1.VE U TRI UJU TRO LI DI JA I NIKA SU US TA LE i onako jo pospane poele spremati prtljagu. Vrzmale su se postanu, lupale vratima i spoticale se o razne predmete, pravei pritom nesnosnu buku. Vlak im je pola-zioupetideset,aliseLidija,otkakojepoznajem,vjeitobojaladaenekamozakasniti.Okrenuosam se prema zidu, pravei se da spavam. Pretpostavljao sam da me nee buditi te da u tako izbjeineugodan rastanak. uo sam Lidiju kako u predvorju okree brojanik telefona i naruuje taksi. Ne-koliko asaka nakon toga sitni su se djeji koraci zaustavili pokraj mog kreveta. Znao sam da to Nikastoji uz uzglavlje i premilja bi li me probudila. Stajala je neodluno koju minutu, a zatim se iskralaiz sobe. uo sam kako se dolje pred kuom zaustavio automobil i zatrubio dva puta. Zalupile su ulaz-na vrata i stan je ponovno utonuo u tiinu.Okrenuo sam se na lea i pokuao zaspati. Kolovosko jutro bilo je neobino svjee i prohladanzrak lagano je strujao kroz poluotvoren prozor, njiui lake bijele zavjese. Oko etiri sata radnici tr-nice poeli su razvlaiti metalne nosae tandova i meni je postalo jasno da u ostatak noi probdjeti.I premda ve deset godina ivim na Britanskom trgu, jo se uvijek nisam uspio u potpunosti naviknutinaturanojutarnjubuku.UstaosamipriaoLidijinuormariu.Izvukaosamladicuipotraiokutijufenobarbitona. Znao sam da u ormariu uvijek dri zalihu od nekoliko kutija. Nadao sam se da e midvije tablete vratiti san. Ladica je bila prepuna razliitih medikamenata, ali fenobarbiton je ieznuo.Zacijelo ga je ponijela sa sobom.Odvukao sam se do kupaonice i uao u kadu. Namjeravao sam se istuirati hladnom, a potom to-plom vodom. Netko mi je kazao da to pospjeuje cirkulaciju i dobar san. Pustio sam najprije hladnuvodu i najeio se od neugode. Zatim sam odvrnuo toplu, ali je iak plinskog bojlera prasnuo i uga-siose.Prokletibojler,ponovnosepokvario.Imaosamuvoznifrancuskikombi-bojlermarkeLe-brunc koji se kvario pet, est puta godinje. Popravci su me kotali toliko da sam umjesto bojlera mo-gao mirne due uzdravati bar jo jedno dijete.Obrisao sam se i vratio u krevet. Buka na trnici postajala je sve jaa. Gledao sam tupo u strop,mislei kako je ovaj dan poeo sasvim loe.Ustaosamokopolasedaminazvaoovlateniservis,zamoliviihdamihitnopopravebojler.Kazali su mi da zovem prerano, jer serviseri jo nisu doli na posao. Otiao sam u kuhinju i skuhaoalicu crne kave, zasigurno najskuplje na svijetu. Nakon petnaest minuta ponovno sam nazvao servis isaznao da zovem prekasno, jer su se serviseri ve razmiljeli po terenu.U pola osam bio sam ve na radnome mjestu. Posla je bilo malo, jer je osmi mjesec bio neka vr-sta mortsezone. Depari, prevaranti i slina bagra razmiljela se po Jadranu, ivei od drugoga turis-tikog plimnog vala, tako da je Zagreb, u tom smislu, postao prilino mirno mjesto. Na prvom katususreo sam referenta Sataia, koji me obavijestio da me u sobi eka stranka. Ubrzao sam korak i a-sak kasnije otvorio vrata svog ureda.Ispred mog radnog stola sjedio je debeljukast ovjek pedesetih godina, okrugla lica i proelaveglave. Bio je obuen u tamno odijelo, koje se doimalo poprilino skupo i zaista pretoplo za ovo dobagodine. U ruci je guvao svijetli eir, ija boja nikako nije pristajala odijelu. Oko vrata je imao kra-vatu s izvezenim monogramom, a na ruci digitalni sat kakvih smo u posljednjih nekoliko godina za-plijenili bar deset kila. Vi ste inspektor Bani? upitao je ustavi. Izvolite odvratio sam, tresnuvi aktovkom o stol. ekam vas ve pola sata. Dogodilo mi se neto uasno.Pogledao sam ga upitno. Svi koji su ulazili u moj ured tvrdili su kako dolaze zbog uasnih stva-ri. Ja sam Oskar Gutea, privatni graevni poduzetnik. ivim u Mlinovima. Imam osamnaestogo-dinju ker Astru. Astru Gutea. Mala je prije dva tjedna otila na more i nije se vratila... Mnogi se jo nisu vratili s mora. to je u tome udno?On se zbunio, pogledao me svojim velikim, nemirnim oima, a onda iz unutarnjeg depa izvu-kao kuvertu i pruio mi je. Astra je, izgleda, oteta rekao je jedva ujnim glasom i skljokao se u stolicu.Otvorio sam bijelu kovertu i izvukao iz nje list papira. Na papiru su bila uredno zalijepljena slo-va izrezana iz nekakve publikacije. Poruka je bila vrlo jednostavna i jasna, i po svemu nalik na otmi-arska pisma kakva postoje samo u jeftinim kriminalistikim romanima. Sadraj joj je bio sljedei:Vaa ki Astra oteta je i skrivena na sigurnome mjestu. Ako je ponovno elite vi-djeti, to e vas kotati 24 000 DEM. Obavijestile li miliciju, bit e to odgovor zanjezinu smrt. Nalazite se pod paskom. elite li suraivati, objavite u Veernjemlistu oglas ovakva sadraja: Kupujem predratne razglednice Crikvenice. Ponudepod broj. Pod tim brojem dobit ete detaljne uvjete razmjene. Na va oglas eka-mo tri dana!Proitao sam dva puta poruku, a potom je odloio na stol. To e biti nekakva zafrkancija rekoh. Znate, ucjene su u naoj praksi iznimno rijetke. Kadaste to primili? Naao sam to sino u sanduiu. Kazali ste da vam je ki na moru, a ovo pismo ima zagrebaki ig. Netko se ali s vama. Imateli poznanike koji vole zbijati ovakve ale? Ne znam. Ali mislim da se ne radi o ali. U kuverti je bilo i ovo...Ispruio je ruku i stavio preda me platinasti prsten s malim draguljem. to je to? Astrin prsten. Poklonila joj ga je majka prije desetak godina. To je neka vrsta obiteljske relik-vije koja se prenosi s generacije na generaciju. Vrlo je star i vrijedan. Astra ga je uvijek nosila.Izvukaosamcigareteizdepaipripalio.Biosamnervozanineispavan,iposvenespremanzasulude prie o otmicama. No, dobro rekoh pomirljivo. Priajte mi malo o vaoj Astri.Nakaljao se i ponovno poeo guvati eir. Vidio sam da zbog neega oklijeva. Znate, teko je to... ja sam sm odgajao malu. Moja ena, to jest Astrina majka, pobjegla je pri-jedesetgodinaodnasiotputovalauNjemaku.RadikaolaboranticauHeidelbergu.Da,jasamjesam odgajao i u tome, izgleda, nisam ba imao mnogo uspjeha... Kako to mislite? Pa... nismo se najbolje slagali. Ja sam joj priutio sve, a ona je mrzila moj posao, moje proble-me, moj svijet. Govorila je da sam buruj, malograanin i te stvari...Tosedogaarekohzamiljeno.inilomisedashvaamnjegovproblem.Mojadesetogo-dinja ki Nika, kada bi se naljutila, znala mi je kazati da sam cajkan ili drot. Ove godine zavravala je to... no, kako se zove? Usmjereno obrazovanje? Da, da. I vidite, negdje poetkom oujka kazala mi je kako je odluila osamostaliti se i napusti-ti roditeljski dom. Ona vam je pustolov, mali buntovnik... Priala je kako e se posvetiti slikarstvu, auz slikarstvo ide tako nekakav boemski nain ivota. I ba zbog toga, kazala je, ne eli vie ostati kodkue. Otila je? Da kimnuo je potvrdno glavom. Predbacujem si to je nisam uspio odgovoriti. Ali svoje-glavoj djeci roditeljski savjet ne znai nita. I, kamo je odselila? Ne znam ree nakon kraeg premiljanja i pocrveni. Znam da se udite i prekoravate me,ali nisam uspio doznati gdje ivi. Pokuavao sam, ali nisam uspio. Od ega je ivjela? Ne znam. Svratila bi tu i tamo. Uglavnom je dolazila po koju od svojih stvari. Dao bih joj kat-kad neto novca, ali to nije bilo dovoljno za ivot. Je li imala koga? Deka, moda? Neki put je to razlog da se pobjegne od roditelja.Zamislio se, a zatim odmahnuo glavom. Ne, to nije bio razlog. Imala je deka, godinu dana starijeg. Zove se Boris Pajn. ivi na Gupe-voj zvijezdi i studira neto, neto u vezi sa strojevima... Znao je doi u nau kuu. Mislim da se nisuba najbolje slagali. Zapravo, mislim da je ta veza pukla. Naime, Astra se prije dva tjedna vratila kuipo naprtnjau i vreu za spavanje. Rekla je da ide na more... rekla je da ide na more s Borisom. Ako su otili zajedno na more, onda se valjda nisu razili...udnojetoprekinemeGutea.Nisuotilizajedno.PrijetjedandanavidiosamBorisakakoeesocem.IlisupremaMirogoju.Znate,imanesreustimocem.Tekojebolestan.ivci.Bio je nekoliko puta u Vrapu. Kada je rekla da ide s Borisom na more, Astra je lagala. Ali ne znamzato.Ugasiosamopuakiizvadionotes.UpisaosamunjimeiprezimeAstrinanavodnogdeka,azatim se zagledao u Oskara Guteu koji je otkopao ovratnik koulje i razlabavio kravatu. U sobi jepostalo vrue. Morat u se malo raspitati o vaoj keri. Morate mi u tome pomoi. Je li imala kakvih prijate-lja, prijateljica? Je li ju tko posjeivao dok je jo bila kod kue?Vidio sam da sam mu postavio prilino teka pitanja. Bradu je oslonio o aku desne ruke, a elomu se jako naboralo. Ona je jako nedrutvena osoba. Nije se druila gotovo ni sa kim. O svojim vrnjacima govori-la je s dozom nadmonog prezira. Kad je poela fantazirati o slikarstvu i o tome kako e postati sli-karica, druila se s jednom mravom, crvenokosom djevojkom. Ako me pamenje ne vara, zvala seTea i bila je studentica likovne akademije. ini mi se da je samo nju podnosila. Tea je zalazila u vau kuu? Dva ili tri puta. Je li jo tko zalazio osim Tee i Borisa?Ne,zapravo...pokolebaseGutea.Dvajujeputatraiojedankoati,prosjedimukaracpedesetih godina. Ali to je bilo nakon to je ve otila od kue. to je htio? Ne znam. Zapravo, samo je pitao je li Astra kod kue. Kazao je da ju treba zbog nekakva duga.Kada je drugi put doao, ja sam se razljutio i istjerao ga. Vie se nije pojavljivao. Kad biste ga ponovno vidjeli, biste li ga prepoznali? Bih ree hitro. Imao je markantnu facu, fizionomiju koja se lako pamti. A u koli? pogledah ga radoznalo. U koli je valjda imala nekakve prijatelje? Ne bih rekao. Mrzila je kolu. U koju je kolu ila?Zaudo, on se zamisli. Vidjelo se da se ne moe sjetiti koju je kolu pohaala njegova ki. U Mlinarskoj ulici, mislim ree konano, kiselo se nasmijavi. Znate, te su kole tako is-preturali da ne volim ni odlaziti tamo. Nita vie pod milim bogom ne razumijem. Nekada je to bilomnogo jednostavnije. Dobro, dobro, nai emo ve Astrinu kolu i raspitati se. Inspektore bojaljivo e on hoete li pronai moju Astru?Pripalih novu cigaretu. Budite mirni! Jo uvijek mislim da se radi samo o neslanoj ali. Mnogo ve godina radim ovajposaoinesjeamseslinihstvari.Meutim,moramopoduzetiodgovarajuemjereopreza.Vieteodmah objaviti oglas koji od vas zahtijevaju, a mi emo uraditi ono to je na nama. to to? Ne razbijajte si time glavu! Budite uvjereni u nau strunost i profesionalnost i mirno spavajte.Nego, recite mi, pada li vam na pamet to u vezi svote koja je navedena u pismu? Zato ba 24 tisuenjemakih maraka? I imate li vi uope toliko?Oklijevao je nekoliko trenutaka. Vidjelo se da ne voli devizne razgovore.Neplaitesepomogohmu.Pitamvastoonako,poluprivatno.Zaboravimosadnjihovoeventualno podrijetlo. Imam otpovrne on. Imam i mnogo vie. Ne znam zato trae ba 24 000. Mogao bih platiti ipedeset tisua. Ja sam graevinski poduzetnik. Ne moram tajiti da se od tog posla danas moe sasvimdobro ivjeti. A devize... Zaboravite sad devize! To nije predmet ovog razgovora. Imam neto mnogo vanije. Trebat emi jedna jasna i dovoljno velika slika vae Astre.Tosamipretpostavljaoreeonmirnovadeifotografijuizdepapasamdoniojednu.Snimljena je prije godinu dana, otprilike.Uzeosamfotografijuizagledaoseuljepukastolicedjevojkekojajesanjalaoslikarskojbu-dunosti. Imala je dugu bijelu kosu, velike oi, naglaene jagodice na licu i vrstu, pomalo nordijskubradu. Nije bila ni najmanje nalik na oca. Samo nakalje se on slika nije ba najvjernija. Zato? pogledah ga upitno. Pa to... ta punk moda jako izmijeni ovjeka. Ljetos je odrezala kosu i napravila na glavi netonemogue... Kao nekakvo gnijezdo. Zatim, dosta je smravila...Sluao sam ga jeei se pred onim to me eka. Moja Nika jo nije napravila gnijezdo od kose,alijezidnjezinesobebioizlijepljenraznimvrlofuturistikimtipinamaizrezanimaizlistaBravo.Uzeo sam Astrinu sliku, pismo koje je uzbudilo Guteu i nekoliko osnovnih podataka koji su me za-nimali, i sve to uloio u zeleni kartonski fascikl. Mislio sam da podatke stavljate u kompjutor primijeti on razoaranim glasom.Nasmijao sam se i odloio fascikl u ladicu radnog stola. Poi emo sada do vas. Zato? zaudi se Oskar Gutea. Htio bih vidjeti Astrinu sobu. Ali ona od oujka ne ivi u toj sobi. Svejedno. Hoemo li krenuti?Slegnuo je ramenima i poao prema vratima.Vani je bilo vedro, bez oblaka, i vidjelo se da e danas biti pravi ljetni, nesnosno topao dan. Li-dija i Nika mora da su ve u Rijeci, pomislih otkljuavajui vrata svog renaulta 4. Mogli bismo mojim BMW-om predloi Gutea, pokazujui prema bijeloj grdosiji, nepropis-no parkiranoj na drugoj strani ulice.Bezrijeisamotkljuaovratasvojeetvorke,pokazujuitakotihiprezirspramnjegovaba-joslovnoskupogauta.Sjeojedomenenaneudobnosjedite,imoradajeuivaopromatrajuimekako tekom mukom palim sasvim ratelan motor.Krenuli smo najbliim putom za Mlinove, preko Langova trga i ulice Moe Pijade. Kad smo senali na Zvijezdi, preda me je izjurio smijeni stari na starom crnom biciklu. Nosio je kariranu ko-uljuisivehlaeijesunogavicebilestegnutemetalnimhvataljkama.Mislimdasambiciklistikehvataljke u uporabi zadnji put vidio u ranim ezdesetim godinama. Stari na masivnome mukom bi-ciklu i s podvezanim hlaama izgledao je kao da je upravo izjurio iz muzeja.Naglo sam skrenuo ulijevo i zaobiao ga, gotovo ga okrznuvi. Luak, prokleti luak! promrsio je Gutea, uhvativi se instinktivno za plastiku ispod vjetro-brana. Poznajete ga? upitah.Umjesto da odgovori, Oskar Gutea se okrene i zagleda u staria koji je siao s bicikla i tupozurio za nama.Kua Oskara Gutee bila je lijepo ureena katnica podignuta na osami i okruena ukrasnom cr-nogoricom.Moradajebilaizgraenaprijerata,ibazbogtoganijeimalanitaodonogtipinogpoduzetnikog neukusa, tako svojstvenog novoizgraenim kuama zagrebakih poduzetnika dubljegdepa. Otkako je Astra otila ivite sami? upitah ga dok smo se uspinjali ljunanom stazom premaulazu, koji je bio nadsvoen malim platoom to se oslanjao o dva okrugla betonska stupa. Gotovo sam. Naime, dolje u suterenu ivi moj brat Viktor. Ali on je udak kojega jedva i pri-mjeujem. On vam po nekoliko dana ne izlazi iz svoje sobe. Zatvori se i danima bulji u nekakve knji-ge. Neko je bio profesor knjievnosti, a sada je...Pogledah ga ekajui da nastavi. Sada je obina budala! to drugo kazati za ovjeka koji cijele dane sjedi i ita...? Dodue, maloje nagluh. Valjda i zbog toga ne voli drutvo. Znate da su gluhonje nedrutveni. Ne uju nita, gnjavevas da ponavljate ono to ste ve rekli i tako nerviraju i vas, i sami sebe... Doite, pokazat u vam As-trinu sobu.Proli smo kompliciranim, gotovo labirintnim hodnicima i nali se pred bijelo obojenim vrati-ma na kojima je bio nalijepljen veliki znak Coca-Cole. Oskar Gutea je otvorio vrata i pustio me unu-tra.Sobajebilaprilinovelika,otprilikepetsapetmetara.Zidovisubilioblijepljeniplakatimasraznih umjetnikih izlobi. Osobito su mi se dopali kitnjasti plakati s bogato izraenim enskim por-tretima, u ijem je uglu pisalo Mucha. Jedan zid bio je zastrt visokim regalom od pravog drva, po i-jim su policama bile neuredno razbacane knjige. U podnoju regala nalazila se minilinija sastavljenaod pojaala, tjunera i kasetofona. Pokraj linije lealo je nekoliko kaseta izvoaa ija mi imena nisugovorila ba nita. To vam je taj nekakav novi val. Astra mi je rekla. Hoete li da vam pustim malo? Ne treba otpovrnuh, blago se najeivi. Sluam samo dez.Na drugoj polici stajao je poveliki videorekorder na kojemu su leale prljave tenisice. Te elektronske stvari poslala joj je majka iz Njemake. Majka ju je posjeivala? zainteresirah se. Zapravo ne. Poslala je to po svojim gastarbajterima. Da izvrda carinu.Osjetio sam jetku ironiju u njegovim rijeima, ali sam to preutio. Uini mi se da jo uvijek nijeoprostio eni to to mu je uinila prije deset godina. Bilo je to, konano, njegovo zaludno i besmisle-no pravo.Zatim sam poeo zagledati po policama i ladicama, brzo shvativi da mi to nee biti od bogznakakve pomoi. Soba je po svemu bila nalik na sve ostale sobe bogate i razmaene djece koja ne znajucijeniti skupe stvari kojima ih roditelji obasiplju. Bio sam duboko svjestan da je bogatstvo kojim Gu-tea i njemu slini roditelji okruuju svoju djecu jedna od dvije najpogubnije stvari kunog odgoja.Druga pogubna stvar bila je siromatvo! Pa ti sad nai srednji put, ako si dovoljno pametan!2.STI PE TI E VA SOBA, KOJU SU OD MOJE DI JE LI LA dvostruka vrata, djelovala je poput maloga udobnog skloni-ta od neugodne kolovoske sparine. Platnena roleta zelene boje bila je prevuena preko ulinog pro-zora, krila prozora i vrata bila su malo odkrinuti zbog blagog propuha, a na radnom stolu stajao jevelikbokalvodeukojemusuplivalekockiceleda.Mladi,tridesetogodinjislubenikStipeti,ra-skopanogovratnikaizavrnutihrukava,sjediojezastolomiprevrtaostranicepodebljegizdanjaSportskih novosti. Olimpijada u Los Angelesu bila je u punom jeku, tako da su Sportskebileidealnotivo za ovu pasju vruinu.UaosamusobuibaciopredStipetiabijelukuvertuspismomkojimjeneznaninetkohtioolakati poduzetnika Oskara Guteu za pune 24 tisue njemakih maraka. to je to? upitao je Stipeti tupo gledajui bijelu omotnicu. Proitaj! Lijepa razbibriga za ovu nesnosnu vruinu.Izvadio je bijeli list i zadubio se u nj. Pa to je to? rekao je sav u udu, podigavi pogled s uredno nalijepljenih slova. Neto takobedasto nisam vidio otkako radim ovdje.Obradito!rekoh,spustiviseudubokukonufotelju.Provjeriig.Ustanovinakojojjepoti predano. Zatim pokuaj doznati iz kojeg su lista izrezana slova, kakvo je ljepilo upotrijebljeno islino. Moe napraviti i daktiloskopsku obradu, ali mislim da nee mnogo koristiti. Ali, inspektore Baniu zinuo je preneraeno. Vi imate lijepo iskustvo u ovoj struci. Neetemi valjda kazati kako vjerujete u ozbiljnost ovog blesavog kolanog pisma! Ucjena! Boe dragi, panikad se jo nismo suoili s otmicom i ucjenom. To je maslo nekakve nezrele budale koja ivi u svi-jetu amerikih filmova i tupavih krimia... Ima pravo, Stipetiu! Sva je prilika da se radi o neukusnoj ali, osim ako... Da, sve dok postojitaj osim ako, mi moramo poduzeti odgovarajue korake. U vlastitoj praksi nismo se sretali s ovak-vim otmicama i ucjenama. Ali moram te upozoriti da se isto tako nismo susretali ni s otmicama avi-ona. Sve do lani. to bi ti uradio da si se naao u onom JAT-ovom avionu koji se prisilno spustio uNikoziji? Sigurno bi rekao: Ljudi, mirujte! To je zafrkancija! Otmice zrakoplova ne pripadaju naojkriminalistikoj praksi!Pogledao me oima punim nevjerice. Presavio je Sportske novosti i spremio ih u ladicu. Pri-tom je zatresao stol tako da su se kockice leda u bokalu zanjihale. Obradi pismo nastavih, ne doputajui mu da predahne. I pobrini se za sve ostale odgovara-jue mjere. Bilo bi dobro da ostavi nekoga u blizini Guteine kue. Pobrinite se da uhvatite sve tele-fonske pozive i sline stvari... Sm si rekao da nemamo iskustva s otmicama i ucjenama, pa onda ne-mamo ni rutinskih taktikih postupaka. Radi po vlastitoj pameti i domiljatosti.Kiselo se nasmijao i uzeo kuvertu sa stola. Znao sam da me blago prezire i da bi je najradije iz-guvao i bacio u koaru za otpatke. Ali ja sam mu bio pretpostavljeni, tako da nije imao drugog izbo-ra doli postupiti po mojim uputama.Vratio sam se u svoju sobu u kojoj nije bilo ni hladovine, ni lakoga propuha, ni bokala s kocki-cama leda. Uzeo sam telefonsku slualicu, toplu od sunevih zraka, i okrenuo nekoliko brojeva. Do-bio sam servis za popravak Lebruncovih plinskih izmiljotina. Cvrkutavi enski glas objasnio mi jeda moram nazvati sutra jer je ef smjene otiao na gablec s kojega se vie nee vratiti. Potom sam sezadubio u telefonski imenik traei broj Astrine kole. Centara usmjerenog obrazovanja bilo je malimilijun, i pronai broj onoga koji sam traio bilo je jednako lako kao i uhititi, na primjer, depara naprotenju u Mariji Bistrici. Nakon mukotrpna traenja uspio sam se dokopati traenog broja i poslijenekolikopokuajadobititajnitvosrednjokolskogcentrauMlinarskojulici.Zatraiosamadresurazrednika uenice Astre Gutee. Neljubazni glas kolske tajnice rekao mi je da taj podatak mogu do-biti tek za tri tjedna. Nakon to sam se predstavio, tajniin je glas promijenio boju pa sam ve nakonnekoliko minuta mogao u svoj notes ubiljeiti ime profesora Ivana Hopeka, sa stanom u Hercegova-koj 103.SatkasnijemojserenaultjedvapopeouzPantovak.Zakljuiosamdahripavomizadihanomautu treba ozbiljan servis i promjena dobrog dijela unutarnjih organa. Zaustavio sam se ispred masiv-ne dvokatnice izgraene vjerojatno poetkom stoljea. Od kue me dijelilo malo dvorite i bijela dr-vena ograda. Pogledao sam preko ograde i meu cvijeem spazio poveliku zelenu abu, napravljenuod betona ili nekog slinog tvrdog materijala. Podsjeala je na figure kakvima se ukraavaju nalicka-na dvorita po periferijama njemakih gradova.Pozvonio sam na vratima drugog kata. Preda mnom se stvorio mrav mladi, obuen u kupaegaice i potkoulju. Kroz otvorena vrata dopirali su jaki zvuci nekakve vrlo moderne glazbe. Vi ste profesor Ivan Hopek? Izvolite kimnuo je potvrdno glavom, pitajui se valjda tko sam i to traim. Inspektor Nikola Bani. Htio bih s vama razgovarati o uenici Astri Gutei.Otvorio je irom vrata i poveo me u sobu. Ponudio me da sjednem, a zatim je priao hi-fi liniji iiskljuio je. Priznajem da sam istog asa osjetio olakanje jer hi-fi ureaje mrzim vie od podrezanihauspuha zagrebakih fakina. Znai, neto je napravila upitao je mirno oblaei kuni kaput od izblijedjelog frotira. Nita jo nije napravila rekoh palei Marlboro. ini se da je nestala, zbrisala od kue. Otacjoj je jako zabrinut. Nadam se da ete mi moi pomoi. Htio bih doznati kakva je osoba, kako se po-naala u koli, s kim se druila...Zamislio se, uzdahnuo, a zatim sjeo na kau pokraj hrpe gramofonskih ploa. Vi ste njezin razrednik. Sigurno je dobro poznajete. Astra je od onih osoba koje nikad ne moete dobro upoznati. Povuena, zatvorena, osjetljiva,nesklona druenju bilo koje vrste. Izbjegavala je kolske ekskurzije, zajednike zabave, kolske ple-sove i veselice... Imala je valjda prijatelja u razredu? Mislim, nekoga s kim je bila prisnija. Ne ree Hopek nakon kraeg premiljanja. Koliko znam, nije se ni sa kim druila. Bila jenekavrstarunogpaeta.Izbjegavalajekolege,aonisujojsesvetiliignorirajuije.Anisnamaprofesorimanijeuspostavilanikakavkontakt.Mislimdajebilabistraidarovita,aliistodobnovrlosloena i nezadovoljna osoba. Vjeito se neto bunila, oponirala, prkosila. Zbog nekog svog razlogaodbila bi odgovarati i nije bilo te sile koja bi je natjerala da prozbori. Zbog prgave naravi skupila bipoveliku kolekciju jedinica... Profesore prekinuh ga. Zato o svojoj uenici govorite u prolom vremenu? Kako... pa vi ne znate? smete se on. Ona vie nije moja uenica. Poetkom travnja definitiv-no je napustila kolu i izgubila godinu. Moji se uenici ve pripremaju za kvalifikacijske ispite na po-jedinim fakultetima, a Astra e, valjda ujesen, ponovno u etvrti razred. Njezin otac o tome nema pojma. Nita mu nije kazala? Ne. Naime, mala je u oujku napustila kuu i poela ivjeti sama. Otac i ne sanja da je napustilakolu. Da je svratio do nas, mi bismo mu kazali ree Hopek pomalo ironino. Ali, gospodin Gu-tea nije nijedanput svojom poduzetnikom nogom prekoraio praga nae kole. On je, valjda, preza-uzetpravljenjemlovedabisedospiobrinutiokolovanjuvlastitekeri.uosamjamnogotogaotom Oskaru Gutei. To je pokvarenjak koji e sam kumovati propasti vlastita djeteta. Nije li vaa dunost da obavijestite roditelje kad im se djeca prestanu pojavljivati u koli?Prostrijelio me pogledom. Mislim da je pripadao onim mladim, nadobudnim pedagokim radni-cima, duboko uvjerenim u vlastitu prosvjetiteljsku misiju. Sluajte, inspektore Baniu, mi nismo osnovna kola koja je duna hvatati vlastite gojence pogradu i privoditi ih obveznom kolovanju. Mi smo zasnovani na dobrovoljnosti i izboru. Ako netkone eli pohaati nau nastavu, moe mirne due odustati. Pretpostavljao sam da je uenica Astra Gute-a odabrala neto drugo i svojevoljno nas napustila. Profesore rekoh mirno. Oigledno je da je Astra Gutea odabrala neto drugo, i ba samzbog toga vrlo zabrinut. Priroda vae profesije nalae vam da budete zabrinuti tek kad mala prekorai granice zakona.To to je napustila oca i kolu nije nikakvo kazneno djelo. To to je njezin otac primio anonimno pismo u kojemu je Astrina glava procijenjena poveli-kom sumom njemakih maraka, govori o tome da su prekoraene granice zakona. Ali to s vama i va-om kolom, koja je zasnovana na dobrovoljnosti i izboru, dragi moj profesore, nema nikakve vezekazaosammirno,ustaoikrenuopremaizlazu.Prosvjetniignorantukupaimgaicamanijemivie mogao pomoi.Dotrao je za mnom i zaustavio me na stubitu. Priekajte malo! Sjetio sam se neega to bi vam moglo biti od koristi. Kad je Astra napustilakolu, pretresli smo njezin sluaj na satu razredne zajednice. Neki su uenici tvrdili da su je vidjeli udrutvujednestudenticelikovneakademije.DovelisutouvezusAstrinomsklonostipremaslikar-stvu. Naime, bila je najbolja crtaica na koli i izraivala je ogledne karte za bioloki kabinet... Sjeate li se kako se zove ta studentica akademije?Zastao je kako bi razmislio. To je neko vrlo kratko ime. Lea? Fea? Tea? Upravo tako. Zove se Tea. Moda biste mogli pronai Teu... Hvala vam, profesore rekoh okrenuvi mu lea. Ostavljam vas vaoj hi-fi liniji. Doznate lineto o svojoj bivoj uenici, nadam se da ete mi javiti. Jasno, to nije obligacija poput osnovnokol-ske, nego stvar vlastitog izbora i savjesti.Sjurio sam se niz stubite prije no to se uspio pribrati i uskoio u svoju plavu etvorku. Uisti-nu, za jednog inspektora operativca imao sam krajnje traljavo i neprikladno vozilo.Naveer sam potrpao u plastinu torbu ovei runik, sapun, ampon i istu odjeu, sjeo u auto iodvezao se na Klanji do svog starog prijatelja Miljenka Bukovana. Mika je bio moj vrnjak, drugjo iz prvokolskih dana. Zavrio je studij povijesti umjetnosti i posvetio se likovnoj kritici. Pisao jebriljantne eseje i proricali su mu sjajnu budunost. No njegovo elitno graansko podrijetlo i sklonosttradicionalnim vrijednostima veoma su ga brzo uinili krajnje nesklonim razliitim modernistikimfolirancijama.Izgubioseuraznoraznimapstraktnimikonografijama,konceptualnimdosjetkamaidrugim avangardnim bedastoama, tako da je pobjegao od likovne kritike kao vrag od tamjana. Pre-ma modernoj likovnoj situaciji u Hrvatskoj zadrao je trajan prezir i duboko gnuanje. Njegova enaRajka bila je stomatoloka tehniarka i zaraivala je pravo malo bogatstvo na protezama i mostovimaizraenim u fuu, tako da se Mika mogao posvetiti raznim nekorisnim hobijima. Uzgajao je akvarij-ske ribice sve dok ih nije potamanio novom smjesom biljnih proteina koju je sam smislio. Zatim sezdunobacionanautikusamogradnjuikonstruiraoprvuzagrebakujahtuodarmiranogbetona,koja jo i danas lei na dnu jezera ie u Velikoj Gorici. Potom je preao na uzgoj kunia koje je tre-bao lifrati za trite. Uzgojio ih je oko dvjesto, ali su mu se tako dopali da ih nije imao srca izruitipohlepnommesoderskomtritu.Kaudasukuniiskonaliprirodnomsmrudoivjevidubokuzeju starost.Uope, Mika i Rajka bili su vrlo udan par, dva zagriljiva i namrgoena mizantropa kojima jesveilonaivce.PrijateljisuihinternozvaliWaldorfiStatler,premadvojicicinikaizMuppettShowa. Stigao nam je slamnati udovac rekla je Rajka, otvarajui mi vrata. U ruci je drala karte zapasijans, a u ustima joj se dimila poludogorjela cigareta. Kako zna da su Lidija i Nika otile na more? Lidija mi je poslijepodne telefonirala. Pretpostavljala je da e doi do nas, pa me zamolila dati kaem kako su sretno stigle. Da, da promrmljao sam mrzovoljno, razumijevajui u cijelosti Lidijin postupak. Bio je po-sve u skladu s naim potpuno zamrznutim odnosima. Neto nije u redu? viknuo je Mika iz kuhinje. Mogla je i tebi javiti. Pa, boga mu, ima tele-fon! Nisam bio kod kue slagah. Nadao sam se da Mika i Rajka ne slute da je moj odnos s Lidi-jom u alosnim ruevinama. Nikad dosad tako blizu razvodu. Svratio sam da se okupam. Prokleti bojler opet je krepao rekoh, odlaui torbu s runikom irubljem.Sad je i Mika iziao iz kuhinje i stao nasred hodnika. Stari moj, to je sve sraunano. Rade ih tako da se stalno kvare. To ti je zavjera proizvoaa iservisera. Proizvoai rade bofl da bi serviseri zaraivali. A serviseri ti na koncu tako sprkaju stvarda mora kupiti novu i tako omoguiti zaradu proizvoau. Daj, ne filozofiraj! prekori ga Rajka. Radije pripazi da ti ne pregore palainke. Eno, Niko-la, kupaonica ti je prazna pa uivaj. uj, zato nisi i ti otiao na more? upita Mika. Imam posla otpovrnuh, vadei runik iz torbe. Kakvog posla? Otmica i ucjena.Tibokca!funeon.Izkuhinjeseveirioblagidimnagorjelepalainke.Akogasitooteo?Bedak!promrmljaRajka,rasipajuipepeosdogorjelecigaretepopodu.Totijenjegovhumor. Pozorite u kui!3.KADSEIS TRA NIPOS LO VINETE ME LJEnavrstiminjenicama,obinosesastojeodnizarazgovora,topomalo podsjea na pipkanje u mraku. Gotovo bi se moglo kazati da je takva istraga organiziran i us-mjeren sustav traeva. Jedan od nezaobilaznih razgovora u tom sustavu, smatrao sam, bio je razgo-vor s Borisom Pajnom, dekom osamnaestogodinje Astre Gutee.Zaustavio sam auto na Zvijezdi i ostavio ga na odvojku za Mirogoj. Preao sam polako tramvaj-skupruguinakioskukupioMarlboroijutronjenovine.Satnavisokomstupupokazivaojeosamsati. Morao sam posjetiti Pajnove i pitao sam se inim li to prerano ili prekasno. Izvadio sam iz unu-tarnjeg depa sakoa notes i jo jedanput provjerio adresu, a zatim krenuo prema staroj etverokatnici.Uspinjao sam se prljavim stubitem, da bi se nakon minutu, dvije zaustavio na etvrtom katu, ispredloeodravanihvrataskojihjeotpadalapolitura.Ispodneistepijunkebilajeprikucanametalnaploica s natpisom Ladislav Pajn.Osvrnuo sam se i mogao vidjeti da su svi zidovi iarani grafitima, uglavnom pornografskima.Vrata je otvorila niska ena u tamnocrvenoj kunoj haljini. Nosila je naoale jeftinih okvira i po-malo neurednu punu, i mogla je imati malo vie od pedeset godina. Trebao bih Borisa Pajna rekoh tiho, nakaljavi se pritom. Nema ga kod kue odvratila je zurei u mene. Izvadio sam svoju slubenu iskaznicu i gurnuoje pred njezine debele cvikere. Inspektor Bani predstavih se.Vidio sam da je shvatila tko sam i to sam, i da ju je to zbunilo. Boe dragi, zar je Boris neto uinio? Nadajmo se da nije. Hoete li me pustiti u stan da popriam s njim? Zapravo, nema ga kod kue zbuni se ena. Otiao je rano ujutro na bazen na Svetice. Mogao bih porazgovarati i s vama.Slegnulajeramenimaiuvelameustankojijebiopretrpangomilomstarogineuglednogna-mjetaja. Prostor je odisao vlagom i siromatvom; otprve se vidjelo da Pajnove ivot ve due vrije-me ne mazi. Uli smo u malu kuhinju, iju su minijaturnost jo vie naglaavala dva prevelika i vjero-jatnosuvinakuhinjskaormara.Naprljavomplinskomtednjakukuhalosenetotojestranoza-udaralo. Fileki objasnila mi je gospoa Pajn. Ladislav i Boris luduju za njima. Inspektore, jeste li zakavicu?Odmahnuo sam glavom, sjeo na drveni stolac bez naslona i zapalio cigaretu. Neu vas dugo gnjaviti umirio sam je. Zanima me nekoliko stvari. Prvo, poznajete li stano-vitu djevojku koja se zove Astra Gutea? Poznajem smrkne se ona. Bila je djevojka mog sina. Kamo sree da je nikad nije upoznao! Znai, vie nije Borisova djevojka. Ostavila ga je prije pet mjeseci. Izgustirala ga je... Dakle, ostavila ga je negdje u oujku pokuah usporediti podatke. Otprilike u ono vrijemekada je napustila oevu kuu? Da potvrdi ena, pokuavajui obuzdati usnicu koja je lako podrhtavala. To je bio straanokzamogsina.Izgledadajebiodouijuzaljubljenuturazmaenuguicu.Govorilasammu:Borise,tisistudentstrojarstva,tiebitigospodininenjer,zaboravituklinkuinaisebinekogaboljeg, ozbiljnijeg, prikladnijeg! Ali, nije pomagalo. Moj se sin povukao u sebe, gotovo prestao jes-ti, izlaziti iz kue... Kao da ga vie nita nije zanimalo. Je li Astra zalazila u vau kuu? Nekoliko puta. Boris je to izbjegavao. Mislim da se pomalo stidio to mu je djevojka tako ud-na. udna?Pada.Stalnojeutjela.Pokualasamuspostavitisnjomnormalanljudskikontakt,aliseonatome opirala. utjela je i nastojala im prije zbrisati. Ne sjeam se da sam joj uope ula glas. I kako je va Boris prebolio taj rastanak?Zautjela je, pokrila lice rukama i uzdahnula. Strano! Bilo je to strano! Ne volim se ni prisjeati. Mislim da je uspio saznati kamo je prese-lila, pa je poeo odlaziti k njoj... Pretpostavljam da ju je molio da mu se vrati. A onda, prije dva mje-seca, dogodilo se i to... to se dogodilo, gospoo Pajn? upitah ne krijui znatielju.Ona pouti, pa drhtavim, nesigurnim glasom nastavi: Uzeo je oeve tablete i progutao kutiju spede i dvije kutije apaurina. To je smrtonosna doza.Glas joj je bio na rubu plaa. Navrijeme sam shvatila to se dogodilo i nazvala hitnu pomo. Odvezli su ga u bolnicu i jedvaspasili.OstaojenaRebrupet,estdana.Izamislite,tabezobraznicausudilaseposjetitiga...Kaodajoj nije bilo dosta. Posjetila ga je u bolnici? Zapravo ne. Namjeravala je... Nasreu, Ladislav i ja smo se ba u to vrijeme nalazili ispred ula-za,takodasmojeuspjelisprijeiti.Ladislavsestranouzrujao,poeojevikati,akseikamenomnabacio na nju. To je moda bilo grubo, ali je koristilo. Balavica se uplaila i pobjegla. Ladislav je, pretpostavljam, va mu? Da. Moj mu i Borisov otac. Nasreu, kad je Boris doao iz bolnice, sve se promijenilo. Opo-ravio se, poeo je jesti, uiti i zanimati se stvarima kojima se i prije zanimao. Mislim da otada nije vi-dio Astru. Sigurni ste? Ne znam na to ciljate zbuni se Borisova majka. elite li kazati da ju je i poslije viao? Nita ne elim kazati. Samo, Astra je prije dva tjedna svratila do oca i rekla mu da odlazi s Bo-risom na more... Pa to je suludo! prasnu ona. Boris se nije micao iz Zagreba. Ne, to je obina la te bestidni-ce!Neznamemujojto,alivasuvjeravamdaBorisnijeodlazionamore.Pa,odaklenamparezato!? Inspektore, zato ste uope doli? Nemojte nas uznemirivati! Mi elimo spasiti naeg sina od te... Ne brinite se rekoh mirno, palei drugu cigaretu. Ja ne radim na tome da va sin ponovno sretne Astru. Ja zapravo radim na njezinu ponovnomsusretu s ocem. Astra je, naime nestala!Vidio sam kako joj se licem razlio izraz zadovoljstva. Bila je jedina osoba koju je Astrin nesta-nak mogao obradovati. Jasno, samo zbog toga to je s tim nestankom mogunost da e njezin sin po-novno pasti pod utjecaj te gotovo maloljetne femme fatale bila znatno smanjena. Jako se bojite za sina? primijetih, pomalo iznerviran njezinim zloestim smijekom. Ne samo za sina dometne ona. Dogodi li se neto Borisu, stradat e i moj mu... Moram priznati da mi nije jasno. Vidite, moj je mu bolesno vezan za sina. No da biste to razumjeli, moram vam ispriati sve odpoetka. Prije Borisa imali smo sina koji je umro u treoj godini od meningitisa. Ladislava je uasnopogodiladjetetovasmrt.KadseBorisrodio,poeoseuasnoplaitidamuidrugogsinanesnaeista sudbina. Njegov strah i zabrinutost ubrzo su poeli poprimati nenormalne razmjere. Brinuo se istrepio danju i nou. Kad bi se mali prehladio, znao bi prosjediti itavu no uz njegov kreveti oslu-kujui die li. Kada je imao pet godina, Boris je otrovao eludac pa je prevezen u djeju bolnicu uKlaievoj. Ladislav je cijelu no proveo ispred bolnike zgrade buljei u prozor Borisove sobe. Po-kuala sam mu pomoi uvjeravajui ga kako je njegov strah pretjeran i kako...Pokrilajelicerukamaizaplakala.Priznajem,bilomijestranoneugodno,ipoeliosamimprije otii.Sveto,svatastrahovanja,slomilasumuivce.KadjeBoriszasvojsedmiroendanpaosastolice i slomio kljunu kost, odvela sam Ladislava prvi put u umobolnicu Vrape, gdje je ostao dvamjeseca. Nakon toga vraao se tamo pet ili est puta. I sada je, takav kakav je, osjetljiv poput granicekoju najmanji vjetri moe slomiti. ime se zapravo bavi va mu? Gdje je radio? Radio je u Martievoj, u servisu za bicikle. Prije desetak godina upuen je u prijevremenu mi-rovinu.Zbogzdravstvenihrazloga,naravno!Noodtogposlaostalamujeljubavpremabiciklima.Uzme vam tako bicikl, ode od kue i vozi se naokolo satima. To strano dobro djeluje na njega. Vra-a se redovito smiren, io i zadovoljan. Evo, i sada je vani. Vozi se tu negdje po estinama, Mlinovi-ma, Graanima, ili tko zna gdje. Kako je podnio Borisov pokuaj samoubojstva? Ah, nemojte ni pitati! odmahne gospoa Pajn rukom. Gotovo je poludio. Znate, od samogpoetka bio je pomalo ljubomoran na Astru, a kad se Boris otrovao, poeo je govoriti o njoj kao ozmijiotrovnici.KljukalasamganjegovimsedativimaiuspjelaganekakospasitiodlaskauVrape.Prava je srea to sad nije kod kue. Ovaj bi ga razgovor izbacio iz ravnotee. Pred njim se Astra nesmije ni spomenuti.Rekavi to, ustala je i sklonila lonac s filekima sa tednjaka. Potom je otvorila hladnjak i izvadilasveanj perina. Uinilo mi se da osim tog perina u hladnjaku nije bilo niega drugog. Ustao sam odstola i krenuo polako prema izlazu, nadajui se da u ovaj dom vie neu morati zalaziti. Morao sampotovati njihov labilni mir i potedjeti im patera familiasa od novih izleta u Vrape. Sitna Borisovamajka tapkala je za mnom i zveckala kljuevima stana. Izlazei, primijetih da su vrata zatiena s eti-ri brave. Shvatila je moje uenje, nasmijala se i kazala: Ladislav ih je postavio radi Borisove sigurnosti. Nikako ga nisam mogla odgovoriti. to ete!Vratio sam se do auta, otkljuao ga i zavalio se u sjedalo. Taj neugodni razgovor dao mi je samojednu pouzdanu informaciju. Astra Gutea nije otila na more s Borisom Pajnom. No i taj je podatakimao jako relativnu vrijednost. Jer, moda Astra Gutea nije uope ni otila na more. To prije to jeotmiarevo pismo nosilo zagrebaki ig!OtvoriosamVeernjakiprelistaoprvestranice.Svinaslovizaklinjalisuseustabilizacijskoponaanje, a krcati Jadran znaio je zapravo borbu za turistiku etvu. Na stranici Malog oglasnika,pod rubrikom Razno, pronaao sam oglas o kupnji predratnih crikvenikih razglednica. Znai, Gute-a je povukao svoj prvi potez. Sad treba ekati dva, tri dana i sve e se razjasniti. Priznajem, pomalosam prieljkivao pravu otmicu i ucjenu, jer sam se bojao da e me neija neukusna ala samo izloitipodsmijehu kolega.PolasatakasnijevesamtumaraougodnomranimihladnimhodnicimaLikovneakademije,koja je bila tiha i prazna kao da je njome protutnjala bubonika kuga ili kakva druga grozna epidemi-ja.Utajnitvunijebilonitragaivimstvorovima,dekanovasobabilajezakljuana,auvelikom,praznom atelijeru zujalo je nekoliko crnih, debelih muhetina. I kad sam ve htio otii, preda mnom sestvorio mrav, koat pedesetogodinjak, vrlo muevnog lica i pepeljaste kose. Imao je ivahne sme-e oi i tanke usne. A tko ste vi? upita me, pa mi se zagleda u lice. Nisam vas nikada vidio ovdje. Koga traite? Zapravo nikoga odreenog. Trebao bih samo adresu jedne studentice. Recite meni! Ja sam profesor. Sigurno ste uli za mene. Zovem se Lav Konjevod.Imao je sasvim neobino ime i prezime. Ba sam zbog toga bio siguran da nikada nisam uo zanjega. Takvo zooloko prezime i ime zacijelo bih upamtio. Da, da, ui vas ne varaju! Lav Konjevod! Slikar Lav Konjevod! Eto, vidite, i Lav Konjevod jeovjekkaoisvidrugi.Visigurnonistejedanodonihkojipoznateumjetnikedrieterinimbiimakoja lebde naokolo. Svi smo mi karnalni stvorovi sastavljeni od plua, srca, bubrega, iznutrice...Osjetih blagi stid. Po svemu sudei, bio je neki poznat i vaan slikar, a ja nikad nisam uo za nje-ga. Znao sam imena svih ilikih vercera satovima, a za Lava Konjevoda nisam uo. Doao sam ovamo... ueprtljah se, ali me on prekine.Nistedoliovamo,negostedoliuhram!Uhramukojemujaimojekolegeupuujemomlade,senzibilnedueuboanstvenaitajnaumijeaslikanja.Dragigospodine,dolisteuhrammuza!Tek tad sam zamijetio da zaudara na alkohol. Odluio sam osloboditi se kompleksa vlastite ne-upuenosti u hramu muza i prijei na stvar. Ja sam inspektor Nikola Bani i doao sam slubeno, po sasvim konkretnom zadatku. Zanimame postoji li na vaoj akademiji studentica po imenu Tea?Uozbiljio se i smrknuo. Premda pripit, zacijelo je dobro znao da su inspektori sasvim imuni nahramove muza i sline estetike folirancije. Oho, vi ste drug policajac! Pardon, pardon! Sad mi je sve jasno. Sad znam da za jednog LavaKonjevoda niste mogli ni uti... Kako ne bih uo prekinem ga. Ne samo da sam uo, nego, dapae, u svojoj radnoj sobi dr-im vaa dva najpoznatija goblena. Zalazak sunca i Djevojicu s lutnjom, oba po Wiehleru.Poizioje.Pomisliosamdaeskoitinamene.Zatraiojedamuselegitimiram,jerbeztoganeesamnomprozboritinirijei.Nabiosammuslubenuiskaznicupodnosiponoviozbogegasam doao. Na akademiji imamo samo jednu Teu. Zove se Tea Sever i studentica je tree godine. Moete li otii u tajnitvo i pronai njezinu adresu? Takve stvari valjda drite u hramu? Nije potrebno zakrgue zubima Konjevod. Znam Teinu adresu. Oho, poznajete je? Pa jasno! Poznajem svoje studente. Vodnikova pet. Molim? Kaem, stanuje u Vodnikovoj pet. To je jedna antipatina i samosvjesna feministkinja koja ui-va u trosobnom stanu, brinui se usput za razne beskunice slinoga duhovnog profila. Ne volite je, izgleda? Ne volim uzdahne on. Ali ipak je silno nadarena. Ima nevjerojatan senzibilitet za organiza-ciju koloristikog prostora. Znate, ikonika struktura njezinih... Vie bi me zanimalo kada biste mi kazali neto o tim njezinim beskunicama.Strogo me pogledao, poutio na as, a zatim nastavio: Pa, tako... ima povelik stan pa zna ustupiti sobu siromanim studenticama koje nemaju kamo...Eto, mislim da sada kod nje stanuje Stela, njezina kolegica, takoer moja studentica. To vam je nekasirota iz unutranjosti. Nema ni koliko je crno pod noktom. A Astra? Kakva Astra? zaudi se profesor Konjevod.AstraGutea.uosamdakodnjestanujeAstraGutea,srednjokolka,posvemusudeijojedna aspirantica na va hram tajnih slikarskih vjetina.Izvukao sam iz depa Astrinu sliku i pruio mu je. Pogledao ju je letimino, a potom zanijekaoglavom. Nemam pojma. Nikad nisam uo za tu ensku. Uostalom, tko e znati!? Kroz Tein stan prolazisva sila svijeta. To vam je neka mjeavina kolodvora i ferijalnog hotela. Sluajte, inspektore, dao samvam adresu. Otiite tamo i provjerite sve to vas zanima. Bit e vam lijepo.Netko mi je rekao da se feministkinje i policija jako dobro slau... Imate neki vic u vezi s tim? upitah strogo.Podigao je pogled i promotrio me od glave do pete. Pretpostavljao sam da u pripremi ima do-sjetku ili vic, ali da ni sam nije siguran u onu tanku liniju koja dijeli kanjive viceve od nekanjivih.Zbunila ga je moja hinjena strogost i zbog toga je odustao, promumljavi neto i udaljivi se premajednom od pokrajnjih kabineta.4.RANO UJU TRO UAO SAM U KU PA ONI CU i, zaboravivi da je bojler otkazao, pokuao se istuirati. Jasno, mo-raosamtouraditihladnomvodom,tomiuopenijebilougodno.Drhtureiodhladnoe,nazvaosam ovlateni Lebruncov servis, koji je nosio zvuno ime Techno. Imao sam sreu te sam uspio dobi-tijednogodserviserakojijepribiljeiomojuadresuobeavidaedoizadanilidva.Ohrabrenspoznajomdaunajkasnijezadvadanaponovnoimatitopluvodu,krenuosamnaposao.Parkiraosam auto u Ulici 8. maja, kupio na oblinjem kiosku novine i cigarete, a zatim pourio do Stipetia.Stipeti je djelovao strano iscrpljeno. Glavu je jedva drao na ramenu, a oi su mu bile crvene iokruene tamnim podonjacima, najboljim znacima nespavanja. Bio je rtva losangeleske Olimpija-de. Gledajui none i ranojutarnje prijenose, potpuno si je upropastio bioritam.Onda,kakvisurezultati?upitaosam,sputajuiseuudobnifotelj.Uistinujeimaonajboljifotelj na itavom odjelu. Dosta slabi kazao je umornim glasom. Nedostaju Rusi i Istoni Nijemci, tako da Amerikan-ci nemaju prave motive. Rezultati su tako slabi da ti se uini kako se radi o Univerzijadi, a ne o Olim-pijadi... Nisam mislio na to. Nego? Na pismo. Aha pribere se Stipeti, pa rastvori fascikl koji je leao na stolu zatrpan gomilom sportskihnovina. I to je dosta slabo. Na kuverti i papiru razabire se pet ili est razliitih otisaka prstiju. To jepotpuno razumljivo. Tko zna gdje se sve povlaila prije no to je poslana. Ljepilo?Obinokarbofiksljepilo.Upotrebljavaseumilijunstrukaiposlova.Stimetenajmanjena-praviti. A slova? Nismo mogli zakljuiti odakle su izrezana. Papir je fini kunstdruck i ne odgovara nijednoj do-maojreviji.Modasuizvaenaizkakvestrunepublikacije,kataloga,skupeknjige...Jedinotojesigurno jest to da su izrezana iz domae tiskovine. Jasno, zbog dijakritikih znakova. Dijakritikih znakova? Da, to su vam , , ... Inspektore, zanima li vas moda kojim su tipom kara izrezana? Ne zezaj se! I upamti: eli li postati dobar kriminalist, mora shvatiti da nijedan podatak nijenevaan. Sve moe biti od nekakve koristi. Jesi li postavio ovjeka u blizini Guteine kue? Jesam. Je li neto primijetio?Jest.Primijetiojenetovrlozanimljivo.Vaaotetacuricaspunkerskimgnijezdomnaglavirano ujutro sretno se vratila s mora. Navodno je lijepo pocrnjela. Pa to znai... zaustih. To znai, dragi moj inspektore, da ste popuili foru. Nasjeli ste na zajebanciju nekog vicmahe-ra.Bilobidobrodagapronaeteiutuvitemuuglavukakosesjednimiskusniminspektoromnesmije zafrkavati na tako bezobziran nain. Stipetiu! rekoh strogo. Ni ti se ne smije s jednim iskusnim inspektorom zafrkavati na ta-kav nain. Utuvi si u glavu naela subordinacije. Boga mu, ja sam tvoj pretpostavljeni! U redu, efe! I molim te dometnuh uzmi koji tjedan odmora dok ne zavri Olimpijada. Posveti se ekranui prouavanju rezultata, a na otmicu i ucjenu zaboravi! elite li kazati da me molite da o tome ne priam po odjelu? elim kazati da ti nareujem da o tome ne pria po odjelu!Nasmijao se nekako dvosmisleno, kimnuo potvrdno glavom i zadubio se u Sportske novosti. I ne zaboravi dometnuh, naputajui ga neto tu ne tima.Podignuo je glavu i upitno me pogledao. Jasno, za njega je itav sluaj ve bio adaktirana bedas-toa. Prsten objasnih mu. U pismu je bio Astrin prsten!Ostaviosamgazatrpanognovinama,spustiosenaulicuiuoblinjemkafiupopiodvostrukucrnukavu.Osloniosamseovisokipultikrozsmeestaklopromatraoprolaznikeulakojljetnojodjei.Ponovnoebitinesnosnovrue,pomislih,osjeajuikapiznojanaelu.Skinuosamsakoinaruio hladnu Coca-Colu. Bio sam ljut na sebe sama. Nekakav unutarnji glas nagovorio me da pri-damvanostprokletompismuitakosamneopreznoprogutaomamacneijeglupeale.Umislimasam ve vidio Stipetia kako juri odjelom i pria naokolo o tome kako se Bani krvavo preao. ud-no, premda su otmica i ucjena sretno zavrile, bio sam sve nemirniji i uzrujaniji.Vratio sam se do parkiranog automobila i krenuo prema Mlinovima. Tramvajske tranice u uliciMoe Pijade blijetale su pod jakim suncem, a u mekom asfaltu nazirao se trag tekog teretnog vozi-la. Pritisnuo sam konicu i auto se uz neugodnu kripu guma zaustavio ispred Guteine kue. Ti Boga, kako koite! Vi izgleda nemate pojma da su gume danas prava rijetkost! dobacio mije sluajni prolaznik u kratkim hlaama, coknuvi pritom jezikom.Pljucnuo sam kroza zube i pourio prema Guteinu ulazu. Zatekao sam ga kako sjedi ispred vra-ta, zavaljen u bijeli plastini fotelj i s bocom piva u ruci. Inspektore! skoio je im me spazio. Sve je dobro zavrilo! Vai su vam valjda kazali! Kako se to dogodilo? Pa, ne znam ni sam rairio je nemono ruke. Dola je rano ujutro. Nema pojma ni o emu,najmanje o ucjenjivakom pismu. I sama se udi. Ali nema veze! Glavno da joj se nita nije dogodilo.Kazala je da se vratila kui... To je oigledno. Ne. Shvaate, kazala je da se definitivno vratila, da e ivjeti ovdje.Obrisao sam znoj s ela. On je stajao s bocom piva u hladu, a po meni je prilo ljetno sunce. Vi-djevi da se znojim, pozvao me unutra. Uli smo u hladan hodnik kojim je pirkao laki propuh. Htio bih razgovarati s njom. Svakako! Odmah emo... Htio bih razgovarati s Astrom nasamo.Malko je zastao, kao da mu nije pravo, a potom je kimnuo glavom i pokazao mi prema kraju du-gog hodnika. Tamo vam je izlaz u vrt. Suna se. Molim vas, budite blagi i strpljivi, djeluje mi pomalo upla-eno. Kazao sam joj za pismo i mislim da ju je to uzbudilo.Poaosamunaznaenomsmjeruiuskorosenaaouvrtu,zapravomanjemvonjaku,zasae-nom na kosoj padini obrasloj travom. Izmeu dva oraha bila je razapeta mrea za ljuljanje, a u mreije leala lijepo graena djevojka preplanule koe. Nosila je dvodijelni kostim crvene boje, tamne na-oale s bijelim okvirom i djelovala je prilino zrelo za osamnaestogodinjakinju. Priao sam blie iprimijetiodanaglavistvarnoimaonomodernistikoudonaliknaraupanognijezdo.Nekolikopramenova bilo je sasvim zeleno. Stao sam pokraj nje, a ona se i dalje mirno sunala, i ne primjeu-jui me. Promatrao sam je, pitajui se to li je sve proivjela i u kakve se ve nevolje uvalila. utiosam blagu neugodu i zabrinutost jer sam i sm bio otac. Astra kazao sam tiho, pazei da je ne uplaim.Pogledala je mirno, podigla malo velike tamne naoale i uzdahnula. Vidio sam da joj nije dragoto sam je omeo u ljenarenju. Tko ste vi? Inspektor Bani. Nikola Bani. Ah, vi ste valjda onaj drot o kojemu je govorio moj stari.Nakaljao sam se, stavio ruku u dep i oslonio se o debelo stablo oraha. Ja sam drot, ti si freak, a tvoj stari je fosil ili grob... Ostavimo se nadimaka i ozbiljno porazgo-varajmo. Ti zacijelo zna to se ovdje dogodilo dok si bila na moru.Znamodvratilajeprekovolje.Starimijepriaootomblesavompismu.Kakostesamomogli popuiti takvu idiotariju? Ne slui vam to na ast, inspektore. Stari je poznati hlebinac, ali vi stestari vuk... niste smjeli nasjesti... U pismu je tvoj prsten. Bio je. Ba je dobro to je opet tu. Vrijedi bar dvije milje. Izgubila sam ga prije tri mjeseca. Gdje si ga izgubila? Sluajte, inspektore, ja nisam opatica iji se ivot odvija u dva interijera. Tko zna gdje sam gaizgubila. Milijun je mjesta u konkurenciji. Dobro, Astra rekoh mirno, izvukoh cigaretu i ovlaih je jezikom a gdje se to odvijao tvojivot? Mislim, od oujka naovamo. Neete me ponuditi?Dobacih joj paketi Maribora. Ona izvadi cigaretu i nagne se kako bih joj pripalio. Pravite se naivni ree otpuhnuvi nekoliko dimova. Pretpostavljam da ste njukali naokoloi uspjeli doznati gdje sam se skrivala. Doznao sam za Teu Sever. Eto, vidite da sam u pravu. ivjela sam s Teom Sever i Stelom Grmi. Obje su divne prijatelji-ce i darovite slikarice. Studiraju na likovnoj akademiji. Kako to da si odluila ostaviti dom i otii...? Inspektore ree pomalo ljutito vi ste valjda dolutali u Zagreb iz pasivnih krajeva gdje je ro-diteljski dom svetinja. Mora da u srcu jo uvijek nosite sliku rodnog ognjita i miris toplih ganaca smlijekom. Inae mi ne biste postavili tako aavo pitanje.Zagledaosamsepremaogradikojomjezavravaovrt.Bilajenapravljenaodvisokemetalnemreenaijemjevrhubilarazapetabodljikavaica.StariGuteadobrojezatitiosvojihnekolikovoaka. Prvi put sam pobjegao od kue kada sam imao etrnaest godina rekoh tiho. Valjda u partizane primijeti ona posve ironino. Vama bi pristajala takva pria. Ne nasmijah se. Nisam tako star. Bilo je to negdje poetkom ezdesetih. Mislili smo zbrisatipreko granice, ali su nas u Sloveniji ukebali. Prijeite na stvar zbog koje ste ovdje.Pokazivala je nesnoljivost od koje sam se jeio. Za nju sam bio starkelja i drot, i to je prijeilobilo kakav normalniji razgovor. Pada li ti na pamet tko bi mogao napisati ono pismo? Ne. Ima li moda prijatelja koji vole zbijati takve ale? Nemam ba prijatelja. Ni takvih, ni onih drugaijih. Zato si napustila kolu? ini mi se da tvoj otac nema pojma o tome.Pogledala me vano, a zatim sasvim tiho prozborila: Bilo bi dobro da i ne sazna. Neete mu otkucati? Zautio sam pravei se da razmiljam. Otpuh-nuo sam koluti dima, koji je vrlo brzo unitio lak povjetarac. Ne moram mu kazati rekoh leerno. Pokae li malo vie volje za razgovor.Napustilasamkolu,jermenijeninajmanjezanimala.kolesukasarnezazaglupljivanjeitancanje dobrih podanika. Ako te kola ne zanima, to te onda zanima? Slikarstvo. Dobro, zanima te slikarstvo. Ali eli li se upisati na likovnu akademiju, mora zavriti srednjukolu. Tko se eli upisati na likovnu akademiju!? odbrusila je ljutito i podignula se na lakte. Takoneto mi ne pada na pamet! Slikarstvo nije bravarski zanat, da bi se moglo nauiti u koli. Jedina mo-gua umjetnika kola je pravi umjetniki, boemski ivot u nekoj od metropola likovne umjetnosti. UParizu,naprimjer.Budemliikaduilaslikati,uraditutonaMontmartreuiMontparnasseu.Tamojopostojionotosezoveslikarskiambijent,umjetnikiivotiartistikiduh.Ali,vitakonetonemoete ni pojmiti... Da, ja sam drot rekoh ironino. Dobro, Astra, bila si na moru. Gdje?Pogledala me radoznalo, poluotvorenih oi. Sunce joj je tuklo u lice. Svuda pomalo. Potucala sam se naokolo s vreom za spavanje. Mladi to rade. Vi to niste inili?Ne.Jasamgeneracijasindikalnihodmaralita.Tadasenamoreiloprekotucetaispunjenihformulara i dobre veze. Kupanje na zvidaljku i kruh i pekmez za marendu...Nasmijala se. Ocu si kazala da na more ide s Borisom. Dakle, i za Borisa znate! Inspektore, vi ste proakali moj privatni ivot od vrha do dna. Sigur-no znate koja mi je krvna grupa i broj grudnjaka. Nakon onog pisma to je sasvim normalno. Ne, nisam bila s Borisom. Ocu sam slagala da bi se manje brinuo. Ti ne voli da se ljudi brinu. Zar ne? A zna li koliko su se Borisovi roditelji brinuli kada sepokuao otrovati?Podigla se i sjela, obavivi koljena rukama. Na bedrima su joj se vidjeli crveni tragovi mree nakojoj je leala.Borisjesamkrivkazalajeljutito.Ostavilasamgajerjedosadaninezanimljivtip.Beztrunke duha. ivot mu se sastoji od nacrta, knjiga, strojeva i arafa. elite li kazati da ga nisam smjelaostaviti? To to sam mu neko vrijeme bila maka, ne znai da se moram udati za njega, raati mu dje-cu i dvoriti ga pod stare dane. Budem li se ikad udala, udat u se za srodnu duu. Za slikara, primjeri-ce. Ne gnjavite me s Borisom! To teatralno trovanje njegova je privatna stvar. Pokuala si ga posjetiti u bolnici. Trenutak slabosti i glupog kajanja! Dobro je to to nisam uinila. Borisov te otac otjerao? Ah, taj stari izofrenik! Nemam vam ja sree s obitelji Pajn. Jutros kad sam doputovala i kre-nula kui naletjela sam sasvim sluajno na mladoga gospodina Pajna. Znate to mi je uradio? Zausta-vio me i bijesno mi rekao kako mu ono nisam smjela napraviti i kako e mi se krvavo osvetiti. Samoto mu pjena nije navrla na usta. Zatim me oamario tako da sam zateturala. Svinja! Inspektore, moguli ga prijaviti?Moe.Alirazmisliprije.Nevaljatektakoprijavljivatinekogatko jejouvijek zaljubljenutebe. Kada si ivjela kod Tee, Boris je navraao? Jest. Slinio je i molio me da mu se vratim. Tad mi se do kraja zgadio. Nema gore stvari od mu-karca koji slini i moli. Pa i to njegovo trovanje bapski je potez. Pravi si mukarci pucaju u glavu. Ako imaju revolver dodah, zauen okrutnou i morbidnou njezine primjedbe. I dobro,sad si se vratila ocu. Zato? Pa, svaki bijeg zavrava povratkom kazala je i namignula mi lukavo. Valjda imate enu. Si-gurno je koji put pobjegla od vas, da bi se nakon nekog vremena vratila.Zamisliosamse,spremanodustatiodovogabesciljnograzgovora.LidijaiNikabilesunamoru. Nisam znao treba li se i to tretirati kao bijeg. Jo manje sam znao hoe li nakon bijega uslijedi-ti povratak. Iznenada se zgrozih nad vlastitom situacijom. Brak mi poput stare kante puca po svim a-vovima, a ja se gnjavim s adolescentskim problemima jedne razmaene balavice.Ostavljamtedauivausuncuipovratkuuljubljeniroditeljskidom.Alinadamsedaesvremenom poeti razmiljati i da e ti pasti na pamet neto u vezi eventualnim poiljateljem onog pi-sma.Toipakmorabitinetkoizkrugatvojihpoznanika.Dosjetilise,mojtelefonskibrojdatetiotac. Fosil ima drotov broj nasmije se Astra, pa se ponovno izvali na lea.Uao sam u kuu i krenuo k izlazu, zaboravivi pritom na starog Guteu. uo sam kako me zoveuzbuenim glasom. Inspektore, doite da vam pokaem kakve sam izvrsne razglednice nabavio!Okrenuo sam se i spazio ga s podebljim snopom razglednica u lijevoj ruci. U desnoj je jo uvi-jek drao bocu piva. Kakve razglednice? Crikvenike. Predratne. Na onaj oglas javilo se bar dvadeset ljudi. Donijeli su takve krasne sta-rerazgledniceCrikvenicedanaprostonisammogaoodoljeti.Kupiosamihstotinjak.Evo,vidite,osobito su lijepe ove naknadno kolorirane.Nasmijao sam se preko volje i krenuo prema parkiranom automobilu. Sluaj otmice Astre Gute-e bio je okonan prije no to je i zapoeo. Iza njega je ostao samo moj suzdrani stid i hrpa crikve-nikih razglednica.5.SLJE DE EG SAM JU TRA NA RAD NOM STO LU pronaao pismo sastavljeno od slova izrezanih iz novina i nali-jepljenih na papir. Pisalo je:Vaa ena i ki su otete.Moete ih vidjeli ako poastite koleges tri boce akovakog rizlinga.PismojebiloneukusanpozivnasveopuzajebancijuiunjemusejasnonaziralaStipetievaruka. Zguvao sam ga i bacio u koaru s desne strane stola.Zagledaosamseutelefon.Lidijaseuopenijejavljala,kaodaekadajaprvinazovem.Imaosambrojnjezinaopatijskoghotelaimogaosamjenazvatiubilokojemtrenutku.Alipravilanaeglupe igre kojom smo potkopavali vlastiti brak nalagala su mi da ekam. Pa tko dulje izdri. Mislimda se jo uvijek nadala kako u se predomisliti, spakirati stvari i dojuriti za njom u Opatiju. Da, mis-lim da se nadala, ali mi to nije htjela kazati. Vjerojatno je ekala da sm odluim.Oko deset donijeli su mi na stol fascikl s posve nematovitim sluajem silovanja. Proitao samga preko volje i na ovitku napisao: Silovanje ne postoji u naoj kriminalistikoj praksi. Predati Stipe-tiu da obradi za tri boce akovakog rizlinga. Potpis Bani.Bio mi je pun kufer posla zbog kojeg sam, kako mi se sve vie inilo, zanemario enu i dijete tedoveo vlastiti brak do samog ruba ponora. utnuo sam nogom koaru za smee i izaao van. Odvrat-na vruina ve je zapalila asfalt. Bio sam posljednji idiot to i sm nisam otiao na more. A onda mijesinulajednazgodnaideja,idejakojusamistogtrenutkapoelioprovjeriti.Sjeosamuautovrupoput penice i krenuo prema Mlinovima. U lancu suvinih i jalovih razgovora smetnuo sam s umakariku koja je mogla povezati neke stvari u smisleni niz.Na svu sreu, Viktor Gutea, stariji brat poduzetnika Oskara, bio je sam kod kue. Kazao je kakomu je brat negdje na gradilitu, a neakinja u gradu. Pristao je na kratak razgovor i poveo me u svojusuterensku sobu.Bio je prava suprotnost svom bratu. Mrav, suhonjav, uspravna i dostojanstvena dranja. Oi sumu bile velike, irom otvorene i nemirne. Lutale su s predmeta na predmet i rijetko se dulje zadrava-le najednom objektu. Soba u kojoj je ivio bila je zapravo adaptirani dio podrumskog prostora. Zido-vi joj se nisu vidjeli od visokih stalaa ispunjenih knjigama. Nasred sobe nalazio se povelik stol pre-krivenneurednorazbacanimsvescimaiostacimahrane.Podprozoromjebiosmjetenkovanivoj-niki krevet po kojemu je bila neuredno razastrta posteljina, ne previe ista.Sjeli smo za stol. Viktor je preda me stavio bocu s rakijom i au. U boci je plivalo nekakvo tru-nje, a aa je bila puna masnih mrlja. Pokuao mi je natoiti aicu rakije, ali sam ga uspio odbiti, is-priavi se onim stereotipnim razlogom kako na poslu ne pijem. Molim vas da govorite malo glasnije jer imam problema sa sluhom rekao je, taknuo kaipr-stom uho i otiao do stalka s vodom kako bi oprao ruke. Vi ste svakako upoznati s pismom koje je dobio va brat? pogledah ga ispitivaki. Ono s otmicom? Neto mi je kazao. Ali nismo mnogo govorili. Znate, brat i ja smo dva razli-ita svijeta. Kao Mia i Aljoa Karamazovi. Ne razgovarate esto? Ne. Nemamo o emu razgovarati. Kaite, to vas zanima, jer nemam previe vremena. Dobro rekoh, prebirui ovla po knjigama to su leale na stolu. Zanima me u kakvom suodnosu va brat i njegova ki Astra? On je njezin otac, ona je njegova ki. Znam, znam. Ali postoje razliiti odnosi izmeu oeva i keri. U tome se valjda slaemo? Tako je! Brdo knjiga je napisano o tome. Kralj Lear govori gotovo iskljuivo o tome. Inspek-tore, itali ste valjda Kralja Leara!Promrmljao sam neto kao davno. Ne biste li govorili malo glasnije? kazao je i ponovno svratio do lavora da opere ruke.Poeh aliti to sam doao. Gnjavit e me svojom lektirom i ispirati ruke svakih pet minuta, a dami na kraju nita vano nee kazati. Odnos Astre i mog brata jako je lo. Jasno, zahvaljujui mom bratu. Kad ga je prije deset godi-na napustila ena, ini se da je svu mrnju prema nevjernoj eni prebacio na lea svoje keri. Maltre-tirao ju je na jedan sofisticiran nain. Kupovao joj je sve i sva, ali joj je branio da izlazi, da se drui svrnjacima, da se oblai kako eli... Nisam stekao takav dojam. Mala dosta izlazi, ak i predaleko. A oblai se originalno.Viktor se zbuni. Kao da nije oekivao da u mu protusloviti. Prije dvije godine preao je u sasvim drugu krajnost i potpuno digao ruke od Astre, prepustiv-i njezin odgoj ulici. Dobro, Oskar se prema maloj ponaa loe. A kako se ona ponaa prema njemu? On je gad, on je svinja... a Astra, Astra je zapravo biser. Znate, mala je nalik na mene. Prezirematerijalnablagostanjaiuivaustvarimakojesadrebogatstvoduha.Zaljubljenajeuslikarstvo.Voli Kulmera, Kokota, Kniefera, Kuduza...Nabrajao je slikare kao to sportski manijak Stipeti nabraja sastave pojedinih momadi. Morampriznati da mi ta imena nisu znaila nita. Imao sam kod kue dvije zagrebake vedute Antuna Matea,ali za tipove o kojima je govorio Viktor Gutea nikad nisam uo. Osobito voli Konjevoda. Dopada se i vama? Malo je premoderan, ali... Sluajte, Viktore rekoh, skreui razgovor s antipatinog i umiljenog Konjevoda vidim dao svojoj neakinji imate sasvim drugaije miljenje nego o svom bratu. Pa jasno! povisi Viktor glas i tresnu akom po stolu. Astra je samo formalno moja neaki-nja. Doivljavam je kao vlastitu ker. Jer, ona e nastaviti mojim putem, slijedei moje interese i mojepreokupacije. To to je Oskarova ki, to je ista bioloka ironija! Trebala je biti moja ki, samo da jebilo pravde i logike u prirodi. Smirite se. Ono to me najvie zanima, ono zbog ega sam doao... To je? Vidite, zanima me postoji li izmeu Astre i njezina oca nekakav konflikt, nekakva neraienastvar iz prolosti, nekakav dug u doslovnom ili prenesenom smislu, zbog kojeg bi ona... Govorite malo glasnije. Jedva vas ujem. Zbog kojeg bi ona nastavih glasnije mogla odluiti da nekako napakosti ocu... da mu uradineto zlo... da ga lii neeg... Novca, primjerice... Ne razumijem vas. Pa da ga, recimo, ucijeni... Mislite kazati da... da je Astra sama poslala ono pismo? Bi li to bilo mogue?On se podboi rukom o stol i pone prebirati po mrvicama kruha koje su leale pokraj praznekonzerve sardina. Astra ima mnogo nenaplaenih dugova kod staroga gada, ali mislim da ne bi bila kadra izvestineto tako podlo. Pa, ona je svetica. Mogu si misliti rekoh tako tiho da me nije mogao uti. A kakvih to nenaplaenih dugovaima kod oca? Neke novce? Inspektore, nemojte biti tako bukvalni. Dug pokriva mnoga i vrlo iroka znaenja. Kralj mno-go duguje Hamletu, ali mu ni novia nije duan. Shvaate?Nasmijeih se sasvim nevoljko, a on jo jedanput opere ruke. Pranje ruku bila je njegova prisil-na radnja. Nikako je nisam mogao dovesti u loginu vezu s posvemanjim neredom sobe i prljavomposteljinom. Kako vie nisam elio sluati prie o Hamletu, kralju Learu, Odiseju, Edipu, sedmoricipatuljakaidrugojpapirnatojbrani,ustaosamikrenuopremavratima.Aondasammalozastao,okrenuo se i rekao vrlo glasno, kako bih bio siguran da e me uti: Kaite mi, zato je Katarina ostavila Oskara? Bilo je to davno. Premda je bilo davno, morala je imati neki valjan razlog.Zautio je i uozbiljio se. inilo se da se ni on ba rado ne sjea tog incidenta starog deset godina. Pa, eto, ene katkad naputaju svoje mueve. itali ste Gospou Bovary?Okrenuosamseisnanozalupiovratima.Biojenagluhpatonijemogaoprotumaitikaodr-skost.GospouBovarysamsasvimsluajnoitao.Nesjeamsevienaputalitabedastadamicamua, ali se dobro sjeam da ga vara. Kad je Viktor usporedio svoju ogoricu s gospoom Bovarymora da je to uinio samo zbog toga. Zbog varanja, zbog preljuba...Na posao se vie nisam vraao. Otiao sam kui i itavo popodne ekao Lidijin poziv i dolazakservisera famozne tvrtke Techno. Kako je ekanje bilo posve jalovo, oko sedam sam se spremio i oti-ao do Bukovanovih.Mika i njegova ena sjedili su ispred televizora i gledali prijenos iz Los Angelesa. Otiao sam ukupaonicu, oprao se, a zatim im se, ist i svje pridruio. Soba je bila tako zadimljena da je prijenosatletike imao jedan sasvim neobian sfumatto ton. Boga ti, nikad to neu shvatiti! gunala je Rajka. emu ti komentatori? Prepriavaju ti ne-to to si ionako vidio i razumio. Neki tip je maloas preskoio dva i dvadeset, nakon ega je komen-tator kazao: Pogledajte, preskoio je dva i dvadeset. Ima ih tamo kao kusih pasa i dre nas maloum-nom bagrom. Rajka, ti si jedna angrizava baba! Uvijek ti neto smeta na tom usranom televizoru! Hoe lida mu izvadim ekran i prepravim ga u golubinjak? dobacio je Mika. Meni smeta!? izderala se. A tko je neki dan kazao kako prikazuju filmove koje bi bilo za-nimljivije gledati natrake! To nije bio film, nego ruska partijska gnjavaa!Priao sam televizoru i iskljuio ga, a potom otvorio prozor. Gusti cigaretni dim pokuljao je uvedru no. to je s tvojom otmicom? upitao je Mika, i ne primijetivi da sam iskljuio televizor. Bila je zafrkancija. Mala se danas vratila s mora. Nema pojma o tome da je bila oteta. No, krasno! dobaci Rajka. Znai, popuio si karu! Rajka, molim te da bira rijei pred inspektorom! prekori je Mika pa se okrene prema meni. Kakva je to mala? Osamnaestogodinjakinja. Napustila je kolu, zbrisala od oca... Sanja o tome da postane slika-rica. No, sad mi je dosta! zgrozi se Mika, pokrivi lice rukama. On koji je zbrisao od slikarstvanije mogao pojmiti da netko sanja takve snove.Izamislitomijekazalanastavih.Neeliupisatiakademiju.Kaedajepravaslikarskakola boema, parika boema. Montmartre, Montparnasse i te stvari. Vidi, ve i djeca priaju o tomeda je ulica bolja kola od kole! Isuse dragi, to sve neu uti! zajeca Mika. Zna li ti to je to likovni Pariz? Prazna kanta zautiranje. Tri milijuna slikarskih dotepenaca mota se po Parizu, udei za komadiem slave koja viene postoji. Izlagati u Parizu znai biti jedan izmeu tisuu drugih koji taj dan izlau. Morao bi deve-deset est sati dnevno obilaziti galerije da pregleda desetinu onoga to se izlae. U najboljem sluajumoe se dovinuti do toga da postane jedan od deset najboljih slikara arapske, kineske ili zanzibar-skeetvrti,aliedoparikoglikovnoguhalakedoiopljakali,recimobanku.Kakvavrajaboema! Ako eli izlobu, mora platiti galeriju, katalog, predgovor, novinare, goste... Dovinuti se dojednogipolretkauperiferijskimnovinamazaljubiteljekratkodlakihpasaznaispiskatisvusilulove! Znai da mala fantazira? Sto posto! Montmartre, kae. Zna li tko slika po Montmartreu!? Priueni maljari. Daltonistinajureniiztekstilnihtvornica.tancerirazglednicazaguzatedameizColoradaiLouisiane.Mont-martretijecukerbekerajukojemudominirajuSteva,Dule,JusufiFrancek.Takvubedastouvedugo nisam uo. Kad sam bio posljednji put na Montmartreu, oderali su me nai slikari za tristo fra-naka na trici. Klinka je znai pogreno krivo informirana rekoh zbunjeno. Pa i sm sam u Parizu gledaoneku vrstu slikarskog raja. Sluaj, ta vrsta tlapnje nije karakteristina za osamnaestogodinju klinku. Mora da joj je netkonapuniouitimuasnimbedastoama.Potpalajepodutjecajnekakvoganadobudnogdripcakojijemnogo itao o Modiglianiju, Soutineu, Van Dongenu i drugim parikim vedetama iz prolog i s po-etka ovog stoljea. Popuila je prastaru pariku sliku pod friku robu. Eto, tu lei zajeb! Zanimljivo zamislih se. Misli da joj netko napunio ui!6.U PE TAK POS LI JE POD NE KO NA NO SE PO JA VIO SER VI SER.Biojetosimpatiandekokovravekose,kojimijepopuiotricigareteipopioetirirakije.Skinuo je zatitni poklopac bojlera, raskopao elektroplou i kazao da je izgorio nekakav dio po kojimora skoknuti u servis. Ostavio je sve i odjurio, obeavi da e se vratiti za petnaestak minuta. Nakontri sata ekanja shvatio sam da ga vie nikad u ivotu neu vidjeti.Zagrijao sam vodu na tednjaku i tako se uspio okupati.U subotu ujutro zazvonio je telefon. Bacio sam se na nj i podigao slualicu. Bila je to Nika, mojadesetogodinja ki. Zdravo tata! Zdravo duo, to radi? Tako. Kupamo se, sunamo... Mama me vodila na koncert Srebrnih krila. Bilo je super. Kako siti? Koliko si kriminalaca pohvatao otkako smo otile?Nisam znao to bih joj odgovorio. Score mi je bio jadan. Jedna izmiljena otmica. Tata, tata, slua li me? Da. Hoe li doi? Mama je sino plakala i nije mi htjela kazati zato. Nika, daj mi malo majku. Gore je u sobi. Zovem te s recepcije. Dobro, kai mami da me nazove. itav vikend sam kod kue. Hou. A ti doi to prije!Vikend je bio sumoran. Nebom su se povlaili tmasti oblaci, bilo je dosta vjetra, a u nedjelju jeak poelo kiiti. U smonici sam pronaao gajbu piva, dovukao je u sobu i stavio pokraj fotelja. Po-kuao sam gledati TV program, shvativi vrlo brzo kako bi bilo mnogo bolje da mi je, umjesto boj-lera, krepao televizor. Lidija nije nazivala. Na TV dnevniku su kazali da je u sjevernom Primorju i-tav dan padala kia. Poelio sam da se Lidija i Nika vrate kui. Popio sam pet malih Tuborga i poeose prekoravati. Alkohol je bio najloiji od svih zaborava. Odnio sam preostale boce u kuhinju i izliopivo u slivnik. Bio je to glup potez, ali loi vikendi i nisu predvieni za pametnije stvari.Legao sam dosta kasno, ali dugo nisam mogao usnuti. Dolje ispred Britanca tutnjali su iliki tra-mvaji.PijancikojisunaputaliKlubfilmskihradnikasvaalisusepredkunimizlazom.ulosekako netko bljuje. inilo mi se da zamjeujem svaki i najmanji zvuk. Znao sam da noas neu moiusnuti.OtiaosamdononogormariaigrozniavopoeotraitiLidijinfenobarbiton.Uspiosampronai samo jednu tabletu spede. To je onaj vrag kojega se nakljukao Boris Pajn. Otiao sam u kupa-onicu i popio tabletu s mnogo vode. Pogled mi se zaustavio na razvaljenom bojleru, koji je djelovaobeznadno tuno. Odvukao sam se do kreveta i odluio ve sutradan zatraiti godinji odmor. Bio samsve sigurniji da je moje mjesto uz Lidiju i Niku. S tim uvjerenjem uspio sam utonuti u dubok barbitu-ratni san.U etiri ujutro probudila me duga i uporna zvonjava telefona. Tekom sam mukom ustao, dovu-kao se do stolia i prevrnuo ga zajedno s telefonskim aparatom. Sjeo sam na pod, napipao u mrakuslualicu i prinio je uhu. Deurni ovdje, molim inspektora Bania govorio je uzbueni glas s druge strane ice. Ja sam. Morate odmah doi u Mlinove, u stan Oskara Gutee. Kazali su mi da znate gde je to... Zato, do vraga!? Smrtni sluaj. Zapravo, ubojstvo. to!? to govorite!? Tko je ubijen? Ubijena je Astra Gutea. Pronaena je u sobi svog oca. Izgleda da je udarena tekim predme-tom po glavi. Ekipa je ovaj as otila tamo.Opsovao sam, spustio slualicu i poeo se na brzinu oblaiti. Sjurio sam se tihim, mranim stu-bitemipotraodoautomobila.Prokletaolupinanijehtjelaupaliti.Iziaosamvan,zalupioizsvesnagevratimaipreaonadrugustranutrga,nadajuisedaupronaitaksi.Imaosamsreu.Sjeosamuvozilouzraspoloenogtaksistakojijenavioradiododaskeuivajuiujednomodbrojnihnonih programa.PoGuteinojkuimotalisusevenaiprofesionalciobraujuiteren.Popritezloinabilajesoba graevinskog poduzetnika Oskara Gutee. Soba je bila prilino velika, ali je u njoj bilo razmjer-no malo namjetaja. Krevet, niski stol s tri fotelje, stalaa puna ukrasnih figurica sumnjive kvalitete,radni stol s tri ladice i ormar s kliznim vratima. Jedna od vrata bila su otvorena. Ispred njih je lealoneto razbacanih odjevnih predmeta. Vidjelo se da je netko prekopavao po ormaru traei neto. Vje-rojatnomalumetalnublagajnukojajelealanapodu,otprilikemetaripolispredormara.Bilajeotvorena i puna novca. Na debelom tepihu pokraj blagajne leala je na boku Astra Gutea, oiglednomrtva. Lice joj je bilo mirno, blijedo i isto, a zatiljak ulijepljen krvlju koja se razlila po tepihu, na-pravivi mrlju promjera otprilike pola metra. U sobu se moglo ui kroz dvoja vrata, ona prema hod-niku, i druga, velika, dvokrilna, to su vodila u vrt. I jedna i druga bila su irom otvorena. Stipetiu! rekoh strogo, im sam ga spazio. Dobro sve pregledajte i snimite situaciju, a tiosobno napravi izvjetaj. Ne smije ti nijedna dlaica promaknuti. elim bar pet stranica teksta.Pogledao me mrko, nakaljao se i priao mi. Ubijena je udarcem s lea. Vjerojatno tekim metalnim predmetom koji nismo mogli pronai.ini se da ga je ubojica odnio sa sobom. Otiao je, izgleda, kroz ova dvokrilna vrata i pobjegao krozvrt. Kako zna? Na platou ispred vrata prevrnuo je teglu s fikusom. Kako je preao preko ograde? Nije li tamo bodljikava ica? Pronali smo rupu u ogradi. Ali jedna mi je stvar strano udna. Doite vidjeti!OdveomedojunogzidasobeipokazaoprstompremaarenojslicikojajepredstavljalaCi-ganke s gitarom. Bio je to standardni primjerak kia kakav se obino kupuje u Oktogonu. Na staklukojim je bila zatiena slika vidjela se sitna rupa, iroka nekoliko milimetara. Prolazila je kroz stak-lo, sliku, podlogu i nestajala u zidu. Iz iskustva sam znao da takvu rupu ostavlja samo jedan predmet metak!Nikakominijejasnootkudaonovdje.Djevojkajeubijenatekimpredmetom,otkudasadtajmetak? Nikakav pitolj nije pronaen u sobi. Otac kae da je sasvim iskljueno da je mala posjedova-la bilo kakvo vatreno oruje ili da bi pucala. Ako je ubojica imao pitolj, zato ju je onda ubio udar-cem? Ili, ako ju je ve ubio udarcem, zato i na koga je pucao? udno promrmljao sam. Metak jo niste izvadili? Ne. Sad e to Zdenko uraditi, samo da prije odredim putanju. Jeste li nali kakvih tragova borbe? Ne ree pomalo odsutno Stipeti. Sve je na svome mjestu. Ona razbacana odjea ispred or-mara ondje je zbog toga to se kutija s novcem nalazila iza nje. Nikakvih tragova borbe. Ubojica se,izgleda, priuljao rtvi i jednim udarcem... Jednim! Sva je prilika. Zatim je, najvjerojatnije, otvorio ormar i poeo grozniavo traiti blagajnu... Stipetiu, ne nagaaj! Sto puta sam ti kazao da ne nagaa prije no to sve dobro prespava. Ali, inspektore...Okrenuo sam mu lea i ugledao Oskara Guteu koji je, naputen od sviju, sjedio na rubu krevetai grcao. Crvenim, uplakanim oima buljio je u mene kao da oekuje pomo. Priao sam mu i potap-ao ga po ramenu, pokuavajui biti blag i pun razumijevanja. Ostavimo ih da obave uviaj i proeimo malo po vrtu rekoh tiho.Izalismokroziromotvorenadvokrilnavrataipunimpluimaudahnulisvjejutarnjizrak.Mlinovi su bili periferija, zelena zona u kojoj je ostalo jo neto svjeeg i istog zraka. Vrt je bio punsmirenih blijedih sjenki, koje e za koji as rastjerati rano kolovosko sunce. Vi ste je pronali? upitah, zakoraivi na utabanu stazicu koja je vodila sredinom vrta. Da otpovrne on nesigurnim glasom. Noas sam zabrazdio i vratio se tek oko tri. Zaudilome svjetlo u mojoj sobi. Gdje ste bili? Igrao sam biljar. U Fortuneli. Poznajem gazdu. Nakon fajrunta zatvori lokal za goste i ostaviga nama, prijateljima, da igramo biljar. Otiao sam od kue oko osam naveer. Astra se jo nije bilavratila iz grada. To me nije zabrinjavalo. Imala je poprilinu slobodu i svoj komplet kljueva. Kazali ste to Stipetiu? Jesam. On je prvi doao. Bio je ljut jer ga je ovo omelo...Znamprekinemga.SigurnojeprationekakavprijenosizLosAngelesa.No,vidjelistesvjetlo i uli unutra... Mislio sam da u se onesvijestiti. Astra je leala... Boe sveti... Je li znala da vas noas nee biti kod kue? Znala je da nedjeljom odlazim na biljar i da se obino vrlo kasno vraam ree on, pogledav-i me nekako radoznalo. I to ste uradili? Nadam se da nita niste dirali?Nisam.Odmahsamprobudiobrata.Onsezgrozio,naprostooduzeo...Enoga,jojeuoku.Zakljuao se u svoju sobu i nikoga ne puta unutra. On nije nita primijetio? Ne. Znate da je nagluh. Revolverski je pucanj dosta glasan. Sluajte, inspektore, Viktor je nagluh, a njegova soba prilino je udaljena. Nakon to sam po-zvao Viktora, odluio sam da je najpametnije da vas odmah obavijestim. Nazvao sam i... Morate mi kazati neto... ali sasvim iskreno rekoh, nekajui se. Posjedujete li revolver? Ne! ree Oskar gotovo uvrijeeno. Pa to moete provjeriti tamo kod vas. Znam, znam. Ali injenica je da mnogi ljudi posjeduju tu stvaricu onako ilegalno. To je ka-njivo. Ali, recimo, kad biste priznali, ne bismo vas teretili u tom smislu...Zastali smo pokraj onog oraha gdje je nekoliko dana prije bila razapeta mrea u kojoj se ljulju-kala jadna Astra. Na kori su se razaznavali tragovi debelog ueta. Inspektore, ja sam poten i lojalan graanin. Iskreno vam kaem da revolver nisam nikada po-sjedovao. Ni legalno, ni ilegalno. Ne znam ak ni rukovati njime.Izvadiosamcigareteizdepaisprvimsedimomjakozakaljao.Nisamobiavaopuititakorano. Kaete da nita niste dirali. Pretpostavljam da ste ipak prebrojili novac u onoj metalnoj kutiji? Prebrojio sam kazao je tiho, svjestan svoje pogreke.Priznajem da mi se u tom asu prvi put zgadio. Zamiljao sam ga kako klei na podu uz mrtvuker i broji svoj novac. Zato uope drite toliki novac kod kue? K vragu, pa postoje tolike banke! Novac drim u banci. U kutiji su samo obrtna sredstva. Znate, ja sam privatnik i moram uvijekimati poneto gotovine uza se. A klju, gdje drite klju od kutije? Pa u ormaru ree tiho, izgleda svjestan koliko je to glupo i besmisleno. Ispod rublja, po-kraj same blagajne. Astra je znala za tu blagajnu? I za klju? Mislim da je znala promrmljao je nevoljko. Ali ona bi prije umrla nego taknula moj novac.Moram vam priznati, ona me pomalo prezirala. Ba zbog toga to sam takav, to posjedujem novac idruge vrijedne stvari. Znate kakva je dananja mlade. Anarhina i puna mrnje prema tradicionalnimvrijednostima... Osobno sumnjam rekoh pomalo ironino da novac pripada tradicionalnim vrijednostima.Skrenuo je pogled ustranu i odmaknuo se od drveta. Neto mi niste kazali rekoh iznenada, bacivi opuak u vlanu travu. Kazali ste da ste pre-brojili lovu. Jeste li ustanovili kakav manjak? To je ono to je najudnije proape on. Ubojica je mogao uzeti sve, a uzeo je samo... samo24 tisue njemakih maraka.U daljini, iznad istonih obronaka izlazilo je sunce, a ja sam osjetio neto kao laku vrtoglavicu.Ne, to nije bilo ni zbog srca, ni zbog ivaca, nego zbog 24 tisue njemakih maraka. Otmica, ucjena,ubojstvo i pljaka bile su etiri karike jednog te istog lanca.7.NA KON MU NOG JU TRA NI SAM OTI AO NA PO SAO, ve sam se vratio kui kako bih malo odrijemao. Bio samumoran, neispavan i neopran. Uistinu mi je nedostajao taj prokleti bojler. U devet me probudio radnikTechna koji je bjesomuno zvonio na ulaznim vratima. Kazali su mu da je ovdje nepopravljen bojler,ali mi nije mogao objasniti postupak svog prethodnika, koji je u petak jednostavno zbrisao. Zasukaoje rukave i primio se posla. Ustanovio je da uz neispravnu elektroplou postoji jo jedan kvar. Grija-etijelo,kojejeonstrunozvaolanga,proputalojevodunadvanezgodnamjesta.Obakvaramogusepopravitisamouservisu,kazaoje,odmahdemontiraoelektroplouispomenutulanguteotiao. Pogledao sam prema bojleru koji je bez ta dva dijela djelovao nekako prazno i uplje, poputovee kue za ptice.Udesetsatipodigaosampoklopacautomobilaiustanoviodajeplus-klemasasvimnagrizena.Odvio sam klemu, sastrugao debelu zelenu naslagu oksida i postavio novu klemu, koju sam pronaaou prtljaniku. Motor je posluno proradio. Pola sata nakon toga uao sam u ured i ondje zatekao Sti-petia kako razgovara s jednim od daktilografa o tekuim olimpijskim zbivanjima. Treba hitno obaviti jednu vrlo vanu stvar. Otii e na Zvijezdu i privesti Borisa Pajna. Ovdjeti je adresa. Tko je to? upitao je Stipeti. Bivi deko ubijene. Napustila ga je prije nekoliko mjeseci. Imao je dosta razloga da je zamrzi. Da ga privedem? Ne bi bilo bolje otii tamo i porazgovarati s momkom? Rekao sam ti da ga privede, a ne uhiti izderao sam se. Imam svojih razloga zbog kojihmislim da je bolje da s njim porazgovaram ovdje.Vidio sam da mu je neugodno to viem na njega pred pomonim osobljem. Inspektore umijeao se daktilograf, mravi mladi s crnom bradicom. Rekli ste Boris Pajn?S Gupeve zvijezde? Da. Zato pitate? Priveden je prije otprilike jednog sata. Tipkao sam zapisnik. Zbog ega je priveden? Vrlo neobian izgred. Uao je ujutro u Galeriju Rai na Cvjetnom trgu i na oigled voditelji-ce noem rasparao dvije slike. Sasjekao ih je u komadie; ni okvir nije potedio. Uplaena voditeljicaizjurila je iz galerije i poela dozivati miliciju. Sreom, na Cvjetnome uvijek ima naih ljudi. Sprijeili su ga da ne uniti sve? Ne. Kad je pozornik uao u galeriju, Pajn je sjedio na stolici i tupo zurio u zid. Vidjelo se da jeobavio posao zbog kojega je doao. Unitio je samo dvije slike. Zato? Bila je postavljena prodajna izloba na kojoj je sudjelovalo sedam autora s po dva rada. Uni-tio je oba rada jednog autora. Kojeg?Zamisliose.Vidjelosedasepokuavaprisjetitiimenakojemuinaenijenitaznailo.Suvre-meni hrvatski slikar za njega je bio tek jedno od imena iz policijskog zapisnika. Simi. Da, tako se zove. Zoran Simi. I gdje je sad Boris Pajn?OdvezlisugauVinogradskubolnicu.Zbogtogatojeuradiosvakakojezasluioozbiljnopromatranje.Odluih odmah otii do Vinogradske. Uzeo sam prazan notes iz radnog stola i krenuo. Inspektore, kamo ete? upita Stipeti. Niste ni doli, a ve odlazite. Htio sam popriati o no-anjem dogaaju. Imam i nekih zgodnih ideja. Kada sam posljednji put prihvatio tvoje ideje primijetili ironino zamalo smo zavrili nadisciplinskoj.Uputiomijepogledukojemusamnaziraotrogodinjumrnju.Upravojetolikovremenapodmojim nadzorom. Ne ekajui da mi odgovori, iziao sam na hodnik i zalupio vratima.Parkirao sam auto pokraj kioska nasuprot Vinogradske bolnice. Na irokom prostoru ispred ula-za skupilo se dvadesetak ljudi koji su neto promatrali. Priao sam blie. Izmeu znatieljnika nekoli-ko je mladih ljudi izvodilo udne pokrete u ritmu glazbe koja je dopirala s oveeg tranzistora. Bili suodjeveniuudnu,arenuodjeu,kojajepodsjealanadresoveamerikihprofesionalnihragbijaa.Jedan od mladia spustio se na veliki komad kartonske ambalae i poeo se vrtjeti na leima. Nosite se odavde, fakini! vikao je portir koji se pojavio na ulazu. Ovo je bolnica! Tu treba-ju vladati mir i tiina! to je to? upitah mladia u trapericama i prugastoj majici, koji je netremice promatrao udanples. Break dance ree mladi i ne pogledavi me.Uao sam u bolniko dvorite i asfaltiranom stazom krenuo prema psihijatrijskom odjelu. Mla-da, ljepukasta medicinska sestra, s blagom bosanskom dikcijom, pokazala mi je put. Uao sam u sta-ru zgradu i krenuo irokim hodnikom koji je vrlo neugodno vonjao. Uspio sam pronai prijamni al-ter, gdje su mi kazali da se Pajn nalazi u sobi broj 6 na prvom katu.Debela sestra, koja je podsjeala na sumo borca, isprijeila se ispred mene, ne doputajui mi dauem u sobu. Izvukao sam slubenu iskaznicu i naredio joj da se makne. Pogledala me sva u udu, azatim poela vikati kako nitko nije dao pravo nama cajkanima da njukamo po njihovu odjelu i kakoe odmah otii po doktora koji e mi ve pokazati... Znao sam da e izvriti prijetnju i da stoga imamvrlo malo vremena na raspolaganju. Uao sam u sobu broj 6.Usobisusenalazilasamotrikreveta.Naprvomjeleaostariodsedamdesetakgodina,nadrugome neto mlai elavko, koji je hrkao s desnom rukom podignutom u zrak. Na treem krevetusjedio je, skvrenih nogu, moj pacijent Boris Pajn. Bio je to ljepukast, crnomanjast momi poma-lo bucmasta i meka lica.Priao sam mu i sjeo na stolicu pokraj kreveta. Niim nije pokazao da me je zamijetio. Buljio jepreko mog ramena prema otvorenom prozoru kroz koji se vidio samo sivi zid susjedne zgrade. Borise rekoh blago. Mora mi kazati zato si to uinio. Taj gad je otjerao Astru u smrt. Rekao sam joj da se kloni slikar. Tko ju je otjerao u smrt? Taj gad ju je otjerao u smrt. Rekao sam joj da se kloni slikar. Zato misli da ju je slikar otjerao u smrt? Zna li neto pouzdano, ili samo nagaa?Primih ga blago za rame, a on, i ne trepnuvi, ponovi istu reenicu. Shvatih da me uope ne sluai ne primjeuje. Molim vas da smjesta iziete van! vikao je ovjek u bijeloj kuti koji je s vrata krenuo ravnona mene. Bio je plavokos, visok, gotovo atletski graen. Kako se samo usuujete?Banuvi u sobu, probudio je debeljka koji je odmah otvorio oi i prestao hrkati. Doktore, ponovno sam sanjao o Kleopatrinu ljubavnom ivotu rekao je s radosnim izrazomna licu, a zatim se sneveselio. Ne znam zato vlast poduzima te grozne administrativne korake i pri-jei me da uivam u erotskim snovima drugih... Taj gad je otjerao Astru u smrt. Rekao sam joj da se kloni slikar javio se Pajn, svejednakobuljei kroz prozor. Per aspera ad astra nacerio se debeljko, promatrajui radoznalo odsutnog Pajna.Shvativi da je moje inzistiranje neprilino i jalovo, pokorio sam se visokom lijeniku i napus-tio bolniku sobu. Inspektore, ne moete tako... ree doktor blae i strpljivo. Trebali ste mene pitati. Deko jepod sedativima i potpuno je nesposoban za razgovor. Vi znate to je jutros uradio?Znam.Unitiojedvijeslikeunekakvojgaleriji.Biojeuposveneuraunljivomstanju.Nemoe odgovarati za svoje postupke. Osim toga, to je sitan prijestup. Zar za svaku i najmanju glupostodmah alju inspektore?Nerekohzamiljeno.Nisamdoaozbogunitenihslikanegozbogposvedrugestvari.Mnogo ozbiljnije. U kakvom je sada stanju?Poeo mi je objanjavati neto to je upravo vrvjelo strunom terminologijom i zvunim latin-skimnazivima.Nisamtrpiopsihijatre,kaoninjihovuopsjenarskudisciplinu.Pretpostavljaosamdasutilatinskiizrazijedinajebenastvarkojanjihovuposludajeprividvisokestrunostiiznanstveneozbiljnosti. Sve ostalo bila je tamna rupa, natrpana nemoguim i nerazumljivim frazama. Koliko e dugo ostati ovdje? prekinuh njegov strano pametan monolog. Ne znam. U svakom sluaju, ne ba dugo. Nekoliko dana. Nije ozbiljan sluaj. No moram bitisiguran, jer te stvari znaju biti hereditarne. Znate da je njegov otac... Znam. Recite mi, doktore, on je sada u nekakvom afektu? Tako biste kazali vi laici nasmije se on nadmono. Bi li to mogla biti posljedica neega to je uradio noas? Neega iznimnog, neega stranog? Ne razumijem vas.Pa,recimonastavih,gotovoseneusuujuikazationotomemuilo.Pa,recimodaje,moda, napao nekog, ozlijedio ga... odnosno ubio... Ubio? Da. Neku blisku osobu. Moe li se nakon toga pasti u takvo stanje?Doktor se zamisli. Uini mi se da u glavi lista stranice davno proitanih udbenika. Utakvo stanje moese pastizbog stotinurazliitihrazloga.Vimislitedajemogao doivjetineto strano... i da je onda... da je onda unitio one slike? Da. Ne znam. Vaa mi pretpostavka zvui strano laiki. Ima u sebi neku pravocrtnu, neznanstvenunaivnost, ali... ipak nije potpuno nelogina. Ali to nije moj posao, nego va. Samo, da biste ga obavili,morat ete priekati da deka otpustim. A to se tie unitavanja slik, mogao je to biti i svjestan akt.uli ste valjda da pojedini konceptualni umjetnici u unitenju umjetnine vide kreativni in. itali ste oMaaru koji je ekiem udarao po Michelangellovoj skulpturi.Nisam itao o tom Maaru i nisam htio ni uti za njega! Bio mi je pun kufer hipermodernih kon-ceptualnih umjetnika koji nam prave darmar po gradu. Hodaju goli po Trgu Republike, ludiraju se poparkovima, slikaju si petokraku na elu i mau srpom i ekiem. A kad ih privede i preda sucu zaprekraje, raspali po tebi omladinski tisak kao po najgorem uzurpatoru umjetnikih sloboda i koni-aru razvoja demokratskih odnosa u umjetnikom stvaralatvu.8.STI PE TI EV IZ VJE TAJ STVAR NO JE IMAO SE DAM uredno otkucanih stranica bez proreda. Dao si je poprilinotruda, to se moglo objasniti injenicom da je Olimpijada konano zavrila. Saetak izvjetaja mogaose svesti na nekoliko injenica:Djevojka je ubijena izmeu jedanaest naveer ijedan sat izjutra. Smrt je bila trenutana, a uzro-kovao ju je jedan jedini udarac koji joj je smrskao zatiljak. Udarac je zadan nekim metalnim predme-tom ovalna oblika. Corpus delicti nije pronaen. Metalna kutija s novcem nije nasilno otvarana. Utvr-en je nestanak 24 tisue njemakih maraka. Dva istovjetna kljuia blagajne pronaena su u sobi podstolom, metar od lea. Metak u zidu bio je kalibra 7,65 mm. U zid se zario pod kutom od etrdesetakstupnjeva. Na ruci ubijene nisu pronaeni tragovi ispaljivanja, to znai da Astra sigurno nije pucala.Ubojicajenajvjerojatnijeuaouvrtkrozrupuuogradi,ausobukrozvrtniizlaz.Istimseputemivratio. U travi su pronaeni odreeni tragovi koji ne moraju obvezno pripadati ubojici. I tako dalje, itako dalje... Osim kalibra metka, kuta pod kojim se zabio u zid i injenice da ga djevojka nije ispalila,u izvjetaju nisam pronaao nita to bi bilo bitno novo. Svi ostali podaci bili su ista struna pedante-rija s kojom u ovom trenu nisam mogao nita uraditi.Odloio sam izvjetaj, privukao telefonski aparat i nazvao Stipetia, zatraivi da mi odmah pro-nae adresu likovnog umjetnika Zorana Simia.Potom sam zavrtio drugih devet brojeva i nakon nekoliko asaka dobio opatijski hotel. Zamoliosam recepciju da me spoji sa sobom Lidije Bani. Zauli su se zvuci prekopavanja, signal uspostav-ljene veze, a potom je netko tamo u Opatiji podignuo slualicu. Zadrhtao sam. Da zauo se Lidijin glas.Drei svejednako slualicu, pokuao sam pronai cigarete koje su leale negdje na stolu. Prona-oh ih ispod Stipetieva izvjetaja. Nikola, ti si? Da izustih, palei cigaretu. Kako ste? Dobro. Mala je zapravo odlino. Jede kao mahnita. Sunce i more je iscrpe... A ti?Htio sam kazati da je mogla nazvati, ako je ve zanima kako sam, ali je ona bila bra. Puno radi? upitala je. Aha! Pokvario se onaj odurni bojler. Ne perem se uope. Opet! Da. Nikola. Hoe li doi za nama?Zautio sam, pustivi je da eka. uo sam kako die u slualicu. Zato? upitah toboe naivno. Mislim da moramo razgovarati i konano donijeti nekakvu odluku... Misli li da ima smisla razgovarati... da u prijei preko onoga?Sad je ona zautjela. Odlui sam kazala je tiho, nesigurnim glasom. Ako ne moe...Zastala je kao da trai prikladnu rije, a potom se veza iznenada prekinula. Sjedio sam pokraj te-lefona nadajui se da e nazvati. elio sam to, premda mi se nastavak razgovora inio munim i jalo-vim. Kad je telefon konano zazvonio, brzo sam podigao slualicu i zauo Stipetiev glas. Kennedyjev trg deset. Tamo ima i stan i atelijer.Spustio sam slualicu i ne zahvalivi, a potom, kako se Lidija nije javljala, iziao, sjeo u auto iodvezao se do Taxi-remonta. Zatraio sam od portira da pozove mog automehaniara Zdenka. asakkasnije Zdenko je ve podigao metalni poklopac i s tunim izrazom na licu poeo pregledavati grob-lje od motora. Gospon Bani, ne znam kaj bi vam rekel. Je l pametnije promeniti hiljadu delova, il ga kom-pletno hitit u Savu. Jo ide, kaj ne? Ide. Dobro, vozite se dok vam skroz ne trokira, a onda ga bute dopeljali meni. Bumo nekaj zmisli-li, al bu vas fest kotalo.Shvativi koliko mi je mala mogunost izbora, slegnuo sam ramenima, spustio poklopac motorai sjeo u auto. Zdenko je jo jedanput, pogledom punim suuti, promotrio moju etvorku, a zatim sevratio na posao.Desetak minuta nakon toga zvonio sam na vratima Simieva stana. Vrata mi je otvorila upadljivovisoka plavua, povelikih grudi, umotana samo u bijelu plahtu.InspektorBanipredstavihseneskidajuipogledsnjezinihuspravnihpeticailiestica.Traim akademskog slikara Zorana Simia. Zoki se kupa zacvrkutala je. Priekajte ga u atelijeru. Zaas e doi.Uvela me u veliku prostoriju, naprosto zatrpanu platnima, tubama boja, gotovim slikama i dru-gim stvarima koje su sastavni dio slikarskog atelijera. Sjeo sam na rub kaua i poeo razgledati goto-ve slike. Za moj ukus bile su naprosto strane. Kriave, agresivne i iritantne. Slikarski pravac gla-voboljizam! Imale su naglaen kriav okvir, unutar kojega su se sudarale razlomljene plohe sirovihboja,pojaanetamnimlinijamatosudjelovalekaodaihjepovuklanesigurnadjejaruka.Svesubile vrlo sline i izgledale su kao matovite varijacije na istu, pomalo idiotsku temu. Imao sam dojamda bih za pet ili est minuta ovladao tehnikom slikanja ovakvih brljotina. Zbogom, inspektore m