Click here to load reader

Henrik Ibsen - Peer Gynt

  • View
    114

  • Download
    3

Embed Size (px)

Text of Henrik Ibsen - Peer Gynt

Henrik Ibsen

Peer Gyntdramski spjev Prijevod s izvornika, turaa i pogovor: TOMISLAV LADAN Osobe: AASE, seljakova udovica PEER GYNT, njezin sin DVIJE STARICE, s vreama ita ASLAK, kova SVATOVI Svatovski zabavlja Svira Dvoje doljaka SOLVEIG i MALA HELGA, njihove keri Seljak iz Haeggstada INGRID, njegova ki MLADOENJA i njegovi roditelji Tri djevojke iz planinske kolibe ENA U ZELENOM STARAC IZ DOVREA DVORSKI TROL Vie slinih. Trolske djevice i trolski mladii. Dvije vjetice. Zemni duhovi. Bijesovi. Baukovi. Rugoban djeak. Glas u mraku. Ptiji poklik. KARI, kmetova supruga MASTER COTTON, MONSIEUR BALLON, HERR VON EBERKOPF, TRUMPETERSTRAALE, gospoda koja putuju. ANITRA, ki beduinskog poglavice Arapi, robinje, plesaice Memnonov stup (koji pjeva) Svinga kod Gizeha (nijema) BEGRIFFENFELDT, professor, doctor filozofije, upravitelj ludnice u Kairu, HUHU, reformator jezika s Malebarske obale, HUSEIN, istonjaki ministar, FELLAH, s kraljevskom mumijom. Nekoliko ludaka s njihovim uvarima, Norveki brodski KAPETAN i njegova posada. Nepoznati putnik. Sveenik.

Pogrebna povorka. Sudac. Ljeva pucadi. Mravac. (Radnja, koja poinje poetkom devetnaestog stoljea, a zavrava se u nae doba to jest ezdesetih godina XIX stoljea - odigrava se dijelom u Gudbrandsdaleu i po okolnim planinama, dijelom na obali Maroka, pa u Saharskoj pustinji, u Kairskoj ludnici, na moru i t.d.). PRVI IN (Obronak breuljka s lisnatim drveem blizu Aasina imanja. U blizini protjee gorski potok. Na drugoj stranije stara vodenica. Topao ljetni dan. Peer Gynt, dvadesetogodinji momak jake tjelesne grae, sputa se stazom. Aase, njegova majka, sitna i njena starica, ide iza njega. Srdita je i grdi ga.) AASE: Peer, ti lae! PEER (ne zaustavljajui se) Ne, ne laem! AASE: Onda se zakuni da je to istina! PEER: Zato da se zaklinjem? AASE: Vidi. Ne usuuje se! Sve je to sama la. PEER (zastaje) Sve je to istina - sve i jedna rije! AASE: Zar te nije stid svoje majke? Prvo se izvue u planinu na cijeli mjesec dana kad ima najvie posla, da bi lovio sobove. Pa se onda vrati kui, sav poderan, i bez puke i bez lovine; i naposlijetku i ne trepnuvi oima hoe da povjerujem u najgore lovake lai! - Gdje si, kae, naao srndaa? PEER: Zapadno kod Gjendina. AASE (smijeei se podrugljivo) Ma nemoj! PEER: Vjetar je puhao prema meni; skriven iza jedne johe srnda je kopkao po snijegu traei liaje... AASE (kao i prije) Svakako! PEER: Zaustavivi dah, stajao sam i oslukivao, uo sam um njegovih kopita, vidio sam mu paroke jednog roga. Zatim sam polagano na trbuhu stao puzati izmeu kamenja. Skriven meu razdrobljenim stijenama, pogledao sam; takvog srndaa, tako glatkog i debelog, nisi sigurno nikada vidjela! AASE: Ne, naravno da nisam! PEER: Odjeknuo je pucanj! Srnda se stropotao na tlo. Ali im je pao, ve sam mu skoio na lea, epao sam ga za lijevo uho, i samo to mu nisam zario no u vrat, iza glave, kadli ivotinja divlje vrisnu, skoi na sve etiri, pa kako se trgnula izbije mi iz ruke i no i korice, a pritisne mi vrsto bok, i rogovima mi prignjei noge kao klijetima; a zatim skoi te odjuri preko grebena Gjendina! AASE (nehotice) U ime Isusovo! PEER: Da li si ikad vidjela greben Gjendina? Dugaak etiri milje, prostire se otar kao kosa. Pa onda dolje preko ledenjaka, odrona, litica, niz izvaljeno i smrvljeno sivo stijenje; na obje strane, pravo na dno do gorskih jezera to snivaju tu, tamna i teka, na dubini od tisuu i tristo stopa. Du toga grebena poletimo sad on i ja. Nisam nikad jahao takvog

drijepca! I pred nama, dok smo tako jurili, kao da se sunce blistalo. A orlovi surih lea, koji su lebdjeli u irokoj i vrtoglavoj praznini izmeu nas i jezera, ostajahu iza nas kao zrnca praine. Dolje su se o obale krile plutajue sante, ali se nita nije ulo; osim duhova vrtoglavice koji poskakivahu kao u plesu; ti su pjevali i vrtili se u krugu, daleki i pogledu i sluhu! AASE (u vrtoglavici) O, sauvaj me Boe! PEER: Uto, na uskom i vratolomnom mjestu, uzleti golem gorski kokot, kukuriui i sav u strahu, dignut s legla u kojem se skrivao, pa se zaleti srndau meu noge, tu na samom rubu ponora. Srnda skoi u propanj, upola se okrene, ustremi se uvis i povue nas obojicu u dubinu! (Aase posre i oslanja se o drvo, a Peer Gynt nastavlja.) Iza nas crni planinski obronci, a ispod nas bezdan ponora. Propadosmo prvo kroz magleni pokrov, proletjesmo zatim kroz jato galebova koji se iznenaeni u zraku razbjeae na sve strane. Padali smo sve dublje ne zaustavljajui se nigdje. A onda se u dubini neto zabjelasalo, kao trbuh soba. Majko, bijae to na vlastiti odraaj koji je prema staklastoj povrini gorskog jezera jurio istom silnom brzinom kojom smo i mi padali. AASE (hvatajui dah) Peere! O Boe moj! De reci ve! PEER: Srnda iz visine i srnda iz dubine sudarie se u istom asu, tako da nas zapljusnu pjena. Tu smo onda plutaju leali. Najzad smo se, eto, doepali sjeverne obale. Srnda je plivao, a ja sam se za njega drao. Ja sam pohitao doma AASE: Ali to je sa srndaem? PEER: Ah, on jo tri; (zapucketa prstima, okrene se na peti i doda) Nae li ga, epaj ga! AASE: I nisi slomio vrat? I nisi oba bedra smrskao? Nisi ni hrptenjau slomio? O Boe moj - nek ti je i slava i hvala, to si izbavio mojeg djeaka! Hlae su ti dodue poderane, ali to jedva da je vrijedno spomena, kad pomislim kakvo ti se sve zlo moglo dogoditi pri takvom padu! (Odjednom zastane, pogleda ga rastvorenih usta i razrogaenih oiju; dugo vremena ne nalazi rije; najzad izrekne.) O vraji laove! Za Krista raspetog, kako ti umije lagati! Sve to to si mi napriao sjeam se a sam znala dok mi je jo bilo dvadeset godina. To se bilo dogodilo Gudbrandu Glesneu, a ne tebi, ti jedan! PEER: I meni, isto tako. Slino se moe dogoditi vie puta. AASE (bijesno) Jest, la se moe iskrenuti, okititi i ukrasiti, zaodjenuti novom odjeom, tako da se ne prepozna njezino mravo tijelo. Eto to si ti uinio, klepajui svakako i naveliko, uresio orlovskim leima i svime ostalim, pa slagao i ovako i onako, ispunivi ovjeka tako golemim strahom, da na kraju vie ne zna ni ono to je odavno i sluao i znao! PEER: Kad bi to tkogod drugi rekao, ja bih ga na mrtvo prebio. AASE (plaui) O dao Bog da sam mrtva; i da poivam u crnoj zemlji! Na njega ne djeluje ni molba ni pla. Peere, ti si izgubljen i takav e i ostati! PEER: Draga, mila, majice. Pravo je sve to kae. Nemoj se srditi. Razveseli se. AASE: Zauti! Mogu li se veseliti, i kad bih htjela, ja koja imam takvog prasca za sina? Kako da me gorko ne vrijea, mene ubogu i nemonu udovicu, kad sam izvrgnuta ruglu i sramu? (Ponovno plae.) to je jo ostalo od slavnih dana tvojega djeda? Gdje su sad vree s novcem od staroga Rasmusa Gynta? Tvoj ih je otac razbacao u vjetar, rasipao ih je kao pijesak, kupujui zemlju na sve strane i vozajui se u pozlaenoj koiji. Gdje je sve to to se rasipalo za velikog zimskog slavlja, kad je svatko od gostiju razbijao ae i boce o zid iza sebe?

PEER: A gdje je lanjski snijeg? AASE: uti kad ti majka govori! Pogledaj samo imanje! Svako je drugo prozorsko okno zaepljeno starim krpama. Ograde i ivice su sruene. Stoka je izloena vjetru i nevremenu. Polja i njive lee neobraeni. I svakog mjeseca me plijene PEER: Prestani, molim te, s tim babljim kukanjem! esto se srea ini odvraena lica, pa ipak se okrene i obraduje. AASE: Samo, solju je posuto tlo na kojem ona raste. Ali, Kriste, ti si isti, uznosit, ohol i jednako drzak kao i onog dana kad te je sveenik, to bijae doao iz Kobenhavna, pitao za krsno ime, pa izjavio da takav dar nedostaje i mnogom kraljeviu, tako da mu je tvoj otac dao konja sa saonicama kao nagradu za takvu pohvalu. Da, sve tad bijae veselo! Predstojnik, kapetan i svi ostali navraali su se ovamo svaki dan, jeli su i pili, trpali u se koliko god je u njih moglo stati. Ali blinji se prepoznaju u nevolji. I tako je ovdje nestalo ljudi i sve je utihnulo onog istog dana kad je Jon s blagom krenuo na put kao torbar. (Brie oi pregaom). A ti, koji si dovoljno i velik i jak, trebao bi biti i oslonac i zatita svojoj staroj slaboj majci, morao bi odravati imanje, uvati ostatke svoje batine. (Ponovno plae.) O, pomozi mi Boe, jer malo mi je koristi od tebe nevaljalca! Doma se izleava kod ognjita, prevre po pepelu i aru, vani djevojke plai i kvari im zabavu, sramoti me na sve strane, mlati se s najgorim momcima u upi. PEER (odlazi od nje) Ostavi me na miru. AASE (ide za njim) Hoe li porei da si bio kolovoa u onoj velikoj tunjavi nedavno u Lundu, gdje ste se tukli ko bijesni psi? Nisi li ti bio onaj to je slomio ruku kovau Aslaku - ili mu barem iaio prst? PEER: Tko ti je time napunio ui? AASE (srdito odgovara) Kmetova ena ula je viku. PEER (trlja svoj lakat) Jest, ali ja sam bio onaj koji je vikao. AASE: Ti? PEER: Ja, majko - jer ja sam dobio batina. AASE: Kako to? PEER: On je jai. AASE: Tko je jai? PEER: Aslak, svakako. AASE: Fuj i fuj; sad bih mogla pljunuti! Zar takva jedna mlitava pijandura, takvo klepetalo i takva pijana ispiutura, da tebe nalema? (Plae opet.) Pretrpjela sam mnogu bruku i sramotu, ali da e se to dogoditi - to je jo najvea sramota. Pa ako on i jest jak, zar ti mora zbog toga biti slab? PEER: Mlatio ja ili me namlatili, jednako se galami. (Smije se.) Majko, moe biti mirna AASE: to? Zar si opet slagao? PEER: Da, ovaj put jesam. Nego lijepo obrii suze. (Stisne lijevu aku.) Gledaj, ovim sam klijetima presavio cijelog kovaa; a desna mi je aka bila malj. AASE: O, ti razbijau jedan! U grob e me otjerati svojim ponaanjem! PEER: Ne, ne; ti si zasluila togod bolje; dvadesettisua puta bolje! Mala, grda, mila majko, moe se pouzdati u moje rijei, cijelo e nae mjesto tebe astiti, samo ekaj dok neto uinim neto stvarno veliko! AASE (otpuhuje podrugljivo) Ti! PEER: Tko zna to sve ovjeka eka!

AASE: Barem da se toliko opameti da jednom uzmogne sam sebi zakrpati hlae. PEER: Postat u kralj, car! AASE: O, pomozi mi Boe, evo mu. ode i posljednje to je ostalo od pameti! PEER: Hou, i postat u. Samo daj vremena! AASE: Daj ti vremena, i postat e kraljevi, tako se kae koliko se sjeam. PEER: Vidjet e, majko. AASE: Suti! Ti si skroz naskroz lud. Pa ipa

Search related