Goran TribusonUZVRATNI SUSRETCopyright © 2OO1. Goran TribusonUrednik Zoran MaljkovićNakladnik Mozaik knjigaZa nakladnika Marijan GrošeljGrafički urednik Srećko JolićOblikovanje naslovnice Fadil VejzovićTisak Tiskarna Ljubljana d.d., 2OOI.CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ZagrebUDK 821.163.42-31TRIBUSON, GoranUzvratni susret / Goran Tribuson. - Zagreb Mozaik knjiga, 2001.ISBN 953-196-817-9 410420093Goran Tribuson

UZVRATNI SUSRETDRUGO IZDANJE, PRVO U OVOJ BIBLIOTECIMOZAIK KNJIGA Zagreb, 2001.oh half drunk all the time and i'm all drunk the rest yea monk's till the champion but i'm the bestTom WaitsI.Gotovo je, Tvrdiću, odgulio si! — rekao je debeli stražar Delić i izgurao me van na kišu. Grabili smo preko asfaltiranog zatvorskog dvorišta, približavajući se sivoj upravnoj zgradi. Stražar je zaobilazio mlake u neravnom asfaltu, dok sam ja grubo šljackao po vodi, prskajući po njegovim sivo-plavi'm nogavicama. Tri godine čekam ovaj tren, pomislio sam, ulazeći u toplo predvorje upravnog bloka.— Tamo — promrmljao je i pokazao mi prema kraju dugog, ulaštenog hodnika. Uskoro smo bili pred vratima. Pokucao je, a onda ušao i salutirao.— Druže upravniče, dovodim zatvorenika broj 47732, Brunu Tvrdića!Upravnik je odložio zeleni fascikl, pogledao me nakratko, a onda mi pokazao slobodnu stolicu. Strovalio sam se na tvrdo sjedalo i uzdahnu^. Stražar Delić čekao je na vratima. Upravnik gaje pogledao, kao da se čudi što je još ovdje. Delić se uzvrpoljio, nakašljao, vidjelo se da. ne zna kamo bi.— Možeš ići, Deliću — obrati mu se upravnik, na što ovaj propisno pozdravi i izađe.Ostadosmo sami, upravnik i ja. Na zidu iznad stola kuckao je veliki sat marke Insa. Bilo je dvanaest i deset. Znao sam da mi je točno prije deset minuta istekla kazna, i da po svim propisima više ne pripadam ni državi, ni zatvoru, ni upravniku Sataiću. Formalno-pravno bio sam slobodan čovjek i kao svaki slobodni čovjek imao sam pravo mrziti upravnika Sataića i šugavu pravdu koju je provodio.Otvorio je ladicu i izvadio izgužvan spis iz koga mije monotonim glasom pročitao nešto o mojoj presudi, danu dolaska na odsluženjeGoran Tribusonkazne, vladanju u zatvoru i paragrafima po kojima sam sada isti kao i svi drugi slobodni ljudi.— Jesi li razumio što sam pročitao? Znaš li što to znači?— Znam — odvratio sam preko volje. — Znači da sam odgulio. Usna mu je zadrhtala i razvukla se u nešto što je podsjećalona osmijeh. Tako se, valjda, smiju upravnici zatvora.— Da! Baš si odgulio — nastavio je. — Da si bio pametan, da si se pristojno vladao, mogao si izaći mnogo ranije.— Ne ide mi to.— Što ti ne ide?— Pa to. Dobro vladanje. Ja sam periferijski tip. Na periferiji morate naučiti toliko nužnih stvari da na dobro vladanje ne stignete ni pomisliti.— E, moj Tvrdiću — uzdahnuo je duboko. — Kada mi dođu takvi kao ti, uvijek se iznova počnem pitati o smislu posla koji obavljam. Mi smo tu nekakva, što bi se reklo, preodgojna ustanova, a tipovi poput tebe odlaze od nas prepuni one iste gorčine koja ih je dovela ovamo. Koga i kako mi to zapravo preodgajamo?— Hoćete reći, šefe, da bi tipove poput mene trebalo jednostavno...Rekavši to, napravio sam kratki potez kažiprstom, koji je podsjećao na brzo rezanje vrata.Lice mu se naglo smrknulo, a onda je samo odmahnuo rukom.— Dobro, Tvrdiću, ako te zatvor nije ničemu naučio, onda si bar iz onog što ti se dogodilo mogao izvući kakvu pouku. Ako se ne varam, tvoja je djevojka, prije no što si došao ovamo, počinila

samoubojstvo...— Nećemo o tome, šefe — prekinuo sam ga. Dozvolio sam si tu drskost jer više nisam bio njegov popisani zatvorenik nego slobodna jedinka. — Nećemo o tome! Ja nisam gostovao kod vas zbog samoubojstva moje djevojke, nego zbog nečeg sasvim drugog. To što se moja djevojka ubila ne pripada vašim prljavim papirima i paragrafima. To se njima ne da izmjeriti.— Ne, ne da! Slažem se. Nitko ne bi mogao dokazati da se ubila zbog tebe, ali dovoljno je da ti to znaš... Nikakva robija više ne može sprati tvoju savjest... A osim toga, misliš li da si ovdje zbog mnogo časnijih stvari. Pijan si ukrao autobus i razbio ga skupa s automobilom u kojem je bilo troje ljudi i koji zahvaljujući čistoj sreći nisu...8UZVRATNI SUSRETPrestao sam ga slušati. Namjerno je manipulirao činjenicama koje su u meni budile gorka sjećanja i uživao je mučeći me na taj način. — Jeste li završili, šefe? Ako nemate niša protiv, mene jako žulja ova vaša neudobna stolica, te željno čekam da okrenem dupe ovom nemogućem mjestu.— Dobro će biti ako ga okreneš definitivno, zauvijek — kazao je, dižući s poda poveću metalnu kutiju. — To ti je i moj savjet: zaboravi zatvor i ne vraćaj se više! Uostalom, što ćeš sad započeti? Kao civil ti si bio...— Boksač — otpovrnuo sam, znajući da u njegovim očima tako nešto sasvim sigurno ne spada u red priznatijih profesija.— I to mi je nešto!— U sredini u kojoj živim to znači mnogo. Daje vam garanciju da vas baš svaka bitanga na koju naiđete neće moći obraditi... Šefe, da sam postao nešto drugo, upravnik zatvora, recimo, u predgrađu bih bio izgubljen. Tamo za tu struku ne daju ni prebijene pare.Ponovo je prešao preko moje drskosti. Imao je strpljenje ne-svojstveno zatvorskoj branši. Možda sam ga baš zbog toga cijenio mnogo više od bratije koju sam tokom ove tri godine morao trpjeti.— Pa dobro, Tvrdiću, kakva je ta tvoja sredina u kojoj živiš? To mora da je nešto posebno kada ti je stalno na jeziku.— To je jedan kvart, gradska periferija. Znate kako to izgleda? Krivudave ulice, kućerci izgrađeni na divlje, skladišta, nadvožnjaci, skretnice i pruge, pruge, pruge... Zovu nas Teretni kolodvor i to je ime koje vam odmah kazuje sve.— Ne voliš ti baš taj Teretni kolodvor, zar ne?— Mrzim ga, ali on je zapravo moja domovina. A kad se radi o domovini, nema tako snažne mržnje koja bi vas natjerala da odete!Učini mi se da me prestao slušati. Fućkalo mu se za moj zavičaj, za moj Teretni kolodvor. Ustao je i ključićem otvorio metalnu kasetu koju je podigao s poda. Ustao sam da vidim o čemu se radi. Ispod neravnog poklopca bljesnule su moje stare i drage civilne stvari.— Tu su ti stvari, a ovdje je popis. Sravni to i potpiši! Počeo sam preturati po unutrašnjosti kutije, čudeći se kolikosam toga donio sa sobom. Kao da sam išao na službeni put, ili na more, a ne u zatvor. Odjeća, tamne naočale, džepni kalendar iz 1972, špilGoran Tribusonigraćih karata, češalj, novčanik s devalviranim hiljadarkama, jeftin ruski sat, penkala s tršćanskom reklamom, čaša na rasklapanje... Među čarapama ugledao sam otvoren paketić pepermint bombona.— Šefe, ovo se za tri godine moralo pokvariti. Imam li pravo na odštetu? — upitah, izvlačeći bombone.— Ne zajebavaj!— Šteta! Da sam to znao, dao bih vam napismeno da ih smijete pojesti skupa s osobljem. Ovako...— Tvrdiću, kupi stvari i briši mi s očiju. U dva imaš lokalni autobus, u pola tri si u gradu...— Čekajte, šefe, pa znate da ne odlazim autobusom.— Nego?— Osobnim kolima. Mercedes.— Kako?!— Sjećate se valjda da mi je prije tri dana došao u posjet prijatelj. On mi je donio lovu, dokumente i ključ od automobila. A auto je ostavio tu dolje u selu.— Tvrdiću, upravo me strah pitati otkuda ti pare za automobil. Nasmijao sam se. Bilo mi gaje gotovo žao. On je bio ispravančovjek, upravnik zatvora, preodgajatelj zapravo, pa nikad u životu neće posjedovati mercedes.— Ako se još sjećate, upravniče, meni je prije godinu dana umrla majka. Nasljedio sam kućicu koju sam držao nepotrebnom. I vidite, ja sam lijepo svom prijatelju advokatu dao punomoć, ovlastivši ga da proda kuću i kupi mi mercedes.

— Rabljeni?— Rabljeni. Pa i kuća je bila rabljena! Advokat ju je uspio dobro prodati, pa je nakon kupnje automobila ostalo još nešto para. Tako, da otpočnem nešto.Upravnik se zavalio u stolicu i nekoliko puta prešao dlanom preko rijetke kose. Potom me pogledao pravo u oči.— Ti si najčudniji zatvorenik koga sam uopće imao. Ni sa kim nisi htio surađivati, nikog nisi htio slušati, gulio si sve do zadnje minute i sada mi na kraju kažeš da si prodao kuću i kupio automobil. Jako ti je pametna ta investicija! I gdje ćeš sad stanovati?— Naći će se već nešto. Konačno, uvijek se mogu vratiti ovdje kod vas. Vezan sam nekako uz ovo mjesto. Pa vidite da ni dana nisam htio izgubiti.IOUZVRATNI SUSRET— Hajde — rekao je ustavši — sada bi bilo dosta. Potpiši i kupi se. Nemam ti ja vremena za brbljanje.Sagnuo sam se i potpisao popis predmeta koji su tokom ove tri godine predstavljali moje jedino vlasništvo. Zatim sam sve smotao kariranom košuljom i krenuo prema vratima.— A ovo? — upitao je upravnik, gledajući prema paketiću pe-perminta koji je ostao na stolu.— Možete dati Deliću za uspomenu. Tako je lijepo postupao sa mnom da je zaslužio kutiju pokvarenih ljutih bombona.— Nosi mi se s očiju! — izderao se i bacio pepermint u košaru za smeće.Osjetio sam da više ne smijem zloupotrebljavati njegovo strpljenje. Mogao bi iznenada promijeniti ploču i pokazati mi zube. Otvorio sam vrata i zamalo nagazio na stražara Delića koji je vani prisluškivao.— E, da se mene pita, drukčije bi se postupalo s tobom — govorio mi je dok smo se vraćali hodnikom. Kimao je glavom i mrmljao nešto i vidjelo se da je ljut i nervozan. Bio je jedan od onih koji tvrde da zatvorski jebivjetri poštuju samo grubu i čvrstu ruku.— Deliću, nije lijepo prisluškivati pred šefovim vratima! Ti si stvarno neodgojen i za takve bi stvari u školi morao stajati u kutu. Ali, na sreću, u školu nisi ni išao.Zgrabio me za desnu ruku i gurnuo prema jednim poluotvorenim vratima. Mislio sam da će me prebiti onako za rastanak, ali on je samo dreknuo: »Tu ćeš se presvući!« i poveo me u sobu, koja je po svemu sudeći služila u tu svrhu.— Hoću, ako me ne budeš gledao — prošaptah, stidljivo ras-kapčajući hlače. — Znam da voliš gledati zgodne dečke.Pogledao me kao da ne vjeruje vlastitim ušima, a onda je samo zaškrgutao zubima, izašao i iz sve snage zalupio vratima. Znao sam da tamo u hodniku kipi od bijesa, ali što sam mogao? Jednostavno, bio sam zajeban tip i tu nije bilo pomoći. Zato sam, valjda, i odgulio sve do zadnjeg dana, do zadnje minute. Čak i više, ako se uzme u obzir da mi je kazna istekla u dvanaest.1 1Rabljeni mercedes vozio je sasvim fino. Mjenjač je bio mek, gas dobro naštelan, a kočnice su reagirale na najmanji pritisak papučice. Brisači su savršeno prilijegali uz staklo, tako da mi gusta kiša nije uopće smetala, a indikator rezervoara pokazivao je da su kola natankirana do vrha. Dobri stari Notizberg obavio je izvrsno svoj posao, baš onako kako to advokat, uz to i prijatelj od najranijeg djetinjstva — mora uraditi! Za stari kućerak dobio je trideset milijuna, a auto je platio samo dvadeset. Razlika od deset milijuna trebala mi je poslužiti za miran i ugodan život, sve dok ne odlučim što ću sa sobom uraditi. Upravnik je možda imao pravo kad je posumnjao u mudrost takve transakcije. Imao sam auto, ali nisam imao kuću. No što sam drugo mogao uraditi kad sam cijelog života želio imati takav auto. Jer, imati kuću na našem Teretnom kolodvoru nije značilo ništa. Sve te naše kuće bile su zapravo goli drek; jedan jedini gest nekakvog općinskog urbanista mogao je naše divlje nastambe zbrisati s lica zemlje. Posjedovati auto značilo je definitivno zbrisati iz autsajderske branše. Nisi više bio »onaj iz one barake«, nego »laf s kolima«! Ali, što se može, tko nije živio na Teretnom kolodvoru nije mogao procijeniti kakve sve prednosti imaju kola pred kućom.Ubacio sam u četvrtu, uživajući u kolima koja su gotovo letjela preko vlažne ceste. Tamo naprijed, iza svih ovih brežuljaka, livada i šuma, čekao me Teretni kolodvor, moja tmurna, prljava, zadimljena domovina, puna sivila, čađe i tužnih, otegnutih krikova lokomotiva. Pretpostavljao sam da je tamo i sada, nakon tri godine mog odsustvo-vanja, uglavnom sve isto, sve na svom mjestu. I sve je jednako sivo, zadimljeno, prekriveno čađom i prašinom. Zumba, veliki pjesnik našeg kvarta, jedan od rijetkih koji su uspjeli odmagliti, jednom je rekao da naš kvart, svojim vijugavim i nepravilnim uličicama, i još više zbrkanim i12UZVRATNI SUSRETisprekrižanim tračnicama, podsjeća na crijevni sustav velikog gradskog organizma.

Uz mnoge korisne stvari, na Teretnom kolodvoru čekao me i Željezničar, moj matični klub u kojem sam započeo amatersku boksa-čku karijeru, i u čijem bih dresu htio razbiti još nekoliko majmunskih njuški. Jasno, Željezničar je zapravo bio autsajderska, podsavezna boksačka mlationica, uvijek u sjeni sjajnog prvoligaša iz Centra. Dečki iz Centra imali su tehniku, kondiciju, znanje, moderne tenisice, popločane kupaonice i tapecirane svlačionice, a mi, mi nismo imali ništa osim užasne tvrdoglavosti periferijskih klipana. Naša derutna sportska dvorana, koju smo zvali Odeon, bila je rupetina koja nam se svakog časa mogla strovaliti na glavu, a naš trener Vrhovnik, stari olinjali mačak koji je dvadesetak godina tumarao po svim državnim borilištima, ostavljajući po njima zube, kosu, krv i znoj. Gradskim rivalima iz Centra mogli smo tek jednom godišnje pokazati zube, i to na novogo-dišnjem Otvorenom prvenstvu grada, koje se po nekoj šašavoj tradiciji održavalo baš u našem Odeonu, mada su dvorane u centru bile mnogo bolje i sigurnije. I na tom otvorenom prvenstvu grada oni su nas ismijavali tehnikom, brzim i duhovitim eskivažama i elegantnim stilom, dok smo se mi zadovoljavali time da po kojem od njih razbijemo njušku ili ga onako podmuklo, autsajderski, nasadimo nogom u jaja.I točno prije tri godine, u svojoj dvadeset četvrtoj, u naponu snage, dakle, slovio sam kao velika klupska nada za predstojeće Otvoreno prvenstvo grada. Imao sam nekoliko kila više od minimuma i trebao sam izaći na ring Žarku Višiću, zvanom Monk, teškašu i povremenom reprezentativcu, boksaču Šampiona iz centra grada. Monk je bio takav razbijač da se u teškoj, osim mene, nitko nije usudio prijaviti. I onda, kad je napetost pred prvenstvo dosegla nivo ključanja, dogodilo se sve ono zbog čega sam, umjesto na ring, otišao pravo u zatvor kod druga upravnika Sataića. Jasno, Monk je sve ove godine ostao gradski šampion, a ja sam se, guleći zatvorski krumpir, tješio varljivom mišlju da sam najbolji. No, sve to nije bilo tako neugodno i tako strašno, usporedi li se s onim što me spriječilo da izađem na ring, i što me je na neki način odvelo u smrdljivu zatvorsku rupu.Te godine, nekoliko mjeseci prije meča, počeo sam ozbiljno gaziti s jednom mačkom iz kvarta. Bila je medicinska sestra, zvala se Tereza i u pogledu muškaraca imala je dosta mutnu prošlost s čestim brodolomima i nasukavanjima. Znao sam je gotovo od najmanjih nogu.13Goran TribusonNije imala roditelje, što na Teretnom kolodvoru nije bila neka posebna osobina, a kao klinka hodala je s mojim najboljim prijateljem Karlom Notizbergom. Njihova romantična mladalačka ljubav bila je odavno zapečaćena. Advokat Notizberg se oženio, a Tereza je nakon toga ule-tila u neke nepovoljne ljubavne kombinacije iz kojih je izašla s dosta okrnjenim živcima i ugledom. Ja sam počeo gaziti s Terezom Kosak samo stoga što mi se dopala. Dakle, bez većih ambicija i kalkulacija. Potom sam shvatio da sam se zaljubio i da bez nje više ne mogu. I u tom trenu čovjek postaje najgora životinja. Znaš da bez voljene osobe više ne možeš, ali se ponašaš kao da ćeš je za pet minuta napustiti. Jednostavno rečeno, bio sam zajebana narav, i kao svi ljubomorni tipovi, osobito nadaren za različita psihološka mučenja, sumnjičenja i druge svinjarije. Trener Vrhovnik tvrdio je da sam baš zbog te proklete naravi dobar boksač. Tereza je stanovala na mansardi iznad četvrtog kata najviše zgrade našeg predgrađa, u zdanju koje smo svi zvali Cividinije-va kuća. Vjerojatno po nekom od bivših vlasnika. Dakle, s prozora Te-rezine mansarde često su se razlijegale naše svađe, povici i vrijeđanja. Kako se bližio kraj godine, ona je bivala sve čudnija. Satima je šutjela, ponašajući se kao da me ne primjećuje, ili kao da joj je moja prisutnost mrska. To me jednostavno izluđivalo. Osjećao sam da je volim sve više; valjda sam je zbog toga provocirao sve bezobzirnije i grublje. Bio sam obuzet paničnim strahom da ću je izgubiti.Jednog prijepodneva, potkraj jedanaestog mjeseca, mi smo se, u njezinom stanu, posvađali i žestoko dograbili. Bio sam nervozan, iscrpljen svakodnevnim treninzima i ljubomorom, i više se nisam umio savladati. Opalio sam joj šamarčinu, ona mi je uzvratila, a nakon toga sam izjurio. Popio sam smjesta tri pive i tri rakije, takozvani beton, u mliječnom restoranu Mignon, otišao na trening, napio se nakon treninga s klupskim drugom Strigom i konačno završio u Centru, u Rex-kabareu na striptizu.Ujutro sam doznao da je moja Tereza te noći počinila samoubojstvo, skočivši s prozora svoje mansarde. Pala je na hrpu kamenih kocaka, kojima se krpala glavna prometnica Teretnog kolodvora, i ostala na mjestu mrtva. Moj užas bio je potpun. Ne samo da sam znao da bez nje više ne mogu, nego sam bio siguran da sam jedini krivac njezine smrti. Nakon tolikih ljubavnih brodoloma, to krhko biće više nije moglo izdržati život uz tvrdokornu i bezobzirnu boksačku barabu. Strašno je kad spoznate da je netko koga volite, umjesto vas odabrao skok kroz prozor!14UZVRATNI SUSRETNisam znao što da uradim. Odlučio sam se ubiti. I kao sve periferijske bitange, koje odluče ubiti se, i ja sam otišao u obližnju birtiju i žestoko se nalokao. Obeznanjen, odvukao sam se do autobusnog terminala i tamo, na nesreću, naletio na krasan, nov fiatov autobus, prazan, otvorenih vrata... Ušao sam unutra, upalio motor i krenuo. Takav autobus može ukrasti samo pijani probisvijet, reći će svatko.

Ali što sam drugo i bio! Skrenuvši s terminala nadesno, o prvi električni stup razbio sam vrata, koja sam, jasno, zaboravio zatvoriti. Krenuo sam cestom prema jezeru, zapravo bivšoj šljunčari i to je sve čega sam se sjećao. Na sudu su tvrdili da sam usput razbio tri parkirana automobila, slomio dva drvena plota, pregazio jato kokoši i konačno naletio na auto u kojem su bile tri osobe. Te osobe su u sudaru pretrpjele neznatne ozljede i strah, koji su na sudu nazvali »pretrpljeni strah«, kao da postoji i neki drugi, »nepretrpljeni strah«. Suci su marljivo zbrojili otegotne okolnosti, zatim od njih odbili olakšavajuće i izračunali da to iznosi, brat bratu, tri godine!Da, još je jedna stvar koju unatoč pijanstva nisam zaboravio. Nakon sudara, u milicijsku stanicu priveo me moj veliki neprijatelj, s kojim sam se još kao dijete znao valjati po prašini i razmijenjivati bubotke, crnomanjasti milicioner Milorad Opsenica, zvani Sarđnt. Uveo me u jednu praznu prostoriju i tu me, onako oblokanog, čestito obradio. Mora da je uživao, vježbajući šake na periferijskom boksačkom asu broj jedan. Na kraju mije u ruku nabio svoj teški metalni bokser, koji je moju optužnicu proširio ozbiljnom stavkom suprotstavljanja službenom licu.Moja želja da se osvetim Sarđntu nipošto nije bila manja od one opsesivne želje za posjedovanjem pravog pravcatog automobila.Ipak, otišao sam u zatvor prilično smiren, nadajući se da će tri godine biti dovoljno vrijeme da se iskaje tako teška krivnja. Ali ne krivnja zbog koje su me osudili, nego krivnja koju sam osjećao zbog Te-rezinog strašnog kraja. Ali, prevario sam se. Za tih dugih tisuću i nešto noći, mnogo mi je puta u san dolazila nesretna Tereza da bi me mučila svojom šutnjom. U zatvoru sam shvatio daje zabrljati tuđi život mnogo gore nego zabrljati vlastiti. Pa ipak, jedna me mala nada u cijelom tom paklu znala utješiti. Računao sam da ću, po izlasku iz zatvora, pronaći vremena da o svemu dobro i pametno porazmislim i otkrijem prave elemente vlastite krivnje i njenog užasnog izbora. Vjerovao sam da ću, uspijem li sve činjenice porazmjestiti u odgovarajuće ladice, imati bar malo mirniji san. ,15Goran TribusonSjedeći u mekom sjedištu svog novog starog mercedesa, čas bi me obuzimala želja da što prije vidim drago predgrađe, čas da zanavijek pobjegnem od njega. I u skladu s tim stiskao bih papučicu gasa, čas jače, čas slabije. Tamo, toj periferiji vukla me želja da se što prije napijem one vode sa starog hidranta ispred Žganjerove kuće, da se zagrlim s Karlom Notizbergom i proćaskam s njim o onim davnim danima kad smo u kratkim hlačicama vodili prave ratove protiv klapa iz drugih gradskih predgrađa, vukla me želja da sa Štrigom do dugo u noć trčim oko Šljunčare i nabijam kondiciju, da sa starim trenerom Vrhovnikom razrađujem taktiku kojom ću se suprotstaviti Monku... No, druge su me stvari odvlačile, silile me da se okrenem za sto osamdeset stupnjeva i punom brzinom odjurim u vražju mater. U toj sivoj periferiji, koja nagriza pluća i ruši sve nade u drugačiji život, više nije bilo moje majke Ane, one dobre sijede starice koja mi je pred meč, sva zabrinuta, znala govoriti: »Bruno, ako te počne jako tući, opali ga nogom!« Tu više nije bilo ni Tereze, žene kojoj sam baš kao i vlastitoj majci, ljubav znao iskazati samo nizom grubosti, ni Rudija Suha, koji je opljačkao benzinsku pumpu i otišao na robiju, ni njegove žene Mariete, moje đačke ljubavi, koja je otišla roditeljima u Osijek. Nije bilo ni Ace Dikića-Dika, koji se razbio u novoj škodi, umrijevši uz zvuke emisije »Po vašem izboru«, ni zastavnika Teskeredžića, pijanca u sivo-maslina-stoj uniformi, koga su otpremili u nekakav kazneni bataljon u južnoj Makedoniji...Dakle, sa svakim »za« uskrsnuo bi po jedan »protiv« i kako sam se približavao domaji rađao se u meni nemir i tamni su se oblaci sve više nadvijali nad moje misli. U tom košmaru ostalo je jasno samo to da sam ja taj koji je mnogo toga zabrljao, koji je robijao i kojem, po svemu sudeći, nitko osim mene neće moći ni ubuduće pomoći. Hoću li to moći i znati? Morat ću, jer neće valjati ako me proguta zamršen splet »gradskih crijeva«, kako je ulične labirinte Teretnog kolodvora nazivao naš veliki periferijski pjesnik Zumba, rahitični autsajder s naočalima debelim poput dna staklene krigle.16Istočno predgrađe, ili Teretni kolodvor, kako su ga zvali svi, osim novina i gradskih funkcionara, imalo je jednu svoju osobitost. Naime, u njemu su sva godišnja doba izgledala isto. Sivilo koje je potjecalo od pepela, čađe, dima i prašine davalo je kvartu patinu koju nije moglo probiti ni proljetno zelenilo, ni šareno jesenje lišće, ni zimska bjelina snijega. Ovaj sumorni pejzaž upotpunjavale su vječite magle što su se vukle iznad kuća, ulica i željezničkih pruga, koje su poput blijedih zmija ispremrežile cijelu četvrt. Teretni kolodvor počinjao je autobusnim terminalom. Iz polukružnog terminala izranjala je naša glavna ulica prekrivena kockastim kamenjem, otpacima i udarnim rupama od kojih pucaju automobilske osovine. Od glavne ulice odvajale su se uske nepravilne uličice koje su završavale tamo na kraju četvrti, gdje su već poči-mala skladišta povezana željezničkim tračnicama. Južno od velikih skladišta nalazile su se livade i Šljunčara. Šljunčarom smo nazivali umjetno jezero, nastalo nakon što su podzemne vode ispunile veliku jamu nastalu eksploatacijom šljunka. Glavna ulica, koja je započinjala autobusnim terminalom, završavala je sportskom dvoranom Odeon u kojoj su trenirali i nastupali

boksači Željezničara. U glavnoj ulici nalazili su se još i milicijska stanica, koju smo svi zvali »osamdeset sedmom«, kinematograf Partizan, u kome su vrtjeli uglavnom seksi komedije, zatim mliječni restoran Mignon, te stara zgradurina općine i okružnog suda. Negdje pri sredini ulice bio je postavljen kiosk starog tate Zganjera, u kome ste mogli dobiti tople kobasice i hladno pivo. A ispred kioska nalazio se starinski hidrant od lijevanog željeza, opremljen ručicom i ispustom za vodu.Kad sam ušao u svoj stari kvart, kiša je već posve prestala. Zaustavio sam kola točno pored hidranta, izašao, pritisnuo ručicu i počeo piti. Pio sam dugo, neumorno, baš kao da u ove tri godine nisam17Gradska koiižniGoran Tribusonokusio vode. Od cijeloga tog Teretnog kolodvora voda je bila jedina dobra stvar. Napivši se, obrisao sam usta i pogledao prema mjestu gdje se trebao nalaziti Žganjerov kiosk. Nije ga bilo. Umjesto kioska, na vratima Žganjerove kuće nalazio se natpis Gostionica Calypso. Iznad gostionice bio je dograđen još jedan kat, gdje mora da su sada stanovali Žganjerovi. Znači, starije napredovao i sa kioska prešao na privatnu gostionicu.Ne razmišljajući mnogo, ušao sam.Unutrašnjost gostionice Calypso činio je dugačak drveni šank, pun nepotrebnih dekoracija, nekoliko stolova prekrivenih kariranim stolnjacima i tri flipera. Na stropu su mirovala dva velika ventilatora, a po zidovima visjele slike različitih modela lokomotiva i vagona. Kao da ih vani nije bilo dovoljno! Stari Josip Žganjer bio je zabavljen brisanjem čaša tako da me nije ni primijetio.— Izvolite, molim — rekao je, ne dižući glavu.Šutke sam ga promatrao. Dobri stari tata Zganjer, koji se oduvijek bavio različitim mutnim poslovima. Pričalo se da kod njega završava mnogo robe, koju su skladišni radnici pomažnjavali po skladištima. Isto se tako pričalo da naveliko zajebava poreznike drskim i upornim utajama, da otkupljuje zlato i posuđuje pare uz visoke kamate. No, uz sve to, svi su voljeli simpatičnog i brižnog tatu Žganjera, pošto je za svakog imao po koju lijepu riječ. Osobito su ga voljeli njegovi puleni iz Željezničara, kojima je davao sve na veresiju. Menije Josip Zganjer bio blizak ponajprije zbog svoje gotovo dječačke zagrijanosti za boks. Dolazio je na sve mečeve i pružao nesebičnu pomoć i potporu našem siromašnom klubu. Tvrdio sam daje tata Žganjer, poslije trenera Vrhovnika, drugi otac boksačkog kluba Željezničar.Konačno je podigao glavu i pogledao me. Bio je začuđen kao da je spazio duha.— Bruno! Ti boga! Vratio si se! Računao sam da ćeš doći oko Božića — uzviknuo je i bacio krpu kojom je brisao čaše. A onda je zaobišao šank, prišao mi i zagrlio me. Imao je snažne ruke i čvrsto nabijeno tijelo, gotovo prejako za čovjeka koji je prešao pedeset godina. Uvijek je volio govoriti kako mu je najveća životna greška što i sam nije boksao.— Zaboravljate, tata Zganjer, zaboravljate. Otišao sam u gajbu 21. studenog, točno prije tri godine. I izašao baš na vrijeme.— Ni dan ti nisu smanjili?18UZVRATNI SUSRET— Ni minutu! Kažu da se nisam dobro vladao.— Nije ni čudo — odmahnuo je rukom. — Trebali su oni odrasti ovdje, pa da ih vidim kako bi se vladali. Nego, što ćeš sad? Karlo mi je rekao da si prodao kuću i kupio automobil.— Tamo je, vani — rekao sam ponosno i pokazao prema cesti.— Sjedi! — naredio mi je, a onda otišao do prozora i bacio pogled prema mom mercedesu.— Ti boga! Baš pravi! Ali imam i ja jednog takvog. Iza u garaži. Onog starog su mi razbili.— No, onda ste se dobro ponovili. Mislio sam pojesti par toplih kobasica na vašem kiosku, kad ono, umjesto kioska gostionica! Ide vam dobro, zar ne?— Ma, nije to ništa — nehajno je odmahnuo rukom. — Kobasice nisu išle pa sam morao investirati u nešto drugo... Ali, šta ti je to, Bruno moj, prema onim modernim kafićima koji niču u Centru. Jad i sirotinja!— Znate li možda tko izdaje sobu?— Mislim da ćeš je naći kod starog Pohajde. Nego, daj da popijemo po jednu. Još si uvijek pivopija?Kimnuo sam potvrdno glavom, a on je skočio do hladnjaka i donio četiri boce Ožujskog. Napunio sam krigl i ispio ga naiskap. Malo mi je smetala sva ona voda što sam je vani polokao.— Hoćeš li se vratiti u klub? — upitao me, zaškiljivši na desno oko.* — Želio bih. Znate da još nisam raščistio račune s Monkom.— Ti bokca! — lupio je šakom po stolu. — To je bila nesreća! Koja li šteta što mu nisi uspio izaći na ring... Mislim da bi ga...— Nikad nije kasno. Vjerujem da u zatvoru nisam izgubio kondiciju. Samo, bit će problema s brzinom i

tehnikom. Morat ću svojski potegnuti da se pripremim za novogodišnji turnir.Pogledao me pun nevjerice.— 0 jebem ti, pa ti si lud! Ti se nakon tri godine izbivanja misliš za nešto više od mjesec dana pripremiti za meč! I to za meč s Monkom, bivšim državnim reprezentativcom.— Slušajte, tata Žganjer, ja već više od tisuću dana govorim samom sebi: »Bruno, Monk je šampion, ali ti si najbolji!« Ja moram19Goran Tribusonizaći na ring, pa makar mi se Odeon srušio na glavu. Tko će čekati do iduće godine!— Da, da, ali ipak mislim da to nije baš pametno. Monk nije mačji kašalj.Natočio sam novo pivo, pažljivo ga promatrajući. Na licu mu nisam mogao otkriti ni jedan jedini znak starenja; izgledao je isto kao i prije tri godine.U gostionicu je ušao njegov sin Štefi, inače moj vršnjak i vršnjak Karla Notizberga. Na ramenu je nosio metalnu bačvicu s pivom. Štefi je bio slika i prilika starog Josipa, samo što je imao majčinu svijetlu kosu.— Štefi, vidio si tko nam je došao? — viknuo je stari Žganjer veselim glasom. — Pozdravi se s Brunom.Rekao je to tako radosno i prostodušno, baš kao daje zaboravio da se njegov Štefi i ja nikada nismo slagali. Štefi je bio dodvorna i antipatična njuška, koja nije naslijedila ni jednu mušku osobinu svog oca.Štefi je odložio bačvicu, nabio ruke u džepove i prišao stolu.— Zdravo — proturio je preko volje. — Znači, vratio si se. Pa kako ti je bilo na trogodišnjem ljetovanju.Svaka njegova riječ bila mije dovoljan razlog da mu razbijem njušku. Pa ipak, zbog naklonosti koju sam gajio prema njegovu ocu, nikada ga nisam premlatio.— Idi pa vidi! — odbrusio sam. — Jasno, ako te žena pusti. Pecnuo sam ga. Bio je nadaleko poznati papučar, kome ježena pila krv na sve moguće i nemoguće načine. Nasmijao se nekako usiljeno, a onda se okrenuo i otišao za poslom.— Ti boga! Znaš da me uvijek boljelo to što se ti i Štefi ne slažete. Obojicu vas volim kao sinove, a vi ovako... A što se tiče njegove žene, tu si u pravu. Ta ga jebe da je sramota — rekao je tata Žganjer i odmah se vidjelo daje nezadovoljan Štefijevom bračnom situacijom.— Zašto vi nešto ne poduzmete?— Ma šta ću se ja miješati! Da je moja žena, opalio bih je nogom u dupe. Ovako, što si je zakuhao, to neka i kusa. Pa ti se sjećaš da sam ga odgovarao od te gluposti, da sam mu govorio da se ne ženi s ljubomornom i nadrkanom vješticom. Ali, gdje će te budala poslušati!Gore s kata začula se dernjava, to je mlada Žganjerica vikala na svog krotkog muža. Vidio sam da je starom postalo neugodno, pa sam ustao i krenuo van.2OUZVRATNI SUSRETI— Kamo ćeš? Nisi popio pivo — zaustavi me on.— Moram pronaći sobu. Vidjet ćemo se ovih dana. Znate da sam lud za fliperima.Ušao sam u kola i krenuo. Preko ceste pretrčala je gadna, tusta mačketina sjajne crne dlake. Prokleta četvrt bila je prenapučena tim gadnim stvorenjima, koja su svaki čas pretrčavala preko ulica i skanjivala praznovjerne prolaznike. Možda baš zbog tih crnih mačaka nismo imali sreće, možda su nas one urekle i sredile da nam sudbine budu tako crne i čađave.Mercedes je lagano tandrkao preko neravnog tucanika i ubrzo se zaustavio ispred Cividinijeve kuće. Pogledao sam prema prozorima mansarde i ustanovio da su preko svih okana navučene zelene rolete. Nakon Terezine smrti, kako mije pisao Karlo, ovdje se još nitko nije nastanio. U toj mansardi zajebao sam si život, pomislio sam, gutajući veliku gorku knedlu. Zatim sam se prisilio da odvratim pogled i pritisnem gas.Drugu neugodnu uspomenu izazvala je moja bivša kuća, koju sam na tren ugledao iza ugla sporedne ulice. Tko li sada tamo živi? Ime koje sam pročitao na kupoprodajnom ugovoru nije mi govorilo ništa. Najvjerojatnije se radilo o došljacima, koji su Teretni kolodvor odabrali u krajnjem očajanju i nuždi.Nakon nekoliko časaka zaustavio sam se u jednoj od pokraj-nih ulica, točno ispred prizemnice Slavka Pohajde. Ušao sam u usko predsoblje koje je mirisalo po kupusu i nabasao na starog debelog pružnog radnika Pohaj du.■v-»- Staje? — upitao je odrješitim glasom kao daje uhitio lopova, koji mu se smucao po kući.— Rekao mi je Žganjer da iznajmljujete sobu.

— Koji Žganjer?■v— Stari Žganjer, gostioničar.— Aha, onaj lopov.— Slušajte, iznajmljujete li ili ne?— Iznajmljujem. Ovu.Rekavši to, Pohajda otvori vrata iza kojih se nalazio posve siromašan i nekomforan sobičak.— Sto hiljada na mjesec. Bez režija. Kupati se možeš u mojoj kupaonici, ali samo zimi. Ljeti ćeš se prati na dvorištu.21Goran TribusonBio je jedan od onih drskih gadova kakvih je Teretni kolodvor prepun. Trebalo bi ih deratizirati zajedno sa štakorima i drugom gamadi. Najradije bih ga klopio po masnoj šiji, ali nisam to mogao uraditi prvi dan nakon dugog zatvora. Pa i bivši robijaši valjda imaju nekakav svoj bon-ton!— Nije baš bog zna šta. Ali, uzet ću je dok ne smislim nešto bolje — kazao sam i posegnuo za lovom.— Bolja je od one u kojoj si bio do sada — odbrusio je i po tome sam shvatio da me prepoznao.— Znate šta, ako vas baš zanima, vaša posrana soba nije bolja od zatvorske, kao što ni vaš ton nije bolji od tona onih tamo... Ali, uzet ću je samo uz jedan uvjet...— Kakav uvjet?— Da iz nje prije pokupite sve vaše buhe, štakore, picajzle i ostalu gamad koju gajite.— Jebem ti... nije te zatvor ničem naučio — opsovao je Pohaj-da i nasmijao se, brojeći snop desethiljadarki koji sam mu gurnuo u šake. — Znaš šta, mali, ja ću pokupiti svoju gamad, a ti pazi da ne unosiš svoju. Poznato je da su zatvorske buhe mnogo krvoločnije od naših civilnih. Kad ćeš donijeti stvari?— Sutra. Kod advokata Notizberga su. Uostalom, nema ih mnogo.— Dobro, a sad ćeš me provozati tim tvojim mercedesom. Čitava četvrt već zna da si ga kupio.— A ne, gospon Pohajda! I to košta. Ako ste voljni platiti taksi tarifu, onda može. Inače...— Posranac lukavi — odvratio je, a onda se izgubio u kuhinji. Vratio se s ključevima u ruci. — Evo ti ih i pamet u glavu. Svaka šteta ide na tvoj račun. Osobito pazi kako trošiš struju i vodu.Izašao sam. Bilo je već vrijeme da pronađem svog starog druga Karla Notizberga.224.Navečer je u Žganjerovoj gostionici bilo bučno i zadimljeno. Stolove su uglavnom opsjeli radnici okolnih skladišta, dok su se oko flipera nagurali nekakvi golobradi klipani. Sjedio sam s Karlom u kutu prostorije, pili smo pivo i pokušavali se dosita na-pričati. Karlo Notizberg bio mi je jedan od rijetkih pravih drugova iz djetinjstva. Još kao bosonogi klinci jurili smo po kržljavim vrtovima Teretnog kolodvora, krali isto voće i dobivali iste batine. Obojica nismo imali oca i obojica smo se borili protiv iste neimaštine. Kasnije je on upisao pravni fakultet u gradu, dok sam se ja posvetio boksu i tumaranju po birtijama. Uspio je u roku završiti faks, zaposliti se na sudu, a onda veoma brzo otvoriti i privatnu odvjetničku kancelariju. Oženio je Lelu, jednu dosta bedastu mačku iz Centra, koja ga je neprekidno nagovarala da prodaju sve i zbrišu s ovog nezdravog mjesta. Pa ipak, Karlo Notizberg nikako da napusti svoje predgrađe. Ne znam da li zbog toga što je preduboko pustio korijenje, ili zbog stalne klijentele koju je imao kao jedan od uistinu rijetkih advokata Teretnog kolodvora. To što je on postao pravi gospon advokat, a ja ostao ulična baraba, nije pomutilo naš odnos. Viđali smo se doduše rjeđe, jer je on bio stalno u jurnjavi za poslom i parama. No, za razliku od drugih, ja mu to nisam zamjerao. Znao sam da čovjek, koji je odlučio trovati se i dalje u ovoj nezdravoj sredini, ima puno pravo da svoj ostanak naplati debelim kesom.— Sinovi moji, evo vam još piva! Večeras kuća časti — rekao je stari Zganjer, stavljajući na naš stol još dvije boce. Znao sam da Žganjer voli Karla možda i više nego mene. Pa nije se zalud govorkalo da mu je stari pomogao da se školuje, i da je toliko puta znao priskočiti u pomoć njegovoj siromašnoj mami. Jasno, bilo je i zlobnika koji su tvrdili da je tatek Zganjer naplatio sva svoja dobročinstva u postelji23Goran Tribusongospođe udove Notizberg, ali^a sam držao da su to zlurade izmišljotine kakve su oduvijek kolale našim predgrađem.— Nemojte, tata Žganjer, još ćete nas rasplakati — primjetio sam pomalo ironično i pokušao se nasmijati.— E, da sam mogao imati takva dva sina — uzdahnuo je Žganjer i otro rukavom čelo. Znao sam da je naskroz nezadovoljan svojim Štefijem, i da to nezadovoljstvo ne krije pred drugima.

— Dobro, tatek, dobro — reče Karlo. — Pustite nas da malo predahnemo.Netko je zazvao litru i vodu i stari nas je Žganjer napustio.— Ide mu dobro? — upitao sam Karla. — Ti boga, pa to je veliki skok s kioska na pravu pravcatu gostionicu. I još tome s tri flipera. Kako je to uspio?Karlo je potegnuo nekoliko gutljaja piva, a onda sasvim mirno rekao:— Pa, znaš ti tatu Žganjera! Uvijek on nešto muti, uvijek vodi nekakve poslove. Jedan dan nešto kupuje, drugi dan to isto prodaje. Zbrzao je neku lovu i otvorio gostionicu. Pa nije to bogzna kakav kunst.— Da li još kupuje ukradenu robu?— Ne budi lud! Mislim da je to napravio samo nekoliko puta. Sad je to nemoguće. Bila je čistka. Otkrili su desetak radnika da kradu po skladištima i dali ih na sud. A nekolicini, kojima nisu mogli ništa dokazati, dali su nogu. I onaj Galžar je tako nastradao.— Koji Galžar?— Bruno, ti si u tom jebenom zatvoru sve zaboravio. Ne znaš Jozu Galžara? Eno ti ga tamo. Pijan je kao i obično.Okrenuo sam se i za jednim stolom ugledao mršavu priliku u plavom radničkom kombinezonu i sa šiltericom na glavi. Bio je pijan kao drvo i držao se za čašu kao uspaljenica za pimpač. Mislim da nije znao ni kako se zove ni gdje se nalazi.— A, Svinja! Njega znam.— Kakva svinja?— Jozo Galžar — Svinja. Sjećaš li se da mu je naš pjesnik Zumba dao nadimak Svinja, kad je naskroz pijan za dvije hiljadarke »preplivao« blatnjavu cestu.— Ah, da — prisjeti se Karlo, a onda naglo promijeni temu.24UZVRATNI SUSRET— Onda, kako si zadovoljan s kolima? Dobro sam se nagnja-vio dok ti nisam našao baš ovog pravog. Bilo je lakše prodati kuću, nego pronaći takav mercedes.— Izvrstan je. Dobro si to uradio...— Znaš, kuću ti nikako nisam mogao prodati za više od trideset. I to sam jedva...— Ne gnjavi — prekinuh ga. To si mi već rekao. Znam da sve štima. Da ti nisam vjerovao, ne bih ti ni davao punomoć.— Strašna je galama ovdje — reče iznenada. — A i stari će nam nositi pivo za pivom, dok se ne onesvijestimo. Kako bi bilo da izađemo i prošetamo malo? Nismo dugo šetali zajedno.Prihvatio sam. Obukli smo kapute i izašli u hladnu noć. Bilo je uistinu zahladilo, cesta se polako zamrzavala, a magla se navlačila po susjednim dvorištima.Vukli smo se s noge na nogu.— Toliko te dugo nisam vidio da zapravo i ne znam što bih te pitao — rekao sam i zabio ruke duboko u džepove.— Posjetio sam te nekoliko puta u zatvoru.— Da, ali to su bili poslovni posjeti. Morali smo toliko stvari obaviti. Kupoprodaje, ugovori, punomoći i ostala sranja. Nismo stigli ni popričati. Uostalom, što bih te i pitao, pa ovdje se nikad ništa ne mijenja.— Kurac se ne mijenja — otpljunuo je. — Ne mijenja se ambijent. Ali za tvog izbivanja stvarno se mnogo toga promijenilo. Bile su to proklete godine i možda je bolje što si ih proveo na drugom mjestu.* Pogađao sam na što misli. Nastavio je.— Prvo, dobro je što nisi morao promatrati umiranje majke. Teško bi to podnio. Potom, otišao je zastavnik Teskeredžić. I to je bio jedan zajeban dan. Pa onda ona večer kad su nam javili da je Dik poginuo. Sletio je autom s ceste u grmlje i tamo ostao šest sati. Nitko ga nije vidio.— Da su ga vidjeli, možda bi preživio.— Vjerojatno ne bi — kazao je ravnodušnim glasom. — Povrede su bile takve da je najvjerojatnije na mjestu...— Na mjestu!— Da, odmah je umro. A znaš li kako su ga pronašli? U cijelom onom kršu od automobila radio je ostao čitav. Čuli su glazbu...25Goran TribusonAco Dikić — Dik bio je lud za glazbom. Uvijek je imao uza se poneki radio, kazetofon ili tranzistor iz koga je treštalo.— Vještaci su izračunali da je umro između dvanaest i jedan. Znači, uz emisiju »Po vašem izboru«.— Da, to si mi pisao.— Pisao sam ti o tome?

— Jesi.— Već sam zaboravio. Bili su to ludi i zbrkani dani. Nekoliko dana kasnije Rudi je opljačkao benzinsku pumpu. Zamisli budalu! Uradio je to dva sata poslije smjene, tako da je dignuo svega dvjesto tisuća. Izgleda da mu je hitno trebala lova.— Rudiju je uvijek hitno trebala lova — primijetio sam, prisjećajući se bivšeg klupskog kolege Rudija Suha, velteraša. Bio je na neki način skroz otkačena osoba. Prgavi nervoznjak. Pedeset posto mečeva izgubio je diskvalifikacijom. Čim bi ga netko pogodio, uzvraćao je svim raspoloživim sredstvima, glavom, nogom, laktom. Završio je boksačku karijeru nokautiravši suca. Diskvalificirali ga doživotno.— A Marieta?Nasmijao se, važno me pogledavši.— Kopka te još Marieta? Pisao sam ti. Otišla je svojima u Osijek. Otprilike godinu dana nakon što si ti otišao u zatvor.Marieta je bila Rudijeva žena. Hodao sam s njom još kad sam bio klinac. Zavlačili smo se iza velikog skladišta među redove sanduka s marmeladom i pipkali se. Nakon toga smo se ljubili, a kad je i tucanje trebalo doći na red, ona mi je dala nogu i godinu dana kasnije udala se za Rudija. Ali, Karlo nije imao pravo. Marieta me nije kopkala. Pre-mnogo je vremena prošlo.— Mislim da ju je Rudi zauvijek izgubio. Kad odguli, vratit će se u prazan stan.Rudijev i Marietin stan nalazio se na trećem katu Cividinije-ve kuće; bili su Terezini susjedi.— Mnogo je praznih stanova u toj kući.— Da, da — rekao je zamišljeno.— Slušaj, Karlo, kako bi bilo da se vratimo i odvezemo do Šljunčare? — predložih. — Nisam je vidio tri godine.— Ništa nisi vidio tri godine. Ali, ako baš hoćeš...26UZVRATNI SUSRETNakon nekoliko minuta sjedili smo u mercedesu i vozili se uskim puteljkom prema Šljunčari. Zdesne strane puteljka dizao se visok željeznički nasip na kojem su stajali neistovareni vagoni. Taj put zvali smo »Bagremova staza«, premda se nitko živ nije sjećao da je ovdje ikad bilo bagrema.' — Da li je Sarđnt još u službi? — upitao sam pazeći na klizav put po kome se navlačio led.— Zaboravi ti Sarđnta i smiri se! Ne trebaju ti novi problemi!— Možda si u pravu, ali past će mi kad-tad u šake. Kad se samo sjetim kako me prebio. No, to bih mu još i oprostio. Ali da mi na kraju smjesti svoj bokser u ruku!— Slušaj — reče on mirnim glasom — ti i Sarđnt ste se tukli još od malih nogu. Najbolje će biti da to što ti je uradio shvatiš kao jedan u nizu dječačkih obračuna. I ne bavi se više djetinjarijama i dječačkim obračunima!— Zašto?— Zato što je Sarđnt u milicijskoj uniformi i što će te tučnjava s njim uvući u pizdarije o kakvima ni ne sanjaš.— Dobro, sredit ću ga kad ne bude u uniformi — otpovrnuo sam i skrenuo na još uži put stoje vodio do Šljunčare.Uskoro smo izašli iz auta i našli se ispred mirne vode umjetnog jezera. Uz obalu se već nahvatao tanak led.— Ima li još riba? — upitao sam.— Ima. Ljetos su istovarili dosta mlađi. Neka budala iz Ribo-lovnog još uvijek sanja o tome kako bi se Šljunčara mogla pretvoriti u gradski ribički kutak. A dogodit će se opet isto. Rauberi s Teretnog kolodvora će sve ribe raznijeti dinamitom i požderati ih prije no što budale iz grada uspiju pripremiti svoje blinkere.Krenuli smo obalom. S vremena na vrijeme bismo zastali, podigli po koji oblutak i zavitlali ga prema vodi. Takmičili smo se čiji će više puta odskočiti od površine. Kao u starim danima. Došli smo i do mjesta na kojem se nalazila neugledna plaža. Sjeli smo na klupu i nastavili gledati prema mirnoj vodenoj površini.— Prehladit ćemo se, Bruno — promrmljao je on.Koliko li sam samo puta sjedio na ovoj istoj klupi s Terezom. Pogotovo onih dana kada još nismo zvanično hodali, kada smo se samo »isprobavali«. „27Goran Tribuson— Moram ti kazati nešto sasvim ozbiljno — rekao sam, uzda-jući se u njegovo prijateljsko strpljenje.— Zar već prvi dan?— Da. Već prvi dan! Ne znam da li mi vjeruješ, ali to između mene i Tereze bilo je sasvim ozbiljno.

Mislim, ozbiljno smo hodali i ja sam je stvarno volio.— Imaš cigaretu? — prekine me on.Izvadim paketić iz unutrašnjeg džepa i ponudim ga. Pripali-smo obojica.— I vidiš, to me još uvijek muči. Nadao sam se da ću u zatvoru sve zaboraviti, ali nije išlo... Sad kad sam odgulio robiju, osjećam se još gore.— Što te muči? Savjest?— Pa, valjda savjest. Znam da sam kriv, da sam je na neki način svojim groznim ponašanjem natjerao na to da počini samoubojstvo. Samo, ipak bih htio znati zašto je to uradila i što je mislila kad je...— Jebo te, pa ti si lud! Htio bi znati što je mislila kad se ubila? Pa to samo dragi Bog zna.— Ne razumiješ me. Htio bih to nekako rekonstruirati, po-brojiti sve elemente vlastite krivnje... Htio bih isto tako posložiti i shvatiti sve njezine motive i... Znaš, mi smo se tisuću puta posvadili, pa se nakon toga i pomirili... Zašto je baš tog dana, nakon te svađe, odlučila ubiti se? Mislim da se nalazila u nekakvom čudnom stanju, da se nešto s njom događalo. Ne želim oprati ruke, ali čini mi se da su još neke stvari bile u igri.— I što ćeš s tim? — reče on, pa zavitla opušak prema vodi. — Bit će ti lakše?— Pa valjda hoće. Ako uspijem sve nekako razložiti i objasniti, bit će mi lakše. To je kao u onom američkom filmu.— Kakvom filmu?— Šta ja znam. Zaboravio sam mu naslov. Uglavnom, nekog tipa muči nekakav problem iz prošlosti pa odlazi psihijatru. Tamo legne na kauč i onda razgovara s doktorom o svemu što ga muči. Razmatraju stvar iz tisuću uglova, diskutiraju, obrađuju je i pretresaju i tip na kraju ozdravi...Karlo je neko vrijeme šutio, a onda se tiho nasmijao.28UZVRATNI SUSRET— Ti si veliko dijete. Ti bi psihijatru. Trebaju ti terapeutski razgovori. Poslušaj ti radije mene. To što se dogodilo, dogodilo se. I tu nema više pomoći. Jedina pomoć je da sve zaboraviš. Boksaj, zaposli se negdje, naganjaj mačke, kartaj, zajebavaj se s prijateljima... I jednu stvar nikako nemoj smetnuti s uma. Kada se netko ubije, to nije ničija krivnja, odnosno to je krivnja samo njegova. Nitko tebi ne smije predbacivati. Pa što bi bilo kada bi se svaka uvrijeđena budala bacila kroz prozor!— Tereza nije bila uvrijeđena budala — prozborili tiho.— Znam da nije. Oprosti — kazao je nesigurnim glasom. Vidio sam da mu je žao što se zaletio.— Ali, bez obzira na to — nastavio je — mislim da pretjeruješ što sama sebe mučiš na takav način. Pa, pomisli samo. Mogao si nakon te svađe ti skočiti kroz prozor. I da li bi to bilo fer prema njoj?— Ne bi.— Jasno da ne bi! Samoubojstvo je jako nepoštena gesta. Mislim da samo okorjeli usamljenici imaju pravo na njega.Činilo mi se da je u pravu. Pa ipak, to mi nije mnogo koristilo. I dalje me mučila noć u kojoj me Tereza zanemarila do te mjere da je odlučila otići zauvijek.— Vratimo se. Lela će se zabrinuti što me nema tako dugo. Kasnije ćemo o tome.Rekavši to, ustao je s klupe i otro kaput. Krenuli smo prema automobilu. U daljini se čuo zvižduk i kloparanje vlaka. Iznad nas, kroz maglu, mogao se nazrijeti bljedunjav i mutan mjesec. Bilo je vedro i vjerojatrfb zbog toga tako hladno.— A ti, Karlo — rekao sam dok smo gazili preko sitnog šljunka koji je škripao — ti nisi primijetio da se ona posljednjih dana neobično ponašala?— Pa ja je nisam ni viđao — odvratio je nervozno. — Ne misliš valjda kazati...— Ne, ništa ne mislim kazati.— Slušaj me, Bruno, ti znaš da smo Tereza i ja hodali davno, davno... Prošla je cijela vječnost otada. Posljednjih sedam godina mi smo se jedva i pozdravljali. Pa meni je ona isto što i tebi Marieta.Zažalio sam što sam uopće počeo govoriti o tome. Bilo mi je naskroz jasno da Karlo i Tereza odavno nemaju ništa jedno s drugim.29GORAN TR1BUSONAli, svejedno sam mislio da je mogao primijetiti neobićnost njezina ponašanja, daje mogao doznati nešto.Sjeli smo u auto. Šutjeli smo. Okrenuo sam ključ i motor se poslušno odazvao. Stvarno mi je kupio dobra kola. Krenuo sam u rik-verc, tražeći prostor za okretanje. Karlo je u pravu, mislio sam, treba sve zaboraviti i predati se novom, zdravom životu. Kad prošlost ne pruža nikakvu nadu, treba se cijelim bićem predati budućim prilikama. Ali što mogu kad sam tip svikao da poput štakora rujem po ostacima vlastita života!— Pokušat ću ti pronaći kakav posao. Imam dosta veza. To će biti dobro za tebe — rekao je kad smo

se našli na Bagremovoj stazi, sada sasvim zaleđenoj. — I budi jako pametan i oprezan. Ti znaš kakav je ovaj naš Teretni kolodvor.Nisam znao na što misli. Okrenuh se prema njemu, čekajući nastavak.— Ti si se sada vratio s robije. A takve okolina baš ne voli. Neće biti čudno ako naiđeš na stanovite probleme.— Kakve probleme?— Svakojake. Od sada pa nadalje ti si za okolinu bivši robijaš. To je pečat koji će ti zatvoriti mnoga vrata.— Kakva vrata? 0 čemu to pričaš? Pa ne živimo među nekakvim čistuncima.— Baš zato! Prljavci obično najčešće vape za čistoćom. Uostalom, samo te gnjavim i lupetam gluposti. Radije jednog dana dođi na večeru. Lela jedva čeka da te vidi. I svrati po stvari.3O5.Ručak u Mignonu bio je za čistu jedinicu. Pojeo sam preko volje žilavi odrezak s gnjecavim prilogom od krumpira, platio i izašao. Sjeo sam u kola i posve instinktivno pogladio veliku sportsku torbu od skaja što je ležala na podu. U njoj su bile moje boksačke rukavice, dvije majice, trenirka, visoke tenisice i druge stvari koje čine jednog boksača. Zatim sam uključio motor i krenuo prema Odeonu.Svlačionica boksačkog kluba Željezničar bila je oveća prostorija s dva drvena stola, uskim klupama poredanim uza zid, te redom metalnih kazeta s kojih se oljuštila boja. Po podu su bili postavljeni drveni praktikabli, a žbuka na stropu bila je toliko istrošena da su na pojedinim mjestima provirivale daske i trstika. Dva mala mutna okna propuštala su nedovoljno svjetla, tako da je sijalica okačena o strop morala neprekidno gorjeti.Boksači koji su stigli na trening pozdravili su me s manje ili više oduševljenja, već prema tome kakvi smo prijatelji bili. Vidio sam među njima dosta novih faca, što je govorilo da se klub u ove tri godine obnavljao i pomlađivao. Pokušao sam otvoriti svoju kasetu broj četrnaest, ali sam odmah shvatio da je brava promijenjena.— Sto radiš? Zar ne vidiš da je zaključano? — obratio mi se novajlija, balavac koji je upravo bandažirao ruke.— Pa da ubacim stvari. Koliko znam to je moja kaseta.— To je Tantalova kaseta. Nema tvoje kasete. Sve kasete su zauzete.Tantal je bio sasvim antipatičan tip. Izigravao je važnu ličnost našeg prigradskog društvenog života, iako je kao nekakav ćato u mjesnoj zajednici isključivo bio potrkalo, uguzujući se drugovima iz struktura i otkucavajući svakoga.31Goran TribusonKarlo mi je pisao da je Tantal nakon mog odlaska postao kapetan momčadi. Mnogo sam puta najozbiljnije namjeravao stabati Tantala, ali me u tome priječila boksačka etika. On je bio srednjaš, a ja teškaš.— Momci, gdje je trener? — upitao sam, baeivši neupotrebljivi ključić svoje bivše kasete.— Nije još došao — otpovrnuo je jedan od boksača. Izašao sam u predvorje kako bih ga dočekao i upitao što se todogodilo s mojom starom dobrom kasetom. Nisam uspio ni popušiti cigaretu, a Ivo Vrhovnik se pojavio na ulazu. Još uvijek je nosio svoj stari američki montgomeri, a na glavi je imao masni, izlizani šešir od zelenog filca. Hodao je polako, umorno, pogrbljeno. Imao je šezdeset pet godina, ali su nemilosrdni udarci, koje je primio za duge boksačke karijere, njegovom licu dali izgled još starijeg čovjeka.— Tvrdi, sunce ti tvoje, vratio si se — poviknuo je, skinuo šešir i požurio da se rukuje.— Kako ste, gazda? — rekoh, veseleći se njegovom dolasku. Volio sam tog čovjeka, mada se derao na mene i drilao me da mi je duša na nos izlazila. — Vidi se da se niste nadali mom povratku kada ste mi oduzeli kasetu.— Kakvu kasetu? — upitao je kao da ne shvaća.— Kakvu kasetu? Pa zar se čovjek ne može ni na tri godine maknuti, a da mu ne oduzmu kasetu?— K vragu, a što će ti kaseta?— Čekajte gazda, tko je od nas dvojice lud? Vratio sam se i nastavljam s treninzima. Gdje ću držati stvari? U zahodu?Trener se namrštio, zavukao ruke u duboke džepove montgo-merija, a onda me pogledao u oči.— Ti si poludio — kazao je tiho. — Nakon tri godine zatvora ti bi se vratio. Znaš li što su tri godine zatvora? Nemaš više ni brzinu, ni tehniku. A i kondicija ti je otišla u kurac. Pa ti bi morao krenuti od početka. A to je u dvadeset sedmoj godini nemoguće. Tvrdi, ti si za boks izgubljen. Shvati to, izgubljen! Nemoj se zajebavati. Ako ti je do rekreacije, imaš utorkom i četvrtkom odbojku za građanstvo, a na boks zaboravi.

Gotovo da nisam povjerovao vlastitim ušima. Pa on se do svoje trideset pete godine povlačio po ringovima, a mene bi htio otjerati u dvadeset sedmoj.32UZVRATNI SUSRET— Gazda, vi se šalite! Nemate pravo. U zatvoru nisam izgubio kondiciju. Dapače, bolja je no ikad. Pa zar mislite da sam u zatvoru ležao i čitao Paju Patka? A tehniku i brzinu povratit ću za tri ili četiri tjedna.Pogledao me nepovjerljivo. Nastavio sam.— Sjećate se da sam prije tri godine bio fit. Mogao sam zubima živog vola raskomadati. Sami ste kazali da ću slistiti Monka. Još ste se pribojavali da ću nakon toga otići u Šampione iz Centra. A sada, sada me želite odjebati.Pošutio je, a onda ispružio kažiprst i stavio mi ga na grudi.— Tvrdi, govorim ti za tvoje dobro. Ostavi se budalaština. Za tri godine si izgubio sve što boksač mora posjedovati. Ono što je bilo, bilo je!— Ali vi me morate primiti! Imam strašnu volju i razlog.— Kakav razlog?— Pitate kakav razlog! Pa koji vam je kurac! Pa zar to ne znate? Za pet-šest tjedana je Otvoreno prvenstvo grada. Moram izaći na ring i pokazati Monku da sam još uvijek živ.— Isuse, ti si načisto skrenuo. Znaš li ti da Monka namjeravaju vratiti u reprezentaciju, da je jak, nabijen i pun energije kao nuklearni reaktor? Dakle, tvoja glupava ideja još je jedan razlog više da te ne primim. Kada bih te ovako nepripremljenog poslao Monku na ring, bilo bi.to isto kao da te šaljem pod Simplon express.— Gazda — rekoh, unijevši mu se u lice — a da vama možda ne smeta moja prošlost, da vam možda ne smeta to što sam robijao? Možda vaš čisti, progresivni, socijalistički klub jednostavno ne treba usluge posrnulog kriminalca?— Ne seri! — odbrusio je, premjestivši se s noge na nogu. Vidio sam da mu je neugodno i da mu je ovaj razgovor teško pao.— Neću vas zamarati — kazao sam, glumeći ravnodušnost. — Vi razmislite pa mi odgovorite. Samo, jednu bih stvar htio da imate na umu. Vi dobro znate kakve su mi se sve pizdarije dogodile i možete pretpostaviti kako se osjećam nakon trogodišnjeg čamljenja u jebenoj zatvorskoj rupi. Kad čovjek upadne u takva govna, potrebno mu je nešto što će ga vratiti u život. Ja u ovom trenu mislim da bi to mogao biti boks i pobjeda nad Monkom. Pa, ne mislite valjda da se želim vratiti zbog vaše smiješne hranarine, od koje ne može živjeti ni kanarinac, a kamoli boksač!33Goran TribusonZašutio je. Bio je u nedoumici i počeo se znojiti. Spasio ga je Tantal koji se pojavio u predvorju.— Bog, Tvrdi, vratio si se? Kako je bilo? — upitao je, ironično se nasmijavši. Taj osmijeh značio je: odjebao sam te i preuzeo ti kapetansku traku.— Tako, tako — odvratio sam, gledajući ustranu.— Tamo si valjda dobio toliko batina da ti boks više ni ne treba.— Slušaj, Tantal, ako ne naučiš poštovati stare, prekaljene robijaše, morat ću te nabiti u onu usranu kasetu zajedno s tvojom prljavom robom — kazao sam i okrenuo se prema njemu.Zaškrgutao je zubima i krenuo prema meni.— Tantal! Dosta sranja! — izderao se trener Vrhovnik. — Kupi se u dvoranu i počni sa sklekovima! Sto komada!Pogledao nas je obojicu očima punim mržnje, a onda ipak otišao.— Idem ja, gazda! Ne tražim ništa. Obećajte mi samo da ćete razmisliti.Obećao je, a onda se, onako pogrbljen i star, odvukao prema svlačionici. Okrenuo sam se, namjeravajući otići, ali me iznenada pogodio lagani direkt u pleksus. Preda mnom je s visoko podignutim gardom poskakivao moj stari drug Štriga.— Fukaro, vratio si se! Brani se! — viknuo je, da bi čas kasnije raširio ruke i bacio mi se u zagrljaj.— Tvrdi, stari moj Tvrdi — govorio je. — Vratio si se. Tri je godine ovdje čista pustinja. Tebe nema, a ja se gnjavim s dripcima koji se znoje nakon tri skleka i padaju u knock-down od najobičnijeg propuha! Kako si, starino?— Ide, ide... A ti?— Ja sam ti sad u teškoj. Ali, sad kad si se vratio, počinjem s intenzivnim skidanjem kila i vraćam se u polutešku. Znaš, Monka moram ipak ostaviti tebi.— Vrhovnik ne misli tako.— Kako? — začudio se.— Ne želi me primiti. Kaže da sam za boks izgubljen, gotov...

— Ti gotov? Pa pred tobom su najbolje godine. Stari Vrhovnik je u trideset trećoj upao u reprezentaciju i boksao na prvenstvu Balkana.34UZVRATNI SUSRETKaže da me neće.Ma, jebo ga...! Ja ću ga natjerati da te primi. Ništa ti nebrini!— Hajde, Štriga, zakasnit ćeš na trening.— Dobro, idem. Kad ćemo se vidjeti? Čuješ, onaj merđo vani je tvoj? Svi pričaju da ti je Karlo nabavio merđu. Morat ćeš me provo-zati!— Da, svakako. Možemo se naći u Žganjerovoj gostionici. Oko šest. Pa ćemo se onda provozati.— Važi — kazao je, munuo me po nadlaktici, a onda odjurio prema svlačionici. Otkako ga znam uvijek je kasnio na treninge.Sjeo sam u kola i počeo se besciljno vozikati po uličicama Teretnog kolodvora. Svako mjesto budilo je po neku uspomenu, uglavnom neugodnu. Hoću li Terezu dovijeka nositi na grbači poput teškog i žuljavog ruksaka? Da sam znao da će sve tako gadno završiti, klonio bih se njene blizine kao vrag tamjana. Ali, što se tu može, nikad ne znaš kad ćeš napraviti krivi korak i zajebati si život. Ma koliko bio oprezan, stalno upadaš u nekakva sranja, uglavnom nepopravljiva.U pola šest bio sam u gostionici tateka Žganjera. Naručio sam pivo, a potom krenuo da pregledam flipere. Prvi se zvao Great Atomic Hunt i imao je rupe u obliku malih atomskih kratera, a svijetla su mu bljeskala poput ratnih eksplozija. Ono što mi se na njemu dopalo bili su dupli tasteri za zatvaranje donjeg prolaza. Do njega se nalazio jako šareni i šminkerski Double Ball Pinball s tasterima za ubacivanje rezervne kuglice. Takve automate nisam volio. Rezervna kuglica pravila je pretjeran kaos u igri, koju više nisi mogao kontrolirati. Osim toga, izlazi na mantinelama bili su preveliki, tako da ti je kuglica mogla svaki čas iscuriti. Double Ball Pinball mogao ti je pokloniti velik broj poena, ali su oni bili rezultat sreće i slučaja, a ne vještine. Treći fliper, Fabulous Amazona Riders posjedovao je dvije skretnice za kuglicu i gomilu svjetlećih tastera. U igri, loptica je jurila preko sličica krokodila, zmija i druge šumske gamadi.Zaigrao sam Fabulous Amazona Riders i odmah se jako razočarao. Napravio sam tri ili četiri tisuće poena, a onda je iskočio natpis TILT. Aparat je hio preosjetljiv na one fine pokrete tijela, bez35Goran Tribusonkojih se fliper uopće ne može igrati. Prešao sam onda na Great Atomic Hunt i tu si nabio tri slobodne partije.Kada je podvorio sve goste, prišao mi je stari Žganjer i počeo me daviti pričama o mojoj bivšoj formi, o beskonačnoj šteti što nisam uspio podijeliti megdan s Monkom.— Šta mi to koristi. Mogu sve okačiti mačku o rep. Stari Vrhovnik kaže da me ne treba, da sam za staro željezo — rekao sam, prateći budno kuglicu koja je pravila darmar u neprijateljskoj pozadini.— Ne želi te stari? — začudio se Zganjer. — Možda mu je netko napunio uši.— Kako to mislite?— Šta ja znam. Izvidit ću. Ja još uvijek pomažem klub, a i u upravnom sam odboru. Pokušat ću razgovarati s Vrhovnikom.— Nemojte se zamarati. Neka Vrhovnik sam odluči. Ako me ne želi, pokušat ću negdje drugdje. Ima još klubova u gradu.— Sta! — zapanji se stari Zganjer. — Ti da nam tako nešto uradiš! Ti koji si odrastao na Teretnom kolodvoru da boksaš za nekog drugog! Pa to je ravno izdaji! Samo pokušaj! Ja ću se osobno pobrinuti da ti takve misli izbijem iz glave!Otvorila su se vrata i u Calypso je ušao Štriga. Pozdravio nas je pomalo suzdržano, a onda naručio dva piva. Tata Žganjer je požurio da ga podvori, ali sam ga ja prekinuo.— Čekajte, nećemo sad piti!— Nećete? Možda je to i bolje. Obojica ste sportaši, a alkohol je...— Ostavite to, tata Žganjer. Vi bar znate da su svi najbolji boksači Željezničara oduvijek bili pivopije. Disciplina i sportski život su za one primadone iz Centra. Mi s Teretnog kolodvora imamo drugačije principe.— Zašto onda nećete?— Idemo van.— Kamo van? — upita Štriga— Pa zar se nismo dogovorili da ću te provozati?— Dobro — nasmije se on. — Kasnije ćemo na pivo.Izašli smo i ušli u mercedes koji ga je tako zanimao. Krenuli smo glavnom ulicom. Namjeravao sam

načiniti par krugova po kvartu,36UZVRATNI SUSRETa zatim svratiti do Šljunčare. Drugi trak farova razbijao je mrak glavne ulice. Ulična rasvjeta bila je bolna točka Teretnog kolodvora. Sve sijalice, koje bi postavili, neodgojena periferijska dječurlija razbijala je praćkama u najkraćem mogućem roku.— Slušaj me, Štriga, mi smo stari prijatelji i možemo otvoreno razgovarati o nekim ozbiljnim stvarima — rekao sam, prebacujući u treću.Mislim da ga je začudio moj ozbiljan ton. Valjda je očekivao da ćemo se sada, nakon tri godine, prvo malo zezati, a tek potom preći na ozbiljnije razgovore.— Ti znaš zbog čega sam gulio tri godine u zatvoru?— Svi to znaju. Zbog onog glupavog autobusa.— Ma kakvog autobusa! Autobus sam ukrao zato što sam se napio, a napio sam se zato što je Tereza napravila ono. Zapravo, zbog Tereze sam robijao. I uopće mi nije žao. Zaslužio sam to.— Zašto mi to pričaš? — upitao me tiho, ne skrivajući da mu je neugodno razgovarati o tako osjetljivim stvarima. — Terezu moraš čim prije zaboraviti — dodao je.— Zaboravit ću je tek kad sve činjenice dovedem na njihovo mjesto. Vidiš, stalno mi se mota po glavi to da su morale postojati još neke stvari koje su je natjerale da počini... Bila je tako čudna, nešto se s njom događalo. A ja ne znam što. Ne znam, jer smo se u posljednje vrijeme neprekidno svađali, a kad se nismo svađali onda bih pio...— Sve to moraš riješiti sam sa sobom.— Kako da to uradim? Kad se ubila bio sam, čini mi se, u ne-kakvoni zajebanom stanju. Kao u polusnu. Ne znam otkuda da počnem.— Kako da ti pomognem?Bio je u pravu. Tražio sam od njega nešto što mi nije mogaodati.roa.— Hoćeš cigaretu? — upitah, vadeći iz džepa paketić marlbo-Odbio je.— Pa ne znam ni sam kako. Razmisli, možda ti nešto padne na pamet. Možda si primijetio da se s njom nešto događa. Možda ti je kazala nešto... a možda si i naučio nešto zanimljivo.Zamislio se. Tragao je po tri godine staroj prošlosti, pokušavajući se prisjetiti nečega korisnog.37Goran Tribuson— Ništa mi ne pada na pamet — priznao je, a onda ipak zatražio cigaretu. Povukao je nekoliko dimova, pa nastavio. — Ja sam je viđao veoma rijetko. Možda bi oni koji su je viđali češće mogli znati nešto više?— Na koga misliš?— Pa, kao medicinska sestra odlazila je često papa Rotšildu. Brinula se za njega, nosila mu lijekove...— Ali stari epileptičar je umro od srca, tri tjedna prije no što se ubila.— Da, da — reče zamišljeno. — Prošle su tri godine i čovjeku se sve pomiješa. Tvrdi, ti si luđak. Pokušavaš rekonstruirati nešto što se dogodilo prije tri godine. Tko se toga još sjeća!— Ja se sjećam i baš zbog toga pokušavam nešto doznati.— Dobro — reče Štriga pomirljivim glasom. — Postoje i drugi ljudi koji su je dobro poznavali. Recimo, njena prijateljica Magdalena, koja je bila medicinska sestra na istom odjelu. Pa onda njen šef, doktor Svabič...Znao sam doktora Švabiča, bio je periferijsko dijete, kao i mi, ali nekoliko godina stariji. Samo što je, završivši faks, digao nos tako da se s njim nije moglo razgovarati.— Misliš da bi Švabić mogao nešto znati?— Možda. Bio joj je šef. Pričaju da je strašan ženskar i da obrne sve što se u ambulanti pojavi.— No, lijepa novost. Možda je i moja Tereza imala nešto s njim?— Ne budali! Kada je Tereza radila kod njega, on je bio ugledan doktor i uzoran muž. Onda se navodno ustanovilo da ima ljubavnicu, što je bilo iznenađujuće. Žena gaje zatekla s ljubavnicom i dala mu nogu. Otada Švabič lovi sve što nosi suknju.— A tko mu je bila ljubavnica?— Ne znam — reče, otpuhne nekoliko dimova, pa nastavi. — Znam što te muči, ali Tereza to nije mogla biti. Kada gaje žena otkrila, Tereze više nije bilo, a ti si već bio na odsluženju.— Na odsluženju?! — začudih se. — Lijep izraz. Trenom mi se učinilo da nisam bio u zatvoru, nego u vojsci. No, da prekinemo s tim. Ostale su mi neke pare od kuće koju sam prodao, ali ni to neće trajati vječno. Treba mi neki posao. Ako doznaš da se nešto nudi, javi mi.

38UZVRATNI SUSRET— Svakako — otpovrne posprdnim glasom. — Tu sam jak. Imam nebrojene veze. Ako ti treba posao, zašto se ne obratiš Tantalu? On je kuhan i pečen s drugovima faktorima.Pogledao sam ga prijekorno, a onda ga odmah stjerao u onu stvar. Smijao se uživajući u svojoj sitnoj pakosti.396.Bolnica u kojoj je nekoć radila Tereza nalazila se na onom brisanom prostoru koji nije pripadao ni gradu ni predgrađu. Bila je to žuta predratna zgrada s visokim stupovima i nadstrešnicom na ulazu. Zbog svoje trošnosti i starosti doimala se više kao prihvatilište za sirotinju, nego kao zdravstveni objekt.Ušao sam u predvorje i našao se među ljudima koji su se vrzmali naokolo. Mnogi od njih bili su u izgužvanim pidžamama, to su sigurno oni nedisciplinirani pacijenti koje ni vrag ne bi privezao za postelju.Ordinacija doktora Švabiča nalazila se na prvom katu. Pred vratima se naguralo mnogo bolesnika koji su čekali da ih Švabić ispre-pipa i ispresluša. Drska medicinska sestra inzistirala je da joj prije ulaska predam zdravstvenu knjižicu i uputnicu, što je bilo neizvodivo jer knjižicu nisam nikada ni imao. Morao sam se poslužiti lukavstvom i predstaviti se kao školski drug gospodina doktora. Pogledala me sumnjičavo, a onda me ipak uvela.Sjeo sam na stolicu namijenjenu pacijentima. Doktor Svabič bio je koščat, crnomanjast, niska čela i gustih obrva, faca kakvu se u zatvoru susreće na svakom koraku. Nikako se nisam mogao sjetiti kakav je nadimak nosio dok se skitarao po prljavim ulicama Teretnog kolodvora.— Na što se žalite? — kazao je umornim, bezličnim glasom. Tako se valjda obraćao svim anonimnim pacijentima.— Žalim se na jako mnogo stvari, ali ne znam da li mi ti možeš pomoći.— Čekajte malo! Zašto ste uopće došli i otkada smo per tu?4OUZVRATNI SUSRET1— Oduvijek, samo si ti zaboravio. Ja sam Bruno Tvrdić. Tvrdi! Sjećaš li se? Šifra: Teretni kolodvor.Pogledao me ispitivački. Šutio je, vidjelo se da se pokušava sjetiti i da mu to baš ne polazi za rukom. Pa i nismo baš bili neki prijatelji, te nije ni čudo što me zametnuo u pamćenju. A onda mu je izgleda sinulo.— Ti si onaj boksač, što li? Da nisi ti možda bio u zatvoru?— Da. Ja sam zapravo Terezin frajer.— Koje Tereze?— Tereze Kosak. Bila je tvoja sestra. Ona što se...— Ubila — dometne Švabič. — Ah, da, sjećam se. I što zapravo hoćeš od mene?— Samo nekoliko pitanja. Htio bih saznati što se s njom događalo prije no što je... — nisam mogao lako izustiti to što se dogodilo s Terezom.— Prije no što je skočila kroz prozor — nastavi on hladnim i bezobzirnim glasom.Kimnuo sam potvrdno i nastavio:— Zanima me da li si ti primijetio nešto neobično... Mislim, u njenom ponašanju.— Cuj, ti si neki čudan tip — nasmije se Svabič usiljeno. — Pitaš me za nešto što se dogodilo prije više od... Kada je to zapravo bilo?— Noću između 20. i 21. studenog 1972. — ispalih kao iz topa.— Da, da, dakle, prije tri godine. I tebe sad zanima što se s njom događalo prije samoubojstva. Želiš otkriti njene razloge, motive... A ja sam opet čuo, naime, to priča cijeli Teretni kolodvor, da si je ti svojim jebivjetarskim ponašanjem natjerao na samoubojstvo.Pognuo sam glavu. Bio je u pravu i baš zbog toga mije išao na živce. Ima lijepu plaću, sjedi u toplom, pipka ljude po debelom crijevu i dijeli moralne poduke.— Pa ni ti se baš nisi proslavio pred vlastitom ženom — kazao sam izvlačeći iz džepa cigarete i šibice.— Tu ne možeš pušiti! Ako ti se baš puši izađi! Osim toga, bilo bi najbolje da se čistiš. Ja o Terezi ne znam ništa, a kako ti nisi inspektor, čak i da znam, nisam ti dužan kazati!41Goran TribusonRaspalio se, počeo trljati ruke, a onda je izvadio cigarete i zapalio jednu. Uradih isto.— Je li Tereza imala kakvih problema na poslu? — upitah, nadajući se da će mi ipak odgovoriti. Pogledao me, otpuhnuo dim i pomirljivim glasom kazao:

— Uglavnom ne. Bila je dobra medicinska sestra i svi su je poštivali.— Sa svima se dobro slagala?— Mislim da jest. No, ja ne vodim previše brige o međuljudskim odnosima svog osoblja. Moja je pažnja usmjerena na pacijenta.Pričaš mi priču, pomislio sam, prisjećajući se svih onih tračeva o raspaljenim doktorima koji povaljuju svoje medicinske sestre na svim mogućim mjestima. Pacijenti rikavaju, a oni se maze i šaj-baju kao mladi cucki.— Da li je možda izostajala s posla? Zamislio se.— Mislim da nije. Vidiš, sad sam se sjetio. Desetak dana prije njezine smrti ja sam otišao na dvotjedno bolovanje, tako da ti ne mogu kazati da li je, neposredno pred smrt, izostajala s posla.— Stvarno si u to vrijeme bio na bolovanju?— Stvarno! Sjećam se da sam za njenu smrt saznao iz novina.— Bio si na bolovanju, ali si bio tu u gradu?— Pa jasno! Ne misliš valjda da se bolestan čovjek klati po rivijeri ili skijalištima.— A ti, ti s njom — rekoh okolišeći — ti s njom nikada nisi, mislim...Shvatio je što želim kazati. Zacrvenio se i planuo.— Ti si drzak! Ustupio sam ti nekoliko minuta svog dragocjenog vremena, a ti me provociraš tako delikatnim pitanjima! Molim te da me čim prije oslobodiš svog prisustva!— Zašto se ljutiš? Ja sam samo čuo to da te žena napustila zbog ljubavnice, pa sam mislio...— Ako baš želiš znati, glupane, žena me napustila mnogo kasnije! Tereza je već bila mrtva! Ti si jedan primitivni i ljubomorni klipan koji čačka po prošlosti svoje djevojke ne bi li išeačkao njene ljubavnike! Kupi se prije no što pozovem miliciju!42UZVRATNI SUSRET— Slušaj! — unesoh mu se u lice. — Ja sam stvarno klipan, besposličar, robijaš i slično. A ti si gospon doktor. Ali, ako se ja razbjesnim i žamahnem, zar misliš da ćeš se moći sakriti iza svoje posrane diplome!— Gospodin doktor nema diplomu — upetljala se medicinska sestra koja je sve slušala. — Oni iz protesta ne podižu diplome, jer im vlast ne priznaje doktorsku titulu. Bar to biste mogli znati.— Zdenka! — izderao se na nju. — I vi ste jedna ordinarna budala!Ustao sam i izašao iz ordinacije. Doktor Švabič mi stvarno nije imao što kazati. Uz to, bojao sam se da mi ne padne mrak na oči i da ga ne raspalim onako teškaški. Kad sam zakoračio na stubište, netko me potegnuo za rukav. Bila je to sestra Zdenka.— Gospodine, zašto ne razgovarate sa sestrom Magdalenom? Ona je bila Terezina najbolja prijateljica, a u to vrijeme su radile u istoj smjeni.— Zašto mi to govorite? — upitah, odmjerivši je od glave do pete. Bila je malko bucmasta, nosila je kratku kosu. Uglavnom, djelovala je kao pristojan komad ženske.— Pa tako. Čuli ste što mi je ta prepotentna budala kazala. A vi ste mi se dopali zato što ste mu dobro naribali nos — rekla je i vratila se pacijentima, koji su se gurali oko šaltera.Njena informacija nije bila osobito dragocjena. Magdalenu sam ionako namjeravao posjetiti. Ali ne zato da bih je davio pitanjima, nego stoga što je bila stara prijateljica, ženska s kojom sam proveo dosta vremena.Vraćajući se na Teretni kolodvor, morao sam zastati pred crvenim svjetlom semafora. Čekajući zeleno, posegnuo sam u džep, izvadio cigaretu i zapalio je. Potom sam spustio prozor kako bi dim mogao izaći i ugledao plavu uniformu koja je stajala tik uz auto.Bio je to Milorad Opsenica — Sarđnt, stari megdandžija s Teretnog kolodvora, čovjek s kojim sam u budućnosti imao stanovitih planova. Stajao je ispred semafora i šutke me promatrao.U svojoj devetoj godini uspio sam ga pogoditi praćkom u čelo. Kada sam imao dvanaest, sačekao me s prijateljima ispred Mi-gnona i uspio me premlatiti i iščupati mi nekoliko pramenova kose. Zatim je sve išlo u istom stilu. Ja sam mu razbio i posve demolirao bicikl, on mi43Goran Tribusonje slomio ključnu kost udarcem gostioničkih vrata, ja sam ga nabio u telefonsku govornicu i slušalicom mu razbio nos, ili nosom slušalicu, ne sjećam se više. Posljednji u nizu naših obračuna bio je neoprostiv. Da te netko premlati pijanog u okviru svog stalnog posla, i da ti pri tom uvali vlastiti bokser u ruku, e to se ne može tek tako oprostiti!— Vratio si se? — rekao je.Nisam mu odgovorio. Provirio sam kroz prozorčić i pljunuo na pločnik. Morao sam biti strpljiv, želio sam ga uhvatiti kad bude u civilu.— Prolazi, semafor je pokvaren — promrmljao je i primio se za palicu.

Dodao sam gas i maknuo se od tog mračnog tipa.Oko dvanaest sam otišao u Mignon i naručio ručak, koji zbog totalne neprobavljivosti nisam mogao pojesti. Žaleći pomalo za zatvorskim grahom, otišao sam u samoposluživanje i kupio dva sendviča od prešane šunke. Bili su tako neukusni da sam jedan moro baciti. Istog trena raznijele su ga gladne kolodvorske mačke.Tako sam Magdaleni došao potpuno gladan.— Vratio si se! Pa, kako si? — uzviknula je ne skrivajući radost.Mislio sam joj kazati kako sam. Mislio sam joj ispričati sve o tome kako sam zapravo prokleto loše, kako me muči savjest, kako me gnjave sumnje, kako bih htio doznati što se zapravo dogodilo s Terezom... No, Činilo mi se da za to nije vrijeme. Umjesto svega, promrmljao sam:— Gladno.Magdalena se nasmijala, izvadila iz hladnjaka deset jaja, pet narezaka šunke i bacila sve to u tavu. Klopa mi je bila baš po mjeri i ukusu. Znao sam da, želim li se vratiti boksu, moram pod hitno riješiti problem ishrane. Budem li klopao u Mignonu, uskoro ću iz teške pasti u papir.Magadalena je zadovoljno promatrala kako proždirem ogroman omlet. Ona je uistinu bila jedno drago biće. Stanovala je na pola puta između moje i Terezine kuće i ja bih, odlazeći Terezi, često znao navratiti do Magdalene i zadržati se u neobaveznom ćaskanju. Gotovo da mi je s njom bilo ugodnije nego li s Terezom. Možda zbog toga što među nama nije bilo ljubavi, pa nije moglo biti ni ljubomore. Jedno-44UZVRATNI SUSRETstavno, s njom sam se slagao kao s kakvim frajerom. Često puta je izlazila s nama na ples, u kino, ili na duge šetnje obalom Sljunčare. Zapravo, Magdalena mi se strašno dopadala, ali mi se činilo da je prijateljstvo jedini odnos koji nam je dopušten.— I ja sam primijetila da nešto nije u redu s njom — počela je pričati, kad sam joj rekao što me muči — ali sam mislila da je to zbog toga što ste se u to vrijeme mnogo svađali.— Možda i jest. Ali, nije mi jasno zašto se baš nakon te svađe ubila. Razumiješ li? Mi smo imali i žešćih svađa, pa ništa...— Tko bi to znao — kazala je zamišljeno, a onda ustala da pokupi suđe. — Možda je tog dana bila nervoznija, napetija, osjetljivija.— To se i meni mota po glavi. Ako je bila napetija, možda su za to postojali i neki drugi razlozi. I vidiš, te bih druge razloge htio otkriti.— Bruno — reče iznenada. — Što se točno tog dana dogodilo?— Došao sam k njoj oko deset sati, baš prije treninga. Sjećaš se da sam intenzivno trenirao za susret s Monkom...— Sjećam se da si intenzivno trenirao, ali i da si intenzivno pio.— Ma jesam! Kad bih mislio na meč, onda bih trenirao, a kad bi me ona raspigala, onda bih pio. No, tog dana bila je posebno nera-spoložena i šutljiva. Uvrtio sam si u glavu daje to zbog toga što ima nekog, što me vara, što me želi napustiti... Počeo sam navaljivati da mi prizna i te stvari... Znaš da u takvim trenucima nisam baš ugodan sugovornik. Onda smo se posvadili i ja sam je ošamario, a ona mi vratila... I to nije bilo ništa novo, jer smo se šamarali i ranije.— E, kakve ste budale bili — reče ona tiho.— Zatim sam otišao i...— Napio se?— Da. Tako sam se napio da se malo čega sjećam. Mislim da sam sa Strigom otišao u grad na striptiz. Drugo jutro sam saznao da je te noći skočila s prozora i ubila se. Našli su je rano izjutra.— Mislim da je liječnik ustanovio da se bacila između deset i jedanaest sati.— Tako nekako. Od našeg rastanka prošlo je, znači, dvanaest sati. Mogla se deset puta smiriti.45Goran Tribuson— To nikad ne znaš. Neki se ljudi s vremenom smire, a u nekima to buja sve jače i jače.Bila je u pravu. Slušala me pažljivo i sasvim pametno zaključivala. Čudno, kao Terezina najbolja prijateljica trebala me mrziti. Pa cijeli me Teretni kolodvor drži isključivim krivcem Terezine smrti.— Ti mi ne predbacuješ?— Ne — zanijekala je glavom. — Za samoubojstvo može biti kriv i odgovoran samo onaj koji ga je počinio.Govorila je kao i Karlo Notizberg.— Bio sam danas kod Švabiča i pokušao od njega nešto doznati. Naime, jedna me stvar mučila. Priča se da je Švabič veliki žen-skar. Mislio sam da je možda između Tereze i Švabiča... da se između njih dogodilo nešto mučno.

Pogledala me začuđeno.— Između njega i Tereze!? Ne, sasvim sigurno ne. Švabič tvoju Terezu nije ni primjećivao. On nije pokazivao nikakav interes prema nama, medicinskim sestrama.— Bio je vjeran ženi?— Brus! Imao je ljubavnicu u koju je bio zaljubljen do besvijesti i kojoj je poklanjao svaki tren slobodnog vremena. Mislim da nije mario za druge žene zato što je bio beskrajno vjeran ljubavnici. Onda ga je, otprilike godinu dana nakon Terezine smrti, žena ukebala. Pukla je gadna bruka, razišao se sa ženom i otada kao daje poludio. Počeo je trčati za suknjama i hvatati sve živo.— Kako? — začudih se. — Pa zar se nakon razvoda nije posvetio ljubavnici? Kada kažeš da ju je tako strašno volio.— Nije. Izgleda da je u tom trenu i ljubavnica naglo dignula sidro i odmaglila. Tako je istovremeno dobio duplu nogu!— A tko je bila ljubavnica?— Nećeš mi vjerovati, ali to izgleda nitko ne zna. Osim, možda Švabičeve bivše žene. Ona ih je zatekla, pa bi mogla znati. Naravno, ako ju je prepoznala.— Zanimljivo. A sjećaš li se da li se Terezi događalo nešto neobično ili neugodno na poslu?Magdalena se zamislila. Imao sam osjećaj da mi namjerava kazati nešto, ali da se premišlja i oklijeva.— Ma, znaš, nešto je bilo, ali to stvarno nema veze.46UZVRATNI SUSRET— Sto?— Ma, nije to važno! Osim toga je jako delikatno i neprovje-reno.— Magdalena, znaš da sve moram doznati. Ništa ne smiješ prešutjeti!— Dobro — uzdahnula je — sve ću ti ispričati. Koji mjesec prije Terezine smrti u nekoliko navrata nam je dolazio inspektor sa SUP-a. Imali smo dosta neugodne razgovore s njim. I ja, i Tereza, i sestre Zdenka i Ružica, i doktori Svabič i Politeo. Ustanovljeno je da iz naše ordinacije nestaju ampule sa sedativima...— Sa sedativima?— Da, to su ti trankvilizatori, sredstva za umirenje. Postoje narkomani koji bi jako rado došli do njih i dobro ih platili. No, svi ti razgovori nisu dali nikakvih rezultata, kradljivac nikada nije uhvaćen. Nestanak ampula ponovio se još jednom ili dvaput, a onda se sve smirilo.— Svabič mi o tome nije kazao ni riječ?— Zašto bi ti kazao! Tko si ti? Osim toga imao je mnogo neugodnosti zbog toga, jer je na neki način bio odgovoran. Valjda nije želio da se ta već zaboravljena stvar ponovo izvlači na svjetlo dana.— Tereza je mogla doći do tih ampula?— Svi smo mogli doći i uz malo spretnosti iznijeti ih iz bolnice. I ja sam jednog dana, posve slučajno, u Terezinoj torbici vidjela dvije ampule phenobarbitona i jednu diazepama.— Tereza je krala ampule?! — iznenadih se.— Ne znam, zapravo ne znam! — odvratila je. — Bilo mi je neugodno pitati je. Možda i nije. Ti se sjećaš da se ona brinula za pokojnog papu Rotšilda, koji je umro tri tjedna prije nje. Možda su ampule sedativa bile namijenjene njemu. Epileptičari ih dosta često uzimaju.— A da li si te ampule u Terezinoj torbici vidjela prije no što je stari umro, ili kasnije?— To se ne sjećam — otpovrne Magdalena. — No, da sam ih vidjela i kasnije mogle su joj preostati. Slušaj, Bruno, tri su godine prošle i neće ti biti lako iščačkati sve te davne i zaboravljene stvari.— Kada je Tereza umrla, Svabič je bio na bolovanju. Da li je to istina?— Svabič je veoma često uzimao bolovanja, vjerojatno stoga što se tako mogao intenzivnije viđati s ljubavnicom. I tada je bio na bolovanju, sjećam se da gaje Politeo zamjenjivao.47Goran TribusonZamislio sam se. Činjenice koje sam doznao bile su uzbudljive.— Ne mogu se pomiriti s tim — rekoh čas kasnije. — Zašto bi Tereza krala sedative? Pa ona nije uzimala takve stvari. 1 kome bi ih prodavala? Ima li na Teretnom kolodvoru ljudi koji bi takvo što kupili?— Mislim da nema. Mi smo sirotinjsko-radnička četvrt, a narkotici su skupa stvar. E, moj Bruno, baš si me zagnjavio. Bolje bi bilo da smo prošetali.— Imam nešto zanimljivije — predložio sam. — Kupio sam mercedes. Provozat ću te po gradu, a onda te pozivam na večeru. Ali ne u Mignon, nego u neki fini gradski restoran.— Odlično! — zapljeskala je rukama poput razdragane djevojčice. — Odmah ću se presvući!Njena djetinja radost bila je pravi lijek za natmurenog i umornog boksača.

487.Bližio se kraj jedanaestog mjeseca; bila je, dakle, kasna jesen, i u sobi koju mi je iznajmio Pohajda bilo je relativno malo gamadi. To je bilo dobro. Sve ostalo bilo je loše. Soba je bila vlažna, pod truo i škripav, zavjese požutjele od dima cigareta, a krevet žuljav, s mnogo pokidanih opruga. Budio sam se vrlo rano zbog zatvorske navike i zbog želje da što prije nestanem s ovoga groznog mjesta. Uistinu sam unajmio najgoru sobu koja se mogla naći na Teretnom kolodvoru.Tog sam se jutra rano probudio, stavio ruke pod glavu i slušao kloparanje ranoga jutarnjeg vlaka, koji se kotrljao preko obližnjeg nadvožnjaka. Razmišljao sam, jasno, o Terezi, pitajući se da li je one ampule sedativa imala u torbici zbog pape Rotšilda.Papa Rotšild bio je jedan iz galerije čudnih tipova naše četvrti. Siromašni kvartovi puni su ridikula raznih vrsta. Na Teretni kolodvor došao je prije desetak godina i nastanio se u drvenoj baraci, ne-kadašnjpj menzi pružnih radnika. Trošnu baraku nije uopće uređivao ni prilagođavao potrebama stanovanja. Samo je okovao vrata i postavio na njih dvije brave. 0 njegovoj prošlosti nije se znalo baš ništa. Živio je životom vuka samotnjaka; odmah se vidjelo da nema nikakve rodbine i da je samac u pravom smislu te riječi. Bio je već star, imao je više od šezdeset godina. U razgovoru je bio veoma neugodan, razdražljiv, činilo ti se da ne govori, nego laje i reži. Mjesec ili dva nakon što je došao, srušio se ispred Mignona i počeo se grčiti, dok mu je na usta navrla pjena. Shvatili smo da je epileptičar. No uz tu bolest ubrzo smo otkrili i drugu. Bio je stopostotno lud! Bolovao je od nekakve novčane megalomanije. Hodao je po Teretnom kolodvoru i vikao kako će kupiti Sljunčaru, kako će vlastitim parama otvoriti nov hotel, kako će isplatiti ŽTP samo da odvuče odavde svoje glupe vlakove, tračnice i nadvožnjake. Zatim je49Goran Tribusonpričao da će se kandidirati za gradonačelnika i uložiti ogromne pare u izbornu kampanju, kao da se tako nešto moglo uraditi! A kad postane gradonačelnik, financirat će, tvrdio je, održavanje Olimpijskih igara na Teretnom kolodvoru. U posljednje vrijeme bavio se mišlju da si na Bagremovoj stazi podigne mramorni spomenik visok četrnaest metara. Takvim suludim idejama kao da je htio prikriti svoje besprimjerno siromaštvo. Zbog toga su ga i nazvali papa Rotšild, po čuvenom američkom magnatu. Izmišljao je načine plasiranja ogromnih količina para, a pri tom vadio tuđe opuške iz pepeljara. Hranio se u Mignonu ostacima tuđih obroka, a što se odjeće tiče, bio je uvijek u jednom te istom sivom kaputu i iznošenim hlačama. Razgažene i poderane vojničke cokule krpao je žicom, a za vlažnih jesenskih i zimskih dana, ulagao je u njih velike količine novinskog papira. Posljednjih nekoliko godina, kada je već prevalio sedamdesetu, bivao je sve slabiji i bolesniji. Dobio je terensku sestru koja ga je posjećivala jednom dnevno i s velikim gađenjem obavljala svoj posao. Zatim je prestala dolaziti. Pričalo se da se posvadila sa starim epileptičarom, ali se moglo raditi i o aljkavosti zdravstvene birokracije.I onda, četiri-pet mjeseci prije njegove smrti, počela ga je posjećivati moja Tereza. Bila je dobra duša i dala se nagovoriti od onih prdonja iz mjesne zajednice, koji su kao tobože brinuli za jadnog starca. Navraćala bi nakon posla k njemu, donosila mu iz bolnice po koji zalogaj, davala mu lijekove, a katkad bi djelomično i počistila užasan nered u kome je živio. Znala ga je posjetiti i navečer i provjeriti kako mu je. Potkraj je stari sasvim prestao izlaziti iz svog brloga, mada je Tereza govorila da je još uvijek u pokretnom stanju. Zafrkavao sam Terezu, govoreći joj da je luda što si je tog epileptičnog vraga natovarila na vrat. Nagovarao sam je da ga strpa u bolnicu i riješi se brige, a ona mi je odgovorila da je to nemoguće i da u bolnici pacijenti već leže po hodnicima, ormarima i lusterima. Ponašala se kao sestra milosrdnica, kad je bez ikakve naknade pristala staroj budali nositi vrčinu i brisati krmelje. Starije umro dvadesetak dana prije Tereze. Posljednjeg tjedna bilo mu je, izgleda, jako loše, pa ga je Tereza posjećivala svake večeri. I tek kad bi stari usnuo, dolazila bi po mene.A što ako nije odlazila starcu, padne mi na pamet; što ako je odlazila na neko drugo mjesto? Možda je bolesni papa Rotšild bio tek izlika kojom mi je zamazivala oči. Možda je odlazila da se sastane s nekim. Protrnuo sam od te pomisli, a onda se počeo uvjeravati da se radi5OGradska knjjjnjgtUZVRATNI SUSRETo neosnovanoj tlapnji. Čudno, ljubomora kao da je još uvijek šljakala u meni. Pa tko bi se usudio, tješio sam se, dirnuti žensku lokalnog bok-sačkog asa!Ustao sam, obukao se i krenuo van. U hodniku sam nabasao na antipatičnog gazdu — gospodina Pohajdu.— Slušaj, mali — rekao je gladeći se po trbuhu. — Odlučio sam izmijeniti uvjete tvog boravka u ovoj kući.

Pitao sam se što bi to trebalo značiti.— Bit će potrebno platiti za nekoliko mjeseci unaprijed. I to još danas. Ako se ne slažeš, možeš otići u Centar i uzeti sobu u jednom od onih skupih hotela.— Ali, zašto sad to? — upitah, premda sam pravi razlog naslućivao. Stari gad mora da je ovih dana saznao da sam pun para, to jest da sam za kuću dobio više no što sam platio za mercedes. Lova mi je smrdjela iz džepa, a on je imao nepogrešiv njuh.— Tako. Moraš. Ti si probisvijet i zatvorska ptica. Ti možeš jednog jutra samo prhnuti, nestati i ja sam obrao bostan.— Dobro, dobro. Platit ću vam. Ali, nemojte idući mjesec tražiti da vam platim unaprijed za cijelu godinu.— Platit ćeš za tri mjeseca unaprijed, pa si onda tri mjeseca miran. Tada ću razmisliti da li da ti naplaćujem za cijelu godinu.Izvadio sam pare i u prvi čas pomislio pljunuti na njih i zalijepiti mu ih na čelo. Ali sam odustao. Jednostavno sam izgužvao šest zelenih banknota i bacio ih pred njegove noge. To malo poniženje nije ga uopće uzjbudilo. Beskičmenjak se sagnuo i podigao novac, zadovoljno mrmljajući nešto o tome kako budalama poput mene pare ionako ne trebaju. Možda je čak i bio u pravu!Dopodne sam proveo u gostionici tateka Žganjera. Privukao sam stol do Great Atomic Hunta, postavio na nj bocu Ožujskog i počeo igrati. Oko mene se okupilo desetak radnika, gablecaša. Zadivljeno su promatrali igru sjajne kuglice koja je jurila naokolo, palila svjetla i tjerala aparat da škljoca, zvoni i štekće. Iz druge lopte već sam imao osam tisuća poena. Upitao sam uznojene plavce ima li koga među njima da mi se suprotstavi za lovu. Plaćam pet naprama jedan onom tko me pobijedi. Oni su se samo razmaknuli i otišli pojesti svoje masne špek-fileke.Tata Žganjer bio je veoma loše volje, jer je aždaja od snahe ponovo napravila niz nemogućih scena njegovom Stefiju.51Goran Tribuson— Krava ljubomorna! Dao bih joj ja! — zaškrgutao je poluotvorenim ustima, pokazujući mi stisnutu šaku. — Ljubomorna je da to graniči s ludilom. Stalno ga napada zbog navodnih ljubavnica, prošlih i budućih.— Pa, ima li ih on, tata Žganjer? — upitah, šaljući kuglu u rupu vrijednu tisuću poena.— Ma kurac! Bar da ima! — odvratio je. — Znaš, Štefi nije ružan dečko, ali je pizdek, zec... Možda bi on nešto i zgrabio, kada se ne bi bojao babe kao ognja paklenog. U njegovim godinama ja sam hoblao po cijelom kvartu.— Znam. Čulo se.On me pogleda upitno, a onda naglo pocrveni. Sigurno su mu na pamet pala sva ona ružna govorkanja koja su kružila Teretnim kolodvorom.— Ne ljutite se — pokušah ga umiriti — nisam mislio ni na šta određeno. Dajte još jedno pivo.— Ostavi sad pivo! Pođi radije sa mnom, jer ti moram kazati neke stvari.— Pa, kažite ovdje — rekao sam, ispaljujući novu kuglicu.— Ne, ne! Jako je osjetljivo.Nakon što sam potrošio i petu kuglicu, otišli smo u prostoriju iza šanka. Bila je to neka vrst hodnika, koji je povezivao salu i kuhinju. Stali smo između visokih redova vinske ambalaže i on mi je počeo sasvim tihim glasom govoriti.— Razgovarao sam danas s Vrhovnikom, ali me molio da ti nikako ne prenesem to o čemu smo pričali...— Pa onda nemojte — prekinuh ga.— Ne, ne, važno je! Moram ti to kazati, ali Vrhovniku ni slov-ca! Prave pritisak na njega. Traže da te ni za živu glavu ne primi natrag u klub.— Tko to traži?— Drugovi općinari, oni iz uprave. Vrhovnik nema ništa protiv tebe, čak misli da bi se uz dosta rada mogao vratiti u prijašnju formu.— Ali, zašto me ne žele? — upitao sam, misleći na te tipove, lokalne političare i klupske funkcionare, koji se skrivaju u sjeni i pumpaju Vrhovnika protiv mene.52UZVRATNI SUSRET— Bio si u zatvoru! Tvoja prošlost se ne slaže s njihovom vizijom Željezničara. Oni žele klub uzdići za koju stepenicu više, a ti bi im bio samo mrlja na čistim klupskim bojama, netko tko će im već na startu zablatiti reputaciju na koju pucaju.— Čekajte! To je sve u redu, neka oni samo laju i reže na mene. Koliko znam, po statutu kluba, Vrhovnik je kao trener ujedno i selektor. On me ima pravo uzeti i ne pitajući upravu.

— Ima, ima, ali ga oni drže u šahu. Pogledah ga začuđeno.— Stari Vrhovnik početkom slijedeće godine treba dobiti društveni stan. Ti bokca, ima preko šezdeset godina i tek će sad prvi put u životu imati vlastiti stan. To je velika stvar za njega, možda veća no što bi povratak u klub bio za tebe. Vrhovnik grize na stan i zbog toga je krotak i tih, jer, kao što ti mora biti jasno, drugovi faktori potpisuju to rješenje...— I?— I može mu se dogoditi da izvisi. Primi li tebe u klub, posve je neizvjesno da li će to usrano rješenje uopće biti potpisano. Mogu mu jednostavno kazati da su se iznenada pojavile važne kadrovske potrebe i da su stan morali dati kakvom silno važnom stručnjaku. I tako će Vrhovnik imati tebe, a neće imati stan.Zgadilo mi se. Bila je to, znači, jedna od onih petljavina kakvima nismo nikada oskudijevali. Zabiju ti ga do balčaka, a ti ne možeš ništa, jer je sve u najboljem redu, po propisima i po slovu zakona.— Zašto mi to Vrhovnik nije sam rekao?— Mislim da mu je strašno neugodno. On te voli, uzeo bi te, a stid ga je priznati da ima prpu zbog stana.— I što da uradim? Da odustanem?— Ne, ne! Ti se i dalje motaj oko kluba, možda uprava popusti. Osim toga, imam još veza. Napravio sam neke velike stvari onom Ivekoviću sa suda, znaš onom istražnom sucu. On gotovo da je u mojim rukama, a ima mnogo poznanstava i uticaja. Neki od općinara su mu dobri prijatelji. Tražit ću od njega da intervenira.— Čekajte, tata Žganjer, više mi ništa nije jasno. Ja ne želim boksati za općinu nego za Željezničar. I jebeš takav boks za koji ti ne trebaju šake i glava, nego veze i vezice!— Pst! Ti si još zelen i ne znaš kako se to radi. Šuti i čekaj! Tata Žganjer će već smuvati nešto.53Goran TribusonOkrenuo sam se i pognute se glave vratio u salu. Nisam ni sanjao da ću, vrativši se iz zatvora, naići na tako nešto, na bedem drugova faktora koji me ne žele u svom čednom, pravovjernom i progresivnom klubu. Ali, odustati ne smijem, govorio sam samom sebi, tim gadovima moram se poput masne mrlje zalijepiti na njihov čisti amaterski dres!— Tražim te već pola sata — rekao je Karlo Notizberg koga sam zatekao kako stoji za praznim šankom i toči si pelinkovac.— Pazi, dripac, ovo nije samoposluživanje — prekori ga Žganjer u šali.Sjedosmo za stol. Gostionica je ponovo bila prazna. Karlo je pričao nešto o tome kako se strašno iznervirao na sudu, a ja sam strpljivo čekao da završi. Morao sam ga pitati o nekim stvarima koje su me zanimale.— Ti se sjećaš da je papa Rotšild umro tri tjedna prije Tereze? — upitah ga kad je zastao i počeo si točiti pivo.— Da. Tako nekako je bilo. Zašto to pitaš?— Pa, Tereza je dvorila starog. Bio je bolestan, lud i nemoćan i jedino je ona zalazila k njemu.Karlo zakoluta očima, pa pogleda prema stropu u onaj nepokretni ventilator. Mora da sam mu išao na živce.— Bruno, ti se igraš istražitelja! Zar ti nisam rekao da je najbolje zaboraviti sve.Bio sam uporan.— Tereza ga je prije smrti veoma često posjećivala. Znaš li da li mu je davala kakve injekcije?— Šta ja znam. Mislim da se brinula o njemu u potpunosti. Mora da mu je davala i lijekove. Sad, da li su to bile injekcije...— Da li epileptičari uopće primaju kakve injekcije?— Ti si skroz bedast — nasmije se dobrohotno. — Nisam ja liječnik. Šta ja znam šta primaju epileptičari. Mislim da primaju sedative, sredstva za smirenje.— A njih ima i u injekcijama.— Valjda ima. Zašto me gnjaviš s tim? Zar ti nisam rekao da sam Terezu jedva i viđao. A starog Kiša još i manje.Da, prisjetih se, Kiš je bilo pravo ime pape Rotšilda.54UZVRATNI SUSRET— No, dobro, zaboravi da sam te uopće pitao — rekoh malo glasnije, pošto nas je zaglušilo kloparanje vlaka koji je prolazio. — Ali, jednu bi stvar mogao znati. Kako je zapravo umro stari epileptičar? Bio je sigurno nekakav uviđaj. Mora daje dolazio mrtvozornik.Počekao je malo, ispio ostatak pive, a onda lupnuo praznom čašom o stol.— Ako se ne varam, bilo je nešto sa srcem. Infarkt, ili nešto slično.

— A što može uzrokovati infarkt?— Ne znam baš točno. Mora da je imao visok tlak... pa onda, bio je nervčik. U sedamdesetim godinama čovjek uvijek visi na niti koju i najmanji propuh može prekinuti. Možda se iznervirao, razljutio... Slušaj, možda mu općina nije dozvolila da si podigne onaj četrnaest metara visoki spomenik od mramora.Nasmijao sam se njegovom štosu, a onda i sam pomislio kako se bavim ćoravim poslom. Umoran sam i prenapet i zbog toga toliko sumnjičav. Tereza je bila utjelovljeno poštenje i oni sedativi najvjerojatnije su bili namijenjeni papa Rotšildu. A ampule koje su nestajale iz ambulante zasigurno je krala druga osoba, nekakav nepošteni gad!— Danas ću početi s trčanjem — rekoh mu kako bih ga raspo-ložio. — Prvo tri kilometra, a onda i više. Moram misliti na formu.— To je pametno — reče on zadovoljno. — Ali, tata Žganjer mi je rekao da te u klub nisu primili.— Nema veze — odmahnuo sam rukom. — To nije razlog da se zapustim! Čovjek uvijek ima nekakve šanse!j, — Tako je — potapša me on po ramenu. — Čovjek uvijek ima nekakve šanse! Čak i ovdje na Teretnom kolodvoru!558.Vani je bilo tako hladno da su se automobilska okna ledila. Vozio sam vrlo polako, jer se Bagremova staza jedva vidjela od magle. Nasipom koji se dizao s desne strane ceste protutnjala je mutna silueta velike manevarke, čiji se štropot ubrzo izgubio u daljini. Uskim putićem koračalo je nekoliko pružnih radnika, pogrblje-nih pod teškim teretom metalnih cijevi. Bilo je jedno od onih umornih, ružnih i maglovitih periferijskih jutara, kada se uvijek iznova pitaš kog vraga ovdje radiš.Štriga je sjedio pored mene, pokušavajući objasniti nešto što je prošli put prešutio.— Mislio sam da je najbolje da ti o tome ni ne govorim. Kad sam shvatio da u ove tri godine nisi uspio zaboraviti Terezu, učinilo mi se da je pametnije ne blatiti njenu uspomenu neprovjerenim tračevima.— Ne razumijem — rekao sam tiho, pribojavajući se njegovih riječi. Neko vrijeme je šutio, skupljajući hrabrost. Stvari o kojima mi je namjeravao pričati, mora da su bile neugodne.— Pričalo se da se Sarđnt motao oko nje. Znaš Sarđnta?— Znam Sarđnta. I predobro.— Ali, možda to nema veze — kao da je nastojao ublažiti ono što je netom izrekao. — Možda ničeg nije ni bilo.— Kada se motao oko Tereze?— Nešto prije nego je... nego je počinila samoubojstvo. Pretpostavljao sam da ti nemaš pojma, takve stvari obično nikad ne doznaju oni kojih se najviše tiču.— Ne vjerujem da bi Tereza s njim — rekoh tihim glasom, pun nemoći i bijesa spram gada koji me kukavički prebio.56UZVRATNI SUSRET— Ni ja ne vjerujem! Mislim da ju je on samo salijetao, ali da ona nije marila za njega. Mora da su joj išli na živce njegovi primitivni zavodnički štosovi i folirancija.— A ti, ti si o tome samo čuo? Vidio nisi ništa?Zašutio je. Projurili smo pored pregažene mačke, a onda skrenuli udesno i našli se ispred široke površine Šljunčare. Čudno, svi putovi kao da su me odvodili na Šljunčaru, na izgubljenu obalu djetinjstva. Zaustavio sam kola i izašao. Striga je tapkao za mnom po zamrznutom šljunku. Voda je bila zaleđena, bar do onog mjesta što smo ga kroz maglu mogli nazrijeti. Sagnuo sam se, uzeo kamen i bacio ga što sam dalje mogao. Tamo negdje iz magle odjeknuo je tupi udar, kamen je zveknuo o led. Huknuo sam u promrzle prste, a onda ih zabio u džepove kaputa.— Vidio sam, ali ni to nije nikakav dokaz da su... čak naprotiv. Pogledao sam ga radoznalo. Iz usta mu je kuljala topla para.— Sjećaš li se onog plesa, otprilike mjesec dana prije Terezi-ne smrti?— Kakvog plesa?— U Vatrogasnom. Svirala je glazba iz Centra, a tebe nije bilo, jer si kasno navečer imao trening.— Pa i ti si valjda, imao trening?— Ja sam imao slomljenu ključnu kost.Sj-etio sam se tog plesa na koji nisam uspio otići zbog treninga. Ali, mislim da sam se tog dana tako posvadio s Terezom da ionako ne bih otišao.* — Tereza je došla s dvije prijateljice i nije uopće plesala. Sjedila je za stolom, pijuckala i odbijala dosadnjake, koji bi je molili za ples. Dosta kasno u Vatrogasnom se pojavio Sarđnt u civilu. Bio je pripit, a ti znaš kako se on ponaša kad je pod gasom.

— Znam — otpovrnuo sam i krenuo obalom prema mjestu gdje su se nalazile klupe. — Ni trijezan se ne ponaša bog zna kako.— Prišao je Terezinom stolu i sjeo. Bio sam dosta daleko, tako da nisam čuo o čemu su razgovarali. Vidio sam samo da se nagnuo prema njoj i da joj nešto govori.— A ona?— Ona ga je pogledala i odmaknula se u stranu. Onda je on prišao bliže i pokušao je primiti za ruku... Tereza je povukla ruku, odbrusila mu nešto, a on se strašno zacrvenio.57Goran Tribuson— I dalje?— Zatim su oboje ustali, on je krenuo prema njoj, a ona je zgrabila čašu i sasula mu piće u lice. Stao je iznenađen, zapanjen. On je prijeke naravi i ne trpi da mu bacaju vinjake u lice.— Što si ti uradio?— Uplašio sam se da će je udariti, pa sam potrčao prema njima. No, Sarđnt je ipak nije udario. Ljutito je oborio stolicu, viknuo nešto i krenuo van.— Čuo si što je viknuo?— To je jedino što sam čuo. Viknuo je da će joj zavrnuti šiju. Oko klupe pored koje smo stajali bilo je mnogo svakovrsnihotpadaka, koje nitko nije dospio ukloniti valjda još od ljeta. Prazne konzerve, ambalaža sapuna i losiona za sunčanje, razbijene boce osvježavajućih napitaka, plastične vrećice i izblijedjeli ostaci poderanih novina. Tereza mi nikada nije pričala da se Sarđnt mota oko nje. Ali to i ne bi bio njen stil. Uopće se veoma rijetko povjeravala, a žalila se nije nikada. Držao sam je jednom od onih rezolutnih osoba koje uvijek same samcate izlaze na kraj s vlastitim problemima. Njena odlučnost zakazala je samo jedan jedini put. One noći kada je izgubila živce i skočila kroz prozor!— Možda ti to uopće nisam trebao kazati — dodao je Štriga i šutnuo prazni oval kutije sardina. — Ti si budala sklona tome da najmanju sitnicu napuše do neslućenih razmjera.— Dobro je što si mi rekao. Ništa ja neću napuhati. Ako je imala nešto sa Sarđntom, dobro je to znati.— Dobro je znati, ali najvjerojatnije nije ništa imala! Sarđnt je bio pod gasom. Pijani ljudi nasrću na svaku suknju.— Ili na prazne autobuse. Idemo, zakasnit ćeš na trening. Da li si ikad u životu došao na trening na vrijeme?— Jednom. Sat mi je bio na popravku.Krenuli smo prema kolima. Dok smo se vraćali, pred očima mi je neprekidno lebdjela antipatična faca Milorada Opsenice. Kad bih uspio pronaći bar jedan pouzdan dokaz o tome da je imao nešto ozbiljnije s Terezom, mislim da bih mu bez premišljanja oderao kožu s leđa.— Tebi bi zapravo trebalo biti lakše kad bi se ustanovilo da je Tereza mutila s nekim. Bilo s kim. Mislim, onda ne bi trebao toliko žaliti i predbacivati si...58UZVRATNI SUSRETPogledao sam ga prijekorno i pritisnuo gas tako jako da je udario leđima o naslon.— Ne seri, Štriga! Nije to tako jednostavno!Uskoro smo stali ispred Odeona i krenuli unutra. Ušavši u predvorje, prišao sam zastakljenom prozorčiću i pogledao u salu. Trening je već bio počeo i Štriga je ponovo kasnio. Vidio sam dva mlada dripca kako se nespretno kreću po ringu, udarajući žestoko jedan drugoga po nezaštićenim mjestima. Zvali smo to »špilšulboks«. Takvi mečevi obično završavaju obostranim klasičnjakom. Podalje od njih, Tantal i jedan stari papiraš lupali su po feder-bolu, dok je nabijeni Ciha, kratkovidni srednjaš, bezuspješno pokušavao uskladiti ritam ruku s podivljalim ritmom Karpantijeve kruške. Ostali su se razgibavali. Trener Vrhovnik prebirao je po košari s medicinkama, otpuhujući guste dimove drave. Otkako je došao u Željezničar, uprava ga bezuspješno pokušava odučiti od toga da puši za vrijeme treninga.— Kaži Vrhovniku da ga čekam ovdje — dobacio sam Štrigi dok je odlazio u svlačionicu.Izvadio sam onda marlboro, zapalio i počeo nervozno šetati s kraja na kraj predvorja. Bio sam u nezavidnoj situaciji. Mučili su me sasvim određeni problemi zbog kojih sam ćutio gnjev i snagu, koji se mogu ispucati samo na ringu.Vrhovnik je izašao u svojoj tradicionalnoj, izblijedjeloj trenirci koju mora da nosi još od juniorskih dana.— .Gazda, vas će i pokopati u toj jebenoj trenirci, ako već ne u montgomeriju — dobacih mu. — Zar vam klub ne može kupiti novu?— Pokopat će me, pokopati — odvratio je — i neće na to dugo čekati. Zašto si došao?— Ne pravite se Englez! Došao sam da čujem vašu definitivnu odluku.

Zagledao se u mene svojim plavim, vodnjikavim očima. Onaj mali milijun bora, koji mu je prošarao čelo, najednom se pomakao i dao njegovom licu sasvim strog izraz.— Tvrdi, ti si sigurno najbolji i najdarovitiji boksač koga sam ikada imao. Ali si i najnedotupaviji. Šta ti misliš, da ćeš se šetati po zatvorima, a u pauzi dolaziti u klub i boksati. Nakon tri godine tambure, nema više boksa, nema, razumiješ me!— Gazda, Štriga mi je kazao da je 27. prosinca Otvoreno prvenstvo grada i da se prijave primaju do desetog. Koga ćete prijaviti u teškoj?59Goran Tribuson— Nikoga! — podviknuo je, shvativši moje pitanje. — Nikome neću dozvoliti da izađe na ring i suprotstavi se Monku. Monk će preko svakog mog boksača prejuriti poput brzog vlaka i samljeti ga...— Preko svakog, osim mene! — zagledam mu se u oči. Izbjegavao je moj pogled i po tome sam znao da nešto nije u redu.— Ti si zadnji koga bih prijavio — procijedio je tiho, a onda drhtavim prstima pripalio dravu.— Zar mislite da sam tako slab?— Ne. Ali doživio bi nešto od čega se nikada ne bi oporavio. Žarko Višić je u naponu...— Gazda! — prekinem ga. — U slučaju da me prijavite, ne biste li vi možda doživjeli nešto od čega se ne biste oporavili?Zašutio je i počeo se nervozno premještati s noge na nogu. Mora da mu je bilo užasno neugodno, jer je slutio da sam prozreo cijelu igru.— Morate mi sve kazati! Uvijek ste bili otvoreni i govorili mi samo istinu. Čak ako se i ne uspijem vratiti u Željezničar, nemojte da napustim boks uljuljkan lažima. Pa, vi dobro znate što meni znači boks! Što nam znači obojici!Konačno me pogledao u oči. Na tren mi se učinilo da je onaj stari, onaj otprije tri godine. Oči su mu se zasjajile, a usne mu lagano zadrhtale.— Tvrdi, u velikim smo govnima. Obojica. Gdje sad stanuješ?— Kod Pohajde. Podstanarčim.— Dobro. Idi sad. Navečer ću navratiti do tebe.Okrenuo se i bez riječi se odgegao ka hodniku koji je vodio do boksačke sale. Bio je u pravu kad je rekao da smo obojica u velikim govnima. Ali, kada, zapravo, nismo bili!Održao je riječ. Negdje oko pola šest, kad je već pao mrak, zakucao je na prozor mog iznajmljenog brloga.— Kamo ćemo? — upitao sam, izašavši na ulicu.— Svejedno je — kazao je ravnodušnim glasom. — Tolike sam godine potratio u ovom jebenom predgrađu, nikada se ne upitavši kamo zapravo idem. Kamo god krenuo, isto ti je. Sve su ulice jednake.6OUZVRATNI SUSRETKrenuli smo onda prema glavnoj, a zatim nasumce skrenuli u jednu od pokrajnih ulica. Koračali smo polako kroz mrak, zastajkujući pred kućama čiji su prozori bili osvijetljeni. Bilo nam je nužno to usputno svjetlo, valjda zato da bismo se mogli pogledati u oči. Šutio je i ja sam znao zbog čega. Znao sam da su ga kupili u potpunosti i da ne može učiniti ono što bi želio, te da je zbog toga pun nezadovoljstva i da se guši od gorčine.— E, moj Tvrdi, u svojoj dvadeset petogodišnjoj karijeri doživio sam svašta. Bacali su me na pod dvadesetak puta, lomili mi vilicu, doživio sam sedam klasičnih nokauta, uskratili su mi reprezentaciju kad sam se ćutio najboljim, a pozvali me u nju kad sam bio u takvoj krizi da su mi u prvom međunarodnom susretu odmah izbili dva zuba... I vidiš, nikada se nisam osjećao tako bijedno kao sada.— Zašto? — upitah tiho i nenametljivo.Zastao je i zakašljao se. Drava mu je proždirala ionako slaba pluća.— Zato što sam sve do sada bio svoj gazda. A danas, kad mislim da bih trebao uživati plodove svog rada, danas me tjeraju da ližem govna.— Ne razumijem. Zašto vas tjeraju?— Zato što je to tako! — razljuti se on. — Zato što živimo na ovom prokletom Teretnom kolodvoru i zato što se ovdje jedino tako može živjeti, ližući govna! Slušaj me dobro, ja te ne odgovaram od boksa, nego od ove vukojebine. Spakiraj stvari i briši odavde. Primit će te Šampioni i za šest mjeseci ćeš biti onaj stari.— A zašto vi niste pobjegli?* Iznenadilo ga je moje pitanje. Pognuo je glavu i krenuo dalje.

— Trebao sam — kazao je tako tiho kao da ne vjeruje u vlastite riječi. — Trebao sam, ali nisam! Valjda zato što sam budala. Ovdje je nezdrav zrak. Treba pobjeći brzo i nepovratno. Primim li te u Željezničar, što će ti to značiti? Zepst ćeš u hladnoj svlačionici, makljati se s antitalentima, svađati se s boksačima oko škripavih kaseta i nižera-zrednih, polupoderanih rukavica i dovijeka ostati periferijski anoni-mus, čiji će krajnji domet biti batine, koje će dobiti od slavnog protivnika na Otvorenom prvenstvu grada...— Zar su stvari zbilja tako crne?— Najcrnje! Odjebi sve to! S malo pameti možeš boksati u ligi, dokopati se reprezentacije, nositi reklamu na adidasovoj trenirci i čitati o sebi svakog ponedjeljka u Sportskim novostima.61Goran TribusonStvari koje mi je nudio zvučale su sjajno. Uistinu bi bilo lijepo slikati se za novine, letjeti na mečeve avionom u kojem te zgodne stjuardese stalno nečim nude... Da, sve je bilo prekrasno, ali jedna stvar nije štimala. Periferija koju je proklinjao bila je zapravo moja domovina, a domovina je prokletstvo od koga ne možeš tako lako pobjeći.— Lijepo pričate, gazda — rekao sam, kad smo zakrenuli u glavnu ulicu, gdje je još uvijek tinjalo nekoliko sijalica javne rasvijete. — Ali, recimo da je meni naš derutni Odeon prirastao za srce i da se ne mogu tek tako maknuti od štakora s kojima sam odrastao.— Oduvijek sam znao da si prokleta budala! — procijedi on ljutito, a onda, nakon nekoliko sočnih psovki, nastavi. — Preseravaš mi se tu s nekakvim lokalpatriotskim glupostima. Ostat ćeš u Željezničaru i boriti se za slavu svog predgrađa, tog urbanog guznog crijeva. Potrošit ćeš talenat i energiju s neznalicama i postati oblasni heroj o kome deset kilometara južnije nitko nije čuo ni riječi. I kako će ti to ovi tupani ovdje vratiti? Nikako! Misliš da će ti netko dati nešto, da će ti kazati hvala? Ja sam proćerdao život u ovoj nemogućoj zabiti i što sam dobio?— Dobit ćete stan — izustio sam tiho. Sada su sve karte bile na stolu.— Jebem ja njima njihov stan! Svi općinski guzonje iz uprave dobili su sedam puta prije mene, sedam puta veći stan, premda im je plaća sedam puta veća! U šezdeset petoj godini ja ću dobiti svoj prvi stan. Pa to je da popizdiš! Stari Žganjer ti je sigurno rekao da me pumpaju protiv tebe i da ću ostati bez stana primim li te u klub.— Rekao mi je.— To je istina. Ne žele te. Oni su svi ispravni i na liniji. Bar deklarativno. Ne žele mrlju na svom časnom sportskom kolektivu i svom hvalevrijednom društveno-sportskom radu. Ne žele nekog tko je bio u zatvoru, premda bi bar polovina njih, da ih netko dobro ispretre-se, zaslužila po koju godinu robije. I jasno, stavili su mi na znanje da ću stan jako teško dobiti primim li u klub Brunu Tvrdića. Ali, vjeruj mi, kad si došao iz zatvora, ja sam te odbio, misleći na jebeni stan. Međutim, sada te odbijam zbog toga što će ti u bilo kojem drugom klubu biti bolje. Odbijam te za tvoje dobro.— Ali me ipak odbijate — izustio sam tiho. — I to me boli, to da me vi odbijate. Vi koji ste kazali da sam odličan materijal i da ćete od mene napraviti boksačkog asa.62UZVRATNI SUSRETUzdahnuo je, pljunuo na pločnik i krenuo dalje. U kanalu pored ceste šćućurila se velika crna mačka čije su oči svjetlucale. Opalio ju je ljutito nogom i opsovao. Mačketina je mijauknula i zbrisala preko obljižnjeg plota.Zastali smo pred Cividinijevom zgradom. Svjetlo je gorjelo u prizemlju i na četvrtom katu, gdje je stanovala Hojsakica s troje vječito bolesne djece. Prozori Terezine mansarde bili su mračni. U jednom času mi se učinilo da će iznenada bljesnuti svjetlo i da će se njena visoka, vitka prilika pojaviti na prozoru.— Gazda, ja sam konačno odlučio — rekoh čvrstim, postojanim glasom. — Ne vraćam se u Željezničar.— To ti je pametno — odvrati trener. — Dođi sutra u Odeon, napisat ću ti preporuku za Šampione.— Niste me shvatili. Ne trebam nikakvu preporuku. Ostavljam zauvijek boks.— Ali zašto? Pa ti si talent!— Rekli ste mi da sam nakon tri godine zatvora za boks izgubljen. Nemojte skakati sami sebi u usta.Zastao je. Vidjelo se daje ostao bez teksta. Gledao me, čekajući da nastavim.— Kad ne mogu u Željezničar, ne želim nigdje. Gazda, budite bez brige, u Odeonu se više neću pojavljivati. Ja vam ne želim zajebati taj stan, jer ja sam već previše stvari zajebao. Bruno Tvrdić je maler za sve.Rekavši to, okrenuo sam se i ostavio ga tamo ispred Cividini-jeve kuće, zbunjenog i zamljišenog. Nisam više želio ni njega, ni njegov ušljivi klub. Kad već ne mogu razbiti njušku Monku, razbit ću je drugim tipovima, koji to više zaslužuju.

Želio sam se što prije dokopati kuće, uvući se u Pohajdin brlog i dobro se ispavati. Ušao sam u hodnik i nabasao na starog koji mi je tutnuo papirić u ruku.— Bila je tu nekakva... ostavila ti je poruku.Na papiriću je pisalo: Dođi sutra na ručak, gladni čovječe, Magdalena.— I pazi, rekao sam ti da ne želim nikakve ženske u svojoj kući. Dovedeš li suknju, naš dogovor prestaje važiti. Letiš van bez prava na žalbu, i bez prava na pare!— U redu — promrmljao sam ljutito. — Što mislite, koja bi se ženska dala dovesti u vašu prljavu jazbinu?639.Kod Magdalene sam se pojavio točno u dvanaest sati s povećim buketom cvijeća kome nisam znao ime. Kako se ne bih izložio podsmijehu okoline, donio sam ga u sportskoj torbi. Nju je to dotuklo; kazala je da me nikad nije ubrajala u tipove koji naokolo raznose cvijeće. Stavila je cvijeće u vazu i otišla u kuhinju da dovrši ručak. Rekla mi je da se pokušam snaći u njenoj sobi dok se ne vrati. To zapravo i nije bilo teško, jer se čovjek veoma lako snalazi u minijaturnim samačkim stanovima.Stao sam pred prozor i pogledao van. Nebom su se vukli tamni jednolični oblaci, baš onakvi kakvi donose prvi snijeg. Snijeg na Teretnom kolodvoru nije značio ništa lijepo. Za nekoliko dana čađ i prašina pretvarali bi ga u prljavosivi pokrov, čija je jedina svrha da ti uprlja cipele i nogavice.Magdalena je veoma brzo dovršila ručak i donijela ga na velikom pladnju. Ne znam da li je dobro kuhala, ili sam u njenom ručku uživao samo stoga, što su mi zatvorska kuhinja i Mignon posve narušili kriterije. Uz jelo je donijela dosta piva, koje smo počeli nemilice tamaniti. Bila je prava ženska i uopće nije zaostajala za mnom. Topla peć i dobro pivo tako su nas zagrijali da smo vrlo brzo počeli čavrljati o zajedničkim uspomenama. Odmah sam primijetio da izbjegava govoriti o Terezi, što mi uopće nije bilo krivo.— Čudi me da te nisu pustili na majčin sprovod — rekla je, dolijevajući mi Ožujsko. Bila nam je to već treća ili četvrta boca.— Imao sam posla. U samici. Inače bi me pustili.— Možda je i bolje što te nisu pustili. Ovako ćeš se bar majke sjećati žive. Nisi mi uopće pričao o zatvoru. Što misliš kako je sad Ru-diju? I on je tamo.64UZVRATNI SUSRET— On je u Lepoglavi, a ja sam bio na finijem mjestu. Je li, kako je ta budala to uradila?Nasmijala se. Rudijev delikt sadržavao je i komične elemente.— Bilo je to negdje godinu dana nakon Terezine smrti. Upao je na benzinsku pumpu s dječjim revolverom i digao nekakvu bijednu lovu. Potom je uskočio u automobil i odjurio punim gasom. Iza drugog ili trećeg zavoja, zaletio se u milicijskog fiću koji je išao četrdeset-pe-deset na sat.— Glupan — promrsio sam. — A Marieta?— Vidiš, to je čudno. Ona je odmah spakirala stvari i otišla svojima u Osijek. Kao da se nečeg uplašila. Nije dočekala čak ni kraj Rudijevog suđenja, koje je zbilja bilo ekspresno.— Čudan smo svijet mi s Teretnog kolodvora — rekao sam zamišljen i pogledao spram prozora. — Snijeg će — dodao sam.Ona se sagne i natoči mi još jednu punu čašu bez pjene.Pričala je dalje o tome kako je poginuo Dik, a potom i o strašnoj pijanci nakon koje su konačno vojne vlasti iznogirale Acu Teske-redžića i strpale ga u pogranični bataljon gdje su svršavali tipovi slični njemu. Kažu da je u toj pijanci zamijenio svoju oficirsku uniformu za lugarsku i tako obučen stigao u službu. Cak je preko ramena imao dvo-cijevku.— No, njega neće ni tamo trpjeti. Brzo će ga strpati u penziju i onda je gotov. Velika penzija i mnogo slobodnog vremena za tipa kakav je Aco, preduvjet su ciroze, delirium tremensa i drugih zgodnih stvari.— Hej, pa on ti je drug!— Jest! Jedan od najboljih! Ali ni to ga neće spasiti ciroze! Ustala je i otišla do komode na kojoj se nalazio ogroman češki gramofon marke supraphon.— Jesi li za malo muzike?Složio sam se, uz piće mi je oduvijek prijalo malo muzike. Gledao sam je kako stavlja ploču. Bila je napadno vitka, uskih kukova, male okrugle stražnjice i veoma velikih grudi. U tom nesrazmjeru između krhkog tijela i sisa, što su prijetile da pobjegnu iz bluze, bilo je nečeg što je popalilo mnoge muškarce našeg predgrađa. Sad, nisam vodio evidenciju o tome koliko je ona udovoljavala njihovoj popaljeno-sti, ali meni je oduvijek odisala nekakvom čednošću. No, možda je to bilo i zbog toga što je pretežno nosila svijetlu, uglavnom bijelu odjeću.65

Goran TribusonBila je već pomalo pripita i jedva je uspjela staviti gramofonsku iglu na početak ploče. S gramofona su se razlili Shadowsi, muzika naše mladosti. Prišla mi je i pogledala me tako zagonetno da sam pocrvenio.— Bruno, sjećam se da si ti jedan od onih čudnih tipova koji baš ne vole plesati. Toliko sam te puta vidjela na čagi u Vatrogasnom, ali se ne mogu sjetiti da sam te ikad vidjela kako plešeš.— Pa?— Bedak! Tako, mogli bismo sada zaplesati. Mislim, ako ti se da.Nasmijao sam se i nevoljko ustao. Mački kod koje si smlavio šest sarmi ne možeš odbiti takvu želju.— Slab sam u tome. Kakav je to ples?— Tango. Guitar Tango od Shadowsa.— Bojim se da mi to neće ići...— Raskuraži se. Zamisli da si na ringu. Dođi, ja ću ti pokazati. Evo, primi me ovako i kreni naprijed. Vidiš, jen' — dva, jen' — dva... sada se okreni... dobro je tako...Tango je bio jedna jako zamršena stvar, nešto poput koraka kojima izmičeš kontrašu, ali mi se učinilo da bih ga nakon nekog vremena mogao svladati. Pratio sam je, pokušavajući se uživiti u ritam, ali su me u velikoj mjeri dekoncentrirale njene šiljate bradavice, što su mi se poput antena žarile u prsa.■v— Čekaj, da otpijemo malo — rekao sam, uzeo bocu i strovalio se na trosjed.— Naučit ćeš ti — nasmijala se Magdalena i bacila se pored mene. Bila je zadihana i njena napeta bluza zibala se poput nemirna mora.— Daj i meni malo — zacvrkutala je, uzela mi bocu iz ruke i dobro potegnula. Zagrlio sam je bojažljivo, nikako se nisam mogao opustiti. Priznajem, sputavalo me to što je bila najbolja prijateljica moje bivše mačke. Stisnula se uza me i pogledala me očima, koje su govorile da su suglasne sa svim stvarima koje bih mogao poduzeti.Zatim se sve dogodilo brzo i spontano, baš onako kako je najbolje. Nismo se čak stigli ni skinuti. »Čekaj malo«, šapnula je, izmak-nula se na bok i brzo svukla gaćice, a potom me povukla na sebe tako silovito da sam jedva uspio raskopčati hlače. Ušao sam u nju, toplu i66UZVRATNI SUSRETvlažnu, i počeo raditi uporno i temeljito, baš onako kako to rade tipovi, koji su tri godine čamili unutar zatvorskih zidova. Češka automatika neprekidno je vraćala na početak ploču slavnih Shadowsa i meni se u jednom trenu učinilo da taj famozni tango nije najidealnija glazba za ples, nego za tucanje. »Možeš do kraja, možeš do kraja«, jecala je, dok mi se nogama čvrsto prikliještila oko struka.Ležali smo nakon toga na trosjedu, onako izgužvani, mokri i zadihani. Nismo znali što da kažemo jedno drugome, baš kao da se sve odigralo mimo našeg znanja i htijenja.— To je Teretni kolodvor — rekao sam. — Kod nas to tako ide, brzo i nenadano.Okrenula je glavu prema naslonu trosjeda i prošaptala:— Nije zbog toga... već dugo sam to željela uraditi, ali nisamsmjela...kazati.— Zbog Tereze?— Da. Zavidila sam joj. Željela sam te, ali to nisam smjela po-Šutke sam je pogladio po leđima i boku, ustao i zakopčao hlače. Nije se micala. Ležala je i dalje otkrivena krila, jednom nogom dotičući pod. Prišao sam prozoru i pogledao van. Snijeg još nije počeo padati, mada je nebo bilo tamnije. Sve što se netom odigralo izgledalo mije nekako nestvarno. Zar je moguće da sam nakon tri godine zatvora upravo spavao s najboljom Terezinom prijateljicom? Možda je to bio samo san. Kad se okrenem, možda ću je zateći kako uredno odjevena sjedi i s onim čednim izrazom lica plete zimski šal. Ali ne, kad sam se okrenuo, Magdalena je još uvijek ležala polunaga, a njene besprijekorno bijele gaćice visjele su preko ruba stola.— Da li mi je Tereza bila vjerna? — upitah, misleći kako je ovo najpogodniji tren. Nakon što smo se dobro potucali, neće imati nikakva razloga da mi nešto skrije.Ustala je. Pokušala je popraviti izgužvanu haljinu, ali je brzo ustanovila da je to jalov posao. Zatim je dohvatila gaćice i obukla ih. Išla mi je pomalo na živce njena šutnja. Morao sam znati sve, morao sam znati odmah!— Nemoj se ustručavati. Moraš mi kazati sve, ma kako to bilo neugodno. Jedino tako ću moći zaboraviti Terezu. A tebi je stalo da je zaboravim? *67Goran Tribuson— Stalo mi je — rekla je odlučnim glasom.

— Onda?Otvorila je bocu pive i pružila mi je. Imao sam dojam da pretjerujemo s tim pivom.— Ja zapravo ništa ne znam. Ali, govorkalo se svašta.— Ti si joj bila najbolja prijateljica. Zar ti se nikad nije povjeravala? Pa žene to rade!Popravljala je frizuru. Stvarno je bila pedantna ženska.— Možda bi mi se i povjerila, ali sam ja to izbjegavala. Nisam htjela slušati o njenim intimnim stvarima... zato što si među tim stvarima bio i ti...— Što se govorkalo?— Pa tako... svašta. Nemoj me krivo shvatiti, ali mislim da ne bi trebao gajiti neke velike iluzije u pogledu Terezine vjernosti...— Magdalena! — povisio sam glas. — Nemoj me gnjaviti, nego kaži!— Prvo se govorkalo o njoj i o onom milicajcu.— Opsenici?— Da. Pričali su da je plavi načisto poludio za njom. No, meni se čini da nije uspio ništa uraditi. Terezi se gadio i ona ga je grubo odbijala...— Stvarno misliš da među njima nije bilo ničeg?— To se nikad ne zna, ali mislim da nije. No, još se više govorilo o Stefiju Žganjeru...— 0 mladom Žganjeru! — uzviknuo sam. — Taj šonjo! Ne, u to ne vjerujem!— Govorili su da udvara Terezi. Ja sam ih jednom vidjela zajedno na obali Šljunčare.— Što su radili?— On je pecao, a ona je sjedila pored njega... No, dobro, znam da to još nije ništa. Ali, pričalo se da je Štefijeva žena u to vrijeme dobivala prave napade ljubomore, da je urlala i razbijala sve čim bi se on maknuo iz kuće.Zamislio sam se. Premda mi je ljubavna veza između Tereze i Štefija Žganjera djelovala isuviše fantastično, takve stvari nikad nisu bile teoretski isključene. Mogli su se par puta sastati, a onda i uraditi nešto... Pa i Magdalena i ja smo se smotali tako brzo i neočekivano. Mogli68UZVRATNI SUSRETsu si popiti malo, popričati srdačno i iskreno i... Tucanje uvijek ispadne kao nekakav neplanirani prepad koji ti se desi kad mu se najmanje nadaš.— Zatim, tu je i Karlo Notizberg — nastavi ona. — Znaš da ljudi kažu kako »prva ljubav zaborava nema«...— To kaže Ivo Robić!— Karlo i Tereza voljeli su se još kao djeca...— Ne fantaziraj! — zaustavih je grubo. — Karlo mi je najbolji prijatelj. Sasvim je isključeno da bi mi on mogao raditi nešto iza leđa.— Ako ti kažeš... Ali, ja sam ih vidjela desetak dana prije njezine smrti ispred Žganjerova kioska. Razgovarali su o nečem jako žučno i uzbuđeno.Odmahnuo sam rukom. Znao sam da sada već pretjeruje. Sigurno je jako zagrizla, zbog čega joj je bilo stalo da mi Terezu prikaže u veoma nepovoljnom i sumnjivom svjetlu. A onda je i sama zastala kao da se uplašila vlastitih riječi.— Oprosti, Bruno, sigurno sam se zaletila. Ni ja ne vjerujem da bi ona s Karlom... Možda je samo tražila savjet, pa on je ipak advokat. Znaš, pomalo me stid priznati, ali čini mi se da sam Terezu potkraj već mrzila. Zbog tebe...— Dobro, dobro, smiri se. Tereza s Karlom sigurno nije imala ništa, ali ono sa Štefijem to bi već moglo biti... Bacit ćemo oko na tog tipa.— Bruno — rekla je iznenada — zar ne bismo mogli sve zaboraviti? Sada kad nam se dogodilo.Prišla mi je i zagrlila me oko pasa. Učinilo mi se da tiho plače. Osjetio sam njene oble dojke na svojim prsima. Situacija je bila dosta sentimentalna. Ali što sam mogao, trogodišnja zatvorska apsitinencija potpuno me unakazila. Umjesto da kažem nešto toplo i uviđavno, zavukao sam joj ruke pod bluzu i počeo se igrati toplim dojkama, sve dok nisam osjetio kako joj bradavice postaju tvrde i šiljate. Spustila je ruke s mojih ramena, odmaknula se i stala se krotko i poslušno svlačiti.Pogledao sam preko njenog golog ramena prema prozoru i primijetio daje konačno počeo padati snijeg.69IO.Sitne pahulje snijega padale su po prljavom vjetrobranu mer-cedesa, nestajući pod brzim brisačima stakla. Ovaj snijeg značio je samo to da je nakon sumorne jeseni nastupila još jedna sumorna zima. Vozio sam polako, jer se ispred mene vukao ogroman kamion s prikolicom, pretovaren na nekom od skladišta Teretnog kolodvora. Kakvo li je sve bogatstvo prošlo tim skladištima, kakvu li su sve robu

provezli našim ulicama, a da nama na koncu nije ostalo ništa.Karlo se nagnuo prema unutarnjem retrovizoru i počeo se češljati.— Moram na sud. Teška rasprava — rekao je.Zaobišao sam kamiončinu i zakočio pred Calypsom. Stajali smo a motor je i dalje ravnomjerno preo. Isključio sam brisače i pogledao prema osvijetljenim prozorima Žganjerove birtije. Tamo je bilo prazno. Bilo je zapravo neko čudno vrijeme. Oni koji vole smlaviti rakiju prije posla već su otišli, a gemištaši i pivopije još nisu stigli.— Hoćemo li? — upitao je Karlo. Vidio sam da mu se ne izlazi iz kola.— Moram ti priznati, jedna mi stvar ne da mira — rekao sam pomalo zamišljeno i pri tom pojačao grijanje. — Kazao si mi da si Terezu rijetko viđao?Prestao se češljati, pogledao me i potvrdio kimanjem glave.— Pa ipak, Magdalena mi je kazala da vas je vidjela kako razgovarate. Ispred Žganjerovog kioska, desetak dana prije njene smrti.— Ti i Magdalena izgleda nešto... — nasmijao se i zaprijetio mi lagano prstom. — Neka, neka, ona je ženska za čistu desetku!— Činilo se da razgovarate o nečem veoma važnom.7OUZVRATNI SUSRET— Ja sam je uistinu rijetko viđao. Ali nekoliko smo puta razgovarali o veoma važnim stvarima. Ima Magdalena pravo.— 0 čemu?— Ludo sumnjičava! — podviknuo je, munuvši me u šali šakom po nadlaktici. — Razgovarali smo, na primjer, o tome kako da izbori naknadu od socijalnog za pomoć, što ju je pružala starom papa Rotšildu. I još o nekim stvarima pravne naravi. To su stvari o kojima se razgovara s advokatom, zar ne?Okrenuo sam ključ i ugasio motor. Iz Calypsa je izašao suhonjavi proleter i počeo bljuvati ispred automobila. Bio je to jedan od onih neopreznih koji se naliju ujutro i zajebu si radni dan.— Hoćemo li na partiju flipera? — upitah, premda sam znao da je u tome pravi pacer.— Ne, odvezi me na sud. Rasprava počinje u devet. Upalio sam i krenuo. Pijani pružni radnik se hitro odmaknuou stranu i počeo nerazgovijetno vikati. Uplašio se, pomislivši da ću ga pregaziti. Vidio sam da mu je kaput uprljan ostacima bljuvotina i lagano mu mahnuo rukom. Zatim sam stisnuo papučicu gasa i pojurio prema zgradi Okružnog suda. Karlo je pripomenuo nešto u vezi s mojom šašavom vožnjom, a ja sam se samo nacerio. On je oduvijek bio moj dobri duh, zadužen da me odgovara od svih pogibeljnih gluposti kojima sam se izlagao.— Drži se ti samo Magdalene — kazao je, izlazeći iz auta. — I dovedi je jedne večeri do nas, Lela će se veseliti. Nedostaje joj dobro društvo.— Nije to ništa ozbiljno.— Svejedno — namigne Karlo.Potom sam okrenuo kola i krenuo natrag, znajući da je u Zganjerovom lokalu sada mirno. A to je pravo vrijeme za fliper, ili bar za razgovor sa Štefijem Žganjerom. A onda sam, na pola puta, morao zastati. Zakrenuo sam prema raspucalom pločniku, zakočio i upiljio se u Cividinijevu četverokatnicu s visokom mansardom, koja se dizala točno ispred mene.Zavrtjelo mi se u glavi. Potucao sam Magdalenu, ali mi ova prokleta zgrada još uvijek ne izlazi iz pameti. Kada bije barem kakvim urbanističkim zahvatom zbrisali s ovog mjesta, razvalili je i zamijenili je parkom, ili bar novim skladištem.71Goran TribusonCividinijeva kuća stršala je sred čistine poput pokvarenog zuba. Imala je u sebi nešto od onih engleskih zgrada iz filmova u kojima se pojavljuju duhovi. Bila je puna usjeka, neravnina, dograđenih balkona, naknadno postavljenih ili zazidanih prozora, ispresječena asimetričnim spletom oluka nejednake širine i različitih boja. U prizemlju je stanovao kućepazitelj, pregluh i prekratkovidan za tu dužnost. Prvi kat bio je brlog rezerviran za podstanare, koji su se tako strelovito izmjenjivali da im nitko nije uspio popamtiti imena. Na drugom katu nalazio se zapečaćen stan oko koga je nekoliko nasljedničkih kandidata vodilo beskonačnu parnicu. Treći kat bio je također prazan; pripadao je Rudiju i Marieti Šuh. Marieta je odselila u Osijek, a Rudi, zna se, u gajbu! Ispod prozora na četvrtom katu visilo je mokro rublje. Tu je stanovala Hojsakica s troje djece. Iz njena stana neprekidno se razlijegao dječji plač, a ispod prozora, bez obzira na vrijeme, uvijek je visjelo oprano rublje. Bila je to roba koju su njena tri klinca tokom dana uspjela popisati, zamazati i zakenjati. Vidio sam Hojsakicu kako otvara prozor i unosi vlažno rublje, mada je snijeg već odavno počeo padati. Imala je debelo, plodno tijelo

prave matrone, koja bi mogla isporađati još tri puta veće potomstvo, samo da je imala bar kakvog muža. Djecu su joj pravili u prolazu, onako usput, nakon čega bi ona vodila vrlo komplicirane sudske procedure, kojima je konačni cilj bio dokazivanje očinstva i osvajanje nužno potrebne alimentacije. Sve to'obavljao je za nju dobri stari Karlo za uistinu minimalnu lovu. Iznad prozora, na kome se pojavila Hojsakica, nalazio se Terezin prozor, onaj sa koga je...Kao da sam je vidio kako stoji tamo gore, pokriva oči rukama, zakoračuje u prazno i pada, pada, pada... Želio sam je spriječiti, odvući je, spasiti, ali nisam mogao, jer sam po običaju bio pijan, tako pijan...Zatresao sam glavom, žmirnuo i ponovo se zagledao u Cividi-nijevu kuću. Prozori Terezine mansarde bili su zatvoreni i prevučeni zelenim zaslonima. Pouzdano sam znao da će me ta prokleta kuća mučiti sve dok ne rasvijetlim tu crnu rupu, taj maglovit i tajanstven period koji počinje našom svađom, a završava njenim skokom s prozora. Što je sve moglo kriti tih desetak sati?Ponovo sam upalio motor i pripalio cigaretu. Nije mi uopće prijala. Povukao sam nekoliko dimova, a onda je ugasio u pretrpanoj pepeljari, koja se više nije dala zatvoriti. Uključio sam brisače i krenuo.Nekoliko minuta kasnije ušao sam u Zganjerovu gostionicu. Prostorija je bila prazna, samo što je za stolom u kutu drijemao onaj72UZVRATNI SUSRETtip, koji mi se maločas pobljuvao ispred automobila. Prišao sam fliperu i ubacio novčić. Aparat je trebao zaštekati i izbaciti kuglicu, ali je ostao tih kao da mu ne prija moj novac. Lupih ga lako koljenom, a na svije-tlećoj ploči nekoliko puta zatitra natpis TILT. Pokušah s drugim novčićem i dobih isti rezultat. Znao sam iz iskustva da ga treba otvoriti i deblokirati, pa sam krenuo do tate Zganjera po ključić. Ušao sam u prostoriju iza šanka, misleći da stari posluje oko sanduka s pićem. Pogledao sam naokolo; prostorija je bila prazna. I tad ga začujem kako u kuhinji razgovara s nekim. Mislio sam ga pozvati, ali sam onda prišao pritvorenim vratima i počeo slušati. Vrlo brzo shvatio sam da razgovara s onom propalicom Galžarom, kome su dali tako nečasan nadimak — Svinja! Razgovor je bio dosta žučan, tek nešto blaži od prave svađe. Izgleda da je Jozo Galžar od starog Zganjera pokušavao izvući nekakve pare, što nije bilo ništa neobično, jer se Svinja od pamtivijeka bavio žicanjem para.— Gospon Zganjer, morate mi dati još te novce! Tako su mi važni! — gnjavio je Galžar.— A kome nisu važni! Već tri godine me gnjaviš, muzeš mi pare, a da ja uopće ne znam... — kao da se branio gostioničar.— Znate vi, znate, da ste mi dužni za onu uslugu...— Kakvu vražju uslugu! — razgnjevi se Zganjer. — To je glupost! Osim toga, ni to nisi uradio kako treba. Kazano ti je da ga malo razbiješ sprijeda, a ti si ga totalno uništio i napravio mi takvu štetu...— Pa jest, ali trebalo vam je... I tko bi vam to drugi uradio? Razbiti tako, iz čista mira...*— Zašto mi je trebalo? — podigao se gostioničarev glas. Na tren je zavladala tišina.— Mora da vam je za nešto trebalo — procijedio je Galžar. — Da vam nije trebalo, ne biste tražili da napravim nešto tako bedasto. Osim toga, kazano mi je da šutim. Pa dobro, ja šutim. I zar mi ne biste onda mogli dati...— U redu, još ovaj put ću ti dati, a onda gotovo. Naređujem ti da me ostaviš na miru i zaobilaziš ovu gostionicu!— Ali, gdje ću onda piti? — čuo se začuđen glas Joze Galžara, zvanog Svinja.Shvatio sam da su to njihovi interni poslovi koji me se ne tiču, pa sam krenuo natrag. Prišao sam drugom fliperu i ubacio novčić.73Goran TribusonSprava se poslušno odazvala i sjajna kuglica iskočila je u kanal za ispu-cavanje. I baš kad sam mislio zaigrati, spazio sam Štefija Žganjera kako se vrzma dvorištem. Ostavio sam fliper i prišao prozoru. Štefi je bio obučen u masnu, plavu kutu, na glavu je nabio izlizanu francusku kapu, a u ruci je držao plastičnu kutiju s alatom. Prišao je tatekovom mercedesu i podigao haubu. Bio je to ljepši, uščuvaniji i noviji merce-des od moga. Prije tri godine stari se Žganjer drndao u fosiliziranoj škodi, a sada je uzjašio na pravog konja. Nadao sam se da ću vrativši se iz gajbe svojim mercedesom zabljesnuti oči cijelom kvartu, ali sam se prevario. Karlo se vozio u sasvim pristojnom amiju, tata Žganjer posjedovao je mercedes, jedino su se Štriga i Magdalena iskreno divili i radovali mojoj mašineriji.Izašao sam na dvorište i stao pored Štefija, čija je glava nestala pod haubom. Primijetio me, ispravio se i obrisao rukavom znoj sa čela.— Što je? — upitao je.Gledao sam ga netremice, pokušavajući nazrijeti što se to u njegovoj glupoj faci moglo dopasti Terezi. Glatko čelo i zaobljen nos davali su mu fizionomiju voterklozeta. Da sam žensko, s takvim tipom mogao bih provesti tri-četiri sekunde u mraku, a pri svjetlu mnogo manje. Ali, pomislih, kod žena je to

nekako drugačije. One su u tim stvarima blesave. Dopadne im se kakva bezvezna sitnica pa popizde za zadnjim bezveznjakom. Baš kao kad biste kupili krntiju od kola, samo stoga što vam se dopala boja ratkape!— Šta mu je? — upitao sam i pogledao pod haubu. — Picajzli u fergazeru?Namrštio se; vidio sam da ga je moj pokušaj duhovitosti ostavio hladnim.— Slušaj, takvi ti štosovi možda pale kod mog starog, koji gaji bezrazložne simpatije prema tebi i ostalim slomljenim njuškama iz Željezničara. Kod mene to ne ide. Meni jednostavno ideš na kurac, pa bi bilo dobro da se makneš odavde.Stvarno me nije trpio, i to nije bilo ništa nova. Mogao sam ga prasnuti, natjerati ga da proguta gedore koje je držao u ruci, ili mu spustiti haubu na prste, ali se nisam htio zamjeriti starcu, koji nas je obojicu zvao sinovima. Ti boga, po tome bi mi Štefi trebao biti nekakav brat! Grozno!74UZVRATNI SUSRET— Pazi, Štefi, i ti meni ideš na kurac, i to je u redu. No, pošto se uopće ne viđamo, može se reći da u toj stvari imamo obostranu sreću. Došao sam samo zbog toga što si mi nešto dužan.Začudio se.— Ja tebi dužan!?Budala nije znala da dug može imati jako široko značenje, da ne podrazumijeva samo keš.— Dužan si mi jedno objašnjenje. Priča se da si petljao nešto s mojom Terezom.— Tko to priča! — razljuti se Štefi.— Ništa ja nisam imao s tvojom Terezom. Ništa! Ja ni sa kim nisam imao ništa!— Dobro — rekao sam pomno odabirući ton kojim ću ga izbaciti iz ravnoteže. — Znam da imaš aždaju od žene s kojom je najbolje ne imati ništa. Ali to još uvijek ne znači da nisi imao ništa s drugim žen-skama. S Terezom, na primjer.Zacrvenio se i krenuo prema meni. Onda je zastao; prisjetio se, valjda, da sam teškaš koji ne dopušta da mu se kojekakvi dripci motaju po ringu. Zatim je pogledao gore prema prozorima stana. Baš kao da se boji da će mu se žena pojaviti. Razgovor koji smo vodili zacijelo se ne bi dopao ljubomornoj ženetini.— Ti si lud! Ništa nisam imao s Terezom. Nikada nisam prevario vlastitu ženu.Ton mu je bio kapitulantski, a s kapitulantima je najteže. Ulijeću ti u ring i neprekidno podmeću bradu, kao da žele da ih što prije nokautiraš. Od toga ti otupi refleks i zamru motivi, pa ih obično nikada i ne raspaSš onako kako bi htio i mogao.— Kažu da si se s njom sastajao. Da ste išli na pecanje i tako... Meni iza leđa.Prišao sam bliže kolima i počeo se igrati retrovizorom. Bio je izvrsno kromiran i imao je mekan zglob tako da se mogao lako štelati.Odložio je gedore u kutiju i zavukao ruke u džepove. Pahulje snijega bile su sve rjeđe. Stajao je pored otvorene haube i gledao prema zemlji kao da se stidi.— Tereza me nikada nije zanimala — kazao je tiho.— Ne znam kako da ti dokažem. Prošle su tri godine... Ne, ništa nisam imao s njom, čak ni na pecanje nismo išli...— Jedna te osoba vidjela s Terezom na obali Šljunčare!75Goran Tribuson— Ne znam. Možda me i vidjela. Tereza je mogla naići dok sam pecao, mogla je stati i popričati... U pogledu toga na obali Šljun-čare nisu istaknute nikakve zabrane.Malo je zastao, a onda me pogledao nekako podrugljivo i upitao:— Je li, Tvrdi, ti si potucao sve ženske koje su naišle dok si pecao na obali Šljunčare?Zatekao me. Bio je to jedan od onih iznenadnih udaraca, koji ti uvale kad zaboraviš na gard. Uostalom, sam sam bio kriv. Vucaram se naokolo i pokušavam nešto doznati, ispitujući ljude kao obična budala, bez ikakve taktike i lukavstva. Tako se zasigurno ništa važno ne može saznati!— U redu — rekoh pomirljivim glasom. — Možda i nisi imao ništa s Terezom. Ali, zašto ti je onda žena u tom periodu imala prave napade ljubomore?Slegnuo je ramenima, spustio haubu i počeo brisati ruke krpom koja je ležala na kutiji s alatom.— Tvrdi, to ti je tako... Moja žena u svim periodima ima napade ljubomore. To je možda grozno i neizdrživo, ali je ipak bolje nego da mi skoči kroz prozor.Stisnuo sam zube, pokušavajući se obuzdati.— Stefi, tako nešto nikada ne možeš pouzdano tvrditi. Mislim da bi se i tvoj stari složio s tim, da bi za nas obojicu bilo bolje da je umjesto Tereze skočila ova tvoja...Začudo, nije se razljutio.

— Ne znam — rekao je nakon kraćeg premišljanja — ali moja žena nije mogla skočiti. Jednostavno, ona nema nikog tko bi je na tako nešto naveo.76II.Ustao sam, obukao se, izglancao dobro svoje smežurane i raz-gažene cipele i izašao. Našavši se na dvorištu, spazio sam Po-hajdu kako pod nadzorom aktiviste iz mjesne zajednice postavlja zastavu i učvršćuje je na mali jarbol, postavljen u metalni utor iznad prozora. Bio je Dan Republike, shvatih odmah, primjećujući velik broj zastava po oljuštenim fasadama okolnih kuća. Kimnuo sam im, sjeo u kola i krenuo ka stanu svoje nove mačke.— Praznik je, hajde da se malko provedemo — predložio sam Magdaleni i odvukao je do mercedesa. Krenuli smo u Centar; obećao sam joj ručak u najboljem restoranu. Veselila se, vrpoljila u mekom sjedištu i stalno ispitivala čemu služi pojedina kazaljka na kontrolnoj ploči. Strpljivo sam odgovarao, pitajući se koji je to najbolji restoran u Centru. Pa Centar je za nas golaće s Teretnog kolodvora bio neka vrst zabrana. Otići u Centar značilo je nabasati na neprilike, jer su te na svakom jcoraku gradski fakini prepoznavali kao periferijsku vucibatinu. U početku zbog toga što si hodao bos, kasnije po demodiranoj odjeći i staromodnoj frizuri, po odsustvu ili suvišku kravate i tko zna po čemu još. Uvijek je na tebi ostajao neki od prepoznatljivih periferijskih žigova, koji se nije dao sakriti ni najboljom kamuflažom.— Magdalena, ja zapravo ne znam koji je lokal u Centru najbolji — priznao sam kad smo stali na raskršću.— Nema veze — odvratila je moja bistra mačka. — Svi su najbolji!Nešto kasnije sjedili smo u mirnom separeu, osvijetljenom treperavim svijećama i zabavljali se listajući jelovnik, uvezan u debelu kožu sa zlatnim monogramom na koricama. Jela su nam zatim servirali u toplim tanjurima, ljubazno se smješkajući i klanjajući. Naručena jela77Goran Tribusonr i ih ■sastojala su se od domaćih riječi i stranih dodataka poput »de« i »a la«, i jako su se razlikovala od miješanih crkotina »a la Mignon« i fileka »de tata Žganjer«.Magdalena je naprosto gutala hranu na jedan jako ljubak način, da je bio užitak gledati. Pogledavali smo se i smješkali, zaboravljajući na prljavi Teretni kolodvor. Osjećali smo se poput emigranata, koji su se konačno domogli sretne i bogate zemlje. Namignula mi je i ispod stola me pogladila bosom nogom po koljenu. U jednom trenu poželio sam se baciti na nju i potucati je pred cijelim restoranom.Bio je već mrak kad smo krenuli natrag. Čas ranije držao sam u ruci ukoženi jelovnik s pozlatom, čas kasnije zavući ću se u vlažnu posteljinu u smrdljivoj sobi antipatičnog gazde Pohajde.— Dođi i prespavaj kod mene — šapnula je tiho, stisnuvši se uza me. U njenom drhtavom glasu bilo je uzbudljive tajanstvenosti, kako bi rekli pisci ljubavnih romana, ili jebozova, kako bi kazali fakini s Teretnog kolodvora.— Možda — odvratio sam, ne znajući ni sam idu li stvari nabolje ili nagore. Vežem li se uz nju, možda će mi biti lakše, možda ću zaboraviti sva ona pitanja koja su me mučila u vezi s Terezinom smrti. Zaboravim li, možda će me za koju godinu sve skupa još žešće raspaliti po glavi.Provezli smo se pored mrakom zavijenog Odeona i odmah me zgrabila potmula tuga. U toj ruševini više nikad neću boksati, pomislio sam, i to je bila činjenica s kojom se nije moglo tako lako pomiriti.Skrenuli smo u glavnu ulicu Teretnog kolodvora i primijetili da automobil iza nas žmiga dugim svjetlima, dajući nam znak da stanemo. Smotao sam volan udesno i zaustavio se. Kola iza nas bila su žuti ami.— Frajeru, čitavo popodne te tražim! — vikao je Karlo Notiz-berg prilazeći mom mercedesu. — Hajde s nama na ples u Vatrogasni!Onda se sagnuo prema prozoru automobila i spazio Magdalenu, koja je sjedila u mračnom kutku kola i pušila.— Bog, Magdalena. Daj ga ti nagovori. Lela i ja idemo na ples. Mogli biste s nama.Magdalena je šutjela, prepuštajući odluku meni. Vatrogasni dom nisam volio, a ni ples mi baš nije bio fah. Imao sam snage da ot-cupkam trideset rundi, ali ples je zahtijevao neke šablone, što bi me već78UZVRATNI SUSRETnakon prve runde bacile s nogu. Opet, znao sam da se Magdalena voli drmusati, pa nisam mogao odbiti.Nekoliko minuta kasnije gurali smo se kroz svjetinu koja se natiskala u nevelikoj sali Vatrogasnog doma. Neki su me tipovi tapšali po ramenima i govorili: »Vratio si se!«, kao da to nije bilo očigledno.

Jednom sam tupoglavcu čak ljutito otpovrnuo da se još nisam vratio i da sam zapravo svoj vlastiti brat blizanac. U kutu nas je čekao stol koji je Karlo rezervirao dan ranije. Sjeli smo, pijuckali bljutavo toplo pivo i natezali se bezveznim razgovorima u kojima su prednjačile Lela i Magdalena. Čudno, Magdalena je bila ženska koja je u muškom društvu djelovala besprijekorno. Čim bi se raščavrljala s drugom suknjom, akcije bi joj pale za 50%. Oduvijek sam tvrdio da je za prave ženske isključivo društvo muškarac. Magdalena je najbolje potvrđivala ispravnost moje tvrdnje. Muzikaši, koji su prašili na uzdignutom podiju, bili su čista jeza. Djelovali su poput četvorice zavađenih tipova, koji se svađaju i nadglasavaju jeftinim instrumentima.Karlo i Lela su ustali i otišli prema sredini dvorane, nestajući u uzbibanom metežu plesača.— Bruno — šapnula je Magdalena, taknuvši mi ruku. — Sviraju tango.Tango mi je stvarno bio zadnja stvar na svijetu, ali joj to nisam smio priznati. Pred ženama moraš glumiti da si naročito lud za sitnicama koje one vole. Možda to nema neku širu i općenitiju važnost, ali je na Teretnom kolodvoru predstavljalo temelj periferijskog bon-tona. Ustao sam, uhvatio je za ruku i poveo prema mjestu gdje se plesalo. Čudno, pomislio sam, čim više startam na tu žensku, sve sam to manje ja! No, možda je bit ljubavi baš u tome da te partner proždere, probavi i dezintegrira na tri milijuna sastavnih dijelova.— Magdalena — rekoh panično, kad smo se primili — pa ja ne znam plesati taj prokleti tango.— Ne izmotavaj se — nagnula mi se na rame i gricnula me za uho. — Prije dva dana smo probali...Sto sam mogao uraditi? Ono što smo prije dva dana probali nije bio tango, nego uvertira u ševu, mislio sam, nespretno pokušavajući odglumiti zafrknutu ulogu plesača tanga.Oko devet sam rekao Karlu da se osjećam umorno i prebijeno, te da mije pun kufer dima i galame. Prešutio sam istinit podatak da mi je i tanga preko glave i izjavio da ću se povući na dobru staru ćorku.79Goran Tribuson— Mi ćemo još malo ostati — rekla je Lela i okrenula se prema mužu. Karlo se složio, premda sam bio siguran da je i njemu tango jednako važan u životu kao, recimo, kukci kornjaši ili deklinacija pridjeva.Ugurali smo se u auto i krenuli prema Magdaleninoj kući.— Hoćeš li prespavati kod mene? — upitala je snenim glasom i zijevnula.Osvrnuo sam se i zaustavio pogled na njenim bezobrazno uspravnim grudima. Sise su joj stvarno bile pravi šlager! Bio sam krvav ispod kože i ocijenio sam njen prijedlog posve prihvatljivim. Odem li do nje, moći ćemo se dobar dio noći sasvim fino tucati, a nakon toga se do mile volje ispavati. Pa onda opet iznova. Nakon zatvorskog pakla, činilo mi se da kucam na rajska vrata užitka, kako je kazao nekakav šmokljan iz američkog filma.— Možda sutra — kazao sam, čudeći se i sam takvoj odluci, uperenoj protiv interesa onog tipa dolje u gaćama, koji se bunio uzdignute glave.Izgleda da sam negdje pri dnu svoje boksačke tikve još uvijek gajio stanovit otpor protiv olake predaje. Stvari koje su me tri godine proganjale branile su mi da se po kratkom postupku utopim u ženskom krilu i zaboravim na sve. Ako i zavolim, onako zapravo, tu žensku, činilo mi se, prave stvari između nas mogu se dogoditi tek kad razvrstam, objasnim i adaktiram sranja iz vlastite prošlosti. U suprotnom, može se dogoditi da i njoj skrivim slične stvari, koje sam svojedobno skrivio Terezi. Jednostavno, morao sam se nekako prisiliti da budem pametan i razborit, što baš i nije lako kad se uzme u obzir da su mi stotine klipana aperkatima, direktima i krošeima drmusali moždanu materiju, gaseći mi pri tom milijune moždanih stanica.— Oprosti — izustio sam, vidjevši kako se snuždila zbog toga što sam je odbio. — Umoran sam i mislim da bih noćas trebao biti sam. Moram dobro razmisliti o nekim stvarima.Okrenula je pogled na drugu stranu i počela pratiti kuće koje su promicale s desne strane automobila. Znao sam da sam neobazriv i netaktičan, ali stvarno nisam mogao uraditi ništa drugo.— Znam zašto ne želiš doći k meni — kazala je tiho, ni ne pogledavši me. — Još uvijek voliš nju.— Ne — odvratio sam pomalo ljutit. — Ne radi se o tom. Ne znam da li je još uvijek volim. Mislim da je to što osjećam prema njoj8OUZVRATNI SUSRETnešto mnogo složenije, nešto što se sastoji od žaljenja, krivnje, samo-predbacivanja, mržnje i tko zna čega još. Budi strpljiva i pusti me da to sam sredim.— Kako ćeš srediti? Igrajući se detektiva? — kazala je kad sam zakočio pred njenom kućom. Zatim je otvorila vrata i polako izašla. Vidjelo se da oklijeva i da se nada da ću još nešto kazati. No, kako sam uporno šutio, ljutito je zalupila vratima i otrčala prema ulazu. Pričekao sam čas-dva, a onda, kad je bljesnulo svjetlo na Magdaleni-nom prozoru, pritisnuo papučicu gasa i pojurio Pohajdinom domu. Bio sam umoran, ovaj me dan, začinjen kompliciranim koracima tanga i Magdaleninim nezadovoljstvom, jednostavno prepolovio.

Zakočio sam pred ulazom u Pohajdinu kuću, zalupio vratima i krenuo na počinak. Zakrivena sjenom, na ulaznim vratima stajala je pogrbljena, koščata prilika u trošnom montgomeriju i s izlizanim filca-nim šeširom na glavi. Bio je to Ivo Vrhovnik, trener Željezničara, čovjek koji mi je jednom u životu rekao da sam dobar materijal, od koga bi se mogao napraviti boksački as.— Što je, gazda? — upitah pomalo ironično. — Jeste li uselili u nov stan?— Ne seri! — odbrusio je grubim, prepuklim glasom. — Gdje se vucaraš? Tražio sam te danas tri puta. Hajde da malo prošetamo.Uhvatio me za lijevi lakat i krenuo. Zastao sam. Bio sam umoran i nije mi se šetalo po toj pasjoj hladnoći.— Čekajte! Ja sam umoran i jedva čekam da legnem. Ne seta mi se.-sr- Ti si umoran!? — kazao je kao da ga to čudi. — Ti si umoran u svojoj dvadeset sedmoj godini!? Poslušaj moj savjet. Umor je stvar koju čovjek mora odložiti za starost!— Gazda! — zaustavili ga. — Ja sam već poslušao jedan vaš savjet i mislim da mi drugih savjeta ne treba.Zastao je i pognuo glavu. Znao sam da mu je neugodno i da se osjeća krivim i to je bilo grozno. Preko šezdeset godina vucarao se ovim jebenim predgrađem i bio ponižavan i šutiran u guzicu na sve moguće načine. I sada stoji tu preda mnom, tih i krotak, i trpi još jedno poniženje i još jedno šutiranje.Opsovao sam, pljunuo na pločnik, uhvatio ga pod ruku i krenuo s njim na još jednu besmislenu šetnju. U daljini su se miješali zvižduci lokomotiva sa zavijanjem periferijskih pasa skitnica.81Goran Tribusoni I— Dopodne sam bio na svečanoj akademiji — govorio je, koračajući polako, s noge na nogu. — Govorili su mnoge sjajne stvari o budućnosti naše općine, o prosperitetu i razvoju, o čvrstim opredjeljenjima.— Jesu li kazali da li ćemo dobiti novu dvoranu?— Ne, ne — nasmijao se on. — Budućnost i prosperitet uvijek su nekako apstraktni. 0 dvorani ni riječi. Zatim je jedna polovina općinara podijelila plakate i priznanja onoj drugoj polovini. Polovina koja je dijelila priznanja, prošle ih je godine primala, a polovina koja ih je danas primala, iduće će ih godine dijeliti. Znaš, Bruno, u jednom mi se trenu učinilo da oni samo razmjenjuju jedne te iste plakete, da je to nekakva igra...— Nešto kao prelazni pehari?— Da. Baš tako.— To bi im bilo jeftinije. Je li, gazda, zašto me zovete Bruno? On se malko smete, a onda prizna da ne zna ni sam. Pa oduvijek me zvao, kao i svi boksači, nadimkom Tvrdi.— Moram ti priznati da su mi išli na kurac. Tolike godine oni razmjenjuju funkcije i plakete, a mi tonemo u sve dublja i dublja govna. Fućka se njima i za naš klub. Željezničar je za njih samo stvar gradskog prestiža.— Jak smo im mi prestiž.On se zamislio, a onda nastavio:— Kakvi su oni političari, takvi smo mi boksački šampioni.— To je točno, ali zašto mi sve to pričate?Malko je zastao, skinuo šešir i osmotrio ga spram svjetla koje je dopiralo s obližnjeg prozora. Na obodu se nazirala rupa veličine palca.— Htio sam ti kazati da mi se u jednom trenu sve toliko zgadilo, da sam odlučio napakostiti im. Tko su oni da bi ih jedan prekaljeni boksač i trener morali slušati! Bruno, pa znaš li ti kakvim sam ja sve macanima izlazio na ring? I nikad se nisam bojao. A sada da strepim pred nekakvim općinskim prdonjom samo zato što je dobio plaketu i što mi se zavukao u klupsku upravu.— I kako ćete im napakostiti?— Šta kako!? — kazao je kao da se čudi što mi još nije jasno. — Danas sam obnovio tvoju registraciju i prijavio te za Otvoreno prvenstvo grada. 27. prosinca ćeš boksati u teškoj. Protiv Monka.82UZVRATNI SUSRETGotovo da nisam vjerovao vlastitim ušima. Zastao sam, iznenađen. On je produžio, povukavši me za sobom. Zakašljao se, popravio revere pretpotopnog montgomerija, a onda počeo govoriti žustrije i strože. Ponovo mi se obraćao kao trener boksaču.— Pazi, još uvijek sam uvjeren da sam učinio glup potez. Ti si podtreniran, nespreman i u ringu bespomoćan. Jedini tvoj adut je u toj tvojoj usijanoj tikvi i u gorčini koju širiš na sve strane. Ali, bojim se da to neće biti dovoljno protiv tako dobrog protivnika. Sutra ujutro doći ćeš na trening sat ranije. Ostala su mi četiri tjedna da s tobom pokušam nešto napraviti. Nadam se da si svjestan da ću te

natjerati da propišaš krv od napora?— Svjestan sam! Poznajem vas — otpovrnuo sam još uvijek ne vjerujući da me stvarno primi u klub. — Dat ću sve od sebe.'— Ma šta ćeš ti dati! Ja ću izvući iz tebe sve što možeš dati! Sutra ćeš na detaljan liječnički pregled i vaganje, a onda te čekaju kuluk i robovlasnička eksploatacija, zidanje piramida... Posustaneš li, noga u dupe!Nasmijao sam se u sebi; bio je to njegov stari stil. Izvadio sam cigaretu i pokušao je zapaliti. Pritrčao mi je, zgrabio mi cigaretu i smjestio je sebi u usta.— Nema više zajebancije! Nema pušenja, nema alkohola, a o ženama da i ne govorim!' — Ali, gazda, pa ja sam i prije pio, pušio i tucao!— To je bilo prije! — podviknuo je. — Sada imaš samo četiri tjedna da se pripremiš. Sa svakom cigaretom upropastio si jedan dan, s bocom piva dva dana, a s fukanjem tjedan dana priprema. Pa si sad misli!Stvarno sam se zamislio. Ponajviše zbog Magdalene. Da sam otišao i prenoćio kod nje, imao bih bar jednu ugodnu noć više i sedam dana kondicije manje! Ovako, kako ću joj objasniti da se kreveta moram kloniti kao crnog vraga!■ — A što će biti s vašim stanom?Šutio je. Pretpostavljao sam da mu taj stan mora jako mnogo značiti i da ću, izgubi li ga, imati još jednu veliku krivnju na leđima.— Ništa ti ne brini! — kazao je strogim glasom, kao da se ljuti što se pačam u njegova posla. — Uprava će pošiziti, ali mislim da će pričekati bar do Nove godine. Postoji jedna varijanta po kojoj bih ipak mogao dobiti taj stan.83Goran Tribuson— Koja varijanta?— Da pobijediš Monka — kazao je tiho, prišao mi i pružio ruku. — Idi i naspavaj se, sutra te čekaju gadne stvari.Zagledao sam mu se u oči i, čudno, prvi put u životu poželio sam da ga zagrlim i poljubim. Pa ipak, nisam to mogao uraditi. Obojica smo duboko u duši bili boksači, a jedini boksački zagrljaj je klinč. Umjesto toga stisnuo sam mu ruku i kazao tiho, ali odlučno:— Pobijedit ću Monka!8412.Veza s Magdalenom i hrabri potez starog mačka Vrhovnika, kojim me vratio na ring, pomalo su mi smirili živce, ali me ozlojeđivalo i uznemiravalo to što nikako nisam mogao otkriti niti jednu korisniju stvar, koja bi mi razjasnila što se zapravo događalo s Terezom, prije no što se odlučila na onaj očajnički korak u prazno. Sve što sam uspio doznati bile su redom neupotrebljive koještarije, sumnjive i neprovjerene. Možda je krala sedative, možda je ljubakala sa Štefijem Žganjerom, možda ju je salijetao i opsjedao Sarđnt, možda... Ništa nije bilo sigurno, a meni je toliko trebala bar jedna čvrsta uporišna točka... No, unatoč tome što su sve okolnosti bile protiv mene, moja me tvrdoglava boksačka upornost tjerala da ustrajem do zadnjeg udarca gonga. Bacanje ručnika nije dolazilo u obzir.Liječnički pregled rezultirao je hrpom papira na kojima su bile nekakve brojke, postoci, razlomci i šifre. Svu tu zbrku klupski liječnik Winkler preveo je mom treneru riječima: »Jak je i zdrav kao bik!« No? mada sam bio jak i zdrav, luđački trening kakav mi je nametnuo Vrhovnik počeo me mučiti i izluđivati. Odredio mi je svakodnevne treninge sa po dva izvanredna futinga od po pet, a kasnije osam kilometara. Promatrao me kako radim, neprekidno me ispravljajući i izdirući se kao vrag na grešnu dušu: »Iskorači brže, nisi baba!... Prebaci težinu na desnu nogu, to možeš upamtiti, za to ti ne treba visoka škola!... Po kruški ne smiješ lupetati kao drvosječa, nego izvuci brzinu i oštrinu!... Curice iz vrtića bolje rade s konopcem, majmune!... Jebo te taj feder-bol, imaš gipkost gipsanog odljeva!... Sado boks nije ni kazalište sjena, ni balet! Ubrzaj!«Nakon što bi trening završio, zadržao bi tri boksača da mi sparinguju. Nakon svake runde ubacivao mi je novog, svježeg sparing partnera i to je bilo za poludjeti. Dečki su bili orni, a ja na umoru. Kad85Goran Tribusonbi boksački križni put završio, imao sam tek toliko snage da se odvučem do tuša, otvorim vodu i skljokam se onako gol na drveni praktikabl.— Slušaj, Tvrdi — kazao mi je Vrhovnik, stojeći na vratima kupaonice i radujući se mojoj totalnoj iscrpljenosti — ti si Štrigi najbolji drug, pa mu ti izbij tu luđačku dijetu iz glave.— Kakvu dijetu?

— Pošto ćeš ti boksati u teškoj, on se boji da do prvenstva neće stići skinuti kile za polutešku. Znaš i sam da jako sporo skida kile. Moraš mu dokazati da mu je zdravlje važnije od otvorenog prvenstva.— Niste li vi ovdje radi toga da biste mu to rekli?— Davno sam napustio iluziju da se tupoglavce poput vas može u nešto uvjeriti.Rekavši to, zalupio je vratima i otišao. Podigao sam se uz mnogo napora i stavio glavu točno pod najjači mlaz tople vode. Ne sjećam se da sam ikada ranije bio tako umoran. A poslije podne me čekalo još pet kilometara futinga. Zatim su se vrata ponovo otvorila i na njima se pojavio Tantal u tamnoplavom odijelu.— Kupam se. Nije ovo željeznička čekaonica!— Htio sam ti kazati nešto u četiri oka — rekao je Tantal, pazeći da mu voda ne poprska odijelo. — Stari jarac te primio natrag u klub, jer je senilan i jer ne zna što radi. Stvari će se jako zakomplicirati i obiti mu se u glavu. Bilo bi bolje, i za tebe, a i za njega, da samoinicijativno odeš. Drugovi će inače... Pa znaš da uprava vodi klub...Zavrnuo sam pipu i smanjio topli mlaz.— Tvoji drugovi iz uprave poručuju mi da dobrovoljno i samoinicijativno odem?— Tako je! Ako ne odeš, izletjet ćete obojica!— I onda će Željezničar trenirati vaš predsjednik općine, a protiv Monka će boksati tajnik SlZ-a? — upitah ga glasom koji nije mogao sakriti mržnju. Zapravo, mrzio sam neobjašnjivom mržnjom, i njega i mafioze iz uprave kluba. Kad izađem Monku na ring, zamišljat ću da pred sobom imam Tantalovu antipatičnu facu i udarat ću i razbijati sve pred sobom. Tantal i njegovi općinari isprepleli su svoju ljepljivu mrežu po čitavom Teretnom kolodvoru i jedino si na ringu mogao biti siguran da te neće zaprljati njihova masna ruka.— Odjebi — rekoh prividno mirnim glasom. — Dajem ti pet sekundi da se izgubiš!86UZVRATNI SUSRETOdmjerio me šutke, odmaknuo se korak unazad, a onda tako žestoko zalupio vratima da se mliječno staklo na gornjem dijelu raspršio i sasulo po mokrom podu.Nešto kasnije izvalio sam se poput prave crkotine na vozačko sjedište svog mercedesa, zatvorio oči i duboko uzdahnuo. Magdalena je sjedila pored mene i začuđeno me promatrala. Dogovorili smo se da ćemo nakon treninga nekamo u Centar na ručak.— Povratit ću od umora — kazao sam i primio se za koljena. Gotovo da ih nisam osjećao. — Zar ne bismo mogli kasnije na ručak?— Sam si rekao da sada moraš jako puno jesti.— Moram, ali bojim se da ovog trena ne bih mogao progutati ni zalogaja. Ma, žlicu ne bih mogao podići.— Da li je to uvijek tako?— Ne, to je samo početna kriza. Trebat će mi pet-šest dana da uhvatim grif. Onda se više neću tako umarati.Okrenula mi se i uhvatila me za ruku. U očima sam joj čitao sažaljenje, boksačima najmrskiji osjećaj.— Jadnice — kazala je — trebao si se ostaviti boksa. Umireš od umora, ne smiješ piti, ne smiješ pušiti, čak ni one stvari...— One stvari smijem — prekinuh je. — Ali, samo ilegalno! Nasmijala se i poljubila me. Nema tog autoriteta koji bi mizabranio stvari o kojima je govorila. Pa ja sam ipak bio boksač s Teretnog kolodvora. A apsolutna disciplina na kolodvoru bila je čista iluzija, koju su čak i policajci napustili.Odlučili smo da ćemo se prije ručka malo provozati gradom. Krenuli smo na jednu od onih besciljnih vožnji, čiji su osnovni preduvjeti suvišak* vremena i para za gorivo. Truckali smo se po neravnom tucaniku glavne ulice i pričali o nevažnim stvarima. Za bilo kakav ozbiljniji i složeniji razgovor bio sam preumoran. Zapravo, nikad u životu nisam osjećao veliku potrebu za složenim i pametnim razgovorima. Možda je baš to nedostajalo Terezi, možda ju je baš ta moja osobina bacala u nok-daun.A onda mi je iznenda jedna pomisao pala na pamet i ja sam naglo zakočio ispred Cividinijeve kuće.— Pričekaj, molim te, nekoliko minuta ■— rekoh, otvorivši vrata automobila. — Odmah se vraćam, pa ćemo onda na ručak.Pretpostavljao sam daje nezadovoljna zbog toga što sam zastao pred kućom u kojoj je nekoć stanovala Tereza, ali nije ništa rekla. Kimnula je samo glavom i izvadila cigarete iz torbice.87Goran TribusonKrenuo sam brzo prema veži, nastojeći što manje gledati okoliš, koji me podsjećao na stotinu bivših susreta. Zapravo, ono što sam krajičkom oka vidio, govorilo mi je da se ovdje u tri godine malo toga promijenilo. Počeo sam se uspinjati prljavim stubištem i ubrzo se našao pred vratima na četvrtom katu.

Na tim trošnim vratima s kojih je otpadala politura, bila je zalijepljena ceduljica, izrezana iz kockaste đačke bilježnice. Na ceduljici je pisalo AUGUSTA HOJSAK. Bila je to ona samohrana majka s tri djeteta različitih očeva. Iz stana se više nije čuo obavezni dječji plač, valjda zbog toga što su djeca u ove tri godine već dovoljno odrasla.Pozvonio sam jednom, drugi put.Hojsakica je otvorila vrata i začuđeno me pogledala. Za skute joj se držala sitna djevojčica, lica umazana pekmezom.— Ja sam. Bruno. Sjećate se? Terezin Bruno! Sinulo joj je, lice joj se razvedrilo, a potom smrknulo.— Što hoćete? — upitala je neljubazno.— Htio sam nešto pitati. Onog dana kad se Tereza ubila...— Ja ništa ne znam — prekinula me. — Osim toga, sve sam već kazala miliciji prije tri godine.■v— Sto ste kazali miliciji?— Da ništa ne znam!Spadala je u one namrgođene babe iz kojih se ništa ne može izvući. Ne bi bilo čudno daje i s milicijom razgovarala na isti način.— Zanima me samo da li ste...Nije mi dopustila ni da joj postavim pitanje.— Ne zanima me što vas zanima! Ja ništa ne znam. Kako se usuđujete dolaziti i raspitivati se za Terezu, kad svi znaju da ste je vi tamo otjerali.— Kamo?— Tamo kamo je otišla! U smrt! Zar mislite da ne znam kako ste s njom postupali? Zidovi su ovdje tanki. Čula sam sve vaše svađe. Grozno! Jadnoj ženi nije ništa drugo ni preostalo.Bila je nesnosna. Išla mi je na živce, ali joj to nisam smio pokazati. Još uvijek sam se nadao da nešto zna, nešto što bi mi moglo koristiti.— Baš zato što su zidovi tanki, mislio sam da biste nešto mogli znati.88UZVRATNI SUSRET— Ne! Ništa ja ne znam i ništa vam ne mogu kazati, osim... zapravo...Zastala je kao da se nečeg dosjetila.— No, što je? — upitah nestrpljivo.— To bih vam mogla dati, to mi ne pripada... Tereza nije imala nikog. Možda je najbolje da to dam vama i tako se riješim brige.— Što je to? Slušajte, ni ja nemam prava na Terezine stvari, ali bih volio barem znati...— Znam da nemate prava. Ali, jedino je vas imala, pa se vi pobrinite...Okrenula se i ušla u stan. Nije se vraćala dosta dugo. Čuo sam je kako prekapa po stvarima, kako otvara škripave ladice i mrmlja nešto. Zatim se vratila i pružila mi bijelu papirnatu vrećicu u kojoj se nešto nalazilo.— Evo vam i pustite me na miru.— Otkuda vam to?— Donio je momak iz optičke radnje. Tražio je Terezu, pa kad je saznao da više nije živa, ostavio je meni. Ako bi se pojavio kakav nasljednik, rekao je.— Kada je to bilo?— Otprilike tri tjedna nakon njezine smrti. Uostalom, piše vam na vrećici — kazala je, a onda bez pozdrava zalupila vratima.Ostadoh sam na mračnom stubištu. Prišao sam prekidaču automata i uključio stubišnu rasvjetu. Drhtavim prstima rastvorio sam vrećicu i izvukao iz nje naočale s jeftinim smeđe-žutim plastičnim okvirom. Iste takve nosila je Tereza. Služile su joj samo za čitanje i hekla-nje. Pogledah vrećicu. Na vrhu je velikim crvenim slovima bilo otisnuto OPTIČKA RADNJA ŠARIĆ. Ispod naziva pisala je adresa. Odmah sam shvatio da se radi o jednoj od onih ulica koje povezuju Teretni kolodvor s Centrom. Nešto niže, iskošenim je rukopisom pisalo Tereza Kosak. Pored imena nalazila se Terezina adresa i peterocifreni broj, koji mora da je označavao broj narudžbe. Preko tog broja mogao bi se utvrditi datum primitka, pomislih. Na donjoj polovini vrećice pisalo je: vraćeno 12. XII 1972. Znači, to je bio datum kada je momak iz optičke radnje donio naočale i ostavio ih kod Hojsakice. Dakle, Tereza je odnijela naočale na popravak. Optičar ih je sredio, pa kako nitko nije dolazio po njih, poslao je momka da ih odnese zaboravnom naručiocu.89Goran TribusonPažnja te vrste nije rijetka u privatnom sektoru. Momak je, znači, zakucao na Terezina vrata, ni ne sluteći da je vlasnik naočala tri tjedna ranije počinio samoubojstvo.

I tada se iznenada sjetih. Negdje oko podne, onog dana kad je skočila kroz prozor, mi smo se posljednji put vidjeli. Taj susret završio je ružnom svađom. Sjećam se da se nisam mogao obuzdati i da sam je ošamario. Tom su joj prilikom naočale pale na pod i jedno se staklo razbilo.Spustio sam se polako stubištem i krenuo prema mercedesu. Pri tom mi je iznenada palo na pamet nešto od čeg sam se naježio i zadrhtao.Magdalena mora da je pošizila od čekanja. Strovalio sam se na sjedište i pokazao joj vrećicu s Terezinim naočalama.— Što je to? — upitala je uzrujano. — Čekam te tu kao zadnja budala!Glavom su mi se rojile kojekakve sulude misli. Desetak dana bezuspješno njuškam naokolo, a sada mi takva stvar pada pravo s neba na glavu.— Ništa — rekoh tiho i spremih vrećicu u džep. Možda Magdaleni još ne treba ništa kazati, pomislih, možda samo fantaziram...— Bruno, što ti je? Zašto si tako tajanstven? — upitala je pomalo preplašenim glasom.— Ne znam, ali nešto je tu čudno — odvratih, dok me je ona promatrala pogledom punim nerazumijevanja.9O13.Nakon ranojutarnjeg futinga, koji sam odradio na stazi što je okruživala Šljunčaru, dovukao sam se umoran poput isprebijane zvijeri do Žganjerove gostionice i banuo unutra u znojem namočenoj trenirci.— Tata Žganjer, spašavajte! Jednu Ožujsku! — viknuo sam. Gostioničar je izašao iz kuhinje i nalaktio se na šank.— Nema piva! — kazao je odlučno.— Što je? Štrajk u pivovari?Ne. Dobio sam depešu kojom mi zabranjuju točenje bilo kakvog alkohola boksaču Bruni Tvrdiću.— Kakva je to zajebancija?— Vrhovnik mi je kazao da treniraš i da si pod najstrožim režimom. Zabranio mi je pod prijetnjom smrti da ti dam i kap alkohola. A ja moram poštivati njegova naređenja. On je trener kluba za koji navijam, koji potpomažem i u čijem sam upravnom odboru.— Nećete mi dati ni pola boce? — upitah razočarano.— Na polovine ne točimo. Na žalost.Tad se nagne preko šanka, primi me nježno za šiju i povuče mi glavu prema svojoj. Ćela nam se lagano sudariše.— E, momčino, da znaš kako se stari Žganjer raduje što si ponovo u dresu Željezničara! Još da mi je samo doživjeti da onoj punjenoj gradskoj sovi polomiš rebra. Slušaj, ako prebiješ Monka, možda ćeš već dogodine u reprezentaciju.— Pustite sad nagađanja i dajte mi nešto. Umrijet ću od žeđi.— Dobro. Možeš dobiti malinovac, radensku, frupi, jupi...— Dajte običnu vodu.91Goran TribusonOtvorio je pipu i nalio mi punu kriglu hladne vode. Bila je to ona ista voda koja je tekla iz hidranta vani. Progutao sam tu vodu i zatražio još jednu kriglu.— Isuse, pa ti ne piješ, nego nalijevaš u sebe! Nego, čuo sam da se zanimaš za posao. Možda ću ja imati uskoro kakav poslić za tebe. Treba mi spretan tip.— To bi bilo dobro — rekoh, podrignuvši od silne vode. Nisam baš bio u financijskoj stisci, jer mi je od onih deset milijuna ostalo više od polovine. No, kako sam računao nadživjeti ostatak love, o budućem poslu valjalo je razmišljati. Ipak sam se nadao da će mi u tome Karlo moći više pomoći. Poslovi koje je vodio tata Žganjer bili su prilično škakljivi, pa se u njih nisam htio pačati. Bila je to vrst opreza kojoj me naučio zatvor.U gostionicu je ušao Štefi Žganjer. Imao je bijelu kecelju i nosio je gomilu ružnih bijelih krpa, koje su se zvale fileki. Sve će to za vrijeme gableca smazati skladišni i pružni radnici prve smjene.— Dobro, tatek — kazao sam i krenuo prema izlazu, pošto se sa Štefijem nisam želio zadržavati pod istim krovom duže od nekoliko sekundi. — Idem, moram se malo odmoriti, a onda na trening.Gostioničar je shvatio razlog moje žurbe, pa me ispratio tužnim pogledom. Činilo mi se da nikad neće preboljeti to što se Štefi i ja ne slažemo.Otrčao sam do mercedesa, uskočio u nj i krenuo. Bilo je već osam sati i morao sam obaviti važan posao. Nakon stotinjak metara primjetim Lelu Notizberg i zakočim.— Žuriš nekamo? — doviknem joj preko spuštenog pro-zorčića. — Povest ću te.— Baš fino — rekla je, ušavši u kola. — Moram u grad, a Karlo je uzeo amija.

Povezao sam je premda nije išla strogo u mom smjeru. Ali kad posjeduješ mercedes, možeš si dozvoliti mali gubitak vremena i povesti prijateljevu ženu. Počeli smo čavrljati, a onda sam primijetio da je zanima moja veza s Magdalenom. Kao i svi muškarci, u početku sam odricao da se radi o ozbiljnom hodanju, a onda sam ipak priznao da mi se dopada i da se sasvim dobro slažemo.— A ti i Karlo? — upitah je tek tako, očekujući onaj običan, formalan odgovor da je sve u redu.92UZVRATNI SUSRETZačudo, ona se zbunila, zašutjela, a onda ipak odgovorila.— Izgleda da smo mi već upropastili brak.Bilo mi je malo neugodno. Iz posve razumljivih razloga izbjegavao sam razgovore o propalim brakovima i propalim vezama uopće. Na sreću, veoma brzo našli smo se pred servisom u kojem je ona morala nešto obaviti.— Cao! — viknuo sam i okrenuo kola, napravivši pri tom prometni prekršaj težak pet somova.Nakon pet-šest minuta zaustavio sam se pred malim lokalom sa velikom firmom od raznobojna stakla. Na firmi je pisalo OPTIČKA RADNJA ŠARIĆ. Zalupio sam vrata automobila i ušao.— Izvolite, molim! — obratio mi se šezdesetogodišnjak, obučen u besprijekorno sivo odijelo. Iza poluodmaknute zavjese, koja je dijelila prodajni dio lokala od radionice, spazio sam crnomanjastog mladića kako razvrstava kružna stakalca.— Trebala bi mi samo jedna informacija.— Izvolite — ponovio je stari, jednako ljubaznim glasom. Izvadio sam iz džepa papirnatu vrećicu s Terezinim naočalama i stavio je na pult.— Da li biste mogli provjeriti kada je ovo donijeto na popravak?Optičar, gospodin Šarić, vjerojatno, uzeo je vrećicu, proučio je i nevoljko zakimao glavom.— Pa to je donijeto prije tri godine. Vidite da piše da je vraćeno naručiocu u dvanaestom mjesecu 1972.— Znam, znam! Da li biste mogli ustanoviti točan datum prijema?— Zašto? Nešto nije u redu? Bojim se da vam nakon tri godine neću moći uvažiti reklamaciju.— Ne, sve je u redu — nasmiješih se. — Kakva reklamacija! Pa vi ste poznati kao stara solidna firma.Starom je prijalo što sam mu udario vazelin. Okrenuo se i otvorio ormarić iza pulta. Počeo je tražiti po gomili poslovnih knjiga, da bi konačno izvukao bilježnicu na čijim je tvrdim koricama pisalo 1972. Polako ju je otvorio i počeo listati.— Naći ćemo pomoću ovog broja. Vidite?93Goran TribusonBilo je baš onako kako sam pretpostavljao. Peterocifreni broj bio je šifra pomoću koje se mogao ustanoviti datum prijema.— Evo, vidite — kazao je, pronašavši broj. — Naočale su donijete 20. studenog, u popodnevnoj smjeni.Osjetih nešto krupno u grlu, nešto što mi nije dalo gutati. Bio sam uzbuđen i pomalo uplašen. Gomila nejasnih kontura počela je polako oblikovati u nekakav ustroj.— Što znači »u popodnevnoj smjeni«?— Pa radimo dvokratno. Naočale su donijete poslije podne.— Od koliko ste radili poslije podne? Mislim 1972.— Kao i sad. Od pet do sedam.— I to je sigurno? Ne postoji mogućnost greške?— Gospodine! — uzbudi se on. — U mojim poslovnim knjigama nikada nije bilo greške. Evo, pogledajte sami. Vidite li daje negdje nešto ispravljano ili brisano?Stvarno, tvrdo uvezan svezak djelovao je poput bilježnice đaka odlikaša.— Sjećate li se možda osobe koja je donijela naočale?— Previše tražite od mene! Ali tu lijepo piše. Popravak je naručila gospođa, ili gospođica Tereza Kosak.— Gospođica — dodah. — A piše li možda u knjizi o kakvom se popravku radilo?— Jasno da piše! Evo, sve vam je tu. Zamijenjeno je desno staklo. Staro je bilo razbijeno. Posao je plaćen unaprijed. Zašto vas to zanima?Stari me zbunio. Sada će se početi zanimati tko sam i zašto sam zapravo došao. Morao sam ga umiriti kakvom dobrom izmišljotinom. Ali, ništa mi nije padalo na pamet. Umjesto toga, postavio sam mu novo pitanje.— Možete li mi kazati, kakve su to naočale? Pogledavajući me radoznalo, izvukao je naočale iz vrećice ipodigao ih prema svjetlu.

— Najjeftinije — kazao je pomalo prezirnim glasom. — Uzimaju ih ljudi koji baš ne drže do svog izgleda. Ili oni koji se njima služe u rijetkim prilikama. Samo za čitanje, na primjer. Okviri su tako jeftini da ih gotovo pokriva participacija koju daje socijalno. Znate, naočale, odnosno okviri, za čovjeka od ukusa uvijek su distinktivni element, od-94UZVRATNI SUSRETnosno element kojim se želi razlikovati od drugih ljudi koji nose naočale. A ovakvih okvira ima milijun. Oni su jeftini serijski bofl. Ako vas zanimaju pravi okviri, mogu vam ponuditi lijep izbor talijanskih unikata. Jedan komad vam dođe oko sto tisuća.— Mnogo vam hvala i oprostite na smetnji — zahvalio sam, uljudno se naklonivši, a onda izašao.Stvari koje sam doznao bile su tako nove i iznenađujuće, da ih nikako nisam mogao odagnati iz glave. Odvezao sam se na trening, svejednako razmišljajući o onom što sam doznao od starog optičara. Proklete naočale nisam mogao odagnati iz glave ni na ringu. Zamislio sam se, oprez mi je otupio, tako da me sparing partner nekoliko puta dohvatio u pleksus. Stari Vrhovnik je poludio od bijesa.— Majmune neoprezni! Što to radiš! Nastaviš li tako, Monk će s tobom pomesti pod!Rasrdila me njegova primjedba tako da sam naletio na sparing partnera i samljeo ga takvom serijom da nije imao vremena pasti.— Stani, idiote, to je samo trening! — urlao je trener. Zastao sam i pogledao ga. Djelovao je ljutito, ali sam jasno vidio da ga je moja serija besprijekornih udaraca obradovala.Navečer sam otišao do Magdalene. Mada sam izbjegavao ševu, koliko se to moglo, večeri kod nje, u usporedbi s Pohajdinim brlogom, bile su nešto poput ljetovanja na Bahamima. Istovarila mi je na tanjur gomilu kuhanih kobasica, rekavši ironično:— Evo ti tvojih boksačkih kalorija pa ih troši na futing i ostale koještarije!Počeo sam halapljivo jesti, ali sam veoma brzo izgubio apetit. Odložio sam vilicu i podbočio glavu rukama.Vidjevši me tako zamišljenog, ona priđe stolu i sjedne mi nasuprot.— Bruno, što se s tobom događa?Uzeh ponovo komadić kobasice i pokušah ga pojesti. Nije išlo.— Magdalena, reci mi, vjeruješ li ti da netko, tko je odlučio počiniti samoubojstvo, može par sati prije toga odnijeti mirno i hladnokrvno naočale na popravak?— Ne razumijem te — odgovorila je. — Zar je Tereza...— Da, onog dana kad smo se posvađali, ja sam je ošamario tako da su joj naočale pale na pod i razbile se. Upravo sam saznao da je95Goran Tribusontog popodneva, između pet i sedam, otišla optičaru da bi joj zamijenio razbijeno staklo. Tri ili četiri sata kasnije bila je već mrtva.— To je nevjerojatno! — uzviknula je, a onda naglo ušutjela. Vidio sam da je iznenađena. Uzela je vilicu i nabola kobasicu, koja se ispružila na tanjuru. Onda je ostavila vilicu i povukla prstom po stolu.— Otkuda ti to? Kako si doznao?Ispričam joj onda kako sam sinoć dobio naočale od Hojsakice i kako sam danas ujutro bio kod optičara, koji mi je rekao sve ovo.— I što bi to trebalo značiti? — upitala je.— Ne znam — otpovrnuh. I mene sama mučilo je isto pitanje: što bi to trebalo značiti?— Ne znam — ponovio sam. — Postoji mogućnost da nije skočila s prozora, nego da ju je netko gurnuo.— Ali, tko bi to mogao biti? I zašto? — upitala je glasom punim zebnje. Uistinu, stvar je bila krajnje neprijatna.— I ja bih volio znati. Sve ono što nagađam previše je nevjerojatno. Sarđnt ju je opsjedao. Jednom joj je čak priprijetio da će joj zavrnuti šiju. Rekla si mi da se i Štefi Žganjer zanimao za nju. Da li bi Stefijeva ljubomorna žena mogla biti dovoljno jak motiv Štefiju da učini takvu stvar?— Ne vjerujem. Zašto bi zbog žene?— Ne znam. Tko zna u kakvoj su se situaciji mogli naći njih troje. Štefi, njegova žena i Tereza. Ne znam, ništa ne znam i to je ono najgore! Postoje i druge mogućnosti. Ako je Tereza krala sedative, možda se uplela u kakvu narkomansku aferu... i tu postala suvišna, opasna po nekog.Promatrala me tiha, začuđena i uplašena.— Zatim doktor Svabič...— Zašto Svabič? Pa rekla sam ti da je imao ljubavnicu i da ga Tereza nije zanimala...— Tko zna što je bilo — dometnuo sam. — Stalno me muči to što je Svabič bio na bolovanju, baš u vrijeme kada se to dogodilo.

— Bruno, ali to je smiješno.— Znam, ali ja nekako ipak... intuitivno... Razumjela bi da si boksač. Kada se krećeš po ringu, često instinktivno predosjetiš neki protivnikov udarac, koji je skroz van taktike i koji jednostavno ne proizlazi iz njegovih očiglednih namjera, garda i stava tijela...96UZVRATNI SUSRET— Pretjeruješ.— Vjerojatno.■— Slušaj me, Bruno, moraš mi nešto obećati. Pogledah je upitno. Bio sam rastrojen, nervozan, baš u stanju skroz nepovoljnom za bilo kakva obećanja. Stotinu me stvari razdiralo.— Moraš mi obećati da ćeš otići na miliciju. Da ćeš dignuti ruke od svega i otići na miliciju.— Na miliciju?— Da, na miliciju. Njima moraš ispričati o tim prokletim naočalama. Ako postoji ikakva sumnja, oni će preuzeti stvar i istjerati to na čistac.— Kako ću im otići? Mislit će da ih zajebavam. To što sam saznao još ništa ne dokazuje. Možda pretjerujem, možda vidim bijele miševe. Osim tih naočala potrebno mi je još nešto. Ako to »nešto« pronađem, onda ću otići na miliciju.Znao sam da mi,ne vjeruje. Polako je ustala i počela kupiti posuđe. Vidio sam daje nezadovoljna i već sam požalio što sam joj sve ispričao.— Radi što hoćeš — uzdahnula je — ali mi nemoj lagati. Znam da si svojeglavi klipan i da na miliciju nećeš otići.Nisam odgovorio. Zatražio sam samo da mi donese hladno pivo.— Neću! — odbrusila je. — Prije podne ovdje je bio tvoj Vrhovnik i naredio mi da ti alkohol nikako ne dam. Naredio mi je da ti ništa ne dam. Znaš na što se to odnosi?—>Znam — rekao sam, ustavši od stola. Prišao sam joj s leđa i obgrlio je.Istrgla se iz mog zagrljaja.— Pusti me na miru! Do dvadeset sedmog nema ništa! Jesi li ti boksač pod režimom, ili raspaljeni švaler na proputovanju?Odmaknuo sam se i pogledao je, čudeći se takvom ponašanju. Znao sam da se ne smijem ljutiti na nju, nego na trenera Vrhovnika, koji je moje pripreme počeo pretvarati u konclagersku torturu.9714.Dugim pravilnim hodnicima Okružnog suda vrzmalo se mnogo svijeta, uglavnom seljaka i stanovnika prigradskih naselja, koji su se voljeli sporiti oko najrazličitijih stvari. Strmim stubištem spustio sam se u podrumsku prostoriju gdje se nalazio buffet, nadajući se da ću ovdje pronaći Karla. Prostorija je bila mala, zadimljena i puna službenika, sudaca, pravnika i drugih poslovnih ljudi, koji su morali obaviti nešto na sudu. Nalaktili su se na visoke pultove i pijuckali kavu i osvježavajuća pića, pričajući i živo gestikulirajući. Već s ulaza spazio sam Karla Notizberga kako razgovara s bratom Misom. Miso Notizberg bio je sedam godina mlađi od nas i radio je kao referent na sudu. Bio je simpatičan dečko, posve nalik bratu, ali sam ga dosta slabo poznavao. Dok smo Karlo i ja vodili ratove protiv bandi iz drugih kvartova, Miso se još zezao s dudicom. Zbog toga mi je ostao stran i nezanimljiv.— Lela mi je kazala da si na sudu — rekoh, prišavši pultu za kojim su stajali.— Miso, ti znaš da se Bruno vratio? — obratio se Karlo mlađem bratu.Miso je kimnuo glavom i stisnuo mi ruku.— Ti boga, pa ti si u trenirci... i tenisicama — dodao je Karlo.— Malo prije sam optrčao osam kilometara. Nisam se stigao presvući.— Da, čuo sam da su te primili natrag. To je dobro za tebe. Sigurno me zbog nečeg trebaš, kad si došao drito... ni ne presvukavši se.— Trebam te. Htio bih razgovarati s tobom.— Navali — reče on uz smiješak.98UZVRATNI SUSRETPogledao sam naokolo u sve te zajapurene face, iz čijih su usta i nosnica sukljali oblaci cigaretnog dima, i ocijenio situaciju sasvim nepogodnom za razgovor.— Ne bismo li izašli?Malo se dvoumio, ali je napokon pristao.— Dobro, Miso, moram otići s ovim manijakom — kazao je bratu. — Daj, dođi sutra s mačkom kod nas na večeru. Pokušat ću nagovoriti i ovog tvrdoglavca.— Njega pusti na miru da trenira — rekao je Miso, pogledavajući na mene. — Znaš da čitav Teretni kolodvor priželjkuje njegovu pobjedu. Do otvorenog prvenstva ostalo je još jako malo.

— Znači, i to se zna — promrmljao sam i krenuo s Karlom prema izlazu.— Gdje ćemo razgovarati? — upitao je.— Najbolje će biti u mojim kolima.— Pa ti izgleda i spavaš u tim kolima. Postao si rob automobila. Da sam to znao, ne bih ti ga nikad nabavio.Zafrkavao se. Zafrkavanje je na Teretnom kolodvoru oduvijek bilo osnovni oblik komuniciranja nas lokalnih frajera. Sjeli smo u auto. Htio sam upaliti motor, ali mi je on zaustavio ruku.— Nemam vremena za vozikanje. Imam raspravu u devet. Ovdje ćemo razgovarati.Pristao sam, konačno, bilo je svejedno.— Ponovo te nešto muči, usijana glavo? — rekao je, predmnijevajući zbog čega sam došao.Bila je to istina. Nisam morao ni odgovoriti. Pripadao sam onoj zajebanoj kategoriji ljudi, koju uvijek nešto muči. Nisam znao otkuda da počnem. Znao sam da će mi opet predbaciti što se još uvijek bavim istim sranjima, što se navirujem u jalovu prošlost i gnjavim se nepopravljivim stvarima.— Ti si jedan od rijetkih advokata Teretnog kolodvora i sigurno ti je poznato sve što se događa u toj vašoj struci.— Što te zanima?— Vidiš, kad je Tereza počinila samoubojstvo, da li je provedena kakva istraga?Zakolutao je očima, pogledao u stranu, ali me ipak nije prekorio. «99wGoran Tribuson— Jasno, obavljen je uviđaj.— I da li je bilo što sumnjivo?— Sumnjivo!? Ne budali! Sve je bilo jasno kao dan. Obavljen je rutinski uviđaj i istražni je ustanovio da nema nikakvih elemenata za pokretanje istrage.— Tko je bio istražni?— Zašto te zanima? Pa ti ionako ne znaš te ljude. Iveković je bio na uviđaju.Iveković je bio, ako me pamćenje ne vara, onaj moćni prijatelj tateka Zganjera, koji se trebao zauzeti za to da me ponovo prime u klub.— I baš sve je bilo u redu?Vidio sam da gubi živce. Sigurno su ga smetala moja upornost i moja laička pitanja.— Ustanovljeno je da se bacila kroz prozor i da je umrla od zadobivenih povreda. Ne znam više točno kojih. Pronađen je i dosta vjerojatan motiv. Ne znam da li ti je to poznato, ali to je kod njih bilo hereditarno. I Terezina majka završila je život na sličan način. Bacila se pod vlak. Drugi motiv bio si ti, odnosno vaše neslaganje i beskrajne svađe... Zar to nije dovoljno? Što bi ti htio?Moram priznati da mi Tereza nikada nije govorila ništa o tome kako joj je umrla majka.— Prema liječničkom izvještaju skočila je negdje između 22 i 23 sata.— To je gotovo nedvojbeno. Umrla je baš u tom intervalu. No, dobro, Bruno, što ti želiš dokazati? Da se nije ubila, nego da ju je netko...Malko sam se zamislio, a onda ipak odgovorio:— Ne, ne želim! Ali neke mi stvari nisu sasvim jasne. Prezrivo je odmahnuo rukom. Ponašao se kao stručnjak prema nadobudnom i pomalo smiješnom laiku.— Ako je uviđajem utvrđeno da se nedvojbeno radilo o samoubojstvu, ti se onda možeš jebati sa svojim sumnjama.Na prozor automobila pokucao nam je prosjak sa sijedom bradicom. Ispružio je ruku, moleći milodar. Kako nisam htio spustiti prozor, opsovao je nešto i otišao.1OOUZVRATNI SUSRET— A papa Rotšild? — iznenada se prisjetih. — On je umro dvadeset dana prije Tereze. Da lije bilo kakvih nedoumica u vezi s njegovom smrti?On uzme cigarete iz unutarnjeg džepa i pripali jednu.— Čuj, da li te možda zanimaju okolnosti u vezi sa smrću Stjepana Radića, ili možda Aleksandra Karađorđevića, blagopočivšeg kralja? Tu je bilo mnogo nedoumice i nerazjašnjenih stvari.— Ne zajebavaj se, ozbiljno te pitam.— Kazao sam ti da je stari umro od infarkta. To ti dođe samo od sebe. Onako iznutra. Sasvim je isključeno daje infarkt bio posljedica revolverskog metka. Ali, zašto te zanima smrt papa Rotšilda?— Mnogo sam razmišljao o tome — nastavili, ne obazirući se na njegov ironičan ton. — Tereza je mnogo vremena provodila sa starim. Možda između njegove i Terezine smrti postoji nekakva veza.— Postoji! Oboje su sahranjeni na istom groblju.— Čekaj! — pobunih se. — Hoćemo li mi ozbiljno razgovarati ili se zajebavati? Moja pretpostavka

uopće nije nemoguća. Kaži mi, je li Tereza dobila ikakvu naknadu zato što se brinula za starog?Zamislio se, a onda zanijekao glavom.— Pa dobro, ne pitaš li se zašto je onda sve to radila? Ako nije dobila nikakve pare, možda je imala neke druge razloge.— Kakve razloge?Zatekao me. Nisam imao blagog pojma o tome kakvi bi to razlozi mogli biti.— Jedno me saznanje muči — odlučih mu priznati. — Izgleda daje Tereza krala sedative u ambulanti u kojoj je radila. Samo, molim te da to ostane među nama.— Gdje ih je krala? Kod Švabiča?— Da.— Sto bi ona sa sedativima? Ne vjerujem da je trgovala time.— Ne vjerujem ni ja — uzdahnuh. — Ali, zbog nečeg su joj ipak trebali. Volio bih znati zbog čega. Da li je kod nas bilo kakvih nar-komanskih afera? Imamo li registriranih narkomana?Ugasio je opušak i neodlučno odgovorio.— Jako malo. I to uglavnom zbog marihuane. Omladina je pušila travu, pa je procurilo.— Da li je milicija poduzimala kakvu ozbiljniju akciju?IO1Goran TribusonOtvorio je prozorčić i pustio da se dim malo raziđe. Zatim mu se lice razvedrilo; vidio sam da se nečeg sjetio.— Netom nakon Terezine smrti otkrivena je grupa narkomana u jednom studentskom stanu blizu Bagremove staze. Četiri tipa su uhapšena, jer su im u stanu pronašli šprice i ampule sa sedativima i drugim narkomanskim smećem.— Kod koga je to pronađeno?— Ne znam, ali bi se dalo provjeriti. Sjećam se da su se momci branili da im je to netko podmetnuo.— Možda i jest.— Ne vjerujem — reče Karlo odlučnijim glasom. — To je uobičajeni štos, obrambena strategija. Svi se oni brane na isti način. Netko im je podmetnuo!Potom mu postavih pitanje od koga sam mnogo očekivao.— A tko je izveo akciju?— Mislim da su Sarđnt i neki njegov kolega upali u stan i pronašli ampule. Bilo je i dosta frke. Sarđnt je prekoračio ovlaštenja i upao u stan bez naloga. Stari jednog klinca bio je nekakav buđa.Jedna me stvar sve više kopkala. Morao sam je povjeriti Karlu.— Misliš li da je moguće da je Tereza krala sedative za Sar-đnta?— A zašto bi to radila? Sto bi Sarđnt sa sedativima? Pa on ne razlikuje sedative od stative!— Možda su mu trebali da ih podmetne tim tipovima. Tko zna kakve je sve neraščišćene račune mogao imati s njima!Popravio je kravatu i pogledao na sat.— Moram požuriti. Osim toga, ti si bedak i paranoik, kad misliš da bi Tereza mogla nabavljati sedative za Sarđnta. I otkuda ti pravo da tako teško optužiš jednog milicijskog službenika? Nije ovo Amerika!Možda su moje sumnje bile prljave, ali prljava četvrt mogla me navesti samo na prljave sumnje. Bila je to jedna od mojih teorija, od koje nikako nisam htio odstupiti: na prljavim mjestima događaju se samo prljave stvari!— Zašto misliš da bi Sarđnt mogao učiniti nešto tako prljavo? Ma koliko ga ti mrzio, on se ne bavi podmetanjima te vrste...1O2UZVRATNI SUSRET— Mada ovo nije Amerika — prekinuh ga ljutito — Sarđnt mi je podmetnuo bokser, koji mi je donio bar pola godine više. Zar to nije dovoljno da posumnjam u čistoću i metode rada tog tipa?— Ne znam, Bruno, ne znam — kazao je, otvarajući vrata automobila. — Moram sad na raspravu. Kasnije ćemo nastaviti.Izašao je iz kola i krenuo prema velikim izrezbarenim vratima Okružnog suda. A onda se nečeg prisjetio i vratio.— Dođite sutra ti i Magdalena na večeru. Lela će napraviti nešto izuzetno.— Ne znam — okrenuh ključ anlasera — možda i dođemo. A sad moram na trening, gazda Vrhovnik je za danas smislio nova mučenja.— Masakrira te, a? .— Masakrira — priznao sam. — Ali me jedino tako može pripremiti za novogodišnji meč.— Čuj, sjetio sam se nečeg. Noć prije no što će umrijeti, papa Rotšild imao je težak epileptični napad. Tereza je to posvjedočila. Bio je to jedan školski »grand mal«. Jedva ga je umirila, nakon čega je stari

pao u dubok san.10315.Dosta mi je tvojih izblijedjelih traperica i širokih pulovera s izlizanim laktovima! Ti si zreo čovjek i morao bi već početi voditi računa o svom izgledu! — govorila je Magdalena, nagovarajući me da si nabavim neke nove stvari i obnovim garderobu ozbiljnijim odjevnim artiklima. Volio sam izlizane traperice i preširoke, šlampave pulovere, jer su predstavljali neku vrst periferijske uniforme, najbolje suobražene okolišu, odnosno ambijentu u kome sam živio. Pa ni Ameri na pacifičkim otocima nisu nosili smoking! No, moji su se razlozi, kako to biva, pokazali ništavnima, pa sam morao potpisati bezuvjetnu kapitulaciju, iskrcati pare i krenuti na grozno krstarenje otmjenijim trgovinama Centra.— Prvo ćemo ti odabrati nekoliko pristojnih štofanih hlača — kazala je Magdalena i ugurala me u prodavaonicu.Prišao sam pultu, pogledao prema policama, upro prstom gore i rekao:— Dajte mi, molim vas, dva komada od ovih. Magdalena se užasnula, gurnula me laktom i prijekornopromrmljala:— Ludo! Tako se ne kupuje!Nakon toga morao sam probati desetak modela, od kojih je ona odabrala dva najbolja i kazala:— Tako, to je moderno i dobro ti stoji.Potom smo istu stvar ponovili sa cipelama, puloverima i košuljama, a najviše trgovina izredali tražeći odijelo i kravate. Pravi užitak bio je kupovanje košulja, pošto se one ne probavaju.1O4UZVRATNI SUSRET— Magdalena, ono s hlačama i košuljama je potpuno O.K. Ali, što će mi odijelo? Smijat će mi se dečki! Tko živ na Teretnom kolodvoru nosi odijelo?— Tko nosi odijelo! — razljutila se. — Na primjer, tvoj prijatelj Karlo Notizberg.— Ali, on je advokat! Podrazumijeva se da mora nositi odijelo! Kupiš li mi odijelo, morat ćeš mi kupiti i diplomu!Prevrnula je očima, žaleći vjerojatno što se uplela u vezu s neotesanim i modno zakržljalim boksačem.— Evo, kladim se, Štriga ni ne zna što je to odijelo! Rudi Šuh je posljednje odijelo nosio na prvoj svetoj pričesti. Odijelo je za gospodu s fakultetom i za ukop.Morao sam popustiti i pristati na jedan tamnosmeđi model od rebrastog samta i tri kravate. Kao da sam imao tri vrata! Zauzvrat mi je obećala da ćemo nakon kupnje odijela otići u prvi kafić i popiti pivo.Ušli smo sa zamotuljcima i vrećicama u jedan mračni lokal sa separeima i naručili dva hladna Ožujska. Bilo mije to prvo pivo otkako mije trener Vrhovnik propisao nov, apostolski način života. Strašno mi je prijalo i odmah sam poželio nadoštuklati ga drugim, ali se Magdalena odlučno usprotivila. Opsovao sam neke priručne stvari i rekao da ću nakon četiri tjedna priprema biti zreo, ne za meč, nego za samostan.Desetak minuta kasnije potrpali smo nakupovanu robu u prtljažnik i ustanovili da smo u lokalu zaboravili paket s cipelama. Ja sam tvrdio da to nema veze, ali me ona prisilila da se vratimo. Proklete lak cipele ležale su nedirnute u mračnom separeu.Krenuli smo natrag na Teretni kolodvor. Nebo je bilo oblačno i ponovo se ćutila blizina snijega. Vozio sam brzo, ne obazirući se mnogo na semafore. Neobazrivost i neuvažavanje općih propisa također su bila obilježja kolektivnog karaktera nas periferijskih zmajeva. Na ulazu u kvart zaustavila nas je patrola, koju su činila dva milicionera i kola s radarom. Prvi je podigao palicu sa znakom STOP i prišao mi. Drugi je bio Milorad Opsenica — Sarđnt.— Druže, zašto ti voziš tako brzo? — kazao je milicioner i za-tražio vozačku i saobraćajnu. ■— Zuri ti se nekamo?— Čovjeku se uvijek žuri ako nije jebivjetar i badavdžija — odbrusio sam i odbio mu dati dokumente. — Zaboravio sam ih kod kuće na klaviru — dodah.1O5Goran TribusonOn se nagnuo prema otvorenom prozoru i ugledao moju vozačku na prednjoj polici auta.— A što ti je ovo?— Ništa! Iskaznica pjevačkog društva. Imamo popodne sol-feđo, pa sam je ponio — rekao sam, uzeo vozačku i stavio je u džep.— Ne možeš ti tako sa mnom! Izlazi! — viknuo je i lupnuo palicom po okviru prozora.— Što to radiš? — upitala je Magdalena, sva u strahu.— Pokazujem im koliko ih ljubim — rekao sam tako glasno da je i plavi mogao čuti.— Izlazi! — derao se milicioner.— Kuda na ovu hladnoću? — upitah bezazleno.

— Ako ne izađeš, ja ću ući unutra!— E, to neće baš ići. Ovaj auto je moj stan. A u stan ne možeš bez naloga.Sada je i Sarđnt prišao sasvim blizu.— Što je? — upitao je milicionera, očigledno mlađeg i po stažu, i po godinama.— Ne da mi vozačku, majku mu njegovu — promrmljao je plavi, kipteći od bijesa. — Trebali bismo ga privesti.— Makni se malo, ja ću to srediti — rekao je Sarđnt autoritativnim glasom.Na otvorenom prozoru pojavila se antipatična faca Milorada Opsenice. Imao sam neodoljivu potrebu da zamahnem desnicom i pogodim ga. Ipak sam se savladao. Bili smo stari protivnici i naši su se obračuni, kao u vesternu, događali samo u određenim trenucima, u situaciji kad bi se poklopile sve idealne okolnosti za makljažu.— Što je, Tvrdi? Ne nosiš vozačku uza se? — upitao je i namignuo mi.— Ne! Vjeruj mi.— A što ti je to u džepu? — upitao je. Mora da je vidio kako sam vozačku na brzinu strpao u džep.— Bokser — rekao sam mirno.— Dobro. I to je nešto! Hajde, vozi sad kući, prošao si na ispitu — kazao je, uspravio se i odmakao se od auta.Izvirio sam napolje.106UZVRATNI SUSRET— Dobro, Sarđnt, ja sam možda prošao na ispitu, ali ti još nisi. Preispitat ću ja tebe!' — Mir s tobom, Bruno — reče pomalo naduto. — Nije još vrijeme. Odmori se malo od zatvora, pa tek onda razmišljaj o novom.Nagazio sam na gas i krenuo najvećom mogućom brzinom, nadajući se da će podivljali kotači zasuti Sarđnta. Ali on se već predaleko odmakao. Magdalena je šutjela. Znao sam da joj nije drago što sam takav gadan i nadrkan tip, koji ništa ne zaboravlja i ništa ne oprašta. Ženama su miliji vodozemci, koji obuku odijelo i padaju ničice pred drugovima milicionerima.Kad smo ušli u našu glavnu ulicu, usporio sam i zadržao se na minimalnoj brzini. Kako zbog toga što je bijes popustio, tako i zbog toga što kvrgavi tucanik nije dopuštao iživljavanja. Uopće, uslijed totalne zapuštenosti naših cesta, po Teretnom se kolodvoru moglo voziti polako, ili bez bubrega i ostalih važnih unutarnjih organa.Polako smo prošli pored Cividinijeve kuće.— Terezin stan još uvijek je prazan — kazala je Magdalena i značajno me pogledala.— Znam.— Ona nije imala nikakve rodbine, nikakvih nasljednika. Razmatrali su to pitanje na stambenom i formalno dodijelili stan jednoj obitelji. Ali, onda su se javili i drugi interesenti s jačim vezama, pa treći... Došlo'je do strašne svađe i pokušaja protupravnih useljenja, tako daje cijela stvar stopirana. Mislim da će rješenje donijeti sud, ako se zgrada prije ne sruši sama od sebe. Već tri godine stan je prazan. Vidiš, da li se oženio njome, ostao bi tebi...— Da sam se oženio njome, sada bih bio udovac — dodao sam tiho.Zašutjela je. Povela je jedan od onih razgovora, koji joj se u suštini nisu dopadali, i sada je htjela zbrisati od njega. A onda je meni nešto palo na pamet, nešto veoma važno, čega se, začudo, ranije nisam sjetio.— A što je bilo s njezinim stvarima?— Ništa. Sve je još tamo gore.Sve je još tamo gore, sve je još tamo gore, odzvanjalo mi je glavom. Dakle, tri su godine prošle i svi su zaboravili sve. Jedino u Te-rezinom stanu, koji je već tri godine zaključan i nedirnut, vrijeme je na1O7Goran Tribusonneki način stalo. Tamo je još uvijek 21. studeni 1972. Sada sam bio posve siguran da, kao čovjek koji se ne može osloboditi mučne prošlosti, moram zaviriti u Terezin stan.Rastali smo se desetak minuta kasnije. Ona se morala presvući i otići na posao, a mene je čekalo užasno dirinčenje u boksačkom koncentracionom logoru Obersturmbahnfuhrera Vrhovnika. Futing, preskakanje preko konopca, kruška, feder-bol, sparing, rad s trenerom, šado boks, sklekovi, oblikovne vježbe, krošei, serije direkata, izmicanje i blokada i još milijun drugih sprava za mučenje. »Ako dan prije meča osjetiš da si uništen, samljeven, da ispuštaš dušu«, tumačio je trener Vrhovnik, »tek onda imaš nekakvu šansu!«. Bila je to neka čudna pedagogija, ali kako se nisam razumio u tajne boksačke nauke, morao sam vjerovati prekaljenom liscu.Pred večer sam se otuširao u kupaonici omraženog gazde Pohajde, obukao novo odijelo od prugastog samta i izašao. Pohajda je vidio da sam promijenio kožu i ja sam bio siguran da će mi zbog toga

veoma brzo podići stanarinu.Parkirao sam mercedes ispred Cividinijeve kuće i zazvonio na vratima kućepazitelja Franceka.Izašao je na hodnik, upalio svjetlo i pogledao me kroz svoje debele dioptrije. Debela uvećavajuća stakla napravila su od njegovih očiju dva uskršnja jajeta.— Izvolite — kazao je, ne prepoznavši me.— Ja sam Bruno, Terezin Bruno.— Aha — kazao je, praveći se da me prepoznao. — Ti si onaj oficir. Bruno Teskeredžić?— Ne. Ono je Aco Teskeredžić. Ja sam Bruno Tvrdić. Sjećate se? Terezin dečko.— Pa što tražiš, Aco? — upitao je dobrodušno.Pamtio sam ga kao gluhog i kratkovidnog. Sada sam shvatio da je i senilan.— Htio bih zaviriti u Terezin stan. Obnovio bih neke uspomene. Tri me godine nije bilo ovdje.— A to ne! Pa da se useliš! — odbio me odlučno. — Sud će riješiti tko će dobiti stan. Tek kad mi pokažeš rješenje, ja ću te pustiti. Kako si rekao da se zoveš?IO8UZVRATNI SUSRET— Bruno Tvrdić. Slušajte, gospon Francek. Ne mislim se useliti. Samo bih malo pogledao. Desetak minuta. I to u vašoj prisutnosti.— Ne može! Osim toga, nemam ni ključ!Posegnuo sam u unutarnji džep sakoa, izvadio novčanik i počeo brojiti pare. Nadao sam se da će ih, unatoč debelih naočala, prepoznati. Ima ljudi koji prepoznaju lovu po mirisu, zvuku i tim stvarima.— Sta će ti te karte? — upitao je, buljeći u lovu.Stavih mu pare pod nos. Imao sam u ruci oko dvjesto tisuća, što je bila povelika cijena za desetak minuta prošlosti.— Imate li ili nemate ključ?Francek je konačno ukapirao da mi u ruci nisu igraće karte, nego lijepi i mirisni keš.— Imam — kazao je i za deset sekundi se vratio s ključem u ruci.Krenusmo prema mansardi. Vukao se, uzdisao i šmrcao iza mojih leđa. Bilo mu je teško, ali sam imao dojam da bi se za te pare popeo i na vrh Triglava.Otključao je vrata i pustio me unutra. Ušao sam i upalio svjetlo.Mislio sam da ću se onesvijestiti. Gledao sam ono isto mjesto na kojem sam si prije tri godine definitivno zajebao život. Stanje netko savršeno počistio i uredio, ali su sve stvari bile na svom mjestu. Zrak je bio težak, ustajao, a po svim predmetima mogla se primijetiti trogodišnja naslaga prašine. Iz svakog kutka navirale su uspomene, i to prilično neprijatne. Servis iz koga smo pili kavu, televizor na kome sam pratio utakmice, fotelja u kojoj sam prelistavao novine, dok je ona spremala večeru, kožnati kaput koji je nosila sve do kasne jeseni, svjetiljka na noćnom ormariću, ona ista koju bih uvijek ugasio prije no što bih se uvukao pod pokrivač... Što li zapravo tražim na ovom mjestu, upitah se. Mogu li ovdje, osim uspomena, išta naći?— Požurite, Aco! — rekao je kućepazitelj Francek. — Nije zgodno da susjedi primijete svjetlo.Prišao sam jednoj ladici i otvorio je. Unutra su bile Terezine sitnice, ukosnice, fen, nepotrošeni šamponi, jeftin parfem... Zatvorih je i priđem stolu. Nikako nisam mogao otvoriti ladicu, pa sam morao odustati. Veliki hrastov ormar bio je otključan. U njemu je bila Terezina garderoba. Sasvim dobro sam se sjećao u kojoj prilici je oblačila koju od haljina. •IO9Goran Tribuson— E, tako se nismo dogovorili — zacičao je Francek. — Nema kopanja po stvarima! Imate još dvije minute, a onda van!Promrmljao sam nešto, a zatim prešao u predvorje. Tu se nalazio stalak za kišobrane, frižider koji nije stao u malu čajnu kuhinju i vješalica s ogledalom i ladicom. Na ladici je stajao presavijen primjerak Vjesnika s datumom 20. studeni 1972, a na njemu nešto neobično, nešto što mije skrenulo pažnju.— Idemo, gospon Aco — požurivao me kućepazitelj. Premještao se s noge na nogu i vidjelo se da je jako nestrpljiv.— Idemo — rekao sam, prišao onoj ladici i uzeo u ruku naočale sa smede-žutim plastičnim okvirom. Iste onakve kakve mi je dala Hojsakica. Posve zbunjen stajao sam nasred Terezina predvorja i držao naočale u ruci. Onda sam ih polako odložio na isto mjesto i krenuo van.— 0 ovome nikom ni riječi! — priprijetio mi je kućepazitelj Francek, nakon što je zaključao vrata i spremio ključ u džep.— Razumije se! — odvratio sam, dao mu obećane pare i sjurio se niz stubište.Vani je već bio mrkli mrak i puhao je vjetar koji je po cesti kotrljao različite otpatke. Prišao sam automobilu i počeo tražiti ključ. Nadvožnjakom je projurila teretna kompozicija, koja se sastojala od vagona cisterni.

0 svojoj Terezi želio sam saznati nešto više, ali sam iz dana u dan znao sve manje. Neke čudne stvari bile su u igri. Nekoliko sati prije no što će počiniti onu strašnu stvar, mirno je odnijela naočale na popravak. Bio je to čudan postupak, tim čudniji što je uz one razbijene, posjedovala još jedne, iste takve, rezervne.1 IO16.Nakon kondicionog dijela treninga pokušao sam se razlabaviti i opustiti. Napredovao sam. Izdržljivost i brzina bili su mi sve bolji. Trener Vrhovnik počeo mi je bandažirati ruke. Škiljio je i suzio, jer mu je dim cigarete, koju je neprekidno držao u ustima, išao pravo u oči. Bio je grub, služben i nervozan. Prema boksaču koga je pripremao za meč obično je izbjegavao svaku familijarnost. Tvrdio je da boksač, kad uđe u ring, mora osjetiti najdublju osamljenost. I tek kad shvati da je ring u koji je ušao njegov jedini svijet, i da je u tom svijetu sam, može preuzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke i pobijediti.— Najjebenija stvar u tvom životu je ta što je Monk prokleti ljevak, i to dobar ljevak — govorio je, navlačeći mi rukavice. — Kopila-di iz Željezničara već dvadeset godina objašnjavam kako se bori protiv kontraša^, ali me nitko nikada ne sluša, uključujući i tebe. Osnovno je da si u tu svoju tikvu usadiš to da se neprekidno moraš kretati ulijevo od protivnika. Ako te pokuša udariti desnim direktom, što inače jako voli, ti moraš... No, što moraš?Znao sam to napamet. Čitav život tumači mi kako se boriti protiv ljevaka, kao da nitko pod kapom nebeskom ne udara desnom.— Korak ulijevo, pa naprijed, i onda lijevi direkt preko njegove desne ruke.Nešto je mrzovoljno promrmljao, a zatim pozvao Tantala, koji se preko volje dovukao do ringa.— Tantal, ti si ljevak i ti ćeš sada glumiti Monka.— Čekajte, gazda, ako već mora glumiti, zašto ne bi glumio Claya?1 1 IGoran TribusonTantal mije dobacio pogled pun mržnje, podvukao se pod konopce i ušao u ring.— Tantal, ti ćeš napadati i izmjenjivati krošeje u glavu i tijelo. A ti, Tvrdi, ti ćeš se braniti. Ali pravilno, po šablonama. Hajde!Vrhovnikova zamisao bila je posve kriva. Greška se nije nalazila u izboru taktike, nego u izboru partnera. Izmijenili smo nekoliko planskih udaraca, poštujući trenerov zadatak, a onda se potukli svim raspoloživim sredstvima, tako da su nas četvorica morala rastavljati.— Idiote, sva moguća sredstva ću upotrijebiti da te maknem iz kluba! — vikao je Tantal.Pokušao sam se oteti i raspaliti ga po njušci. Mislim da je bio jedini ljevak na svijetu, koji mi je u potpunosti odgovarao.— Mulci prokleti! — urlao je Vrhovnik. — Obojicu ću vas najuriti iz kluba! Obojicu! Ovo nije krčma da se makljate kako stignete, nego sportski klub! Kad završi Otvoreno prvenstvo obojica idete na disciplinski!Izvadio je novu cigaretu i zapalio je na opušak stare. Zatim mi je promijenio sparing partnera i odgegao se do boksača koji su nabijali po feder-bolu. Odboksao sam šest rundi s tri različita partnera, da bih na koncu dobio voljno.Nakon treninga pozvao sam Štrigu u auto. Bilo je veoma hladno. Upalio sam motor i uključio grijanje. Sjedili smo skvrčeni, podignutih ovratnika, i čekali da topli zrak prodre u kola.— Nije se šalio — zamišljenim će glasom moj klupski prijatelj. — Dok si ti bio u zatvoru, osnovali su omladinsku organizaciju u klubu. Kao njen predsjednik, Tantal će sigurno započeti akciju protiv tebe. Donijet će zaključak da si nepoželjan i servirati to općini, komitetu i svim drugim strukturama, kojih se budu sjetili. To je jednostavan i efikasan način da se riješe crne ovce. A onda će netko odozgo zagrmjeti na nekom sastanku i kazati kako to da se naši pošteni omladinci ne mogu osloboditi jednog negativnog elementa.— Misliš da će moći samo tako otjerati čovjeka, ni krivog ni dužnog?Nasmijao se.— Nego šta! Pa gdje ti živiš! Omladinski aktiv osnovali su samo radi toga da bi lakše manipulirali klubom. Bilo bi jako nezgodno da netko odozgo vikne: »Hej, pa što vi to radite tamo u Željezničaru!«1 12UZVRATNI SUSRETSada lijepo pozovu predsjednika omladinske organizacije i kažu mu: »Drugovi, dajte vi tamo pokrenite tu i tu stvar!«— U zatvoru je sve to mnogo finije. Zna se tko je tko. Vlast je ona koja te šutira nogom u dupe, a raja smo mi koji trpimo. Oni su složni i čvrsti, a mi tvrdoglavi i nepotkupljivi.Sada je u kolima već bilo mnogo toplije. Raskopčali smo kapute i opustili se u udobnim sjedištima.— Sve je to strašno licemjerno. Pretpostavimo da se Tantal s onima odozgo dogovori da te se po

hitnom postupku iznogira. Jasno, glavonje će kazati: »Tog bivšeg robijaša ne trebamo, ali nemojte da mi to sami raščišćavamo. Pokrenite akciju u omladinskoj organizaciji, a mi ćemo vas podržati!« No, ako bude tako, Tantal će sazvati sastanak, iznijeti prijedlog i svi će dignuti ruke, premda mnogi misle suprotno. Vidiš, ti i ja smo najbolji prijatelji, a svejedno ću i ja, na neki način, biti taj koji će ti dati nogu.— Ali, tvoj glas neće značiti ništa. Glasaš li protiv, svejedno će me iznogirati.— Ničiji glas ne znači ništa, a ipak znači sve! Razmišljao sam da li je u pravu. Oduvijek je bio pesimist, zarazliku od mene. Unatoč tome, meni bi se stvari obično okrenule na zlo, a njemu na dobro.Pa ipak, u nečem je bio u pravu. Vlast je već opasno pokucala na vrata našeg kluba. Nekada je bilo važno da dobro boksaš, a sada su te gnjavili i s kojekakvim moralno-političkim izmišljotinama.— Rekao mi je Vrhovnik — prisjetih se — da ti izbijem dijetu iz glave. KSže da ćeš si upropastiti zdravlje.— Ali, moram skinuti kile — branio se. — Za polutešku sam pretežak i trom. Znaš da mi je skidanje težine oduvijek išlo strašno teško. Odahnuo sam kad si otišao i ostavio mi slobodnu tešku kategoriju...— Dakle, što se tebe tiče, bilo bi bolje da se nisam ni vraćao.— Ne kenjaj! — odbrusio je. — Još tjedan dana i s kilažom ću biti kako treba.— Hoćemo li sad kod tate Žganjera na pivo?— Ali, ti ne smiješ piti. Čuo sam da ti je Vrhovnik propisao jako strog režim. Sigurno ima velike planove s tobom.— Zajebi režim! Hoćemo li na pivo?I 13Goran TribusonZašutio je kao da duboko razmišlja. Gotovo da me nije primjećivao. U takva stanja znao je često upadati. Kod boksača nikada ne znaš je li to stvar karaktera, ili posljedica kojeg od onih silnih udaraca što su ti dobro prodrmali glavu.— Radije ne bih — kazao je tiho.— Zašto?Oklijevao je s odgovorom.— Znaš, nisam ti to prošli put htio kazati, ali ja baš ne volim Žganjerove. Tamo se nelagodno osjećam.— Zašto? Pa stari je lud za nama boksačima. Dolazi nam na sve mečeve i izdašno potpomaže klub.— Znam da si ti jako dobar sa Žganjerom, ali meni se oni uopće ne sviđaju. Bave se čudnim poslovima.Nasmijah se.— Otkada ih znam bave se čudnim poslovima. A tko se na Teretnom kolodvoru ne bavi čudnim poslovima? Kod nas je to oduvijek bio znak spretnosti i snalažljivosti.Striga je bio uporan.— Pričalo se da se bavi organiziranim otkupom stvari pokradenih po skladištima. Puknuo je i velik skandal oko toga, ali se njemu" ništa nije moglo dokazati. Kako je uopće zaradio pare za gostionicu? I tu mora da se krije kojekakvo prljavo rublje. Zatim, navodno da se obojica bave trgovinom, odnosno preprodajom deviza...— Kakvih deviza?— Ne znam. Valjda marke, dolari...— Dobro, Striga — rekoh. — Pa nismo valjda takvi čistunci da bi nas sve to moglo odbiti od jedne hladne Ožujske!— Može! Ali ne kod Žganjerovih! Idemo kod mene! Slegnuo sam ramenima, pritisnuo kvačilo i ubacio u prvu. Lagano smo krenuli prema drndavom tucaniku glavne ulice.— Moram ti'nešto priznati — rekoh trenutak kasnije. — Ni meni se ne sviđa Štefi Žganjer. Ako se bave mutnim poslovima, devizama i takvim stvarima, prije bih rekao da je to Štefijevo maslo. Stari je inače dobričina, čovjek sasvim u redu.— Možda — promrmljao je, namršten i nezadovoljan. Valjda je takav zbog upornog gladovanja, pomislih. Gladovanje je gadna stvar, pogotovo za boksače.1 1417.Budilica je zazvonila u četiri. Moja rana buđenja izluđivala su gazda Pohajdu. Umio sam se hladnom vodom, a onda iz prozora izvadio litru mlijeka. Popio sam naiskap to mlijeko, a zatim progutao četiri sirova jaja. Bio je to zdrav doručak, ali kao svi zdravi obroci — nevjerojatno bljutav. Uskočio sam u trenirku, navukao tenisice, a na glavu stavio vunenu kapicu. Napravio sam dvadeset čučnjeva i dvadeset sklekova, a onda izašao.Trčao sam lagano glavnom ulicom. Teretni kolodvor utonuo je u noć i maglu. U ovo doba uglavnom nema vlakova, tako da je čitav kvart odisao čudnom i neprimjerenom tišinom. Na kraju ulice nazirao se

crni nadvožnjak sa svoja dva velika luka. Ispod njih kao da je tekla čudno rasvijetljena rijeka raspršene magle. Skrenuo sam ulijevo i počeo trčati po Bagremovoj stazi. Iznad mene tiho su zviždali telegrafski stupovi. Plotovi s lijeve strane podsjećali su na polomljene zube, a mirni vagoni, gore na nasipu, obavijeni maglom, djelovali su poput davnih bedema i utvrda. Put kojim sam trčao vodio je prema velikom skladištu, od koga je ostala samo mrkla, nejasna sjenka, čas veća, čas manja. Pretrčao sam na stazu koja je vodila prema Šljunčari. Kad sam već bio nadomak zaleđene vode, sveopću tišinu iznenada je narušio noćni vlak, negdje tamo kod južnih skladišta. Njegovo kloparanje zasijecalo mi se u glavu, tako da sam u jednom trenu morao začepiti uši. Iznad zaleđene površine jezera prevukla se koprenasta magla nalik dimu cigarete. Optrčao sam već više od dva kilometra i još sam uvijek bio svjež i odmoran. Učini mi se da je jako dobro što sam ostavio cigarete i pivo. Što se pak tucanja tiče, odgovor je bio mnogo složeniji. No, kad počneš misliti o tucanju, najbolje je ubrzati ritam. Otšprintao sam dvjesto metara, a zatim ponovo usporio. Imao sam već tri kilometra u nogama. Trebalo je prištedjeti snagu za preostalih pet.I 15Goran TribusonOko pola šest sam se vratio i pošao u kupaonicu, kako bih sa sebe isprao znoj i umor. Kupaonica je bila zaključana.— Misliš li ti da ćeš me svako jutro buditi u četiri! — vikao je gazda Pohajda kroz otškrinuta vrata spavaće sobe. — To se više ne može izdržati! Budilica ronda u četiri! Kad ponovno zaspim, budiš me lupajući po kupaonici! Nema više kupanja i ranog dizanja!Pritisnuo sam kvaku, nadajući se da će stara brava popustiti.— Provališ li u kupaonicu, pozvat ću miliciju! — derao se. Pustio sam kvaku i otišao u svoju sobu. Upalio sam svjetlo ina podu spazio svoju budilicu. Izgledala je jadno. Poklopac je bio odvaljen, a kotačići, polugice i federi razasuti svud naokolo. Stari živac mora da ju je razbio, tresnuvši je o pod.Izašao sam na hodnik i pokucao na njegova vrata.— Što opet hoćeš?— Gazda, što se dogodilo s mojom budilicom?— Pala je na pod malo većom brzinom.Ponovo sam pokucao, ali se iznutra začulo glasno hrkanje. Bilo je to prenavljanje. Pravio se da spava, a zapravo je uživao zbog onog što je učinio s budilicom.Jebi ga, što sam mogao uraditi! Prišao sam njegovom frižideru, otvorio vrata i jednim ih trzajem odvalio. Zatim sam uzeo ta bijela metalna vrata i bacio ih na dvorište. Vratio sam se u predvorje, osvijetljeno ugodnim, diskretnim svjetlom lampice iz frižidera. Potom sam provalio u kupaonicu i otuširao se toplom vodom. Mora da je primijetio moju razbijačku akciju, ali nije imao hrabrosti da prosvjeduje. Radije se zaključao u sobu, čekajući da se oluja stiša.Pokupio sam sve svoje stvari i strpao ih u prtljažnik merce-desa. Obukao sam odijelo, koje mi je prije nekoliko dana odabrala Magdalena i izašao. Morao sam obaviti veoma određen i škakljiv posao. Računao sam da će mi odijelo dati stanovitu sigurnost i ozbiljnost.Pred Cividinijevom kućom našao sam se oko pola sedam. Posvuda je bio mrak, ali su na Hojsakičinim prozorima gorjela svjetla. Znao sam da radi od pola osam, te da je krajnje vrijeme da je uhitim i natjeram da propjeva.— Sto opet hoćete? — rekla je, izašavši na hodnik. — Dala sam vam one naočale, a vi ste mi obećali da ćete me pustiti na miru.Njen ton nije mi garantirao nikakav uspjeh. Znao sam da moram biti prokleto lukav i diplomatičan, želim li od nje išta saznati. Tad1 16UZVRATNI SUSRETmi je pala na pamet spasonosna misao da je novac najbolji diplomatski instrument.' — Zanimaju me samo neke sitnice, koje su se dogodile onog dana kad se Tereza ubila — kazao sam i izvadio iz džepa četiri novčanice od pedeset tisuća.Pogledala je pare i sitne su joj očice radosno zaigrale.— Tko bi se sjećao nečeg što se dogodilo prije tri godine — uzdahnula je i nesvjesno posegnula za parama.Povukoh ruku.— Jasno, teško se sjetiti stvari koje su se dogodile tako davno. Ali, to je bio dan kada se jedan od vaših sustanara ubio... Takvi se dani ipak pamte, zar ne?Izvadio sam iz džepa još dvije zelene novčanice. Pod dojmom mojih diplomatskih argumenata, Hojsakica je postala življa, razgovor-ljivija.— Pa dobro — rekla je — ovisi što vas zanima.

— Nekoliko me stvari zanima — otpovrnuo sam. — Možete mi ih otpjevati za petnaest minuta, ili pola sata najviše. Zaraditi tristo hiljadarki u tako kratkom roku nije mala stvar.— Tristo hiljada! — zinula je od iznenađenja. — Uđite odmah unutra!Ušli- smo u malu, skromnu kuhinju i sjeli za stol. Pogledao sam oko sebe. Ormar s posuđem imao je zaobljenu staklenu vitrinu. Takve su ormare radili još prije rata. Pored ormara nalazila se plinska peć s bocom butana. U slivniku je bila naslagana hrpa opranog posuđa.— Obavimo to brzo, u sedam i dvadeset doći će mi majka. Ona čuva djecu dok radim. Ne bih htjela da vas zatekne ovdje. Mogla bi svašta pomisliti.Debela, razlivena Hojsakica, s kvrgavim laktovima i rijetkom pepeljastom kosom, imala je tri vanbračna djeteta s tri različita muškarca. Nikako mi nije bilo jasno što bi to mogla pomisliti njena majka da me zatekne ovdje.— Jako mi je važno da dobro razmislite i kažete mi da li ste onog dana kad se ubila Tereza primijetili nešto neobično.— Kako to mislite neobično? — upitala je, ne shvaćajući moje pitanje. „1 17 Takve stvan ob.cnoner a Vrhovnika.UZVRATNI SUSRET— Mislite da je izašla zbog dječaka? Da joj je on donio poruku i da je zbog toga izašla?— Ne znam — reče premišljajući. — Ali, tako je izgledalo.— A da li ste čuli kada se vratila?— Ne! — rekla je odlučno. — Veoma brzo otišla sam spavati.Pokušao sam rekapitulirati sve što je rekla. Upravo sam doznao činjenicu, koja nosi nove komplikacije. Tog dana Tereza nije otišla samo optičaru, nego još nekamo. I to zbog nečijeg poziva.— Pazite! Navodno da se Tereza ubila između deset i jedanaest uvečer. Valjda ste čuli nešto. Pad s mansarde mora da je dosta bučan.Iznenada mi se smučilo. Na tren sam jasno vidio Terezu kako, uz snažan prasak, pada na hrpu kockastog kamena i ostaje ležati, nepokretna, polomljenih udova.— Ništa nisam čula. Tog dana najmanje dijete strašno su gnjavile kolike. Mali se previjao i plakao cijelo popodne. Curica je imala šarlah, a onaj treći jak proljev, tako da sam ga morala pet-šet puta prati i presvlačiti. U takvoj situaciji ne znate gdje vam je glava i ništa ne primjećujete. Poslije devet djeca su se primirila i ja sam mrtva umorna zaspala. Sjećam se još da je poslije pola noći mali zaplakao. Ustala sam i odnijela mu bočicu s čajem. Kad se umirio otišla sam malo provjetriti stan. Otvorila sam prozor i primijetila da sam u toj ludnici sasvim zaboravila na rublje koje sam izvjesila još prije podne. Pokupila sam ga i unijela unutra, a onda otišla spavati.— Čekajte! — padne mi nešto na pamet. — Kažete da je to bilo poslfje pola noći. Tereza je već morala ležati dolje ispod prozora.— Ništa nisam primijetila. Bio je mrkli mrak, bila je magla, a ja nisam ni gledala dolje. Da, ona je već zacijelo ležala mrtva, ali ja to nisam mogla vidjeti. Ah, sjećam se daje vjetar lagano kloparao njenim otvorenim prozorom.— Imala je otvorene prozore?— Pa da! Ako je u to vrijeme već skočila, posve je normalno da su prozori bili otvoreni.— Da, da... — rekoh zamišljeno.— Ja bih vas sada zamolila da odete. Sve sam vam kazala, ništa više ne znam. Majka samo što nije stigla... Ali, prije nego odete... ostavit ćete mi tih tristo hiljada?I 19Goran Tribuson— Jasno, jasno — promrmljao sam i stavio pare na stol, prekriven izguljenim ultrapasom. Pretpostavljao sam da je kazala sve i da je to uradila samo stoga što joj je svaki dinar bio važan. Biti samohrana majka s tri djeteta na Teretnom kolodvoru bila je sudbina tek nešto bolja od, recimo, bacanja pod vlak.— Je li vam milicija dolazila nakon Terezine smrti?— Da — rekla je smrknuta lica.— Ništa im niste kazali?— Ništa. Rekla sam da ništa ne znam. Slušajte, ja sam s troje djece imala toliko posla i briga da im jednostavno nisam mogla ništa kazati. Jer, da sam im kazala, dolazili bi ovdje sto puta i isto toliko puta zvali me tamo u stanicu. Oni su jako neugodni i dosadni u tim svojim istragama. Stalno vas nešto zapitkuju i stalno vas sumnjiče. A i što da sam im rekla! Ženska se ubila i kvit posla! Čemu gnjaviti i ispitivati pošten svijet?— A naočale? Ni to im niste spomenuli?

— Naočale sam dobila tri tjedna nakon Terezine smrti. Tada milicija više nije navraćala ovamo.Ustao sam i krenuo van. Našao sam se u predvorju i pogledao u pravcu poluotvorenih vrata sobe, iza kojih su virile tri glavice i radoznalo me promatrale.— Vi nećete kazati miliciji... — rekla je sa strahom u glasu, a kad sam potvrdio, odahnula je i zatvorila vrata.Izašao sam na čistinu ispred kuće, udaljio se tridesetak metara, a onda se okrenuo. Prokleta Cividinijeva kuća stajala je ispred mene poput bedema koji nikad neću preći. Pod prozorom Hojsakičina stana sušilo se rublje, obješeno o guste konopce razapeto o dvije metalne šipke, duge gotovo metar i po. Te noći, dakle, rublje je bilo izv-ješeno do poslije ponoći. Tereza se ubila između deset i jedanaest uvečer. Pokušao sam je zamisliti kako, uplašena i neodlučna, stoji gore na rubu svog prozora. Zatim se otiskuje i pada. I onda, par metara niže, zapliće se o užad i mokro rublje, koje je izvjesila njena susjeda Hojsakica. Ali, Hojsakica je nakon ponoći, kako kaže, sasvim normalno pokupila rublje i unijela ga unutra.Osjetih kako mi leđima klizi nešto hladno i kako mi se koža ježi. Jedno me saznanje prasnulo posred čela. Sve je govorilo da Tereza između deset i jedanaest uopće nije mogla skočiti sa svog prozora. Isto120UZVRATNI SUSRETtako, nitko je nije mogao ni gurnuti. Jer, u oba slučaja, Hojsakica ne bi mogla pokupiti rublje, već bi ga morala tražiti po dvorištu.■ A ipak, kako kaže liječnički izvještaj, umrla je između deset i jedanaest. Kako i gdje? I kako se ujutro našla pet katova niže otvorenog prozora svoje mansarde?Sjeo sam u kola i krenuo. Vozio sam posve neoprezno i dekon-centrirano. Za dlaku sam izbjegao kante za smeće, naslagane ispred Mignona. Mislim da sam čak pogazio jednu crnu mačketinu, ali to mi uopće nije bilo žao. Zakočio sam pred Magdaleninim stanom i ugledao njene osvijetljene prozore. Zatrubio sam nekoliko puta. Otvorila je prozor i upitala me kog vraga toliko trubim.— Preselio bih kod tebe? — kazao sam bez okolišanja. — Mogu li?Šutjela je nekoliko časaka i ja sam već požalio što sam joj to predložio. A onda se nasmijala i rekla:— Konačno nešto pametno i iz tvojih usta!12118. rundi. . ^ __ Nedostaje ^mda ću pola sata

, __progundao je^ dasaka u glavi. v znam sta cigareta. --Vayd ^UZVRATNI SUSRETI— Ne znam što bi bilo najbolje za tvoju formu, ali mislim da bi za tebe sama najbolje bilo da odustaneš i vratiš se skitaranju po Te-retnomkolodvoru.Pljunuo sam na pod i nastavio vježbati sve moguće ulaske u borbu izbliza, osjećajući se više kao glumac i baletan, nego kao pravi boksač.Nakon treninga sam se oprao, obukao i pričekao u kolima trenera Vrhovnika, koji je svaki čas trebao naići. Bio sam svjestan da moje pripreme ulaze u najozbiljniju, odlučujuću fazu i zbog toga sam morao razgovarati sa starim.Vidio sam ga kako polako izlazi iz Odeona i ide prema raskršću. Viknuo sam za njim i pozvao ga da uđe u kola. Osvrnuo se, došao do mercedesa i bez riječi ušao unutra. Vani je prsio snijeg, koji me nije ni najmanje obradovao. Dva puta dnevno sam trčao, uglavnom oko Sljunčare i po pustijim ulicama našeg predgrađa. Obilniji snijeg mogao mije otežati svakodnevne treninge, ili čak potpuno osujetiti.— Kako ću trčati, ako napada? — upitao sam.— Ne znam — kazao je zamišljeno. — Možda ne trebaš ni trčati.Nisam znao što bi mu to trebalo značiti. Natjeravao me i dri-lao poput kakvog komandosa, a sad se najednom ponaša kao da od svega diže ruke.— Ponekad se zamislim nad smislom svega toga. Vidiš, 1939. bio sam na reprezentativnim pripremama u Novom Sadu. Rintali smo kao kolonijalno roblje, gubili dušu u dvorani. Na treninge je počeo dolaziti bivšf novosadski reprezentativac Lajos Nagy. Sjećaš se Nagya?— 1939. se još nisam ni rodio.— Mogao si čitati o njemu.

Nikad nisam ništa pročitao o Lajosu Nagyu. Vrhovniku to nisam smio priznati. On bi pošizio kad bi vidio da boksači ne poznaju povijest boksa.— Te godine Nagy je već imao preko četrdeset. Bio je ćelav, pustio je trbuščić i već šest godina nije ni boksao, ni trenirao. Bio je spor, nespretan i bez ikakve kondicije. Tri ili četiri godine bio je u braku s mladom Mađaricom, oko koje su boksači jurili kao sumanuti. Državni reprezentativac Katalinski uspio je obrnuti Mađaricu, ali je Nagy to doznao. Jedne večeri došao je na naš trening sa sportskom tor-123Goran Tribusonbom o ramenu. Katalinski je baš sparingovao s nekim teškašem iz Beograda. Nagy je spustio torbu pored ringa, mirno se skinuo, obukao te-nisice, zabandažirao ruke i navukao rukavice. Svi su gledali u njega, ne shvaćajući što se to događa, »Lajos, što to radiš?«, upitao gaje repre-zentativac Katalinski. Nagy se popeo na ring i kazao: »Katalinski, sad ću ti razbiti pičku!« Trener i nekoliko boksača skočilo je u namjeri da interveniraju i spase Nagya groznih batina, ali je bilo prekasno. Uvrijeđeni muž već je drmnuo ženinog ljubavnika u pleksus.— I što se dogodilo?Vrhovnik je izvukao izgužvani smotak drave i zapalio. Zatim je krenuo rukom kao da će i mene ponuditi, ali se izgleda sjetio da mi je pušenje najstrože zabranio. Spremio je stoga cigarete i nastavio.— Gledao sam do tada bar trideset mečeva Lajosa Nagya, ali ovaj je bio daleko najbolji. Oblijetao je oko Katalinskog, brzo mijenjajući smjerove i kljucajući ga točnim direktima. Nakon nekoliko direka-ta ulijetao bi mu u gard i serijama kratkih udaraca naprosto mu rasturao unutarnje organe. Bio je to pravi, iskonski boks, bez sudaca, se-kundanata, gonga. Njihov sukob sastojao se od jedne jedine runde duge osam minuta. Nitko nije imao petlje da uleti među njih i razdvoji ih. Svi su zapravo uživali u perfektnom boksu. Onda je Nagy krenuo u-završnu akciju. S dva krošea uzdrmao je Katalinskog, a onda mu uputio takvu seriju udaraca, da ovaj nije imao vremena pasti. Kada se odmakao, svi smo vidjeli da Katalinski stoji, ali da ne zna za sebe. Bio je to pravi nokaut na nogama. Nagy je mirno izašao iz ringa, skinuo rukavice, odbandažirao ruke, presvukao se, nabacio torbu na rame i izašao iz dvorane. Nikad više nije došao gledati naše treninge.Upalio sam motor i krenuo prema glavnoj. Želio sam starog odvesti kući. Sva ona pitanja, koja sam mu namjeravao postaviti, učinila su mi se suvišnima.— Pričao sam ti to zbog toga što mi se u jednom trenu učinilo daje sav ovaj naš napor možda jalov. Možda stvar nije u treningu, kondiciji, pripremama... možda je sve tu unutra...Ispružio je pri tom kažiprst i tucnuo se po čelu.— Možda je pobjeda tu u glavi, u motivu. Imaš li pravi motiv s kojim ćeš izići pred Monka?Zamislio sam se. Sto bi zapravo trebalo biti moj motiv, motiv koji me tjera da se potučem s boksačem iz Centra? Monk mi ništa nije124UZVRATNI SUSRETskrivio. Ali, imao sam mnogo razloga zbog kojih sam nekom želio razbiti njušku.— I pazi, nemoj se prevariti! Motiv nije ono što te nadahnjuje, nego ono što te muči — kazao je trener.— Muči me mali milijun stvari.— A najviše?— A najviše to što se dogodilo s Terezom.— Tereza. To je ona tvoja bivša? — kazao je odsutnim glasom. — Zašto te to muči?— Mnogo je toga ostalo nejasno.Vrhovnik se zamislio, a onda odlučno odmahnuo rukom.— Nije to nikakav motiv! Motivi su uvijek jasni i definirani. Zaboravi to sranje!Namrštio sam se. Nisam volio što na takav način govori o Terezi... Ali, znao sam da me ne želi povrijediti i da govori grubo samo stoga što je to njegov stil. Nekoć je bio fajter, i fajtersku narav zadržao je u ophođenju s ljudima.Zaustavio sam kola pred kućom u kojoj je podstanarčio.— Izgubio sam onaj stan — proturi nakon kraće šutnje. — Sad možeš i izgubiti od Monka.— Ali, gazda, kazali ste da u slučaju pobjede možete računati...— Ne mogu! Radio Tantal je bio brz i efikasan. To je bio njegov prvi korak, sad će uslijediti i drugi... I svi će biti savršeno zakoniti i proceduralno čisti. Na taj način oni žele pokazati koliko su moćni. Tvrdi, ja imam šezdeset pet godina i nikada u životu nisam se prodavao. Možda je bolje što je ovako završilo, što nisam uzeo njihov prljavi stan.Htio sam nešto kazati, ali je on brzo ustao i bez riječi izašao iz auta. Nikad ništa nije dobio od jebenog kluba, a sada su mu i obećali stan dignuti pred nosom. Jedino što još može očekivati, pomislih, jest to da ga, kad umre, sahrane o klupskom trošku. Ali, iz perspektive mrtvaca, sasvim je svejedno o čijem ćeš trošku biti sahranjen.

Odvezao sam se do Magdalene, čiji je stan bio moj novi dom. Legao sam na trosjed i zamislio se, ne pokazujući ni najmanji interes za bilo kakav razgovor. Kao i sve brižne ženske, Magdalena me pokušavala izvući iz takvog stanja i nekako me oraspoložiti. Kao i svim125Goran Tribusonzamišljenim muškarcima, njena su mi nastojanja išla na živce. Eto, tako je planula naša prva svađa. Ona mije predbacila da sam zamišljen i odsutan zbog toga što još uvijek volim Terezu, a ja sam otpovrnuo da me može imati samo ovakvog kakav jesam. U protivnom, mogu joj platiti stanarinu. Opsovala je i razbila jedan tanjur, a ja sam zalupio vratima i otišao u Calypso.Nakon kraće svađe natjerao sam tatu Žganjera da mi da, prvo jedno, a potom i drugo pivo. Tumačio sam mu nešto o tome kako za taj jebeni meč nisu važni ni kondicija, ni tehnika, nego ono što se zove motiv. Pogledao me nepovjerljivo, a onda mi dao i treće pivo. Uz svako pivo popušio sam po jedan marlboro, što je značilo da sam, po računici trenera Vrhovnika, upropastio devet dana priprema. Tri piva su mi blago udarila u glavu, pa sam poželio upropastiti još sedam dana. Jasno, pomoću jebanja!— Imam jedan poslić za tebe. Ako hoćeš? — kazao je tata Žganjer. Mislim da me tim prijedlogom želio odvući od pića i moje misli angažirati za neku ozbiljniju stvar.— Kakav poslić?— Trebao bi svojim mercedesom odvesti na otpad oko sto kila bakra...— Otkuda vam bakar? I zašto na otpad? — začudio sam se, li-skajući ostatke trećeg piva.— Dat ću ti ime čovjeka kome ćeš se javiti. Ali ne u radno vrijeme, nego, recimo, pola sata kasnije.Stari je negdje zarobio skupi metal i sad ga treba doturiti vezi s otpada. Odmah sam zaključio da to nije posao za mene i zato sam odbio.— Kako hoćeš — zacrvenio se on. Nije mu bilo drago što sam ga odbio.— Drugi put, tata Žganjer — umirivao sam ga. — Ne znam kuda ću od silnog treninga.Zatim sam otišao do Fabolous Amazona Ridersa i ubacio novčić. Nalaktio sam se na fliper i pratio čudan i zamršen put sjajne kuglice. Činilo mi se da tasteri, koji otkucavaju poene, zvrckaju u mojoj glavi. U životu, koji sam si nakon zatvora namjeravao srediti, polako sam gubio sve oslonce i tonuo ka onoj najnižoj razini, gdje volja i razum više nemaju nikakva značaja. Bjesnio sam na Sarđnta, proganjao Ste-126UZVRATNI SUSRETfija, sumnjao na doktora Švabiča i pri tom zaboravljao starog, epilep-tičnog papa Rotšilda. On je umro od infarkta dvadesetak dana prije Tereze i u tom pogledu ni na koji način nije mogao direktno kumovati njenoj smrti. Ipak, Tereza je toliko vremena potratila brinući se za njega. Ponekad mi se znalo učiniti da je sa starim luđakom bila više nego sa mnom. A nikada nije izvukla ni dinar naknade!Kuglica mi je iscurila prije no što sam uspio napraviti tri tisuće poena. Opsovao sam, a onda se ponovo vratio epileptičnom starcu. Jasno sam ga vidio kako stoji pred Splendidom i viče: »Dat ću pre-ravnati Bagremovu stazu i podići si četrnaest metara visok spomenik. Sav od mramora!«Prekinuo sam s fliperom i izašao. Žganjer je vikao za mnom, čudeći se što tako brzo odlazim. Ne osvrćući se, ušao sam u kola i prihvatio upravljač, pitajući se kamo sad. I onda sam prokleo sama sebe. Od tog jebenog upravljača dobio sam žuljeve, a od sica,zadebljanja na dupetu. Posve sam se odvikao od pješačenja. Ako se izuzmu dva naporna futinga, sve ostalo vrijeme provodio sam u kolima.Osjetih snažnu želju da se vratim svojoj novoj postzatvorskoj mački i skrasim se tamo bar za tren. Automobilski lim počeo mi je ići na živce; čeznuo sam za pravim kućnim zidovima. Pritisnuo sam gas i krenuo Magdaleni, uvjeravajući se da mi je tamo dom. Uključio sam brisače, jer je snijeg padao sve žešće.Magdalena me dočekala na vratima i odmah mi sve oprostila. Ušli smo u toplu sobu i zagrlili se. Onako zagrljeni, ispred prozora, kojim su promicale krupne pahulje i plave sjene, mora da smo izgledali kao idilična slika s goblena. Te smo noći prevarili mog jadnog trenera Vrhovnika i počinili grijeh vrijedan sedam dana mojih mukotrpnih priprema.Oko ponoći, ona je prišla prozoru i otvorila ga. Htjela je prov-jetriti sobu. Vani je puhao slab vjetar i vanjska su se okna lagano njihala. Situacija mi je bila odnekud poznata. Čas kasnije već sam bio u prošlosti, u vremenu otprije tri godine.127Upola devet ujutro, nakon što sam otrčao svojih osam kilometara, sjedio sam u Karlovom dnevnom boravku. Ta soba bila mu je za pet, baš onako za pokazivanje... Imitacija starinskog stilskog namještaja, trosjed s drvenim ručkama u obliku lavljih pandži, naslonjači presvučeni svjetlucavim baršunom, tepih u koji ti noga propada do gležnja i sve takve stvari. Po zidovima su bile okačene reprodukcije slavnih slikara, uramljene u komplicirane zlatne okvire, a o stropu je visio luster sa stotinama staklenih kuglica razne veličine.

— Karlo — kazao sam, ne skidajući pogled s lustera — da nam je takav luster bio kad smo bili klinci!— Zašto? — začudio se.— Za špekulanje! Sjećaš li se kako smo se špekulali? A staklene špekule bile su tako rijetke.Nasmijao se mojoj djetinjariji, ustao i otvorio vrata. U sobu je ušla Lela, gurajući kromirana kolica, koja su imala dvije staklene površine. Na gornjoj je bila džezva, šalice za kavu, boca rakije i nekoliko čaša.Kad sam spazio ta kolica, zviznuo sam u znak divljenja. Istina je da je Lela sve te stvari mogla donijeti na pladnju, ali kolica su kolica! Karlova kuća bila je puna različitih znakova visokog standarda i meni je to bilo drago. Veseli te kad vidiš kako ti se najbolji prijatelj penje stepenicama društvenog uspjeha, pogotovo kad se to događa u četvrti, koju si držao predodređenom samo za poraze.Lela nam je nasula kavu, a onda izašla.— Hajde da popijemo kavu. U pola deset imam važnu raspravu. Moram biti točan.128UZVRATNI SUSRET— Jasno, jasno... Svratio sam samo tako, nakon trčanja. Nisam se namjeravao zadržavati. Možemo zajedno na sud, i ja imam nekakvog posla.Upitno me pogledao.— Ništa važno — odmahnuo sam rukom.Popili smo šutke kavu, a onda je on izašao da se obuče. Ostao sam sam, ponovo se diveći njegovom savršenom dnevnom boravku. Znao sam da nikad neću imati takav dnevni boravak, kao ni jednu drugu jebenu stvar važnu za društveni prestiž. Osim mercedesa, jasno; mercedesa koji mi je već počeo blago ići na živce.Karlo se vratio u savršenom tamnoplavom odijelu. Onaj koji bi ga vidio u tom odijelu nikad ne bi mogao pogoditi daje rođen i da živi na Teretnom kolodvoru. Ustao sam i s lakim stidom pogledao svoju iznošenu trenirku. Možda bih mogao skočiti do kuće i obući ono smeđe odijelo na koje me nagovorila Magdalena, pomislio sam, ali sam čas kasnije odustao. Posao i osoba, koju sam namjeravao posjetiti, nisu mi nalagali nikakve posebne konfekcijske pripreme.— Hoćeš li rakiju? — upitao me Karlo, nalijevajući si dva prsta prozirne šljivovice.— Ne dozvoljava mi Vrhovnik — rekao sam i okrenuo svoju čašicu dnom nagore.— To te jako obavezuje! — primjetio je. — Ne sjećam se da si prije tri godine, u istoj situaciji, bio tako principijelan.Ispio je rakiju u cugu, a nakon toga smo krenuli van. Nakon kraćeg prepiranja, odlučili smo da ćemo na sud otići mojim kolima. Do suda je bilo nekoliko stotina metara, i naša prepirka bila je jasan dokaz da su nam automobili potpuno uništili pješačku dušu. Dok smo još bili klinci, automobil je za nas bio nestvarna slika iz novina ili slikovnice, a sada smo obojica postali degenerici na četiri kotača.Rastali smo se u sudskom predvorju. On je otišao na raspravu, a ja sam se uputio svojim poslom na drugu stranu. Poluprazan hodnik kojim sam koračao nije se mnogo razlikovao od zatvorskog. Oba su bila jednako sumorna, uska i vlažna, samo što su se na podu sudskog tu i tamo nalazile pljuvačnice i visoke drvene vješalice. Pokucao sam na jedna vrata i zavirio u sobu. Dva bljedunjava činovnika, zaklonjena gomilom akata, trgala su kruh i jela nešto što se nalazilo na novinskom papiru. Slanina i luk, vjerojatno.129Goran TribusonMolim vas, gdje bih mogao pronaći referenta Mišu Notiz-berga?Činovnici su me pogledali, a onda u isti glas odgovorili:— Soba broj 16, na kraju hodnika. Zahvalio sam i krenuo u naznačenom smjeru.Karlu nisam rekao da trebam Mišu. Sigurno bi navaljivao da mu kažem zašto ga trebam, a kada bih mu kazao, ponovo bi se naljutio na mene i moju upornost. Želio sam stoga s Mišom porazgovarati sam.— Bog, Tvrdi! — rekao je Miso veselo, kad sam se pojavio na vratima njegove sobe. — Uđi! Sjedni!Sjeo sam mu nasuprot i pogledao gdje se nalazim. Ambijent je bio posve očekivan, pravi kancelarijski. Ormari s gomilom akata, masivni uredski stol, drvena vješalica, košara za smeće od pletenog šiblja, starinski telefon i ostale kancelarijske stvari. Kad god bih ušao u neku kancelariju, bio bih presretan prednostima koje mi je pružala moja profesija skitnice i zajebanta.— Ti si sigurno došao zbog nečeg određenog? — nagađao je on.— Htio sam razgovarati s tobom.— Izvoli.— Samo, molim te, Karlu ni riječi! Razgovor se tiče moje prošlosti, a Karlo to ne voli. On bi silom želio od mene napraviti zdravog i korisnog čovjeka, koji se ne zajebava mrljama iz vlastita predživota.Vidio sam odmah da mu ništa nije jasno.

— Oprosti, Tvrdi, ali kakve ja imam veze s tvojom prošlošću?— Posredne, vrlo posredne. Naime, htio bih doznati neke pojedinosti koje se tiču smrti papa Rotšilda.— Papa Rotšilda? Kakvog papa Rotšilda?Prisjetih se da Miso nikad nije pripadao našem krugu i da zbog toga ne poznaje interne nadimke koje smo rabili.— Sjećaš li se, papa Rotšild je bio onaj epileptični luđak, koji se stalno razmetao nepostojećom lovom. Pričao je da će financirati Olimpijadu na Teretnom kolodvoru, da će si podići mramorni spomenik, da će otkupiti školsku zgradu i pretvoriti je u bordel... Istovremeno je hodao u prnjama i hranio se ostacima hrane iz Mignona. Baš zbog tog pretjerivanja, zbog razmetanja parama, koje nikad nije posjedovao, nazvali smo ga Rotšild. Papa Rotšild.13OUZVRATNI SUSRETMišo me pogledao, useknuo se rupčićem, a zatim ustao.— Znam. Zvao se Adalbert Kiš i umro je prije tri godine...— Drugog studenog 1972. ujutro — nadopunio sam ga.— Ti pamtiš datum njegove smrti!? — začudio se.— Ne pamtim. Zanima me, pa sam noćas uspio rekonstruirati. Mislim da se nisam prevario.— Ako se dobro sjećam, tvoja se Tereza brinula za njega?— Dobro se sjećaš.— Vjerojatno te zbog toga zanima? Potvrdio sam.On se ushodao po sobi. Kad vam se činovnik ushoda po sobi, možete biti sigurni da je odlučio šepuriti se malo.— I kako misliš da bih ti ja mogao pomoći?— Ne ti, nego papiri. Mora da je to negdje zavedeno, tu kod vas.Pogledao me, još mu nije bilo jasno što želim.— Slušaj, Mišo, da ne okolišam previše. Kad netko umre, sud valjda poduzima nešto. Uzrok smrti, ostavština, dokumenti i slične stvari...Šutke je prišao jednom od ormara i stao kopati po debelim fasciklima. Onda je izvukao jedan, razvezao ga i počeo mu prelistavati sadržaj. Pri tom je nešto mrmljao. Zastao je kod nekakvih požutjelih papira, zakačenih metalnom spojnicom.— Sada se bolje sjećam — promrmljao je kao za sebe, a potom nastavio: — Nekako u to vrijeme počeo sam raditi na sudu. Evo, tu je! Uzrok smrti, čini se, bio je infarkt. Potpisan je i mrtvozornik. Po svemu sudeći nije bilo ničeg sumnjivog. A kad nema ničeg sumnjivog, ne poduzima se ništa. Tu ti sud ne može pomoći. Što misliš, kamo bi se došlo, kad bi se za svakog mrtvaca pokretala istraga... Osim toga, to vodi SUP—'Nisam mislio ni kazati da je bila potrebna istraga — primijetio sam i izvadio cigarete iz džepa. Dvoumio sam se, da li da zapalim, ili ne.— A što si mislio kazati?— Zanima me je li provedena ostavinska rasprava. Mišo se malko zamislio, a onda nasmijao.131Goran Tribuson— Toga se sjećam. Bila je to dobra lakrdija o kojoj se pričalo po sudu.Sjeo je za stol. Preda se je postavio one papire, zakačene spojnicom.— Kakva lakrdija? Što se pričalo? — upitah, pomalo uzrujano.— Stari Adalbert Kiš, ili papa Rotšild, nije ostavio nikakvu oporuku. A i čemu bi! Baraka u koju se protupravno uselio ionako nije pripadala njemu. A imovina koju je posjedovao bila je apsolutno bezvrijedna. Šteta papira za oporuku! Osim toga, znalo se da je živio sam i da nije imao nikakve rodbine. I onda, koji mjesec kasnije, na sudu se pojavio stanoviti tip, koji je tvrdio da je sin nećaka Adalberta Kiša. Prokljuvio je negdje da ima pravo naslijeđivanja, došao je na sud i zatražio pokretanje ostavinske rasprave. Šest mjeseci nakon toga, održana je ostavinska rasprava, na kojoj je odlučeno da gospodinu sinu od nećaka pripadaju sve one prnje, pokupljene u pokojnikovoj baraci. Kad je vidio što je dobio, nasljednik je opsovao i izašao iz sudnice.— Što je opsovao?Miso zine od iznenađenja.— Zašto te to zanima?— Jako me zanima. Što je opsovao?— Ne sjećam se.— Ima li koga tko se sjeća? Nekog tko je bio prisutan.— Ima — kazao je nakon kraćeg premišljanja. — Sudac Balažin vodio je ostavinsku.— Možemo li s njim razgovarati?

— Pa ti si lud! — kazao je Miso, negodujući. Ipak je ustao i poveo me dugim sudskim hodnikom. Vrludali smo tamo-amo, kucali na jedna vrata, zatim na neka druga i tako redom. Suce je vraški teško uhvatiti, tumačio mi je Miso Notizberg. Konačno smo pronašli Balažina dolje u buffetu. Ostao sam na ulazu, dok mu je Miso objašnjavao zbog čega ga tražimo. Nekoliko minuta kasnije pozvao me da im priđem.— Dakle, mladiću — kazao je sudac, smješkajući se pri tom — čestitam, čestitam! Radim trideset godina na sudu i još mi nitko nije došao s takvim pitanjem. Zanima vas što je rečena osoba opsovala na ostavinskoj raspravi po predmetu Adalberta Kiša.— Pape Rotšilda — dometnuo sam.132UZVRATNI SUSRETI— Pape Rotšilda, dakako — promrmljao je, gladeći se po bradi. — Pa kad vas već zanima, kazat ću vam. Opsovao je starog. Rekao je da mu boga pokvarenog. A sada mi, mladiću moj, kažite zašto vas je to zanimalo? Priznajem da sam radoznao.Saznao sam što me zanimalo i htio sam čim prije odmagliti iz sudske menažerije. Ipak, nužna pristojnost nalagala mije da odgovorim.— Pa, eto, ako je nasljednik opsovao papu Rotšilda, znači da se u njemu razočarao. A ako se razočarao, znači daje nešto očekivao...— Pa dobio je! Sve je dobio! — primijetio je Balažin.— Dobio je gomilu prnja punih buha. Mora da je očekivao nešto vrednije...— Ha, ha, ha — smijao se sudac. — Kažete, nešto vrednije. Ako je od tog epileptičnog starca očekivao nešto vrednije, mora da je bio budala!Sada se i Miso smijao. Znao sam da se referenti vole uguzivati sucima, ali sam od Mise očekivao malo više dostojanstva.— Da li bih mogao doznati ime i adresu tog nećaka?— Sina od nećaka — ispravi me Miso.— Možete, kako da ne! Miso, vi to morate imati u arhivi. No, mladiću, zašto vas to tako muči. Sumnjate li možda da nešto nije bilo regularno?— Ne, ne — zbunih se. — Moja je djevojka nekoć radila kod pape Rotšilda. Netko mi je rekao da bi i ona imala pravo na...— Izvrsno! Ha, ha, ha! — prekinuo me raspoloženi sudac Balažin. — Pokrenite postupak i ja ću vam pomoći da i gospođica dobije nešto odj.tih krpa...— Gospođica je mrtva! — rekoh iznenada i zagledah mu se u oči. To gaje zbunilo. Uzmucao se, počeo se ispričavati, a onda me ponudio pićem. Odbio sam i povukao Mišu Notizberga prema izlazu.Vratili smo se u njegov ured i čas kasnije ja sam već držao u ruci papirić s adresom Jaromira Kiša, sina nećaka pokojnog Adalberta Kiša, to jest pape Rotšilda.Vozeći se prema Calypsu, na desnom sam pločniku spazio pijanu figuru Joze Galžara, zvanog Svinja. Stajao je leđima oslonjen o ogradu, imao je otkopčan šlic, držao je pimpača i dugo urinirao po sivom, razgaženom snijegu. I on je pripadao onoj sorti ljudi koji kažu: »Idem samo na pivo«, pa se deset dana kasnije probude petsto kilometara dalje, u nepoznatom gradu, s jakom glavoboljom.133. u je negdje — kazao sam, tražeći mjesto za parkiranje. — Teško da ćeš tu moći parkirati — rekla je Magdalena. — Stani ovdje, a ja ću za svaki slučaj ostati u kolima.Nalazili smo se u Aveniji lipa, jednom od poslovnih punktova grada. Ta avenija, u kojoj je stanovao Jaromir Kiš, povezivala je Centar sa sjevernim, najbogatijim i najotmjenijim dijelom grada, i bila je prava suprotnost Teretnom kolodvoru. Sve je ovdje bilo na svom mjestu. Fasade su bile čiste, pločnici uredno pometeni, a izlozi široki, sjajni, ukrašeni šarenim reklamama. Oko šahtova nisu se okupljale debele mačketine, a po haustorima se nisu kotili štakori.Poslušao sam Magdalenu i parkirao kola nepropisno, pored zgrade broj sedamnaest. Ona je ostala u kolima, a ja sam ušao u dvokatnicu i uspeo se do prve etaže. Na velikim, ispucalim vratima pisalo je JAROMIR KIŠ, ovlašteni prevodilac. Pritisnuo sam zvonce i pričekao.Vrata su se otvorila i preda mnom se stvorio rudlavi debeljko mojih godina.— Vi ste gospodin Jaromir Kiš? — upitao sam.— Da. Izvolite?Pogledao sam ga bolje, pokušavajući u njegovu licu nazrijeti crte pokojnog epileptičara.Bilo je uzalud, nigdje ih nije bilo.— Trebam vas u vezi s ostavinskom raspravom. Zapravo u vezi sa smrću oca vašeg strica.Jedva sam uspio sročiti taj komplicirani rodbinski odnos.— Oh, izvolite unutra! — kazao je, a lice mu je bljesnulo od radosti. —Vi ste sigurno sa suda! Znači,

nešto se ipak pronašlo!134UZVRATNI SUSRETUveo me u sobu. Sjeli smo za stol na kome nije bilo stolnjaka. U kutu sobe vidio sam neraspremljen krevet, po kome su bili porazba-cani papiri i knjige. Prozori nisu imali zavjesa i bili su tako prljavi da se gotovo nije vidjelo van. Da je Magdalena ušla sa mnom, pala bi u nesvijest vidjevši takvu neurednost. Nasuprot kreveta stajao je poveliki ormar, čija je jedna stranica bila otvorena. Ormar je bio prazan, tako da sam se upitao čemu li služi. U kutu, pored ormara, nalazio se paravan iza koga se naziralo metalno postolje s lavorom. Sa stropa je visjela sijalica bez sjenila. Kuća je stvarno mnogo bolje djelovala izvana, nego iznutra. (— No, recite mi zašto ste zapravo došli? Pronašli ste pare?— Kakve pare? — upitah. On se iznenada natmuri.— Znači, ništa! Zašto ste onda došli? I tko ste vi zapravo? Vidio sam da se povlači, zatvara u sebe. Priznam li mu tkosam, možda će odbiti da razgovara, možda će me istjerati. Odlučio sam se za varijantu koja je bila kombinacija istine i laži. Takve su varijante uvijek najuvjerljivije.— Znate, gospodine Jaromire, moja djevojka je stanovito vrijeme radila kod vašeg pokojnog... oca od strica, ako se ne varam. Umrla je tri tjedna nakon njega. Mislim da se također zanimala za ostavi-nu vašeg poštovanog rođaka. Ako mi pomognete da rasvijetlim njezinu smrt, možda ćemo pronaći i dosta toga što će i vama koristiti. Govorili ste nešto o nekakvim novcima?U očima mu se čitalo nepovjerenje. Morao sam ga nekako ohrabriti i p*rivoliti na razgovor.— Vidite, ja sam s Teretnog kolodvora. Živio sam uz vašeg gospodina rođaka sedam ili osam godina. Otkako se pojavio u našem kvartu. Znam sve o njemu, sve što se događalo s njim za tih godina. Vi vjerojatno znate ono otprije. Kako bi bilo da vi meni ispričate ono otprije, a ja vama ovo kasnije? Moglo bi nam obojici koristiti.— Na koji bi vam to način moglo koristiti?Shvatio sam što ga muči. Očekivao je nasljedstvo, a nije dobio ništa. Pretpostavljao je da i mene zanimaju iste stvari.— Molim vas da mi vjerujete. Ono što mene zanima nije nikakva materijalna korist. Želio bih samo saznati zbog čega se ubila moja djevojka. „135Goran Tribuson— Ubila se? — upita tiho. U glasu mu se razabirala trunka saučešća.— Da, ubila se. Tko zna zbog čega! Kako se dosta dugo, u svojstvu medicinske sestre, brinula za gospodina Kiša, pretpostavljam da bi se tu mogao kriti koji od motiva i razloga.— I što želite da vam kažem?— Na primjer, zašto ste pokrenuli ostavinsku raspravu? Umuknuo je. Osjećao sam da se još uvijek koleba. Onda je uzdahnuo i počeo.— Stari Adalbert Kiš, brat moga djeda, otišao je 1935. u Ameriku. Tamo je živio i radio skoro dvadeset pet godina. Veoma malo znam o njegovim danima u Americi. No, znam da je bio neobično štedljiv, zapravo škrt... Radio je kao građevinski radnik. Krajem pedesetih godina doživio je nesreću na poslu. Metalna šina otkačila se od skele i pogodila ga u glavu. Obratio se sindikatu, koji mu je pronašao advokata, i tužio poslodavca. Nesreću je uzrokovao poslodavčev propust, a za takve stvari isplaćuju se jako velike odštete. Dobio je spor, odštetu i invalidsku penziju. 1960. uzeo je sve svoje pare i vratio se u Jugoslaviju. U to vrijeme njegov brat i nećak, to jest moj otac, bili su već mrtvi, tako da sam mu ja bio jedini živi rod. Ubrzo su se počeli pojavljivati neki simptomi, zapravo posljedice onog udarca u glavu. Obolio je od epilepsije. Osim toga, malo je skrenuo... I onda je jednog dana otišao. Kazao je da odlazi i da ga ne pokušavam spriječiti. Progonila ga je suluda misao da će mu netko uzeti te pare. Baš zbog toga se namjeravao preseliti nekamo gdje ga nitko ne zna.— Novac nije držao u banci? Jaromir Kiš se nasmijao.— On i banka! Ne biste ga puškom natjerali da novce pohrani u banci. Govorio je da su banke pune lopova, koji smišljaju sve moguće načine da pokradu poštene štediše. On vam je, gospodine moj, otišao s koferom punim love.— S punim koferom! — zinuo sam.— Da, s koferom punim dolara! Gledao sam ga kako odlazi, a ništa nisam mogao učiniti. Iznenadio me. Da sam bar mogao pretpostaviti da će otići... Isposlovao bih da ga proglase neuračunljivim i imenuju mu staratelja. Zamislite samo kakav je to osjećaj: gledati prokletu budalu kako zauvijek odlazi s pravim bogatstvom, budalu apsolutno nesposobnu da uradi bilo što pametno s tim parama.136UZVRATNI SUSRET

— Čekajte, pa zar vama ništa nije dao?— Ništa — otpovrnuo je gorko. — Ni centa! A tako su mi trebale pare! Znate, nikada nisam imao para. Pogledajte ovu rugobu od stana. Sve mije ostalo od pokojnih roditelja.— Ali vi ste ovlašteni prevodilac. Nešto valjda zarađujete?— Ma, to je drek od posla — odmahnuo je rukom i nastavio:— Molio sam ga i preklinjao da ostane. Obećavao sam mu da ću se brinuti za njega, ugađati mu... Rekao mije da ga obmanjujem, ne bih li se dočepao njegovih para. Pljunuo je na mene i otišao. Izgubio sam mu svaki trag. Osam godina nisam znao ništa o njemu. Sve dok jednog dana, posve slučajno, nisam nabasao na njegovo ime u novinskoj čitulji. Novine su bile stare, postolar mije u njih uvio cipele koje je popravio. No, nakon toga, otišao sam u nadležni sud i zatražio da se pokrene ostavinska rasprava, nadajući se daje sačuvao novce. Međutim, parama ni traga! Stari gad mogao ih je u nastupu ludila podijeliti, mogao ih je potrošiti na tko zna što, mogli su mu ih ukrasti...Zapalio sam cigaretu i povukao dim duboko u pluća, upropa-stivši još dva dana priprema. Bio sam nervozan i uzbuđen. Stvari o kojima je govorio Jaromir Kiš davale su mi mnogo novih ideja. Sve ono čime sam od povratka iz zatvora bio preokupiran, dobivalo je sada jasnije konture. Činilo mi se da stupam na prag mračne i tajanstvene kuće u čijim se prostorijama krije velika odgonetka.— Vi nemate pojma o tome što se dogodilo s dolarima? —upitao je glasom punim nade.Premda sam ga sažalijevao, nisam mu mogao mnogo pomoći.—IS'e, ne... ali ako nešto doznam...Vidio sam da je razočaran. Situacija je bila apsurdna. Pored hrpe dolara, kojima su si mogli urediti život na najfantastičniji način, obojica su živjeli krajnje bijedno. Papa Rotšild trunuo je u groznoj baraci, hraneći se tuđim ostacima, a mladi Jaromir prao se u lavoru i sjedio ispod gole sijalice, nemajući para čak ni za obično sjenilo. Ali, tko je onda omastio brk i obrao vrhnje?— Stari Kiš je svoje posljednje godine proveo u strašnoj bijedi. Hodao je u prnjama, prosio, pio na tuđ račun. Na Teretnom kolodvoru nitko ne pamti da ga je ikad vidio s parama u ruci — rekoh.— Ali, gdje su onda nestale pare? — reče Jaromir gotovo plačnim glasom. „137Goran Tribuson— Možda mu ih je netko ukrao? — nagađao sam.— U to zapravo ne vjerujem! Da su mu ukrali pare, starom škrtom gadu istog bi trena prepuklo srce!Htjedoh iznijeti neku drugu pretpostavku u vezi s nestalim parama, ali mi jedna čudna pomisao zatitra u glavi. Starom škrtom gadu istog bi trena prepuklo srce, kazao je ovlašteni prevodilac Jaro-mir Kiš. Starom škrtom gadu istog bi trena prepuklo srce! Da, pomislih, možda u tom grmu leži zec, jer starom škrtom gadu stvarno je prepuklo srce!— A koliko je bilo tih dolara?On se uzvrpolji. To je predelikatno, kazao je, ali kad sam ponovio pitanje, prišao mi je i tihim glasom izustio cifru od koje mi se zavrtjelo u glavi.Obećao sam da ću ga odmah obavijestiti doznam li nešto, a onda izašao na stubište. Spuštajući se, osjećao sam laganu mučninu. Tri sam godine čamio u zatvoru zbog nečije odvratne i prljave igre, govorio sam samom sebi. E, ako je tome tako, netko mora platiti ceh! I to pošteno!Ušao sam u kola, zalupio vratima iz sve snage i zapalio cigaretu. Magdalena me gledala, ne razumijevajući razlog mom bijesu. U meni je kipjelo. Podigao sam ruku i iz sve snage raspalio po unutarnjem retrovizoru. Puknuo je u podnožju i pao na pod automobila.— Ti si poludio! Sto to radiš? — zgrozila se Magdalena. Šutke sam upalio motor i krenuo. Usput sam okrznuo jedanparkirani BMW, ali me to nije mnogo uzbudilo. Prošao sam zatim kroz crveno svjetlo i skrenuo u park na pješčanu stazu. Morao sam stati kako bih se smirio. Inače ću napraviti groznu svinjariju u prometu.Magdalena se bojala pitati što se dogodilo. Čekala je strpljivo da sam progovorim.— Zamisli ovakvu sliku — počeo sam polako. — Imaš jedno neugledno predgrađe, puno dima, buke, štakora i sirotinje. Njegovi stanovnici trape se grahom i krumpirom, loču jeftin bućkuriš i navečer na televiziji gledaju u bogat svijet iz vlastite mašte, zanoseći se time da su rajske plaže, bijeli telefoni i osmerokrevetni apartmani stvari koje će i oni jednog dana taknuti rukom. Nitko nema ništa, a svi sanjaju o nečem što bi htjeli imati. I sad, sred te sveopće bijede, u jednoj trošnoj baraci spava poluludi, bolesni starčić, obučen sve u same prnje. Spava138UZVRATNI SUSRETna krevetu punom buha, a ispod kreveta, ili možda u njegovom ormaru, krije se kofer.— A u koferu? — upitala je Magdalena, ponijeta pričom koja je imala sve elemente bajke.— A u koferu — nastavih tihim, tajanstvenim glasom — dvjesto tisuća dolara u papirnatim novčanicama. I što misliš, što se događa kad netko u tom bijednom i para gladnom kvartu dozna da

starac skriva pod dupetom pravo bogatstvo u čvrstoj američkoj valuti?139Tog jutra na treningu je izbila strašna svađa između trenera Vrhovnika i nadobudnog razmetljivca Tantala. Stari se popeo na ring, a Tantal se odozdo derao na njega. Mislim da se nitko nikada nije tako izdirao na Vrhovnika. Situacija je bila strašno tužna i pomalo simbolična. Tantal je predstavljao mlade i bezobzirne, one koji nadiru, pažljivo i sistematično osvajajući vlast. Iza njegova sigurna i prepotentna stava stajala je organizacija, koju su činili svi oni faktori, što tiho, u sjeni, rješavaju i određuju budućnost kluba. A Vrhovnik je bio sam, star i na odlasku. Iza njega je stajala samo solidna boksačka i trener ska karijera, što je u igri s Tantalom i upravom predstavljalo kartu ne mnogo vredniju od pikove sedmice. Zgrozio sam se, naslutivši u ovom sukobu buduću sudbinu Željezničara.— Tantal, što još hoćeš? — vikao je trener. — Stan si mi sredio! Na što još pucaš? Ja sam još uvijek trener i sve dok me oni tvoji ne najure ti mi se moraš pokoravati!Boksači su stajali i začuđeno gledali. Sve su karte bile na stolu. Većina njih prvi put je čula da se govori nešto o nekakvom stanu. Nisam znao što misle i na čijoj su strani. Predugo sam odsustvovao, a da bih znao kako dišu.— Najurit će vas, najuriti! — derao se Tantal. — Lijepo vam je kazano da ne primate onu barabu.— Molim, samo bez komplimenata! — primijetio sam mirno. Tantal se na čas osvrnuo, a onda nastavio.— Ovaj klub nije ničija privatna prćija! U njemu se ogledaju širi interesi naše zajednice. Mi boksači ne želimo crnu ovcu među nama! Mi želimo pravi društveni, socijalistički sport, u kome nema mjesta društvenom otpadu i šljamu! Nije li tako, momci?14OUZVRATNI SUSRETMomci su šutjeli. Nitko nije želio pokazati što misli. Bila je to za klub neka vrst prelomne situacije, a u takvim situacijama nije se lako opredijeliti.— Slušaj, Tantal — prekinuo sam mučnu tišinu — to o društvenom otpadu si lijepo primijetio. To se, jasno, odnosilo na mene?Ostavio je Vrhovnika i okrenuo se prema meni. Bio je siguran i pun sebe. Ljudi puni sebe oduvijek su mi jako išli na onu stvar.— Da, ti si taj društveni otpad! Ti si mračan tip i neprijatelj ove zajednice. To si i pokazao i zbog toga si suđen.— Ja sam pokazao da sam neprijatelj autobusa koji sam ukrao i razbio! Zbog toga sam suđen!Bio sam ljut na sebe sama. Počeo sam se opravdavati pred Iji-gavcem kome je trebalo okrenuti leđa.— Malo morgen! A to što si napao milicionera, što si se suprotstavio organu narodne vlasti! To nije ništa, je li?— Slušaj, tvoj organ narodne vlasti me krvnički isprebijao i podmetnuo mi bokser u ruku. Moja nesreća je bila u tome što meni nije povjerovao nitko, a njemu su povjerovali svi. Jer, tako je to ovdje; nekom se vjeruje, a nekom ne. Vlast ima svoje favorite i svoje autsajdere. Sarđnt je oduvijek bio favorit, a ja autsajder. Tantal, i ti spadaš u kategoriju favorita i ja to znam. I zbog toga što si miljenik, što si štićenik, što si privilegiran, ja mislim da si najobičnije govno. Već dugo vremena namjeravam-ti naravnati tu dodvornu njušku, ali to nikad nisam učinio samo zbog toga što nemam dovoljno jak želudac, sposoban da savlada gađenje.Pogledao sam prema Vrhovniku i vidio da se nasmijao. Bilo mu je drago što u tom usranom klubu ima još uvijek bar jednog svog dečka.To što sam na tren pogledao u trenera, bilo je sasvim nerazumno i neoprezno. Pred očima mi se iznenada rasprsnula svijetleća granata, noge su mi omlohavile i odsjekle se i čas kasnije već sam ležao na parketu, oboren u nok-daun sasvim prljavim udarcem. Bio je to vrlo jak direkt. Ustao sam, stresao glavom i nekoliko puta duboko udahnuo. Tantalova desnica sijevnula je ponovno. Teškom mukom uspio sam blokirati preširoki, nepropisni kroše, od koga inače puca bubnjić. Zatim je još jednom zamahnuo, promašio i izgubio ravnotežu, napravivši grešku kakvu boksač poput mene uvijek kažnjava. Tresnuo sam ga snažnim di-rektom posred lica, osjećajući kako mu prska nosna hrskavica. Pogle-141Goran Tribusondao me iznenađeno, ostavljajući u gardu milijun rupa. Odmaknuo sam se hitro i ispalio rafal od pet, šest direkata kroz njegove razmaknute šake. Blokirao je lice, otvorivši mi pri tom pleksus. Nakon prvog udarca izgubio je dah i skvrčio se. Padao je polako, što mi je davalo mogućnost da ga tresnem još nekoliko puta. Nisam to učinio, jer je čitava makljaža podsjećala više na klaonicu, negoli na boks. Bio sam razjaren, nervozan, pun gorčine i bijesa, ali nastaviti nisam mogao. Pustio sam ga da mirno padne, a onda se okrenuo i pošao prema svlačionici. Trebao sam ubiti boga u Tantalu, ali sam stao na

pola puta.Trener Vrhovnik dotrčao je za mnom u svlačionicu i primio me za ruku.— To, to! Boga ti tvoga! — govorio je uzbuđeno. — Tolike ti godine govorim da je to Monkova osnovna slabost. Nakon zalutalog protuudarca, njemu se širi gard. E, onda mu treba poslati nekoliko direkata pravo u facu. Baš ovako kako si uradio! Ali ti, kao i sva ova jebena kopilad, kužiš taktiku kad se radi o uličnoj makljaži. A na ringu sereš slova. Monka možeš slomiti samo s takvom serijom direkata. A kad zakloni glavu, onda rafal u pleksus!Stari je bio sto posto lud. Ja sam zaokupljen moralnim stranama ovog grubog sukoba, a on, bedak, u svemu tome vidi konačnu realizaciju taktike kojoj me nikako nije mogao naučiti.— Sutra ćeš to ponoviti, ali na ringu!Ostavio sam ga i bez riječi krenuo prema tuševima, gdje me već čekao Striga.— Tvrdi, osjećam se tako bijedno — rekao je — naprosto nisam znao što da uradim.— Ne seri — pljunuo sam na popločeni pod — ja se trebam osjećati bijedno. Pokušavam biti sportaš, a nasjedam jeftinim provokacijama obične boksačke neznalice.— Ne, ne, dobro si uradio! Bilo je krajnje vrijeme da mu netko pokaže...— Slušaj me Striga! — prekinuh ga u pola rečenice. — Uozbilji se i zaboravi na glupi incident! Imam jednu jako važnu stvar, koju bi mi ti mogao obaviti.— Pričaj!— Dosta je zeznuto i pomalo protupropisno. Ti još uvijek imaš onog bratića u ekspozituri banke?142UZVRATNI SUSRET— Zdenka?— Da. Želio bih saznati da li neki ljudi imaju otvorene devizne račune, ili deviznu štednju u našoj ekspozituri. Još važnije bi mi bilo da saznaš koliki im je ulog, i u kojoj valuti.— Isuse! Šta će ti sad to? — začudi se on.— Jako mi je važno. Moram saznati posjeduju li devize.— I što ćeš s tim? Mnogi ljudi posjeduju devize, ali ih drže u čarapi. Uz to, mogu ih položiti i u neku drugu banku. Banaka ima kao dreka.— Znam — kazao sam. — Male su šanse da ću doznati nešto korisno, ali ipak moram pokušati. Ekspozitura u kojoj radi tvoj bratić jedina je na Teretnom kolodvoru. Ono malo što naši ljudi ulažu, ulažu baš u njoj. Možda ipak... Dobro, možeš li bar pokušati? Kaži Zdenku da mu garantiraš potpunu diskreciju. Neka malo zaviri u papire i pribilje-ži. Ako nešto ima...— A za koje ljude? — upita Štriga, ne skrivajući radoznalost.— Ovako. Prvo Štefi Zganjer, pa onda Milorad Opsenica i doktor Janez Švabič.Štriga zvizne od iznenađenja, a onda obeća da će ipak pokušati.Nakon dugog i pomnog tuširanja, izašao sam iz kupaonice, osušio kosu i obukao se. Nastojao sam što manje gledati boksače, koji su se spremali i napuštali trening. U dnu svlačionice spazio sam Tantala s velikim flasterom na nosu. Pravio se da me ne primjećuje. No, i mene je još uvijek boljela vilica od njegova direkta.* Pred Odeonom, pored parkiranog mercedesa, čekala me Magdalena, što me jako začudilo, jer nismo dogovorili nikakav sastanak. Čak mislim daje već morala biti na poslu. Pored Magdalene stajala je ženska prilika, koju u prvi mah nisam prepoznao.— Vidi tko je došao! — viknula je Magdalena, mašući mi. Prišao sam kolima i umalo pao na dupe od iznenađenja. Korak-dva iza Magdalene, oslonjena o moja kola, stajala je ukrznenom kaputu i s pletenom kapom na glavi Marieta Suh, moja davna, dječačka ljubav.— Ti ovdje!? — začudio sam se i obradovao u isti mah.Ona se nasmijala i pohitala da me zagrli i poljubi. I mada me poljubila u obraz, a ne u usta, vidio sam da se Magdalena kiselo nasmijala, a nakon toga čak i namrštila.143Goran Tribuson— Stigla sam jutros iz Osijeka, jer moram obaviti neke stvari. Znaš da sam sad u Osijeku? Čuo si što se dogodilo s Rudijem?Potvrdih glavom.— Mislila sam svratiti do tebe, ali sam usput srela Karla. Kazao mi je da ti je umrla majka, da si prodao kuću i preselio kod Magdalene.— Došla je kod mene i ja sam je dovela ovamo. Ostavljam vas same. Moram na posao, kasnim već više od sata — kazala je Magdalena preko volje, čekajući prvu priliku da utekne.Znao sam da joj nije drago što se Marieta vratila. Još manje joj je bilo drago što me ostavlja s njom nasamo. Ali što sam mogao učiniti? Zar sam zbog njene bezrazložne ljubomore mogao okrenuti leđa bivšoj mački, koju tri godine nisam vidio?

— Bog, Magdalena! Ne boj se, neću ti ga ukrasti. Imam premalo vremena za takav podvig. Sutra se već vraćam — mahnula je Marieta i srdačno se nasmijala. Magdalena je to prihvatila kao dobar štos, nasmijala se i ona, a potom se otputila u bolnicu na posao.Ostadosmo sami. Gledali smo se šutke. Bila je prvorazredna zrela žena, ali mi je izgledala nekako čudno. Nekoć davno bio sam lud za djevojčicom, a tu djevojčicu više nisam mogao nazrijeti u ovoj sadašnjoj Marieti. Nisam se mogao pomiriti s razlikom koju su donijele godine, s tim tamnim podočnjacima, sitnim borama po licu i čvrstim grudima koje su se nazirale pod skupim krznenim kaputom.— Ti boga! — zviznuo sam. — Sjajno izgledaš! I obučena si kao kraljica. Tu si bundu sigurno dobila na lutriji.Ne sjećam se da je ikad bila tako dobro obučena. Tavorila je s Rudijem u mračnom stanu Cividinijeve kuće, životareći od njegove bijedne hranarine i njenog povremenog honorarnog rada u privatnoj firmi iz Centra. Tada nije mogla ni sanjati o krznenom kaputu, ili, recimo, čizmama kakve je sada nosila.— Zafrkavaš me — kazala je veselo. — Reci, izgledam li ti sada bolje, no što sam izgledala kad smo hodali?Nije bila svjesna kako mi je teško pitanje postavila.— Tada si bila moja — odvratio sam nakon premišljanja. — To se ne može uspoređivati. Možda si sada zgodnija, ljepša, ali onda, davno, pored Šljunčare, iza onih skladišta gdje smo se skrivali...Znala je zašto petljam i što želim kazati, i to ju je rastužilo. Mislila je sigurno da će me zabljesnuti i osvojiti u hipu, a ja sam je gnjavio nečim što je zauvijek otišlo u dim.144UZVRATNI SUSRETSad se i ona vratila prošlosti.— Bruno, grozne su nam se stvari dogodile. Onaj moj je počinio takvu strašnu glupost... a i ti, i ti si bio u zatvoru. Čak tri godine.— Onaj tvoj se zove Rudi — pripomenuo sam. Bilo mi je žao što o sirotom Rudiju govori kao o »onom mom«.— Onaj moj je onaj moj! — odbrusila je. — Ne želim više znati za njega! Učinio je takvu glupost da sam od stida morala pobjeći odavde.— Zašto je to učinio?— Valjda zbog para! Znaš kako nas je mučila besparica...— A sada si u bundi — primijetili.— Sada sam u bundi. Recimo da mi ju je netko kupio. Onda nisam bila u bundi i nisam imala ništa... Ali, ono što je uradio Rudi nije nikakav način da se pobjegne od neimaštine. Tako se može otići samo u zatvor.— U zatvor se može otići na razne načine. Pogledala me značajno, a onda me uhvatila za ruku.— Zao mi je, Bruno — kazala je tiho. — Znam da ti je bilo teško. To što se dogodilo s Terezom, pa taj nesretni zatvor. Reci, da li ti je dobro s Magdalenom?Ćutio sam daje to zbog nekog razloga zanima, i baš zbog toga nisam htio odgovoriti.— Uđi u kola, hladno je — kazao sam i otključao vrata.— Vidiš kako si zločest! — primijetila je, ušavši u kola. — Zafrkavaš me zbog bunde, a sam se voziš u mercedesu.— Mercedes imam zato što nemam kuću. Karlo ti je valjda rekao. Na tome mi nitko ne može zavidjeti.— Ne može. Ali ni ja više nemam kuću. Zbrisala sam s Teretnog kolodvora. Naš stan ostao je zaključan i zapečaćen, i ovog trena još uvijek ne znam što da uradim s njim. Htjela bih ga prodati, ali Rudiju pripada polovina. Došla sam ovamo da to pokušam srediti. Karlo bi možda mogao izvući suglasnost od Rudija.— Zavaravaš se, Marieta. S Teretnog kolodvora ne može se zbrisati! Vratit ćeš se ti. Nitko nije zbrisao osim pjesnika Zumbe.Namrštila se, izgleda da joj razgovor sa mnom nije prijao. Očekivala je tipa koji ju je nekoć volio, tipa koji će je obasuti pažnjom i145Goran Tribusonsličnim folirancijama, a naletila je na namrgođenog osobenjaka, koji sije žuč na sve strane.Nikako nije mogla shvatiti da je prošlo premnogo vremena i da su onog živahnog dječaka, koji ju je pipkao i hvatao po željezničkim skladištima, odavno umlatile nezdrave nemani Teretnog kolodvora.— Kamo ćemo? — upitao sam je, vozeći polagano prema glavnoj ulici.— Htjela bih ponovo vidjeti Šljunčani i sva ona mjesta... — rekla je, a onda se ugrizla za usnu i ušutjela.U tom trenu sažalio sam se nad nama. Jer, ipak je na stanovit način bilo strašno to što je sve prošlo i

nestalo, i što ćemo tamo na Sljunčari vidjeti samo šljunak, zaleđenu vodu, vrbake i ništa drugo. Prerano smo sve upropastili i sada nam nije ostalo ništa, ništa osim glupe bunde i prokletog mercedesa.14622.Zaustavio sam auto na šljunčanoj obali, dva-tri metra ispred zaleđene površine. Izašao sam i laganim pritiskom provjerio debljinu leda. Malo je zaškripio, ali je ipak bio dovoljno čvrst. Odgurnuo sam se od obale i odsklizao nekoliko metara. Vidjevši da je led sasvim siguran, Marieta se zahihotala i dosklizala do mene. Htjela je nešto kazati, ali je izgubila ravnotežu i primila se za mene. Jedva sam je zadržao. Umirila se; stajala je vesela, rumena i zadihana, pridržavajući se obim rukama za mene. Iz usta su joj izlazili oblačići tople pare. Bila je krhka i meka, i mirisala je po onim davnim i bezbrižnim godinama. Čudeći se samom sebi, zažmirio sam, sagnuo se i poljubio je u usta. Želio sam da se otrgne, odgurne me ili uradi nešto slično, ali ona je samo blago razmaknula usne, pripivši ih uz moje. Bilo je to nešto sasvim novo, toliko različito od onog što smo radili kao klinci, sklanjajući se u sutonu po mračnom grmlju Šljunčare. Zavrtjelo mi se u glavi od njenog toplog daha. I tren kasnije, odmaknuvši se od nje, izgubio sam ravnotežu i tresnuo o tvrdi led.— Boksač je na podu — smijala se, upirući prstom u mene. Teškom sam mukom ustao i, pazeći na ravnotežu, krenuo prema obali.— Kamo bježiš? Bojiš se? — viknula je. Nisam znao na što misli; bojim li se leda ili poljupca!Krenula je za mnom, bacila pogled na Sljunčaru, a onda duboko uzdahnula. Znao sam da je pobjegla u Osijek, ali da joj njen prljav i antipatičan kvart nedostaje. Jer, Teretni kolodvor je za nju, za razliku od svih ostalih čistih i lijepih gradova ovog svijeta, bio mjesto koje posjeduje prošlost i budi uspomene.147Goran Tribuson— Eno, tamo pod onom vrbom prvi put si pokušao odigrati ulogu odraslog muškarca — rekla je zamišljeno i pomalo sjetno, i uprla prstom prema žalosnim vrbama na zapadnoj obali Šljunčare.Nisam točno znao na što misli. Hodajući s njom, toliko puta pokušavao sam odglumiti pravog muškarca, ali mi ta rola nikako nije polazila za rukom.— Bio je kraj ljeta. Kupali smo se sami, nikog nije bilo na jezeru. Otišli smo pod vrbu da pojedemo nešto, a ti si mi odjednom rekao da skinem grudnjak. Ja sam te poslušala...Ona me tog kasnog ljeta stvarno poslušala i otkrila mi grudi. A onda smo, zahvaljujući valjda mojoj šeprtljavosti, prešli na sendviče od jeftine salame i upropastili sve. Bio sam budala, gadna periferijska budala! U Marietu sam bio zaljubljen kao februarski mačak i na kraju sam je ipak izgubio, prepuštajući Rudiju da je prvi potuca.Situacija mi je postala mučna. Marieta je inzistirala na uspomenama, a uspomene su u meni budile samo gorčinu i stid. Možda sam toliko glupih, krivih i nepopravljivih poteza povukao samo stoga što sam bio užasno zaljubljen. Ponašao sam se kao trapavi, porumenjeli šahovski početnik, koji neprekidno gura svoju damu pijunu u ralje.Morao sam promijeniti temu.— Jesi li bila kod kuće one noći kad se Tereza bacila?Osmijeh s njenog lica naglo je nestao. Krenula je lagano prema automobilu, otvorila vrata i izvadila torbicu. Učinilo mi se da će mi nešto dati ili bar pokazati, ali ona je izvadila kutijicu iz koje je izvukla dvije zelene tablete i progutala ih bez vode.— Karlo mi je kazao da si preopterećen prošlošću, da uništavaš sama sebe, izmišljajući neke nemoguće krivnje. Kazao mi je da pokušavaš iščačkati nešto.— Pokušavam.— Sto pokušavaš iščačkati, Bruno?— Prošlost. Neke se tajne kriju u njoj. Terezino samoubojstvo bilo je mnogo složenije no što misliš. Sad mi se čini da je moj udio u toj nesreći mnogo manji, no što sam mislio prije.— To je nešto novo?Htio sam odgovoriti, ali nas je iznenada prekinuo vlak, koji je protutnjao nasipom stotinjak metara od nas. Marieta je pogledala za kompozicijom što se polako udaljavala.148UZVRATNI SUSRETI— Još uvijek idu — prošaptala je. — I danju i noću. Ni danas ne mogu spavati zbog toga. Tamo u Osijeku legnem u krevet i čekam da prođe. A njega nema. Muči me nesnosna tišina. Znaš, odem li iz Osijeka u neki drugi grad, potražit ću kuću u blizini kolodvora.— One noći...— One noći nisam bila kod kuće — rekla je brzo i odlučno. — Rudi je pio negdje, a ja sam bila na

drugom mjestu. Ne mogu ti kazati gdje. Došla sam kući tek ujutro, kada je dvorište već bilo puno svijeta. Vršili su uviđaj... Plakala sam kao...— Plakala si?— Čudi te to? Pa ja sam Terezu voljela kao sestru. Bila je tako dobra prema Rudiju i meni. Mnogo nas je zadužila. Ah, jadna Tereza!Stisnulo me u grlu. Nakašljao sam se i upitao:— Kako vas je zadužila?Marieta se zbuni, uzme svoju torbicu čvrsto pod ruku, pa krene prema onim vrbama gdje mi je nekoć davno pokazala gole grudi.— Moram ti to priznati — kazala je sasvim tihim glasom. — Red je da znaš. Moj Rudi bio je ovisnik.— Ovisnik?— To je blaža riječ za narkomana. Ne znam tko ga je tome naučio. Počeo je s većim količinama tableta protiv bolova, zatim je prešao na tablete za smirenje, pa onda i na jače stvari.— Injekcije?^— Da, počeo si je ubrizgavati kojekakvo smeće u venu. Uglavnom jake sedative. Diazepam, phenobarbiton, kodein i šta ti ja znam kako se sve ne zovu. A kad si nekoliko dana ne bi ništa ubrizgao, s njim se ne bi moglo izdržati. Hodao bi nervozno po stanu, izazivao svađe, razbacivao stvari i...— Zašto je uzimao injekcije? Mogao je uz njihovu pomoć doživjeti... staja znam... tako neke halucinacije...— Ne. Sedativi nemaju to svojstvo. Nalazio je u njima samo duboki mir, spokoj. Jednostavno, bez njih se više nije znao opustiti.— A čime vas je to Tereza zadužila? — upitao sam, predmnijevajući odgovor.— Ti znaš kako nam je bilo teško i kako smo malo para imali. Rudi nije imao dovoljno sredstava za svoje sedative. I onda nam je Te-149Goran Tribusonreza priskočila u pomoć. Zapravo, ja sam je namolila. Jedne večeri Rudi je imao krizu. Tjedan dana nije ništa uzeo. Bilo gaje strašno vidjeti. Ležao je nauznak na kauču i drhtao, dok su mu se ručni mišići nekontrolirano grčili.Čudno, pomislih, boksao sam s Rudijem tolike godine u istom klubu i ništa nisam uspio primijetiti. No, možda je njegova prgava narav u ringu bila posljedica ovisnosti.— Otišla sam do Tereze — nastavi Marieta — i sve joj ispričala. Imala je kod sebe ampulu barbiturata. Mislim daje te stvari davala papa Rotšildu. Pohitala je sa mnom do Rudija i dala mu injekciju. Otada mu je nekoliko puta donosila sedative. Doznala sam da ih je uzimala u ordinaciji, izlažući se velikoj opasnosti. Da su je uhvatili sigurno bi dobila nogu, a možda bi morala i pred sud. Ah, Bruno, i danas me peče savjest zbog toga. Kolikim smo je neprijatnostima mogli izložiti.— Tereza je krala sedative zbog Rudija! — začudio sam se, a onda shvatio da je još jedna stvar, koja me mučila, upravo raščišćena. Ako je krala sedative za svog susjeda Rudija Suha, onda taj podatak isključuje Sarđnta iz mojih kombinacija. Nije mi baš bilo drago što ga moram isključiti iz kruga sumnjivaca, ali činjenice su tako htjele.— Nije ih krala zbog Rudija! Krala ih je meni za ljubav. Vidjela je koliko patim s mužem narkomanom i sažalila se nada mnom.Okrenuli smo se i polako krenuli natrag. Nismo imali nikakvog određenog cilja i bilo je sasvim svejedno u kojem smjeru idemo. Baš kao i nekoć davno, kad smo se kao mladi zaljubljeni dripci vucarali po ovih istim mjestima.— Sada znaš zašto je Rudi pokušao opljačkati benzinsku pumpu. Trebale su mu pare, jer mu je Tereza donosila sve manje robe. Kazala je da su u bolnici nanjušili da ampule nestaju. Čak su ih i ljudi sa SUP-a saslušavali. Terezi je postalo prevruće i Rudi je morao ponaći nove izvore.— Da mu nije Tereza prodavala sedative?— Isuse! — rekla je ljutito i pogledala me strogo. — Kako možeš nešto tako pomisliti! Pa nije Tereza kriminalac koji prodaje naokolo drogu!Pogodilo me to što je o Terezi počela govoriti u sadašnjem vremenu, kao da je još živa.150UZVRATNI SUSRETPrišao sam automobilu i otvorio vrata.— Što je? — upitala je iznenađeno. — Zar ti je već dosta Sljunčare? Ja bih još ostala.— Marieta, svaki dan otrčim šesnaest kilometara oko ove jebene vodurine.S razočaranim izrazom na licu prišla je kolima i ušla. Zalupio sam vratima, opustio se i zamislio. Zamagljeno predgrađe, koje sam držao zadnjom prljavom rupom, sada mi je otkrivalo svoje novo lice.

Njime nisu kolali samo američki dolari, nego i prava pravcata droga, i to mu je davalo sasvim suvremen, moderan štih.— Hoćeš li da te odvezem do Karla? — upitao sam.— Zašto?— Pa, kazala si da imaš posla s njim. U vezi s Rudijevom suglasnosti.— Razgovarali smo već o tome. Osim toga, on i Lela pozvali su me na večeru.— Karlo će ti to najbolje srediti. On je izvrstan advokat i nesebičan prijatelj. Da samo znaš kako je meni obavio one stvari oko prodaje kuće i kupnje automobila! Sve za čistu desetku.Marieta se gotovo podrugljivo nasmijala i to me povrijedilo. Ne znam zbog čega se nije slagala s mojim mišljenjem.— Nikada mi nije bila jasna ta tvoja bezgranična ljubav prema Karlu Notizbergu. Mislim da si mogao naći i boljih prijatelja. Da si ih samo tražio...— Zašto ti se Karlo ne sviđa?— Ne znam zapravo. Nemam ništa protiv njega, ali nekako je čudan. Znaš kako se pričalo da mu je majka bila šarena...— Osamdeset posto žena s Teretnog kolodvora je šareno! Zastala je kao da čeka da se izjasnim, ubrajam li nju u tihosamdeset, ili u onih dvadeset posto.— Kaže se da jabuka ne pada daleko od stabla. Govorkalo se daje Karlova majka imala vezu s Josipom Žganjerom, i daje Karlo zapravo Zganjerov sin.— Glupost — otpovrnuo sam i upalio motor. Bilo je hladno i trebalo nam je malo dobrog starog grijanja. Sjedili smo i šutjeli. Ubrzo je u kolima postalo toplo, tako daje ona raskopčala svoju skupu bundu. Ispod toplog krzna nosila je uski pulover, pripijen uz tijelo i zelenkasti151Goran Tribusonkarirani kilt, zakačen zihericom zlatne boje. Ti boga, bila je mačka i pol! Što sam ja budala u životu propustio, rekoh u sebi, i posegoh za mjenjačem.Ona mi zaustavi ruku i pogleda me svojim velikim tamnim očima. Bio je to naročit i veoma značajan pogled. Sjedila je mirna, tiha, gotovo nepokretna. Samo je u tim očima bio nekakav čudan, neobjašnjiv nemir.— Bruno — prošaptala je drhtavim glasom. — Toliko smo dugo hodali, a da nikad nismo...Zašutjela je i stavila ruke u krilo. Kilt se malo povukao nagore i otkrio joj glatka, obla koljena.— Mogli bismo zažmiriti i zamisliti da smo mnogo godina mlađi...— I nadoknaditi ono što smo propustili? — upitao sam. Kimnula je glavom i nasmiješila se. Oči su joj se sjajile poputmačjih. Vjerujući valjda kako me konačno upecala, povukla je polako ruku do koljena i otkopčala onu veliku zlatnu zihericu. U jednom trenu sam bio siguran da ću navaliti i uzeti je tu u kolima, ali mi se onda učinilo kao da na stražnjem sjedištu mercedesa sjede Magdalena i Rudi Šuh sa zadignutim rukavom i injekcijom u ruci. Nagnuo sam se nad upravljač, ubacio u prvu i pritisnuo gas.Prostrijelila me pogledom punim bijesa i opsovala nešto što se uopće nije slagalo ni s njezinom skupom bundom ni s otmjenom damskom pojavom. Više nije htjela razgovarati sa mnom. Kazala je samo da je odvezem do tetke, a onda je zašutjela i ostala šuteći tako sve dok se nismo zaustavili.Kad sam se poslije podne pojavio kod Magdalene, odmah sam shvatio da nešto nije u redu. Iznijela mi je ručak i bez riječi ga sručila na stol. Kazala je da neće jesti i otišla do trosjeda gdje se zadubila u pletivo. Svaka ženska ispod četiri banke, koja plete, išla mi je neopisivo na živce. No, nastojao sam je ostaviti na miru i pričekati da se odmrzne sama od sebe.— Marieta mi je priznala da je Rudi narkoman. Tereza je donosila ampule za njega — kazao sam proždirući ogromne količine francuskog krumpira.Ništa nije kazala. '— Čudno je to. Po Rudiju nikad ne bih rekao da je ovisnik. Marieta kaže...152UZVRATNI SUSRET— Što sve kaže tvoja bivša Marieta? Kaže li možda da joj nedostaje muškarac, sada kad je Rudi u gajbi? — kazala je ljutito, ne dižući glavu s pletiva.Hopa! To je, pomislih, ljubomorni smo!— Nedostaje joj, nedostaje... Ponudila mi je da kao njen bivši dečko preuzmem upražnjeno mjesto — kazao sam glasom punim zloće i udubio se u tanjur.Bijesnim pokretom zviznula je pletivom o pod i prišla stolu.— Slušaj, bitango! Ako sije samo dirnuo, možeš odmah seliti iz ove kuće! Soba kod Pohajde još uvijek te čeka, platio sije za tri mjeseca unaprijed.

Odložio sam žlicu; sažvakao zalogaj i tiho rekao:— Magdalena, ne bi trebalo tako razgovarati sa mnom.— Sta ne bi! — razbjesnila se još jače. — Čim sam je vidjela napirlitanu u onoj skupoj bundi, znala sam da je došla pokupiti svoju davnu, nepreboljenu ljubav. Sigurno te pokušala smotati, ako i nije uspjela...— Nije me pokušala smotati — rekoh, susprežući bijes. Na čas mi se učinilo da pred sobom imam ljubomornu aždaju iz familije Žganjer, a ne moju dobru Magdalenu.A onda je izgleda i ona sama shvatila da joj ljubomora nikako ne pristaje. Pokrila je lice rukama, kao da se stidi, i rekla:— Oprosti mi! Tako sam se uplašila. Nisam čak ni na posao mogla otići. Vratila sam se kući i sjedila ovdje iza navučenih roleta, misleći neprekidno kako ti i ona...^Pogladio sam je po kosi, a ona je briznula u plač. Više sam volio da plete, nego da plače.— Znaš, da si to učinio, skočila bih kroz prozor.Nešto me presjeklo. Vidio sam na čas Terezu kako leži sva krvava na hrpi kamenih kocaka. Magdalena je shvatila daje ponovo zabrljala, okrenula se i otrčala u kuhinju. Htio sam poći za njom, ali me prekinuo zvuk kamenčića, koji je lupnuo o prozorsko staklo. Prišao sam prozoru i otvorio ga.Dolje pod prozorom stajao je Štriga.— Što je? — upitah.— Sredio sam ono.— Zar već? ,153Goran Tribuson— Da. Išlo je brzo.— I što si doznao?— Siđi da ne vičem.Krenuo sam van. Magdalena, već posve smirena, stajala je na kuhinjskim vratima i začuđeno me promatrala.— Štriga — dobacih — odmah se vraćam.Štriga me čekao, sjedeći na poklopcu pretovarene kante za smeće. Par koraka dalje dvije su mačke natezale oglodan riblji kostur. Prišao sam mu. Doimao se ozbiljno i zabrinuto.— Sto si saznao?— Zdenko je bio ljut kao vrag što ga gnjavim s takvim stvarima. Branio se da to nipošto ne može uraditi, ali je onda ipak pristao.— Reci Zdenku da od mene ima fasl piva. Štriga izvadi iz džepa umrljani komadić papira.— Opsenica i Štefi Žganjer nemaju otvoren devizni račun, a doktor Švabič posjeduje tri tisuće njemačkih maraka i pet tisuća američkih dolara.Zamislio sam se. Pet tisuća dolara podosta je love, ali u usporedbi s onim što je, navodno, posjedovao papa Rotšild, to je bio najobičniji drek.— Hvala ti — kazao sam, odlučivši o Švabičevim dolarima razmišljati kasnije.— Čekaj! — zaustavi me Štriga. — Zdenko je navaljivao da mu kažem zbog čega mi trebaju ti podaci. Kako mu nisam mogao odgovoriti, zainatio se da mu kažem za koga ih trebam. Nemoj se ljutiti, ali ja sam mu onda priznao da je to za tebe. Tad mi je rekao da tvoja Tereza ima na računu dvije stotine američkih dolara. Znaš, Zdenko je poznavao Terezu. Sjetio se da je par dana prije Rotšildove smrti došla u banku, otvorila knjižicu i položila dvjesto dolara.— Prije smrti papa Rotšilda? — začudih se.Par minuta kasnije vratio sam se u stan. Magdalena je sjedila za stolom i mirno jela iz mog tanjura.— Što je htio Štriga? — upitala je punim ustima.— Ništa. Neki problemi u klubu.Sjeo sam za stol, misleći i sam nastaviti s klopom. Pokušao sam, ali mi nije išlo.— Sada se tebi ne jede — rekla je tužno.154UZVRATNI SUSRETPravio sam se da ne čujem.— Čuj — rekoh — mogla bi mi uraditi jednu jako važnu stvar: Prestala je jesti.— Kad se Švabič razveo, tko je zadržao stan?— Njegova žena. Švabič je otišao i kupio si mali jednosobni stan.To što je kupio nov stan, bio mi je također dragocjen podatak. Danas za stan treba iskrcati brdo love.— Ako je tako, onda ti ne bi bilo teško doći do adrese njegove bivše žene. Mislim, mora da u kadrovskoj službi postoji i stara adresa doktora Švabiča.— Što će ti Švabičeva žena?

— Namjeravam joj postaviti nekoliko pitanja.— Opet ti u iste žice! — razljutila se i ustala od stola. — Uostalom, radi što hoćeš. Ne moram ti ništa tražiti. Znam gdje mu stanuje bivša žena. Jednom su me poslali da odem po njega. Nije mu radio telefon, a trebali su ga u bolnici zbog kirurške intervencije. Zapamtila sam ulicu i broj.— Odlično! — rekao sam i nastavio jesti, jer sada je meni ponovo proradio apetit.15523.Moja tučnjava s Tantalom unijela je nekakav nemir u Željezničar. Momci su se polako počeli opredjeljivati za mene ili za njega, tako da su treninzi vrlo brzo postali jako mučni. Stvarala su se dva tabora. Uglavnom, mnogo se radilo, a malo razgovaralo. Trener Vrhovnik bio je zadovoljan ovim obratom, zbog toga što su se u sveopćoj tišini njegove glasne instrukcije bolje čule. No, sve mi se više činilo da je to njegov labuđi pijev i da uvrijeđeni i šutljivi Tantal ne miruje, nego radi na svojim urotničkim planovima.Nakon treninga odlučio sam svratiti do Karla. Volio sam uživati u mekoj fotelji i gledati Lelu kako nas poslužuje, dovozeći kavu na kromiranim kolicima.Ali, kad sam se pojavio u Notizbergovoj kući, Lela mi je rekla da je Karlo prije desetak minuta otišao do starog Zganjera. Sjeo sam u merđu i odjurio do Calypsa.Ušao sam u gostionicu i zatekao tatu Zganjera i Karla kako razgovaraju, oslonjeni o šank. Šank je oduvijek bio najpogodnije priručno sredstvo za razgovor.— Oho, evo i našeg šampiona! — razdraganim će glasom stari gostioničar. — Ali, ovog puta mu nećemo dati pivo, jer je do meča ostalo samo deset dana!Stresoh se od te pomisli. Do meča ima još samo deset dana, a ja još nisam dotjerao bar pedeset posto stvari, nužnih za susret s Mon-kom. Razmišljajući tri godine o tom velikom meču, posve sam zaboravio i na mogućnost sramotnih batina, koje bih mogo izvući. Pa Monka nisam vidio tri godine i nemam blagog pojma o tome kako sad izgleda i kako boksa.156UZVRATNI SUSRET— Što je, starino! — potapša me Karlo. — Došao si bez veze ili opet imaš kakav bizaran razlog?— Lela mi je rekla da si ovdje. Htio bih razgovarati s tobom.— Evo ga! — teatralnim će glasom Karlo. — Opet on ima svoje tajne razloge.— Čuj, Tvrdi — prekine ga gostioničar. — Imat ću neki poslić za tebe. Ali ne više s bakrom.— Pustite ga, tata Žganjer — reći će Karlo. — Nisu za njega vaši poslovi. Ja mislim na Tvrdog. Naći će se nešto na sudu. Pazi, otvara se referentsko mjesto za čovjeka sa srednjom stručnom spremom. Sudac Iveković je predsjednik kadrovske komisije. A on je naš dužnik. Ako te zanima, uredit ćemo to.Nisam odgovorio. Posao me u načelu zanimao, ali kad se sjetim trulog kancelarijskog ambijenta, sred kojeg sam zatekao Mišu No-tizberga, odmah mi je dosta svega.— Razmisli, pa kaži — završio je Karlo.Krenuo sam do stola koji je stajao uz jedan od flipera. Karlo je uzeo pivo sa šanka i pošao za mnom.— A sad istresi što te zanima. Ne čeprkaš valjda i dalje po prošlosti?— Ne — odmahnuo sam rukom. — Trebaju mi pare. On se uozbilji.— Pa bilo ti je ostalo deset milijuna. Nisi ih valjda već spiskao?— Nisam. Trebaju mi dolari. Znaš li tko ovdje na Teretnom kolodvoru,prodaje dolare. Morao bih kupiti... jedno tristo dolara...— Sto će ti dolari? — začudi se on. — Ne misliš valjda u Ameriku?— Ne, ne. Moram kupiti neke stvari na konsignaciji — potru-dih se čim bolje slagati. — Moram kupiti Magdaleni mašinu za pranje suda. Obećao sam. A tu prokletu stvar imaju samo na konsignaciji.— Bravo! — reći će on. — Bit će to zacijelo prva mašina za pranje suda na Teretnom kolodvoru. Nego, da se ne zajebavaš naokolo, ja ću ti ustupiti tristo dolara. Imam nešto malo devizne ušteđevine.— Ali, ja bih radije od nekog kupio.— Ma daj! Tristo dolara je sitnica. Otići ćemo odmah do mene i uzeti ih.157Goran TribusonSvojom odlučnošću pokvario mi je plan. Želio sam doznati tko trguje dolarima, a on me u tome sprečava. Na kraju ću još, samo da ga ne razočaram, morati kupiti tu glupu mašinu za pranje suda.— Dobro — pristao sam, nemajući kuda.Sjedili smo šutke, a onda začuli kako se gore na katu svađe Štefi i njegova žena. Žganjerica je vikala brzo, glasno i histerično, a Štefi je odgovarao dubokim glasom, sasvim kratkim rečenicama i primjedbama. Nakon kraćeg vremena čuo se samo njen glas, što je značilo da je Štefi još jednom kapitulirao.— Sinoć je bila Marieta — reče Karlo iznenada.

— Bio sam s njom. I znaš što mi je kazala?— Što?— Da je Rudi narkoman. Da je uzimao mnogo sedativa i da bez njih više nije mogao...Poigravao se s bocom piva. Po licu sam mu vidio da ne vjeruje u ovo što sam ispričao.— Ne vjerujem. Da je bio narkoman ne bi ga slali u Lepogla-vu, nego na liječenje.Na tu okolnost nisam ni pomislio. Ali, kakav bi razlog imala Marieta, pitao sam se, da izmisli takvu stvar. Pričati tek tako da ti je muž narkoman nema ni smisla, ni logike!— Zašto je to kazala?— Tko će znati. Ona ima u glavi kavez ptica pjevica. Možda je tom izmišljotinom htjela opravdati sebe. Mislim na to što je zbrisala u Osijek i odlučila zaboraviti Rudija. A konačno, tko zna, možda je Rudi i bio... Znaš li što Marieta traži od mene? Hoće da odem do Rudija u zatvor i nagovorim ga da se suglasi s prodajom stana.— Pa to je tvoja specijalnost — nasmijah se. — Trgovački poslovi za zatvorenike. I za mene si obavio slične stvari.— Ali ti mi nisi isto što i Marieta — reče značajno, pa ispije ostatak piva.— Hajdemo po dolare — doda tiho, pa ustane.Vraćajući se, morali smo zastati. U glavnoj ulici dogodio se nesvakidašnji incident. Kamion gradskog komunalnog poduzeća udario je u stup električne rasvjete. Od siline udarca slomile su se stranice kamiona i sve se smeće rasulo po cesti.158UZVRATNI SUSRET— Najbolje bi bilo da ga i ne diraju — kazao sam okrećući kola. Morali smo se vratiti jednim od okolnih putova.Ubrzo smo stali pred Karlovom kućom— Hoćemo li unutra? — upitao je.— Sačekat ću te u kolima.Odjurio je u kuću, obećavši da će se brzo vratiti.Nije se vraćao poduže. Već sam postao nervozan. Što li radi, pitao sam se. Pa ne štampa ih, valjda, sad na brzinu!Izašao sam i gumenim brisačem obrisao prljavštinu s vjetrobrana. Bio je to prvi znak pažnje koji sam iskazao svom prvom i jedinom automobilu. Nekoć, dok sam još samo maštao o vlastitim kolima, što ću ih u dalekoj i neodređenoj budućnosti posjedovati, takva aljkavost činila mi se gotovo nemogućom. No, što sam mogao! Nabavio sam automobil, ali sam se istovremeno našao u složenoj situaciji, u kojoj je auto polako ali sigurno gubio svoj značaj. Da, sve su me više zanimale i mučile neke druge, davne stvari, koje sam propustio, jer sam bio površan i neoprezan klipan. Nikako mi nije bilo jasno kako, hodajući s Terezom, ništa nisam primjećivao. Ništa, baš ništa! A sudeći po svemu, mora da je imala izuzetno složen i kompliciran život. Ali, sada je sve prekasno.— Evo ti pare! — kucnuo je Karlo po pokrovu motora.— Da ti odmah dam dinare, ili ćeš pričekati dok ne nabavim valutu? — upitah, spremajući u džep tri novčanice od sto dolara.— Pričekat ću..Potom mi je namignuo i krenuo natrag u kuću. Bio je bez kaputa i zacijelo se želio čim prije skloniti s ove hladnoće. Zaustavih ga.— Što je? — upita.— Pričekaj na tren. Otkuda ti dolari?Zastao je kao da ga je zbunilo moje pitanje. Onda se blago nasmiješio i priprijetio mi prstom.— Oho! Radiš li ti za SUP?— Zašto bih radio?— Pa tako, privatni kliring je zabranjen i kažnjiv.Volio je upotrebljavati pametne riječi, kakva je bila »kliring«.— Ne seri! Zanima me otkuda ti.— Kupio sam. Zašto te zanima?159Goran Tribuson— Tako — zastah, tražeći dovoljno uvjerljiv odgovor. — I ja bih kupio veću količinu.Premišljao je čas, dva, a onda popustio.— Od Žganjerovih.— Od kojeg Žganjera?— Štefija.Prisjetih se Štriginih riječi. I on je natuknuo da Žganjerovi vjerojatno trguju devizama. Ali, tko sve ne

trguje stranom valutom, padne mi na pamet obeshrabrujuća misao.— Mislim da bi bilo najpametnije kada bih svu svoju lovu promijenio u čvrstu valutu — rekoh zamišljeno. I premda je taj iskaz imao karakter manevra, u jednom trenu učini mi se da to uopće ne bi bilo glupo.— Odlična ideja! Vidiš kako dinar preko noći pada. A priča se da će nakon Nove godine biti velika devalvacija.0 velikim devalvacijama pričalo se svake godine. One su pak dolazile uvijek s nekakvom zadrškom, tek kad bi se svi uvjerili da se radi o nagađanju, dezinformaciji i traču.— Otići ću do Štefija i zamoliti ga da mi zamijeni... Kakav mu je tečaj?Karlo se iznenada zacrveni.— Ni za majku božju! — prosvjedovao je. — Ne smiješ to učiniti! Znao bi odmah da sam ti ja kazao. A on ne želi da se sazna. Čovječe, pa zbog tog se može u zatvor!Zagledao sam se u Karla, čudeći se što se tako silno zabrinuo za Štefija Žganjera.— Donijet ćeš dinare meni i ja ću ti sve srediti. Otići ću do Štefija i kazati mu da su dolari za mene.— Onda ću radije promijeniti kod nekog drugog — odbrusio sam i sjeo za upravljač.— Što ti je, Bruno? — nagnuo se on na prozorčić. — Pa ja ću ti to obaviti. Znaš da sam ti oduvijek bio neka vrst poslovnog agenta. Ne znam da itko drugi prodaje dolare.Gotovo da sam se postidio zbog ove male grubosti.— Ne ljuti se, Karlo. Toliko si me zadužio da te više ne mogu gnjaviti s takvim stvarima.160UZVRATNI SUSRET— Ma, nije to ništa! Samo donesi dinare i sve će biti u najboljem redu.— O.K.! — kazao sam i pokrenuo automobil. Mahnuo mi je i otrčao u kuću.Nakon stotinjak metara zavezao sam kola u pokrajnju ulicu i stao. Saznao sam što me zanimalo, imao sam u džepu tri stotine suvišnih dolara, ali mi neki vrag još uvijek nije dao mira. Nestrpljivo sam izvukao tri zelene novčanice. Nosile su sliku nekakvog tipa koji se zvao Franklin. Bile su lijepe, šuštave i gotovo nove. Kao da su jučer ispale iz tiskare. A onda sam potražio godinu štampanja i začudio se. Na prvoj je pisalo 1939, a na druge dvije 1946.Stefi je prodao dolare Karlu, koji ih je ustupio meni. Na neki način nas trojica bili smo tri posljednja vlasnika. A pare, pare su bile starije od svih nas.16124.Kuća koju sam tražio nalazila se na raskršću široke avenije i male krivudave uličice s radničkim nastambama. Mjesto je djelovalo kao sjecište dva svijeta. Avenija je bila čista i uredna, kao da je sinoć sagrađena. Asfalt joj je bio jednoličan, svijež, a s obje strane kolnika nalazili su se redovi starih platana. Uličica je pak bila uska, opkoljena malim kućicama, sigurno izgrađenim bez građevnih dozvola. Odmah se vidjelo da pred avenijom stoji sjajna budućnost, a pred uličicom skora urbanistička smrt.Kuća kojoj sam se približio bila je masivna trokatnica s velikim balkonima na pročelju. I mada se nalazila na raskršću, odmah se vidjelo da ne pripada radničkoj uličici, nego aveniji. Uspeo sam se na drugi kat i pozvonio na vratima Marije Svabič.Pogledao sam bolje u pločicu s imenom i zaključio da je skraćena s lijeve strane. Vjerojatno se na tom dijelu nalazilo ime koje je prije dvije godine postalo suvišno.Vrata mi je otvorila vitka, mlada žena prosijede kose. Nisam znao da li je ta boja kose stvar mode, ili posljedica neugodnih životnih iskustava.— Izvolite?— Vi ste gospođa Švabič?— Da. Ali ako trebate mog muža, moram vas odmah upozoriti da on više ne stanuje ovdje.— Ne, ne trebam — rekoh, trudeći se da mi glas djeluje što sigurnije. — Znam da ste se razveli. Trebam baš vas.— Nismo se službeno razveli. Samo smo se razišli. Svaki na svoju stranu — kazala je i meni se učinilo da je u toj rečenici bilo neke162UZVRATNI SUSRETsjete. Uostalom, tako završavaju sve veze i svi životi, svatko na svoju stranu!Uvela me u kuću. Prošli smo kroz predvorje i našli se u nečem što je trebalo biti dnevni boravak. Stvari tu nisu bile tako sjajne i upadljive kao u Karlovom dnevnom boravku, ali su, čini mi se, pristajale bolje jedna uz drugu. Sjeo sam u fotelju, kakve obično zovu »stilskim«, i nagnuo se nad mali stolić od rezbarenog drveta. Jedina prednost Karlova dnevnog boravka bila je u tome što je on na zidu imao onu poznatu Mona Ližu. Svabičkine slike bile su skroz nepoznate i neravne od debelih namaza uljene

boje.Marija Svabič nalaktila se o naslon druge fotelje, radoznalo me promatrajući.— Gospođo Švabič — počeo sam, trudeći se da zadobijem njeno povjerenje. — Oprostite mi što vam smetam. Dobio sam vašu adresu u bolnici vašeg bivšeg... vašeg muža. Došao sam, jer sam mislio da ćete mi moći kazati neke stvari koje su mi jako važne...— Vi radite za policiju?— Ne.— Ah, mislila sam. Takva odijela obično nose njihovi inspektori.Stresao sam se od nelagode. Na krasno me odijelo nagovorila Magdalena!— Ne radim ni za koga. Prije mjesec dana vratio sam se iz zatvora.Gledala me mirno, ne pokazujući ni strah, ni nelagodu. Priznajem đa mi se odmah dopala. Neka druga gusketina bi na riječ »zatvor« počela urlati i dozivati u pomoć.— Zovem se Tvrdić i bio sam, no, kako se to kaže, bio sam dečko Tereze Kosak. Ali, vama to ništa ne znači. Pretpostavljam da niste čuli ni za mene, ni za nju...— Ćula sam — kazala je i sjela u fotelju. — Za nju sam čula. Radila je kao medicinska sestra kod Janeza. Vidjela sam ju nekoliko puta u njegovoj ordinaciji. Slušajte, ona se ubila, zar ne?Ugrizoh se za usnu.— Da — procijedio sam. I mnogi misle da sam ja kriv, da sam je natjerao na to...— Čime? .163Goran Tribusoni— Pa svojim ponašanjem. Grubostima, ljubomorom...— Ah, glupost! — prekinula me i odmahnula rukom. — Kako biste vi mogli biti krivi? Eto, i ja sam se mogla ubiti kada me muž napustio. I tko bi bio kriv? Ja, samo ja!— Voljeli ste muža? — postavili joj sasvim neprilično pitanje. Tko sam ja da je pitam takve stvari!Odmjerila me od glave do pete.— Pa kako bih živjela s nekim koga ne volim?— I ja sam volio Terezu. Vama mora da je jasno što sam sve proživio kada je učinila tu... Jedva sam se sredio i sada pokušavam otkriti kako se to odigralo i koliki je moj udio krivnje.— Zov savjesti — nasmije se ona i prebaci ruku preko naslona fotelje. — I kako mislite da bih vam ja mogla pomoći?I dalje je djelovala sasvim mirno i staloženo, kao da ju ni najmanje ne uzbuđuje moja prisutnost. Koji vrag tjera muškarca da ostavi ženu poput nje, pitao sam se. Stvarno mi se dopadala!— Tereza je radila kod vašeg muža. Smijem li vam postaviti nekoliko pitanja?— Jasno da smijete. Razgovori su jako važna stvar u ljudskom životu, zar ne?Ponovo se nasmijala i prebacila nogu preko noge. Kućna haljina od tamnosmeđeg frotira lagano se razmaknula, i moj se pogled zaustavio na njenim lijepo oblikovanim koljenima. No, prljave, pohot-ničke misli kao da su mi bile zabranjene, jer je gospođa Švabič pripadala otmjenoj aveniji, a ja krivudavoj uličici radničkih potleušica.— Mislite li da je između vašeg supruga i Tereze moglo biti nečeg... recimo... — uzmuvah se.— Nije! Moj muž bio je vjeran svojoj ljubavnici. Vjerniji nego ona njemu! Imate li možda cigaretu?Izvadio sam marlboro i ponudio je. Upalila je jednu, povukla dim duboko u pluća i nastavila.— On je toliko emotivno zaglibio, da uskoro nije imao vremena ni za koga, osim za ljubavnicu. Niti mene nije primjećivao. Lagao mi je na sve moguće načine, ne bi li se izvukao iz kuće. Izmišljao je službena putovanja, koja su zapravo bila mali erotski vikendi. Uzimao bi bolovanja, zdrav zdravcat, i odlazio s ljubavnicom u Sloveniju. Meni je mazao oči, izmišljajući različite nepostojeće kongrese, simpozije, savje-164UZVRATNI SUSRETtovanja... No, nije samo trošio vrijeme, već je na ljubavnicu rasipao i ogromne količine novca. Ta mora da ga je muzla! Recimo, kupio bi joj unikatni prsten, šubaru ili bundu, kakvu ja neću nikad imati.— Bundu?— Da. Počelo mi je to ići strašno na živce. Situacija mi je bila skroz-naskroz ponižavajuća. Slutila sam, zapravo bila sigurna da nekog ima, ali mi to nikako nije htio priznati. Onda sam mu postavila zamku. Možda vam to izgleda pomalo nečasno, ali drugog izbora nisam imala. Htjela sam da to što prije završi. Rekla sam mu da ću otputovati majci u Opatiju i ostati tamo četiri dana. Čak sam ga zamolila da mi kupi kartu do Rijeke. Nisam otputovala, nego sam se iste večeri vratila i zatekla ih...— Dakle, vidjeli ste njegovu ljubavnicu?— Svakako. Zanima vas? Pa to nema nikakve veze sa smrću vaše djevojke!

— Zanima me — rekoh, paleći cigaretu.— Bila je vrlo zgodna, ali ta je ljepota bila pomalo profana, prostačkog tipa. Odmah se vidjelo da pripada polusvijetu.Na tren je izgleda zaboravila da sam i ja iz polusvijeta.— Mora da mu se dopala — nastavila je — zato što je bila sušta suprotnost meni. Znate, to se događa.Počeo sam nizati različite pretpostavke, jer mi se učinilo daje doktorova ljubavnica ključ za mnoge tamne i nejasne stvari. Nisam imao mnogo valjanih podataka, ali mi se, tko zna zašto, bunda koju je spomenula nekako zarežala u pamet.— Možete li je opisati?Kazala je da ju je vidjela samo nakratko, ali je onda počela prilično detaljno opisivati svoju bivšu suparnicu. Čudno, sve se nekako poklapalo! Tamne oči kao da su pristajale uz skupu bundu! Učini mi se da se veo s tajanstvene Svabičeve ljubavnice polako razmiče, otkrivajući konture njezina lica, lica koje je dugo skrivala sjena.— Nije li njegova ljubavnica bila s Teretnog kolodvora? — prekinem je u pola rečenice.— Jest. Kao i moj muž. Pretpostavljam da su se odavno poznavali, valjda još iz djetinjstva.— Vjerojatno. Lica iz djetinjstva teško se zaboravljaju. I sam pretpostavljam da je vaš Janez odavno poznavao Marietu Šuh — izu-stih pomalo upitno, nesigurno, gotovo drhtavim glasom.165Goran Tribuson— Da! Zvala se Marieta — iznenadi se ona. — Vi je izgleda poznajete!— Pa, rekao sam vam... da se lica iz djetinjstva dugo pamte.— Kazali ste da joj je prezime Šuh? Doznala sam joj samo ime.— Ne zove se oduvijek Suh.— No, dobro, nisam joj znala prezime. Znala sam samo da je Janez poludio za njom, ali da mu ona nije uzvraćala istom mjerom. Mislim da se polakomila za njegovim parama. Živjela je jako loše i sigurno joj je godilo to što joj Janez kupuje bunde, čizme, nakit i vodi je u Sloveniju, na Jadran, u Veneciju... Znate, stroga moralna principijelnost nije baš svojstvena siromasima, što je posve jasno i opravdano. Želja da konačno nešto posjedujete zna biti toliko jaka da izbriše sve moralne obzire...— Zašto mislite da mu ona nije uzvraćala istom mjerom, odnosno da gaje iskorištavala?— Zacijelo mislite da iz mene govori sujeta, da sam povrijeđena. Uostalom, može biti. Kad vam netko koga držite autsajderom preotme muža... Nego, hoćete li nešto popiti — upita iznenda. — Baš sam nepristojna. Sjedite tu, a ja vas ničim ne nudim.— Ne pijem. Sportaš sam.— Vidi se odmah po vašoj figuri. Ti bicepsi...Nakašljao sam se. Nije bilo nikakvog opipljivijeg razloga za razgovor o mojim bicepsima. Pobojao sam se da će odlutati s teme zbog koje sam došao.— Ne biste li nastavili?Malko se zbunila, pogledala me širom otvorenih očiju, a onda ipak nastavila:— Ah, da. Znam po tom što se dogodilo kasnije. Janez i ja smo se razišli otprilike prije dvije godine. On je bio sretan što je dobio slobodu i odlepršao je svojoj Marieti. Ostala sam sama. Užasno sam se osjećala, ali sam vrlo brzo svoju tugu i ljubomoru uspjela pretvoriti u bijes i mržnju. Vjerojatno sam zbog toga izdržala; znate, u takvim situacijama to je najpouzdaniji lijek. No, nakon tri tjedna, moj dični muž, doktor Švabič, pojavio se na vratima sav skrušen.— Ostavila ga je ljubavnica? — činilo mi se da znam nastavak priče.166UZVRATNI SUSRET— Ne — reče ona i upali novu cigaretu. — Ostavio je on nju! Sad više ništa nisam razumio.— Ako izuzmete tu ljubavnicu, moj muž je jedna strašno čedna i principijelna budala. Pravi patrijarhalni moralist. Zamislite kako se takav čovjek mora osjećati kad dozna da mu je ljubavnica narkomanka, te da osim njega ima još nekog.— Imala je muža — rekoh, misleći na Rudija.— Da. Ali, muževi nikad nisu u igri! Janez je znao da ima muža, kao što je i ona znala da on ima ženu. U tom smislu nije bilo ble-firanja; karte su bile na stolu. Ali, sada je Janez doznao da Marieta, povrh muža i njega, ima još jednog ljubavnika. Zgodno, zar ne?— Koga?— Ne znam. Kad je shvatio daje Marieta narkomanka i dupla preljubnica, odlučio joj je dati nogu i vratiti se meni. Ali, ja sam ga odbila. Rekla sam mu baš to, to da je patrijarhalni moralist, kad je zbog najobičnije narkomanke i preljuba zakopao tako veliku i strasnu ljubav. Rekla sam mu to na jedan ironičan i uvredljiv način. Izgledao je kao da ga je grom prasnuo posred glave. Nije mu preostalo drugo

nego da ode. I otada dokazuje meni, sebi i drugima da nije truli moralist i čedni licemjer.— Otada hvata sve što nosi suknju?— Otada.Zamislio sam se, pitajući se kakvi to ljudi hodaju oko mene. I to slobodno! A ja napravim jednu pizdariju i hop — u gajbu!*— Saznao sam da su prije tri godine iz Svabičeve ordinacije nestajale ampule sa sedativima. Čak su i ljudi sa SUP-a dolazili u bolnicu. Da li je vjerojatno da je vaš muž uzimao sedative da bi ih dao Marie-ti?Prasnula je u smijeh.— Nemojte biti smiješni! On da bi to učinio! Da samo znate kako je bjesnio kad je doznao da netko odnosi sedative. Ne, to je potpuno isključeno. Razumijete, kad je doznao da Marieta uzima te stvari, istog ju je trena napustio.— Kako je doznao?Zabacila je glavu i pogledala prema stropu. Nisam znao da li razmišlja, ili je samo umorna. U svakom slučaju vidio sam daje usam-167Goran Tribusonljena; zbog kojeg bi drugog razloga pristala na dug i povjerljiv razgovor s posve nepoznatom osobom.— Ne znam kako je doznao. Rekao mi je samo da ona to već duže vrijeme radi i da je iz takve sredine. Izgleda da joj je i muž narkoman. Baš u to vrijeme, kad su Janez i Marieta raskinuli, njen muž završio je zbog nekakve gluposti u zatvoru.— Pokušao je opljačkati benzinsku pumpu.— Vi ih izgleda dobro poznajete?— Ne. Površno.— Sada sam već umorna — reći će nakon kraće pauze. — Jesam li vam bar pomogla?Predosjećao sam da će me uskoro zamoliti da odem. I mada sam joj želio postaviti još mnoga pitanja, znao sam daje ne smijem zamarati i zloupotrebljavati njeno strpljenje.— Sjećate li se dana kada se Tereza ubila?Zamislila se. Pretpostavljao sam da se neće sjetiti. Taj dan njoj nije mogao ništa značiti.— Bilo je to negdje prije tri godine. Ne sjećam se točno dana, ali se sjećam da mi je Janez pokazao tu vijest u novinama. Terezina ga je smrt jako iznenadila, čak i potresla. Pričao je daje bila dobra radnica.— Tada je bio kod kuće?— Da saznali smo iz novina. Odmah je telefonirao u bolnicu, ne bi li doznao nešto više. Mislim da je bio na bolovanju. Imao je problema s bubrezima. Sumnjalo se na kamence...— Oprostite što dosađujem, ali znam da vaš muž ima neke devize u banci.— Pa šta! — kazala je gotovo ljutito. — Tko danas nema devize. Kad dinar ništa ne vrijedi. Da vi ipak ne radite za SUP?— Ima pet tisuća dolara. Američkih.— Zar je toliko potrošio! — zine ona i ustane s fotelje. — Imao ih je mnogo više. Ali što se ja uzbuđujem, pa to su njegove pare. Može ih sve spiskati.— Otkuda mu devize?— Živjeli smo i radili tri godine u Albanyju.— U Albaniji!?— U Albanyju, čovječe, u Americi!— Ah, da — rekoh. — A da li ste možda znali papa Rotšilda?168UZVRATNI SUSRETPitanje je bilo gluplje od tamne noći. Ona se zahihotala, a onda će kroz smijeh:— Kakav ste vi to čovjek? Rotšilda kažete? A zašto ne Roc-keffelera?16925.Sto se tiče posla i jela, vodio sam sasvim solidan život. Trenirao sam mnogo, uredno i naporno, a jeo baš onako bogovski, jer je Magdalena činila sve da mi bar s te strane ugodi. Ljudi koji vode solidan život obično dobro spavaju, no ja sam, što se toga tiče, imao mnogo problema. Ležao sam nauznak i lakih kapaka buljio u plavo svjetlo što je dopiralo s prozora. Bilo je prošlo pola noći, a ja nisam osjećao ni najmanju potrebu za snom. Sat na ormariću monotono je kucao, Magdalena je disala duboko i ravnomjerno, a ja sam se zapiljio u modre sjenke usnulog kolodvora. Do meča s Monkom ostalo je samo još osam dana. Približavalo se vrijeme iščekivanja, treme i nervoze, ali ja za to više nisam mario. Prvi put u životu nisam bio samo boksač, nego sam vozio paralelno, na dva kolosijeka. Obično bih noću postajao svjestan toga da me taj drugi kolosijek, na kojem sam želio počistiti đubre prošlog

života, na moju nesreću, preokupira sve više i više. I pjesnik Zumba, poetski as naše željezničke zabiti, bio je dvostruka ličnost, furao se na dva kolosijeka, od kojih je jedan bio pjesnički, a drugi alkoholičar ski. Ali njegova su se dva života dobro nadopunjavala i pothranjivala. Moja je pak podvojenost bila nesnosna. Biti boksač i njuškalo istovremeno činilo mi se nespojivim. Pretpostavljao sam da bi bilo najpametnije odustati od jednog, od ova dva životna zadatka, ali nikako se nisam mogao odlučiti od kojeg.Ustao sam iz kreveta i prišao sudoperu. Natočio sam čašu vode i s užitkom je popio. Uistinu, voda s Teretnog kolodvora bila je neoboriv motiv i razlog ostajanja. Kad bih otišao, morao bih obići bar pola svijeta dok ne nađem takvu vodu!Prišao sam prozoru i razmaknuo zavjesu. Vani je padao gust, plavičast snijeg, prvi pravi obilni snijeg ove zime. Prisjetih se kako sam nekoć davno pravio velike grude snijega i bacio ih na Marietu. Bio sam17OUZVRATNI SUSRETtada klinac, koji je mislio da žene postoje samo zbog grudanja i sličnih zajebancija. Da sam tada mogao znati što će se sve dogoditi s Marie-tom, i na koje će sve načine posrnuti... Volio sam blijedoputu, nježnu djevojčicu, ne sluteći da će od nje postati narkomanka, preljubnica, lovac na skupe bunde, lovu i vikende u inozemstvu. Takve žene u pristojnijim četvrtima zovu kurvama, a ovdje na Teretnom kolodvoru to je samo jedna od mogućih gorkih sudbina. Nisam imao nikakva prava da se ljutim na Marietu, jer sam i sam bio baraba, besposličar, bivši robijaš, a možda i krivac tuđe smrti.Navukao sam zastore i vratio se krevetu. Sjeo sam, a opruge su zaškripale. Kad će već jednom proći ova1 noć, pomislio sam, zaronio glavu u dlanove i duboko uzdahnuo. Zapravo, pokušah se utješiti, sve manje imam razloga da si predbacujem. Mnoge okolnosti kazivale su da je ona svađa bila zadnja stvar koja bi je mogla otjerati u smrt. No, iste te okolnosti nikako se nisu dale usložiti u odgovor: što ju je natjeralo u smrt i kako se to dogodilo. Mogao ju je netko i ubiti, titralo mi je glavom, ali nisam znao tko, kako i gdje. Prisjetili se onda svih onih krimića koje sam progutao u zatvoru. Ubojicu su uglavnom otkrivali uz pomoć nekakvih dokaza, obično malih predmeta koje je zaboravio na mjestu zločina. Ali, u životu su stvari izgledale sasvim drugačije. Čovjek veoma rijetko zaboravlja ili gubi predmete naokolo, a ubojica gotovo nikada. Baš kao da su svi ti romani podučili ubojice i natjerali ih da prilikom izvođenja pomno zločina paze na vlastite stvari.Upalio sam noćnu svjetiljku i uzeo reviju koja je ležala na podu. Pokušao sam čitati, ali je svjetlo bilo tako slabo da sam jedva ra-zaznavao slova. Možda bih trebao početi nositi naočale, pomislio sam, a onda, kao^ofuren, naglo ustao i sjeo na krevet.— Magdalena, Magdalena! — tresao sam je, pokušavajući je probuditi. Okrenula se, pogledala me iza poluspuštenih kapaka, bacila se prema zidu i pokušala pobjeći u san.— Magdalena, gdje držiš alat? Pridigla se, otvorila oči i promrmljala.— U smočnici, ispod police — kazala je gotovo nerazumljivim glasom, zatim se bacila nauznak i prekrila se poplunom.Sigurno je mislila da sanja, jer ju zacijelo nitko nikada nije tražio alat u ovo doba noći.Obukao sam se na brzinu, neoprezno rušeći sve što mi se našlo na putu. Stvarao sam mnogo buke, ali se Magdalena nije više bu-171Goran Tribusondila. Sjurio sam se u smočnicu i počeo tražiti ono što mi je bilo potrebno. Potrpao sam u džepove izvijač, čekić, kombinirke i konačno pronašao ono najvažnije, otpirač! Pogasio sam sva svjetla i izjurio na ulicu.Pod gustim naletima snijega Teretni kolodvor načas je izmijenio svoju noćnu fizionomiju. Zasut bezbrojnim pahuljama izgledao je poput strašno skracane crno-bijele fotografije. Bilo je nečeg sumanutog i nestvarnog u slabim svjetiljkama ulične rasvjete, čije su se zrake reflektirale u milijunima uskovitlanih pahulja. Možda nikada nisam ni pokušao shvatiti ovu četvrt i ove ljude, padne mi iznenada na pamet, možda sam, zanoseći se time da mi je sve jasno, zauvijek propustio proživjeti neki sretniji život.Stao sam pred vežom Cividinijeve kuće, kleknuo pred vrata i zavukao otpirač u bravu. Nije išlo, brava me nikako nije htjela poslušati. U zatvoru sam imao bar deset prijatelja koji bi mi sada bili od neprocjenjive koristi. Izvukao sam odvijač, demontirao bravu i otvorio ulazna vrata. Buka koju sam pri tom napravio bila je neznatna i nikog nije mogla probuditi. Pogotovo ne gluhog pazikuću iz prizemlja.Na prstima sam se popeo do Terezine mansarde. Ispred Hoj-sakičinih vrata drijemala je mačketina. Primijetivši me, šmugnula je nečujno u mrkli mrak.Ovog puta otpirač se pokazao djelotvornim. Brava je škljoc-nula, a vrata tiho zaškripala i polako se otvorila. Ušuljao sam se u predvorje. Trebalo mi je nekoliko sekundi da uzmem ono po što sam došao.

Napipao sam u mraku zidnu vješalicu, pronašao ladicu, a na ladici naočale. Uzeo sam ih, stavio u džep i izašao. Oprezno sam zaključao vrata, a onda požurio na ulicu.Zadovoljan i miran, vratio sam se do Magdaleninog stana. Zastao sam i zagledao se u njene mračne prozore. Nije mi se ulazilo. Oslonio sam se o auto i odlučio predahnuti. Na haubi se već nakupio pet-šest centimetara debeo sloj snijega. Povukao sam rukom po njemu, bio je hladan, ljepljiv i vlažan. Uvukao sam se u kola i ogrnuo se dekom, što je ležala na stražnjem sjedištu. Otvorio sam pretinac s desne strane upravljača i izvadio papirnatu vrećicu s Terezinim naočalama. Izvukao sam naočale i usporedio ih s ovima koje sam upravo dignuo iz njena stana. Pri slabom svjetlu nisam mogao primijetiti nikakvu razliku. Strpah jedne i druge naočale u džep, zavalih se i zijevnuh. San mi se polako navlačio na oči.172UZVRATNI SUSRETBudalo! Što si to uradio? — vikala je Magdalena, lupajući o krov automobila. — Zašto si spavao vani?Otvorio sam oči i shvatio daje već jutro. Svud oko automobila bijelio se snijeg.— Morao sam izaći noćas. Zaboravio sam uzeti ključ, pa te nisam htio buditi — slagao sam i izašao.— Dobro da se nisi smrznuo!— Palio sam grijanje s vremena na vrijeme.To ju je malo smirilo, pa mi je pomogla da očistim kola od svježeg snijega.Odvezao sam je na posao, a onda krenuo prema optičkoj radnji starog gospodina Šarića.Zatekao sam ga ispred lokala kako s pomoćnikom čisti snijeg. Ušli smo zajedno i on se odmah sjurio za pult, pro trljao promrzle prste i upitao me što želim.Stavio sam na pult dva komada naočala sa žuto-smeđim plastičnim okvirima.— Možete li provjeriti dioptrije? Zanima me da li su to iste naočale.Odmjerio me od glave do pete i tad me prepoznao.— Opet vi s vašim čudnim zahtjevima.— Samo vi provjerite, spreman sam platiti.— Gospodine, ja vodim staru i uglednu firmu, koja takve sitnice nikada nije naplaćivala.Otišao je iza zavjese, u drugi dio lokala, i ostao tamo neko vrijeme. Na vratima lokala pojavio se pomoćnik. Bio je zajapuren i puhao je u ruke.— Gospon Dudo, jeste li sve počistili? — viknuo je stari iza zavjese.— Jesam — preko volje je odgovorio mladić, kome nikako nije pristajalo ono »gospon«.Minut-dva kasnije stari se vratio i postavio naočale na pult.— Ove desno u vrećici su minus dva i minus jedan. Nosi ih pomalo kratkovidna osoba. Ove druge su naočale dalekovidne osobe. Oba stakla su plus pet, a to je poprilična dalekovidnost.— Znači, naočale pripadaju dvjema različitim osobama? — upitah. „Goran Tribuson— Znači.— Nikako se ne bi moglo dogoditi da ista osoba nosi ove naočale? U različitim prilikama. Recimo, jedne danju, a druge možda noću.Nasmijao se prezrivo.— U tom slučaju ta vaša osoba bi morala imati oči na feder!— Hvala vam — kazao sam i pokupio naočale.— Nema na čemu. S čim ćete mi doći idući tjedan? Nasmijao sam se, izvadio jednu crvenu novčanicu i stavio jena pult.— Ah, ne, nikako! — pobunio se gospodin Sarić. — Tu sitnicu vam ne mogu naplatiti.— Za gospona Dudu! — namignuo sam. — Stvarno je fino počistio snijeg.Vratio sam se u kola i požurio na trening. Jutarnji futing u prirodi mije propao, kako zbog spavanja, tako i zbog nemogućih atmosferskih prilika. Taj propust morao sam nadoknaditi intenzivnim radom u sali.Ulazeći u Odeon stavio sam ruke u džepove i napipao naočale, koje je uljez ostavio u Terezinom stanu. Bio sam uzbuđen i usplahiren, jer sam pretpostavljao da su naočale koje stežem u ruci naočale Tere-zinog ubojice. Govorio mi je to nekakav unutarnji glas, mada mi ništa nije padalo na pamet u vezi s tim kako je ubijena i kako su se naočale našle gore u njenom predvorju.U dvorani za trening nabasao sam na sasvim neobičan prizor. Nekoliko boksača, s Tantalom na čelu, vježbalo je na parketu, pod vodstvom niskog debeljka, masne fizionomije i sasvim ćelave glave. Debeljko je nosio crvenu trenirku, jako napetu preko ogromnog trbuha, a u desnoj ruci držao je prutić nalik dirigentskoj palici. Piskavim je glasom deklamirao: jen'- dva, tri- četir', dva-dva-tri—četir'!U drugom dijelu sale, pored kaljeve peći, stajali su Štriga, Cujo i još jedan mlađi boksač, i slušali instrukcije trenera Vrhovnika, koji je kadio poput parnjače.

— Tko vam je onaj debeli pajac? — upitao sam, prišavši im. Vrhovnik me prostrijelio ljutitim pogledom.— Mulac, kasniš na trening! A ni trčao nisi?— Kako bih trčao! Snijeg je napadao do dupeta. Dobro, tko vam je onaj s dirigentskom palicom?174UZVRATNI SUSRET— Novi trener — kazao je Štriga. — Zove se Kuraica. Trenirao je jedan gradski klub. Mislim baš Radnik ...— Radnik je, koliko ja znam, rvački klub — primijetili Ijutito.— Pa da, on je trener rvanja. Uprava ga je dovela. Oni misle da između boksa i rvanja nema nekih bitnih razlika.— Tko tu kome prodaje muda pod bubrege? Hijene iz uprave mora da su definitivno poludjele! Pa kako će nas trenirati rvač? To bi bilo isto kao kad bi...— Sto bi? Sto bi? — umiješa se trener prilično Ijutito. — Ti si se našao da prodaješ pamet! Pa gdje ti živiš, some morski! Tko danas pita za kvalifikaciju i struku! Ako općinu mogu voditi bivši pekar i slo-boslikar, onda i boksače može voditi bivši rvač! Što misliš, tko ste vi boksači? Koga bi vi za trenera? Jakovljevića? Benedeka? Vuina? Jacka Dempseya?— Ne. Htjeli bismo, na primjer, vas. Ili Doležala, Babinku, Vnuka, Kuića... Teretni kolodvor je odgojio dosta dobrih boksača.— Budalo! Nemaju moralno-političku podobnost! Kuraica je čovjek po vašoj mjeri. Imat ćete izvrsnog trenera. Koji se klub na svijetu može pohvaliti da ima trenera koji u čitavoj sportskoj karijeri nikada nije bio nokautiran? Koji nikad nije bio u nok-daunu?— Ako je tako, ni moj bivši gazda Pohajda nije bio nikad nokautiran. Mogli su dovesti njega.— I dovest će ga! Nismo daleko od tog trena! — kazao je Vrhovnik i pljunuo na pod.Svi su poludjeli, pomislio sam i pogledao prema treneru Ku-raici. Bio je zdepast s kratkim i stabilnim nogama. Pravi bivši rvač.— Čekajte, gazda, a koji ste kurac onda vi? Mislim, ako je ovaj medvjed Brundo novi trener?— Ja sam pod suspenzijom — rekao je promuklim glasom i bacio cigaretu na parket. — Ostajem do Nove godine. Moj zadatak je da druga Kuraicu uvedem u posao. Uprava mi je dozvolila da još dva-tri tjedna vodim nekoliko boksača po vlastitom izboru. Odabrao sam i tebe. Imaš li što protiv?— Ne. Što će mi taj glupi Kuraica. Pa ne namjeravam tuširati Monka... Ali, zašto ste pod suspenzijom?— Na prijedlog omladinskog aktiva — odbrusio je. — Zatražili su od uprave da me se suspendira. Tvrdi se da u ovom složenom trenutku175ne mogu realizirati zacrtane pravce razvoja samoupravnih klupskih odnosa i svu težinu planskih zadataka koji proizlaze iz dugoročne...— Sranje! — prekinuh ga. — Najureni ste zbog toga što u ovom složenom trenutku niste mogli realizirati moje negiranje, kao zacrtani pravac razvoja klupskih odnosa. Umjesto vas, svu težinu planskih zadataka iznijet će ovaj guzati rvač!— Šuti! Moja suspenzija ne smije poremetiti tvoje pripreme. Nalijevo krug i sto rundi oko sale! Moraš misliti na kondiciju.— Ma u kurac s kondicijom! — izderao sam se. — Nema trčanja prije no što im kažem što mislim!Okrenuo sam se i pošao prema skupini boksača okupljenoj oko trenera Kuraice. Striga me pokušao zaustaviti, ali sam mu se uspio istrgnuti.— Slušaj, Tantal! — viknuo sam. — Ti si umjesto boksačkog trenera u Željezničar doveo rvačkog! Ako se ovaj ne bude znao dovoljno dobro uguziti upravi, koga ćete dovesti nakon njega? Baletmajsto-ra? Klavirštimera? Krotitelja pasa?Trener Kuraica gledao me zapanjeno. Njemu još nisu bili jasni klupski odnosi, pa tako nije mogao imati ni pojma o tome u kakvu je menažeriju upao.— Što se tebe tiče — otpovrnuo je Tantal — krotitelj pasa bio bi najbolji!— Dobro, možda i bi — trudio sam se da ostanem miran, koliko se to u ovakvoj situaciji može. — Možda ja i jesam bijesan pas? No, bijesni pas još uvijek posjeduje stanovite prednosti pred umiljatom mačkom koja liže gazdine noge.— 1 psi ližu gazdine noge! Nikog ja nisam otjerao ni doveo! Momci su tako odlučili i pokrenuli inicijativu... I da znaš, nakon trenera i ti ćeš doći na dnevni red!— Tvoji momci su izgleda talenti za jednoglasno pjevanje — kazao sam, sve više svjestan jalovosti svoje ljutnje. U vremenu jednoglasnog pjevanja i zborskih pjevača, Tantal i njegov aktiv nepopravljivo su moćniji od nas, pjevača solista. U politiku sam se bar toliko kužio.Stoga sam se okrenuo i navalio na svojih propisanih sto krugova oko sale.Dosta kasnije, na ručku, ponovo se nisam proslavio nekom govorljivošću i raspoloženjem. Znao sam da time činim nepravdu i za-

I176UZVRATNI SUSRETgorčavam život Magdaleni, ali karakter nisam mogao tek tako promijeniti. Što li je sve činio stražar Delić, u želji da me karakterno preusmjeri na pravu i naprednu stranu, pa na koncu nije uspio! Napraviti od Brune Tvrdića korisnog, poslušnog i radinog čovjeka bio je zadatak kome Delić nije bio dorastao.Magdalena, međutim, kao da nije primjećivala moju odsutnost i moje brige. Motala se po stanu, pospremala stvari i neprekidno govorila o tome, kako je rezervirala stol za veliku zabavu s plesom, koja će se održati baš na Božić u Vatrogasnom.— Obući ćeš novo odijelo, bijelu košulju, zatim onu tamnoze-lenu kravatu i konačno ćeš izgledati kao čovjek. Tako se veselim toj večeri! Ja ću obući onu novu haljinu, koja se slaže s tvojim odijelom i... i izgledat ćemo tako lijepo. Bit ćemo najljepši par na zabavi — govorila je, iznoseći kolač na stol.— To je samo dva dana prije meča — primijetio sam. — Pred meč moram ići rano na spavanje...— Ne gnjavi! — prekinula me. — Tolikih si se stvari odrekao zbog boksa. Ne dolazi u obzir da se odrekneš i zabave!— Ali, Magdalena, ako se ne budem pridržavao režima, znaš što mi se može dogoditi u meču s Monkom?— Baš me briga — odbrusila je. — Snađi se nekako. Možeš se izvući. Uđi u ring i čim te dirne, padni lijepo na pod, zažmiri i broj do deset. Ah, da — nadodala je, kao da se iznenada sjetila važne stvari. — Moramo bar malo vježbati tango. Trebat će ti još koji sat treninga, pa ćeš do zabave biti u punoj formi., Možda bih mogao izaći na ring, padne mi iznenada na pamet, i s Monkom odigrati jedan spektakularan argentinski tango.I17726.Stefijeva greška, mislio sam, bila je u tome što je trgovao američkim dolarima. Dolari su bili jako stari i smrdjeli su po pljesnivoj baraci ludog epileptičara. Kako su prevalili mračni put od pape Rotšilda do gostionice Calypso valjalo je tek doznati.Štefija Žganjera uhvatio sam ispred Mignona, ukrcao ga protiv njegove volje u mercedes i povezao prema južnim skladištima Teretnog kolodvora. Pravio se da ne zna zbog čega sam ga strpao u kola i neprekidno je šutio. Poučen sjajnim primjerima iz kriminalističkih filmova, glumio sam odlučnog i nepokolebljivog čovjeka, koji je odlučio neke stvari istjerati na čistac.Zaustavio sam kola na ledini punoj metalnih bačava, naslaganih u visoke redove. Između redova vodio je putić prekriven utabanim snijegom. Pao je već mrak i gore na razapetoj žici njihala se električna svjetiljka, zaštićena staklenim cilindrom. Tek kad bi se pogledalo prema svjetiljci, moglo se zamijetiti da polagano sniježi.Izašao sam iz kola i stupio na putić koji vodi između dva reda naslaganih bačvi. U daljini, tamo gdje je prestajao putić, dizale su se sjene željezničkih vagona.— Zašto si me doveo ovamo? — upitao je Stefi, neodlučno za-koraknuvši za mnom.— Tako. Zar ne voliš popričati malo...Stefi je podigao ovratnik i popravio debeli vuneni šal. Vidjelo se da mu je hladno.— Opet ćeš me gnjaviti svojim manijačkim sumnjama — rekao je i pljunuo u snijeg.178UZVRATNI SUSRETINa metalnoj bačvi nalazila se ceduljica na kojoj je bilo otisnuto KATRAN. Poderao sam je i bacio u snijeg. U daljini su zavijali periferijski psi. Ove su noći možda sanjali da su vukovi.— Štefi, trebao bih par tisuća dolara — kazao sam i okrenuo se prema njemu.— Kakvih dolara? — začudio se.— Američkih! Bilo bi dobro da su stariji. Tamo negdje iz četrdesetih i pedesetih godina.— Časna riječ, ti si šenuo — reče on, preneražen, i krene kao da će otići. Prepriječim mu put i primim ga za dugme na kaputu.— Čekaj, Štefi, pa prodat ćeš mi valjda te dolare! Prodavao si ih drugima, pa ćeš ih prodati i meni. I neću te pitati otkuda ti.— Otkuda meni dolari? I tko ti je tako nešto kazao?— Otkuda ti dolari? Pa recimo, mogao si ih nabaviti od pape Rotšilda. Na stanovit, dosta opasan način. 0 tome da ih starac ima nije se baš znalo. No, netko je ipak doznao i kazao ti.— Što to pričaš? Tko mi je kazao?Izvrsno je glumio. Izgledao je strašno začuđen. Zinuo je poput ribe na suhom i gledao me širom

otvorenih očiju, dok su mu sjenke, koje je bacala ona nemirna svjetiljka na žici, igrale na licu.— Pa valjda ti je Tereza rekla? — prošaptao sam i jednim oštrim trzajem otkinuo mu dugme na kaputu.— Ti si potpuno lud, potpuno lud! — govorio je tiho, povlačeći se korak po korak. Krenuo sam prema njemu. Glumio sam istražitelja koji radi na složenom slučaju. Mada to nisam volio, bio je red da se poslužim i kojom od istražnih metoda. Zamahnuo sam i zveknuo ga u pleksus. Jauknuo je, primio se za trbuh i pao na koljena.— Štefi, posljednji put te pitam, jesi li imao što s Terezom?— Nisam — zakrkljao je.— Dobro, onda ću otići i pitati tvoju ženu.— Nemoj! Poludjet će od ljubomore, spomeneš li joj bilo koju drugu ženu!— Valjda će imati razloga.— Slušaj, Tvrdi — reče dižući se s naporom. — Ako joj spomeneš Sofiju Loren, ona će dobiti napad ljubomore. Ne treba joj mnogo.— To je tvoj problem. Ti si se oženio luđakinjom, a ne ja!179Goran TribusonZatim sam pošao prema njemu kao da ću ga ponovo udariti. Zaklonio je lice rukama i poviknuo:— Stani, nemoj više! Sve ću ti kazati.Spustih ruku u džep, čekajući da počne. Volio sam ga krotkog i poniznog.— Ali, obećaj da mojoj ženi nećeš govoriti ništa. I ja sam ju jedva razuvjerio i smirio.— Neću. Obećajem.— Imao sam nekih namjera... prema... Terezi. Sviđala mi se. Bila je nekako jednostavna, čista i dobra. Prava suprotnost mojoj vještici...Osjetih gorčinu u ustima; nije mi bilo lako slušati kako običan bezveznjak priča takve stvari o Terezi. Rekoh mu strogim glasom da bude konkretan i kratak.— Pokazao sam joj da nisam ravnodušan prema njoj. Kao i svim ženama, njoj je to godilo, ali mislim da se samo poigravala sa mnom. Jednog popodneva, dok sam pecao na Sljunčari, naišla je i sjela pored mene. Bila je večer, sunce je zalazilo...— Slavuji su biglisali, a jorgovan je mirisao. Štefi, ne gnjavi! Što si zapravo imao s Terezom?— Pa ništa. Pitala me kako se peca. Ja sam joj dao jedan štap i pokazao joj kako se navlači glista na udicu.— A da joj možda nisi pokazao kako se navlači neka druga stvar? — upitah, pomalo se grozeći grubosti koju sam izrekao. Pa, bila je to moja bivša mačka koju sam volio...Odmahnuo je glavom.— Tvrdi, ja ti govorim čistu istinu. Pitao si me da li sam se motao oko Tereze. Da, motao sam se, ali bez ikakvih rezultata. Tog kasnog popodneva ja sam je učio kako se peca. Bila je sa mnom petnaestak minuta, a onda je otišla. Obećala je da će i sutradan doći, ali nije. Prevarila me.— 0 papi Rotšildu i dolarima ti je govorila?— Ništa te ne razumijem. Kakvi dolari? Kakve veze ima papa Rotšild s dolarima? Ja mislim da on u životu nije vidio kako izgleda dolar.— Svakako, svakako — primijetio sam ironično, a onda mu se unio u lice.18OUZVRATNI SUSRET— Hajde dalje! I što je bilo s tobom i Terezom? Pričaj!— Ništa. Nekoliko smo se puta sreli, a jednom je došla do nas da porazgovori o nečem s ocem. Tada sam je otpratio do izlaza i upitao je kada će ponovo doći na Šljunčani. Nasmijala se i kazala da će tokom života vjerojatno još dolaziti na Šljunčani, ali da mi neće kazati kada. Ako mi je stalo, rekla je, neka strpljivo čekam. Ah, da sam znao da ću zbog ta dva-tri susreta imati toliko neprilika...— Kakvih neprilika? — upitah brzo. Želio sam izvući konkretne stvari iz mulja općenitosti i koještarija u kojima se rasplinjavao.— Eto, Sarđnt je primijetio da mi je oko zapelo za Terezu. Jednog popodneva, dok sam pecao na Šljunčari, došao je i zaprijetio mi da će mi izbiti sve zube ako je ne ostavim na miru. Jasno, ja sam ga ste-rao u onu stvar, a on me lijepo odalamio po zubima. Jednog mije i izbio. No, to mu nije bilo dovoljno. Jednog dana zaustavio je moju ženu na ulici i kazao joj da foliram Terezi. Znao je kakva mi je žena i kakvu će reakciju kod nje izazvati. Moja baba samo što nije dobila slom živaca. Skoro me sasjekla. Čim bih se maknuo od kuće, načisto bi poludjela. Razbijala je stvari, parala mi odjeću, skrivala cipele, samo da ne mogu izaći.— Što se to ticalo Sarđnta?— Pa i Sarđnt se motao oko nje. I, koliko znam, prošao je isto kao i ja. U tome je bila spretna, znala je

kako treba s muškarcima.— Što ti znaš što je ona znala! — izderao sam se, prekrižio ruke na prsima i oslonio se o red metalnih bačava s katranom. Tko je on da mi tumači Terezinu strategiju s muškarcima! Možda je ona i znala kako s muškarcima, ali se onda preduboko zapetljala i došla do točke kada se više ništa ne zna...— Ali, kako je završila? — upitah onako za sebe.Štefi je izgleda pomislio da je pitanje upućeno njemu, zakoračio je prema suprotnom redu bačava i naslonio se. Stajali smo sučelice jedan drugom i gledali se u oči. Nikada si nisam uspio objasniti zbog čega sam ga toliko mrzio, baš kao što nisam znao zbog čega sam neke druge ljude toliko volio. Mora da sam bio jako površan tip!— Pa, bacila se kroz prozor — rekao je tiho.Otkrivao mi je Ameriku nakon Kolumba. Ali, ja sam znao da Amerika više nije Amerika i da je Kolumbo lažljivac. To da se bacila kroz prozor više nisam mogao popušiti.181Goran Tribuson— Te večeri, kad se navodno bacila, negdje oko devet uvečer, ti si pronašao klinca i poslao ga Terezi s porukom.Trgnuo se, uspravio i prišao mi bliže.— Ti si najobičniji luđak! — gotovo da je zajecao. — Mora da su te u zatvoru tri godine lupali po glavi, tako da ti se sve pobrkalo i preokrenulo. Gnjaviš me tu i sumnjičiš u vezi s nekakvim američkim dolarima, objeduješ me da sam bio Terezin ljubavnik, fantaziraš nevjerojatne stvari o papi Rotšildu... A ja, ja ništa ne znam i moram te slušati samo zbog tvoje sirove snage i te krvave boksačke šake.— Nije to! — viknuo sam. — Znaš ti, znaš! Samo iz sasvim razumljivih razloga ne možeš priznati tako tešku stvar!— Kakvu tešku stvar?— Terezino ubojstvo — izustio sam, prateći njegovu reakciju.— Isuse! Tako nešto! — zgranuo se. — Ne, tebe nije trebalo puštati iz zatvora. Bilo bi bolje da si zauvijek ostao između četiri zida. Onog dana kad se Tereza ubila ja sam kao rezervist bio na vojnoj vježbi. U vodu Ace Teskeredžića. On ti može potvrditi. Deset dana drhtali smo u šatorima, u šumi bar pedeset kilometara udaljenoj. Kad se Tereza ubila, ja sam možda čistio vojničku porciju, popravljao slamu u šatoru ili pio u seoskoj birtiji s Acom... Kad sam se vratio s vježbe, Tereza je već bila pokopana. Sjećam se da sam na ulici vidio partu i umalo... Ali... ali ti izgleda tvrdiš da se nije ubila, nego da ju je netko...Činilo mi se da tonem u hladnu vodu. Sve moje nade nepopravljivo su se izjalovile. Postojala je još mala vjerojatnost da laže, to jest da nije bio ni na kakvoj vježbi. To se dalo vrlo lako provjeriti i baš zbog toga mi se činilo da mi ne bi mazao oči glupavim i lako oborivim lažima. Gad je imao sve ono što se zove alibi, neoboriv alibi! Osjećao sam se poput strijelca koji je odapeo i promašio cilj. No, padne mi na pamet, promašiti cilj znači pogoditi nešto drugo!— Slušaj — reče on, koristeći moju šutnju. — Tko ti je rekao da prodajem dolare?— Karlo — otpovrnuo sam, premda me Karlo zamolio da šutim.— I ti si mu, jasno, povjerovao?— Zašto mu ne bih povjerovao? On pripada posve drugačijoj kategoriji ljudi. On nije kao ti... i ja, recimo.— Da, on pripada drugoj kategoriji ljudi — ponovi Stefi ironičnim glasom. — Pa kad mu toliko vjeruješ, zašto ga onda ne pitaš i neke druge stvari.182UZVRATNI SUSRET— Na primjer?— Zašto ga ne bi pitao o tome da li je on imao nešto s Terezom.— U ranoj mladosti? — rekoh podrugljivo.— Ne! U kasnoj. Osim toga, pitaj ga kako ti je prodao kuću. Odnosno, koliko je dobio.— Zaveži! — izderao sam se. — Ne dopuštam da na takav način blatiš mog prijatelja! Želiš valjda kazati da me prevario. To neće ići! Ta stvar je čista kao sunce. Imam pare i sve papire.— S papirima si možeš obrisati dupe! — odbrusio je. — Papiri se daju naštelati. Prodao ti je kuću mnogo skuplje i zadržao razliku.Krenuh prema njemu kao da ću ga odalamiti. Uzmicao je, vrebajući priliku za bijeg. A onda mi je jedna zgodna ideja pala na pamet.Izvukao sam iz džepa formular o otpuštanju iz zatvora i pružio mu ga.— Evo ti ugovor o kupoprodaji kuće, pa se sam uvjeri za koliko ju je prodao.Primio je papir i pogledao ga. Činilo se da ne razaznaje što na njemu piše. Žmirkao je. Zatim se okrenuo tako da mu svjetlo padne na papir. Približio je formular, gotovo ga dotičući nosom.

— Ali to nije ugovor — rekao je zbunjeno.Bitanga ne samo da je imala alibi, nego je bila i kratkovidna. A mene su,' iz posve razumljivih razloga, zanimale samo dalekovidne bitange.18327.Nakon prvog dijela izluđujućeg treninga, izašao sam sa Štri-gom, Cujom i trenerom Vrhovnikom u svlačionicu. U posljednje vrijeme sve smo se više izdvajali, želeći se i na taj način razlikovati od ergele koju je trenirao guzati Kuraica. Zapuhani i uz-nojeni, okupili smo se oko trenera, koji je istog trena izvadio Dravu, poliznuo je, strpao u usta i zapalio. Obuzela me luđačka želja za cigaretom, ali sam se ipak svladao. Jer, zapaliti pred trenerom bilo bi pravo svetogrđe.— Tvrdi, ti znaš da je Monk neobično žustar u napadu. Melje, melje, ali kad primi protuudarac, to ga zbunjuje i otupljuje mu opreznost. Moraš ga navući u kut smišljenom defanzivom, najbolje povlačenjem uz dupli dekung, pa kad se zalaufa, ti se izmakneš i pogađaš ga krošeom ili aperkatom... "Zakolutao sam očima. I to mi je već milijun puta kazao. Bio bi idealan trener za gluhe, pomislih, praveći se da ga pomno pratim. Šopajući me instrukcijama, tako bi se zanio, da mi se često puta činilo da bi najradije sam izašao na ring i isprašio Monka jednim od svojih stotinjak recepata.— Štriga, ti si skinuo kile za polutešku?Slijedile su minuciozne upute Štrigi i Cuji, također milijunti put ponovljene.Spasio nas je klinac koji je banuo na vrata. Pod rukom je držao golemu rolu papira.— Gazda, plakati su gotovi.— Da vidimo, da vidimo — promrmljao je Vrhovnik i razmo-tao jedan papir.184UZVRATNI SUSRETPlakat je bio povelik; žute podloge na kojoj su bila otisnuta masna crna slova. Osjetio sam se izuzetno polaskanim, jer je susret mene i Žarka Višića — Monka bio složen mnogo većim slovima od ostalih. Ispod naših imena stajalo je neobično objašnjenje. Pisalo je ŠLAGER VEČERI i UZVRATNI SUSRET, premda o revanšu nije moglo biti ni riječi, jer prije tri godine uopće nisam izašao na ring. Zapravo, s Monkom se nikad dosad nisam susreo.— Izvrstan je — pohvalio je Štriga plakat.— Tko je sastavio tekst? — upitao je Vrhovnik strogim glasom.— Pa Cujo! — objasnio sam. — On uvijek piše plakate. Bio je najbolji iz hrvatskog.-Gdje?— U šupu! — rekao je Cujo, ne znajući što hoće trener. ŠUP je bio Škola učenika u privredi.— U šupku! — odbrusio je trener. — Cujo, ti si nepopravljiv magarac. Meč ti se piše s tvrdim č. Iza rimskog broja ne dolazi točka. Ulazbice za Djecu i Vojnike. Djeca i vojnici piše se malim slovom. I kako je to ispalo »ulazbiee«, a ne ulaznice?— Oni u štampariji su zajebali! Stalno piju! — primijetio je klinac, koji je donio plakate. Vrhovnik ga je prijekorno pogledao.— Hajde, klinac, uzmi tamo u spremnici ljepilo i otiđi obljepi-ti plakate! Znaš gdje sve? — naredio mu je Vrhovnik.Klinac je krenuo— Čekaj! — zaustavi ga trener. — Ti ćeš, Cujo, prvo s flomasterom ispraviti greške na svim plakatima. Tek tada će ih mali zalijepiti.— Uh, gazda — tužnim će glasom Cujo. — I vi baš sitničarite!U tom trenu vrata su se otvorila i u prostoriju je stupio glavom i bradom Žarko Višić — Monk, teškaška zvijezda iz Centra. Odmah za njim upala su i dva tipa iz uprave Šampiona.Monk je djelovao impozantno. Bio je koji centimetar viši od mene, imao je isklesanu glavu s širokim nosnicama i naglašenim ličnim kostima, mišićav vrat i tijelo dizača utega. Nosio je usko sivo odijelo, koje mu je naglašavalo atletsku statuu. Hodao je ležerno, lako lepršavo i neprekidno se smješkao.Gazda Vrhovnik pozdravio se s funkcionerima Šampiona, potapšao Monka po leđima, a onda mu predstavio budućeg protivnika, mene.185Goran TribusonMonk mi je stisnuo ruku, odmjerio me od glave do pete, a onda rekao:— Znam Tvrdića! Gledao sam ga. Nije loš, ali čini se da je predugo pauzirao. Možda je malo preuranjeno dati mu priliku da boksa s boksačem reprezentativnog formata.Išla mi je na živce njegova ljeporječivost, njegovi maniri i njegov dobar kućni odgoj. Spadao sam u pokvarene periferijske tipične, koji trogodišnju buksu nikad ne nazivaju pauziranjem.— Nisam pauzirao — odvratio sam hladno. — Bio sam tri godine u zatvoru. I to s najgorim ološem koji

me naučio udarcima, kakve nalickani boksači obično ne znaju.— Oho — nasmijao se Monk. — To ti onda dođe kao nekakva specijalizacija! Jedva čekam da mi demonstriraš svoju zatvorsku paletu udaraca. Nadam se da ću i ja nešto naučiti.— Naučit ćeš, svakako ćeš naučiti! A znaš što ćeš naučiti? Naučit ćeš to da ne valja profinjenu gradsku njušku zabadati po mračnim periferijskim mlationicama! Ali, kad to naučiš, već ćeš biti raskomadan.Pogledao me ljutito. Ni sam nisam znao otkuda mi tolika samouvjerenost i drskost. Potom se okrenuo jednom od svojih pratilaca i kazao mu:— Jebem ti, pa to je nekakav periferijski Clay. Hvalisavac i lakrdijaš.— Slušaj, mali — obrati se ponovo meni. — Imaš još tjedan dana da dobro razmisliš o svemu i na vrijeme odustaneš. Jer, kad se popneš na ring, i kad začuješ udarac gonga, ja ću već žestoko bombardirati tu tvoju nadutu, antipatičnu njušku.Zatim se okrenuo Vrhovniku; htio je valjda i njega uvrijediti.— Gazda Vrhovnik! Piša mi se. Da li ste već dobili zahode, ili tu stvar još uvijek obavljate u kiblu?Stari se trgnuo, a onda se dosjetio i odgovorio:— Bez brige, Monk, za tebe imamo u pripremi tuticu. Tamo ti je.— Oho, tko je sve tu! — izderao se veselim glasom tatek Žganjer, koji se upravo pojavio na vratima. — Došao sam po jedan plakat da ga objesim u gostionicu. I da najavim veliku feštu. Kad moj Bruno smaže Monka, častim čitav klub i upravu strašnom pijankom do zore!186UZVRATNI SUSRET— Tko vam je ovaj luđak? — upita Monk tiho trenera Vrhov-nika.— Lokalni gostioničar. Dao bi sve za Željezničar.— Pravu je ljubav našao — rugao se Monk. — A i vi ste tome krivi. Nafutraji ste ljude praznim iluzijama i varljivim nadama. Sjećam se kako ste prije tri godine trubili naokolo kako će me ovaj vaš neobri-jani buzdovan samljeti... No, on je, na svoju sreću, otišao u zatvor.— Samljet će te, samljeti — prijetećim će glasom Vrhovnik. — A ako te on neće samljeti, već će te netko... I zapamti, kada te budu mljeli, ja ću biti tu, par koraka od tebe, i likovati...Zaglušio ih je nametljivi gostioničar, koji je vikao da će me za svaki čisti udarac nagraditi faslom piva. Čini se da uopće nije shvatio da se Monk nalazi ovdje u prostoriji. Osim, toga, ponašao se kao da je pomalo pod gasom. Trener Vrhovnik ga je nekako umirio, a onda se obratio funkcionerima koji su došli s Monkom.— Momci, pređimo na posao. Došli ste zbog dogovora.Bila je to njihova privatna stvar. Okrenuo sam se i vratio u salu. Tamo su momci, pod budnim okom trenera Kuraice, vježbali spuštanje u most. Ti boga, bilo je to naskroz šašavo!Nakon treninga odjurio sam u Magdalenin stan. Laknulo mi je kad sam ustanovio da je nema kod kuće. Tjeran novom sumnjom, brzo sam se obrijao, obukao novo odijelo, zavezao kravatu i uredno se počešljao. Među svojim stvarima pronašao sam kupoprodajni ugovor i stavio ga u unutarnji- džep sakoa. Onda sam na Magdaleninom noćnom ormariću spazio crni rokovnik, uzeo ga pod ruku i izašao napolje. Morao sam djelovati službeno, to je bilo najvažnije.Koji čas kasnije zaustavio sam kola ispred svoje bivše kuće. Ušao sam u dvorište. Stara, polusasušena trešnja, koja je u ovim nezdravim uvjetima davala jedva kilu — dvije ploda, stajala je još uvijek na svom mjestu. Koliko li sam se samo puta strovalio iz njene krošnje. Pokušavajući odagnati uspomene, pokucao sam na vrata. Na izblijedje-loj polituri vidjele su se dvije rupice. U njima su nekoć ležali vijci što su držali metalnu pločicu s našim prezimenom.— Izvolite! — kazala je visoka, mršava žena četrdesetih godina, stojeći na pragu. Iza nje ugledao sam klinca kako vrti kotač preokrenutog tricikla.187Goran Tribuson— Jeste li vi drugarica Randić?Na ugovoru o kupoprodaji moje rodne kuće stajalo je ime Krasnodara Randića, kupca. Kako je taj posao obavio Karlo, Randića nisam ni znao, ni vidio. Isto tako, Randići nisu mogli znati ni mene. Na tome se bazira moj ratni plan.— Da.— Grubelić! Iz poreznog! — predstavio sam se i ušao u kuću. Kuhinja je bila svježe obojena, a namještaj se posve razlikovao od našeg. Sastojao se od bezvrijedne starudije sasvim drugog tipa i stila. Na mjestu gdje je moja majka nekoć ložila staru peć na drva, nalazio se štednjak na plin. Osmotrio sam kuhinju, pitajući se kolika je maksimalna kazna za lažno predstavljanje.— Zašto ste došli?

— Vidite, nastali su stanoviti problemi u vezi s kupoprodajom. Izgleda da je advokat druga Tvrdića, bivšeg vlasnika, utajio dio poreza, te na taj način oštetio općinu za... khm... stanovitu sumu. Pokrenuli smo istragu. Ja vam zapravo radim kao općinski porezni inspektor.Imaju valjda porezne inspektore, sijevne mi glavom.— Mi smo kuću pošteno platili — rekla je Randićka, pomalo ustrašena. — Ugovorom je određeno da prodavač plati porez. Evo, pričekajte časak, pokazat ću vam ugovor.— Nije potrebno. Imam ovdje općinski primjerak — rekoh, vadeći iz džepa ugovor. — Tu se vidi da ste za kuću platili trideset milijuna. Na tu svotu rezrezan je porez od...Zastao sam, jer nisam imao pojma o tome kolika je poreska stopa za ovu vrst kupoprodaje. No, nadao sam se da ona ima još manje pojma o porezima i poreskim stopama.— Dakle — nastavio sam — razrezana je stopa od X posto. U slučaju da je za kuću plaćen veći iznos, stopa bi bila X plus 10 posto. Posjedujemo podatke da je za kuću plaćen veći iznos od trideset milijuna, te da je tako utajeno deset posto poreza.Gledala me unezvjerenim pogledom. Mislim da nije razumjela ništa od petljavine koju sam sročio. Gotovo da sam se sažalio nad njenom bespomoćnošću.— Ali... ali ja ne znam — promucala je. — Ne biste li došli poslije podne, kada moj muž bude kod kuće? On je potpisao ugovor. Ja vam se ništa ne razumijem.188UZVRATNI SUSRET— Ne mogu, draga drugarice. Ako mi vi sada ne kažete koliko ste platili, ja ću smatrati da ostajete pri sumi navedenoj u ugovoru. S tim u vezi ćemo vas i teretiti.— Ali, u ugovoru piše trideset milijuna!— Drugarice Randić — nasmijao sam se. — Zar mislite da smo mi općinari vesla sisali! Da mi ne znamo na koji se način mogu iz-vrdati zakoni! Mogli ste u ugovoru navesti daje kuća prodana za petsto starih dinara.Riječ »zakon« snažno je se dojmila.■ — A što bi bilo kad bi se ustanovilo da je kuća plaćena više — upitala je bojažljivo.— Vama ništa. Jasno, ako biste priznali i time nam olakšali posao. Porez je obaveza prodavača. Eventualni delikt ide na njegov teret. Osim toga, ugovor je sačinio ovlašteni advokat, koji je morao imati punu svijest o posljedicama svog čina.— Pa kad je tako, onda...— Onda?— Platili smo je četrdeset osam milijuna. Advokat Notizberg kazao nam je da se u ugovoru obično navodi niži iznos. Zbog poreza. Nismo bili svjesni kažnjivosti... Naime, upozorio nas je da o tome moramo šutjeti. Nismo ništa krivi.— Dobro, dobro! Mnogo ste nam pomogli. Možete mirno spavati. Protiv vas nećemo poduzimati nikakve korake. Potrebno je samo da mi date pismenu izjavu.Otvorila je ladicu stola, izvukla arak trgovačkog papira i ke-mijskuy)lovku i napisala mi traženu izjavu.U izjavi je stajalo da me najbolji prijatelj zajebao za osamnaest milijuna, minus porez!18928.Dok smo još bili klinci, desetogodišnjaci možda, dobri striček Žganjer poklonio je Karlu za rođendan pravu pravcatu zračnu pušku. Oboružani puškom i diabolo kuglicama, krenuli smo u lov po puteljcima i zakucima Teretnog kolodvora. Sjećam se dobro kako sam se zgrozio kad sam vidio kako Karlo uopće ne bira mete. Pucao je po vrapcima, izbijao mačkama i psima oči, a osobito bi uživao pucati po žabama na obali Šljunčare. Mrtvu žabu bi uzeo, rasjekao je i izvadio još uvijek uporabljivu kuglicu. Ja sam izbjegavao žive mete. Jedina živa meta koju sam pogodio bilo je dupe Milorada Op-senice, koga tada, iz razumljivih razloga, još nisu zvali Sarđnt.Sjedio sam sa Štrigom za stolom čekajući da nam Magdalena servira klopu. Nabajao sam mu čudesa o Magdaleninim kulinarskim vještinama i uspio ga dovući na večeru. »Skinuo si kile«, kazao sam, »ali si se, boga mi, nagladovao. Red je da se bar malo naplatiš.«— Jeste li završili sa svojim odurnim pričama o nastrijelje-nim mačkama i žabama? — kazala je Magdalena i unijela pladanj s koga se pušilo. Štriga se navirio u zdjelu i priznao da takvu stvar još nije jeo. Pa jasno, teleći mišići sa šampinjonima bili su na Teretnom kolodvoru jednaka rijetkost kao i, recimo, pohane zmije s dinstanim zulu-zulu sjemenkama. ~~Počeli smo klopati.Magdalena je spala s nogu učeći me pravilnom baratanju nožem i vilicom. No, večeras nisam mogao upotrijebiti stečenu vještinu, jer bih tako ostavio jadnog Strigu na cjedilu. On je pak jeo onako kako je znao. U desnoj ruci vilica, u lijevoj komad kruha za močenje u saft. Magdalena nas je prezrivo pogledala, nasmijala se, a potom i

19OUZVRATNI SUSRETsama ostavila nož i navalila na ukusnu klopu najprimitivnijim sredstvima.Nož se na Teretnom kolodvoru udomaćio kao sredstvo za rezanje i kao priručna alatka u naglim obračunima, ali to da bi ga pri klo-panju trebalo držati u desnoj ruci nikom nije padalo na pamet!— Bio sam neki dan kod Karla — kazao sam punim ustima.— Ti boga, taj si je uredio kuću. Mora da je zaradio para! Kad sam odlazio u zatvor kod njega je sve bilo onako prosječno.— Dere raju na sve strane — promrmlja Striga zabavljen šampinjonima, koje je nespretno hvatao po tanjuru.— U kakvoj je on financijskoj situaciji?— To bi ti trebao bolje znati.— Ma šta ja znam! Tri me godine nije bilo ovdje.— E, prije tri godine ni njemu baš nije išlo sjajno. Pričalo se daje dužan na sve strane.— Kome je bio dužan?Striga me pogleda, obriše bradu rukavom, a onda si nagrabi još. Velika bijela zeml-knedla zamalo mu je pobjegla s tanjura.— Mislim daje bio dužan nekakve pare starom Žganjeru. Stari je odlučio likvidirati kiosk i otvoriti gostionicu. Za tu stvar trebalo mu je dosta novaca. Navodno da je požurivao Karla da mu vrati pare.— Pa je li vratio?— Čini se da jest.— Kad mu je vratio?— Bruno, dosadan si kao uš! — umješa se Magdalena. — Čovjek jefle, a ti ga preslušavaš kao na sudu!— Ne znam — odvratio je Striga, gušeći se bijelom knedlom.— Bogati, nisam tako jeo od...— Držao si dijetu? — upita Magdalena. — Sto si jeo?— Uglavnom ništa. Kisele krastavce, dvopek, kuhana jaja...— To ti je glupo — reći će ona. — Kad ponovo budeš držao dijetu, dođi k meni pa ću ti dati recept za astronautsku dijetu, koja se mjeri bodovima. Svaki dan možeš pojesti sto bodova...Mrzio sam razgovore o dijetama, receptima, knjigama, vanjskoj i unutrašnjoj politici.Ustao sam od stola i prišao prozoru. Zagledao sam se u ružni, potamnjeli snijeg, a onda u daljini spazio žižak manevarke, koja je od-191Goran Tribusonvlačila nekamo dva velika vagona. Ispod prozora vucarale su se mačke, čijim je davnim precima zračnica Karla Notizberga izbijala dragocjene oči. Vani je bio mrak, vani je bila jedna traljava gradska četvrt u jednoj od svojih najgorih faza. Njen prazni, jalovi mir narušile su neke mračne epizode, što su smrdjele po dolarima, bolesti i smrti.Ako me Karlo operušao za desetak milijuna, zbog toga što je bio u financijskom škripcu, pomislih, još bih mu i oprostio. Ali, mogao mi je to kazati, pa bili smo veliki prijatelji još od embrionalne faze. Međutim, neke se stvari nisu slagale. Desetak milijuna bio je premali keš da se vrati dug i na onako veleban način rekonstruira i obnovi kuća.— Kad si me već pitao za Karla — iznenada će Striga — moram ti kazati da mi se ni on baš ne sviđa.— Pa dobro, Striga, što se tebi uopće sviđa? Osim ove teletine sa šampinjonima?Zacrvenio se. Bio je svjestan daje pojeo više no što bi mu pristojnost dopuštala.— Znam da se pred tobom ne smije kazati ništa protiv Karla. No, vidiš, meni se nikako ne sviđa njegova pohlepa, njegovo vječito trčanje za lovom... Nekoć, kada smo kao klinci posuđivali jedan drugom bolje cipele za odlazak u kino, bi je pravi laf. Ali, kasnije kao da je neki vrag ušao u njega. Mislim da je i prema Leli jako loš. Čim je vidiš, jasno ti je da je nezadovoljna i da pati.— Mislio sam da je on nezadovoljan zbog nje — primijetih. — Ona ga stalno pumpa da ostavi Teretni kolodvor i da presele na neko finije mjesto.— Možda ima svoje razloge.— Možda ga baš ti razlozi čine takvim.— Tvrdi, ti si sto posto u ofsajdu! Nije te bilo tri godine i uopće ne primjećuješ koliko se toga promijenilo.I tako, naša je prvorazredna večera bila zaključena sasvim usiljenim i bezveznim razgovorom, tako da je Striga jedva čekao da utekne. Oko devet je kazao da mora otići po majku kod nekakve tetke od strica... Mislim da pojedine rodbinske veze i ne postoje, nego samo služe za izmotavanja tog tipa. Ponudio sam da ću ih odbaciti kolima, ali je on to odbio i brže-bolje otišao.

Ostadoh sam s Magdalenom.— Danas sam dobila ulaznice i rezervacije za zabavu.192fUZVRATNI SUSRET— Za što?— Za zabavu! Pa znaš, na Božić u Vatrogasnom — rekla je, Ijuteći se što sam zaboravio. — Bilo bi zgodno da sada malo vježbamo...— Pobogu, što?— Pa tango!— Ali, Magdalena, ja sam već naučio tango.— Nisi još dobro.— Sutra ćemo vježbati.— Dobro! — kazala je uvrijeđeno i počela pospremati stol. Zatim se bacila na ostale kućanske poslove, izbjegavajući bilo kakav razgovor. Pomela je sobu, treskajući pri tom metlom o namještaj. Zatim je oprala suđe i razbila dvije čaše.— Ostavi to! — viknuo sam. — Idemo vježbati tango, bit će manje štete.— Neću! — odbrusila je i počela raspremati krevete. Kad je završila, ugasila je veliko svjetlo, upalila noćno, legla i počela čitati nekakvu sveščiću. Bio je to jedan od njenih romana, pogodan za krevetno čitanje i plakanje.Ustao sam polako, prišao fotelji i počeo se svlačiti. U mračnom staklu prozora razaznao sam svoj nagi odraz. To je, dakle, to tijelo na kome će se iživljavati gradski as Monk, pomislio sam, a potom požurio s oblačenjem pidžame. Ove noći kao da sam prvi put znao da taj jebeni meč ne mogu dobiti. Jer ja jednostavno ne pripadam onima koji pobjeđuju. Ja nemam taj prokleti motiv o kome je govorio Vrhovnik, i nisam ni favorit, ni as, ni Lajos Nagy, razjareni i prevareni muž.Uvukao sam se pod Magadalenin pokrivač i čvrsto je zagrlio. Sve mi je oprostila u trenu, naprosto, bila je takva, nesposobna da mrzi i da se dugo ljuti. Zavidio sam joj na tome.— Čudan si ovih dana — šaptala mije na uho. — Mora da još uvijek kopaš po vlastitoj prošlosti? I slutim da si doznao nešto.Šutio sam, nijemo gledajući u strop.— Zašto si takav?— Ne znam. Možda zato što sam malo luckast.»S tim tvojim prgavim karakterom dogurat ćeš do zatvora«, govorila mije nekoć majka. Smijao sam se, misleći da pretjeruje kao i sve brižne majke. Konačno sam dogurao do zatvora. Ali to nije bilo193GORAN TR1BUSONtako strašno, strasnije je bilo to što nisam uspio izvući nikakvu pouku. Cigle su mi se lomile o glavu, a ja nisam postajao ni trun pametniji.— Mislim da još uvijek voliš Terezu — šapnula je. Sigurno se nadala da ću je razuvjeravati.Ništa nisam odgovorio, mada sam, što se toga tiče, bio načisto. Nisam više volio Terezu. Volio sam prošlost koju je netko uspio razvaliti. U mojoj glavi kao da se zbio čudan obrat. Sve sam manje mislio da sam nekom uništio život, i sve se više pitao nije li ga, zapravo, netko uništio meni.19429.Svi smo mi lako pokvarljiva roba, govorio je svojedobno periferijski pjesnik Zumba. Dok smo u kolijevci ili kinderbetu, predstavljamo dražestan komadić zdravog mesa, a s godinama nas počinju napadati virusi, trovati bakterije, mučiti katari, kamenci, gihtovi, da bi nas na koncu rastočili različiti maligni procesi starenja i umiranja. Ljudi ne umiru, nego se postupno kvare, da bi na kraju definitivno istrulili. Što se tiče našeg duhovnog života, stvari se odvijaju na identičan način, te nakon određenog vremena naš karakter postaje trula, deformirana i šuplja lešina, pogodna jedino za smeće. Razmišljajući o svemu što se dogodilo, previdio sam istinitu tvrdnju velikog poznavaoca i filozofa predgrađa. Jer, mora da se sve zbilo baš na takav način. Nezdrava sredina, začinjena gomilom prljave love, mora da je do' kraja pokvarila čitavu škvadru. A toliko sam vjerovao tim dragim i bliskim ljudima. No, želim li naprijed, znao sam, moram promijeniti sebe sama i prilagoditi se novonastalim okolnostima.Nadobudni općinski mozgovi dali su nalog da se čitav kvart prilagodi novogodišnjem štimungu. I tjedan dana prije Nove godine osvanule su po ulicama najrazličitije šarene gluposti. Cvjetići od sta-niola, papirnati lampioni, koje je periferijska balavadija od jutra do mraka gađala praćkama, zatim raznobojne sijalice, koje su tokom noći naši žitelji odnosili kućama, pa onda pajaci od stiropora, čiji su se udovi i dugi nosovi lomili pod udarcima vjetra, ili padali tek tako, sami od sebe. Pokušaj da se od Teretnog kolodvora napravi provincijski Disneyland, djelovali su jadno, smiješno i tupo. Kao kad biste krepanu

kobilu posuli raznobojnim šljokicama, očekujući da će izgledati kao Trnoružica. Po uglovima ulica razmiljeli su se prodavači čestitaka. Imali su male sklopive stolčiće i čestitke su im bile samo paravan za trženje zabranjenih petardi i druge praskave, barutne robe. Trgovina petarda-195Goran Tribusonma išla je kao luda, dok su čestitke bile pravi trgovački fjasko. Pa jasno, čestitkom nisi mogao ni dupe obrisati, dok si petardu mogao zafi-tiljiti ženskoj pod noge, ili susjedu kroz otvoren prozor.Od sveg tog sranja jedina stvar koja se doimala kao kakav-ta-kav ukras bili su žuti plakati za Otvoreno prvenstvo grada u boksu. Predgrađe je bilo oblijepljeno njima od glave do pete, a pojedinci su pričali da se i u Centru može nabasati na pokoji plakat.Otresao sam snijeg s cipela i ušao u Karlovo predvorje. Zatekao sam ga kako isprobava odijelo Djeda Mraza. Imao je na sebi smiješne crvene hlače, kaput iste boje i upravo je namještao umjetnu bijelu bradu.— Došao sam na kavu — rekoh, promatrajući ga začuđeno.— Ma, probavam ovo sranje! Zagnjavili su me na sudu da za njihovu djecu odglumim Djeda Mraza. Evo, sad uvježbavam i tu ulogu.— Nisam ni mislio da uvježbavaš ulogu Winetoua.— Samo se ti zajebavaj! Mora da sam ti beskrajno smiješan.— Jesi, ali nije važno. Reci, hoće li sud kupiti poklone, koje ćeš dijeliti djeci, ili ćeš ih kupiti sam?Pogledao me začuđeno.— Što ti pada na pamet! Da kupujem poklone za njhovu posranu djecu!?— Pa mogao bi. Imaš dosta para pa bi mogao reskirati koji dinar za djecu. Ako nemaš svoju, ono bar za tuđu.— Bruno, koji ti je kurac danas?— Ništa, ništa! Došao sam na kavu i donio dvije karte za boks. Za tebe i Lelu. Valjda ćete doći vidjeti kako si Monk i ja razvaljujemo unutarnje organe?— Znaš da Lela ne voli boks. Doći ću sam.— Svejedno, evo ti dvije karte.— Bruno — odmahne on nervozno rukom — skidam ovu gadariju sa sebe i jurim na sud. Odi u kuhinju, Lela baš kuha kavu, pa joj reci da doda vode. Nego — prisjeti se Karlo dok je skidao smiješnu uniformu Djeda Mraza — jutros se dogodilo nešto neobično. Telefonirala mi je Marieta iz Osijeka. Ima problema s vlastima. Kaže da ju je netko prijavio.— Zbog čega?196UZVRATNI SUSRET— Zbog sedativa. Ona tvrdi da ih je uzimala zbog živaca i moli me da joj od ovdašnjih liječnika isposlujem papire, iz kojih je vidljivo da se u tom smislu i liječila, te da su joj sedativi bili propisani kao terapija.— Znači, nadrljala je — rekoh zamišljeno. — I ti ćeš to, jasno, napraviti. Ti si majstor za takve stvari.— Kakve stvari?— Za to da isposluješ nešto na crno.— Ti kao da me optužuješ — reče ljutito. — Moja dužnost je da pomognem prijatelju u nevolji. Znam da Marieta nije narkomanka i da joj je sve podmetnuto... Pa, bogamu, naša zajednička prijateljica ima problema s vlastima, a ti mi spočitavaš što joj želim pomoći. Kakav si ti to čovjek?Kakav sam ja to čovjek, bilo je pravo pitanje. Jedini feler mu je bilo to što mi gaje postavio on, on koji me olakšao za desetak milijuna, šuteći o tome kao posljednje dupe.— Mislio sam te zamoliti za pomoć — nastavio je. — Tvoja Magdalena je medicinska sestra kod doktora Švabiča. Marieta je rekla kako pretpostavlja da bi Švabič bio voljan učiniti tu stvar za nju. Jer njih dvoje su školski drugovi. Bi li ti rekao Magdaleni da ode do Švabiča?— Ne bih! Ako su Marieta i Švabič školski drugovi, mogla je telefonirati njemu, a ne tebi. Osim toga, Magdalena više ne radi kod Švabiča, nego kod Politea. A Marieta i Politeo nisu školski drugovi!Zašutio je. Vidio sam da je moja odrješitost ostavila snažan dojam na njega i daje pomalo razočaran.I ja sam šutio. Imao sam svoje razloge zbog kojih mu nisam htio kazati tko je i što je naša Marieta.— Nisam to očekivao od tebe, Bruno. Ti da ne želiš pomoći Marieti! Pa vi ste nekoć... jadna Marieta!— Ne cmizdri, molim te. Jadna Marieta je prava okorjela narkomanka. Prošlog tjedna bacila je blato na Rudija, tvrdeći da je on narkoman. Morala se nekako opravdati preda mnom, zbog toga što mu je dala nogu. Mora da je slutila da će netko prokljuviti da su sedativi odsjedali na njenu adresu, pa joj se učinilo daje rentabilnije unaprijed okriviti nekog tko je već ionako iza brave.— Ti si lud! Ti suosjećaš s Rudijem, s čovjekom koji se upleo u pljačku...197

Goran Tribuson— Ja suosjećam sa svakim tko je iza brave, jer sam to i sam iskusio. Kad Marieta ode u gajbu, suosjećat ću i s njom. I to je sve! Suosjećat ću, ali Magdaleni neću dozvoliti da od Švabiča moljaka naštelane dokumente. Ovim jebenim kvartom kola već previše naštela-nih dokumenata!Okrenuo se šutke od mene. Spremio je crvenog Djeda Mraza u ormar i počeo oblačiti poslovno odijelo. Nikada mi nije bilo jasno zašto Djeda Mraza uvijek oblače u crveno, kao daje neki ruski svetac!— Ja idem — rekao je tiho. — Izvoli u kuhinju na kavu. Gotovo da sam požalio što sam bio tako grub prema njemu.Pa zar mi nije bio jedan od rijetkih pravih prijatelja? To što mi je drmnuo lovu možda nije dostatan razlog da se razvali dugogodišnje prijateljstvo. I tko zna u kakvoj se situaciji našao; što ga je natjeralo na tako nečastan čin?Ušao sam u kuhinju i sjeo za stol. Lela je čula da sam došao, pa je skuhala više kave. Kava se, također, nije preporučavala pravim boksačima, ali što sam mogao, život koji sam vodio nitko zdrav i pametan ne bi mi preporučio.Lela se nagnula nad šalicu, tiho srčući crnu tekućinu. Uistinu je izgledala loše. Kosa joj je bila prošarana sjedinama, a bore oko očiju duboke i tamne. Uhvatila je čak i onaj pogrbljen, starački grif. A bila je godinu dana mlađa od mene i Karla.— Kad sam te prije mjesec dana vozio u grad, rekla si mi da ste ti i Karlo već upropastili brak.Odložila je šalicu, popravila rukom kosu i zagledala se prema prozoru.— Jesmo.— Ne slažete se?Nasmijala se posprdno, a onda ustala, otišla u smočnicu i vratila se s bocom u kojoj je bila žuta tekućina.— Hoćeš malo Chivasa?— Chivasa? •*— Da. Karlo je već zaboravio što su to obična domaća pića. Pije Chivas, Martel, Balantine... i ostala sranja sa šarenim uvoznim etiketama. Poslužujem ih na kromiranim kolicima.— Neću Chivas. Nego, čuo sam da se ti i Karlo ne slažete zbog toga što se tebi ne sviđa život ovdje... da ga nagovaraš da proda sve i ode u Centar.198UZVRATNI SUSRET— To si čuo? — rekla je i natočila si čašicu škotskog viskija. — Ovdje u ovoj jebenoj rupi uvijek se nešto o nekom čuje. Ja sam ga stvarno u početku nagovarala da promijenimo sredinu. Vrlo brzo sam shvatila da griješim i da ne mora mijenjati sredinu, nego da mora promijeniti sebe.— Zašto bi morao promijeniti sebe?— Zato što je prljavi kurvin sin! — viknula je i tresnula bocom o stol. — Zato što je prestao biti čovjekom i pretvorio se u stroj za zarađivanje para. Hodao je po Teretnom kolodvoru kao gologuzi klinac, sanjao o faširanom šniclu ili bombonu kao o vrhunskim dometima ljudske sreće fsađaBTto sve htio nadoknaditi. Čime? Parama, parama, parama... Pravi ljudski život zamijenio je šuštavim papirom. Kada ga ne bi bilo stid preda mnom, valjao bi se gol golcat po krevetu sa svojim novčanicama, ljubio ih i stavljao na kurac.Nikada je nisam čuo da tako govori. Njen pravi gard bila je povučenost i diskretna faca iz koje se ništa ne da pročitati. Nasula si je novu čašicu i slistila je u hipu.— Prije tri godine bio je dužan neke pare? — rekoh, osjećajući se pri tom poput zadnjeg bijednika. Ispipavam istinu o prijatelju ispitujući njegovu rastrojenu ženu, koja je navalila na Chivas.— Stalno se upetljavao u dugove. Posudio bi tri milijuna da kupi nešto. Zatim bi posudio pet, tri da vrati, a dva da uloži u neku transakciju. Onda je počeo nabavljati lovu uz deset posto kamata i posuđivati je drugima uz dvadeset posto. Zgadio mi se. Govorila sam mu to, ali nije koristilo.* — Pa što nisi otišla?— A kuda da odem? — nasmijala se gorko. — Kupio me stvarima koje su polako ulazile u kuću. Frižider, auto, stilski namještaj, garderoba... jebena kromirana kolica. Sad upravo sanja o mašini za pranje suda. Nije ni znao da tako nešto postoji, sve dok mu neka budala nije otkrila...— Od koga je posuđivao pare?— Ne znam.— Više nije u dugovima?— Nije. Mislim da nije. Nikada mi nije dozvoljavao da se pačam u njegovo računovodstvo. Kazao je da to nije za žene. Po njemu, za žene je ovo što činim.199Goran Tribuson— Sto činiš?

— Pet godina sjedim u kući, pijuckam kavu i dvorim goste s kromiranim kolicima. Bruno, hoćeš li ipak jednu, ha?Nalila mi je čašicu viskija. Prinio sam je ustima i gutnuo malo. Prijao mije, ali čitavu čašicu nisam namjeravao ispiti.— Je li ti bar vjeran?— Ne znam — reče nakon kraćeg razmišljanja. — Toliko je jurio za parama, da mi se činilo da za druge žene naprosto nema vremena. Opet, bilo je nekih indicija... Sumnjala sam...— Na koga si sumnjala?Ponovo si je nasula viski. Nagnuo sam se preko stola i zgrabio bocu.— Lela, molim te, prekini! Nalit ćeš se kao zvijer!Oči su joj se već sjajile. Pogledala me, obliznula usne, a onda se nasmijala.— Malo je predelikatno da ti pričam o tome na koga sam sumnjala.— Kao da si i kazala — otpovrnuo sam. Veza između Karla i Tereze bila je izgleda opća sumnja Teretnog kolodvora.— Kakve si razloge imala da sumnjaš na Terezu?— Male. Prvo, mnogo se pričalo o njihovoj romansi iz djetinjstva. Zatim sam ga dva-tri puta vidjela kako razgovara s njom. I konačno...Napeto sam iščekivao.— Jedne večeri došla je ovamo, rekavši da mora razgovarati s njim. Pogledala sam je sumnjičavo. Bila je zajapurena i uzbuđena. Trljala je ruke i nervozno se premještala s noge na nogu.— Ti zasigurno ne znaš više kada je to bilo?— Kako ne bih znala. Bilo je to oko devet uvečer, dan prije no što je umro papa Rotšild. Pozvala sam Karla i otišla u kuhinju. Čas kasnije Karlo je ušao za mnom i kazao mi da mora hitno izaći s Terezom. I on je bio uzbuđen. Upitala sam ga što se događa, ali mi nije htio kazati. Rekao je samo daje jako važno i hitno, te da će se brzo vratiti. Onda su oboje izašli.— I? Kada se vratio?— Nije ga bilo gotovo dva sata. Čekala sam i bila sve nervoznija. Mislila sam da se moje slutnje obistinjuju i da me otvoreno vara s2OOUZVRATNI SUSRETTerezom. Popila sam dvije tablete za smirenje, ali mi nisu mnogo pomogle. No, nakon dva sata se ipak vratio. Još uvijek mi je djelovao uzbuđeno. Dobila sam histeričan napad i bacila se na njega, tjerajući ga da mi sve prizna. Rekla sam da se istog časa mora odlučiti između mene i nje.— Priznao je?— Ma ne! Ni govora! — kazala je glasom punim razočaranja. — Ispala sam posljednja budala, ponijevši se kao ljubomorna šiparica. Objasnio mi je da je starom papi Rotšildu pozlilo i da je zatražio od Tereze da ode po advokata. Želio je da mu advokat sačini oporuku. Karlo je otišao, pa kako je starom bilo strašno zlo, trebalo je dva sata da se sastavi oporuka. Jadni starac je izgleda pouzdano osjećao da će umrijeti. Drugo jutro stvarno je izdahnuo.— Da, da — rekoh zamišljeno.Lelina priča bila je zanimljiva i poučna. Cak je imala i pomalo sretan završetak, jer se na koncu ispostavlja da dobri stari Karlo ne vara ženu s Terezom. Međutim, sadržavala je i nelogičnost, koju Lela nije mogla primijetiti. Nelogičnost je bila krupna i nezaobilazna, a očitovala se u tome što pokojni papa Rotšild sasvim pouzdano nije ostavio iza sebe nikakvu jebenu oporuku!2013O.Nabacio sam torbu na rame i izašao iz automobila. Trebalo je da još dva dana treniram, jer je preksutra bio dvadeset sedmi, dan Otvorenog prvenstva grada. Prostor oko Odeona podsjećao je na malo jezero; prsnuo je hidrant i voda je preplavila velik dio ceste. Trenera Vrhovnika zatekao sam kako stoji na dijeliću suhog pločnika i promatra radnike Vodovoda kako pokušavaju otkloniti kvar. Radnici su vikali, gestikulirali i svađali se, ne uspijevajući zaustaviti vodu, koja je šikljala na sve strane. Vrhovnik je stajao mirno, postojano i ne podliježući njihovoj panici, staloženo promatrao pravi mali potop.Prišao sam mu, šljackajući kroz vodu.— Gazda, niste na treningu?— Poplavit će ovu usranu zgradu i zbrisati je s lica zemlje. To što je rekao bilo je pretjerano i šašavo. Kvar mora da jebio rutinski i radnicima će trebati koji sat da ga uklone.— Evo, za tim već godinama vapimo — rekao je zamišljeno.— Za čim?

— Za vodom, za pranjem, za čistoćom.— Gazda, je li trening počeo?— Ne znam — reče, kao da mu je trening zadnja briga. — Bio sam unutra i posvadio se s predsjednikom kluba. Razišli smo se definitivno. Već se dvanaest minuta nalazim u penziji. Moja noga više neće stupiti u Odeon.— čekajte, gazda, ne može to tako! Preksutra boksam s Monkom. Morate me u ova dva dana finiširati! A i pored ringa vas želim vidjeti. Pa neće me valjda voditi onaj debeli rvač!— Debeli rvač vodit će sve, pa tako i tebe!2O2UZVRATNI SUSRETPošizio sam. Njegova nedruštvenost i tvrdoglavost išli su mi strahovito na živce. Nije me smio ostaviti na cjedilu dva dana prije meča. U svojoj maratonskoj boksačkoj karijeri propustio je kroz ruke na stotine ovakvih Monkova, tako da mi je njegova pomoć mogla biti dragocjena.— Zar mi ne biste mogli učiniti tu stvar?— Koju stvar?— Da radite sa mnom još ova dva dana, a dvadeset sedmog da se nacrtate pored ringa.— Poslušaj me dobro, Tvrdi! Za tebe sam dosta uradio. Znam da te ljuti što se ovo dogodilo, ali na to si morao misliti ranije. Kazao sam ti da boksačku karijeru ne možeš graditi na tako trulim temeljima, kakvi su Željezničarovi. Trebao si otići. Sada je sve gotovo i moja je odluka neopoziva. Zaboravi na trening. Otiđi kući i nastoj se ova dva dana dobro ispavati. A protiv Monka budi sam! Svaki bi boksač, kad se uspne u ring, trebao biti sam. Kako misliš da bih ti mogao pomoći? Da sjedim u uglu i derem se: »Razbij mu njušku!«— Ali, važno je da sjedite tamo!— Kad bih i htio, mislim da to više ne bi bilo moguće. Uprava mi ne bi dozvolila.Zastao sam na tren kako bih razmislio malko o svemu. Morao sam smisliti taktiku kojom ću ga natjerati u ugao.— Dobro, gazda, obojica smo jebene stranke. Vas nakon dugogodišnjeg vjernog služenja šutiraju nogom u dupe, a mene otpisuju zbog nečasne prošlosti. Zar ne bismo mogli izdržati još ta tri dana i pokazati im da nismo za staro željezo? Baš onako kako je Lajos Nagy znao pokazati zube! Pa, k vragu, i mi imamo motiv!Počeo se tiho ceriti, a onda me primio pod ruku i poveo preko mokrog dijela ceste. Cutio sam slabost njegove staračke ruke i pitao se zbog čega se uopće oslanjam na pomoć tog svojeglavog, netrpeljivog i nepouzdanog čovjeka. Možda samo zbog toga što smo toliko slični, pomislio sam, što obojica, poput ugroženih hobotnica, svud oko sebe širimo gusti, gorki otrov.— Ti si običan bedak! — svejednako se cerio. — Lajos Nagy ne postoji i nikad nije ni postojao. On je samo jedna od mojih pedagoških priča za malodušne boksače. Kao i sve pedagoške priče i ona je utopijska. Zapamti, ovaj svijet podijeljen je na pobjednike i gubitnike,203Goran Tribusoni sve se već unaprijed zna. Zbog toga je postojanje Lajosa Nagya moguće samo u priči.— Vi ste mi lagali?— Nisam i jesam. Kako se uzme. Želio sam ti pomoći i motivirati te. Korisna laž zapravo i nije laž, kao što je nekorisna istina suvišna istina...— Gazda, vi niste trener, nego jebeni filozof!— Nisam. To što ti pričam nisam izmislio ja, nego drugi... I to nije filozofija nego politika.Prvi put otkako ga znam uspio me smuvati rečenicama čiji smisao nisam mogao do kraja nazrijeti. Nisam znao na čemu sam, nisam znao gura li me stvarno od sebe, ili je i to što radi neka od njegovih prokušanih taktika.— Sada ću konačno naći vremena da sredim ove ruševine od zubi — dodao je i meni se učinilo da mi time želi kazati kako mu se više ne razgovara o boksu.— Hoćete li bar razmisliti o mogućnosti da ipak vodite meč? Ispravio je pogrbljena leđa, pljucnuo kroz prorijeđene zube,prišao mi i kazao nešto što nikad neću zaboraviti:— Ne trebam ti ni ja, ni Lajos Nagy. Možeš tući pasjeg sina. Čitav dan bio sam prilično neraspoložen. Rekao mi je da se uova dva dana dobro ispavam, a iznervirao me tako da ni oka neću sklopiti. Magdalena je primijetila moju zlovolju i kazala da bih bar na Božić mogao biti bolje volje. To me još više uzrujalo. Nisam mogao biti dobre volje po izvanjskom diktatu, bez obzira bio to Božić, Prvi maj ili Bajram. Osim toga, predstojala mi je još jedna teška večer, ispunjena tupim sjedenjem, slušanjem glupog čavrljanja i plesanjem tanga i drugih plesnih koještarija.

Predvečer sam se otuširao mlakom, gotovo hladnom vodom i počeo se oblačiti. Magdalena je veselo pjevušila i pravila mi tisuće nepotrebnih problema. Jedna košulja nije pristajala uz odijelo, druga je pak pristajala uz odijelo, ali ne i uz kravatu. Kad sam promijenio kravatu, ustanovilo se da nova odudara od cipela. Slaganje odjevnih predmeta bila je čudna i nerazumljiva nauka ženskog tipa. Konačno smo ipak uspjeli pomiriti podivljale boje moje odjeće i spremili se za izlazak.— Pričekaj minutu da nabacim šminku — namignula mi je i nestala u kupaonici.2O4UZVRATNI SUSRETTa minuta trajala je čitavu vječnost. Stegnut nemogućim odijelom i kravatom, koja me zamalo ugušila, šetkao sam nervozno po kuhinji i pušio cigaretu za cigaretom. Po računici trenera Vrhovnika mora da sam zajebao kompletne pripreme, plus kusur dana.Konačno je izašla iz kupaonice i veselo kazala:— Eto, gotova sam!Smirilo me donekle to što je izgledala kao bog. Prvi put sam je vidio pomno dotjeranu. Bila je komad i po. Prekorio sam se što joj ne posvećujem više vremena i pažnje, jer žena poput nje dovoljan je motiv za cijelu malu budućnost. A ja se bakćem s tvrdoglavim trenerom, na-dutim Monkom i sa svim bolesnim fantomima prošlosti koje sam u zatvoru trebao po kratkom postupku zaboraviti.Vatrogasni dom bio je iskićen šarenim lampionima, raznobojnim trakama od krep-papira i sijalicama u boji. Po zidu su bili prikucani pakpapiri s nezgrapnim karikaturama iz bogatog vatrogasnog života. Bilo je to djelo omladinske likovne sekcije. Amaterske, dakako! Šef Pepi rekao nam je da okićenih borova nema, jer su im sugerirali da borove postave tek nakon Božića. Da ne bi netko pomislio...— Mogli ste i Božić prebaciti iza Nove godine, da ne bi netko pomislio... — rekao mu je Karlo, dok smo se probijali prema našem stolu.Na nesreću, naš stol je već bio zauzet. Za njim su sjedili ljudi, koje je također netko posjeo. Nastala je gužva tipična za Vatrogasni. Stol za Marka zaboravili su unijeti u salu. Marko je sjeo za Perin stol. Pero je oteo stol Ivanu, Ivan je sjeo za... i tako u beskraj. Onda nas je Pepi ipak uspio smjestiti za jedan neobično velik stol. Nazvao gaje rezervnim. Podigao sam stolnjak i shvatio da je to stol za ping-pong. Zatim smo Karlo i ja zadigli stolnjak, preklopili stol i tako ga smanjili na razumnu polovicu.Naručili smo litru vina i vodu, te malinovac za mene. Uskoro je zagrmjela muzika i svaki razgovor bio je onemogućen. Sjedili smo nekoliko metara od podija za muzičare. Šutio sam, kunjajući. Magdalena mi je dobacivala zavodljive poglede. Da se birala mis zabave, nju bi zacijelo okitili pobjedničkom lentom. Lela je bila ozbiljna i tiha. Umorno i prerano ostarjelo lice zaštitila je debelom naslagom pudera. Karlo i ja mora da smo djelovali kao dva tipa, koji su ovdje zalutali. Za vrijeme prve muzičke pauze, za stol nam se ukrcao Štriga. Prvo mi se učinilo da je polupijan, da bih vrlo brzo shvatio da je zapravo totalac, na-cvrcan kao letva. ♦2O5Goran Tribuson— Vrhovnik je danas definitivno otišao — promrmljao je. — A i ja odlazim. Gotovo je s boksom. Odlazim na more. Našli su mi posao... Ti boga. Tvrdi, oprosti, ali ja u ovom trenu ne znam kakav su mi to posao našli. A rekli su mi. I znam da mi se jako dopao...— Šta! Zar nećeš nastupiti prekosutra?— Neću. Sve je to slaboumno. Dirinčim cijele godine da bih na koncu dobio jednodnevnu šansu. Za što? Za to da preko mene pre-juri reprezentativac iz Centra. Nosite mi se lijepo...— Uplašio si se?— Ne seri, Tvrdi! Čega bih se uplašio? Batina? Mene lemaju od onog dana kad sam izašao iz kolijevke. Pa, jebeni šampion ne može toliko udarati, koliko ja mogu trpjeti. Slušaj, Tvrdi, nas je Teretni kolodvor pretvorio u dinosaure s kožom pedalj debelom. Nas mogu pobijediti svi, ali nas isprebijati ne može nitko! Dinosauri smo mi.— Dinosauri su izumrli, jer se nisu mnogo kretali.— Opet sereš, Tvrdi — reče Striga, opalivši mi pri tom blagu čvrgu. — Izumrli su jer su se nedovoljno fukali! To ti je!Magdalena se nasmijala i brzo prekrila dlanom usta. Znao sam da je smijeh namijenjen meni, boksaču koga strogi režim polako pretvara u dinosaura.Štriga je ustao i otišao. Spadao je u ljude koje alkohol tjera na dugo i besciljno kretanje. Promijenit će večeras bar deset stolova i ugnjaviti četrdesetak ljudi.Možda Vrhovnik i Striga imaju pravo, možda bih i ja trebao pobjeći. Ugledao sam se na tren u ringu, kako znojan, krvav i zapuhan posrćem pod serijom Monkovih elegantnih udaraca, moleći i vapeći za zvukom gonga. Zatim padam i slušam brojeve koji odjekuju mojom šupljom lubanjom. Jedan, dva, tri... Negdje oko osam čujem Vrhovnika kako promuklim glasom govori: »Možeš tući pasjeg sina«. Na deset se okrećem i četveronoške odlazim prema svom kutu, svjestan da sam taj pasji sin ja sam.

— Oprostite, moram na zahod — reče Karlo i ustane od stola. Izbjegavajući Monkovu baražnu vatru, ustajem i izlazim zaKarlom. Što se to događa s nama dvojicom, plače nekakva kreatura u mojoj glavi.Čas kasnije već smo vani. Zahod u Vatrogasnom mješavina je štalice, kemijskog laboratorija za preradu trulih iznutrica i rova iz2O6UZVRATNI SUSRETprvog svjetskog rata, tako da svatko normalan piša vani. Stajemo pored drveta, dok nam studen pirka po jajima. Iznad nas je željeznički nasip kojim klopara teretni vlak. Dizelka nam puni nosnice nezdravim mirisom sagorjele nafte. Zakapčamo šlic i stojimo i dalje u mraku. Osjećam da mnogo toga dugujemo jedan drugom.— Karlo, bojim se za naše prijateljstvo. To je jedina vrijedna stvar koju smo uspjeli sačuvati.— I ja se bojim.Nakon tih riječi ponovo mije bliži.— Moram ti kazati nešto što me muči. Ali, nemoj me ponovo zafrkavati.— Neću. Zafrkavao sam te kako bih odagnao stvari koje su mene mučile.— Ti i Tereza nikad se niste prestali voljeti. Radili ste to i iza mojih leđa...Njegova šutnja nije bila obična. Značila je mučno, dugo odbijano priznanje.— Razgovarao sam s tvojom Lelom. Pričala mi je o onoj večeri kada je Tereza došla po tebe. Vratio si se nakon dva sata i kazao da si bio kod pape Rotšilda i sastavljao mu oporuku. — Zastao sam, udahnuo duboko i nastavio:— Lagao si. Papa Rotšild nije ostavio nikakvu oporuku.— Nije — otpovrnuo je tiho. — Teško mije to priznati, jer znam koliko ti je značila Tereza. Ali zar sam kriv što je voljela mene, što sam ja volio nju? Te večeri starije imao epileptični napad. Dala mu je dvije injekcije i jedva ga uspjela smiriti. Uzbuđena i uplašena dotrčala je meni. Trebao sam joj. Šetali smo noću po obali Šljunčare. Mučila me savjest, jer sam se osjećao krivim pred tobom. Onda nam se dogodilo... ljubili smo se i uradili smo ono... prvi put... Vjeruj mi, Bruno, prvi put...Osjećao sam se kao da mi je razgrnuo kožu i počeo mi kidati utrobu. Pa ipak, morao sam izdržati. Nitko nije bio kriv za to što je on bio kralj, Tereza kraljica, a ja bijedni istureni pijun, koji se žrtvuje već u prvim potezima.— Kako je buknulo to među vama?— Ne znam. Mislim da je ona imala inicijativu. Počelo je s tim što je tražila pravne savjete, uglavnom bezvezne. Onda sam shvatio da su savjeti izlika i da mestraži samo zbog toga da bi... Tada sam shvatio2O7Goran Tribuson■A>da se prva ljubav jednostavno ne može tek tako pokopati. Možeš li mi to oprostiti, Bruno?Razmišljao sam. Ako mu oprostim to, oprostio sam mu sve! Oni milijuni bili su tričava glupost, sitnica prema ovom sada... Morao sam mu oprostiti. Prekrižim li njega, prekrižio sam i vlastito djetinjstvo. Ako se prva ljubav ne može jednostavno pokopati, onda se to ne može učiniti ni s prvim prijateljstvom!— Mislio sam ti sve priznati, ali nikako nisam mogao prikupiti dovoljno hrabrosti. Kad mi je Lela kazala da ti je sve ispričala, znao sam da sam strašno pogriješio oklijevajući. Trebalo je da ti sam kažem.Okrenuo se prema meni i pružio mi ruku.— Bruno, hoćemo li se sada okrenuti i zauvijek rastati, ili ćemo se rukovati i pokopati prošlost?Iz dvorane su dopirali zvuči glazbe. Bend je svirao jedan stari sentiš od kog ti se srce steže.— Pokopat ćemo — kazao sam jedva čujno i pružio mu ruku. — Samo, u nečem mi moraš pomoći — nastavih glasnije. — Ja pokapam mnogo teže i ozbiljnije stvari. Ja pokapam krivnju koja me tri godine mučila, i koja je, kako se čini, bila nepotrebna.Pogledao me u oči, ili mi se to u mraku samo pričinilo.— Karlo, ti imaš dosta veza na sudu. Sredi molim te da mi se omogući uviđaj u liječnički izvještaj povodom Terezine smrti. Isto tako, pokušaj naći vještaka koji će na temelju izvještaja procijeniti da li su ozljede od kojih je umrla morale poticati baš od pada. Ili ih je moglo prouzročiti i nešto drugo.— Nešto drugo!?— Da. Nešto drugo! Vještaka ću, ako treba, platiti sam. Uostalom, izvidi što je sve potrebno za pokretanje istrage i sudskog postupka. Jer, ako se pokrene istraga, onda će se valjda morati ponovo pretresti liječnički izvještaj i priroda ozljeda kojima je podlegla.— Ne razumijem. Sto ti je na pameti?— Tereza nije skočila kroz prozor — rekoh polako, ali odlučno. — Ona je ubijena!Kad smo se vratili u salu bio sam već bolje volje. Prišao sam odmah Magdaleni, primio je za ruku i

poveo prema prostoru za ples. To ju je iznenadilo. Sigurno je očekivala da će me ponovo morati moljakati i nagovarati. Stisnula se uz mene i tiho mi prišapnula:2O8UZVRATNI SUSRET— Voliš li ti mene, idiote?Pritisnuo sam je uza se i prvi put joj kazao daje volim. Zapravo, bilo mi je to prvi put u životu da kažem takvu stvar. Situacija je bila jako romantična i bio sam neizrecivo ljut, kad sam primijetio da sam dolje na onom mjestu otvrdnuo. Držao sam to nepriličnim ponašanjem. Ali, što sam mogao, kad smo ja i onaj dolje imali posve različito poimanje romantike. Ona je to primijetila, podigla glavu i veoma značajno me pogledala. A onda se, na moje iznenađenje, bez ikakva stida, sasvim čvrsto pripila uz nas obojicu.Nešto kasnije zasvirali su tango i Magdalena mi je nakon nekoliko koraka priznala da već sasvim dobro plešem. Bio sam ponesen i zadovoljan, jer sam osjećao da ću savladati sve te proklete stvari koje su stajale ispred mene poput neprelaznog zida.UZVRATNI SUSRET— Voliš li ti mene, idiote?Pritisnuo sam je uza se i prvi put joj kazao daje volim. Zapravo, bilo mi je to prvi put u životu da kažem takvu stvar. Situacija je bila jako romantična i bio sam neizrecivo ljut, kad sam primijetio da sam dolje na onom mjestu otvrdnuo. Držao sam to nepriličnim ponašanjem. Ali, što sam mogao, kad smo ja i onaj dolje imali posve različito poimanje romantike. Ona je to primijetila, podigla glavu i veoma značajno me pogledala. A onda se, na moje iznenađenje, bez ikakva stida, sasvim čvrsto pripila uz nas obojicu.Nešto kasnije zasvirali su tango i Magdalena mi je nakon nekoliko koraka priznala da već sasvim dobro plešem. Bio sam ponesen i zadovoljan, jer sam osjećao da ću savladati sve te proklete stvari koje su stajale ispred mene poput neprelaznog zida.i2O931.Pred gostionicom Calypso vodovodni su radnici demontirali onaj čuveni hidrant s najboljom vodom u četvrti. Stajao sam pored njih i, mada je to smiješno, pomislio sam da se, eto, i moje predgrađe polako mijenja i nestaje. Pjesnik Zumba znao je, između dvije čašice, tvrditi da se Teretni kolodvor ne može promijeniti, nego da ga se može samo srušiti i preorati.— Sto velite na ovu maglu? Pred večer se ni prst pred okom neće vidjeti — rekao mi je jedan od radnika.— Zašto mislite da se pred večer neće ni prst vidjeti?— Nema vjetra, oblačno je... a i mačke se povlače uz rubove kuća...Stariji stanovnici Teretnog kolodvora kao da su znali sve o magli, baš kao što Primorci i Dalmatinci znaju sve o moru i vjetrovima. Imali su neke svoje tajne znakove po kojima su mogli predskazati prestanak ili dolazak magle.— Zašto ga skidate? — upitah, pokazavši prstom prema hidrantu, koji su upravo izvalili iz ležišta.— Direktiva — reče jedan od njih, pa pljune u šake. — Pušta vodu pa se nakuplja led na pločniku. A i što će ovdje!Okrenuo sam se i ušao u toplu gostionicu. Na ulazu sam se gotovo sudario sa Sarđntom. Pogledali smo se bez riječi i njegovo mi se lice više nije činilo tako opasnim. Jesam li i njemu spreman oprostiti sve, upitao sam se i prišao šanku. Stari mi je Žganjer kimnuo glavom i počeo točiti malinovac. Ti boga, na što sam spao!Pored mog omiljenog flipera sjedio je Jozo Galžar u veoma lošem stanju. Mislim da je bio u četvrtoj brzini, nakon koje slijedi totalni sudar i neviđeni karambol.2IOUZVRATNI SUSRETUzeo sam čašu i ispio gutljaj.— Žganjer, daj još jedno pivo i jednu briju — derao se Galžar.— Valjda sam to zaslužio! Tko ti je razbio auto!Žganjer je pocrvenio i odmah mu odnio naručeno piće.— Plaća? — upitao sam.— Kurac plaća! Dužan je kao Grčka. Ispunio sam cijelu bilježnicu njegovom veresijom.Samo dobričina poput tate Žganjera mogla je tolerirati takvog antipatičnog nametnika i žicara. Ali, možda je to sastavni dio go-stioničarske profesije, pomislih, jer svaki lokal, uz uglednu, prosječnu i nižu klijentelu, mora imati i ponekog tekuta.— Čuo sam, Tvrdi, čuo sam — reče Žganjer, nalakćen o šank.

— I nije to u redu s njegove strane. Dobro, ja znam da ga uprava jebe gdje god stigne, ali nije smio otići dva dana prije tvog meča. Pazi, on je živa boksačka legenda ovog predgrađa i tvoja sutrašnja pobjeda trebala bi biti kruna njegovog trenerskog rada. Nije smio to napraviti, ni tebi, ni nama...Shvatih da govori o Vrhovniku. Jasno da nije smio otići. Ali, jasno je i to da s Vrhovnikom nikad ništa nije bilo jasno!— Moja sutrašnja pobjeda!?— Pa da! Što se čudiš! Ne izlaziš valjda na ring u namjeri da izgubiš.— Sta ja znam o svojim namjerama.Začudile su ga moje riječi. Kao boksački fanatik nije trpio malodušnost svojih ljubimaca.— Kako smiješ tako govoriti! Da to više nisam čuo! Ti ćeš izaći na ring i samljeti Monka. Ja sam već otvorio malu internu kladionicu. Primam oklade jedan naprama tri u tvoju korist. Znaš li ti, budalo, koliko bi mene koštao tvoj poraz. Ne, to ne dolazi u obzir. Tri godine ja čekam ovaj uzvratni susret, a ti sad izjavljuješ da ne znaš kakve su ti namjere.— Kakav vas uzvratni susret spopao. Ja ću sutra s Monkom ukrstiti rukavice prvi put u životu.— A ne, oprostit ćeš! Ono prije tri godine računa ti se kao poraz. Bio si prijavljen i nisi došao. Sudac je Monku podigao ruku i proglasio ga pobjednikom bez borbe. Baš zbog toga bi ti trebao gristi i u21 1Goran Tribusonrevanš uletjeti kao razjareni tigar. A ti si, izgleda, malodušna baraba. I trenirati si prestao.— Vrhovnik mi je rekao da se ova dva dana opustim i odmorim.— Vrhovnik je oduvijek tvrdio da dobro pripremljen boksač mora dan prije meča umirati od umora — ljutitim će glasom Žganjer. — Ti danas moraš trenirati. Moraš se malo razlabaviti, protrčati. Evo, vani je odlično. Snijeg je utaban i zamrznut...— Dobro, dobro! — rekoh, strusivši grozni malinovac, napravljen valjda od umjetnog, plastičnog voća. — Idem sad.Krenuh ka izlazu.— Stari, daj još jedan beton! — vikao je Galžar, razjaren groznim balkanskim koktelom.— Tvrdi — dobaci mi gostioničar dok sam otvarao vrata. — Sutra ću biti u Odeonu, u prvom redu kao i uvijek. I živjet ću samo za to da vidim onu nadutu sovu nokautiranu.Zastao sam, ćuteći čudnu drhtavicu. Bilo mi je teško, prokleto teško. Želio je moju pobjedu možda više nego ja. A ništa mu nisam mogao obećati. Jedino što sam mogao poduzeti bilo je da navečer još jednom odradim svoj svakodnevni osam kilometarski futing.A onda se prisjetih nečeg što me već poduže vrijeme zanimalo.— Kad sam došao iz zatvora htio sam vas pitati zašto ste gostionici dali tako neobično ime?— Calypso ?— Da.— Oduvijek sam bio lud za morem, za njegovom blistavom plavom površinom, zlatnim zalaseima sunca i takvim stvarima. Čitavog života čeznuo sam za tim da odem u Primorje i otvorim riblji restoran. Preko dana bih gledao pučinu i uživao u svježem, slanom mirisu mora, a navečer bih pekao zubace, arbune, orade, ciple...— Ali, kakve to veze ima s nazivom gostionice?— Ne razumiješ? — upitao me sasvim ozbiljno. — Kad si otišao u zatvor, vrtjeli su u Partizanu nekakav film o tipu koji ima brod Calypso. Cijeli život posvetio je proučavanju mora. On i njegova škva-dra plove na tom brodu, svaki čas zastajkuju, oblače ronilačka odijela i spuštaju se dolje da bi gledali ribe. Proučavaju tako neke lijepe i neko-212UZVRATNI SUSRETrisne stvari. Ponašanje morskih pasa, na primjer. Ili ljubavni život bodljikavih ježinaca.— Tako vam se dopao taj film? Kako se zvao?— Vrag bi ga znao! Gledo sam ga tri večeri za redom. Brod se zvao Calypso. Toga se dobro sjećam. Stefi je htio da se gostionica zove »Kod veselog željezničara«, a ja sam rekao da će se zvati Calypso i kvit!Nasmijao sam se i izašao. Bilo mi ga je pomalo i žao, jer sam slutio da nikad u životu neće imati restoran sa svježim zubacima, arbunima i ostalim morskim živinama.iOko pet uvečer, pred začuđenom Magdalenom, obukao sam trenirku i tenisice i rekao da ću malo protrčati. Upitala me da li je to nužda, ili samo nervoza pred meč. Slegnuo sam ramenima i izašao.Vodovodni radnik imao je djelomično pravo. Magla je bila gusta, ali se prst pred okom ipak vidio. Grizla me za oči i uvlačila mi se u nosnice. Odmah sam odlučio da ću po tako nepovoljnim uvjetima otrčati kilometar-dva, a onda se vratiti.

Krenuo sam u laganom tempu glavnom ulicom, koju gotovo da nisam prepoznavao. Izobličene, narogušene kućerine promicale su pored mene poput sablasti, sastavljenih od magle i mraka. U jednom trenu učinilo mi se da ću, nastavim li trčati, zalutati i naći se na nekom stranom i nepoznatom mjestu. Korak-dva ispred sebe spazim sjenku upravnika Sataića. Privid je bio neprijatan poput nejasne prijetnje. No, bio je to samo usputni pijanac, noćna ptica predgrađa. Dotrčavši do Bagremove staze skrenuh nalijevo. Bagremova staza bila je i inače mračni puteljak, periferija periferije. Sada, sred ove magle, djelovala je poput slijepog crijeva. Ubrzah rad nogu, podižući visoko koljena. Neću stići daleko, pomislih. Pogledah nadesno, pokušavajući nazrijeti željeznički nasip. Nisam ga vidio. No da je tu i da nisam još zalutao, shvatio sam začuvši šištanje stare parnjače.Osjetih neravninu pod nogom i izgubih ravnotežu. Jeknuh od bola. Pao sam i zarovao dlanovima po smrznutom tlu. Ispitao sam rukama okolinu i podigao se u čučanj. Opsovao sam; činilo mi se da sam stigao na kraj svijeta. Opipao sam zglob lijeve ruke i s olakšanjem ustanovio da nije povrijeđen.Zatim je došlo naglo priviđenje. Okupan svjetlom polako sam se uspravljao, ne znajući o čemu se radi. Vrebale su me dvije sjajne ma-213Goran Tribusonglenke, poput zakrvavljenih očiju na skok spremne životinje. Čuo sam kratko šaltanje i urlik motora. Maglenke su se propele i pojurile da me progutaju. Raširio sam ruke i krenuo prema luđaku za upravljačem. Ali on nije imao milosti. Sjurio mi se pravo prema pleksusu. Mislio sam nešto o tome kakav bih gard zauzeo, ali mi ništa korisno nije padalo na pamet. Posve instinktivno sam se sagnuo i svom snagom se bacio u stranu. Golemo, neprepoznatljivo čudovište, sastavljeno od zračnog jastuka, topline halogenog isijavanja i pravilne turaže stroja, projuri pored mene tako brzo da tamo u jarku još nekoliko trenutaka nisam znao da li sam čitav i neozlijeđen.Polako sam ustao i oslonio se o nešto što je, po svoj prilici, bila ograda ili zid kuće. Udahnuo sam duboko zrak pomiješan s maglom i automobilskim parama, i zadovoljno ustanovio da sam ne samo živ nego i potpuno pokretan. Bilo je to jedno od najvećih zadovoljstava u mom dvadeset sedmogodišnjem životu. Pogledao sam za automobilom koji me umalo pregazio, ali osim mraka i magle ništa nisam vidio. Možda to i nije bio auto, nego bestjelesna neman halogenih očiju.Idućeg trena sve mi je bilo jasno.Rješenje koje sam toliko dugo tražio složilo se u jasnu i neporecivu sliku. Zatitralo mi je pred očima, a onda zgasnulo u mrak.Trčao sam kao bez duše. Ne, to više nije bio trening, nego trka ka mnogo važnijem cilju. Saplitao sam se o nevidljive neravnine, jedva zadržavajući ravnotežu. Nakon nekoliko minuta već sam bio pored svog mercedesa. Ključ od kola bio je gore u stanu, rezervni se nalazio u kolima. Učini mi se da nemam vremena. Snažnim udarcem lakta razbio sam staklo, otvorio vrata s unutarnje strane i ubacio se za upravljač.Jurio sam brzinom kakva je sred ovakve magle, najblaže rečeno, pogubna. Vjetar koji je ulijetao kroz razbijeni prozor mrsio mi je kosu i hladio me po čelu i obrazima. To je bilo jako nezdravo za sinuse, s kojima sam imao dosta problema. Ali, u tom trenu živo mi se fućkalo za sinuse. Zakočio sam i gume su glasno zaškripale.Uletio sam u Štriginu kuću i zatekao ga kako sprema stvari u kofer. Pogledao me začuđeno, kao da vidi duha, a onda polako odložio kup izglačanih košulja i sjeo na stolicu.— Što ti je? Progoni te Interpol?— Nije vrijeme za zajebanciju! Moraš mi nešto kazati.— Čekaj, smiri se! Evo, sjedni tu na kauč i odahni.214UZVRATNI SUSRETSjeo sam i pogledao njegov jeftin kartonski kufer. Shvatio je moj upitni pogled i moje čuđenje.— Putujem noćas u Rijeku. Dogovor za posao. Mislim da ću se zauvijek riješiti Teretnog kolodvora.Htio sam mu kazati da je svinja kad bježi tako navrat-nanos, i što sutra neće biti na mom meču, ali mu nisam kazao ništa. Imao sam prečih poslova.— Slušaj, jako je važno. U kakvoj su vezi stari Žganjer i Galžar?— U kakvoj bi bili vezi?— Pa ne znam. Ti mi kaži ako znaš. Ti si uvijek znao što se događa na Teretnom kolodvoru, a ja sam predugo izbivao... Galžar stalno visi kod Žganjera, žica od njega lovu, pije na veresiju... Kad sam se vratio iz zatvora otišao sam u Calypso. Gostionica je bila prazna. Čuo sam Žganjera i Galžara kako razgovaraju u sporednoj prostoriji. Nehotice sam prisluškivao. Galžar je tražio da mu gostioničar da pare za neku prijašnju uslugu. Spominjao je razbijanje nečeg, vjerojatno automobila. Razgovor je ličio na ucjenjivanje. Tada tome nisam pridao veću važnost, ali danas mi se čini užasno bitnim. Jer, danas je pijani Galžar ponovo govorio o razbijanju automobila.

Štriga se zamislio. Zatim je zaklopio kofer i počeo hodati po sobi. Poklopac kofera bio je ruiniran i ja sam sumnjao da će uopće izdržati teret Štrigine sirotinjske garderobe.— Nečeg se sjećam. Samo, kakve to veze ima... Galžar je nekoć radio kao šofer na jednom od skladišta. Pričali su da naveliko krade robu sa skladišta. Znaš da se govorkalo kako takva roba završava u kući gostioničara Žganjera. Izgleda da je to bila neka vrst poslovnog odnosa između njih dvojice. Galžar je valjda krao, a Žganjer otkupljivao po niskoj cijeni.— Dobro. To me ne zanima. Znaš li išta o razbijanju automobila? Žganjer mi je sam rekao da je kupio mercedes, nakon što je razbio staru škodu.— Staru škodu razbio mu je Galžar.— Galžar! Pričaj!— Smiri se. Prošlo je dosta vremena i teško mi je sjetiti se svega. I sve što znam čuo sam od drugih. A tračevi nikad ne vrijede mnogo. „215Goran Tribuson— Ma nije važno. Pričaj!— Zganjer je posudio škodu Galžaru. Navodno da je Galžar morao otići izvan grada po nekakve stvari. Trebao se vratiti do večeri. Kako se nije vraćao čitave noći, Žganjer je ujutro otišao na SUP i prijavio nestanak kola. No već rano ujutro momci iz SUP-a dobili su obavijest, od milicije iz mjesta kojih četrdeset kilometara udaljenog, da se Galžar napio i razbio škodu. No, kako je bio pijan, zaspao je i prespavao čitavu noć u slupanim kolima. Ujutro se probudio, otišao do prve milicijske stanice i prijavio se. Žganjer je poludio od bijesa. Htio je ubiti Galžara. Onda se stari gad izvukao, ponudivši Zganjeru novčanu naknadu.— Platio mu je?— Platio mu je nekoliko milijuna i gostioničar se smirio.— Otkuda mu pare?— Ne znam. Svi su se iznenadili. Nitko nije pretpostavljao da Galžar ima toliko para.— A kad je razbio kola? Oko koliko sati?— Prema Galžarovom pričanju, auto je razbio negdje između šest i sedam uvečer.Ne štima, nikako ne štima, promrmljah za sebe. Prokleti podatak nije se uklapao.— Možeš li se sjetiti kada je to bilo?■vStriga je sjeo i zapalio cigaretu. Ležerno je otpuhivao dimove, uživajući u pušenju. Mogao si je dopustiti takvu raskoš, jer više nije bio boksač.— Pa, otprilike koji dan prije nego što si ti uhapšen. Ne sjećam se točno.— Razmisli dobro. Da li je isključeno to da je Galžar razbio kola one večeri kad je Tereza počinila samoubojstvo?Štriga se uozbilji. Kao daje tek sad počeo nazirati razlog mog zanimanja.— Nije isključeno — reče nakon kraćeg razmišljanja. — Ali, zašto ne pitaš Galžara? Pa to nije nikakva tajna. Reći će ti ako ga uspiješ pronaći trijeznog. Zašto te to uopće zanima?— Rekao sam ti da me zanima sve što ima veze s Terezinom smrću.— Kakve to veze ima s Terezinom smrću?216UZVRATNI SUSRETPremišljao sam nekoliko časaka, a onda ipak odlučio da ću mu sve kazati. Pa bio je stari frend i još k tome na odlasku.— Luda je to pretpostavka. Ali, nešto mi govori da nije daleko od istine. Tereza se nije ubila. Nije čak ni skočila kroz prozor.— Nego? — zine on i ustane.— Netko ju je pregazio kolima, donio do njene kuće i ostavio je pod prozorom.— Ali tko?Ustao sam i krenuo prema izlazu. Nisam mu mogao odgovoriti prije no što pretresem Galžara. Još uvijek je nekoliko osoba bilo u igri. Onda sam se nečeg prisjetio, zastao i okrenuo se. Stajao je preda mnom u kariranoj košulji prekratkih rukava i hlačama s izlizanim, ispalim koljenima. Bio je jedan od najtipičnijih predstavnika periferijskog siromaštva i bijede. Ljude poput njega službeno su nazivali »kategorijom socijalno ugroženih«, što je bio mnogo ljepši i pristojniji naziv.— Štriga! Želim ti sretan put. I javi se iz Rijeke. Ali, moram ti priznati, mislim da nećeš uspjeti. Jedino je Zumba uspio zbrisati. Možda zato što je bio pjesnik. Ti ćeš se vratiti kao i svi drugi.Nasmijao se.— Toga se i ja bojim — reče, a onda, kao da se netom prisjetio, doda: — Imam dobru vijest za tebe. Čini se da je Sarđnt pred suspenzijom.

— Zbog čega?— Ne znam točno. Nešto su mu valjda pronašli. Po svoj prilici dobit će nogu. Ostat će bez svoje plave uniforme.Vratio sam se u kola i krenuo. Galžar je stanovao u uskoj uličici, kojom se moglo doći do najvećeg skladišta Teretnog kolodvora. Skladište je bilo izgrađeno od metala i armiranih betonskih nosača, a male i neugledne kuće u Galžarovoj ulici od neožbukane opeke, drveta, lima i drugih priručnih materijala. Zatekao sam ga negdje pri sredini ulice. Po hodu se činilo daje relativno trijezan. Zaustavio sam kola i otvorio vrata.— Kamo si pošao?— U Calypso — otpovrnuo je začuđeno. — Pa kamo bi drugamo!Ponudio sam da ću ga povesti, a on je radosno pristao i sjeo do mene. Mada je bio trijezan, bazdio je po alkoholu. Spadao je u one lju-217Goran Tribusos1de, kojima je alkohol već impregnirao kožu, kosu, odjeću, obilježivši ih dovijeka svojim oporim mirisom.Unatoč njegova žestokog protivljenja, odvezao sam ga do Šljunčare i tamo ga šutnuo van iz kola.— Sada ćeš mi pričati o tome kako si razbio Zganjerovu škodu — kazao sam, primio ga za ovratnik i unio mu se u lice. Tako se to radilo u filmovima. Tvrdio je da mu nije jasno što tražim od njega, a onda je ipak počeo.— Tog popodneva posudio sam od Josipa Zganjera škodu, jer sam morao.Dokačio sam ga kratkim direktom u trbuh. Svinuo se i počeo bljuvati. Ono što je izbacio iz sebe, tako je smrdjelo po alkoholu, da sam na tren morao začepiti nosnice.— Slušaj me sad dobro — rekao sam, pazeći da u mraku ne nagazim u njegove bljuvotine. — Imaš dvije mogućnosti. Možeš kenja-ti i lagati i pri tome dobiti grdne batine. S druge pak strane, možeš govoriti istinu i zaraditi neki dinar.— Koliko? — upitao je, otirući nešto gadno, ljepljivo s brade. Izvadio sam pedesettisućicu i stavio mu je pod nos. Spadao je u svinje koje za nešto malo para izdaju kompletnudomovinu, uključujući i najbliže srodnike. Što se tiče morala i časti bio je zakržljali fosil.— Te noći, otprilike poslije jedanaest sati, pred mojom kućom je zatrubio auto. Izašao sam na prozor...— Budi precizniji! Koje je to noći bilo? — upitah grubo. Činilo se da se pokušava sjetiti. Znao sam da mu je alkoholskurio polovinu moždanih stanica, pa nisam smio gajiti nadu da će se sjetiti.— Je li isključeno da je to bilo one noći kada se ubila Tereza Kosak?— Nije isključeno! Dapače, uključeno je — reče on, pa nastavi. — Pred kućom je stajao Karlo Notizberg. Dovezao se sa Žganjero-vom škodom. Naredio mi je da se obučem i izađem pred kuću.— Kako ti je mogao naređivati?— Pa tako — splete se Galžar. — Žganjer i on znali su da ovaj... nabavljam...— Da kradeš...218UZVRATNI SUSRET— Da kradem u skladištu. Držali su me u šaci, pa sam ih morao slušati. Izašao sam i Karlo mi je naredio da sjednem u kola i odve-zem se pedesetak kilometara od grada. Dao mi je lovu i bocu vinjaka. Trebao sam otići s autom na neko prikladno mjesto i tamo se lagano za-letjeti u drvo. Ili u jarak.— Ali, zašto?— Ne znam.— Nije te ni zanimalo?— Nije.— A auto? Da li si na njemu primijetio nešto neobično?— Jesam. Bio je lagano oštećen sprijeda. Imao je čak i malo svinut branik. Kao da je udario psa.— Psa!? Idiote! — planuh, ne objašnjavajući mu razlog ljutnje. Bio je odurna, antipatična sluga, i uradio je sve poput najobičnijeg roba. Bez razmišljanja i suvišnih pitanja.— Nakon toga sam trebao popiti onaj vinjak i zaspati u kolima. Kad se probudim, kazao mije Karlo, otići ću do prve milicijske stanice i kazati da sam razbio auto, ali...— Ali?— Ali, da moram kazati kako sam auto posudio od Žganjera, i kako sam ga još jučer navečer morao vratiti. Uz to, trebao sam izjaviti da sam kola razbio oko sedam uvečer.— I tebe, idiote, nije zanimalo zašto Karlo inzistira da uradiš nešto tako neobično?, — Pa šta ja znam. Imao je valjda neke svoje razloge. Prikačio mije o ruku nekakav sat s razbijenim

staklom i sav udubljen... Sat nije išao, a kazaljke su mu stale na šest i pedeset. Rekao mi je da miliciji svakako pokažem sat i kažem da se razbio prilikom sudara.— I što si ti uradio?— Pa znaš — počeše se on iza uha —ja nisam izdržao pa sam odmah počeo piti. Četrdeset kilometara odavde stvarno sam izgubio kontrolu nad automobilom, izletio s ceste i naletio na drvo. Razbio sam auto onako propisno. Pravo je čudo što sam ostao neozlijeđen. Zatim sam ispio ostatak vinjaka i zaspao, baš onako kako mi je naređeno. Dalje sam postupio po Notizbergovim uputama.— Nisi se bojao milicije i kazne? Pa ipak si pijan razbio tuđa kola.219Goran Tribuson— Karlo mi je kazao da za to mogu biti kažnjen samo novčano. Obećao mi je da će te troškove podmiriti on...— A lova koju ti je dao?— Polovina je bila za mene, a polovinu sam trebao dati starom Žganjeru, kao naknadu za štetu. Karlo je rekao da će se stari strašno ljutiti kad dozna što se dogodilo sa škodom.— Znači da tata Žganjer nije znao ništa?Prinio je prste nosu i glasno se useknuo. Zatim se okrenuo prema maglom obavijenoj Šljunčari. U jednom sam trenu pomislio da će skočiti u vodu i utopiti se. Slutnja je bila skroz blesava. Galžar je bio čovjek bez ikakvog osjećaja odgovornosti, a takvi se zapravo nikad ni ne ubijaju.— Zašto onda ucjenjuješ tatu Žganjera?— Ne znam. Auto je ipak bio njegov. Pokušao sam ga ucijeniti i uspjelo je. Dao mi je pare, ne protiveći se mnogo.— Ne razumijem. Ako je Karlo Notizberg bio kod tebe i naredio ti da učiniš sve što si naveo, bilo bi logičnije da ucjenjuješ njega.— Ucjenjujem i Karla. Još više nego Žganjera — reče on bezazleno. Gledao me praznim, pomalo tupavim pogledom, posve nesvjestan značenja svojih riječi. Toj bitangi nije bilo ni na kraj pameti to da je pomogao u prikrivanju zločina.— Otkada ih ucjenjuješ?— Od onog trena kad sam najuren s posla. Samim tim prestala je njihova vlast nada mnom.— Razmisli malo, pada li ti na pamet zašto je Karlo tražio da napraviš tako bedastu stvar? I zašto je tata Žganjer davao pare, premda je očigledno da se stvar ticala samo Karla?— Ne znam. Meni se učinilo da mi stari Žganjer daje lovu da bi zaštitio Karla. Poznata je stvar da mu je Karlo vanbračni sin.— Zašto bi to bila poznata stvar?— Pa svi o tome govore. Karlo i ti ste izgleda jedini ljudi koji to ne znaju.— Karlo ne zna!? — začudih se. — Onda je sigurno sve izmišljeno.Pogledao sam ga prezirno i ušao u auto. Trebalo je konačno stati na kraj tom lancu ucjenjivanja i gaženja.22Oi4i— Čekaj, dužan si mi pedeset komada — viknuo je, kad sam upalio motor.Izvadio sam pedeseticu i bacio je kroz razbijen prozor. Zatim sam krenuo, ni ne osvrnuvši se. Bio sam siguran da kleči u mraku i traži bačenu novčanicu.UZVRATNI SUSRET22132.U osam sati bio sam već kod Karla Notizberga. Prvi put u životu odlazio sam u njegovu kuću s mržnjom i gorčinom. Ali, morao sam obaviti i taj posljednji razgovor i kazati mu sve. Igra koju sam vodio imala je formu koncentričnih krugova, koji su se sužavali u jednoj centralnoj točki. Ta točka bio je, na nesreću, čovjek kome sam najviše vjerovao, Karlo Notizberg!Sjedio je u dubokoj, mekoj fotelji u svom nakićenom dnevnom boravku i čitao lokalne novine. Imao je naočale na nosu, a novine je držao poprilično odmaknute od lica. Kad sam banuo unutra, spustio ih je i pogledao me preko ruba naočala.— Opet si došao da mi postavljaš važna pitanja?— Ne. Došao sam da ti konačno kažem nešto važno, a ti postavljaj pitanja, ako ti nešto ne bude jasno. Lela nije kod kuće?— Ne. Otišla je u Centar. Mislim da se zadržala u kinu.— Dobro. Onda možemo početi.

Sjeo sam na trosjed i prebacio nogu preko noge. Osjećao sam se strašno čudno, ali okolišati nisam mogao. Naše dugogodišnje prijateljstvo, sada nepovratno zabrljano, obavezivalo me na to da mu bez pardona skrešem sve što sam doznao. Samo, otkuda da počnem?— Jozo Galžar, zvani Svinja, upravo mije ispričao vrlo zanimljivu priču o poklonu, koji si mu dao dvadesetog studenog 1972. oko ponoći. Sjećaš se, radi se o ručnom satu, čija je jedina mana bila to što je razbijen i što su mu kazaljke stale točno u šest sati i pedeset minuta.Skočio je iz fotelje i pogledao me zapanjeno. Lice mu je naglo problijedilo, a novine lako zadrhtale. Nije mogao izustiti ni riječ.222UZVRATNI SUSRET— Neobična i naoko blesava uloga, koju je Galžar morao odigrati s lako oštećenom škodom Josipa Žganjera, bila je posljednja kockica slagalice, koju sam morao složiti da bih sve shvatio.— Ti kao da... kao da me op... optužuješ za nešto? — promucao je, a nakon toga se survao natrag u fotelju.— Da. Optužujem te za pljačku, dvostruko ubojstvo, ucjenjivanje, prevaru i utaju poreza. Ali, jebe mi se za sve to! Ono zbog čega te u prvom redu optužujem su moje tri glupe, jalove, izgubljene godine, koje sam potratio u zatvoru, iskajavajući krivnju koja je, zapravo, bila tvoja!— Ti mora da si poludio! Ne, ti nisi pri čistoj... Ja ću pozvati miliciju.— Nikoga ti nećeš pozvati, Karlo. Pozoveš li bilo koga, ubrzat ćeš svoj žalosni, sramotni pad. Radije me slušaj. Ispričat ću ti sve po redu, a ti ćeš potvrditi, ili me nadopuniti. Dakle, moja bivša djevojka Tereza Kosak pomagala je kao medicinska sestra starom i ludom epileptičaru papi Rotšildu. Posao je bio ružan, gadljiv i nerentabilan. Ali, samo na prvi pogled. Jer, Tereza Kosak će utvrditi da ludi megaloman, pričajući o svojim financijskim planovima, zapravo ne laže. On spava na hrpi dolara.— Ti si lud kao i papa Rotšild — reče on, pokušavajući se nasmijati. No smijeh mu je djelovao više kao škrgut.— Nisam lud. U Aveniji lipa stanuje stanoviti tip, ovlašteni prevodilac po imenu Jaromir Kiš. On se zaklinje daje papa Rotšild donio iz Amerike koferčić s lijepom svotom dolara. No, dakle, Tereza će vrlo brzo zS svoje usluge početi dobivati čvrstu valutu. U jednoj bankovnoj ekspozituri Teretnog kolodvora još uvijek je otvoren njen devizni račun s dvije stotine američkih dolara. Otkuda Terezi američki dolari?— Otkuda bih ja to mogao znati! Nastavi sa svojom paranojom.— Ubrzo ćeš vidjeti da se ne radi o paranoji. No, gospođica Kosak, uz svog glupog, šonjavog boksača, ima i jednog pravog vatrenog ljubavnika, koga je zadržala kao suvenir iz mladosti. Doznala je da epileptičar spava na nevjerojatnoj hrpi dolara. Ta tajna je muči i mora je povjeriti nekoj bliskoj, dragoj i povjerljivoj osobi. Doznavši prijatnu novost, njen ljubavnik počinje praviti zgodne planove sa starčevom lo-223Goran Tribusonvom. Njemu su i inače pare dosta važna stvar u životu, a doći do hrpe američkih dolara, e to je već nešto!— Ljubavnik bih trebao biti ja? — upita Karlo, praveći se iznenađen.— Taj ljubavnik si ti. Pričao si mi o onoj noći, kada je Tereza došla po tebe. Kazao si da ste dva sata hodali obalom Šljunčare i da ste se tad prvi put pofukali. To da ste se fukali, posve mi je jasno. Ali te noći vjerojatno niste. Te ste noći ubili starca i dignuli dolare.— Pazi, to što tvrdiš je jako ozbiljno. Imaš posla s jednim advokatom!— To što tvrdim je najozbiljnije. Ali, nemam posla samo s advokatom, nego i s pohlepnim gadom, spremnim na sve.Skočio je prema meni, a onda se ipak suzdržao. Vjerojatno samo stoga što sam bio mišićav teškaš, natreniran za sutrašnji meč. Jednim dobrim direktom mogao sam mu skinuti glavu kao zrelu tikvu.— Da, ubili ste starog i sklonili pare. Sutradan je utvrđeno da je stari umro od infarkta. Ne znam zašto. Možda ste potplatili liječnika, a možda ste mu nekim medicinskim sredstvom isprovocirali infarkt. To ćeš mi ti ispričati. Dalji tok priče veoma je jednostavan. Kao i svi pohlepni ljudi, posvadili ste se oko para. Vjerujem da joj ti nisi htio dati onoliko koliko je ona smatrala da joj pripada. Zar ne, Karlo, pare su bile kod tebe?Rekavši to, izvadim one tri novčanice od sto dolara i bacim ih na stol.— Nose veoma stare datume! To valjda dokazuje nešto?— Pogledaj, možda nose i potpis starog Kiša — reče on ironično, ni ne taknuvši lovu.— Tereza se zbog toga jako naljutila — nastavili — i počela te ucjenjivati. Ili ćeš dati pare, ili će ona otići na miliciju i sve prijaviti. I tada si shvatio da je jedini izlaz ušutkati Terezu. Dvadesetog studenog u devet uvečer poslao si nekakvog klinca i pozvao je da dođe na određeno mjesto. Čekao sije tamo u Žganjerovoj škodi.

— Otkuda ti to? — upita Karlo, još bljeđi i uzrujaniji.— Gospođa Hojsak. Terezina susjeda, veoma je govorljiva žena. Samo, ako joj se za riječi isplati odgovarajuća protunaknada. Klinac se zajebao u katu i pozvonio na kriva vrata. Karlo, slabe si sluge našao. Klinac i Galžar nisu bili na nivou tvojih lukavih i prostudiranih224UZVRATNI SUSRETplanova. Idemo dalje! Terezu si pričekao i naletio na nju kolima. Ozlijede koje ostaju od udarca automobila sigurno su sasvim nalik onima od pada s mansarde.— Ne, to neću slušati! To nije bilo tako — usprotivio se vrištavim glasom. Činilo se da će zaplakati. — Tereza se bacila s prozora!— Nije se mogla baciti. Napravio si mnogo propusta, Karlo. Prvo, na Hojsakičinom prozoru visjelo je rublje sve do poslije ponoći. Da se bacila, potrgala bi konopce i rasula rublje po cijelom dvorištu. Drugo, ona je te večeri otišla do optičara kako bi dala popraviti naočale. Naočale su završile kod Hojsakice, a nakon nje, stigle su i u moje ruke. Slažeš se valjda da ljudi, koji su nakanili ubiti se, ne odnose tri sata ranije naočale na popravak. Opće prihvaćena činjenica jest da naočale na drugom svijetu ne trebaju, zar ne? Ne, Tereza nije skočila. Ti sije pregazio i dovezao do njene kuće. Tu sije ostavio ležati pod prozorom. Mora da si iz njene torbice izvadio ključ, kako bi mogao ući u njen stan. Jasno, da otvoriš prozor. Nitko se još nije bacio kroz zatvoren prozor! Ovdje si napravio i treću grešku. Izgubio si svoje naočale. Terezin put do smrti naprosto je bio zasut naočalama. I to me nagnalo da posumnjam.— Tvrdi, naočale sam počeo nositi tek prije godinu dana. Ustanovio sam da sam dalekovidan...Bila.je to prva činjenica, koja mi je počela narušavati sistem. Ipak, nisam se dao. Morao sam ići do kraja.— Jedna te stvar kopkala. Pobojao si se da istražitelj možda neće popušiti tvoju namještaljku, te da će se ustanoviti kako smrtonosne ozljede ne potiču od pada, nego od udarca automobila. U tom slučaju ukebali bi te za dan, dva. Pronašli bi oštećenja na Žganjerovom autu, gostioničar bi kazao kako si tog dana kolima upravljao ti, i sve bi propalo. Htio si biti pedantan i uštimati stvar do kraja. Pri tom si napravio četvrtu grešku. Odabrao si za svoj naum krajnje nepouzdana čovjeka. Držao si Galžara u šahu, jer si znao da krade i preprodaje ukradenu robu. Naredio si mu da razbije auto i ispriča priču, koja potpuno isključuje mogućnost da je Tereza ubijena kolima kojima si ti upravljao. Galžar je to uradio na svoj svinjski, aljkav način. Ali stvar je hodala sve dok Galžara nisu iznogirali s posla. U tom trenu situacija se totalno obrnula. Više ti nisi imao njega u šaci, nego on tebe. Počeo te ucjenjivati i, konačno, ispričao je sve meni. Znaš za koliko? Za jadnih225Goran Tribusonpedeset tisuća starih dinara. Eto, toliko je vrijedio tvoj plan! I konačno...— I konačno... da čujemo i kraj tvoje bolesne priče! — reče Karlo i priđe bifeu. Uzeo je bocu stranog pića i dvije čaše.— I konačno, večeras si se pokušao riješiti i mene. Na božičnoj zabavi ustanovio si da znam previše i da mi se po glavi motaju čudne stvari. Pokretanje istrage, na primjer. Sačekao si me na Bagremovoj stazi i pokušao me pregaziti.— Ovo ti je najbriljantnija izmišljotina — primijeti on, točeći piće u čaše. — Najradije bih te opalio nogom u dupe i istjerao. Da mi nisi prijatelj...— Ostavi se ti prijateljstva! Ono ti možda dozvoljava da me opališ nogom u dupe, ali ti nikako ne dozvoljava sve ovo ostalo.— Što ostalo?— To što sam nabrojao.— Nabrojao si sve same idiotarije.— Onda ti kaži kako se dogodilo.— Nemam ti ja što kazati.— Imaš i kazat ćeš! — rekoh strože.— A što ako neću?— Ako nećeš — počeh polako — onda ću ja učiniti neke stvari. Mogu te prijaviti zbog desetak stvari na desetak različitih mjesta. Kome god te prijavio, pred njim si nešto skrivio. Krenimo redom. Mogu otići i prijaviti te sudu zbog prevare prilikom kupoprodaje, koju si izvršio kao moj opunomoćenik. Imam čak izjavu stanovite gospođe Randić, koja u pismenom obliku tvrdi da je moju kuću platila četrdeset osam milijuna, a ne samo trideset, kako piše u ugovoru. U tom pogledu kriv si preda mnom, ali i pred općinom, koju si oštetio za dio poreza. Nadalje, mogu miliciji ispričati sve ovo što sam ispričao tebi, te im u tom smislu ponuditi dokaze, kao što su ove tri stotine dolara, Hojsa-kičina izjava, dva komada naočala, Galžarova izjava i još štošta drugo. I brak ti mogu definitivno razoriti. Ispričam li Leli, ti si u

guzici.— Ti me ucjenjuješ — reče preplašeno.— Karlo, pa tebi ta metoda nije strana.— Dobro, i što tražiš za šutnju? — upita tiho.— Ništa. Samo istinu — rekoh, shvativši kako mi je cijena smiješno niska.226UZVRATNI SUSRETSasuo je u grlo sadržaj čašice. Odlučih da neću piti s tim tipom. Vidio sam da premišlja i da se polako predaje. Bio je satjeran u kut. Znao je da mu, ne preda li se, prijeti pravi klasičan nokaut, od koga se više nikad neće povratiti.— Kaži mi samo istinu i ništa više — rekoh, ne bih li ga požurio. Čekao sam da se odluči i baci ručnik u ring. — Priznajem da u mojoj priči postoje rupe. Eto, na primjer, te naočale. Ako nisu tvoje, kako tvrdiš, onda moraju pripadati tvom pomoćniku. Starom Žganje-ru, na primjer.Izrekao sam svoju sumnju bojažljivim glasom i primijetio da se trgnuo. Izvukao sam naočale iz džepa.— I to ti je poznato? — uzdahne. — I ja mislim da pripadaju gostioničaru.— Karlo, ako nećeš pričati, ja ću odmah ustati i otići. A ti ne želiš da odem prije nego sve raščistimo i vidimo kako ćemo dalje.— Ne želim. Sve ću ti ispričati, a ti uradi kako želiš. Zgrozila me tvoja priča. Kakvu si mi samo monstruoznu ulogu pripisao! A sve se odigralo sasvim drugačije. Moja je krivnja daleko manja i još se i sad kajem zbog nje. Imao si pravo, Tereza je stvarno doznala da papa Rotšild spava na dolarima. Pošto smo se voljeli, držala je da mi to mora ispričati. I onda sam se ja izlajao pred starim zloduhom Žganjerom. Bio sam mu dužan mnogo para i bio sam u totalnoj ovisnosti o njemu. Počeo me nagovarati da opljačkamo starog. Rekao je da moramo pridobiti Terezu za taj plan. Kad sam ga odbio, počeo me još žešće nagovarati. Čak me i ucjenjivao. Rekao je neka samo nekako pridobijem Terezu, a sve ostalo da će biti njegova briga. On će sve uraditi sam i to tako da se starom epileptiku neće ništa dogoditi.— Čekaj — prekinuh ga. — Nije mi jasno, zbog čega mu je trebala Tereza. Mogao je starog opljačkati i sam. Pretpostavimo da je tako i učinio. Papa Rotšild bi otišao na miliciju i prijavio pljačku velike količine američkih dolara. Na miliciji bi umrli od smijeha, jer bi se ta ludorija sasvim uklapala u njegovo megalomansko ludilo.— Baš zbog toga mu je trebala Tereza. Ona je bila jedina osoba koja je mogla posvjedočiti da stari ne izmišlja. Ona je vidjela starčeve dolare.— I Jaromir Kiš ih je vidio — primijetim.— 0 tom tipu tada još nismo imali ni pojma. Dakle, Terezu je Žganjer morao svakako pridobiti za svoj naum. Jedino tako mogao je uspjeti. I tu sam odigrao vrlo nečasnu ulogu. Nagovorio sam je, obe-227Goran Tribusonćavši joj da ću nakon svega ostaviti Lelu i pobjeći nekamo s njom. Da znaš kako mi je bilo! Živio sam u pravom paklu. Želio sam ostaviti Lelu i živjeti s Terezom, ali se nikako nisam mogao odlučiti na taj korak. I ti si bio jedan od razloga. Znao sam da ću povrijediti ne samo Lelu, nego i tebe, najboljeg prijatelja. Osim toga, što bih radio s Terezom negdje daleko od mjesta gdje imam dom i posao? Dakle, nagovorio sam je, rekavši joj da će nam gostioničar Žganjer dati dio love, koji će nam osigurati miran i bezbrižan život negdje u nekom ljepšem i prijatnijem gradu. Vjeruj mi, Tvrdi, oboje smo se predali toj mračnoj raboti, samo zbog zajedničke budućnosti, u koju smo iznenada počeli vjerovati. U jednom času učinilo mi se da je to jedino moguće rješenje. Oslobodit ću se svih obaveza prema starom Zganjeru, koji me gotovo othranio i kome sam dugovao silne pare, i moći ću pobjeći s Terezom.Slušao sam ga, trudeći se da mu ne vjerujem. Međutim, priča mu je bila sasvim uvjerljiva, čak i pomalo tragična. Prokleti događaji imali su uvijek onoliko smislova i značenja, koliko i sudionika. Mračni poslovi sada su izranjali iz tmine, obasjani sasvim novim svjetlom.— Dogovorili smo se da će me Tereza obavijestiti kad papa Rotšild dobije epileptični napadaj. Smatrali smo da je to najpogodniji čas za akciju. Stari škrtac bio je navjerojatno oprezan i nepovjerljiv. Spavao je na parama i nikog osim Tereze nije puštao u baraku. Beskrajno dugo smo čekali na napad koji nikako nije dolazio. Onda je Tereza izgubila strpljenje. Žurilo joj se da se sve svrši i da čim prije zbrišemo s ovog groznog mjesta. Predložila je nov plan. Mogla bi, kazala je, dati starom injekciju s malo većom dozom sedativa, pa kad zaspe... Samo, ni to nije bilo tako jednostavno. Papa Rotšild se nije dao pikati tek tako. Trebalo je čekati priliku, trebalo je čekati da mu pozli i da sam zatraži injekciju...— One noći kad je Tereza došla po tebe — prekinuh ga — dala mu je tu injekciju?— Da. Dala mu je veću dozu i došla mi kazati da je kucnuo čas. Otišli smo do gostioničara Žganjera i obavijestili ga. Tereza mu je dala ključeve barake, a on je otrčao da čim prije sredi stvar. Tek kad je

otišao, postali smo u pravom smislu svjesni toga što smo učinili. Uhvatila nas je panika, nismo znali kamo da krenemo, što da uradimo... Malo je nedostajalo pa da sjednemo u autobus i zbrišemo bez ičeg...Pokrio je lice rukama i zaplakao kao malo dijete. Stegnulo me u grlu. Situacija je bila posve neočekivana i strašna, jer nikada nisam imao posla s uplakanim muškarcima.228UZVRATNI SUSRET— Bruno, kako ne razumiješ, mi smo sve te gadosti napravili zbog ljubavi! Ako nam sud ne oprosti, ti nam moraš! Ti nas moraš shvatiti!— Neću ići ni na kakav sud — kazao sam i uzeo čašicu sa stola.— Papa Rotšild sutradan se probudio i ustanovio da su dolari nestali — nastavio je drhtavim, nesigurnim glasom. — Ne znam što se zapravo dogodilo, ali mora biti da ga je infarkt opalio baš zbog toga. Onda se sve počelo okretati protiv nas. Žganjer je odugovlačio s isplatom. Tvrdio je da lova mora neko vrijeme odležati, dok se sve ne smiri, da je prvo mora zamijeniti u manje apoene, i izvlačio se kojekakvim drugim besmislicama. Uz to, Lela se naglo razboljela. Otišli su joj živci. Bila je stalno u nekakvim depresijama i gutala je ogromne količine sredstava za umirenje. Baš kao da je nešto slutila. Da nam je u tom trenutku stari i dao pare, ne bih mogao napustiti Lelu. Da sam to učinio, ona bi se sigurno ubila. I vidiš, Terezi je sve to počelo ići strašno na živce. Kazala mije da će, bude li nas Žganjer i dalje povlačio za nos, otići na SUP i sve priznati. Užasno sam se uplašio. Njen nepromišljen gest mogao nas je sve otjerati u zatvor. I tada sam napravio novu glupost. Otišao sam Žganjeru, preklinjući ga da nam da te proklete pare, jer će nas inače Tereza sve skupa upropastiti.— Zašto misliš da je to bilo glupo?— Pa, zato što sam mu na taj način dao motiv da je... da je se riješi.Nisam ga u potpunosti razumio.— Ne misliš valjda da bih je ja mogao ubiti — požuri on. — Pa ja sam je ljubio, Bruno, kunem ti se u pokojnu majku! Kad sam saznao za njenu smrt, četiri se dana nisam trijeznio. Ja sam sve do ove večeri mislio da je počinila samoubojstvo. Sve što si kazao o njenoj smrti za mene je novo. Ako ju je netko ubio, onda je to mogao biti samo gostioničar Žganjer!— A ona priča o Galžaru i razbijenoj škodi? Što s tim? Zastao je kao da ga je moje pitanje zateklo, a onda je brzo nastavio:— Ne znam, kunem ti se da ne znam! Stari Žganjer došao je prije pola noći kod mene i naredio mi da tako postupim. Kazao je da je naletio na pješaka i teško ga ozlijedio, te da mu, uhvate li ga, prijeti bar godina zatvora. Otputio me Galžaru, rekavši mi da će mi, uspijem li, odmah dati naš dio dolara.— Da li ti ih je dao?229&ORAN TRIBUSON— Dao mi ih je nakon tri dana. Ali, tada je Tereza već bila mrtva, pa mi dolari nisu ništa značili. Eno ih tamo u ormaru. Nisam ih ni taknuo. Osim ove tri stotine na stolu.— Koliko ti je dao?— Pet tisuća.— A znaš li koliko je ukrao?— Ne.— Jaromir Kiš tvrdi da je papa Rotšild morao posjedovati dvjesta tisuća.Brojka ga očigledno nije impresionirala. Odmahnuo je rukom i ponovo si nasuo piće.— Bruno, bi li ti mogao, na diskretan način, dostaviti moje dolare gospodinu Jaromiru Kišu. Njemu ionako pripadaju. Ako pak misliš da ne pripadaju... A što se tiče tvojih osamnaest milijuna, i oni su ovdje. Odmah ću ti ih dati. Ne mogu ti objasniti zašto sam ih zadržao. Mora da sam i ja neka vrsta epileptičara.— A to što si me večeras pokušao pregaziti, je li i to neka vrst epilepsije, ili se radi o drugoj vrsti duševnog poremećaja?— Ti usitinu imaš strašno loše mišljenje o meni — reći će skrušenim glasom. — Večeras nisam uopće izlazio. Lela je u tri sata uzela kola i otišla u Centar. Sad bi se trebala vratiti. Mislim da je od šest išla u kino. Pričekaj pa ćeš se uvjeriti.Nisam imao razloga da čekam. Fućkalo mi se i za Lelu, i za kola, i za sve jebene dokaze. Ne znam do koje mjere je govorio istinu, ali sam pretpostavljao da ipak nije ubio Terezu. Međutim, zgadila mi se njegova priča u kojoj se predstavio kao veliki jadnik i patnik, koji je za volju srceparajuće, grandiozne ljubavi skrenuo s tračnica i zalutao u polju. Užasno je osjetiti da je netko koga si držao srodnom dušom i grubim, ali poštenim periferijskim frajerom, zapravo gnjida zainteresirana samo za pare. Nudio mi je tih posranih pet tisuća dolara na jedan fin način. Rekao mi je da ih odnesem mladom Kišu, ali sam shvatio da ih nudi zapravo meni. Nudio mi je i onih osamnaest milijuna, što je čak bilo i više od

duga, jer je nečim morao platiti porez. Nudio mi je mnogo toga za zaborav i šutnju. Ali što bih ja s tom lovom? Mogao bih mu je, na primjer, nabiti u šupak i zapaliti.S osjećajem gorčine, s definitivnim saznanjem da se naše prijateljstvo nepovratno razrušilo kao kula od karata, ustao sam i krenuo s ovog nemogućeg mjesta.23OUZVRATNI SUSRET— Bruno! — viknuo je i pogledao me nemoćno. — Znam da me prezireš i držiš pohlepnim gadom. Ali, shvati, molim te, da me bijeda pokvarila. Znaš kako sam živio ovdje. Siromaštvo me nagnalo da jurim za parama, da ne biram sredstva... Možda sam u zgrtanju novca vidio samo jedan drugi način da zbrišem od ovog prokletog Teretnog kolodvora, u kome su svi siromašni poput crkvenih miševa. Kad već nisam mogao pobjeći, želio sam se izdići iznad ovih musavih siromaha kroz lijepe i skupe stvari koje me okružuju. Sada je sve propalo i meni ništa više nije važno. Jedino što bih htio jest da mi pružiš ruku i oprostiš mi.Stajao je preda mnom ispružene ruke. Gadio mi se, prvi put u životu Karlo Notizberg mi se gadio. Tri milijuna stvari isključivalo ga je iz kruga ljudi s kojima se rukujem.— Slušaj, Karlo — rekoh mu. — Ja se s tobom neću rukovati. Jebe mi se za tebe, za tvoje prljave poslove i za sve što te na to natjeralo. Ti i stari Žganjer izdigli ste se iznad ovog predgrađa punog siromaha. Ali, kad već govoriš o crkvenim miševima, moram ti kazati da mi je njihov pogled na svijet mnogo bliži, i da su oni ti s kojima se rukujem. Spusti ruku i makni se od mene, jer ti si poput bankovnog sefa, hladan i bezosjećajan metal koji smrdi po valutama svih vrsta. Ako tražiš oproštaj, imaš ga. Ja ću ti oprostiti i zaboraviti sve. Čak i moje tri godine u zatvoru. Ni na miliciju neću ići, ali ne zbog toga što bih te žalio, nego stoga što ni njih ne volim kao ni tebe. I ne glumi mi jadnika, jer ti zapravo nisi ništa izgubio. Ti spadaš u onu vrst ljudi, koja svaku stvar može izraziti novčanom protuvrijednošću. Pa, ako si i izgubio nešto, dobio si pare i na taj način sve bogato naplatio. Reci, koliko ti dolara vrijedi propali brak, koliko mrtva Tereza, koliko smrt pape Rotšilda, koliko savijest, koliko ti, konačno, vrijedim ja, odnosno prijateljstvo koje si uništio? Ne, Karlo, dok je para koje se slijevaju u tvoje džepove, ti ništa ne možeš izgubiti...Stajao je preda mnom pognute glave. Ispruženu ruku je povukao i nabio je u džep. Htio sam mu kazati još mnoge stvari, ali sam shvatio da bi to bilo rasipanje riječi.— Pjesnik Zumba, jedini koji je uspio pobjeći s Teretnog kolodvora, rekao je da ljudi poput tebe...— Sada ću ti ja kazati tko je bio i kako je pobjegao taj tvoj pjesnik Zumba, koga stalno citiraš — reče on iznenada. — Tvoj pjesnik Zumba bio je peder, karoljubac. Svoju časnu osobinu znao je vješto prikriti. A onda je pronašao srodnu dušu, koja ga je znala lijepo draškati231Goran Tribusonpo čmaru i s njom pobjegao u inozemstvo, u Grčku. Što je bilo dalje s njim, ti ne znaš, a ja, vidiš, znam! Znam jer je naš SUP dobio obavijest. Veliki i pametni pjesnik Zumba pronađen je u auto-kampu nedaleko od Atene, preklan i složen u plastičnu vreću. Osvijesti se, Bruno, nema više pjesnika Zumbe! Od njega su ostali samo krvavi komadi mesa, različitih dimenzija.Ovo me dotuklo. Stajao sam nasred sobe, nijemo buljeći u pod. Želio sam se nekako obraniti od svih tih groznih istina, ali nisam znao kako.Okrenuo sam se, izašao i zalupio vratima. Spustio sam se potom do svog mercedesa i otključao vrata. Spazio sam amija koji se zaustavljao na suprotnom pločniku. Iz kola je izašla Lela i mahnula mi. Kimnuo sam joj glavom i krenuo. Stotinu ružnih, odvratnih razloga tjeralo me u gostionicu Calypso.23233.UCalypsu se bližio fajruijt. Ušavši u lokal spazio sam, oslonjene o šank, gostioničareva sina Štefija i milicionera Sarđnta, moja dva velika miljenika. Tata Žganjer, koji je upravo sređivao dnevni promet, bio je na najboljem putu da im se pridruži.— Tvrdi, ti još nisi u krevetu! - uzviknuo je gostioničar, pogledavši me preko ruba naočala s jeftinim smeđe-žutim plastičnim okvirom. Mrcina ih je, izgleda, nosila samo pri blagajničkim poslovima!— Kako ćeš sutra boksati neispavan? Kupi se smjesta u krevet!— Ostavite to, tata Žganjer, došao sam jer moramo porazgovarati o jako, jako ozbiljnim stvarima.— Pa, porazgovarajmo!— Štefi i Sarđnt pomaknuli su se u stranu. Obojici kao da sam smrdio. Po batinama, jasno!—»Ne možemo ovdje. Imate valjda kakvu prostoriju gdje možemo biti sami. Ova dva tipa imaju prevelike uši.Moji su se miljenici pravili kao da su prečuli ovu primjedbu.— A o čemu bismo to trebali razgovarati? Neka supertajna stvar?— Kad već želite znati, trebali bismo razgovarati o nasljedstvu pape Rotšilda. Razmotrili bismo taj

problem, a potom bih vam vratio naočale, koje ste zaboravili u privatnom apartmanu stanovite Tereze Kosak. Rečena dama nije vam ih iz općepoznatih razloga mogla vratiti. To su ozbiljni i azgovori, zar ne? Ne mislite valjda da sam došao pričati o brodu Calypso, ponašanju morskih pasa i ljubavnom životu bodljikavih ježinaca i drugih ribica, koje biste vi rado pekli uz mirnu morsku pučinu.233Goran TribusonTati Žganjeru ispala je olovka iz ruke. Zatvorio je brzo blagajnu, a onda skinuo naočale i stavio ih u džep bijele kute. Vidio sam da su ga moje riječi pogodile drito u glavu, te da se teškom mukom uspijeva svladati.Poveo me u malu sporednu prostoriju što je podsjećala na priručnu kancelariju. Oko radnog stola bile su poslagane kartonske kutije s gotovim, konzerviranim jelima. Nisam znao da li su to zalihe za gablec, ili se radi o pokradenoj robi sa skladišta, robi koja čeka da bude prolifrana dalje. Okružena gomilom ambalaže stajala je strašno izlizana fotelja u koju sam se strovalio. Osjećao sam se neobično, zapravo, osjećao sam se nikako! Nanjušivši istinu, pokrenuo sam tisuću stvari, koje su mi se sada obrušavale na glavu. Možda je ipak bilo bolje živjeti u laži i neznanju.— Sto je to, sine, o čemu ti to govoriš? - trudio se izražavati što mirnije i dobrodušnije. — Sto ti je tvoj tata Žganjer uradio?Udahnuo sam duboko zrak, onako kako to rade ronioci, prije no što nestanu u neugodnim zelenim dubinama.— Tata Žganjer — rekoh — sve je propalo, sve, baš sve! Svi pasji sinovi su progovorili i ostavili vas nasukanog u plićaku. Razvezao se jezik Hojsakici, Galžaru, pa i vašem suradniku i povjereniku Karlu Notizbergu. Tajiti više nema smisla. Mislim da sve znam.Šutio je pognute glave. Bio je grogi, zreo za odbrojavanje. Čekao je da nastavim.Potom sam mu u kratkim crtama ispričao sve što mi je ležalo na duši. Od toga kako su me počele mučiti neke činjenice oko Terezine smrti, pa preko dokaza koje sam sabrao od optičara Šarića, Hojsakice, Galažara, sve do onog što mi je netom ispričao Karlo Notizberg. Najviše ga je, čini se, zanimala Karlova priča. Kazao sam mu kako su Karlo i Tereza ušli u njegovu prljavu igru, samo zbog toga što su se nadali, kako će dobivenim parama zaraditi sredstva za bijeg i život na nekom drugom, sretnijem mjestu, kako su vjerovali da se starom epileptičaru neće ništa dogoditi, kako je bio prljavi gad kad im nije htio isplatiti njihov dio love, i kako bi Tereza zacijelo bila živa da je to uradio. Zato-mivši svu naklonost, što sam je prema njemu gajio, ispričao sam mu bez pardona sve što sam znao. Nisam ga htio poštedjeti niti jedne jedine neugodne činjenice. Slušao me strpljivo i pažljivo, premda je na momente djelovao tupo i oduzeto. Bili smo u sličnoj situaciji. Obojici su234UZVRATNI SUSRETnam se naši vlastiti svjetovi rušili na glavu. Samo što sam ja imao onaj smiješni privilegij pravednika, koji je došao da optuži.— Završio si?— upitao je tiho, kuckajući srednjakom po stolu.— Jesam. Nadam se da i vi imate nešto kazati. Samo, želim čistu i golu istinu. Jer, bude li se vaša priča bitno razlikovala od Karlove, ja ću ponovno otići do njega...— Tako možeš čitavu noć hodati od mene do njega i obratno.— Natjerat ću ga da dođe ovamo, pa ćemo sve raščistiti utroje. On se kiselo nasmiješi.— Nikamo ga ti nećeš dovesti. Dao bih ruku u vatru da je on već zbrisao.— Zašto bi zbrisao? Obećao sam mu da ništa neću prijaviti.— Zašto bi zbrisao!? - ponovi gostioničar. - Zato što te napumpao gomilom laži. A što se tiče prijavljivanja, u to čovjek poput njega nikada ne može biti siguran.— Nemate baš najbolje mišljenje o njemu. Kako to? Priča se da ste mu otac.On prestane kuckati po stolu.— Čitav Teretni kolodvor kenja o tome. A znaš li što je istina? Istina je da ni ja sam ne znam da li sam mu otac. Mogao bih biti, a mogao bih i ne biti. Konkurencija za njegovo očinstvo je prilično velika. Majka mu baš nije imala stroge kriterije.— Dobro, ostavimo se sad Karlova očinstva. Htio bih čuti od vas što mislite o stvarima koje sam vam napričao.U^tao je od radnog stola i prišao prozoru. U svjetlu slabe dvorišne sijalice vidio sam da vani ponovo pada gusti snijeg.— Ah, Bruno, da znaš kako mi je teško govoriti o tome. Znam kako te je pogodila nesretna Terezina smrt.— Htio bih da znate jednu stvar - upadnem mu u riječ. -Meni do Tereze više uopće nije stalo. Upetljala se u prljave poslove zbog kojih mislim da nije zaslužila moje sažaljenje. Osim toga, vi sigurno znate da imam novu vezu.

— Magdalenu?— Da. Sasvim nam dobro ide i računamo na dužu stazu. Znate, Magdalena i ja u potpunosti smo okrenuti budućnosti.— A to znači? «Goran Tribuson— A to znači da zbog nekih svojih intimnih razloga moram doznati što se zapravo dogodilo s Terezom. Isto tako, to znači da neću ići na miliciju, na sud ili slična mjesta, uz koja me vezuju neugodne uspomene.— Nego?— Recimo da bismo Magdalena i ja htjeli osigurati malo ljepšu budućnost. Možda bismo čak mogli zbrisati odavde. Kada to Karlo i Tereza nisu mogli, zašto ne bi uspjelo Magdaleni i meni? Na isti način...— Ti bi lovu? - reče on nešto raspoloženiji.— Da - izustih.Nije mi bilo stalo do njegovih smrdljivih dolara. Ali, želim li izvući istinu, moram s njim razgovarati kao biznismen s biznismenom.— Htio bih lovu. I to dosta love. Nekoliko desetaka tisuća dolara bili bi mi snažan motiv za šutnju. U protivnom...— To se zove ucjena - reče on bez ikakve ljutnje.Znao sam da je bolje volje zbog toga što mu nudim najkomot-nije rješenje. Pa on bi dao svu lovu samo da se spasi gajbe.— To se zove ucjena. Imate pravo. Ali što ćete, kad smo iz te branše.Ponovno je sjeo na stolicu, odupro se o naslon, a noge stavio na stol. Izgledao je poput malih poslovnih gadova iz američkih filmova. Ali ovaj film, zarekoh se u sebi, neće završiti hepiendom. Kad proguta udicu do kraja, izvući ću ga na suho takvim trzajem da će mu se utroba rasparati.— Tereza je bila Karlova ljubavnica. Tako ti je rekao? — počne on.— To je više nego očigledno!— Drek je očigledno! — promrsi tata Žganjer. — Popušio si sve što ti je servirao. Karlo je, doduše, imao ljubavnicu, ali to nije bila Tereza.— Nego?— Karlova ljubavnica bila je Marieta Suh.— Ali Marieta je ljubavnica doktora Švabiča! — usprotivili se.— Marieta Suh bila je narkomanka kojoj su trebale silne količine love. Za narkotike, dakako. Odlučila je da će tu lovu dignuti la-236UZVRATNI SUSRETkovjernim ljubavnicima. Istina je, ona je bila Švabičeva ljubavnica, ali i Karlova, i mnogih drugih. Moram ti priznati da sam je i sam jebao za određenu sumu. Marieta je, dakle, bila ljubavnica svih onih koji su bili voljni platiti...— Marieta Šuh je znači bila kurva! — izustih ne baš ravnodušnim glasom.— Da. Tako se bar zovu one koje to rade za lovu. Vidiš, Karlo je od svoje ljubavnice doznao dvije korisne i uporabljive stvari. Prva je bila ta da je tvoja Tereza krala sedative u ordinaciji. A krala ih je, jasno, za svoju susjedu i dobru prijateljicu Marietu. Druga stvar, koju je doznao, bila je da papa Rotšild spava na hrpi dolara.— Marieta mu je rekla? Ali to se ne slaže! Karlo i Tereza su se voljeli i Tereza mu je...— Ništa se, dragi moj, ne slaže! — reče on pa zapali cigaretu. Spadao je u amatere koji cigaretu pale samo u izuzetnim prilikama. Učinih istu stvar i zapalih jedan marlboro. Fućkalo mi se za sutrašnji meč, koji mi se činio dalek tri milijuna svjetlosnih godina.— Mislim da Tereza nije mogla smisliti tu advokatsku gnjidu. Terezina greška je bila u tome što se odala pred Marietom. Čak joj je jednom dala dvadeset dolara. Jednostavno, nije ni slutila tko je i što je Marieta Šuh. Dakle, Marieta je to prenijela Karlu. Napumpala ga je zgodnom idejom da se te pare dignu. Mora da je već računala koliko će prokletih anipula moći nabaviti za pare koje će dobiti. Karlu se ideja učinila zgodnom, pa je došao do mene.— Zašto do vas?— Karlo je bio slabić koji ništa nije mogao uraditi sam. Uvijek mu je trebao pomagač, i uvijek sam to bio ja. A ja, ja sam prema njemu tako slab, valjda zbog toga što me progonila pomisao mogućeg očinstva. Osim toga, bio mi je dužan mnogo para. Smatrao je da je ovom informacijom taj dug iskupio.— I vi ste pristali?Zastao je malo, a onda pocrvenio. Čudilo me da ljudi poput njega uopće mogu pocrveniti.— Tvrdi, ti znaš da ja nisam rumeni anđeo s bijelim krilcima. Čitavog života trudio sam se da se

nekako izdignem iznad ove proklete bijede. Da nisam prihvaćao ponude poput Karlove, nikad mi to ne bi uspjelo. Sto misliš, tko je danas bogat? Pošteni i bedasti sigurno ne! I237Goran Tribusonnemoj mi sada popovati! Došao si ovdje da ušićariš nešto u mutnom. I ušićarit ćeš... Ali pameću, a ne moralnim propovijedima.— Ušićarit ću trideset tisuća dolara — rekoh hladno i pribrano.To ga je umirilo. Koliko god nije mario za moral, toliko je mario za posao.— A Rudi? Da li je i Rudi bio narkoman? — upitah.— Rudi je to par puta pokušao, ali mu nije ležalo. On je svoj mir pronalazio u pivu i gemištima. Ali, znao je da je Marieta naskroz luda za injekcijama i da ga vara na sve moguće načine. Znao je i zašto to čini. Volio je Marietu i zbog toga patio. Znao je da je može vratiti samo ako smogne mnogo, mnogo para. I pokušao je na svoj bedast i primitivan način.— Opljačkao je bezinsku pumpu?— Da. Digao je neku smiješnu lovu i zaletio se u milicijski automobil. Dobio je više nego ti.— Idemo dalje!— Skovali smo plan u kome je Tereza bila nezaobilazan element. Papa Rotšild puštao je samo nju u baraku. Ona je imala ključeve njegovih vrata i, što je najvažnije, jedino ona je znala da stari spava na dolarima. Čak ih je i vidjela. Da je kojim slučajem papa Rotšild prijavio krađu, Tereza bi bila jedina koja bi mogla posvjedočiti da ne izmišlja.— Ako Tereza nije imala ništa s Karlom, zašto je pristala?— Ti još ništa ne razumiješ — nasmije se Žganjer. — Morala je pristati. Karlo je znao daje krala sedative. Ucijenio ju je, rekavši joj da će je prijaviti ako ne bude surađivala. U tom slučaju izgubila bi posao i završila u zatvoru.— Da ju je prijavio, i Marieta bi nastradala — primijetih.— Sumnjam. Nju bi kao narkomanku poslali na obavezno liječenje i kvit. A osim toga, jebalo se Karlu za Marietu. Ona mu je bila, onako neobavezna ljubavnica, sportskog tipa. No, idemo dalje! Dogovorili smo se da ćemo kod starog upasti kad dobije napad, što se pokazalo jako lošim planom. Naprosto, pjena mu nije htjela na usta. Onda je Marieti palo na pamet ono sa sedativima. Tereza je morala pristati na novi plan. Uhvatila je zgodnu priliku i sprašila starom veću količinu phenobarbitona.— Zatim ste mu zdipili pare?238UZVRATNI SUSRET— Karlo i ja. Marieta je čuvala stražu, pazivši da netko ne naiđe. Tereza je nekamo pobjegla. Mora da se ukenjala od straha. Drugo jutro, kad je papa Rotšild shvatio da su zelembaći dobili krila, zdr-mao ga je infarkt.Zgrozila me ležernost kojom je pričao o svom odvratnom lopovluku. Na trenutak bi se činilo kao da govori o kakvom slavnom podvigu. Sav onaj kredit, koji je kod mene imao kao drag i dobrodušan čovjek, brzo se topio.— A pare? Zašto niste odmah dali pare Karlu?— Dao sam mu ih drugog jutra. U kovčegu je bilo sto osamdeset tisuća dolara.— Zašto ste mu dali samo pet tisuća?U njegovom pogledu čitali su se prezir i sažaljenje. Prezir je, valjda, bio namijenjen Karlu, a sažaljenje meni.— Sedamdeset tisuća uzeo sam sebi, a sto deset dao Karlu. Sedamdeset je trebao dobiti on, dvadeset je bilo namijenjeno Marieti, a dvadeset Terezi. Tim parama željeli smo podmazati njenu šutnju. Kasnije sam doznao da je Marieti dao samo pet tisuća, rekavši joj da je to trećina, a Terezi nije dao baš ništa.— Zašto?— Zato što je takav čovjek. Smatrao je da je Marieti i to dovoljno, a Tereza jednostavno nije htjela uzeti ni pare.— I što ste s parama?On se rasrdi, lupi šakom o stol, a onda spusti noge.— Hoćeš da ti predočim rashode! Dobar dio love otišao je na modernizaciju života. Što misliš, čime sam podigao birtiju, čime kupio kola. Što se Karla tiče, pogledaj samo kako mu izgleda kuća... Evo, i ti ćeš mi biti nov rashod, koji ću morati podmiriti sam.— Zašto sam?— Ti si tupav, ili me zajebavaš! Karlo mora da je već zdimio. Ispričao ti je folirantsku priču punu laži i digao sidro. Znao je da ćeš doći do mene i da ću ti ja kazati što se stvarno dogodilo.Rekoh mu da nastavi.

— Upali smo u velika govna kad smo vidjeli da Tereza neće pare. Da ih je uzela sve bi bilo jednostavnije. Izgleda da je nju strašno uplašilo to što je stari zgasnuo. Onda je jednog dana susrela Karla i rekla mu da će sve prijaviti. On joj je pokušao objasniti da bi to bilo stra-2391Goran Tribusonšno glupo i da će i sama zaglaviti. Krađa sedativa još uvijek joj je visjela nad glavom, a uz to, na neki način, bila je sudionik i pljačke dolara. Nije se dala. Kazala je da želi imati miran san, pa makar i u zatvoru.— Tad ste odlučili da je ušutkate?— Nismo. Odlučili smo još jednom razgovarati. Imali smo strašnu prpu. Već smo se vidjeli iza rešetaka. Napisao sam joj poruku, kojom sam je pozvao da dođe u pola deset na Bagremovu stazu. Poslao sam je po nećaku, koji je bio kod mene u gostima.Stresao sam se. Pogazili su je na Bagremovoj stazi, na mjestu kojim smo, odlazeći na Sljunčaru, toliko puta prošli zagrljeni.— Došla je desetak minuta kasnije. Čekali smo je u mojoj škodi, Karlo i ja.— A Marieta?— Marieta je već naveliko trošila svojih pet tisuća. No, Tereza je došla i mi smo joj predložili nešto sasvim razumno. Kazao sam kako i sami mislimo da smo zabrazdili, i da želimo nekako popraviti stvar. Predložio sam da sve ukradene dolare sklonimo na jedno mjesto i pričekamo dok se ne pojavi eventualni nasljednik. Ako se pojavi, tad ćemo mu na jedan diskretan način vratiti pare i kvit posla. Nije pristala. Rekla je da smo pokvarene svinje, da nam ne vjeruje i da će već ujutro otići na miliciju. Poslala nas je u onu stvar, okrenula nam leđa i pošla kući. Pao mi je mrak na oči. Bruno, vjeruj mi, nisam se mogao kontrolirati. U takvim trenucima čovjek misli samo na vlastitu kožu i spreman je sve učiniti samo da bi je spasio.— Znači, pregazili ste je u nužnoj samoobrani — rekoh ironično. Sve više mi se gadio.— Sjedio sam za upravljačem, van sebe od bijesa i straha. »Zgazi je!«, vrisnuo je Karlo i munuo me laktom u rebra. Upalio sam motor, dao gas, stisnuo zube i pojurio prema njoj. Okrenula se i, zaslje-pljena svjetlom... nikada neću zaboraviti taj izraz lica...— Tata Žganjer — rekoh mirno. — Ne zadržavajte se previše na sentimentalnim odlomcima. Ovdje smo zbog posla. Vaša iskrena patnja neće umanjiti moj honorar za šutnju.— I ti si besćutna svinja koju zanimaju samo pare — reče, pokrivši načas lice dlanovima.— Svi smo takvi! — primijetili.Bio sam spreman da ga sameljem i ostavim među paketima gotove hrane, ali sam želio čuti priču do kraja. Spadao sam u one tipove, koji ne mogu izaći iz kina prije no što se upale svjetla.24OUZVRATNI SUSRET— Zakočio sam. Izašli smo iz auta. Ležala je na leđima, polu-svjesna. Mrmljala je nešto nerazumljivo, ali se nije micala. Sad nam je bila još opasnija. Preživi li, teretit će nas, uz sve ostalo, i za pokušaj ubojstva. Onda je Karlu pao na pamet plan, koji nam je davao nadu.— Plan o samoubojstvu? To je bila inteligentna zamisao. Moram priznati, tu ste postupili kao pravi profesionalci.— Kurac! — odbrusi on. — Postupili smo kao najobičnije amaterske šeprtlje. Ako je u planu i bilo nečeg inteligentnog, provedba je bila sto posto diletantska, aljkava.— Dobro. Dalje znam. Nakon nekog vremena Tereza je izdahnula i vi ste je odnijeli pod prozor. Zatim ste...— Nije bilo tako. Tereza nije izdahnula. Strpali smo je u ge-pek i odvezli je do Cividinijeve kuće. Izvukli smo je iz kola i ponijeli gore. Gusta magla išla nam je na ruku. Odnijeli smo je do njene man-sarde. Karlo je pronašao ključ u njezinoj torbici i otvorio vrata. Unutra smo joj skinuli kaput, spremili ga u ormar, i odnijeli je do prozora. A kad smo otvorili prozor, imali smo što vidjeti. Na prozoru, kat niže, vi-sila je sva sila rublja. Cividinijeva kuća bila je strašno trošna, a šipke s konopcima, na kojima je visilo rublje, mora da su bile loše i dotrajale. Bacimo li onesviještenu Terezu, moglo se dogoditi da se šipke izvale i izbace štok prozora iz ležišta. Nastala bi neopisiva buka, koja bi probudila Hojsakicu i polovinu susjedstva. A to nam nikako ne bi odgovaralo.— Čekajte! — rekoh s jezom u glasu. — Dok ste je nosili i razvijali sve te planove, ona je još uvijek bila živa?Stari Žganjer potvrdi glavom.— Zato smo je morali baciti. Da je bila mrtva, ostavili bismo je pod prozorom. Zar ne razumiješ, morali smo je baciti naglavačke i tako dovršiti stvar.»Dovršiti stvar« značilo je dovršiti ljudski život!

— Pa kako ste to izveli?— Shvatili smo da je s mansarde nećemo moći baciti. Karlo se sjetio da ima kod sebe ključ ljubavničina stana. Znao je da nikog nema kod kuće i predložio je da je bacimo otamo. Treći kat je bio dovoljno visok da nam naum uspije.— Bacili ste je s prozora Rudija i Mariete Suh?— Da. S prozora koji je u ravnini s Terezinim.— Pa to je mnogo humanije! — primijetim. — Umjesto s petog, vi ste je bacili s trećeg kata. To mnogo manje boli!241Goran Tribuson— Ne zajebavaj! Morali smo tako učiniti. Da si bio u našoj koži, ni tebi ne bi ništa drugo preostalo. Dakle, ostavili smo otvoren prozor Terezina stana, stavili ključ s unutarnje strane ulaznih vrata, zatvorili ih i krenuli dolje.Vidio sam ih kako mračnim stubištem nosaju svoj strašni teret.— Otvorili smo Marietin stan i riješili se Tereze, bacivši je naglavačke... Potom smo zatvorili prozor i izašli.— Niste primijetili da ste izgubili naočale?— Nisam. Mora da su mi ispale kad sam vadio maramicu iz džepa da obrišem znoj s lica. Bile su u džepu i sigurno su tada ispale. Rijetko ih koristim, pa sam mislio da sam ih negdje zametnuo.— Naočale sam pronašao na ladici u Terezinom predsoblju. Mora da ih je tamo stavio netko tko je, nakon Terezine smrti, pospremao stan.— Kad smo izašli — nastavi gostioničar — shvatili smo da smo napravili groznu glupost. Miliciji će odmah biti jasno da se Tereza nije mogla baciti, jer je ono prokleto rublje još uvijek visilo na Hojsa-kičinom prozoru. Smišljali smo što da uradimo, ali nam ništa nije padalo na pamet. Karla je uhvatila strašna panika. Pogledao je škodu i vidio da je na prednjem dijelu oštećena. Čak je i krvi bilo na maski. Obrisao je krv i rekao da će otići Galžaru i narediti mu da razbije kola. Strepio je da će nas po kolima odmah ukebati. Ispostavilo se da je to bilo strašno glupo, jer smo krug svjedoka proširili krajnje nepouzdanom i neodgovornom osobom. No, Karlo je ipak otišao do Galžara, a ja sam ostao, razmišljajući i dalje što uraditi s glupim rubljem.— Preskočite Galžara, to znam — rekoh paleći cigaretu. Bila mi je treća ili četvrta večeras.— Oko pola jedan Karlo se vratio. Tad se dogodila prva dobra stvar te večeri. Svjetlo na četvrtom katu je bljesnulo i Hojsakica je unijela rublje. Otišli smo mirni kućama.Isuse, nakon groznog ubojstva s neljudskim mrcvarenjem nedužne djevojke, ta dva čudovišta mirno su otišla kućama. To je za popizditi! Vidio sam u zatvoru svakojakog svijeta, ali ova dvojica bila su za počasno mjesto.— A večeras? Tko je večeras naletio na mene? Nemojte samo kazati da to niste bili vi. Lela je uzela Karlov auto i vratila se tek poslije osam. Karlo nije mogao s amijem...242UZVRATNI SUSRET— Nije mogao s amijem, ali je mogao s mercedesom. Oko pet je bio ovdje da posudi auto. Nije mi rekao zašto ga treba...— Sve se bojim da nije rekao!— Dobro. Htio te samo malo uplašiti. Znali smo da previše njuškaš.— Vi izgleda uvijek želite tako, nešto malo... malo uvjeriti, malo uplašiti... malo drpnuti... A svud iza sebe ostavljate leševe.— Ne budi zajedljiv! U sve to ušli smo isključivo s namjerom da se dokopamo para. Pa što bi stari, epileptični luđak s dolarima? Ionako ih do smrti ne bi ni pipnuo. Stvari su se razvijale tako da su određene okolnosti bile protiv nas. Pokušali smo ih srediti parama, ali nije išlo... Bruno, nismo imali izbora! Zar misliš daje meni drago što su papa Rotšild i Tereza mrtvi.— Ne, nisam tako mislio! Vi mora da ste duboko ožalošćeni. Da me Karlo uspio večeras zgaziti, jer sam i sam bio okolnost protiv vas, vi biste sigurno obukli i crno odijelo. Od žalosti, dakako! Vi ste jedan čestiti i fin čovjek koji je zbog svih tih svinjarija isplakao potok suza. Tako to ide. Vi i Karlo se nadopunjujete. On sve nepovoljne i neželjene ishode refundira parama, a vi plakanjem i sentimentalnom sućuti. Vama se naprosto ništa ne može predbaciti.— Tvrdi, došao si po lovu! — opomene me on. — Hajde da sredimo i tu stvar!— Kažite mi prije još nešto! Galžar vas je ucjenjivao, jer je slutio da je pomogao u prikrivanju nečeg mutnog i kažnjivog. Da li vas je i Marieta ucjenjivala?— Ne. Marieta nije sudjelovala u drugom dijelu akcije. Ona živi u uvjerenju da je Tereza počinila samoubojstvo.— Ali ju ne peče savijest zbog toga što je pomogla da ucijenite Terezu. Terezu, koja se izlagala

opasnosti, ne bi li je opskrbila sedativima!— Marieta ti je takva... Ona je dobila svojih pet tisuća i ništa je drugo ne zanima.— Ali će u zatvor! Karlo vam je valjda rekao?— Rekao mi je. Ali u zatvor neće ići. Pa ne idu svi tako lako u zatvor! To je stvar snalažljivosti i obrambene strategije. Karlo joj je već poslao kompletnu dokumentaciju s poviješću bolesti. Iz papira se vidi da je već otprije liječena, te da je sedative uzimala u zdravstvene svrhe.243Goran Tribuson— U zdravstvene svrhe — podsmijehnuh se. — Vi ste stvarno napravili toliko toga u zdravstvene svrhe. Papiri za Marietu su, jasno, naštelani? Falsifikati?— A ne, falsifikati nisu. Liječnik ih je napisao i ovjerio.— Za dolare, jasno?— Jasno. Pa s dolarima se može sve. Hajde, baš da vidimo, koliko ti vrijediš, koliko si težak. Rekao si trideset tisuća. Bojim se da toliko nemam.— Čekajte! Prije nego pređemo na matematiku i mitologiju, kažite mi kako to da milicija i sud nisu ništa primijetili, posumnjali?...— Pa sve je bilo čisto!— Ništa nije čisto. Sigurno i tamo imate svog tipa koji šljaka za dolare?— Uvjeravam te, stvarno je sve izgledalo kao da se radi o najobičnijem samoubojstvu. Čak su i motiv pronašli. Marieta je posvjedočila da ste se ti i Tereza neprekidno svađali, i da se ona najvjerojatnije ubila zbog toga što joj je život s tobom postao nesnosan.— Marieta je to posvjedočila?!— Da. Sto se čudiš? Pa to je, na neki način, istina.— A Hojsakica? Ona vas je mogla pokopati prije no što kažete britva. Samo da je miliciji kazala da se rublje sušilo do poslije ponoći. Da li ste i Hojsakici dali neki dinar?— Pa... nju smo nagovorili da uporno šuti, da miliciji ne kaže ni riječ. Nije znala zašto to radimo, ali je poslušala. Kazali smo joj da će je milicija jako gnjaviti, ako se upusti u bilo što. Dali smo joj, tako, otprilike tristo tisuća dinara.Hojsakica je, čini se, imala istu tarifu za sve mušterije. Svakom tko je ponudio tristo tisuća, izdeklamirala je sve što je znala. Jedino se milicija nije dosjetila da ponudi pare.— Naočale vam nije dala! Glupača, nije se sjetila da i one vrijede bar tristo tisuća.— No, dobro, Tvrdi, ti tražiš trideset tisuća, a ja ti nudim petnaest. I petnaest su velike pare. Ti i Magdalena možete si kupiti stančić na Jadranu i zaboraviti Teretni kolodvor. I na Jadranu ima bok-sačkih klubova. Evo, momci iz Pule sigurno bi trebali teškaša poput tebe.— Ne pristajem.244UZVRATNI SUSRET— Kako ne pristaješ? Hoćeš dvadeset? Ako ti dam dvadeset, ostao sam na nuli, vjeruj mi!— Ne tražim ništa!— Kako? Rekao si da si došao kako bismo se dogovorili. Možeš si krasno urediti život. Sutra ćeš tući Monka, prekosutra ćeš možda već biti u Puli... Ti i Magdalena uživat ćete u maloj kući s pogledom na more. Imat ćeš džepove pune love. I to američke! Razmisli, pred tobom su široke mogućnosti. Evo, mislim da bih mogao prikupiti dvadeset dvije tisuće.Promatrao sam ga bez riječi, čudeći se kako sam toliko dugo mogao voljeti tu groznu kreaturu. Bio sam slijepac pored zdravih očiju i glupan, posljednji glupan u ovoj periferijskoj zabiti. Poklanjao sam povjerenje i naklonost tipovima, o koje normalan čovjek ne bi ni cipele otro. Zato sam bio kažnjen na tako ironičan i pomalo smiješan način.— Tata Žganjer, vi ste se jako prevarili onog trena kad ste pomislili da ćete koferčićem američke love kupiti ovu posranu četvrt. Ako ste nešto uspjeli i pazariti, sa mnom to neće ići. Jer ja ne želim vlastiti život sređivati na taj način. Naprosto, ne želim se uključiti u vaš lanac ucjenjivanja, gaženja i smrti. Ja želim mnogo više od tih dolara, ja želim, kao što je i Tereza željela, miran san. Uzmem li te pare, mogu ih staviti pod krevet i čekati noć kada ćete sa sjekirčinom u ruci doći po svoje zelene novčanice. Mene ne možete kupiti, jer ja imam nešto, što vi nikada niste imali. Imam onaj glupi i nekorisni ponos siromaha. Još manje možete kupiti moje tri godine, mojih tisuću zatvorskih dana, ispunjenih strahotama koje vas neće zadesiti. Jer, vi nećete u zatvor. Nemam ništa od toga da vas prijavim i strpam u gajbu. Ja ću samo pljunuti tu na pod, izaći i zatvoriti vrata i za vama, i za Karlom. U čitavoj jebenoj četvrti najviše sam vjerovao vama dvojici. I eto, trebalo mi je strašno mnogo vremena da se probudim i otvorim oči. Moja greška je u tome što sam zaboravio da je život i boks jedno te isto. A boks zna biti strašno prljava igra, osobito kad podlaci navuku rukavice i izađu na ring. Da, tata Žganjer, ja sam vjerovao vama i Karlu i opustio se, uspavao... A vi ste me raspalili jednim od vaših

prljavih udaraca.— To što ne namjeravaš prijavljivati... to ti je pametno — reče on. — Ali, ja bih te ipak htio opskrbiti, jer si mi oduvijek bio nekako drag. Uzet ćeš pare...— Znam — rekoh, ustavši — vi biste me htjeli opskrbiti šutnjom i ovisnošću. Vi biste me htjeli opskrbiti krivnjom, tako da budete245Goran Tribusonsigurni... Ali to neće ići. Tata Žganjer, čuvajte pare. Teretni kolodvor pretrpan je sitnim dušama koje čekaju da ih vi kupite. Samo pazite, igra je dvostruka. Jer, kad nekog kupite, kupio je i on vas! Galžar vam je najbolji primjer.Pljunuo sam na pod i izašao. U lokalu je gorjelo samo jedno svjetlo, a Štefi i Sarđnt su još uvijek stajali za šankom i razgovarali. Ne udostojivši ih ni pogleda, izašao sam u snijeg i maglu. Ponovo sam pljunuo, premda sam u želucu osjećao takvu mučninu da bih se radije izbljuvao.Pogledao sam prema mjestu gdje je nekoć stajao hidrant, a onda prišao automobilu. Snijeg mi je padao po kosi i ramenima i odmah se topio. Znao sam da je najpametnije što prije zaboraviti Karla i tatu Žganjera, ali jednu stvar nisam nikako mogao zaboraviti. Terezu, moju jadnu Terezu. Sumnjičio sam je i gnjavio okrutnostima vlastite ljubomore, a ona je bila povučena, tiha i potištena, samo zbog toga što se uplela u mrežu dva pokvarena tipa i jedne najobičnije kurve, lažne prijateljice. Da sam bio bolji možda bi mi priznala što je muči. Nije imala ništa ni sa Štefijem, ni sa Karlom, ni sa Sarđntom, ni sa svim ostalim prljavim igrama pokvarene kopiladi s Teretnog kolodvora. Bila je samo moja.Bio sam umorna bitanga, koja čak nije imala volje i snage da se osveti. Ušao sam u kola, sjeo za upravljač i uzdahnuo. Osjećao sam se poput prebijenog psa. Snijeg je padao u kola kroz razbijeno staklo.Vidio sam kako je kroz osvijetljeni ulaz Calypsa istrčao tata Žganjer. Pogledao je na sve strane, a onda pojurio prema meni.— Bruno! Bruno! Tvoje pare! Moraš ih uzeti!Čuo sam ga kako se mahnito dere i vidio da u rukama drži nešto što je podsjećalo na snopove banknota. Dok je on kupovao bagru s Teretnog kolodvora tim parama, Jaromir Kiš čamio je u hladnom stanu, Tereza snivala na lokalnom groblju, a ja ribao zatvorske podove pod budnom paskom stražara Delića. Da, shvatio sam u tom trenu, hrpa dolara bila je kriva svemu. Iznenada mi je krv navrla u obraze, a ruke se zgrčile. Okrenuo sam ključ i pritisnuo kvačilo.Stari Žganjer trčao je cestom pravo na mene. Nisam želio da me takne, ni svojim masnim rukama, ni zelenim novčanicama. Upalio sam farove i on je zastao zaslijepljen. Okrenuo je glavu u stranu i ispružio ruke prema automobilu. Jasno sam mogao vidjeti dolare, pretpostavljajući da ih je izbrojio točno trideset tisuća. A onda mi se pred246IUZVRATNI SUSRETočima zamaglilo i tren kasnije pred vjetrobranom sam vidio Terezu, kako pada, stišćući čvrsto svoju jeftinu torbicu od umjetne kože.— Bruno, stani! Trideset tisuća! Toliko si tražio! — prenuo me njegov glas i Tereze je smjesta nestalo.I u tom času prestao sam razumijevati vlastite postupke. Kada te tuku nepropisnim, širokim krošeima, glavom u arkadu i šakom ispod pojasa, ne preostaje ti ništa drugo nego da uzvratiš jednako prljavim udarcem. Zažmirio sam i pritisnuo gas do daske. Činilo mi se da jurim čitavu vječnost, a jurio sam možda dvije, tri sekunde. Osjetio sam tup udar negdje naprijed, čuo kako vjetrobran prska, a onda je nešto veliko prejurilo preko krova, odbilo se o prtljažnik i nestalo negdje pozadi.Zaustavio sam kola i otvorio oči. Staklo je prsnulo i sasulo se u bezbroj sitnih komadića. Otvorio sam polako vrata i izašao. Kako li ću sutra izaći na ring, pomislih, kad mi se ruke toliko tresu? Pomisao je bila strašno glupa, jer je bila posve suvišna i neumjesna. Kao što nije bilo prvog, neće biti ni »uzvratnog susreta«! Krenuh prema stražnjem dijelu mercedesa. Snijeg je padao sve žešće. Negdje u daljini mijaukale su mačke, što je, prema vjerovanju starih stanovnika predgrađa, bio najsigurniji znak da se magla povlači.Gostioničar je ležao desetak metara iza automobila. Bio je nepokretan i sličio je odbačenoj krpenoj lutki. Udovi su mu bili razbacani nekako nepravilno, a lice okrenuto prema tucaniku glavne ulice. Snijeg oko glave bio je crven. Svud oko nepomičnog tijela bile su porazbacane zelene stotice. Djelovale su poput pogrebnog cvijeća. Vjerovao sam da je to najprikladnije cvijeće za tatu Žganjera. Pogurnuh ga malo cipelom, da vidim da li se još miče, ali on ostade nepokretan. Prvi put u životu stajao sam pred mrtvacom, a da pri tom nisam osjećao ni strah, ni neko posebno uzbuđenje.Nikad više neće pomagati boksače Željezničara, pomislih, a onda se prepolovih negdje u predjelu želuca, bljujući teško, dugo i grčevito po snijegom zasutoj cesti. Izvršio sam pravdu, ali koje sam

kurčevo pravo polagao na nju, upitah se, pokušavajući se uspraviti. Ustadoh konačno i okrenuh se od beživotnog tijela. Na obližnjem nadvožnjaku tutnjao je teretnjak, a ja sam bio žedan, luđački žedan.24734.Vratio sam se u Calypso i zatražio od Štefija jedno ledeno-Ožujsko. Bio je zbunjen i sigurno se pitao zašto se i stari nije vratio sa mnom. Otvorio je hladnjak, izvadio bocu, obrisao je i otčepio. Malo je oklijevao, a onda mi je gurnuo preko glatkog šanka. Popio sam na eks, zapravo progutao više od pola boce, podrignuo i obrisao usta.— Dakle, Štefi, čestitam ti. Postao si vlasnik Calypsa. To ti je značajan životni uspjeh.Tupo me pogledao, zamislio se malo, a onda upitao:— Kako to misliš? Pa tata je vlasnik.— Tata više nije vlasnik! Eno ti ga na cesti. Upravo sam ga pregazio.— Iskolačio je oči, vrisnuo i izjurio. Mora da su ga pogodile moje riječi, jer, za razliku od mene, on je imao razloga žaliti za tatom Žganjerom.Ostali smo sami za šankom, Sarđnt i ja. Prošlo je deset sati i gostionica je formalno već bila zatvorena.— Izjavio si da si pregazio Štefijevog oca? — upita tiho Sarđnt.— Izjavio sam — odgovorim, pa ispijem ostatak piva.— Ubio si ga?— Propisno sam ga udario. Sta ja znam koliko je on otporan na te stvari. Idi i vidi!Umuknuo je. Prstom je razvlačio malu mlaku na površini šanka. Morao je postupiti po dužnosti, jer je bio u uniformi, ali sam vidio da oklijeva. Znao je da pred sobom ima žilavu barabu, koju neće moći tek tako uhapsiti dva put za redom. Pogotovo zbog toga što je prvo hapšenje bilo začinjeno čitavim nizom neregularnih okolnosti.248UZVRATNI SUSRETOdmaknuo se lagano od šanka i spustio ruke. Da nije imao plavu uniformu, izgledao bi poput kauboja u salunu.— Moram te uhapsiti, Tvrdi — reče nesigurnim glasom. Držao sam praznu pivsku bocu i pogledavao ga iskosa. Mjer-kao sam mu svaki pokret.— Priča se da će te suspendirati. Kad bi me uspio uhapsiti, bio bi to velik poen za tebe, zar ne?— Moja suspenzija te se ne tiče! — zarežao je, izvadio lisičine i tresnuo njima o šank.— Zanima me zbog čega ti to rade. Jesi li možda bio na platnom spisku tate Zganjera?— Odjebi! — naroguši se Sarđnt. — Nije tvoja stvar. Još uvijek sam u uniformi i ti mi se ne smiješ suprotstavljati.— Tako je! Ja ti se ne smijem suprotstavljati, a ti me ne smiješ mlatiti. Bokser mi još manje smiješ podmetnuti! To je naš fer plej. Ali, ti si prije tri godine prekršio taj fer plej i zbog toga ne možeš očekivati da ću tek tako prihvatiti tvoje lisičine.— To što sam ti uradio, uradio sam privatno, a ne kao milicio-ner. No, ti valjda znaš zašto sam prekršio fer plej o kome govoriš?— Znam! Zato što me mrziš još iz doba kinderbeta. Zato što si prljavac i pokvarenjak kome nisu smjeli dati uniformu i pištolj. I ponajviše stoga što nisi mogao podnijeti to da jedna ženska voli mene, a ne mari za tebe. To se zove ljubomora i sujeta, zar ne?— Djelomično točno. Nisam mogao podnijeti to što si žensku poput Tereze natjerao da skoči kroz prozor. Ona je zaslužila nešto bolje, a ne propalicu poput tebe.— Da, ona je zaslužila nešto bolje. Ona nije zaslužila boksača, nego milicajca! Pa što joj to nisi rekao tamo na plesu u Vatrogasnom? Onda kad ti je oprala i dezinficirala lice.— Rekao sam joj. Baš sam joj tako nešto i rekao. Ali, nije htjela shvatiti. Ostala je radije uz bandita koji će je odvesti do ruba prozora...— Nisam je ja odveo do ruba prozora. No, to više nije važno. To je prekomplicirana priča za tvoje uši.Bezvolja i nemoć, koju sam osjetio pregazivši okorjelog gada, sada su me napuštali. Cutio sam nekakav nenadani bijes i poželio sam da sve jebene pasje sinove pošaljem u pakao.249

Goran Tribuson— Pruži mirno ruke i ne opiri se — zapovijedi Sarđnt.— Ne pada mi na pamet. Dođi pa mi ih sam namakni!— Tvrdi, ne zajebavaj se! Što ćeš time postići? Zar misliš da možeš pobjeći pravdi i zakonu.— Ne mogu! Ali, tebi mogu. I ne utvaraj si da si ti pravda i zakon!

— Posljednji te puta opominjem — rekao je i krenuo rukom prema pištolju. Kako nije uspio brzo raskopčati futrolu, pogledao je dolje i napravio kobnu grešku.Tresnuo sam ga desnim direktom posred lica. Bio je napravljen od čvrstog periferijskog materijala, tako da nije pao. Glava mu je samo poletjela natrag, a kapa pala na prljav pod. Brzo se pribrao, sagnuo se i zaletio mi se glavom u želudac. Taj udarac više nije imao nikakve veze s boksom. Izgubio sam dah, pokleknuo i u padu ga uspio zgrabiti oko koljena. Tresnuli smo obojica na pod. On se hitro izmakao, ustao i izvadio pištolj. Pokušao sam ustati, ali sam spazio cijev »tetej-ca«, uperenu pravo u moju glavu.— Hajde, mrdni sad! Mrdni, veliki boksaču! Znaš li koliko ću ti metaka sasuti u glavu, znaš li? Mislio si zajebavati Milorada Opseni-cu, to si mislio, ha? No, hajde, reci nešto, mrdni malo!Bio je izvan sebe od bijesa i pretpostavljao sam da će mi, na najmanji pokret, zasuti cijeli šaržer u glavu. Pa što onda, pomislih, život baš i nije mnogo ljepša pojava od jednog malog šaržera u glavi. Raspalio sam ga iz sve snage po ruci i vidio kako mu je pištolj izletio i otsklizao se prema ulaznim vratima. Idućeg trena već sam ga obrađivao serijom direkata, baš onakvom kakvoj me učio trener Vrhovnik. Pokušao se zaštititi rukama, ali mu je gard bio mlohav i šupalj. Kad nije koristio iznenadne prljave udarce, bio je pravi bezopasni amater. Rasturao sam ga nasred gostionice, osjećajući pri tom sve manje zadovoljstvo. Ali, pasti nikako nije htio. Onda sam ga dohvatio širokim desnim krošeom i poslao pod obližnji stol. Ležao je nepokretan, samo su mu noge virile ispod dugog kariranog stolnjaka.— Odahnuo sam i obrisao rukavom znoj sa čela. Sad sam konačno bio miran. Ako i padnem u ruke zakona, on sigurno neće biti taj koji će me uhapsiti. Nakon tri godine uspio sam srediti još jednu od neprijatnih uspomena i sada će se Sarđnt iskilaviti čekajući svoju priliku.No, još sam jednu stvar morao srediti. Primio sam ga za noge i izvukao ispod stola. Počeo sam ga pretraživati i u desnom džepu hlača25OUZVRATNI SUSRETpronašao teški metalni bokser, od koga se nikada nije odvajao. Uzeo sam ga, stavio mu ga u ruku, a potom krenuo napolje. Zastao sam pred vratima; preda mnom je ležao Sarđntov milicijski pištolj. Možda će mi zatrebati, pomislim, podignem ga s poda i strpani u džep.Štefi Žganjer, blijed i proziran kao duh, stajao je na vratima i promatrao me.— Imaš ovdje još jedan hitan slučaj — pokažem mu prema stolu, pored koga je ležao Sarđnt. — Najbolje će biti da izliješ na njega kantu vode. Tako ćeš ga ujedno i oprati. I pazi, negdje u stanu imaš ko-ferčić s dolarima. Prije no što pozoveš miliciju, bit će pametno da ga skloniš nekamo, na neko sigurno mjesto. Ako ti s vremenom prošljaka savijest, lovu možeš poslati Jaromiru Kišu u Aveniju lipa broj sedamnaest. On će ti ispričati sve o tim prljavim parama.Primjetim tad da Štefi u rukama steže dva podeblja snopa američkih dolara. Suočen s mrtvim tijelom vlastita oca, nije uspio uraditi ništa primjerenije. Pokupio je lovu da je neko ne digne, a leš ostavio na cesti. Pljunuh na pod. I Štefi je, izgleda, dušom i tijelom pripadao mafiji od koje sam sada želio zauvijek zbrisati.No, prije sam morao još jednom posjetiti Karla Notizberga!Sjeo sam u svoja jadna, ruinirana kola, u koja sam prije nekoliko mjeseci polagao strašne nade, i krenuo prema Karlovom domu. Kad sam zakočio ispred njegove kuće, prvi put sam u pravom smislu postao svjestan ogromne razlike između onog što je nekoć stajalo ovdje, i onog što stoji sada. Mala potleušica, sistemom dozidavanja, pregrad-nji i nadogradnji pretvorila se u pravu vilu. Razlika koju sam uočio, poticala je od^zelenih dolara što su izrasli na lesu moje bivše mačke. Tu razliku morao sam korigirati. Kuću, jasno, nisam mogao srušiti, ali sam mogao srušiti Karla Notizberga. I to s najvećim užitkom!Ušao sam u mračno predvorje i krenuo prema osvijetljenim vratima kuhinje. Hodao sam na prstima i s otkočenim pištoljem u ruci. Kroz jedno od okana vidio sam kako vani i dalje pada gusti snijeg. Zastao sam, začuđen izuzetnošću situacije. Tko sam ja i tko mi je dao pravo da sudim ljudima? Zar ću zaista ući unutra i bivšeg prijatelja ustrijeliti kao psa? Osjetih mučninu, ali povraćati više nisam mogao. Zastao sam, gotov da odustanem, okrenem se i odem.I onda su se iznenada otvorila kuhinjska vrata i na mene je naletila zaplakana, raščupana i preplašena Lela Notizberg, jedna iz galerije Karlovih omiljenih žrtava.251Goran Tribusonr— Bruno, što si mu uradio! Što si mu uradio! Vidjela sam kako si izašao iz naše kuće, ušla unutra i zatekla Karla kako se sprema. Šutio je, nije mi htio kazati ni riječi. Bruno, što si mu uradio? Uzeo je dokumente, pasoš, malu crnu torbu... I otišao, zauvijek je otišao! Bruno, zašto, zašto?Slegnuo sam ramenima, spremio pištolj i krenuo ka izlazu. Tata Žganjer ipak je bio u pravu! Dični

prijatelj Karlo Notizberg natovario me serijom laži i zbrisao u nepoznatom pravcu. Dogodilo mi se ono što se dripcima poput mene mora dogoditi. Žedan istine, naivno i neoprezno, popušio sam laž!Lela je trčala za mnom i vrištala:— Kaži mi! Što se dogodilo? Zašto je Karlo otišao? Zašto je uzeo pasoš? I tu crnu torbicu? Jadnik, pa u torbici ništa nije mogao ponijeti! Otišao je bez najnužnijih stvari!Tolike ju je godine zapostavljao i držao je u kući poput korisne domaće životinje, a sada se histerično dere i zapomaže kao da ju je ostavio Marlon Brando.— U toj torbici odnio je čitav svoj život, preračunat u američku valutu — rekao sam mirno i ostavio Lelu, koja je i dalje cviljela i zapomagala.Prišao sam mercedesu i otvorio vrata. Onda sam zastao, predomislio se i zalupio vratima iz sve snage. Taj glupi komad lima više nisam želio. Polagao sam u nj nade, koje su se redom izjalovile. Više mi nije trebao, kao što mi nisu trebale ni sve ostale glupe i neuporabljive stvari. Ostavio sam unakaženu krntiju, koja će korisno poslužiti jedino isljednicima.Nešto kasnije bacio sam kamenčić na Magdalenin prozor.— Gdje si, mangupe! — vikala je ljutito. — Prošlo je jedanaest, a ti se skitaš naokolo. Nisi još ni večerao, a trebao si već odavno biti u krpama! Oko devet je svratio Ivo Vrhovnik. Načisto je pošizio kad je vidio da još ne spavaš. Tako se derao na mene, da sam u jednom trenu pomislila kako sutra protiv Monka boksam ja, a ne ti.— Što se to tiče Vrhovnika?— Kazao mi je da je progutao govno i otišao onima iz uprave. Dozvolili su mu da te sutra vodi. Naredio mi je da te natjeram na spavanje i rekao da se sutra vidite u Odeonu, dva sata prije meča. Mora ti, kaže, još jednom objasniti taktiku.252UZVRATNI SUSRETSerija direkata kroz polurazmaknuti gard, pomislio sam i nasmijao se sebi u brk. Prevrtljivi starac bio je čas uz, čas protiv mene. Ipak, spadao je u one rijetke tipove, koji su bar bili svjesni mog postojanja.— Ali sutrašnjeg meča neće biti. Svi moji mečevi već su odigrani.— Ne ljuti se! Zadržao sam se kod Karla. Još ću protrčati malo, a ti mi spremi večeru i toplu kupku. Tako, za pola sata, otprilike.Ona se namrštila, promrmljala nešto i zatvorila prozor.— Zbogom, Magdalena! I oprosti — rekoh tiho, kad sam postao siguran da me više ne može čuti. Ona nije zaslužila da joj nanosim bol, i baš zbog toga morao sam je definitivno napustiti i zaboraviti. Toplu večeru i vruću kupku uzet će jednog dana neki sretniji klipan.A onda sam stvarno počeo trčati prema Šljunčari. Bio je to moj posljednji futing, izlišan i glup poput svih posljednjih stvari. Osjećao sam snagu i svježinu u mišićima i sasvim dobro mi je išlo. Dotrčao sam do šljunkovite obale, svjež i odmoran. Kondicija koju sam u ova četiri tjedna stekao bila je prvorazredna. Drugi put u životu bio sam sto posto fit za Monka, i drugi put u životu upropastio sam veliku šansu.Šljunčara pred kojom sam stajao nije mi više izgledala kao prekrasno i sretno jezero djetinjstva, nego kao malo veća periferijska bara, obrasla šikarom i nastanjena žabama. Znao sam da se Šljunčara nije promijenila, nego da sam se promijenio ja. Na žalost, ili na sreću!Prišao sam vodi i potražio svoj odraz. Nije ga bilo. Sve što se ogledalo ljili su mrak i magla. Uzeo sam Sarđntov pištolj, bacio ga nekoliko metara od obale i čuo kako je bućnuo u barsku vodu. Negdje u daljini čuo se zlokobni zvižduk noćne dizelke.Ipak sam nešto uspio napraviti, pomislih, spuštajući se na klimavu klupu od grubog drveta. Maglovita, zadimljena periferija koja je pomno skrivala svoj dolarski plijen, praveći se da se ne zbiva i ne mijenja ništa, konačno je bila natjerana da pokaže svoje pravo lice. Uspio sam zatalasati mirnu i zaparloženu površinu. I sad, prije no što se voda vrati svom svakodnevnom mirovanju, treba dići sidro i odmagliti. Ako Zumba nije uspio, ne znači da to meni neće uspjeti. Domovinu nikad ne možeš mrziti tako jako da bi je napustio, rekao sam svojedobno upravniku zatvora. Sada sam polako pristajao na novu uzrečicu. Niti jedna domovina nije toliko dobra da je ne bi vrijedilo napustiti!Goran TribusonPola sata kasnije već sam bio na autobusnom terminalu. Peroni su uglavnom bili pusti, a blagajna i kiosci mračni. Tek nekoliko okašnjenika motalo se prljavim pločnicima. Milicije također nije bilo u blizini. Prošao sam pored tihe grupice, koja je čekala ponoćnu vezu, a onda zastao iznenađen.Na peronu broj šest stajao je veliki plavi autobus. Pneumatska vrata bila su otvorena. Motor je jednolično radio, a iz radio-apara-ta čula se tiha pjesma pjevana na engleskom jeziku.Ulazeći u autobus, ćutio sam da mi se sudbina ponavlja u nekim tajanstvenim, ali pravilnim ciklusima. Ovaj autobus, i ovaj trenutak, bili su mi nekako poznati. Obuzimalo me staro raspoloženje i stare nade. Nakon nekoliko godina, tri, pet, možda deset, ponovo ću se naći u okolnostima koje će nešto nuditi i

obećavati.Pritisnuo sam dugme kojim se zatvaraju pneumatska vrata, ubacio u rikverc i lagano krenuo.Imao sam svoj vlastiti plan kako da definitivno zbrišem od Teretnog kolodvora!25435.U autobusu je bilo toplo, komotno i sasvim O.K. Od malih nogu volio sam autobuse, a mrzio vlakove. Možda sam baš zbog toga, u kriznim trenucima, brisao u autobuse, koji te svojim velikim gumenim kotačima sasvim solidno izoliraju od prljavog tla koje te želi pošišati u zdrav mozak. Kotrljao sam se posve pristojnom brzinom preko neravnina naše glavne ulice i uskoro se našao ispred Odeo-na. Zakrenuo sam nalijevo i pogledao časkom zgradu u kojoj sam na neki način odrastao. Dvorana je bila iskićena velikim žutim plakatima, koji su objelodanjivali dvije stvari: današnje Otvoreno prvenstvo grada i Cujino traljavo poznavanje pravopisa. Na velikom panou uspio sam pročitati i svoje ime, otisnuto jednako velikim slovima kao i ime gradskog superstara Žarka Višića — Monka. Bilo je jasno naznačeno da se radi o uzvratnom susretu, premda je to bila besmislica.Monk će ponovo pobijediti bez borbe, pomislio sam ostavljajući Odeon iza sebe. On pripada gradu, Centru, zdravoj i čistoj sredini i sasvuruje u redu da pobijedi. Monk pripada kasti favorita i na njegovoj strani su jasne perspektive i pozitivna budućnost. Svijet je već unaprijed podijeljen na autsajdere i favorite, učio me trener Vrhovnik, jedan od rođenih gubitnika. Ja sam nedvojbeno pripadao kategoriji periferijskih autsajdera i moj novi poraz, mada bez borbe, bio je zapravo normalan i očekivan ishod. U tom smislu etiketa »uzvratni susret« bila je čista glupost, blagorječiva besmislica lošeg poznavaoca životnog pravopisa, jer smo mi, periferijski vukovi, bili lišeni ne samo prava na pobjedu, nego i prava na revanš. No, cmizdriti nad tom neporecivom životnom činjenicom bilo je jednako umjesno kao, primjerice, ne slagati se sa starenjem, smrću ili ćelavošću. Skrećući prema zaobilaznici, kojom se može izbjeći Centar, u mislima sam pozdravljao Monka, bivšeg, sadašnjeg i budućeg šampiona.255Goran TribusonNa jednom od prijašnjih otvorenih prvenstava grada, Cujo, boksač o čijem se stilu moglo kazati samo to da ima blatfus, legao je na pod nakon prvog udarca gradske boksačke zvijezde. Bila je prva minuta prve runde i svi su vidjeli da Cujo nije uzdrman, te da može bez većih problema nastaviti s borbom. Međutim, Cujo je ostao na podu sve dok sudac nije izbrojao do deset. Nakon toga je čilo ustao i odska-kutao u svlačionicu. Kad su ga upitali zašto je to učinio, odvratio je mirno: »Zašto bih čekao da me klopi deset puta. Jednostavnije je odmah leći.« U početku sam mislio da je Cujo prokleta kukavica, da bih tek kasnije shvatio daje zapravo filozof.Dokopao sam se auto-puta i pustio autobusu na volju. Jurio je sasvim fino, kao da mu prija što nije opterećen znojnim teretom svakojakih putnika. Polja oko autobusa bila su obavijena mrakom, ali magle ovdje više nije bilo. Jaki farovi obasjavali su ogoljele šume i snijegom prekrivene livade. Obasjan jarkim snopom, vitki jelen pretrčao je preko ceste. Kako se samo razlikovao od naših kusatih pasa i olinjalih mačaka. Neprekidno gledajući periferijsku faunu, čovjek gotovo zaboravi sva bogatstva životinjskog svijeta.Zatim sam pored upravljača spazio konduktersku torbu iz koje su virile novčanice. Otvorio sam prozorčić i izbacio je. Nekako mi nije pasalo da imam lovu u autobusu. Naprosto, želio sam svoj mir. Činjenica da sam u bijegu, da sam ubojica i lopov, na neki način, nije me opće uznemiravala, jer sam za sve grijehe imao svoje duboke, unutarnje razloge. Što znači to što ih nikome neću moći objasniti! Polako mi je bivao jasniji i problem, koji je mučio tolike frajere s Teretnog kolodvora. Godinama su željeli uraditi nešto pametno i veliko, te si na taj način omogućiti bijeg. A rješenje je bilo obrnuto. Trebalo je prvo zbrisati, a tek onda raditi velike i pametne stvari.Pojačao sam radio i prepustio se zvucima noćne glazbe. U eteru su se gurale i kovitlale ogromne količine različitih noćnih programa, koje nitko nije slušao. Jer, bila je općepoznata stvar da pravednici noću spavaju, a noćne ptice tucaju ili loču. I zbog toga su noćni programi bili samotari namijenjeni samotarima. Možda smo ove jebene noći budni samo nas dvojica, pomislio sam, taj tip, koji negdje u pustom studiju mijenja ploče, i ja, koji privatnim poslom jurim u kolima koja su društveno vlasništvo.Ova me misao osvježila i učinila mi noćnu glazbu bližom i zanimljivijom. Slušao sam umoran crnački glas kako, uz pratnju gitare,256UZVRATNI SUSRETrazvlači monotone stihove, isprekidane jecajima i uzdasima. Znao sam tu vrst glazbe; bio je to crnački blues, glazba koju bi periferija, da je pokazivala bar kakav interes za bilo što, svakako mogla razumijeti! Da, učini mi se odjednom, ta sumorna glazba zapravo je blues Teretnog kolodvora, blues koji govori o nama autsajderima.Kada bih se sada razbio, dosjetim se, ponovio bih sudbinu starog prijatelja Ace Dikiča — Dika. I moju

bi smrt odao blues, koji bi se razlijegao kroz noć iz smrskanog autobusa. Ali, bio sam stvarno premlad za takav kraj. Još uvijek sam u sebi osjećao nepogašenu iskru životnog optimizma, koja me tjerala da se ne predam i još jednom pokušam navaliti na život, ma kakav on bio.Glazbena emisija je prestala i sa zvučnika su se začule noćne vijesti. Bile su kratke i bezlične, i ni po čemu nisam mogao zaključiti da se odnose na današnji dan. Mora da ih snime za tjedan dana unaprijed, pa ih onda vrte s trake. Ogromni privredni uspjesi, bilateralni razgovori u prijateljskom tonu, zabrinutost nekog funkcionera nad nekom temom i problemom i nogometni rezultat, kao i uvijek — nula, nula. Sve što sam doživio ove noći bilo je milijun puta zanimljivije i važnije od ovih bezličnih koještarija, ali, jasno, o tome nije bilo ni riječi! Ni radiostanice nisu se obazirale na glasove s periferije.Ugasio sam radio i uši mi je ispunio ravnomjerni zvuk motora. Prava uspavanka. No, kako sam ove noći doživio toliko toga, sna se nisam morao bojati. Budnih sam očiju pratio bijelu crtu. Otkačio sam se, pokušao zaboraviti sve i prepustiti se toj mirnoj bijeloj crti, koja kao da se pružala u nedogled.Ujutro sam već počeo prepoznavati krajolik i po tome sam znao da sam veoma blizu odredišta. Sjenke su bile sve jasnije i svijetlije i konačno je izašlo i sunce. Uskoro sam skrenuo s auto-puta i nastavio voziti uskom cestom, koja se probijala kroz gustu hrastovu šumu. Desetak minuta kasnije zaustavio sam autobus pred velikom metalnom kapijom, s čije se obje strane širio visok betonski zid. Nalaktio sam se na sirenu i počeo trubiti.Vrata su se otvorila i na njima se pojavio milicioner. Popravio je opasač i začuđeno me pogledao.— Sta je? Nitko nije naručio autobus! — izderao se — Šta hoćeš?Otvorio sam prozorčić i proturio glavu. Bilo je vedro i vraški hladno.257GORAN TRIBUSON— Trebam upravnika Sataića. Zovi ga!— Što će ti? Ovo je zatvor, a ne dobrovoljno vatrogasno društvo! Kaži meni što trebaš!Taj stil razgovora bio mi je dobro poznat i nakon tri godine već me pomalo nervirao. Pritisnuo sam gas i autobus je poskočio par metara naprijed. Milicioner se propeo i ustuknuo.— Slušaj, plavi! Ako ne dovedeš upravnika, proći ću kroz ta tvoja limena vrata!Primio se za pištolj, zastao, a potom se predomislio i ušao u zatvorski krug. Čekao sam ga petnaestak minuta, a onda su se vrata ponovo otvorila i na njima se ukazala poznata figura upravnika Sataića, u pratnji onog istog milicionera.Sataić je bio u civilu, obučen u skroman, starinski krombi i s cigaretom u ustima. Pogledao je autobus, polako prišao prozorčiću i tada me prepoznao.Ugasio sam motor, a on se nasmijao.— Što je, Tvrdiću, zamijenio si mercedes za autobus?— Da — rekao sam, vireći kroz prozorčić. — Ali, pomalo na silu.— Što je kažnjivo.— Što je kažnjivo. Šefe, ne znam koji mi je vrag. Što god uradim, pokaže se kažnjivim.— Zašto si došao?— Da se predam.— Kako da se predaš! Pa nije rat, bogamu!— Pa eto, zabrljao sam neke stvari, pa je red da se predam u ruke svog voljenog zakona.— A što si zabrljao? — upita on, pa baci opušak u mlaku.— Sve. Imam na duši jedno gaženje. Namjerno. Zatim, suprotstavljanje organu vlasti, naoružanom pištoljem i bokserom. Pa premlaćivanje istog. Zatim krađa službenog oružja, pa krađa autobusa. Od olakotnih okolnosti mogu navesti da sam vozio trijezan, te da nisam napravio niti jedan prometni prekršaj.Sataić je stajao pored autobusa, ne shvaćajući ništa od sveg što sam naveo.— Pravo svakog borca je da odabere onog kome će se, nakon poraza, časno predati. Ja sam odabrao vas.258UZVRATNI SUSRET— Dakle, ti si odabrao najkraći postupak. Zabrljao si i došao ^aixag u zatoox.— Točno tako! Sjećate se valjda našeg posljednjeg razgovora. Tada smo zaključili daje moj povratak sasvim moguć.— E, neće to ići, Tvrdiću. Nismo mi nikakav čitalački klub, pa da navraćaš s vremena na vrijeme. Treba prvo da odeš u istražni, pa da izađeš pred sud i tako dalje... Tek kad te sud uputi, možeš doći k nama.— Znam, šefe, sve znam! Jasno mi je da niste ni dobrovoljno vatrogasno društvo, ni čitalački klub, ali, k vragu, uhapsiti me valjda možete. Hoćete li da vam za to napišem biljegovanu molbu?— Neću — reče Sataić, sasvim dobre volje. — Uhapsiti te možemo i to ćemo svakako uraditi. Ali,

moraš prethodno izaći iz tog autobusa.Pritisnuo sam dugme i pneumatska su se vrata otvorila. Skočio sam dolje, prišao mu i pružio mu ruku. Malo je oklijevao, a onda se ipak rukovao sa mnom. Čudno, očekivao sam da će odbiti moj delik-ventski dlan. Rukujući se, gotovo da sam ga požalio. Posvetio je svoj život najjalovijem od svih mogućih poslova, preodgoju baraba. A zatvor su mu punili sve samom trajno pokvarljivom robom.Okrenuh se zatim milicioneru pa mu pružih ruke, očekujući da će mi namaknuti lisice, kojima je već zveckao.— Pusti to, Dušane — obrati mu se upravnik, a onda se okrene prema meni. — Nije potrebno, Tvrdiću, pa ti si ovdje domaći.Ušli smo polako kroz kapiju i našli se u zatvorskom krugu, u dobro mf znanom ambijentu. Vidio sam kažnjeničke paviljone i pogurenu upravnu zgradu, i odjednom mi je postalo gotovo drago što se vraćam u izvjesnost i sigurnost, u sredinu čija pravila igre dobro poznajem.— Gdje je Delić? — upitam ga iznenada.— Umro je prošli mjesec — govorio je, svejednako koračajući. — Imao je strašnih problema s krvnim tlakom. Ženio je sina i užasno se prežderao. Klopilo gaje za stolom.Ušutio sam. Vijest je bila tužna, ali dobra.— E, moj Tvrdiću — reći će upravnik, dok smo gazili preko utabane šljunčane staze. — Ništa ti nisi naučio!Pogledao sam ga i gotovo se složio s njim. A onda mije palo na pamet da nije u pravu i da posjedujem neoboriv protudokaz.259Goran Tribuson— Griješite, šefe! Naučio sam plesati tango!On se začudi, pogleda me, ali znao je da sam čudan i svojegk tip, pa samo odmahne rukom i požuri prema upravnoj zgradi. Stvarn mislio sam koračajući za njim, možda je tango jedina korisna stv; koju sam naučio u prolaznoj i varljivoj slobodi. Ali i to je vrijedilo, zm sam daje vrijedilo.26O