Gaius Solhus Modestus Apollmaris Sidonius oko 430 - oko 486) od k . -4' ,. . ..' , oga Imamo '- . p]e~me vec:nom pa?egmckoga saddaja, ispunjene ucenim aparatom i mlt?los.klm ~rtlca~a, pl:ane uz heksametar i elegijskim distisima i hen de­kasllablma, I 9 knJlga Plsama (Epistolae), u precioznom retorickom stilu u k?jima .. s.e prilicno oslanja na Plinija i Simaha, a otkrivaju karakteristiinu slIku plsceva doba.

Me~u africkim piscimaspomenimo BLOSlJA EMILlJA DRAKONCIJA (Blosstus. ~emili~s Draco~tius), koji je stvarao pri kraju 5. st. Iz njegova p~ra potJec~ pngodne Plesme (npr. Zadovoljstina Salistactio, elegijska PJ~sma. up~cena vandalskom kralju Guntamundu, 484 - 496), manji epski sp]eVOVl mltoioske tema~ike i veCi krscanski spjev u 3 knjige 0 pohvalama Bogu (De l~udi~us I?~i): kojemu je tema stvaranje svijeta i oddavanje nje­govo po mllostI BozJo]. Drakortciju vjerojatno pripada i epska pjesma u 974 heksametra OreslOva tragedija (Orestis tragoedia) ,

Na tIu Italije stvarali SU, medu ostalima, Sedulije i Leon L VelikL SEDU. LlJE (Sedullus) obradio je oko 450. u Uskrsnoj pjesmi (Paschale carmen) r:~kon .~r~tka. p:lkaza Staroga zavjeta zivot Isusov prema Evani1eljima, pri. ~lCno CIstlm ~ezlkom. i. stilizacijom koja podosta podsjeca na Vergilija, ali Ipak uz vrlo Jake pnm.]ese retoricke nabujalosti. Kasnije ga je sam pjesnik, s naslovom Uskrsno d,elo (Opus paschale) , pretvorio u prozni obUk. LEON,

20*

308 Rimska lmjiievnost

kojega Crkva naziva VELIKIM (Leo Magnus, papa 440-461), branitelj Ri· rna i Italije protiv Atile i Vandala i revni branilac pravovjerja i crkvenog jedinstva, istaknuo se u knjizevnosti kako ucenoseu i ostroumljem, tako i izvrsnim stilom. Imamo njegova 173 pisma i zbirku od 96 Propovijedi (Ser­mones) koji zauzimaju visoko mjesto u patristickoj knjizevnosti.

Dva autora u 5. st. poznata su nam pod imenom Fulgencije, jedan teolog, drugi mitograf. Srednji ih je vijek poistovjeCivao, a neki to i danas - po svemu sudeCi: s nepravom - Cine. Manje nas zanima biskup iz Ruspe u Africi, FULGENCIlE (Fulgentius, 467-532), ucenik Augustinov i nakon njega najznacajniji africki teolog, pisac propovijedi, pisama i brojnih teo­loskih spisa protiv arijevaca i pelagijevaca. Iako cudan u mnogim nazorima, u uzem je knjizevnom kontekstu svog doba i po utjecajima zanimljiviji FABIlE PLANCIlAD FULGENCIlE (Fabius Planciades Fulgentius, pri kra­ju 5. st.), takoder Afrikanac rodom, od kojega isticemo dva djela: Mitologije (Mythologiae, 3 knjige), po obliku menipska satira inspirirana Marcijanom Kapelom, u kojoj alegorijski interpretira mitove da bi dopro do istine, i drugo, takoder menipska satira u mjesavini proze i stiha, Razlaganje Vergi­lijeva sadriaja prema moralnim filozofima (Expositio Vergilianae cOl1tinen­tiae secundum philosophos moralis, 1 knjiga) u kojemu alegorijski tumaCi Vergilijevu Eneidu. Vnatoc fantasticnim domisljanjima, tamnoCi nekih eti­mologija i cudnim interprctacijama, ima u Fulgencijevu djelu bogatstva filo­zofske kulture, i to stoicke i neoplatonske, a u njegovoj zbrci i upornoj teznji da nalazi skrivena znacenja naslueuje se jedna druga duhovna atmo­sfera, u kojoj se formalne vrednote zele nadomjestiti bitnima. Trebat ee Fulgencija pomnije ocjenjivati.

I napokon, prije nego prikazom Boetija, mislioca i snaznog umjetnika pi­sane rijeCi, zavrsimo ovaj kratki pogled na cjelokupni tijek rimske knjiiev­nosti, valja nam se osvrnuti na tri autora: jednog cara-zakonodavca, jednog gramaticara i jednog pisca, politicara i organizatora kulturnog rada, od kojih svaki, zajedno s Boetijem, tvori posljednje vrhunce rimskog stvara­lastva na kraju 5. i u prvim desetljeeima 6. st. n. e.

JUSTINIlAN (Flavius Petrus Sabattius Iustil1ial1Us, 482-565, roden u Tau­reziju kod Bederijane: pokraj danasnjeg Nisa ili Skoplja), istocnorimski car 527-565, tdio je i politicki i kulturno uspostaviti nekadasnje jedinstvo Rimskog carstva sa sredistem u Konstantinopolu. Osvojivsi 534. Vandalsku ddavu u Africi, dugotrajnim je ratom od 535. do 555. oborio Ostrogotsku ddavu u Italiji i pripojio je Bizantskom carstvu: Vrlo je ranD i vrlo ener­gicno nastojao kodificirati rimsko pravo, i u tomu je njegova svjetski zna­cajna zasluga za pravnu misao kasnije Evrope. Ono sto se od 16. st. naziva Zbornik gradanskog prava (Corpus iuris civilis) obuhvaea zapravo cetiri glav­na rezultata Justinijanove legislative: Kodeks (u prvom i kasnije u drugom, jedino mjerodavnom izdanju), Digeste (iIi Pandekte), Institucije i tzv. No­vellae (= n. constitutiones, tj. novije odredbe, veCinom na grckom jeziku, naknadno za Justinijanova zivota i poslije smrti skupljene). Vee je naime 528. Justinijan stvorio komisijiI ucenih pravnika, na celu s Tribonijanom (Tribonianus), koja ee skupiti sve postojeee carske odredbe. Taj je veliki zbornik zavrsen 529. (u tom nam se obliku nije ocuvao), a 534. nadomjesten je preradenim i nadopunjenim koji kratko zovemo Justinijanov kodeks (Codex Iustinianus, u 12 knjiga koje se dijele u titule, a ovi u fragmente kronoloski poredane). Gotovo je istodobno car naredio komisiji da za prakticnu porabu pravnika okupiizvatke iz cjelokupne pravoznanstvene knjizevnosti rimske.

Justinijan. Priscijan 309

I. taj je ~o~em pos~o, ~a koji je trebalo 'pr~uCiti oko 2000 knjiga, za tri go­dme uspJesno zavrsen 1 533. od cara obJavlJen s naslovom Digesta sive Pan­dectae (digesta znaCi: rasporedeno, raspodijeljeno, pandectae: sve sadrzava­juee, sve obuhvaeajuee; sastoje se od 50 knjiga odnosno 422 titula i 9 123 zakona). Kad je rad na Digestama, toj autoritativnoj dokumentaciji prava jurista, bio vee pri kraju, car je nalozio komisiji, takoder na celu s Triboni­janom, da izradi udzbenik, mjerodavan za studij prava. Taj je prirucnik Uredaba (lnstitutiones, u 4 knjige, veCinom izradene prema Gajevim Insti­tucijama) objavljen sa zakonskom snagom potkraj 533, mjesec dana prije Digesta.

Profesorom latinske gramatike u Konstantinopolu za cara Anastazija bio je PRISCIlAN (Priscianus), roden oko 470. u mauretanskoj Cezareji. Glavno mu je i ocuvano djelo Cramaticki udibel1ik u 18 knjiga (lnstitutio de arte grammatica, do slovan prijevod: Nauk 0 gramatickom umijeeu). Posluzivsi se posebice grckim gramaticarima Apolonijem Diskolom i njegovim sinom He­rodijanom i, dakako, svojim rims kim prethodnicima, Priscijan je ostvario ne sarno posljednju nego i najopsezniju sintezu latinske gramatike u antici, djelo koje se posebno odlikuje poticajima za jezicno usporedivanje, bogatim uno­senjem sintakse (obradena je u posljednje dvije knjige pod naslovom De constructione) i obiljem potvrda iz starije rimske knjizevnosti koje teku otprilike do Juvenala. 0 prosirenosti i golemu utjecaju Priscijanove grama­tike, uz Donatovu najutjecajnije u srednjem vijeku, govori i podatak da je od 8. st. n. e. ocuvana u viSe nego tisueu rukopisa i u brojnim adaptacijama i komentarima. Medu Priscijanovim manjim spisima osvrnut eemo se na Predvjeibe (Praeexercitamina, adaptaciju Hermogenovih Progymnasmata iz doba Marka Aurelija) , u kojima su dane stilske vjezbe za retoricku obuku_ Kao nadopuna Gramatici, to je Priscijanovo djelo latinskom srednjovjekovlju pruzilo elemente grcke retoricke teorije_ I jos nas nesto iz tog spisa u kul­turnopovijesnom smislu posebno zanima, npL u njegovu odjeljku 0 pohvala­rna, gdje su saddani glavni panegiricki toposi grcke antike. Priscijan u pot­punosti preuzima mitolosku aparaturu svojih poganskih predlozaka, iako je u njegovo doba bitka izmedu poganstva i krseanstva vee jedno puno stoljeee bila odlucena, i to u korist krseanstva. Kao covjek i gradanin biva se tada krseaninom, kao retor - poganinom. To je suopstojanje ponudio Priscijan - istiCe na kraju svoje lucidne analize E. R. Curtius - kao moguenost za­padnjackom srednjem vijeku. Istinsku analogiju tome naCi eemo ponovo tek u talijanskom humanizmu. V drugom jednom kontekstu istu je misao vee b:o izrazio Birt: » ... petnaesto je stoljeee izravan nastavak petoga. Ovdje i ondje idu usporedo odano krseanstvo i teznja za Ijepotom oblika koja se nasladuje likovima na Olimpu.«

Nadzivjevsi Boetija i os tale vrsnjake, FLAVIlE MAGNO AURELIJE KASI­ODOR (Flavius Magnus Aurelius Cassiodorus, oko 490 - oko 580), nazvan i SENATOR, podrijetlom iz vrlo stare i ugledne aristokratske obitelji rimske, iskoristio je visok polozaj na dvoru kralja Teoderika da bi Gote ri. Rimljane povezao u zajednickoj brizi za dobro Italije i budnim drzao strahopostovanje pred starom veliCinom Rima. Kad se vee jasno nazirala propast vlasti Gota, povukao se Kasiodor 538. iz politike. Zbog Justinijanovih ratnih pohoda nije uspio ostvariti davnu zelju da bi u Rimu osnovao visoko uCiliste za biblijske studije. No proveo ju je uglavnom kad se povukao na svoja dobra na kraj­njem jugu Italije, u Kalabriji, osnovavsi samostan Vivarium i ucinivsi od njegove bogate knjiznice prvo obrazovno srediste Italije. V tomu je, na od-

310 Rimska knjizevnost

luenoj prekretnid izmedu antike i srednjeg vijeka, Kasiodorov udio u evrop­skim razmjerima bio presudan. 8to je naime benediktinski red ranD odustao od svoga odbojnog drZanja prema svjetovnoj naobrazbi, sto je kroz znanost postao nosiocem kulture, nije bila namjera njegova utemeljitelja BENEDIK­TA-IlZ NURSlJE (Benedictus, roden oko 480, u Umeriji), nego besmrtna za­sluga Kasiodorova.

Stranica iz Kasiodorovih Institutiones. Rukopis iz 8. stoljeca n. e.

Raznovrstan i vrlo obilan, Kasiodorov je knjizevni rad u doba sluibovanja na dvoru pretezno povijesnog i politiekog karaktera: uz Povijest Gota, kro­niku i govore, istaknimo RazliCite spise (Variae, 12 knjiga, sluzbena korespon­dencija i dokumenti, sto ih je sam pisao od 507. do 537), koji su djelovali kao uzor visokoga kancelarijskog stila. U desetljeCima povueenosti u Viva­riumu prevladavaju teoloski i gramaticki spisi. Ne samo najpoznatije nego i najutjecajnije Kasiodorovo djelo, postavsi temeljnom knjigom srednjovje­kovne naobrazbe, svojevrstan je enciklopedijski priruenik, Udibenik boian­skih i svjetovnih znanosti (lnstitutiones divinarum et saecularium litterarum, 2 knjige, oko 562). U prvoj knjizi, bogatijoj i originalnijoj, obraduje Kasio­dor biblijsku i krscansku kulturu, u drugoj svjetovnu, tj. sedam slobodnih

Kasiodor. Boetiie 311

umijeca (medu koje, suprotno preteZitoj latinskoj tradiciji, u "triviumu« uz gramatiku i retoriku umece dijalektiku, dakle filozofiju). Buduci da za svjetovne i knjizevnost (Kasiodor ih zove: mundani auctores, saecu­lares litterae) opstoji zivo zanimanje, ali nedostaju dobri znalci biblijske zna­nosti, Kasiodor zeli svojim monasima u Udibeniku pruziti uvodni priruenik koji ce jednako sluziti spasu njihove duse kao i njihovoj svjetovnoj naobrazbi. I Komentari psalama (Expositiones psalmorum, navodi se i naslov: Expositio in Psalterium Komentar uz Psaltir), s onalizama koje su i retorieki uteme­Ijene, i posljednje piseevo djelo, 0 pravopisu (De orthographia), profeto du­bokim prema kulturi proslosti koja nestaje, potvrduju temeljnu Kasiodorovu misao: svjetovna je znanost doduse za"isna od krscanske, ali va­lja poznavati i najbriznije gojiti postovanje prema poganskoj, svjetovnoj kul­turi rimskoj. Tu je misao, uz obilno knjiZevno djelo vlastito i golemo ruko­pisno-prepisivaeko svojih monaha, ostavio Kasiodor u bastinu srednjem vi­jeku.

ANICIJE MANLIJE SEVERIN BOETllE (Anicius Manlius Severinus Boethius, oko 480-524), filozof, posljedIl.jl istaknuti pisac rimske knjizev­nosti, podrijetlom je iz bogate rimske aristokratske obitelji. Izvrsno obra­zovan, krscanski odgojen, bio je veoma ugledna \ienost na dvoru ostrogot­skoga kralja Teoderika. Pisao je udZbenike iz podrueja aritmetike, glazbe, geometrije i astronomije (sto ih je on prvi nazvao quadrivium, kako ce se i u srednjem vijeku zvati), teoloske i filozofske rasp rave sa sintezom novopla­tonske ontologije i krscanske dogmatike. Od zamiSljena cjelokupna pdjevo­da Aristotela dospio je zavrsiti samo neka djela - medu kojima su komen­tari i prijevod Kategorija bili jednim od glavnih izvora srednjovjekovnog poznavanja Aristotela na latinskom Zapadu.

Knjizevno najvrednije njegovo djelo, u cijelom srednjem vijeku i do 18. st. jednako mnogo citano kao Vergilije i Biblija, jest Utjeha Filozofiie (Con­solatio Philosophiae, u 5 knjiga). Stvarao ju je u tamnici, cekajuCi vise mje­sed smaknuce koje je iduce godine i izvrseno; bio je optuZen za sudjelova­nje u veleizdaji u korist Bizanta i Justina. Utjeha je komponirana kao dija­log pisca s personificiranom Filozofijom, u mjesavini proze i ukupno 39 pjes­niekih umetaka, uvode u prozne dijelove iii njihove misli razvijaju lir­skim motivima iz mitologije, povijesti i osobno intonirane patetike utamni­cenika. TJ inspiraciji, pored stoieke, Utjeha ima pretezno platonsku filozoEsku potku. U proznom stilu Boetiju je uzor Ciceron, a u pjesmama, raznolikih me­triekih oblika, refleksivna korska lirika Senekinih tragedija. Cijelo djelo pro­zima jaka osjecajnost duboko moralnog autora, traganje za smislom zla i prevladavanjem njegovim, samospoznaja eovjekova i zivot u skladu s priro­dom. Krscanin, iako krscanstvo i Krista nigdje ne spominje, Boetije otkriva zarki smisao za velike filozofske probleme: vrijednost i nevrijednost zemalj­skih dobara, smisao zivota, besmrtnost, providnost i sluCaj, slobodnu volju. U uskoj povezanosti s piScevim zivotom i oeekivanom smrti, Utjehu punina emocije transformira: ponori patnje i razmiSljanja ocituju se u brzoj izmjeni dijaloga iIi u retoriziranim samogovorima, dosezuCi u najboljim lirskim mama himnieki intenzitet osobne ispovijesti u tuzaljci iii molitvl. Utjeha je bila stilskim uzorom vijeku, kojemu je Boetije, znaeajan posrednik kultura kao Ciceron i Seneka, predao ljudski sadrlaj antiekoga odgoja duha i srca. Duboko se dojmila Dantea i Petrarke.

312 Rimska knjizevnost

Literatura

F. Maixner, Historija rimske knjizevnosti, Zagreb 1884. S. Sene, Primjeri iz rimske knjizevnosti H lzrvatslwm pi'ijevodu, Zagreb 1920.' M. Sehanz C. Hosius - G. Kruger, Geschichte der romischen Literatur, Munehen

I, 1927'; II, 1935'; III, 1922'; IV 1, 1914'; IV 2, 1920; svi svesci u pretisku: Miinehen 1959.

R. Pichon, Histoire de la litterature laline, Paris 1921.' M. Srepel, Rimska knjizevnost i latinski jezik, Po T, Birtu 0, Weiseu priredio

_, Zagreb 1898. E. Norden, Die antike Kunstprosa, I-II, Darmstadt 1958.' F. Leo, Die romische Literatur des Altertums i F. Skutseh, Die lateinische Sprache,

u: Die griechische und lateinische Literatur und Sprache (Die Kultur der Gegen. wart I 8), Leipzig·Berlin 1912' (drugi otisak: 1924)

E. Norden, Die romische Literatur, Leipzig 1961.' K. Rae i F. Lasman, Izbor iz stare knjiievnosti krscanske, Zagreb 1917. P. de Labriolle, Histoire de la litterature latine chretienne, I-II, Paris 1947.' 1. W. Duff, A Literary History of Rome from the Origins to the Close of the Goldel!

Age, London 1953.' 1. W. Duff, A Literary History of Rome in the Silver Age, New York 1963.' F. Stolz A. Debrunner W. P. Schmid, Geschichte der lateinischen Sprache,

Berlin 1966: A. Meillet, Esquisse d'une histoire de la langue laline, Paris 1952: J. Marouzeau, Traite de stylistique laline, Paris 1962: B. Altaner, Patrologie, Freiburg im Breisgau 1960.' A. Klotz, Geschichte der romischen Literatur, Bielefeld-Leipzig 1930. A. Kappelmacher M. Schuster, Die Literatur der Romer bis zur Karolingerzeit,

Potsdam 1935. H. 1. Rose, A Handbook of Latin Literature, London 1954' (pretisak: 1958) A. Rostagni, Storia della letteratura latina, I-III, Torino 1964' (priredio I. Lana) G. Devoto, Stofia della lingua di Roma, Bologna 1944' (njemacki prijevod 1. Opelt:

Geschichte der Sprache Roms, Heidelberg 1968) H.-I. Marrou; Histoire de teducation dans l'antiquire, Paris 1965.' G. Highet, The Classical Tradition. Greek and Roman Influences on Western Lite.

rature, London-axford-New York 1967 (novi pretisak s ispravcima) E. Paratore, La letteratura latina, I-II, Firenze 1969 (novo dotjerano izdanje). H. Bardon, La litterature latine inconnue, I-II, Paris 1952-1956. K. Blichner, Romische Literaturgeschichte, Stuttgart 1968: S. 1. Sobolevskij - M. E. Grabar'·Passek - F. A. Petrovskij, Istorija rimskoj

literatury, I-II, Moskva 1959-1962. K. Buchner, Vberlieferungsgeschichte der lateinischen Literatur des Altertums i

H .. RUdiger, Die Wiederentdeckung der antiken Literatur im Zeitalter der Re­naissance, u: Geschichte der Textuberliefenmg der antiken und mittelalterlichen Literatur, I, Zurich 1961.

L. Bieler, Geschichte der romischen Literatur, I-II, Berlin-New York 1972.' M. Budimir M. Flasar, Pregled rimske knjiievnosti, Beograd 1963. L. D. Reynolds - N. G. Wilson, Copisti e filologi. La Iradizione de! classici dall'Anti·

chita ai tempi moderni, prey. s engleskoga M. Ferrari, Padova 1974.' P. Lisicar, Grci i Rimljan!, Zagreb 1971. T. 1. Sagi·Bunic, Povijest krScanske literature, I, Zagreb 1976.