GORAN TRIBUSON / DUBLJA STRANA ZALJEVA

BIBLIOTEKA MODERNE LITERATURETRIDESET DEVETO KOLO hit

SVEZAK 234.

GORAN TRIBUSON

UreujeZLATKO CRNKOVI Dublja strana

zaljeva

Autor likovnog rjeenja ovitkaALFRED PAL

Fotografija na ovitku VPA, Zagreb

ZNANJE ZAGREB 1991

Copyright Goran Tribuson1991

Pokuavam zapoeti u sredini reenicei nastaviti u oba smjera istodobno.

JOHN COLTRANE

Zaustavila je svoj crveni Renault 5 na parkiralituhotela Intercontinental, hitro otvorila vrata i, titei seotmjenim, damskim kiobranom, potrala prema zasta-kljenom i nadsvoenom ulazu najboljeg zagrebakoghotela. Bila je visoka, vitka, uspravna dranja, pravilnihi lijepih crta lica, zacijelo podosta mlaa od mua, boga-tog i prezaposlenog vlasnika privatne firme za servisira-nje industrijskih hladnjaa. Njena tamna bunda od Ba-nicu nepoznata krzna bila je u neskladu s malim,smijenim vozilom, kojim se koristila, ali je potpunoodgovarala elegantnom ambijentu hotela u koji je u-trala radi samo njoj poznata posla.

Bani uveze svoju etvorku na mali slobodni etve-rokut parkiralita, izmeu dvije metalne grdosije sastranim registracijama, ugasi motor i mirno zapali ciga-retu. Na jeftinom korejskom auto-kazetofonu vrtjela setraka s instrumentalnim baladama Milesa Davisa, ijuje sjetnu, sofisticiranu trubu u posljednje vrijeme pret-postavljao neobuzdanim be-bop akrobacijama CharlevaParkera. Uvlaei duboko dimove oporog Marlboroa,razmiljao je neto o tome kako mu posve odgovaraju tetune izglobljene figurice to izvini iz Milesova piska,uokvirene bolnom snagom Coltraneova saksofona, alikako mu, isto tako, ne odgovara ovaj prokisli pasji posaoslijeenja, njukanja i zavirivanja u tuu intimu. Kad jecigareta dogorjela a Milesova balada iezla iz zvunika,Bani shvati da se ena nee tako brzo vratiti u kola to

ih je ostavila na parkiralitu, pa krene ne bi li je pronaaou hotelskom predvorju. Navue na brzinu zeleni mont-gomery, oito prehladnu odjeu za neugodan mjesecstudeni, ugasi cigaretu u pretrpanoj pepeljari iz koje suve ispadali opuci i pepeo, pa i sam pouri u Interconti-nental.

U predvorju je bilo tiho i sumrano, sasvim prijatno,da se nije utio neugodan miris prokisle odjee. Za ni-skim je stolovima sjedilo nekoliko grupica ostarjelihljudi, koji su suzdrano pripovijedali, valjda o poslovnimtemama, pored gift-shopa glasno i nepristojno smijalase plavua, okruena sportskim tipovima u plavim odi-jelima kakva obino nose pripadnici raznih sportskihreprezentacija, ispred recepcijskog pulta zgurala se gru-pa turista u arenim, neukusnim, uglavnom gumiranimkaputima, ali ene zbog koje je uao u njemu nesimpa-tian ambijent nije bilo nigdje. Izvadi iz depa njenufotografiju, koju je dobio od njezina mua, gospodinaAntonija Stria, i jo jednom proui fizionomiju, ije jecrte morao dobro upamtiti. Na poleini fotosa, na finomKodakovu papiru, nesigurnim rukopisom gospodinamua bilo je ispisano enino ime: Violeta Stri. Zacijeloje Violeta u prozainim danima prije bogata braka mo-rala biti Ljubica, pomisli, pa spremi fotografiju u dep.Zatim se spretno zavue u grupu graktavih turista uarenim kaputima, ne bi li onako iskosa neprimjetnozavirio u knjigu gostiju, stoje leala otvorena na pultu.Pokuavao je nazreti nije li se moda Violeta kojimsluajem upisala kao gost Intercontinentala. Zabavljensvojom tajnom nakanom, nije ni zamijetio kako su seturisti polako razili i ostavili ga na brisanom prostoru,suoena s recepcionerom.

- Izvolite - rekao je recepcioner, promatrajui garadoznalo, ali ipak sa servilnou dobro odgojenog hotel-skog slubenika.

Bani se zbuni, pogleda recepcionera i diskretno se

nakalje, a potom prozbori ono to mu je prvo palo napamet:

- Traim sestru...Ona je odsjela...zapravo, mogla jeodsjesti ovdje.

- Dakle, niste ba sigurni? - nepovjerljivo e recepcioner.

- Zapravo i nisam...Ne biste li mogli provjeriti uknjizi? Ukoliko to nije u suprotnosti s vaim pravilima.

- Zove se?Kao da se predomilja, Bani zamukne i povue ka-

iprstom nekoliko zamiljenih linija po glatkoj povrinipulta, pa odlui ii do kraja.

- Zove se Violeta Stri. U roditeljskom domu smo jezvali Ljubica.

- A, gospou Violetu vi traite! - nasmije se recepcioner, koji je enu s polaroidne fotografije zacijelo poznavao. - Ona dolazi ovamo kod naeg frizera. Pogledajtetamo!

Rekavi to, ovjek s recepcije pokae prstom u smjenahotelskog frizerskog salona, pa nadoda:

- Ili moda elite da poaljem askom deka po nju?- Nikako! Sam u - prekine ga Bani ne bi li ga

preduhitrio. Ni nakraj pameti mu nije bilo da se sretnesa enom koju prati po nalogu njena mua. Nastojei seto prije skloniti s ovoga mjesta, Bani se bez rijeiokrene i poe prema frizerskom salonu.

Priavi sasvim blizu, zastane iza visoke ukrasne bilj-ke i pogleda kroz staklenu povrinu prema prostorupunom svjetla, pare i zvukova elektrinih suilica zakosu. Violeta je sjedila zabaene glave na stolici, zacijelouivajui u dodiru spretnih raku djevojke koja joj jeprala kosu. Bani upali cigaretu, odbaci ibicu u crnihumus tegle iz koje je izrasla ukrasna tropska biljka,poeka jo koji asak, a potom, pazei da njegova na-zonost ne postane preoigledna, lagano krene natrag,pomalo razoaran to ni ovo mizerno uhoenje nije dalo

nikakva korisna rezultata. Naime, Violeta nije dola uhotel kako bi se u sumranoj anonimnosti hotelske sobesastala s ljubavnikom, nego radi mnogo prozainije na-kane, radi skrbi za izgled vlastite kose.

Trbuasti poduzetnik Stri angairao ga je muenljubomornim slutnjama, zahtijevajui da definitivno ut-vrdi ima li njegova ljubomora stvarnih, materijalnihosnova, te da mu rezultate predoi to prije, jer muneizvjesnost ini ivot sve nepodnoljivijim. Bani, kojije zazirao od poslova ove vrste, prihvatio je ovaj neasniangaman ponajprije stoga stoje poduzetnik bio irokeruke, te to u tom asu nije imao nikakva drugog posla.Meutim, trodnevno uporno praenje dokone i imunegospoe omoguilo mu je da dobro upozna razna snobov-ska sastajalita, od bridge-klubova, preko slikarskih a-ukcija, pa sve do hotelskih sauna, ali nikakvom ljubav-niku nije bilo ni traga.

Vratio se u kola, ukljuio ponovo kazetofon s glazbe-nim meditacijama Milesa Davisa i priekao da se Violeta,skupa sa svojom novom frizurom, vrati u automobil.Puio je cigaretu za cigaretom, prekoravajui sebe samato nije ponio nekakve novine, ili knjigu, kako bi skratiodugoasno vrijeme potrebno za izradu jedne zahtjevnijeenske frizure. Kad se traka odvrtjela do kraja, on jepremota i pusti jo jednom. Kia je padala sve jae, takodaje morao ukljuiti brisae. U protivnom, ne bi mogaodobro osmotriti ulaz u hotel, na kojem se prije ili kasnijemorala pojaviti. Nakon tree, ili etvrte Milesove stvari,shvati daje ena morala ve poodavno izai iz hotelskogfrizeraja. Ali, njena su kola jo uvijek ekala tamo.postrani. Ponovo navue kini kaput i vrati se u hotelskopredvorje. Da je prolo podosta vremena, dalo se za-kljuiti po itavom interijeru: za stolovima su ve sjedilineki drugi ljudi, sportai u neukusnim odijelima suiezli, a osvijetljeni gift-shop bio je zatvoren i za-mraen. Poe prema salonu i zastane na onom istom

mjestu s kojeg je mogao dobro promotriti unutranjost,pa nakon nekoliko asaka shvati da Violete nema unu-tra.

Zbrisala je ree u sebi, prekoravajui sam sebe kaoposljednjeg pacera koji je dopustio da ga izigra dokona irastrona fufica. Krene ljutit prema izlazu, a onda spazirecepcionera na kojeg je bio posve zaboravio.

- Gospodine, gospodine! - povikao je recepcioner,spazivi ga kako izlazi. - Jeste li pronali gospou Viole-tu?

Bani zastane, nemono rairi ruke i zanijee glavom.- Maloprije je izala kroz onaj izlaz...- Gdje? - upita on, kao da mu nije jasno.- Kroz Tavernu Gri.- S kim je izala? - zanimao se Bani, svjestan da je

izigran. Kao posljednja naivna budala ekao je, motreiizlaz i njena kola, a ona je otila kroz neki drugi izlaz inekim drugim kolima.

- Kako, s kim? - udio se ovjek s recepcije. - Pa, smuem! On uvijek doe po nju kad ona obavi frizuru.

- A koliko puta tjedno dolazi frizeru? - upita Bani.- Pa, uvijek utorkom...oko podne.Shvativi daje konano nanjuio neto nalik na pravi

trag, Bani odluno prie pultu i zagleda se u recepcio-nera.

- A kako je izgledao taj njen gospodin mu?- Kako, vi ne znate kako izgleda gospoin mu!? -

udio se recepcioner. - Niste li rekli da ste brat gospoeStri?

- Rekao sam, ali sam lagao! - odbrusi Bani.- Ali, zato ste lagali?- Zato to sam ja njen mu! - slae opet Bani, hinei

bijes i srdbu prevarena mua. - Istresite brzo sve toste vidjeli! Kako je izgledao gad s kojim je otila?

ovjek s recepcije se prepao; po odbljescima s ela dalose zakljuiti da se poeo i znojiti.

- E, ako je tako...gospodin je mrav, visok, pomalosijed...prilino elegantno odjeven...

- Zove se?- To ne znam - ree on, ali mu je nesigurnost u glasu

govorila da lae.- Razmislite! - naredi Bani, nimalo ne skrivajui

prijetnju u glasu.- uo sam samo da mu se obraa s Bozo...ali...ali

prezime ne znam. Drao sam da se i on zove Stri. toete?

- Hvala - s olakanjem e Bani. - Mnogo ste mipomogli. Budite uvjereni da je hotelski frizer s dananjim danom ostao bez jedne muterije.

Recepcioner problijedi, pa tekom mukom promuca:- Neete je...je...valjda...- Neu je ubiti - nasmije se Bani, odgonetnuvi

njegovu dvojbu. - Ali, kosu u joj svakako poupati.Mirno, kao da se nita nije dogodilo, Bani se vrati u

kola. Premiljao je neko vrijeme ne bi li trebalo priekatida se Violeta vrati, ali mu se takva namjera uini besmi-slenom. Tko zna kamo su odjezdili i kada e se vratiti!Moda tek kasno uveer. Prava je teta, to otvoriviagenciju, nije odmah zaposlio pomonika za sitne, pr-ljave i dosadne poslove, koga bi sada mogao ostaviti dadredi na kiom zasutom parkiralitu i eka gospouVioletu da se vrati po automobil. No, mogunost za tuvrstu rastronosti u periodu uhodavanja svog neobinogposla nije imao. Odlui stoga to prije vratiti se u agen-ciju, nadajui se moebitnim strankama koje e zaiskatineke normalnije i uljuenije usluge.

Banieva poslovnica nalazila se u prolazu kina, uneposrednoj blizini Britanskog trga. Tamo je unajmiomali dvoetani stan; u prizemlju je uredio neto to jepodsjealo na odvjetniki ured: mala kancelarija i jomanja ekaonica s trosjedom i stoliem na kojem suleale razasute revije. Iznad ureda imao je sobu, ajnu

kuhinjicu i stijenjenu kupaonicu s tu-kadom. Od ure-da pa do stambenog dijela na katu vodio je vlaan,mraan hodnik po ijim se zidovima ljutila boja. Podugoje razmiljao kakvu firmu da stavi iznad uredskog ulaza.Traenje izgubljenih osoba uinilo mu se naslovomkoji pokriva zaludne i besmislene poslove. Privatnidetektiv zvualo je kao da je iz kakvog romana, ili filma,a Praenje i nadgledanje bilo je pomalo u suprotnostisa zakonom. Konano se odluio za srednju, najmirnijuvarijantu: Agencija za prikupljanje dokaza, to se doi-malo kao neka vrsta pomonog odvjetnikog servisa.Uavi u, za nae prilike, novu, udnu i neetabliranudjelatnost, odmah je osjetio kolebanje klijentele. Dolaziloih je uistinu malo, ponajvie zbog sasvim krive procjeneposlova kojima se agencija imala baviti. Neki su trailifiziku zatitu, drugi premlaivanje ili zastraivanjeosoba koje su im se zbog nekog razloga zamjerile, dok sutrei traili smiljanje dokaznog materijala, naravno -lanog, za ve unaprijed izgubljene sudske sporove.Takve je stranke redovito odbijao, svejednako se nada-jui kako e se ljudi polako priviknuti na injenicu da suu novonastalim okolnostima privatne detektivske agen-cije, kao i privatne istrage, mogui i u nas. No, najveibroj onih koji su dolazili da ga angairaju, bili su ljubo-morni muevi koji su htjeli pouzdano znati varaju li ihene. Bani je takve naruioce nerado primao, jer je znaoda gotovo svaki takav posao zavrava intimnom tragedi-jom naruioca, ali od neeg je ipak morao ivjeti.

Vrativi se iz Intercontinentala, prvo je na Britancukupio dnevne novine, potom poao u ured, ukljuiogrijanje, zavalio se u stolicu i stavio noge na povrinupraznog radnog stola. Zapalio je cigaretu, potrudio se dazaboravi Violetu Stri i pogledao kroz prozor u uvijekisti, dosadan prizor: kia to jednolino curi iz pokidanogoluka i areni plakati pornografskih filmova, koji su seitav dan vrtjeli u kinu to se nalazi u zajednikom

p'rolazu. Svladan dosadom, izvukao je novine iz depasmoenog balonca i pokuao ih itati. Izdrao je teknekoliko minuta, a zatim ih je nervozno odgurnuo ispremio u ladicu radnog stola. Kao i uvijek do sada,novine su na sav glas trubile kako je sadanja vlast boljai demokratinija od svih dosadanjih. Moda tako imora biti, pomisli, novine uvijek uivaju u gazdi kojiim dobrohotno doputa da ga neizmjerno hvale. Potomzauje komeanje i amor to su dolazili izvana; ljudi sunaputali jednu od ranih popodnevnih porno-projekcija,zajapureni, uzbueni, podignuta tonusa, po emu jemogao biti siguran da e mu Paco uskoro lupnuti oprozorsko staklo.

Paco je bio kino-operater koji je vrtio pornie i pod-stanario u sobici iste zgrade u kojoj se nalazila i Ba-nieva agencija. Imao je dvadeset est godina, tamonegdje na zagrebakoj periferiji ve zarana se zaljubio ufilmsku umjetnost te je odluio napraviti karijeru u tojoblasti. Spakirao je ono neto sirotinje u kartonski kov-eg, napustio tijesan roditeljski dom, doao u centar ipostao kino-operater. Bio je nizak, mrav, tamne puti,tankih bria i isturenih kosti lica, podsjeajui pomalona Meksikanca iz amerikih vesterna, tako da mu jeBani prilino opravdano dao nadimak Paco. Inae, na-dimak se toliko dopao mladiu da mu Bani nikad nijeuspio doznati pravo ime i prezime. Postao je Paco, i to seinilo dovoljnim. Banicu se Paco dopadao; bio je bistar,lucidan, iako podosta neobrazovan, a osobito su se pri-hvatljive inile njegova utljivost i nenametljivost. Blaguzlovolju pokazivao je spram svih novih, kao i spramveine starih stvari.

- Detektiv, kaj ima vremena za gemit? - viknuo jePaco, nakon to je u pravilnim razmacima tri puta po-kucao na prozor.

Bani zagrne balonac i izae napolje; Pacova ponudaodnosila se na kafi to se nalazio odmah do Banieve

agencije. Pretrali su tih nekoliko koraka i uli u topluprostoriju lokala. Premda ga je Paco uvijek zvao nagemit, Bani je pio samo pivo. Polako su ispijali pie i,oslonjeni o povii pult, uivali u zajednikoj utnji. Banije volio Paa jer se u njegovu drutvu dalo divno utjeti.

- Zbiljam, zakaj si ti napustil policiju i otiel u ovajposel koji je ista gabula? ul sam da su ovi novi daliplavima ist fine plae - ree Paco, tek tako, valjda i neoekujui odgovor.

Bani se zamisli. Iako je itav svoj radni vijek, dvade-setak godina zapravo, razmiljao o tome kako da seizvue iz policije i okani munog inspektorskog posla,sada nije umio odgovoriti ak ni samom sebi. Jer, ako jeto to je izaao iz policije bila dobra odluka, kakva jeodluka bila to to se latio neegjo nezahvalnijeg? Manjelove, manje sigurnosti, manje povlastica...Moda je od-govor bio u nezavisnosti koju mu je nudila nova profesi-ja. Ali, nezavisnosti u emu? U nesigurnosti i neimatini.

- Vidio sam da mijenjaju i nazive kinematografa -ree Bani, umjesto da mu odgovori. - Pogotovo one tose doimaju boljevikim.

Paco se nasmije, pa istrusi pola gemita u grlo.- Preimenovat e i tvoju Kozaru - doda Bani

ironino.- Kaj onda! Nek menjajuL.pa nisam joj ja dal ime! A

kak budu uope nazvali porno-kino? Jeborama? Fu-koskop? Boli me ona stvar! Ima kakav posel?

- Slabo - tiho e Bani, nadolijevajui pivo. - Sve samiljubomorni tipovi koji bi da im uhvatim enu na djelu...apri tom mole Boga da mi to ne uspije.

- Znam te drkadije! - odmahne rukom Paco. - Punoih je kino. Gledaju kak drugi delaju ono to oni nemrejuzbog raznih hemunga... Detektiv, idemo natrag na posel?

Bani ostavi polovicu svojeg piva i krene za Pacom,koji je svoj gemit redovito ispijao do posljednje kapljice.

Vraajui se u ured, zauje zvonjavu telefona, papomisli da e to zacijelo biti njegova esnaestgodinjakerka Nika iz braka koji je prije nekoliko godina defini-tivno propao. Ali, prevario se, glas iz telefonske slualicepripadao je mukarcu i zvuao je udno, nekako umorno,pospano i nepribrano.

- Vi ste gospodin Nikola Bani? - upitao je mukaracmuklim i bezvoljnim glasom, kome je bilo teko odreditigodine.

- Da, ja sam - otpovrne Bani, nagaajui zbog egagaje neznanac mogao nazvati.

- Jesenas ste davali u Veernjem listu oglase kojima ste nudili istraiteljske usluge?

-Tako je.- Dobro - uzdahne neznanac. - Znai li to da ste vi

neka vrst privatnog detektiva?- Ako to ba tako elite nazvati...- nasmije se Bani.- Zato se smijete? elite li rei da sam krivo shvatio

va oglas?- Niste, niste - pouri se Bani objasniti. - Usluge to

ih pruam mogu se nazvati i detektivskim. Recite, nakoji bih vam nain mogao pomoi?...

- E, o tome ne moemo preko telefona - prekine gaspori glas nepoznata ovjeka. - Tu emo stvar izvestinaistac u etiri oka.

- Dobro - pomirljivo e Bani. - Moja je agencija uprolazu Kozara kina. Moete doi odmah, ili...

- Vi ete doi do mene - prekine ga sugovornik u ijemje glasu bilo ultimativnosti.

- Ne bih li vam usput donio novine i gablec? - sasvimhladno e istraitelj.

- Ne razumijem va tip humora - nastavi neznanac,kome se nije dopala Banieva duhovitost. - Doi ete domene jer emo ovdje moi mnogo svrsishodnije razgovarati. Mislite li da mi inite ustupak, moram vam odmah

rei da e moja izdanost neutralizirati inkomodacijukojoj ete biti izloeni.

- Dobro - ree Bani, kome je ovjekova izvjeta-enost u izraavanju ila na ivce - ali bih prije trebaodoznati vae vrijedno ime i adresu.

- Antikvarijat Kosor - ree tip.- Sasvim jasno! - ironino e Bani. - Samo, recite mi,

Antikvarijat vam je ime ili prezime?ovjek zauti, a zatim promrmlja sasvim tiho neto

stoje meglabiti i psovka. Nakon nekoliko asakajavi sejo tiim glasom:

- Zovem se Vlatko Kosor. Vlasnik sam AntikvarijataKosor u Martievoj ulici. Doite sutra poslije tri...Posaokoji biste trebali obaviti vie je no delikatan.

Slobodnom rukom Bani upie podatke, pomalo zain-trigiran neznanevom tajnovitou, i ba kad je htioiakati bar neto o tome radi ega ga antikvar treba,ovaj lijepo, bez pozdrava, spusti slualicu. Bani spremipapiri s podacima u dep, prie prozoru i, zamiljen,proita naslov pornia koji je trebao igrati slijedeegtjedna. Ispod slike polunage, zamamne plavue, oitofotogeninije no lijepe, agresivno kriavim slovima pisa-lo je INSIDE MARILYN. U tom naslovu, shvati izne-naen, kao da se krije metafora njegova posla. Naime,sve stvari trebalo je promotriti iznutra!

Kako je Bani postao privatni istraitelj, dakle netoto bi mu se do juer jo inilo smijeno i nevjerojatno?U proljee su odrani slobodni, viestranaki izbori, i-jim je rezultatima propala komunistika vlast, i nakonkojih se poelo ivo nagaati o tome kakve e sve prom-jene doivjeti drutvo u cjelini. Jasno je da takvih na-gaanja nije mogla biti liena ni policija, a posebno jeparanoidna situacija nastala u Banievu odjelu. Ne eka-jui promjene, elinu metlu kojom su ga zluradiplaili, Deli je strelovitom brzinom sam potraio spas umirovini. Stipeti je preko noi napustio partiju i obreose u stranci, zajednici zapravo. Komar je tvrdio da e sveostati uglavnom po starom, premda mu nesiguran idrhtav glas nije zvuao uvjerljivo, a inspektor Kesisamo je nestao, nakon ega su pojedinci poeli pakosnopriati kako se SDB povukao na sigurniji teren. Vjeitonezadovoljan vlastitom slubom, nespreman da sadasudjeluje i u njenoj munoj i neizvjesnoj rekonstituciji,inspektor Bani je na prazan radni stol umirovljenogefa Delia poloio plavu kuvertu s molbom za spora-zumni raskid radnog odnosa. Nakon toga, vie se nijevraao na posao, a jedini kontakt to ga je jo imao sbivom slubom, bio je posjet novog naelnika, koji muje doao kui ne bi li ga nagovorio da se vrati, sad kad suim ljudi njegovih sposobnosti prijeko potrebni. Istina jedaje neko vrijeme razmiljao ak i o toj mogunosti, alisamo do onog asa kad je u jednoj neobaveznoj, glazbom

proaranoj radijskoj emisiji uo razgovor s Beograan-kom, koja je otvorila agenciju za traenje nestalih osoba.Iako se enska tome protivila, spiker je o njenoj firmigovorio kao o prvoj privatnoj detektivskoj agenciji uJugoslaviji. Zatim je u Beogradu otvorena i druga pri-vatna agencija sline vrste, potom jedna u Novom Sadu,a nakon nje, neki bivi policijski inspektor, koga Baninije poznavao, neto je slino otvorio i u Zagrebu. Shva-tivi da e policija vrlo brzo dobiti svu silu privatnihkonkurenata, bivi inspektor Nikola Bani odluio je naisti nain unoviti vlastita policijska iskustva. Napustioje stan u Kosirnikovoj ulici, pronaao odgovarajui pro-stor u prolazu kina Kozara, nedaleko od Britanskogtrga i otvorio svoju Agenciju za prikupljanje dokaza.Ustao je vrlo rano, sjeo u kola to ih je obiavaoparkirati u Nazorovoj, ili na Rokovom perivoju, vrstoodluivi da e jo danas otkriti ljubavnika gospoe Vio-lete Stri, te odmah naplatiti njenom muu u cijelostisvojih pet stotina dinara dnevno, plus trokovi, pluseventualna premija, iako je bilo glupo oekivati da epremiju platiti netko tko je upravo doznao da mu se enanakon svakog friziranja tuca sa stanovitim sjedokosimgospodinom. Prema iskazu supruga, srijedom prije pod-ne gospoa Violeta odlazila je kozmetiaru u Ulici MoePijade, koju su sada preimenovali u Ulicu Medveak.Dobar sat vremena ekao je parkiran nedaleko od kueStrievih, na Srebrnjaku, pa kad ju je spazio kako ulaziu automobil, upalio je motor i krenuo za njom, pomnopazei da se izmeu njegovog i njenog nalazi bar jo poneko vozilo. Pretpostavljao je da ju je dugotrajno isku-stvo u tim stvarima (jer, daje dugogodinja preljubnica,slutio je njen mu) nauilo oprezu, pa se stoga bojao daga ne primijeti. U tom bi sluaju propao posao, ali i lova!Parkirala je vozilo na ploniku pored Ribnjaka, a zatimpolako, kao daje u etnji, krenula prema Medveaku. Isam je morao ostaviti kola pa je poao za njom pjeice,

teglei ceker pun povra, kamuflau to ga je trebalauiniti svakodnevnim i bezazlenim prolaznikom koji jes gradske trnice upravo krenuo kui. Kod tramvajskestanice ona zastane i osvrne se, a zatim ue u kozmetikisalon. Bani zastane i opsuje svoj prokleti posao. Juerje itavu vjenost ekao da si enska dotjera frizuru,danas e cupkati po hladnoi dok je ne iskozmetizirajuod glave do pete. Ali, ubrzo shvati da se prevario. Veselai nasmijana, Violeta izae iz salona i brzo krene gore,prema Gupevoj zvijezdi, ako se i to jo uvijek tako zove.Brzala je tako da ju je, optereen glupim povrem, jedvasustizao. Kad je stigla na Zvijezdu, malko je zastala iosvrnula se na sve strane, pa kad je jedan crveni Golfublizini tri puta zatrubio, ona se nasmije i pohita premaautomobilu, iz kojeg izae povisok, sjedokos mukarac,te joj brzo i galantno otvori vrata.

S osjeajem sve veeg uasa, Bani, koji je svojuetvorku ostavio dolje na Ribnjaku, shvati da e muVioleta i ovaj put pobjei. Kad je crveni Golf krenuo, onbre-bolje baci svoj ceker sa zeljem i salatom u oblinjukoaru za smee, pa potri prema slobodnom taksiju.Uskoi u vozilo i naredi zbunjenom taksistu:

- Slijedite crveni Golf!I ne pomaknuvi se, taksist se okrene njemu, pa ga

odmjeri od glave do pete:- Ne zajebavajte! To ste proitali u romanima!- Slijedite Golf! - izdere se Bani. - Inae u vas

prijaviti zbog odbijanja usluge.- Kako hoete - slegne ramenima voza, pa krene za

Golfom, koji je ve zamakiiuo iza prvih kua Nove vesi.- to ste vi? Privatni detektiv?- Da! - odbrusi Bani.- Hi, moda, tajni agent James Bond? - pokuavao se

naaliti voza, ali Banicu nije bilo do ale.Dok je taksimetar nemilosrdno otkucavao brojke su-

ludo visoke tarife, Golf, u kojem su se razbakarili Vio-

leta Stri i njen sjedokosi ljubavnik, izaao je polako izgrada, preao Jadranski most, provrludao Remetincemi poao cestom koju je Bani dobro poznavao. Vodila jeprema dvorcu Brezovici, tajnom domu mnogih brako-lomnih djelatnika.

- Evo nas, gospodine detektive! - ironino e ofer,zaustavivi taksi na parkiralitu dvorca.

Bani plati, izae napolje i spazi crveni Golf parkiranispred drvene kuice u kojoj je sjedio ovjek koji jenaplaivao parkiralinu nadoknadu. Bio je pogrbljen imorao je imati vie od sedamdeset godina.

- Nu, a to vi trebali? - ree ovjek s parkiralita,glasom u kojem se osjeao snaan ruski naglasak.

- Ono dvoje iz Golfa - zagleda se Bani u njega, kaoda se udi otkuda mu taj naglasak -jesu li otili u hotel?

- Oni uvijek odlazit v hotelj. Svake srijede. Haraijegosti.

- Vi ste Rus? - zaudi se Bani.- Nu, a kak vi znajete ja Rus? - bezazleno e starac.Bani odmahne rukom i poe prema hotelu.Predvorje hotela smjetenog u starom dvorcu bilo je

sumrano i trono. Izgledalo je kao ambijent koji bi biopo mjeri ljudske ugode kad bi se u njega ulupalo nekolikotisua milijardi. Dokoni recepcioner listao je jedan odpornografskih asopisa kakvi su u posljednje vrijemepreplavili gradske kioske, drei u ruci bocu piva s por-tretom slavnog hrvatskog bana. Spazivi Banica kakomu se pribliava, brzo sklopi asopis i gurne ga pod pult.

- Izvolite! - ree, provjeravajui koliko mu je jotekuine ostalo u boci.

- Ima li slobodnih soba? - upita ga Bani, smiljajuikako da doe do podatka koji ga zanima. S odlaskom izpolicije nepovratno su prola ona lagodna vremena ukojima je mogao ovjeku tutnuti pod nos slubenu iskaznicu i pitati to ga volja.

- Ima. Sami ste? - kao da se udio recepcioner.

21

- Trenutno...- Kako to, trenutno!?- Pa, vidite - nagne se Bani preko pulta, govorei tie

i povjerljivije - ekam jednu damu. Svaki as treba stii.Plavua je, onako okruglasta lica, velikih tamnih oiju,nosi otmjenu bundu...dobar komad...Zove se Violeta.Niste li je moda zamijetili?

- Ti bokca! Violeta, kaete?- Da, Violeta Stri.Sav unezvijeren, recepcioner je klimao glavom.- Ovaj...mene se to zapravo ne tie, ali...Bani izvue iz depa dvije smotane stotke, pa ih stavip

pored Banskog piva. Recepcioner ih spretno pokrijednom pivske boce.

- Vi ste joj? - upita ga radoznalo.- Nije vano. Ne bojte se, neu napraviti nikakav

cirkus. Naime, znam da je maloprije dola ovamo sasjedokosim tipom.

- A to se moe - s fatalistikim e mirom recepcioner.- Mene se to ne tie. Evo, ja u ostati po strani, a vizavirite u knjigu i proitajte sami. Pa, ne moram vamvaljda ja rei da su u sobi 112?

Dok je on urno pospremio lovu, Bani se nagne nadupisnu knjigu i proita ime Boe Klamfara, ovjeka kojije netom bio unajmio jednokrevetnu sobu broj 112.

Zadovoljan to je konano identificirao Violetina lju-bavnika, Bani je, fukajui tiho neku svoju vlastitudezistiku improvizaciju, napustio okrug dvorca, kre-nuo putiem preko mosta i vrlo brzo uspio pronaiautobusno stajalite. Nakon to se vratio u grad i krenuoprema Ribnjaku, gdje ga je ekala njegova poslovinodotrajala etvorka, nabasao je na Tamarina, sadanjegmua svoje bive ene Lidije.

Tamarin se jako obradovao to ga vidi, ili se naprostoradilo o taktici prenemaganja, koju je obavljanjem raz-nih javnih funkcija uspio uvjebati do savrenstva.

- Nik, stari moj! E, sad moramo skupa bar na kavu!Otkada se nismo vidjeli!

Jo od perioda komunistikog hropca, htio je reiBani, koji je pretpostavljao da se Tamarinova zvijezdabrzo i neumitno gasi.

- Gdje si sad? - upita Bani preko volje, svjestan da sTamarinom nikad, nikad nee moi biti srdaan i iskren.

- Pa, zar ne zna? I dalje u Republikom...- to, zar nisu razjurili komuniste?- Tko je komunist? - zaudi se Tamarin tako iskreno

da je Bani morao progutati knedlu. - Odavno sam janapustio boljevike tlapnje...Pa, ti zna, Nik...

- Nikad me nitko nije zvao Nik! - preduhitri ga Bani,kome uistinu nikad nisu iz imena Nikola izvodili nadimke, ak ni to Nik. - Nego, kako su Lidija i Nika?

- Nika je fenomenalno. Neki smo dan bili zajedno naotkrivanju biste naeg velikog...

- Zbog ijeg si spominjanja neko bacao ljude iz partije, a po mogunosti i s posla!

- Ali, Nik, koji ti je kurac? Pa ti zna da ja nikadnisam...

- Rekao sam ti da me nikad nisu zvali Nik! - reeBani, pa se na brzinu rijei Tamarina, ije je drutvooduvijek teko podnosio.

- Pozdravi Niku! - ree usput, valjda da bi popraviodojam, pa hitro otvori vrata automobila, uskoi u nj iupali motor.

Premda je tog dana obavio dobar posao, koji e mudonijeti pristojan honorar od strunjaka za industrijskehladnjae, ruao je sam, nekako snuden i zlovoljan, iostavio vie od polovice obroka. Potom je kupio cigaretei novine, svratio u trgovinu gramofonskih ploa i oda-brao dvadesetak godina staro izdanje Cheta Bakera.

Shvativi koliko je para potroio, uini mu se da e zapristojan ivot morati dnevno uhvatiti bar deset neo-preznih ljubavnica.

Antikvarijat Vlatka Kosora nalazio se pri kraju Mar-tieve ulice,' u dijelu grada koji se za prodaju knjiga nijemogao drati osobito atraktivnim. Lokal je imao velikizlog pretrpan sivim, monotonim i dosadnim naslovni-cama uglavnom starih knjiga. Iznad izloga bio je u-vren pano sa secesijskim nazivom trgovine - An-tikvarijat Kosor. Otvorio je ostakljena vrata i iznenadiose zvonjavi sitnih zvonaca, to su bila montirana naulazu kako bi svojim prtavim zvukom upozorila proda-vaa na ulazak kupaca.

U antikvarijatu je bilo toplo i sve je odisalo mirisomstarog papira, onim mirisom koji tako privlai knjikemoljce, a odbija one kojima je knjiga tek priruni ukrasza novi regal. Metalne police uz zidove bile su takopretrpane knjigama da su se na pojedinim mjestimasvijale pod optereenjem, a stolovi meu policama bili suprekriveni visokim svenjevima knjiga, tako da su goto-vo sakrili sitnu prodavaicu u crnoj kuti, koja je, oito,traila neki svezak.

- Izvolite, to trebate? - ree prodavaica i kreneprema njemu.

Mogla je imati trideset i neto godina, bila je lijepa, ilimoda tek ljepukasta, edne kolske frizure s djevo-jakom manom u kosi, uspravna dranja, koje bi modaimponiralo da je bila bar pet centimetara via. Kad jekrenula prema njemu, on odmah primijeti da epa, a ona

se, shvativi valjda da je on to primijetio, zbuni i ovlapocrveni.

- Trebam gospodina Kosora - ree Bani ljubazno,trudei se da ne motri njen hod.

- Vi ste? - pogleda ga ona jednostavno i bezazleno.- Nikola Bani. Gospodin Kosor me zamolio da ga

posjetim.- A, tako - shvati ona. - Tu je, preko u kancelariji.- Alicija! Tko je to? - zauje se glas stoje dopirao iz

pokrajnje prostorije.- Gospodin Bani! - vikne Alicija i pokae Banicu

prstohi prema vratima Kosorova ureda.Uavi u Kosorovu sobu, Bani shvati kako je grdno

pogrijeio u procjeni. Po muklom, zbunjenom i umor-nom Kosorovu glasu, to ga je bio uo preko telefona,pretpostavio je da se radi o starcu, a sad je pred njimsjedio dobro graen, dodue proelav ovjek, koji je mo-gao imati etrdesetak godina. Bio je blijeda, ak i ane-mina lica, rijetkih obrva, ali vrste, isturene vilice,kakvu imaju neki dravnici. Mora daje bio spretan i io,samo se inilo daje glas posudio od neke stare, dotrajaleosobe.

- Sjednite, Banicu! - pokae mu Kosor stolicu grubanaslona, koja je stajala nasuprot radnom stolu, pretrpanom rukopisima i starim knjigama. '

- Moram vam odmah rei da sam dobio preporukuvrlo ugledne osobe, koja se o vama najpovoljnije oitovala. Da nije tako, nikad vas ne bih angairao.

Zacijelo lae, pomisli Bani, ali ne ree nita.- Vi ste prije bili policijski inspektor? - pogleda ga

Kosor radoznalo, pa mirne vie puta.- Da - kratko e Bani, nagaajui radi ega ga treba

taj udan tip, okruen papirnatim morem starih knjiga.- Jeste li bili komunist? - zagonetno e Kosor, pa

ponovo pone mirkati. Bio je to tik, shvati Bani, prisilna radnja koju mu je priskrbio nekakav zajeb u ivotu.

- Zato? elite li me nagovoriti da pristupim vaojstranci?

Kosor odmahne rukom, pa se preko volje nasmije.- Dobro, nema veze - ree -ja to tek tako, zbog starog

obiteljskog animoziteta prema crvenima...- Gospodine Kosor! - prekine ga Bani. - Dobili ste

reference. Nadam se da to istragu o mojoj prolosti inisuvinom. Recite radije radi ega ste me zvali. Jer, ja samdoao radi posla. I to iznimno jer inae stranke dolaze kmeni. Ja nisam servis za ienje tepiha i lijepljenjetapeta da bih radio po kuama...a vidite, vama samdoao, unato tome to vas nitko nije preporuio...

- Dosta, dosta! - mirkao je Kosor maui rukama kaoda ga eli zaustaviti. - Po vaoj se drskosti vidi da stebivi policajac. Odmah u vam rei. elio bih da mipronaete enu.

- Za to imate novinske oglase, provodadije, serviseza upoznavanja...Pokuajte u agencijama iva i Pjevosamljenih srdaca!

- Ostavite se tog vaeg policijskog humora! - zajedljivim e i umornim glasom Kosor. - Radi se o eni kojame prije vie od godinu dana napustila. Protiv moje voljei protiv mojih osjeaja...

- ekajte! - zaustavi ga Bani, vadei notes. - Kakose zove?

- Viktorija - pogleda ga Kosor, kao da mu nije jasnoto on to ne zna.

- Dakle, Viktorija Kosor - zamiljeno e Bani, nagnut nad notes koji je oslonio o koljeno.

- Ne! Zadrala je svoje staro prezime. Zove se Viktorija Grubi. Sada ima tono etrdeset godina. Vrlo jelijepa, smeokosa...ima rumene...

- Moda bi bilo bolje da mi date njenu sliku, a lirikuzadrite za intimni dnevnik!

Kosor ga ljutito pogleda, pa bez lijei otvori ladicustola, pronae polaroidni fotos i prui ga Banicu.

ena na slici bila je uistinu lijepa, ali i zagonetna.inilo se da to lice moe pristajati stotinama karaktera,da se iza njega moe kriti smjerna svetica, laljivica,pohotnica, tko zna to jo...

- Zato vas je napustila? - upita Bani, spremajuifotos u unutarnji dep kaputa.

- To je prediskretna stvar...ne bih o tome...- Ima li neke rodbine, prijatelja...ili...- Ne bih da u to mijeate njenu rodbinu! - odluno e

Kosor.- Sluajte me, gospodine Kosor! - razljuti se Bani. -

Ovo nije nekakva drutvena igra u kojoj bih ja trebao natemelju to manje podataka pronai to vie rjeenja,nego ozbiljna istraga! Ako vam je stalo do...

- Eh, da znate samo koliko mi je stalo! - ree onganutljivo, pa se zagleda kroz Banica nekamo daleko,valjda u prizore slatke prolosti.

- Gdje bih je uope mogao potraiti?- Ja u vam rei ono to vam mogu rei! - odlunim

e glasom Kosor. - A vi prihvatite, ili odustanite! Viktorija i ja bili smo posljednji put zajedno lanjskog ljeta uVelom Loinju. Jedneje noi otila i nikad je vie nisamvidio. Postoje indicije da se prolog mjeseca pojavila uVelom Loinju. Bojim se daje u opasnosti...

- A, to zbog ega je u opasnosti, takoer je prediskret-no da biste mi rekli? - pripomene Bani, ekajui daKosor mirne.

- Tono.- Dobro - mirno e Bani. - Moj honorar je petsto

dinara dnevno plus trokovi, plus premija... Vi ete datiakontaciju i potpisati mi punomo, a ja u nadalje hodatiirom otvorenih oiju, pa ako je sluajno vidim, odmahu vam javiti.

- Nemojte biti sarkastini nad tuom nesreom i boli!Viktoriju biste mogli potraiti u Velom Loinju. Tamoje kua njene majke Roalije Grubi. Tamo je i velika vi-

97

kend-kua njenog roaka iz Njemake. Zatim, u VelomLoinju ivi i Viktorijin brati Igor Galb, koji bi mo-gao... Konano, mogli biste pronjukati i po loinjskimhotelima.

- To je ve bolje - zadovoljno e Bani, koji je pokuavao zapisati sve podatke.

- Ovdje su vam adrese osoba koje sam spominjao -ree Kosor, pruajui mu neuredan papiri istrgnut izbloka. - Naposljetku, njen bogati njemaki roak imakuu na Pantovaku. Nije iskljueno daje tamo.

- Pa, zato niste to sami provjerili? - zaudi se Bani.Kosor posuti, svejednako se igrajui starinskim upi-

jaem. Vidjelo se daje potiten, valjda zbog sjeanja nasve ono to se izmeu njega i Viktorije odigralo.

- Zbog naina na koji smo se rastali - ree glasom kojije bio na rubu plaa.

A potom doda:- Evo vam moje posjetnice. Doznate li togod, svakako

mi javite! Nema li me u antikvarijatu, nalazim se kodkue na Trenjevci.

- No, dobro, to bih ja zapravo trebao uraditi? -radoznalo e Bani. - Mislim, ako je uistinu naem? Nemogu je aretirati i privesti vama! ^j,.

- Trebali biste je nagovoriti da mi se vrati.- Boe dragi! - zavapi Bani. - Imate li moda kakav

priruni sonet koji bih joj tom prilikom proitao?- No, ako to ne bi ilo - nije se dao zbuniti antikvar -

morali biste je nagovoriti da mi se javi. Makar telefonski.Rekao sam vam daje u opasnosti, a mislim da bih joj jamogao pomoi.

- U redu - rezigniranim e glasom istraitelj. - Samo,ne vjerujem ba u uspjeh. Mislim da ste mi premalopodataka dali. A ponajmanje vjerujem da bih je mogaona neto nagovoriti...

- Ako ni u ta ne vjerujete - prekine ga Kosor - bar ujednu stvar moete biti sigurni. U to da u vas vie nego

dobro platiti. Viktorija mije vanija od svih para ovogasvijeta.

Rekavi to, on polako ustane, prie zidu, nakosi jednusliku i otvori malu zidnu blagajnu. Prtljao je neto,brojao valjda pare, a zatim se vratio i pred Banica staviodvadeset novanica od po sto njemakih maraka.

- Molio bih vas da mi za ovaj iznos garantirate prioritet...

Bani ga pogleda kao da mu nije jasno to eli.- Znai da biste trebali ostaviti sve druge poslove i

posvetiti se samo traenju Viktorije. Znam da e vam tozazvuati podosta patetino, ali bojim se daje njen ivotu vaim rukama.

U mojim je rukama samo dva soma maraka, pomi-sli Bani, spremajui u dep svoj prvi lavovski honorar.Znao je kako e ga potroiti, ali nije znao kako e pronaiudnu enu, iji polaroidni portret nosi u unutarnjemdepu.

Otvorivi u jesen 1990. privatnu istraiteljsku agen-ciju, Bani se odmah suoio s nizom problema na kojeprije toga nije bio ni pomiljao. Shvatio je, naime, da unovonastalim okolnostima nee imati pri ruci ni jednood onih pomagala to ih je imao u policijskoj slubi. Neeimati ni laboratorija, ni mogunosti daktiloskopske o-brade, ni bogatih dosjea, ni pomagaa za otaljavanjepomonih ali i te kako vanih radnji, ni dounika, niprislunika, ni fizike zatite, ni banke podataka, nimedicinske ekspertize, ni otvorenosti ostalih slubi priprikupljanju podataka...Nije ak imao ni iskaznicu ko-jom eventualnom ispitaniku dokazuje svoj identitet ilegitimitet. Nakon stoje uredno prijavio djelatnost, um-jesto iskaznice, na opini su mu uruili uredno ovjerenorjeenje, neku vrst obrtnice, papir kakav ovjek, koji drido sebe, ne moe tutnuti ispitaniku pod nos. Dakle,nalazio se pred poslom u kojem je sve poslovne sistememorao od samog poetka razvijati sasvim sam. Za po-etak je kupio telefonski imenik, kartu Zagreba i okolice,popis poduzea, radnji i servisa, ali mu se sve to premakartotenim i kompjuterskim policijskim pomagalimainilo vie no traljavo. Pa ipak, unato svim razlikamaizmeu onog stoje bilo prije i ovog stoje sada, jedno jebilo isto -jo uvijek je to bio on, sa svom svojom upor-nou i tvrdoglavou.

Ustao je rano, spreman da to prije posjeti gospodinaStria i otkrije mu tajna zanimanja njegove supruge

Violete. Nadao se da e pokupiti svoje pare, a munustvar istog trena zaboraviti. Sve to e ljubomorni mudoivjeti, ponajmanje je drao svojim moralnim proble-mom jer, nije li ga on sam angairao? Da mu je bilo doduevnog mira, mogao je mirne due preko svega prijeii ne zabadati nos u slobodno vrijeme svoje ene.

Na prozor je kucnuo Paco. Jeo je hamburger, a podrukom drao nekakvu prastaru akustinu gitaru. Baninikad nije vidio nikakav glazbeni instrument u njegovimrukama.

- Juer sam je kupil! - ree Paco mrzovoljno, kao daga ljuti Baniev znatieljni izraz lica.

- Fino. A to e s njom?- Plaa mi je za drek! Sviral bum po cesti za lovu.- To se isplati - promrmlja Bani. - Sad ti najbolje idu

domoljubne.- To ne znam svirat. Zaprav, moral bum temeljito

obnovit to sviranje. uj, kaj ti zna gde bi se mogla kupitona knjiga za sviranje...kola gitare, ili tak nekak?

- Valjda u knjiari. Sluaj, danas nisam za pie.- Nisam te ni zval! - odbrusi Paco, redovito namr

goen, pa, natovaren svojom gitarom, zabrza premaulazu u kino.

Bani se hitro umije, pomisli kako bi bilo vrijeme dase obrije, ali na koncu ipak odustane. Prie telefonu iokrene Tamarinovbroj, nadajui se da nee naletjeti nanjega ili Lidiju, ve da e Nika podii slualicu.

S druge se strane oglasi telefonska sekretarica:...ostavite poruku kad zaujete...

Brzo, kao da mu je neugodno pred Tamarinom iLidijom koji e zacijelo sluati traku, izdiktira poruku zakerku:

Zvao Nikola. Mogli bismo danas veerati, jer sutraputujem na more, pa me nee biti nekoliko dana. Akohoe, doi, ekat u te u sedam na parkingu ispred

Palacea. Nema li te petnaest minuta, znat u da nemoe, pa u otii sam.

U devet i trideset uao je u direktorsku sobu velikogprivatnog servisa za hladnjae, pravu tvornicu utavelove, o ijem su se direktoru i vlasniku u poslovnomZagrebu ve raspredale rokfelerovske fantazije. ak jepomalo i uivao u tome to e jednim jedinim podatkomoboriti magnata na lea, uiniti mu njegove deviznesnopie bespredmetnim i besmislenim. Stri ga je po-sjeo u skupu fotelju od prave koe, natoio mu nekouvozno pie i zavalio se na svoj poduzetniki tron. Uisti-nu, u fizikoj razlici izmeu njega i njegove ene moraose nalaziti bar jedan od korijena njena preljubnitva.Jednostavno reeno, dok je ona bila provincijska replikadjevojke iz otmjenih urnala, on je bio naprosto balka-noid koji se skupa sa svojim odbojnim izgledom popeona brdo love.

- Vidite, gospodine Banicu, ja sam vas unajmio kaoneku vrst duhovna lijeka, nadajui se da ete svojimnalazima razbiti moje sumnje.

- Razumijem - otpovrne Bani, liznuvi malo iz aice.

- Jer, Violeta je na neki nain ukras mog poduzetnikog carstva. Sve ovo to vidite, bez nje bi bilo besmisleno. Znam da sam prema njoj strano nepravedan.Naporno radim dvadeset etiri sata dnevno, sanjajuionaj dvadeset peti sat u kojem u biti samo sa svojomVioletom. A taj dvadeset peti sat nikako da doe, prijatelju moj...

- Nismo prijatelji - promrmlja Bani.- Molim - smete se poduzetnik za hladnjae, a potom

nastavi kao da nije nita uo: - I sad jo k tome taubitana ljubomora! Jasno je da ovjek poput mene,dakle ovjek koji tako malo vremena ima za vlastituenu, pone razmiljati o svakakvim stvarima...

- Gospodine direktore - zauje se kretav enski glass interfona stoje leao na stolu.

- Molim - otpovrne Stri, nagnuvi se naprijed.- Gospodin savjetnik je krenuo k vama.- Fino! - zadovoljno e Stri. - E, sad ete upoznati

drugu najvaniju osobu u mom ivotu! Mog partnera iposlovnog savjetnika. E pa, zar to nije dovoljno za savren ivot? Lijepa, mila enai dragi prijatelj! No, gospodine Banicu, upoznajte me s vaim nalazima. Hajde,slomite mi srce, ili mi vratite zdravlje! Platit u vam ijedno, a bogami i drugo...

- Dobar dan - ree sjedokosi tip koji se pojavio naulazu. - Stoje, ima razgovor?

- Ui samo, Bozo! - rei e Stri, ceremonijalnoustajui. Zatim se okrene Banicu: - Ovo je moj partner,gospodin Bozo Klamfar, moja desna ruka.

Tip koga je Bani odmah prepoznao, ue u prostorijui mlako pozdravi, a potom se odmah ispria, rekavi dae navratiti kasnije.

- Uvijek skroman, uvijek nenametljiv - ree Stri,nakon to mu je poslovni savjetnik izaao. - Nematepojma stoje sve Bozo meni...

- Mogu misliti - promrmlja Bani, odgurnuvi au ustranu.

- Direktore, stigli su veani - zakreti onaj isti glasdeformiran nepodeenim interfonom.

-Moram ii! No, recite mi naposljetku! Ne oklijevajte!Vjerojatno niste nita pronali?

Bani shvati zato gaje angairao debeli poduzetnik.Ne da bi neto pronaao nego da bi ga izlijeio bolesnihi opsesivnih slutnji. S munim osjeajem prisilnog psi-hoterapeuta, koji mora pomoi antipatinom pacijentu,Bani ustane, pogleda u stranu i izusti:

- Nema se tu to rei.Na Strievu licu zaigra smijeak po kojem Bani

odmah shvati daje ponovo zaradio pristojan honorar. Pa

33

ipak, mislio je, umirujui vlastitu savjest, moda je ovonajbolja kazna. Sijedi e mu tucati enu, a on e bitipresretan to u svojoj blizini ima dvije tako divne osobe.

- Znai, Violeta je ista! - radosno e poduzetnik,pruajui Banicu ruku.

- Naravno - odvrati istraitelj, zabivi ruke duboko udepove ne bi li tako izbjegao rukovanje. - Nita nisampronaao, ali ipak mislim da ste mi duni...

- Svakako, svakako! Ve sutra u vam poslati ek!etiri i pol dana po petsto dinara...to je dvije tisuedvjesto pedeset, pluspedeset dinara premije...0, ja, stariljubomorni idiot! - s ganuem u glasu govorio je gospodin Stri, preplavljen sasvim nezasluenom sreom.

Bani hitro napusti servis za hladnjae, sjedne u kola,otvori prozor i pljune napolje na plonik, pitajui sekakav bi razvoj dogaaja bio da mu je rekao istinu.Moda bi mu priznao samo etiri dana i etvrt, bezpremije? Ali, stoje to istina? Istina je ono to zna! A akone zna da te ena vara, tad je istina da te ne vara. Kakoje to jednostavno, zaudi se i sam zadovoljan ovim iz-naaem, pa krene natrag na Britanski trg.

Tono u sedam stao je ispred Palacea. U sedam ipetnaest Nikejo nije bilo. Izaao je iz automobila, otiaou hotelski duty free, kupio steku originalnog Marlbo-roa, zadovoljan to mu trenutna situacija doputa tu vrstrastronosti. Zapalio je i nastavio ekati, znajui da Nikastie kad izgubi svaku nadu da e doi. Ukljuio jekazetofon i, mirno sluajui, promatrao kako vjetar nosiulicom otpatke papirnate ambalae. Vjetar je bio neugo-dan, studen, tako da je ubrzo morao zatvoriti prozor iukljuiti grijanje. I stvarno, ba kad je htio krenuti,otvorila su se vrata i Nika se uvukla u kola, poljubila gai sjela do njega.

- Kakvu to pogrebnu glazbu slua? - upitala ga je,namjerno pojaavi zvuk.

- Chet Baker - promrmlja on pa krene.

- Joj, tip ima zbilja udan glas. Kao da e izdahnuti...- Ve je izdahnuo...na alost - ree Bani i iskljui

kazetofon. Nika je bila njegova kerka po svemu, osimpo glazbenom ukusu. Dez je bio milijun kilometaradaleko od njena uha.

- Ne bih na veeru - ree mu ona bojaljivo, kao dase boji da ga ne uvrijedi. - Imam malo vremena. Moglibismo poklopati neto s nogu.

Neto kasnije, dok su stajali za visokim pultovimapicerije Zadar i kroz stakleni zid promatrali gomilukako navire prema ulazu kina Zagreb, ona, reuitoplu piu, upita:

- Kako ti ide taj novi stari posao?- Tako, tako - rekao je ravnoduno.- Dobro, zato si tako sluben? Stvarno me zanima..

ime se trenutno zabavlja?- Traim odbjeglu enu nekogtipa, po kome se odmah

vidi da, osim odbjeglih, neke druge ene i ne zasluuje.-Hoelije nai?- Sumnjam. Ve od poetka stvar djeluje izgubljeno.

Nemam gotovo nikakvih podataka, nemam nikakvihansi, a platio mi je daleko vie no to bi bilo potrebno.Osim toga...

Ona ga pogleda radoznalo, pa odgurne u stranu tanjurs okrajkom pie koji nije mogla pojesti.

- Osim toga - nastavi Bani - rekao je kako se boji zanjen ivot...da se nalazi u velikoj opasnosti...

-1 ti bi je sad trebao spasiti?- Ne znam - zamiljenim e glasom Bani. - Pomalo

se i bojim. Moda meni i nije namijenjeno daje naem.- Nego?- Nego da posluim kao neka vrst alibija.- Zato kao alibi? - zaudi se Nika.- Pa, tako...recimo, ako je on sam ubije.

34.

Chet Baker, majstor turobne trube i meka samrtnaglasa, kojim je pjevao dezistike standarde kao da nje-no brie prainu barunastom krpom sa skupocjenogvenecijanskog stakla, kao to je napisao neki amerikistrunjak za dez i sline divne uzaludnosti, aputao jesvoj nenadmani Fair Weather. Ne obrativi nikadpreveliku panju na tekst, Bani je razmiljao govori lise tu uistinu o lijepom vremenu, ili je lijepo vrijemetek suptilna ironija. Ono stoje kroz prozor spavae sobemogao vidjeti bila je tek ironina poruga lijepom vre-menu, jer je s olovnog, zatvorenog neba curkala upor-na, ravnomjerna kia. Na radijskim su vijestima javljalio nezapamenim poplavama, koje su Sloveniju pretvori-le u neku vrst alpske Finske, u zemlju beskrajnih jezera,a sudei po izvjetajima i prognozama, i kroz Hrvatskue Savom protutnjati neka vrst plimnog vala, kadrog daodnese sve.

Navukao je traperice, debelu flanelastu koulju, zim-ski pulover i siao u ured. Otvorio je vrata ekaonice iceremonijalno rekao: - Izvolite, ali samo po redu i bezguranja - ali u ekaonici, naravno, nije bilo nikoga. Dasam bar otvorio radionicu za umjetno topanje, ili bu-regdinicu... ree u sebi, nagaajui kako bi u tomsluaju ovaj prostor vrvio ivotom.

Sjeo je za stol, izvadio iz depa papiri to gaje sinodobio od antikvara Kosora i jo jednom pogledao svaimena i adrese. Nije bilo drugog izlaza, inilo se nunim

da ve danas po podne krene na Loinj. Ukoliko nabujalaSava ne porui sve mostove. Ali, prije toga, morat eposjetiti kuu na Pantovaku, mogue pribjeite odbje-gle gospoe Viktorije Grubi..

Sve skupa je tajnovito i glupo, mislio je, vrzmajuise Britanskim placom, ali u ovom asu ipak teko dvasoma maraka! Poslovni moral dolinog privatnika na-lae mu da u takav posao uloi dunu panju, ma kolikopolazini podaci bili turi. Zastao je ispred runog me-talnog kioska i pojeo par masnih peenih kobasica, sblagim stidom u dui, svjestan da je to teaka klopa, ane obrok nekog tko ima u depu dvadeset stotica ujedi-njene Njemake. Navukao je kapuljau i potrao doautomobila to ga je juer bio ostavio na poetku Rokoveulice.

Kua koju je antikvar Kosor naznaio kao vlasnitvoViktorijinog njemakog roaka nalazila se na Pantov-aku, povisoko, iznad uvene Titove vile. Bila je zaklo-njena bujnom crnogoricom, tako da se s ceste vidio tekcrveni krov visoke katnice. Na vratima, to su se nalazilaposred zidia od ukrasne opeke, nije bilo ni zvona nitablice s imenom, nieg, ak ni onog stereotipnog upo-zorenja o navodno otrom psu. Da stvar bude gora,vrata su bila zakljuana, tako daje mogao uraditi samodvije stvari: vratiti se kui ili preskoiti nisku ogradu iprovrljati naokolo. Kao legitimist koji dri do odgoja ipotivanja propisa, trebao se odluiti za ono prvo, ali jekao privatni istraitelj ipak uradio ovo drugo. Pogledaoje oko sebe da vidi gleda li ga tko, a potom je brzo skoiou dvorite i nestao u mokrom bunju.

Vrludajui kroz raslinje, uspio je pronai stazu kojaga dovede do proelja kue. Od staze pa do skupog ulazaod hrastovine vodilo je dvadesetak mramornih stuba,koje su mokre od kie bile tako skliske da je jedva uspiostii do vrata. Moda je to ta navodna opasnost to vrebana Viktoriju, pomisli Bani pa pokua pronai kuno

zvonce. Ali, ni ovdje ga nije bilo. Potegne za kvaku, a kadshvati da je zakljuano, lupi nekoliko puta akom potvrdoj hrastovini. Nitko se nije odazvao, kua je zacijelobila prazna. Oprezno i s naporom sie niz sklisko stu-bite, pa krene prema stranoj strani velike okunice.Zabat kue nastavljao se produenim krovitem ispodkojeg je bila zakljuana spremica, a pored nje velikagaraa sa sputenim eljeznim roloom. Pokua podiirolo, ali je i garaa bila brino zakljuana. Krene izagarae i spazi visok betonski prozori do kojeg nijemogao doprijeti bez prikladnog podloka. Ugleda metal-nu bavu u koju se s oluka garae slijevala kinica.Prevrne je, smoivi pri tom noge, a zatim je dokotrljado prozoria i okrene naopako. Znojan i zapuhan, shvatidaje etrdeset sedam godina malo previe za istraiteljaoperativca. Ali, to sad moe? Nemajui drugog izbora,uspentra se na preokrenutu bavu i zaviri kroz prozorigarae. Unutra se nalazio bijeli Mercedes 200, kojem nijemogao nazreti registarske tablice. Ba kad se htio spu-stiti na tlo, zauje opasan, bijesan lave, okrene se i spazikako oko bave na kojoj stoji razjareno poskakuje velik 'njemaki ovar bijelih iskeenih onjaka.

- Jebi ga! - opsuje. - Nita o psu nije pisalo!Jasno, pas ga nije mogao razumjeti i uvaiti njegovu

ispriku, nego je svejednako poskakivao nastojei se do-kopati Banievih nogavica.

- Mar! - izderao se na psa, ali ni to nije pomoglo.Potom, uzrujan ali i uplaen upornou razjarene

ivotinje, izvadi revolver iz unutranjeg depa i uperi gavujaku u glavu. Znao je da bi bilo uasno glupo i opasnopucati, ali se ponadao da bi se pas mogao prepasti pucalj-ke. Naravno, taje nada bila suluda i iracionalna, pasjebio sasvim ravnoduan prema vatrenom oruju. Spre-mio je revolver u dep i, onako pokisao, odluio ekati.Konano, anse su bile na njegovoj strani; prosjean

psei vijek je dvanaest godina, a ljudski gotovo sedam-deset.

- Lucifer! Mir! - zauje snaan, autoritativan glas,nakon kojeg je pas zacvilio i nestao meu empresima.

Bani pogleda prema katu kue i na otvorenom pro-zoru spazi glavu mukarca, koji je smirio psa tako zlo-kobna imena.

- Koga vi traite? - upita mukarac jednako strogimglasom.

- Vas - ree Bani prvo to mu j e palo na pamet, j edvaekajui da se izvue iz preglupog poloaja.

- Doite do ulaza! - naredi mu mukarac, koji odmahpotom nestane s prozora, poto je s treskom zalupiookno.

Jedva doekavi mukarev poziv, Bani skoi s baveu mlaku, pa pohita prema kunom ulazu. Popeo se uzstubite, otvorio vrata, koja je u meuvremenu netkootkljuao, i uao u predvorje. Prostorija je bila hladna ipo svemu se vidjelo da ovdje ve podosta dugo nitko nestanuje. Nasred prostorije nalazio se klavir prekrivenbijelom tkaninom, ista takva tkanina bila je prebaenapreko trosjeda u jednom kutu prostorije, dok je u dru-gom leala rola namotane tepih-staze. Rebrenice na ok-nima bile su sputene, tako daje predvorje obasjavaloslabo svjetlo podne svjetiljke sa sjenilom od tamnozele-nog platna.

Tip koji je otjerao psa stajao je nasred prostorije,jednom rukom oslonjen o prekriveni klavir. Bio je Ba-nieve visine, negdje oko sto osamdeset centimetara, alineto mlai i mnogo jai. Rukavi kariranog sakoa bili sumu napeti oko nabreklih bicepsa, a iz razdrljene kouljeizrastao je irok boksaki vrat s okruglom glavom spljo-tena nosa, vrstih vilica i blago oputene donje usne.'Potako oputenoj usni Bani je prepoznavao ljude kojiotprve ne razumiju nita, a kad im se ponovi, onda tekponeto. Nabildani nije bio sam. Na prekrivenom trosje-

du sjedio je mrav tip rudlave kose i nervozna pogleda,odjeven u kariranu sportsku jaknu, po ijem je nabrek-nuu Bani odmah zakljuio da je naoruan poveim ivjerojatno neprijavljenim kalibrom. A njemu odmah izalea, iza trosjeda, stajao je nizak, debeljukast ovjek,koji je vakao vakau gumu.

- Znai, mene ste trebali? - odmjeri ga tip s bok-sakom ijom, od glave do pete, dok su ostala dvojicautjela, po emu se dalo zakljuiti da su mu podreeni.

- Ne ba vas...- okoliao je Bani, ekajui da muponude da sjedne.

- Nego?- Gospou Viktoriju Grabi...Rudlavi u kariranoj jakni se naceri, kao da je Bani

rekao neto smijeno, ili bar neprilino. Glavni se okrenenjemu i izdere:

- Ti uti!- Ali, gazda, tip je zabavan! Tko je taj zapravo? -

branio se rudlavi.- Dobro pitanje! Tko ste vi zapravo?- Njen brat - slae Bani.Rudlavi se ponovo naceri; sada mu i elavi debeljko

pomogne visokim, vriskavim smijehom. Banicu se uinidaje pogrijeio; moda Viktorija nema brata, moda toova trojica znaju?

- Nema tu nikakve Viktorije...Kako ste rekli da sezove? - ree boksaki dizajniran tip.

- Grubi - otpovrne Bani.- Nikakve Viktorije Grubi! Kakva glupost! Maloprije

ste mi se penjali na garau.- Imate strano zanimljivo izveden oluk. Htio sam to

malo prouiti.- On te zajebava! - skoi rudlavi, pa prijetei krene

prema Banicu.- Misli?! - s iskrenim uenjem u glasu e boksa.

- Mogu li mu ja postaviti nekoliko pitanja? - rei erudlavi, opasno se pribliivi Banicu.

- korpion, pusti ga na miru! -* ree glavni, a rudlavi,kome je korpion zacijelo bio nadimak, otpuhne pa sepokorno vrati svom trosjedu.

- Traim Viktoriju Grubi - brzo e Bani, valjda dabi smirio situaciju. - Rekli su mi daje ovo kua njenogroaka iz Njemake, pa da bih je ovdje, uz malo sree,mogao nai.

- Lagali su vam! Ovo je kua mog prijatelja, ali ni jani on ne znamo ni za kakvu Viktoriju Grubi - mirno eovjek s boksakim nosom. - A sad bi bilo dobro da seizgubite. korpion, otprati ga!

Bani, kome je ovo drutvo bivalo sve udnije i sum-njivije, vjerojatno bi bio jo' neto i upitao, ali ga jekorpion u kariranoj jakni uhvatio pod ruku i poveonapolje, na kiu. Kad su ve bili pri dnu mramornogstubita, korpion ga lupi po glenju tako snano da muje noga skliznula po glatkoj stubi i on se uas naao umokroj travi. Prekoravajui sebe sama to nije pazio, ito je dopustio da ga rudlava nakaza iznenadi, Banipokua ustati, ali mu njegov protivnik priskoi i ko-ljenom mu pritisne lea tako daje licem uronio u blat-njavi travnjak.

- Ovo ti je posljednji put da njuka ovdje! - derao sekorpion, koji je oito bio od onih koji lako gube ivce.

- Sa..samo sam traio Viktoriju Grubi - procviliBani od boli u leima.

- Traio si ti moj kurac! Ne postoji Viktorija Grubi!Zar misli da nismo vidjeli kako si izvadio revolver iuperio ga u naeg Lucifera!

- Lucifer, korpion...- govorio je Bani, glave pritisnute o tlo. - to ste vi? Nekakva satanistika sekta?

korpion se odmakne i dopusti Banicu da ustane.Uzdahnuvi duboko i otresajui blato s kaputa, Bani sepridigne i pogleda u rudlavog nasilnika, koji je stajao

4.0

pred njim, ruke zavuene pod jaknu, gdje se, kako jeprocjenjivao Bani, nalazi revolverina.

- Nije vano to smo mi! - vikao je rudlavi. - Vanoje to si ti! A ja u ti rei to si ti! Ti si obino policijskonjukalo u civilu! Eto, to i nita vie!

- Polomio si mi rebra, nitkove! - ree Bani, pa sesagne hinei bol.

korpion se zlurado nasmije, a Bani se naglo uspravi,pa ga svom snagom opali cipelom meu noge. Nesretnikzaurla, istog asa zaboravi na revolver, pokrije rukamabolne testise, pa se nemono skljoka na koljena.

- Eto, bolje ti je da se dri za jaja nego za revolver -promrmlja Bani i brzo krene prema dvorinoj ogradipored koje je bio parkirao automobil.

Jo prije no stoje doao kui, shvatio je da e se moratipresvui, istuirati i dobro osuiti. Tako pokisnuti ustudenom, jo u njegovim godinama, znai reskiratibolovanje, koje se privatnicima nikako ne isplati. Pogo-tovo sad kad ga eka neodlono putovanje na Loinj.Istuirao se i obrisao, a potom se objesio o dovratakpokuavajui se pridii snagom runih miia. elio jeustanoviti bole li ga lea. Spusti se i zadovoljno odahne,boli nije bilo, premda gaje korpion propisno pritisnuokoljenom. Osvjeen mlakom vodom tua, sie u ekao-nicu i zadovoljno shvati da ga tamo eka stranka.

- Izvolite! - povede ga Bani u ured.ovjek je imao ezdesetak godina. Kao i veina ljudi

te dobi, bio je predebeo, nosio je sijede brkove, a lice mubilo proarano crvenim ilicama. Teki krombi kaputjedva je uspio zakopati, dok je mokru francusku kapuguvao u rukama.

- Vi obavljate...te privatne istrage? - upita debeljko.- Ovisi to trebate - otpovrne Bani, osjeajui da mu

kosa na potiljku jo nije sasvim suha.- Kupio sam auto. Zapravo, uplatio sam lovu...akon-

taciju...A sad nema love...nema ni auta, a nema ni togtipa. Biste li ga vi mogli pronai?

- Ne zove li se moda Sandi Grubeli? - nasmije seBani, pogaajui o emu bi mogla biti rije. Novine subile pune te afere.

- Tono! Kako ste znali?- E, dragi moj gospodine - sklopi ruke Bani - bio bih

najbogatiji ovjek u zemlji kad bih mogao pronai togovjeka! Bit e bolje da odete na tuilatvo. Samo, tamovam je ve red za takve sluajeve.

Nikola Bani stajao je uz eljeznu ogradu trajekta kojise propinjao na jakom jugu, prevozei nekoliko putnikai automobila s Krka na Cres. More je bilo prljavosivo, aCres zastrt gustom zavjesom kie, tako daje mala tra-jektna luka izgledala kao svijetla mrlja na tmastoj poza-dini otoka. Na tom otoku posljednji put je boravio prijedeset, ili jedanaest godina, kada je Nika bila jo klinka,a njegov i Lidijin brak izgledao nepotroiv. Obuzet lakomnelagodom, posve nespreman da se preputa uspomena-ma, brzo je siao metalnim stubama do brodske palubei uao u kola. Zatvorio je oi i tako pokuavao usnuti, svedok ga nije prenuo udarac broda o dok. Znao je da suvalovi tako veliki daje blago, neujno pristajanje nemo-gue izvesti. Protrljao je oi i protegnuo se, ekajui dase spusti brodska mosnica.

Nakon sata vonje praznom otokom cestom, uspio sedokopati Malog Loinja. Na sreu, nieg u mjestu nijebilo to bi ga podsjetilo na davna obiteljska ljetovanja.Dobar dio trgovina bio je zatvoren, ispred restorana islastiarnica nije bilo ni stolova ni arenih suncobrana,riva je bila pusta a marina gotovo posve prazna. Valovisu se prelijevali preko doka i prtavom pjenom ispiraliasfalt na kojem su bila parkirana dva-tri automobila.Fair Weather, odzvanjao mu je u glavi prigodan glasCheta Bakera. Uao je u Vjesnikovu prodavaonicu ikupio snop svjeeg tiska. Znao je da e morati prenoitiu Velom Loinju, pa se htio opskrbiti za dugu i dosadnu

veer. Pod nadstrenicom je na brzinu projurio prekoudarnih naslova, ponovo svjestan da valovi ludila svejae zapljuskuju ovu zemlju. Smota novine i spremi ih udep, pa poe prema starcu koji je u utoj gumiranojvjetrovci stajao na kii i motrio brodicu, to se ljuljala najugu spremajui se isploviti iz luke.

- Kako bih mogao doi do Velog Loinja? - upitastarca, koji je netremice motrio amac.

- Automobilom.- Znam, mislim kojom cestom?- A gdje vam je auto?- Tamo - pokae Bani prema onom dijelu obale gdje

se nalazila pota.- Vratite se natrag i krenite glavnom cestom pored

benzinske crpke. Imate manje od pet kilometara. Samo,kog ete vraga u ovo doba godine u Velom Loinju?

- Traim izgubljenu osobu...- No, nazdravlje! - iznenadi se stari. - Dakle, iz

Arene ste! Jebi ga, ni vi nemate pametnija posla!Pustite ljude da se na miru gube! Tko zna kakve sverazloge i motive imaju ti navodno izgubljeni. Eto, i ja samjednog jutra rekao samom sebi: Jebe sve, treba zbrisati! I zbrisao sam. I popizdio bih da me sad nekakavpizdek iz Arene, ili nekog drugog jebenog lista, pokuava pronai. Za moje dobro! Fuj!

Starije bivao sve uzrujaniji, tako da se Bani, nespre-man da preuzme odgovornost Areninih novinara-is-traitelja, nastojao to prije udaljiti, zalud svjestan dajestarac u gumiranom kaputu u pravu.

Veli je Loinj manji od Malog. Taj toponimski para-doks zacijelo ima svoje povijesne razloge, ali ih Bani nijeznao. Inae, samo mjesto, unato olujnoj dekoraciji, doi-malo se vrlo ugodno. Duboko usjeeno u strmu, stjeno-vitu obalu, u zaljevu to svojim oblikom neodoljivo pod-sjea na uterus, ulijeva sigurnost i povjerenje, koje bipsihoanalitiar najvjerojatnije izveo iz njegova oblika. U

turistikom uredu su mu rekli daje hotel Punta, zbogslaba zanimanja, do boinih i novogodinjih blagdanazatvoren, pa su mu dali adresu privatne kue gdje semoe unajmiti soba. Zaao je strmim stubitem u kame-ni mediteranski labirint, to se sasvim udno i neoprav-dano zove ulicom, jo k tome Marala Tita! Uspevi sestubitem, zamijeti jo jedno, strmije od prvog, koje vodido ulaza u malu galeriju nad ijim je vratima naziv Lanave va. Prugasta tenda iznad zabravljenog galerijskogulaza kloparala je na vjetru, i moda je ba to onom lanave va davalo neku udnu, sjetnu simboliku. Zaobiaoje stubite, proao tamnim nadsvoem i pronaao me-talne vratnice s brojem, koji je bio identian onom to sumu ga dali u turistikom.

- Poslovno ste ovdje? - bojaljivim ga glasom, kao dane eli biti indiskretan, upita mladi kuevlasnik, valovitekose i pravilnih crta lica. Doimao se kao ovjek koji sedosauje za dugih jesenskih i zimskih kia i radujesvakom sluajnom gostu koji za mrtve sezone zakuca navrata.

- Tako nekako - preko volje e Bani, razgledajuidvokrevetnu sobu u kojoj je zujala elektrina grijalica. -Moram obii neke osobe.

- Hoete li moda veerati s nama?- To je u cijeni!? - zaudi se Bani.- To je poziv. Ali, kako elite...- nasmije se kuevla

snik. - No, ako ipak odluite veerati napolju, slobodnorecite da ste Periev gost. Na taj ete nain sprijeiti davam pod jastoga uvale mljevene lignje.

Ostavi sam, Bani sjedne na rub kreveta i poneprelistavati novine to ih je kupio u Malom Loinju.Velikim, masnim slovima najavljivanje trajk metalskihradnika, koji je vlada nazvala politikom kuhinjom. Vi-jesti o modnim revijama, degustacijama ampanjca idobrotvornim tenis-meevima, kao u nekom grotesk-nom kaleidoskopu, mijeale su se s vijestima o bankrotu,

otputanju i sve veoj bijedi. itajui novine, osjeti du-boku i neprolaznu samou, ali nije znao je li to zbognaslova u novinama, ili zbog male, prazne sobe u kojojsu neko ljetovali toliki sretni ljudi.

Kasno poslije podne, kad je kia stala a bura se poelaboriti s jugom, uspio je pronai kuu Roalije Grubi,majke Kosorove odbjegle ene. Nalazila se s druge stranebreuljka, kojim se puteljak sputao prema susjednojuvali, gdje je lealo opustjelo gradsko kupalite. Kua jebila stara, nevelika katnica, iji su prozori bili zastrtizelenim kurama. Gore na katu vidjela se terasa s me-talnom ogradom, a posred terase tegla s polomljenomstabljikom zakrljalog limuna, koju je netko potkraj ljetazaboravio unijeti u sigurnost tople sobe. Na zelenimulaznim vratima, koja su od uske uliice bila odijeljenatek niskim kamenim pragom, bio je objeen komadietvrtasta kartona na kojem su se vidjeli nejasni ostacikiom oprane poruke.

Bani pritisne elektrino zvonce. Meutim, dodir-nuvi klimavi taster, odmah shvati da je zvonce neis-pravno. Pokuca akom na trona vrata, ali se nitko neodazove. Potegne kvaku; naravno, vrata su bila zaklju-ana. Uplaivi se da je prevalio tri stotine kilometarauzalud, pone ljutito potezati kvaku, koja na kraju puk-ne, a trona se vrata uz nesnosnu kripu otvore sama.

Uao je u hodnik i istog asa shvatio da u ovoj kuivie nitko ne stanuje. Hodnik je bio prazan, na podu suse vidjeli tragovi namjetaja koji je neko ovdje stajao, apo bijelim etverokutima na zidu moglo se pogoditi gdjesu visile slike. Sve su prostorije pruale isti prizor, kuaje bila ispranjena, jedino to je ostalo bilo je neto malobezvrijednog i jedva uporabljivog namjetaja i sasuenlimun na terasi. Zlovoljan i razoaran, Bani sie s katai izae na ulicu. Tu naletje na staricu u crnom kaputu,zacijelo susjedu, koja je radoznalo promatrala pokidanukvaku.

- Tko ste vi da njukate po tuoj kui? - vikala jestarica. - Zvat u policiju!

- Ja sam policija - preko volje e Bani, kao da ga starani najmanje ne zanima, pa otrese prainu s kaputa.

- Pardon! To je ve neto drugo! - smeka se ena.- ija je ovo kua? - pogleda je Bani policijski strogo.- Od Roalije Grubi.- Dobro, a gdje je ona?- Kako, gdje je ona!? - zaudi se baba. - Pa, na groblju!

Gdje bi bila! Umrla je, ima ve vie od mjesec dana.- A zato je kua prazna?- Na to biste pitanje morali vi odgovoriti - blago mu

priprijeti ena, kao daje on krivac neemu. - Rodbina jeskoro sve razvukla, ne ekajui ostavinsku raspravu.

- Koja to rodbina?- Pa, svi. Svi redom. Staja znam...ne poznajem ih...- A ima li pokojnica ovdje u Velom kakve rodbine? -

upita Bani.- Ima. Gospodin Igor Galb. Njegova je kua...- Znam, znam! - prekine je Bani, jer mu je Galbovu

adresu dao Kosor. - Policija sve zna!Ostavljajui staru otoanku u uvjerenju kako je pustu

kuu konano pohodila i policija, Bani se okrene i poeprema luci, odluivi da odmah posjeti neaka pokojneRoalije Grubi, koji je, kako je rekao Kosor, mogao znatineto o Viktoriji. Ali, niem se dobrom nije nadao. Ro-alija je umrla a da antikvar o tome nita nije znao. Kakose moglo dogoditi da nita ne zna? Sada svakako moeoekivati da ni taj Igor Galb nee nita znati, ili da uopenee ni postojati.

Ali, Igor Galb ipak je postojao! Samo, trenutno je biou Italiji, a povratak mu je bio sasvim neizvjestan. Reklisu mu to u veloloinjskom samoposluivanju, poredkojeg je Galb, zakleti samac, stanovao. ^

- to, nije oenjen? - upitao je Bani.

- Nije - otpovrne poslovoa samoposluivanja, a blagajnica se, uvi Banievo pitanje, tiho i zlurado nasmije.

- Da ga vidite - objasnio je poslovoa, kao da mu jeneugodno zbog blagajniina podsmijeha - bilo bi vamodmah jasno da nije oenjen.

Zato, pitao se Bani, iako odgovor nije bilo tekopogoditi. Ipak, istraitelj sko gaje iskustvo nauilo da sazakljucima nikad ne valja brzati.

Spustio se u luku i sjeo na okruglo postolje stupaelektrine rasvjete. Zagledao se u nemiran komadi pu-ine to se mogao nazreti izmeu dvije strme hridikojima je zavravao zaljev. Sve je djelovalo bespredmet-no i zaludno, za dobre se pare dao uvui u istragu kojana koncu nee rezultirati ba niim. Koje su nakanenavele mirkavog antikvara da ulupa dva soma marakana tako aavu stvar?

Preostala mu je jo velika kua za ljetovanje, vla-snitvo Viktorijina njemakog prijatelja, ali u nju mu sevie nije dalo ii. Moda bi bilo najrazumnije prespavatikod Perievih, odmah ujutro poi u Zagreb, zadratilovu za trokove, a ostatak vratiti antikvaru i poslati gau onu stvar? Nakon toga se baciti na hvatanje pre-ljubnica to krstare zagrebakim hotelima, motelima idrugim kratkoronim spavalitima.

Spazivi daje sjeo na mokar kamen, ustane i otresekaput, pa ipak poe gore prema teniskim terenima ho-tela Punta, gdje se navodno nalazila luksuzna viken-dica nepoznatog Nijemca. Ako Nijemci uope smiju po-sjedovati vikendice na naoj obali!

Kua na koju je naiao odgovarala je adresi koju muje dao antikvar. Bila je tek nekoliko godina stara, ra-skona i sasvim neukusna. Iza ograde koja se dala pre-koraiti, ualo je tucet glupih vapskih vrtnih patuljaka,koji u mediteranskom pejzau nisu djelovali nita boljeno to bi djelovala alpska kuica u vojvoanskom sokaku.Trijem joj je bio podboen imitacijom antikih stupova,

49

a prozori na katu djelovali su nekako orijentalno, dok jepovii dimnjak s krunom kupom izgledao kao neka vrstprirunog, skraenog minareta. isti bogataki uas!Kapitulacija ukusa, zbog koje bi u opinskim nadletvi-ma trebalo preventivno zapoljavati kunsthistoriare iljute estete.

Kao to je i oekivao, kua je bila neosvijetljena,premda je sumrak ve dobrano skrivao padinu, te se nipo emu nije dalo zakljuiti da netko u njoj obitava.

Ali, u skromnom kuerku, tik do ove pretencioznenakaze, gorjelo je svjetlo. Bani prie prozoru osvijet-ljene kue i snano zakuca po staklu.

- ta je? - pojavi se na prozoru kutrava glava neljubazna domaina.

- Molim vas, ija je ovo kua? - upita ga Bani,pokazujui prema zdanju s pseudoantikim potpornjima.

- Nekog vabe, jebo ga ti! - odbrusi ovjek, poredkojeg se odmah pojavi jo jedna, sasvim slina fizionomija.

- Niste li ovih dana zamijetili da je netko dolazio? -ree Bani.

- e? - upita onaj drugi.- U kuu.- Nikog ti tu nema, brate! A da i ima, jebe se nama!

Mi smo ti ove na privremenom radu i ne zabadamo nosu niija posla.

- Sezonci? - pogleda ih Bani malo bolje. Uistinu sudjelovali kao ljudi, koje osim posla zanima tek modakakva boca, ili peeno janje.

- Ajd, zdravo! - otrese se na njega neljubazni tip, pazatvori prozor.

Sam u kiovitom sumraku opustjelog otoka, Baniosjeti kako se sva vrata, iza kojih se moda nalazi kakavmali dokaz o Viktorijinom postojanju, nemilosrdno za-tvaraju pred njegovim nosom. Je li to dio tueg plana,ili samo poetak loe sezone?

U kuu ljubaznog gazde Peria vratio se loe volje,gonjen hitnjom da sve bre-bolje preskoi i vrati se uZagreb. ak mu ni roata, kojom su ga nakon veereponudili, nije prijala. Prije no to e otii na poinak,izbroji pare za konak i ree kako e ve moda ranoujutro otputovati.

Kad je u samoi svoje unajmljene sobe gasio svjetlo,ugleda na stropu malog crnog otokog korpiona, nepo-kretnog i zdvojnog, kao da ne zna kamo bi krenuo.

50

Probudilo ga je kloparanje drvenih alaporki. Ustaoje i onako u mraku pokuao ih namjestiti, ali je odmahuvidio da je to uzaludan posao; alaporke su bile nei-spravne. Pogledao je na fosforescentne brojke sata stojemirno kuckao na nonom ormariu. Pokazivao je polatri. Napolju je puhala bura, a snane kapi kie lupkalesu po drvenoj zatiti prozora. Znao je da vie nee moiusnuti, premda noas nije spavao vie od tri sata. Pomislikako bi bilo pametno prizvati san tabletom apaurina, alise predomisli i pone oblaiti. Oprezno je siao niz izdaj-niki kripavo stubite, izaao napolje i krivudavomuliicom pohitao do luke. Tek na otvorenom uspio jeshvatiti snagu bure, koja gaje malne oborila. Sluajuineugodan huk vjetra, koji mu je lice ibao otrim kap-ljama kie i mora, poao je prema hotelskom parkira-litu. Mora da je izgledao kao tat dok je zaogrnut tminomtiho otvarao prtljanik automobila, iz kojeg je izvukaoetui s priborom kakvim se sigurno ne bi mogao podiiti.Bilo je tu svakojakih alatki, ponajprije onih kojima semoe kriom ui u tui stan. Ali, kad netko itav radnivijek goni prijestupnike, nemogue je da i sam ne pokupineto od njihove naravi i iskustva.

Trebalo mu je nekoliko minuta da stigne do kue, kojuje njegov nalogodavac Vlatko Kosor naznaio kao mo-gue sklonite Viktorije Grabi. Nedvojbeno je bilo daViktoriju nee nai, ali je ipak postojala sitna nada dajeu kui kakav koristan dokaz, ili Dutokaz. Budui da ie

kua bila podignuta na padini, znao je da e sa stranjestrane lake doi do terase na katu. U mraku je pronaaostari drveni sanduk s kojeg je uspio prstima dosegnutidonji dio metalne ograde. Izvan forme, u godinama kadovjek polako naputa akrobacije, ipak se uspio podii nalaktove, poput zmije se oviti oko ograde i prevaliti se naterasu.

Povelik dio stranje strane kue bio je u staklu, ali jeono bilo zatieno drvenim alaporkama. Pronaao jeprikladan otpira i uspio otvoriti drveno krilo, ali sustaklena vrata bila tako zakljuana da mu ni jedan odotpiraa nije pomagao. Priekavi da se urlanje burepopne do vrhunca, Bani naglim udarcem lakta razbijestaklo ba u visini kvake. Tad shvati zato mu otpiranije pomagao; s unutranje strane brave bio je zaglavljenklju. Spretno otkljua vrata, ue unutra i dobro zatvorialaporke, tako da je bez vee bojazni mogao upalitisvjetlo..

Naao se u lijepo ureenoj spavaoj sobi u kojoj zaci-jelo ve due vrijeme nije nitko boravio. Zrak je bioustajao, a posteljina na krevetima hladna i provlana.Na nonom ormariu leale su njemake revije s datu-mima lanjskog kolovoza, a u prostranim plakarima nijebilo nikakve garderobe, tek neto malo posteljine i pokoji lunik. Izaao je iz sobe, ugasio svjetlo i krenuomranim hodnikom. Prva vrata koja je otvorio bila suvrata kupaonice. Iz pipe nad kadom polako je kapalavoda, po emu se dalo zakljuiti daje posljednji odlaznikiz kue zaboravio zatvoriti glavni ventil. Staklena policaiznad lavaboa bila je puna uvozne enske kozmetike, alii mukog pribora: brijaih aparata, after shave losionai slinih potreptina. Na podu je leao nemarno baenkuni haljetak od arenog frotira, a u metalnoj posudi zasapun netko je zaboravio srebrni enski prsten. Banicuse uini da su vlasnici napustili kuu u hitnji, ili da subili jako zaboravni.

53

Pored kupaonice nalazila su se velika vrata zidnogormara. Ako je u plakarima spavae sobe nedostajalagarderoba, ovdje je sve bilo krcato odjevnim predmeti-ma. Muka ljetna garderoba, na izgled skupa, ali decen-tna i neupadljiva, te enske stvari, pomalo ekstravagan-tne i mladenaki izazovne.

Bani pone brzo pretraivati sve odjevne predmetekoji su imali depove, ali su rezultati te pretrage bilisasvim mravi: kutija cigareta, karta za koncert, otpalodugme i sline kojetarije.

Jo mu se jedna soba na katu uinila zanimljivom.Mnogo manja od spavae, bila je namjetena stelaomza knjige, trosjedom, radnim stolom i stolicom pominasjedita. Na stolu se nalazio elektrini pisai stroj i snoppraznog pisaeg papira. Na stelai je bilo neto knjiga,uglavnom monografija o filigranstvu, dragom kamenju,dijamantima, Junoafrikoj Republici i Angoli. Osobakojoj su pripadale te knjige morala se baviti, ili barzanimati, nakitom i to onim najskupljim i najotmjeni-jim.

Zadovoljan to je, uza sav provalniki rizik, upao ukuu, jer se prvi znaci o njenom stanaru, eto, ve naziru,Bani pokua otvoriti radni stol, ali su obje ladice biledobro zabravljene. Znao je da takav problem no rjeavabolje od bilo kakva otpiraa, pa otvori etui i izvue bodes otricom na oprugu. Izbaci otricu, zavue je u prorezladice i pone lako, njeno, napipavati udi mehanizmaza zakljuavanje. Radilo se o tipu brave ije mu tajnenisu bile nepoznate. Trebalo je izvesti samo ono to sezove obijaki grif. Nagli potez otrice nagore i klik -brava je popustila, a ladica se lako otvorila.

Na dnu ladice s veseljem spazi fotoaparat markeNikon. Izvadi ga iz kone futrole, a zatim razoaranoshvati da je prazan. Zaboravljen, nerazvijen, a ispucanfilm uvijek predstavlja koristan i pouzdan trag, jer ivoi zorno otkriva prizore pred kojima je vlasnik aparata

nedavno stajao. Pored fotoaparata leale su u nereduboice s tintom, tube ljepila, kare, pribor za pisanje i jotota beznaajno.

Potrudi se jo jednom pa otvori i drugu ladicu. U njojsu leala etiri primjerka nekakve knjiice. Uzme jedani prinese ga svjetiljci to se nalazila na radnom stolu.Knjiica je bila uvezana u fini, debeli karton, imala jezatitne klapne, a unutar korica ezdesetak listovakunstdrucka povee gramature. Na naslovnici je bilanaslikana stara rukopisna knjiga, a ispod nje je moder-nim tipom slova pisalo:

11.AUKTION ALTER BUCHERUND HANDSCHRIFTEN

BERN 1984Naravno, shvati Bani, u rukama je drao katalog

aukcije starih knjiga i rukopisa. Na svakoj od stranicakataloga bila je otisnuta fotografija neke od starih knjigaili rukopisa, a ispod nje, u dvije kolone, na njemakom iengleskom jeziku - podaci o tom bibliofilskom dragulju.Prelista nekoliko puta knjiicu, ali mu podaci o prodaj-nim eksponatima nisu nita govorili. Ba kad je misliovratiti katalog na njegovo mjesto, spazi daje na jednojod stranica kemijskom olovkom napisano neto kao ko-mentar. Tekom je mukom uspio proitati sitna i neja-sna slova; pisalo je: Jetziger Besitzer, Oscar S., afrika-nischer Handler, will verkaufen

Sad ve radoznaliji, odlui proitati podatke o knjizina koju se odnosio spomenuti komentar. Ispod fotosa,oito stare, nemilosrdno raskupusane knjige, bio je njennaslov:

Nathan Gazati: AMIRAHIspod naslova stajalo je da je knjiga napisana 1677.

godine, i da ju je sam autor prenio u Rim, gdje se uvalau idovskim krugovima. U 18. stoljeu pristalice sektedonmeh prebacili su je u Altonu, gdje se uvala uprivatnoj sinagogi. Nakon toga o knjizi se dvije stotine

54 55

godina ne zna nita pouzdano, ali se pretpostavlja dajepromijenila mjesto, te se na udesan nain, nakon kri-stalne noi u Njemakoj, ve 1938. pojavila na aukcijiu Zurichu, gdje ju je kupio engleski poduzetnik poljskogprezimena.

Ispod tog neobinog historijata, sitnim je kurzivompisalo neto i o sadraju knjige, ali se Bani pobojao damu njegovo ne ba sjajno poznavanje engleskog jezikanee omoguiti da se upusti i u tu avanturu.

Osim toga, i dalje mu je sve bilo uglavnom nejasno: oautoru udna imena nikad nita nije uo, naslov knjigebio je jo zagonetniji, a samo trite rijetkih knjiga,kojem je oito pripadala i navedena aukcija u Bernu, biloje neto u emu se nije snalazio. No, kako su u ladici bileetiri istovjetne knjiice, drao je da mu odsutni vlasniknee zamjeriti zadri li jednu za sebe. Spremi stogabre-bolje knjigu u dep, dograbi etui s priborom i ugasisvjetlo, pa mranim stubitem sie u prizemlje. Kuhinjamu je bila sasvim nezanimljiva: riznica kojekakvih pre-hrambenih artikala, uglavnom njemakih, i povei re-pertoar raznih kuanskih aparata. Zaudo, u kutu kuhi-nje tiho je preo hladnjak: znak da je netko na brzinuotiao iz kue, ili da ju je nedavno tek privremeno napu-stio. Otvori vrata hladnjaka i shvati da je prva pretpo-stavka vj erojatnija, j er j e nj egova unutranj ost bila punapokvarenih i prestarjelih namirnica. Pozelenjeli komadsvinjskog buta, raznobojnim bakterijskim kulturamaprekriveno pile, petrificirani okrajak sira, pocrnjelo cri-jevo neeg to je neko valjda bila pateta i jo nekolikoodvratnih ostataka. Zatvori vrata mislei kako e netko,kad se vrati, potroiti vremena i vremena da ovo dovedeu red. Jasno, ako se uope vrati!

Ue u prostranu blagovaonicu, ali u njoj nije uspiopronai nita to bi mu pobudilo pozornost. Kao i spa-vaa soba, blagovaonica je djelovala veoma uredno, te seinilo, jasno - da nije bilo tekog zadaha, daje netko jo

juer ovdje objedovao. Jedino to je bilo udno, bila jeslika stoje visila na zidu: povea fotografija muke glaveu koloru, nekog tko je morao imati bar ezdeset godina.Pored te glave, sudei po kompoziciji slike, trebala senalaziti jo jedna, ali ju je netko otrgao tako da je fotosu okvira bio poderan popola.

Bani se vrati u kuhinju ne bi li u plastinoj kanti zasmee pronaao otrgnuti dio fotosa, ali je kanta bilabeznadno prazna.

Popeo se stubitem opet na kat i izaao na terasu. Noje bila jednako mrkla, ali se inilo da kia i bura poputa-ju. Tko zna, pomisli, moda je to po kriterijima Primo-raca ve burin. Spusti se lako stranjom stranom ogradena onaj drveni sanduk, pa pohita u mjesto, namjerava-jui se tiho i neprimjetno uvui u svoju sobu. Nije znaozbog ega gaje zagrebaki antikvar angairao, kamo esve to krenuti, ali mu se inilo da je jedna stvar oigledna:u Velom Loinju nema Viktorije Grubi, ene koju jetrebao pronai i spasiti je od opasnosti u kojoj se nalazi.Stoga mu nije ostalo nita drugo do da se vrati u Zagreb.

56

8Paco, koji je zamijetio Banievo dvodnevno izbivanje,ve mu je u devet sati pokucao na prozor ureda i pozvaoga na gemit. Oko Pacovih nogu motao se kutrav,neuredan psi, dugake, prljave dlake, koji je u Banicapogledao znatieljno, a potom se iskesio i piskutavozalajao, da bi se na koncu skrio iza gazdinih nogu.

- to ti je to, Paco? - upita Bani, kojem Paco nijedjelovao kao osoba koja bi imala ivaca gnjaviti se kunim ljubimcima.

Na ulazu u kafi, Paco blago odgurne nogom pseto inaredi mu da eka napolju dok se gazda ne vrati. Dajepas razumio naredbu, nije ba bilo vjerojatno, jer jeodmah krenuo natrag prema ulazu u kino.

- Ni ba bistar - promrmlja Paco, pa narui dvagemita.

- Ne. Meni pivo! - kao i obino, ispravi ga Bani.Pijuckali su polako i gledali napolje u prolaz kina

Kozara. Vidjelo se da e dan biti sunan, a naslovi unovinama, to ih je netko zaboravio na pultu kafia,govorili su da vodostaj Save opada i da gradu vie neprijeti nikakva opasnost.

- Prodal sam gitaru i kupil pesa - ree Paco, nakonstoje Bani ve i zaboravio da mu je postavio pitanje.

- Kupio!? Mislio sam da se do takvih pasa dolazi najednostavniji nain.

- Pa, zaprav i ne - ispravi se kino-operater. - Dobil.sam ga, aJamod gitare sam zapiL .......

- To je ve razumnije.- Nekog boga mora imat, pa makar i pesa - mudro

vao je Paco, stoje uistinu rijetko inio.- Uzeo si ga samo tako...da bi ga imao?- Kaj ja znam! Zasad ni sigurno...iako u pametnim

rukama pes moe postat jako korisna stvar. Bum ga uilda mi ide po novine.

Bani se tiho nasmije, ali ini se da to Paco nije niprimijetio. Nekako zamiljen, pogleda uprtog napolje uprve posjetioce koji su krenuli po kartu za porni od desetsati, Paco istrusi gemit, obrie usta rukavom, i promrm-lja:

- Detektiv, samo da zna kak mi je pun kurac svega!- urim - promrmlja Bani, udei se otkud ta gorina

u ovjeka kome naoko ide sve po planu. Ali, nije ga htiopitati jer je znao da mu Paco ionako ne bi odgovorio.

- Kam uri?- Na policiju - otpovrne Bani, pa odloi bocu u kojoj

je ostalo podosta piva.- Fino mesto! - ree Paco i krene napolje. Potom stane

i okrene se Banicu. - uj, kakvo bi ime mogal dati pesu?Bani nije umio odgovoriti, ali to nije bilo ni vanojer

je Paco brzo dometnuo: - Moda je bolje da ga i nema.Moda pes koji dri do sebe i ne treba ime. Za kaj zapravslui psee ime? Da bi lepe zvuala zapoved...

Pola sata kasnije, kad je Paco ve zacijelo pustio prvurolu Uspaljenice, Bani je uao u ured inspektoraKomara, koji je sjedio u sobi to je neko pripadalaBanicu.

- Nije vrag da se vraa u policiju!? - sav u udu eKomar, promatrajui ga kako ulazi i sjeda na stolicu nakojoj su neko sjedili njegovi ispitanici. Po sigurnosti uhodu, po snalaenju u prostoriji, dalo se zakljuiti da sejo uvijek nije odvikao od svoje sobe, i svoje policije, iakoju je napustio prije vie od pola godine.

59

- Misli da ste sredina kojoj bi se vrijedilo vratiti? -nasmije se Bani i prebaci nogu preko noge.

- Ne znam - zamiljenim e glasom Komar, koji jeneprekidno namjetao naoale, ba kao da mu ne pristaju uz nos.

- Nove su - objasni Komar radnju koja se Banicumogla uiniti kao tik - pa nikako da se naviknem. Sadkad si otvorio radnju, svoj si gazda! To je svakako prednost, ali...ali bojim se da nema ba previe posla. A odneeg se mora ivjeti. Mi sada imamo izvrsne plae.

- Kupili vas?- Ne budi maliciozan! - naljuti se Komar. - Ono to

smo prije dobivali bilo je uistinu sramotno.- No, dobro! Zar se s tobom vie ne moe ovjek

naaliti? Reci, to se ovdje dogaa?- Svata! - udobrovolji se Komar. - Zna daje gazda

Deli otiao u penziju. Lovi ribe i ide na partijske sastanke. Bio je juer ovdje...s ribikim tapovima. Zamisli,kuka da mu se neki dan raspala partijska elija u mjesnojzajednici. Tip koji im je inio kritinu masu oenio sekatolkinjom, koja ga je ultimativno izvukla iz te bedastoe...

Bani se nasmije ali ne ree nita.- ef odjela postao je Stipeti - dometne Komar, kao

da se ni njemu ne da zadravati na grotesknoj partijskojsudbini nekadanjeg efa. - Oduvijek sam tvrdio da utom mladiu lei potencijal koji e ga dovesti do profesionalnih vrhunaca.

- No, nazdravlje! - zamisli se Bani, i ne zamijetivikako gaje Komar udno pogledao.

- Moda zbog svojih kvaliteta nije ni trebao pristupativladajuoj stranci. Mislim, nije mu to trebalo...

- Stara navada - pripomene Bani, koji Stipetianikad nije trpio.

-Ali, stoje, tu je! - priao je dalje Komar. - To zapravo

i nije vano. Sluba je ionako dezideologizirana i depar-tizirana...Glede toga...

- A tko radi na mom mjestu? - brzo ga prekine Bani.- Inspektor Dogan. Vinko Dogan.Po Banievu se licu nije moglo zakljuiti da poznaje

tog ovjeka.- Ah, pa ti si ve bio otiao...On je novi. Doao je iz

Mostara. Opasan i estok ovjek. Pomalo prijek...ali, zarto nisu kvalitete koje se u policijskom poslu trae?

- Ne znam - zamisli se Bani.- Jasno da ne zna! - veselo e Komar. - Tebi to i ne

moe biti jasno! Pa, nije li za tebe Deli uvijek govorio danisi policijski inspektor, nego prokleti enigmat! Sad kadsi privatnik, radi li i dalje u bijelim rukavicama?

- E, pa sad - prihvati Bani veseli ton - kad se ve radio mom traljavom privatnom poslu u rukavicama, moram ti rei da sam upravo radi toga i doao do tebe...

Komar gaje pozorno sluao, zacijelo iznenaen razlo-gom njegova posjeta.

- Drugim rijeima - nastavi Bani - htio sam tezamoliti za sitnu uslugu.

- Kakvu uslugu?- Podatak! Treba mi dosje jednog ovjeka. Jasno, ako

ga sluba ima.- Oho! - nasmije se Komar pobjedniki. - To je

neuveno! Trai od mene da pomaem konkurenciji. Ito na nedoputen nain. Ti zna da se podaci iz dosjea nesmiju davati naokolo...

- Zar si postao takav istunac? - zajedljivo e Bani.- Kad si trebao povaliti onu ensku, posluio si se bezpardona dosjeom da difamira tipa s kojim je hodala.

- Nikad tako neto nisam uradio! - bunio se Komar.- A osim toga, tip je bio jeftin vercer koji bi enskusasvim sigurno uvalio u velika govna.

Bani se nasmije Komarovoj olakoj predaji, pa nastavis nagovaranjem:

60 61

- Pazi, nita ja od tebe ne traim...nita to bi biloprotupropisno. Molim te samo da ti zaviri u dosje, a jau ti postaviti nekoliko pitanja. Hoe li mi odgovoriti,ili ne, prosudi sam...

- Dobro, dobro! - srdio se Komar. - Umjesto da mi tupopuje, mogao si mi ve rei ime!

- Vlatko Kosor - ree Bani, zadovoljan to je uspionagovoriti starog prijatelja.

Komar ustane, izvadi iz ladice plosnatu bocu i pruije Banicu, pa izae napolje. Bani pogleda bocu, omiriejoj vrh grla, a zatim ustane i vrati je u Komarov stol. Vepodue vrijeme, osim piva, nita drugo nije pio. Osim urijetkim, i sasvim iznimnim situacijama.

Izvadio je novine iz depa i pokuao ih itati, znajuida e Komaru trebati bar dvadeset minuta da doe doisprintanog dosjea. Razoaran pravom pustoi to serasprostrta novinama, ustane i prie prozoru ne bi liosvjeio prizor koji je toliko puta gledao u godinama kadmu je ovaj ured bio drugi dom. Osim svijetleeg natpisasusjednog kafia, nita se nije promijenilo. Naas mu seuini da e telefon na stolu zazvoniti i da e ga pozvatiljutiti gazda Deli, da mu konano zavri izvjetaj osluaju zbog kojeg ga ve zivkaju s tisuu mjesta. U tomasu osjeti neto nalik na tugu, potom na gorinu.

Prene ga zvonjava telefona koji je leao na Komarovustolu. Pomisli kako je bolje ne javljati se. Ionako setelefonski poziv njega ne moe ticati. Ali, kako je aparatuporno zvonio, Bani prie stolu i podigne slualicu.

- Kog boga se ne javlja? - ree ljutito Komar.- Nisam znao da si ti.- Sluaj! Ima dva Vlatka Kosora. Jedan je umirovljeni

blagajnik, a drugi privatni antikvar. Koji te zanima?- Antikvar.- To sam i mislio - dometnu Komar i spusti slualicu.Za nekoliko minuta ve je bio u sobi s komadiem

perforiranog kompjuterskog papira u ruci.

62

- Usput sam proitao - ree sjedajui na rub stola. -Nema nita osobito! Hrpica osobnih podataka, generalije, to bi se reklo...Roen 1948. Zavrio gimnaziju uZagrebu. Studirao knjievnost, koju nikad nije zavrio..^klon depresivnim raspoloenjima...

- To pie!? - zanimalo je Banica. Formulacija mu seuinila neobinom za dosje.

- Ne pie - otpovrne Komar. - Pie da je 1975.pokuao poiniti samoubojstvo popivi ogromnu koliinu phenobarbitona.

-1 po tom si zakljuio daje sklon depresivnim raspo-loenjima!?

- Nego ta! - plane Komar. - Tabletama se ne ubijajuni kolerici ni sangvinici, nego melankolici!

-to jo ima?- Ma, nita - petljao