GODINA XLIII, BROJ 492-493/2001, SIJE¨ANJ-VELJA¨A, CIJENA ... · treba lijekova, dijeta, vitaminske terapi-je, sve ono „to je po na„im saznanjima u svijetu veæ dalo rezultate

GO

DIN

A X

LIII,

BR

OJ

492-

493/

2001

, SIJ

E»

AN

J-V

ELJ

A»

A, C

IJE

NA

6,0

0 kn

, IS

SN

035

1-93

84 •

Poπ

tari

na p

laÊe

na u

poπ

ti 5

1000

Rije

ka

sijeËanj-veljaËa 2001

Udruæivanje radizdravstvene potrebe

Udruæivanje radizdravstvene potrebe

2

N A R O D N IZDRAVSTVENIL I S TmjeseËnik za unapreenjezdravstvene kulture

IzdajeZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVOPRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE

Za izdavaËadr. sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr.med

UreujeSocijalno-medicinska sluæbaOdjel za zdravstveni odgoj

Redakcijski savjetdoc. dr. sc. Vjekoslav Bakaπun, dr.med.; Suzana JankoviÊ, dr. med.; mr.sc. Vojko Obersnel, dipl. ing.; dr. sc.Vladimir MiÊoviÊ, dr. med.; VladimirSmeπny, dr. med.; prof. dr. sc. Ante©krobonja, dr. med.; dr. sc. MarijaVaroπËiÊ; doc. dr. sc. Milan ZgrabliÊ,dr. med.; tel. 21-43-59, centrala33-38-88 int. 110, fax 21-39-48

Odgovorni urednikVladimir Smeπny, dr.med

Glavni urednikSuzana JankoviÊ, dr.med

LektorVjekoslava Lenac, prof.

GrafiËka priprema"Welt" d.o.o. - Rijeka

GrafiËko-tehniËko ureenjeInes Volf, graf. inæ.

Rjeπenje naslovne straniceSaπa OstojiÊ, dr.med

Uredniπtvo51000 Rijeka, Kreπimirova 52/apoπt. pret. 382tel. 21-43-59, centrala 33-38-88int. 110, fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr

Godiπnja pretplata 30.00 kunaÆiro raËun 33800-603-4489 •Godiπnja pretplata za inozemstvo:SFRS 10.- • Devizni raËun kodRijeËke banke d.d. Rijeka,SWIFT: RBRIHR 2X250021-3393585-ZZJZPGÆ RIJEKA

Tisak"Neograf" d.o.o. - Rijeka

"NZL" je tiskan uz potporu Odjelagradske uprave za zdravstvo i soci-jalnu skrb Grada Rijeke.

Moderna medicina, odnosno sustav zdravstvene zaπtite drugepolovice XX. stoljeÊa, prihvaÊa Ëinjenicu da "medicinska zaπtita -profesionalna zdravstvena pomoÊ" niti moæe niti treba rjeπavati

sve razine zdravstvene zaπtite.Da se podsjetimo, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), u svojim

opÊim dokumentima o unapreenju, oËuvanju zdravlja i lijeËenju bolesti,upuÊuje na tri razine djelovanja u sustavu zaπtite zdravlja:

■ samopomoÊ - samozaπtitu,

■ uzajamnu pomoÊ - suzaπtitu i

■ struËnu (profesionalnu) pomoÊ - medicinsku zaπtitu.

Kad se radi o kroniËnim (neizljeËivim) bolestima, ili trajnom hendikepu,ili drugom stanju koje dovodi do posebnih potreba, ljudi (pacijenti, roditeljidjece - pacijenata) su osjetili potrebu i poËeli se udruæivati. Meu prvima inajuspjeπnijima bile su udruge lijeËenih alkoholiËara.

Takvo sudjelovanje u rjeπavanju pojedinog zdravstvenog problema podefiniciji odgovara spomenutoj (drugoj) razini: uzajamnoj pomoÊi -

suzaπtiti.SZO, u ciljevima za XXI. stoljeÊe, udruæivanju "laika" ne posveÊuje

poseban cilj iako u viπe svojih ciljeva upuÊuje i na tu razinu zdravstvenezaπtite.

Poseban je problem pitanje: tko, kada i kako treba pokretati udruæivanjeoko pojedinih zdravstvenih problema. Sigurno nije dobro da udruæivanjebude odgovor na "druπtvenu" nebrigu onih koji su odgovorni za cijeli sustavzdravstvene zaπtite. Odgovorni su prije svega oni koje popularno nazivamo"politika", ali nije manje odgovoran ni sektor profesionalne zdravstvenezaπtite. U tom smislu, nebriga bi znaËila nekompletnu zaπtitu pa biudruæivanje bilo izraz nuæde.

GledajuÊi pozitivistiËki, udruæivanje bi trebalo biti izraz potrebe, ali isposobnosti unapreenja sustava (ciljane) zdravstvene zaπtite. Poznato je daposebno motivirani laici mogu razviti visoku razinu sposobnosti pruæanjaπirokog spektra postupaka, ali i zavidnu razinu znanja o problemu.

©to je u tom sluËaju daljnja uloga "odgovornih"?Onih prvih - politike: osigurati punu potporu udrugama, uzimanjem u

obzir potrebnih sredstava potpore prigodom kalkuliranja ukupnih zdrav-stvenih potreba i mjerama nagraivanja posebno uspjeπnih, a onih drugih -zdravstvene struke: pruæiti bezrezervnu potporu znanjem.

Iz svega reËenog, treba oËekivati dalji razvoj suzaπtite osnivanjem iradom udruga kao dijela zdravstvenog sustava, u sinergiji, a ne u eventualnojoporbi zdravstvenoj profesiji. Sve uz uvjerenje da su ljudski izvoriuzajamnosti i solidarnosti nepresuπni.

Odgovorni urednik


Autizam je malo poznat i istraæenporemeÊaj; ni uzroci mu joπ ni-su definirani, pa je tako gosp.

Bruno Bettelhaim, joπ davnih πezdese-tih, postavio teoriju da je uzrok nastankatog poremeÊaja kod djece emocionalnohladna majka, odnosno roditelji. Ta jeteorija uzrokovala puno tragedija, a ka-snije ju je i sam osporio, ali je πteta veÊbila uËinjena i joπ uvijek se taj mit pro-vlaËi kroz dijagnostiku autizma na pro-storima Evrope.

MoguÊi uzroci autizma

Ono πto je donekle izvjesno jest to dase autizam javlja, odnosno primjeÊuje udobi od otprilike godine dana djeteta pado tri godine, da su ponekad postojaliproblemi pri porodu, ili da su djeca ima-la izuzetno burne reakcije na cjepivo.Sve ostalo svedeno je na puno moguÊno-sti, a ni jedna nije definirana. »injenicaje da je to poremeÊaj centralnog nervnogsustava te da je njihovo poimanje svijetadrugaËije: oni ga se boje i rado bjeæe ustereotipije, kako bi svladali strah koji sejavlja zbog naizgled banalnih razloga.Funkcioniranje te, rekla bih, kemije umozgu autistiËnih osoba nepredvidljivoje i neistraæeno. Meutim, u svijetu sedosta radi na istraæivanjima, ne samometoda rada, odnosno naËina na koji biautistiËne osobe shvatile i usvojile zna-nja u svrhu socijalizacije, veÊ i na lijeko-vima koji bi pomaknuli one nevidljivesastojke u kemiji mozga i posloæili sla-galicu na mjesto.

Udruga je prioritetno osnovana radiostvarivanja zakonskih prava naπe djecena obrazovanje, socijalnu skrb o njima tezdravstvenu zaπtitu, na koju zakonskiimaju pravo, ali u praksi ne egzistira usvim segmentima. Stoga smo se izborilida naπa djeca dobiju vrtiÊku grupu i dase otvori Centar za autizam u Rijeci, a ne

da se naπa djeca πalju u Zagreb, te da sebriga o njima provodi 365 dana u godini,odnosno namjera nam je da u doglednovrijeme bude omoguÊen dnevni boravakdjece tijekom cijele godine, a jednog da-na i stacionarni smjeπtaj. Isto tako, æeli-mo ostvariti pravo na zdravstvenu zaπti-tu s obzirom na specifiËno ponaπanje na-πe djece i njihovu nekooperativnost pri-likom pregleda i medicinskih zahvata,kao πto je to npr. stomatoloπka zaπtita,koju se veÊ treÊu godinu trudimo rijeπitina naËin da za naπu djecu (a i svu ostalukoja to trebaju) postoji moguÊnost sana-cije zubiju pod anestezijom, jer u praksipostoji moguÊnost da se zubi povade, aline i saniraju (osim, naravno, privatneprakse koja se plaÊa).

Izuzetno nam je vaæna povezanostmedicine i autizma, jer ono πto nam jenajvaænije vezano je za pomake u stanjunaπe djece, ne samo edukativne, veÊ idjelovanje na medicinskoj osnovi, upo-treba lijekova, dijeta, vitaminske terapi-je, sve ono πto je po naπim saznanjima usvijetu veÊ dalo rezultate manje ili viπe

spektakularne. U tu svrhu konstantnosmo u vezi sa svijetom preko Interneta iu tijeku smo sa svim najnovijim istraæi-vanjima, kako o uzrocima nastanka, ta-ko i o metodama lijeËenja.

Pokuπaji lijeËenja

Vezano za metode lijeËenja, mi smose odluËili probati vitaminsku terapijukoja se sastoji od kombinacije magnezi-ja i B-vitamina. To je proizvod tvrtkeKirkmans Laboratories, koja se specija-lizirala za vitaminske preparate upravoza autistiËnu populaciju. Od svih proiz-voda, taj daje dugoroËno najbolje rezul-tate. Istraæivanja su pokazala da magne-zij i B-vitamin u kombinaciji daju boljerezultate nego pojedinaËno, stoga smo ihza naπu djecu naruËili i veÊ ih koristimood rujna proπle godine. Prerano je joπgovoriti o nekim rezultatima, Ëuda ne-ma, a za neke uoËljive pomake potrebnoje vremena.

Probali smo mi i ono πto je svijetponudio kao Ëudo ili, recimo, novo Lo-renzovo ulje u autizmu. Prije tri godine

UDRUGA ZA SKRB AUTISTI»NIH OSOBA RIJEKA

Mozak kao krivo posloæena slagalicaNaπa udruga sluæbeno djeluje od 1996. godine iako smo se za mjesto pod suncem naπe djece poËeliboriti davno prije, joπ 1992. godine, kada smo zatraæili otvaranje vrtiÊke grupe za autistiËnu djecu

jer ona, s obzirom na dijagnozu autizma, do tada nisu mogla biti uvrπtena ni u jedan vrtiÊ.ZahvaljujuÊi razumijevanju Grada Rijeke, dobili smo vrlo brzo dvije vrtiÊke grupe i krenulo se s

organiziranim radom s naπom djecom.

▲


sluËajno je otkriven SECRETIN - hor-mon namijenjen lijeËenju smetnji pro-bavnog trakta. Meutim, sluËajno se ot-krilo da on kod autistiËne djece izaziva unekim sluËajevima drastiËne pomake, ta-ko da su neka djeca nakon upotrebe po-Ëela i govoriti te vidno napredovati uvrlo kratkom roku uz davanje ovog hor-mona, koji se inaËe dobiva od svinjskogtkiva, a u iduÊoj godini bi trebao izaÊiSecretin sintetiËkog porijekla.

Taj lijek joπ je u fazi ispitivanja. Me-utim, u USA je veÊ viπe od dvije godineu upotrebi (recimo: poluilegalno) i jedi-ni je za sada koji daje nadu da se neπtomoæe u kraÊem roku pomaknuti nabolje,te je sasvim normalno da nas jako zani-ma da ga isprobamo. Iako su miπljenjapodijeljena jer, naravno, postoje i nus-pojave, roditelji su voljni probati sve πtobi moglo pomoÊi njihovoj djeci, uz uvjetda postoji razumna doza rizika.

Namjera nam je bila krenuti ove πkol-ske godine s glutenskom dijetom, koja jeu svijetu takoer vrlo prihvaÊena i dugo-roËno pozitivna za stanje autistiËnih oso-ba. Meutim, to zahtijeva odreene pred-radnje i dobru organizaciju i povezanostπkolske kuhinje i roditelja, a to treba pri-

Glavni je smisao rada Udruge,od njenih samih zaËetaka dodanaπnjih dana, pronalaæenje i

uspostavljanje uvjeta za πto kvalitetni-ji æivot osobe s cerebralnom i djeËjomparalizom.

©to je cerebralna paraliza

NajËeπÊe je upotrebljavana defini-cija da je to “grupa poremeÊaja pokre-ta i poloæaja uzrokovana defektom ililezijom nezrelog mozga” (Bax, 1964.).

”Cerebralno” se odnosi na mozak,a “paraliza” na poremeÊaje pokreta ipoloæaja. Nije ni progresivna, ni pre-

nosiva. Takoer nije “izljeËiva”, prem-da edukacija i terapija mogu pomoÊitakvim osobama da vode produktivanæivot.

To nije bolest i nikada se ne moæeoznaËiti kao takva.

Ostvareni i zacrtani projekti

ZnaËajan je naπ utjecaj na odreeneustanove u naπem gradu kroz dugi nizgodina. U æelji da i naπe dijete ostane usvom prirodnom okruæenju, svojoj obi-telji, da ne napuπta svoj grad i da unjemu od roenja bude na najbolji na-Ëin odgojno - obrazovno i zdravstveno

educirano, u gradu Rijeci, na naπu ini-cijativu, otvorene su u proteklim godi-nama odreene ustanove u kojima seradi s naπom djecom.

Naπ je neostvareni, a postojeÊi pro-jekt - otvaranje Boravka za djecu s ce-rebralnom paralizom, za koji se nada-mo da Êe u boljim vremenima ipak bitiprihvaÊen, jer je nadopuna zdravstve-nom i odgojno-obrazovnom sustavu.

Udruga broji 225 Ëlanova i aktivnaje Ëlanica Saveza udruga s CP Hrvat-ske. Savez nam omoguÊuje da se s na-πim problemima pribliæimo dræavniminstitucijama, u zajedniËkom nastoja-

premiti. Isto tako, bilo je potrebno prijetoga poslati na analizu (u ©vedsku) uzor-ke mokraÊe naπe djece, kako bi se usta-novilo kolika je kod pojedinog djetetakoliËina πtetnih agensa koji bi se gluten-skom dijetom mogli eliminirati. InaËe, usvijetu se paralelno provode glutenska ikazeinska dijeta, kako bi se dobili kvali-tetniji pomaci u stanju autistiËne popula-cije. Mi smo, za poËetak, htjeli krenuti sglutenskom. U tu svrhu povezali smo ses DjeËjom bolnicom Kantrida i dr. Perπi-Êem i dr. PrpiÊem (koji su se ljubaznoodazvali naπem pozivu), kako bismo do-bili struËnu pomoÊ i savjet.

Stalno nove informacije

Ima joπ lijekova koji pokazuju mo-guÊnost djelovanja na stanje autistiËnihosoba, ali to je sve joπ dosta neistraæenoi ispitivano na premalom broju osoba.Svakih par mjeseci dobijemo novu in-formaciju koja nam daje nadu, ali joπ jedug put do pravog otkriÊa. Meutim, tonam daje nadu i vjeru da je sutra moguÊeuËiniti neπto viπe, naroËito nakon otkriÊamape ljudskog genoma. Moæda Êe to po-kazati put kako djelovati na ovaj rijedakporemeÊaj i naÊi pravi uzrok nastanka.

Mozak autistiËne osobe mogli bismopoistovjetiti s puzzlom; svi su dijeloviprisutni, samo su krivo posloæeni, a mivjerujemo da Êe se naÊi naËin da se jed-nog dana otkrije lijek koji Êe sve dijelo-ve staviti na mjesto.

Centar za autizam osnovan je u Rije-ci 1996. godine, kada su naπa djeca sta-sala za πkolu, i tada je bilo 8 polaznika.U ove Ëetiri godine taj broj narastao jedo 12, da bi ove πkolske godine odjed-nom doπlo 4 djece, a iduÊe godine ihoËekujemo joπ toliko. Pritom napomi-njem da su u vrtiÊkoj grupi prisutna 4djeteta, a joπ 4 su na Ëekanju. Sve se todogaa ove godine. Moæemo reÊi da imaneπto greπke i kod dijagnostike, ali sve-jedno je to prevelik broj za sluËajnost.Mi smo zbog toga suoËeni s pretrpano-πÊu prostora πkole i ubrzano djelujemona tome da iduÊe πkolske godine dobije-mo viπe novog prostora za kvalitetan rads djecom.

Stoga mislim da bi medicina defini-tivno trebala viπe uÊi u istraæivanje na-stanka autizma, jer on je sasvim sigurnosve prisutniji, a rekla bih, naæalost, i “po-pularniji”.

Lidija Penko

Udruga osoba s cerebralnom i djeËjom paralizom Rijeka

SURADNJA OBITELJI I DRU©TVAUdruga je osnovana na inicijativu roditelja djece s cerebralnom i djeËjom paralizom, davne 1976.godine, pod nazivom Druπtvo invalida sa cerebralnom i djeËjom paralizom. U to vrijeme to je bila

prva udruga u Hrvatskoj takvog oblika. Nosioci su rada Udruge kroz sve protekle godine biliroditelji osoba s cerebralnom paralizom, osobe s djeËjom paralizom i struËni suradnici.


nju da se problemi osoba s cerebral-nom paralizom rjeπavaju na dræavnomnivou. Tu su inicijative za promjenepostojeÊih zakona i za πto bolje upoz-navanje naπe specifiËnosti. Preko Ud-ruge naπi Ëlanovi mogu koristiti povla-stice koje im je zakonodavac omogu-Êio, kao πto su povlastice usluga HPT,HTV, usluge besplatnog parkiranja isl., dobivanje svih informacija o po-stojeÊim zakonima koji se odnose nanaπu populaciju.

vamo i dalje svojim utjecajem mije-njati postojeÊe stanje.

Udruga je, ustvari, na neki naËinorganizacija koja omoguÊava osobi sCP i njenoj obitelji da pomoÊu nje traæii nae priliku za πto kvalitetniji æivot uovom gradu i u Lijepoj naπoj.

Kako to izgleda iz ugla jedne obite-lji, moæe prikazati osvrt na naπ rad.

OBITELJ JE PRIRODNA ITEMELJNA DRU©TVENA

ZAJEDNICA I IMA PRAVO NAZA©TITU DRU©TVA I DRÆAVE.

Izrastamo, eto tako, svatko iz svojeobitelji, sa svojim predodæbama o æi-votu, Ëvrstim ili kolebljivim stavovi-ma, razliËitim ili sliËnim razmiπljanji-ma, i onda se jednog dana dogodi lju-bav, potreba da stvoriπ svoju obitelj.

I, kao πto obiËno biva, sve πto smodotad nauËili, pokuπavamo prenijeti nasvoju djecu.

No, πto se dogodi obitelji kad serodi dijete s cerebralnom paralizom?Koje obrasce odgoja moæemo prenije-ti? Od koga nauËiti kako?

Kao odrasle osobe, odgajamo seispoËetka sami, kako bismo pomoglisebi i svojoj djeci. Pa to je gotovoumjetnost! Mi smo svi umjetnici kojipokuπavaju, svatko po svom nahoe-nju, uspostaviti ravnoteæu u besteæin-skom prostoru. O tome koliko Êemouspjeti, ovisit Êe i kvaliteta æivljenjatog naπeg djeteta, danas - sutra odrasleosobe s CP.

Ono za Ëim, naæalost, u danaπnjemsvijetu teæimo, materijalna su dobra;pokuπavamo svim snagama, u opÊojbesparici naπeg druπtva, omoguÊiti tomsvom djetetu πto veÊe ugodnosti, ku-pujuÊi mu sve potrebno i nepotrebno,kako bismo nadoknadili nenadoknadi-vo. ObiËno naπa djeca imaju, i u najsi-romaπnijim obiteljima, viπe nego nji-hovi vrπnjaci. Roditelji bi mu sve dali,i svoj æivot kad bi mogli, da ono budesretno. No, materijalne nas stvari, upravilu, usreÊuju veoma kratko.

Ono πto je vrednije to su druæenja sostalom djecom, prihvaÊenost u okoli-ni u kojoj æive, prijateljstva, naπe unu-

tarnje duhovno bogatstvo. OmoguÊi-mo mu da se πto viπe druæi, da se igra,da se bori za svoje mjesto pod suncem.No, prekrhko je to biÊe da bi moglosamo sebi krËiti put, i zato smo mi svitu da mu pomognemo.

U Rijeci postoji okupacija djece sCP od jaslica do srednje πkole. ZnaËi,dijete se odgaja u obitelji i pohaa na-stavu sa svim potrebnim defektolo-πkim i medicinskim tretmanom u gra-du u kojem æivi.

No, tu æivot ne prestaje jer znamo isami: πkola nije æivot, samo je jedandio æivota. Sve ostale aktivnosti togdjeteta prepuπtene su samoj obitelji.Ona, kao πto sam naglasila, Ëini sve πtomoæe, no tu prestaje njezina uloga iostaje potreba da lokalna zajednicaomoguÊi osobi s CP πto kvalitetniji æi-vot.

Shvatimo svi skupa: lokalna zajed-nica duæna je brinuti o osobama s CP inastojati da u svim aktivnostima kojeobavlja u suradnji s ostalim graani-ma, na isti naËin tu suradnju omoguÊi inaπoj djeci, a ne samo u posebnim, izo-liranim prilikama.

RijeËi moje Tamare moæda najboljegovore o tome πto za nju znaËi kvali-teta æivljenja:”Ne æelimo biti samo dio svoje obite-lji, æelimo biti dio æivota naπeg grada.Mi smo svjesni da ne moæemo fiziËkimnogo toga, ali ne æelimo milostinju.Mi nismo manje vrijedni, imamo sa-mo drugaËije moguÊnosti i potrebe,æelimo da nas se poπtuje i da nam seomoguÊe prilike da se dokaæemo. Imi æelimo imati priliku za ljubav, odla-zak u grad, na zabavu, priliku za za-poslenje i jednog dana, ako Bog dapriliku da stvorimo svoju obitelj.Ako se itko osim naπih obitelji pitakako da nam pomogne, ne treba tuvelike mudrosti: omoguÊite nam sa-mo ono πto su æivot i zajednica u kojojæivimo omoguÊili vama.”

Vesna BraËun

Meutim, smisao Udruge nije sa-mo da se preko nje uspiju ostvariti po-stojeÊa, zakonom regulirana prava, veÊi u tome da novi roditelji - Ëlanovi, unovim uvjetima, surauju sa svojimidejama, kako bismo joπ kvalitetnijeosmislili æivot naπe djece u lokalnojzajednici.

Da bi Udruga bila πto bolje organi-zirana, potrebno je da u njoj budu istruËni suradnici, koji joj pomaæu daπto kvalitetnije radi, i da zajedniËkimidejama iskustva i struËnosti pokuπa-mo naÊi πto bolji naËin kako pomoÊiosobi s CP. BuduÊi da su financijskasredstva koja dobivamo od grada i æu-panije sve manja, trudimo se da raznimsponzorstvom doemo u priliku daomoguÊimo i dalje naπim Ëlanovimatradicionalni odlazak na susret inva-lidne mladeæi u Medulinu, a za naπenajmlae doËek Djeda BoæiÊnjaka.

Suraujemo sa svim institucijamau naπem gradu koje se na bilo koji na-Ëin bave naπom populacijom i pokuπa-


Roenjem osobe s mentalnom re-tardacijom, u obitelji nastajeneoËekivana i neznana situacija

u odnosu na teπkoÊe i radosti koje roe-njem djeteta, inaËe, ima svaka obitelj.Frustracijska situacija, koja je najprijepovezana s nedovoljnim obavjeπtava-njem od strane zdravstvenih sluæbi, do-vodi roditelja, a onda i Ëitavu obitelj uraskorak izmeu oËekivanih æelja istvarnih prilika, koje izazivaju strah odnepoznatog glede moguÊnosti i naËinaæivljenja retardiranog djeteta.

SaËuvati osjeÊaj pripadnostiobitelji

U malim sredinama takav je dogaajtim viπe frustrirajuÊi za obitelj jer se ne-dovoljnom razinom poznavanja proble-ma i moguÊnosti osoba s mentalnom re-tardacijom stvara dojam izvanrednihokolnosti. Obitelj na taj naËin biva stig-matizirana, a retardirana osoba Ëestoizolirana iz kruga svojih vrπnjaka. U pri-log je ovoj tvrdnji i Ëinjenica da u ma-njim sredinama ne postoji moguÊnostukljuËivanja djece s mentalnom retarda-cijom, kategorizirane umjerenom men-talnom retardacijom, u redovne osnov-ne πkole u svojoj prirodnoj socijalnojokolini. Njih se upuÊuje u specijalneπkole, Ëesto izvan mjesta njihova pri-rodnog prebivaliπta. Na taj naËin slabeveza i osjeÊaj pripadanja obitelji u kojojje dijete do tada æivjelo. UoËili smo dasu na taj naËin osiromaπena u saznanji-ma i djeca redovnih πkola iz takve soci-jalne sredine o postojanju njihovih vr-πnjaka koji su djeca kao i oni, samo steπkoÊama u razvoju i dodatnim potre-bama za njihovo ublaæavanje. To, na-ravno, ima odraza i na æivot πkole, na

nedovoljnu osposobljenost uËitelja u re-dovnim πkolama, kao i na nedovoljnoznanje socijalne okoline u kojoj osoba smentalnom retardacijom æivi, kako bi jeprihvatili kao ravnopravnog sugraani-na i razumjeli njezino stanje i potrebe.

promidæbene aktivnosti, pa tako izdajuprimjerenu literaturu i drugi pisani ma-terijal, obrazlaæuÊi javnosti poteπkoÊeosoba s mentalnom retardacijom, kvali-tetu njihova æivljenja, ulogu obitelji iobvezu druπtva da djeluje u korist ta-kvih osoba.

Roditeljskim organiziranjem i Ëlan-stvom osoba s mentalnom retardacijomu tim oblicima aktivnosti, podiæe serazina svijesti i njih samih o svojim po-trebama. Takoer, omoguÊuje im sepredlaganje razliËitih oblika aktivnosti,πto pridonosi njihovom shvaÊanju o svo-joj vrijednosti te o svome mjestu i uloziu druπtvu. To je praksa naπih roditelj-skih udruga i odrednica djelovanja naπeudruge, a i naπa statutarna odredba.

Unaprijediti druπtveni statusmentalno retardiranih

NajveÊi druπtveni problem predstav-lja nemoguÊnost njihova zapoπljavanja,odnosno ukljuËivanja u razliËite oblikekorisne djelatnosti, kojima bi druπtve-nom okruæju i socijalnoj okolini doka-zati svoje pravo i svoju korisnost. Timebi se postigla i potrebna razina njihovevlastite samouvjerenosti u svoje poten-cijale.

Nepostojanjem specijaliziranih obli-ka informativnih kampanja u korist oso-ba s mentalnom retardacijom i nepozna-vanjem problematike njihova æivota,kao i æivota njihovih obitelji, osim po-vremenih napisa u sredstvima javnogpropÊavanja, za sada se ne postiæe æelje-na πirina poruke.

Time bi se naπi sugraani upozora-vali i educirali o postojanju onih osobakoje imaju drukËije potrebe od, uvjetnogovoreÊi, prosjeËnih ljudi. Napisi u sred-

Udruga za pomoÊ osobama s mentalnom retardacijom

Uloga roditeljskih udruga u razvijanjusvijesti o osobama s mentalnom retardacijomObraÊajuÊi vam se kao roditelj osobe s mentalnom retardacijom, viπegodiπnji suradnik u oblicima

roditeljskog organiziranja i pokretaË brojnih aktivnosti vezanih za unapreivanje kvaliteteæivljenja i poloæaj osoba s mentalnom retardacijom na lokalnoj razini, smatram potrebnim istaÊida se pitanje razine svijesti o moguÊnostima i statusu osoba s mentalnom retardacijom u naπem

druπtvu, a osobito u malim sredinama, nije znaËajnije pomaklo od veÊ znanih predrasuda.

Roditeljska udruæenja svojom aktiv-noπÊu nastoje senzibilizirati socijalnusredinu, upozoriti i objasniti te pokazatinaËin æivota osoba s mentalnom retar-dacijom, pokazati njihove moguÊnosti injihove potrebe. Takoer, nastoje osmi-sliti programe njihova ukljuËivanja u so-cijalnu sredinu i prihvaÊati ih na naËinvrednovanja njihovih osobnih moguÊ-nosti u onoj mjeri u kojoj su oËuvane.Suradnjom s lokalnim sredstvima jav-nog priopÊavanja, roditeljska udruæenjasu nositelji tema s kojima upoznavajujavnost o pravima osoba s mentalnomretardacijom i njihovim potrebama, o te-πkoÊama s kojima se obitelj susreÊe uodgoju i osposobljavanju. Pritom nasto-je stvoriti razumijevanje i prihvaÊanjeæivotne Ëinjenice postojanja retardiranihsugraana, kao i posebne obveze dru-πtva da ih podupre i djeluje u njihovukorist. Naravno, roditeljska udruæenjakoriste u tom pogledu i oblike vlastite


Cjelodnevnim tretmanom u usta-novi je obuhvaÊeno 91 teπko, te-æe i umjereno hendikepirana oso-

ba s udruæenim smetnjama, starosne do-bi od 16 do 56 godina, a mentalne od 2,5do 5 godina.

Dnevni programi bez poteπkoÊa serealiziraju u pet heterogenih grupa, u ra-dionicama za teπku kartonaæu, kerami-ku, lom - poslovima na plastici te u grupizbrinjavanja. I, sudeÊi po svemu, to bibio kraj priËe: sve propisane norme za-dovoljene, svi sretni - æivot ide dalje.No, nije tako. Ispred svih, uglavnom in-dividualnih programa stoji Ëovjek, veo-ma mlad ili sredovjeËan, stoji zbunjenaosoba koja je na svijet doπla naπom, a nesvojom voljom - stoji velika enigma.

Institucionalna briga o mentalno re-tardiranoj populaciji zavrπava sa 16. ili21. godinom æivota, nakon struËnog tret-mana na radnom osposobljavanju Cen-tra za odgoj i obrazovanje Rijeka. Pro-blematika daljeg kontinuiranog tretma-na mladih hendikepiranih osoba, koji za-konodavac propisuje radi saËuvanja po-stignutog, osobito razliËitih funkcional-nih sposobnosti i dostizanja odgovaraju-Êeg nivoa socijalizacije i integracije, rea-lizira se u Centru za RPA-Rijeka. Veo-ma sloæeni individualni izvedbeni pro-grami Centra omoguÊuju ostvarenje pra-va hendikepirane osobe na kontinuiranoobrazovanje u odrasloj dobi. Nuæno jenaglasiti da to ne znaËi “obrazovanje” uuæem smislu rijeËi, veÊ stvaranje sustavakontinuiranog primjerenog informiranjate opÊe rehabilitacije i osposobljavanjaza: rad, æivot, aktivnu socijalnu partici-paciju u druπtvu, bogatiji osobni æivot,ljubav i poπtovanje u zajednici.

»esto se postavlja pitanje: “A πto je skompletnom socijalnom rehabilitaci-

jom?” O socijalnoj rehabilitaciji, kaozavrπnoj fazi rehabilitacije, ne moæe segovoriti bez organizacije slobodnog vre-mena odraslih hendikepiranih osoba.

Slobodno vrijeme trebalo bi svakompojedincu sluæiti kao sredstvo aktivnogodmora, omoguÊavati mu razonodu, za-bavu i potpunu rekreaciju svih psihofi-ziËkih snaga. PomoÊ koja je tim osoba-ma potrebna odnosi se na kompenzacijupomanjkanja osobnog poticaja za osmi-πljenje, kreiranje pozitivnih sadræaja slo-bodnog vremena. Tome Centar posve-Êuje posebnu paænju, i to u obliku: jed-nodnevnih i viπednevnih izleta, organ-iziranih zabava i prijemova u diskoteka-ma, obiljeæavanja vaænih datuma na jav-nom mjestu i u gradskim kavanama, lje-tovanja i zimovanja, veoma bitnih sport-skih aktivnosti.

Iskorakom u svijet, sudjelujuÊi namnogim evropskim i svjetskim specijal-nim olimpijskim igrama i manifestacija-ma u tri sporta (gimnastika, boÊe i bow-ling), dolazimo do mnogobrojnih sazna-nja koja znatno utjeËu na razvojni putCentra. Centar tako, bez sumnje, dobivadrugu, πiru i sve humaniju dimenziju,koja pridonosi kvalitetnijoj brizi o hen-dikepiranim osobama.

Gordana BorËiÊ, prof.

stvima javnog priopÊavanja uglavnomse svode na karitativnu aktivnostrazliËitih druπtvenih subjekata u koristosoba s mentalnom retardacijom. Nerazvija se pozitivno prikazivanje mo-guÊnosti retardiranih osoba, veÊ se uka-zuje na pojedinaËne sluËajeve teπkih æi-votnih prilika koje optereÊuju okolinu,obitelj i roditeljsku udrugu.

Zbog toga sadaπnji edukacijski pro-grami roditeljske udruge pridonose una-preivanju rjeπavanja problema mental-no retardiranih osoba i njihovih obitelji.Oni ujedno senzibiliziraju okolinu za æi-vot retardiranim sugraanima, a retardi-ranim osobama pripomaæu u stvaranjusvijesti o sebi.

Naglaπavamo da to ne radi niti jednadræavna institucija, veÊ roditeljska ud-ruga s neznatnom potporom i sredstvi-ma dræave, koja bi za takve oblike i pro-grame morala biti osobito zainteresira-na.

Roditeljska udruga osnovana je 6.prosinca 1959. godine, zbog nevolja ro-ditelja i nerazumijevanja druπtva, a tre-nutno broji 424 osobe.

Klub “Srce” oblik je djelovanja Ud-ruge, gdje se okupljaju osobe s mental-nom retardacijom kako bi djelatno iosmiπljeno provele svoje slobodno vri-jeme. Klub je osnovan 1987. godine, za-poËeo je svakodnevnim okupljanjem, jerse za to pokazala prijeka potreba buduÊida su pojedini roditelji veÊ stari, Ëesto ibolesni, a mnogo je samohranih rodite-lja, pa je svakodnevno zbrinjavanje uokviru Kluba “Srce” pripomoglo lakπemæivljenju obitelji s mentalno retardira-nim Ëlanom.

Klub je time prenamijenio svoju ulo-gu u socijalnu, a na taj naËin se organ-izacijski odgovorilo na potrebe ËlanstvaUdruge, odnosno posredno i na korisni-ke. Klubom je zadovoljena obiteljskapotreba zbrinjavanja mentalno retardi-ranog Ëlana, a odræava se i socijalnafunkcija nizom raznolikih sadræaja kori-πtenja slobodnog vremena za osobe smentalnom retardacijom: radnih aktiv-nosti, kulturnih, πportskih i drugih.

Obiteljska shema prenesena je na radKluba, koji u osnovi funkcionira u okvi-ru tri skupine sadræaja: struËni rad, slo-bodno vrijeme i aktivnosti s roditeljima.

Ana PribaniÊ

Rad Centra za radno-proizvodne aktivnosti

invalidnih osoba Rijeka

Radno sposobni Ëlanovi druπtvaCentar za radno-proizvodne aktivnosti (RPA) invalidnih osobaRijeka malena je, simpatiËna ustanova socijalne skrbi, sazdana

od veliËine prisutnosti u svim programskim segmentimaMinistarstva rada i socijalne skrbi, Æupanije, Grada,

karitativnih ustanova, roditelja, donatora, sponzora tevrijednosti hendikepiranih osoba, kao i posebnosti djelatnika.


Svjesni Ëinjenice da traumatskidoæivljaj zlostavljanog djetetanije problem koji Êe proÊi s od-

rastanjem, veÊ πtoviπe, da zlostavljanadjeca odrastaju u problematiËne od-rasle osobe, koje nose teπki teret ni-skog samopouzdanja i samopoπtova-nja, iskrivljene slike o sebi, osjeÊajasrama i krivnje, te ponekad disfunk-cionalnog ponaπanja, Ëlanovi Udrugeæele pomoÊi djeci i njihovim obitelji-ma. Voditeljica Savjetovaliπta je psi-hologinja prof. Tamara Æakula-Desni-ca, a radno vrijeme je svakog radnogdana parnim datumima od 14 do 20sati, a neparnima od 8 do 14 sati. Brojdnevnih i tjednih poziva svakim je da-nom sve veÊi πto, naravno, ne znaËi daje i viπe zlostavljanja djece, veÊ je cje-lokupno druπtvo osvjeπtenije za pro-blem zlostavljanja te da lakπe i ËeπÊeprijave zamijeÊeno zlostavljanje i po-traæe pomoÊ, ohrabreni porastom dru-πtvenog interesa za djetetovu dobrobit.Svakom pojedinaËnom sluËaju nasiljapristupa se najËeπÊe multidisciplinar-no, ukljuËujuÊi profesionalce razliËitihdjelatnosti, kao pedijatre, policijskedjelatnike, socijalne djelatnike i dr., teuz superviziju prof. dr. sc. DubravkeKocijan-Hercigonja, pedopsihijatra, iprof. Gordane Flander-Buljan, psiho-loginje.

Prevenirati i rano uoËiti

Osim adekvatnog psiholoπkog tret-mana djece koja su doæivjela traumuzlostavljanja, Ëlanovi Udruge “TiÊ” us-mjerili su svoje aktivnosti na prevenci-ju zlostavljanja i zanemarivanja krozedukativne radionice za odgajatelje inastavnike, koje se organiziraju u vrti-Êima i πkolama, kao i za studente - bu-duÊe odgajatelje i nastavnike. Cilj jetakvih edukativnih radionica osposob-

ljavanje osoba koje rade s djecom utome kako prepoznati zlostavljano di-jete te πto uËiniti kad to uoËe. OsobitoznaËenje imaju i preventivni programikoji su namijenjeni djeci i roditeljima,kojima se æeli nauËiti djecu kako seobraniti od nasilja, odnosno kako da nepostanu ærtve zlostavljanja, a roditeljepoduËiti kako razvijati poæeljno pona-πanje kod njihove djece. Ako se dijetenavrijeme upozori na to πto mu se mo-æe dogoditi, time ga se ne æeli plaπiti,veÊ pripremiti za æivot, kao πto ga seuËi kako izbjegavati druge svakodnev-ne opasnosti, poput opasnosti u pro-metu.

- nikad ne prisiljavati djecu da lju-be roake i znance ako to ona ne æele;tako ih podsvjesno navikavamo na ne-æeljene kontakte, pa to moæe uzroko-vati pasivno podnoπenje zlostavljanja;

- seksualni zlostavljaËi djeci obiË-no kaæu: “To je naπa mala tajna”, nodijete mora znati da se neke tajne mo-raju odati, osobito one koje su mu ne-lagodne ili koje bi ga mogle dovesti uopasnost;

- pouËiti djecu da mogu reÊi “NE”dodirima koje ne vole.

Ponaπanje zlostavljanog djeteta

- fiziËko zlostavljanje: samode-struktivno ponaπanje, povuËenost iliagresivnost, neugoda pri fiziËkom kon-taktu, dolazi u πkolu ranije ili kasni(kao da se boji iÊi kuÊi), kroniËno bje-æanje od kuÊe, æali se na bolove u raz-nim dijelovima tijela, kreÊe se s nela-godom, nosi odjeÊu neprikladnu s ob-zirom na vrijeme, kako bi pokrilo tije-lo;

- emocionalno zlostavljanje: pore-meÊaji navika (ljuljanje, sisanje prsta idr.), antisocijalno ili destruktivno po-naπanje, pasivnost ili agresivnost, deli-kvencija;

- seksualno zlostavljanje: povuËe-nost ili depresivnost, ekscesivna za-vodljivost, obrtanje spolnih uloga, pre-tjerana zabrinutost za braÊu/sestre, ni-sko samopoπtovanje, problemi s vr-πnjacima, nagle promjene u teæini, po-kuπaji samoubojstva, loπa emocional-na kontrola, nagli problemi u πkoli, ne-lagoda pri fiziËkom kontaktu ili blizi-ni, pokazivanje neprikladne seksualneigre ili razumijevanja seksa s obziromna dob, promiskuitetno ponaπanje;

- zanemarivanje: spavanje na na-stavi, kraa hrane, prosjaËenje, izjav-ljuje da roditelja/staratelja nema kod

Aktivnosti Udruge za zaπtitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja “TiÊ”

BATINE NISU ODGOJNA MJERAU Rijeci je 1. srpnja 2000. godine zapoËelo raditi Savjetovaliπte za zaπtitu djece od zlostavljanja i

zanemarivanja, u Camberijevoj ulici br. 7. Njegovim osnivanjem ispunjen je jedan od najvaænijihciljeva koji su postavili Ëlanovi Udruge “TiÊ” svojim udruæivanjem pred dvije godine.

Vaæne poduke za djecu:

- objasniti djetetu πto su intimni di-jelovi tijela te da mu ih nitko ne smijedirati, osim roditelja dok ih kupa ililijeËnika, ako su u ambulanti na pre-gledu, odnosno na lijeËenju u bolnici;

- objasniti djetetu da je njegovo ti-jelo samo njegovo te da ima neprije-porno pravo odbiti svaki dodir koji mupriËinjava nelagodu;

- nauËiti dijete da se brani, viËe,vriπti i bjeæi ako je netko nasrtljiv pre-ma njemu; djeca to zarana morajuusvojiti, baπ kao πto znaju da ne smijunepaæljivo prelaziti ulicu ili dirati stru-ju;


kuÊe, Ëesto izostaje iz πkole ili kasni nanastavu, samodestruktivnost, napuπta-nje πkole.

VAÆNO JE ZNATI: svatko kome je po-trebna pomoÊ ili savjet moæe se obratitina Savjetovaliπte “TiÊ”, Camberijeva 7,tel. 334-980, Centar za socijalnu skrbili na policijsku upravu.

SOS-telefon je linija pomoÊi koja veÊ devetu godinupruæa pomoÊ onima kojima je najpotrebnija. Zato SOS-telefon paæljivo sluπa, pokuπava razumijeti, pomoÊi,podræati, tjeπiti, πtititi i savjetovati. Tijekom devet godi-na rada primili smo preko 5 000 poziva iz cijele Hrvat-ske, pomogli stotinama pozivatelja te spasili nekolikoæivota.

SOS-telefon je udruga koja okuplja ljude dobre vo-lje, pobornike prijateljstva, druæenja, mira i ljubavi,humaniste - ljude koji æele pomoÊi manje sretnim odnjih.

SOS-telefon okuplja brojno Ëlanstvo - suradnike,prijatelje koji dio svog slobodnog vremena posveÊujuonima kojima je pomoÊ potrebna. Okupljanjem struË-njaka iz razliËitih podruËja, znaËajno pridonosimo rje-πavanju problema, zastupanju interesa, prava i potrebaonih koji su sve viπe zanemarivani, zlostavljani, napu-πteni i sami. Osnovni su preduvjeti za rad SOS-telefonakao institucije struËna podrπka i nadzor, obvezna edu-kacija i supervizija volontera te permanentno obrazo-vanje i razmjena iskustava sa srodnim programima uzemlji i inozemstvu.

Mnogi naπi sugraani nisu upoznati s radom SOS-telefona te smatraju da je za “rad” na SOS-telefonupotrebno posebno predznanje. Meutim, stvari su ipakmalo drukËije.

Svaka punoljetna osoba koja je voljna biti volonter isudjelovati u “pomoÊi sada” putem telefona moæe se

prijaviti svakim danom, 365 dana u godini, od 18.00 do21.00 sat, na naπ broj telefona 211-888. Ljubazni vo-lonteri i volonterke primit Êe njihovu prijavu.

Potencijalnog Êe volontera - volonterku kontaktiratiosoba zaduæena za edukaciju, u roku od 15 dana, te Êeim biti reËeno kada Êe se odræati razgovor i uvodniseminar za buduÊe volontere.

Nakon uvodnog seminara, novi Êe volonteri - pri-pravnici proÊi edukaciju iz osnova komuniciranja, osno-va realitetne psihologije, porodiËno-pravne zaπtite, ra-da interventnih sluæbi (MUP, Hitna pomoÊ...) te se pot-punije upoznati sa specifiËnostima naËina rada na SOS-telefonu.

Volonteri koji su SOS-telefonu poklonili svoje vri-jeme i znanje od poËetka do danas, razliËitih su profesi-ja, tako da su se tu mogli u raznim periodima susresti idomaÊica s velikim æivotnim iskustvom, i studenti idoktor znanosti, koji su svaki na svoj naËin pridonijelirjeπavanju problema osoba koje nas zovu u pomoÊ.

Program SOS-telefona obuhvaÊa nekoliko aktivno-sti: trenutnu telefonsku pomoÊ sada; psihosocijalni pro-gram u suradnji s centrom za PSP i Psihotraumama,koji vode struËnjaci; zastupanje prava djece i mladeæi.Mi pruæamo rijeËi utjehe i povjerenja za one koji suizgubili nadu u bolje sutra.

Siniπa ©vast, dr. med.

UPUTNO JE ZNATI da se prema Obi-teljskom zakonu, koji se primjenjuje od1. VII. 1999. godine, maloljetno dijetemoæe samo obratiti za pomoÊ ako sma-tra da su njegova prava ugroæena odbilo koga, pa i od vlastitih roditelja, aCentar za socijalnu skrb duæan je prei-spitati sluËaj i poduzeti odgovarajuÊemjere.

DJECO, BORITE SE PROTIVNASILJA PREMA VAMA! ZAKONJE UZ VAS.

RODITELJI! Djeci su potrebni lju-bav, ohrabrivanje i pohvala kako bimogla osjeÊati samopouzdanje i bitisretna. Budite njeæni, ne tucite! Batinenisu odgojna mjera.

Mr. sc. Jasna JurkoviÊ-PetruπiÊ,dr. med.

SOS - telefon

ZA POMO∆ÆRTVAMA NASILJA


NajËeπÊi oblici miπiÊnih i neuro-miπiÊnih bolesti: dystrophiamusculorum progressiva, amy-

otrophia neuralis progressiva, myotoniacongenita, myasthenia gravis pseudopa-ralytica, dystrophia myotonica.

Pravi je uzrok bolesti nepoznat. Do-sadaπnja istraæivanja pokazala su da seradi o genetskim poremeÊajima kojiuzrokuju promjene u miπiÊima i nervi-ma. Zna se da je bolest nasljedna u znat-nom broju sluËajeva. Meutim, znanostjoπ nije u stanju toËno kazati kolika jemoguÊnost da se ona pojavi.

Distrofija je, sa srodnim miπiÊnim ineuromiπiÊnim bolestima, jedno od na-juËestalijih kroniËnih djeËjih oboljenja.U 94% sluËajeva bolest se pojavi prije25. godine æivota, u 59% sluËajeva za-hvaÊa djecu prije puberteta. Iako pogaadjecu oba spola, oboljenje se ËeπÊe javljakod djeËaka (odnos 3:1).

Bolest poËinje neprimjetno i Ëestoostaje neotkriveno viπe godina. Iako po-stoji nekoliko oblika u kojima se javlja,prvi primjetni znaci najËeπÊe se ogledajuu oteæanom penjanju uza stepenice, usta-janju s poda, u sve nesigurnijem hodu iËeπÊem padanju.

Terapija ublaæava posljedice

Medicina za sada ne raspolaæe efika-snim lijekom za zaustavljanje i lijeËenjete bolesti. U poËetku bolesti, dok pojedi-ne miπiÊne grupe nisu zahvaÊene, bole-snik se moæe odræati u uspravnom polo-æaju. S vremenom bolest obuhvaÊa svevoljne miπiÊe i zbog nepravilnog tretma-na dolazi do pojave kontraktura u kolje-nima i stopalima. U sadaπnjim je uvjeti-ma moguÊe fizikalnom terapijom i pri-mjenom modernih ortopedskih pomaga-la ublaæiti teπke posljedice bolesti.

Zbog prirode bolesti i dobi u kojoj seona javlja, najteæi problemi koji stojepred oboljelima nastaju zbog nepostoja-nja uvjeta za πkolovanje, profesionalnurehabilitaciju i zapoπljavanje, πto dovodido stvaranja teπkih materijalnih i socijal-nih problema i iskljuËenja iz svih dru-πtvenih tokova te do nemoguÊnosti osi-guranja æivotne egzistencije.

Da bismo uspjeli u svojim nastojanji-ma, moramo biti uporni koliko je to iova bolest, a to znaËi poærtvovno se ineprekidno boriti za bolesnu djecu, osi-gurati potreban medicinski tretman,stvoriti uvjete za πkolovanje i πto pot-puniji æivot. Da bi udruga mogla raditina ostvarenju tih zadataka, potrebno jerazumijevanje druπtva i angaæiranjesvih odgovornih na rjeπavanju ovogdruπtvenog problema.

Rad Udruge

Udruga distrofiËara PGÆ osnovanaje 1975. godine, kao Druπtvo distrofiËa-ra Zajednice opÊina Rijeka. Tada smobili prvo druπtvo koje zastupa tu katego-riju invalida na opÊinskom nivou. Tije-kom naπeg razvoja i zakonskih promje-

na nosili smo regionalni naziv i sada smou Hrvatskoj dræavi, prema Zakonu o ud-rugama od godine 1997. godine, Udrugainvalida distrofiËara Primorsko-goran-ske æupanije Rijeka.

Udruga zastupa socijalno-humani-tarne ciljeve koji su u interesu Ëlanovainvalida, posreduje izmeu Ëlanova i in-stitucija kojima se invalidi i njihovi sta-ratelji obraÊaju za pomoÊ, jer najËeπÊenailaze na neshvatljivo nerazumijevanje.

Potreba za osnivanjem udruga distro-fiËara pojavila se kada su sami oboljeli,okupljajuÊi se u veÊem broju na lijeËe-nju, prvi sagledali svoj poloæaj i proble-me. Mnogi nisu bili zdravstveno osigu-rani, nisu mogli pohaati πkolu, nisuimali pravo na ortopedska i tehniËka po-magala, nisu se mogli zaposliti, æivjelisu u teπkim socijalnim i materijalnim pri-likama i sl.

Distrofija miπiÊa uzrokuje jedan odnajteæih invaliditeta pa je rad Udrugeveoma teæak i zahtjevan. Naziv je za gru-pu neuromuskularnih bolesti u koje spa-daju razliËite miopatije i neuropatije.Paænja javnosti posebno se koncentrira-la na najzloÊudnije oboljenje - distrofijumuskulu progresiva DUCHENNE.

Rad Udruge volonterski je pa je po-moÊ suradnika svih profila dobrodoπla.Pod vrlo teπkim financijskim okolnosti-ma, Udruga je realizirala nekoliko zna-Ëajnih projekata u korist naπih Ëlanova, au suradnji sa Savezom udruga distrofi-Ëara Republike Hrvatske.

Ciljevi su i zadaci Udruge: upozna-vanje πire javnosti s prirodom neuromu-skularnih bolesti, tretmanom oboljelih injihovim mjestom u naπem druπtvu, pri-dobivanje πto veÊeg broja suradnika i po-dupiranje novih ideja za daljnji rad i su-radnju. Najvaæniji je cilj - kod oboljelihstvarati optimizam i æivotnu upornost u

RAD UDRUGE DISTROFI»ARA PRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE

Razviti optimizam i æivotnuupornost oboljelih

MiπiÊna distrofija najuËestalije je oboljenje u grupi kroniËnih miπiÊnih i neuromiπiÊnih bolesti,Ëija je karakteristika slabost i stalno, progresivno propadanje miπiÊnog tkiva.

S vremenom slabost miπiÊa postaje sve oËevidnija te bolesnik biva osuen na tuu pomoÊi u veÊini sluËajeva vezan za invalidska kolica.


Sjediπte Udruge je u Zagrebu,Vlaπka 95, a predsjednik je g.Darko ViËeviÊ. HUHIV za sada

nema prostor za rad, a djelovanje Ud-ruge obavlja se iskljuËivo volonterski ientuzijazmom Ëlanova.

Udruga obavlja sljedeÊe djelatno-sti:

- skrbi za materijalnu, zdravstvenu,socijalnu i duhovnu pomoÊ ugroæenimi osobama oboljelim od HIV-infekcijei AIDS-a;

- skrbi za ravnopravan status obo-ljelih od HIV-infekcije i AIDS-a u od-nosu na status drugih bolesnika kodkoriπtenja zdravstvenih usluga;

- aktivno sudjeluje u pruæanju po-

moÊi oboljelima od HIV-infekcije iAIDS-a u ostvarivanju prava iz radnogodnosa i drugih socijalnih uvjeta u dru-πtvu;

- potiËe i pruæa pomoÊ oboljelimaod HIV-infekcije i AIDS-a, bez obzirana njihova prirodna, vjerska, svjetona-zorska, statusna ili druga odreenja ilipripadnost;

- stvara primjerene uvjete za suvre-menu dijagnostiku, ambulantno i bol-niËko lijeËenje, s primjenom uËinkovi-te suvremene terapije prihvaÊene u svi-jetu;

- radi na zaπtiti ljudskog zdravlja iunapreenju zdravoga naËina æivota ja-Ëanjem sustava prevencije od HIV-in-

fekcije i AIDS-a i sudjelovanjem u od-goju djece, mladeæi i odraslih osoba;

- potiËe i podupire razvoj i unapre-enje znanstvenih i drugih programakojima je cilj prevencija HIV-infekci-je i AIDS-a i njihovih posljedica;

- izrauje i provodi programe zd-ravstveno-socijalne edukacije puËan-stva;

- organizira sve oblike meunarod-ne suradnje i razmjene s drugim nacio-nalnim i meunarodnim organizacija-ma koje se bave prevencijom i lijeËe-njem oboljelih od HIV-infekcije iAIDS-a te organizira i podupire struË-na savjetovanja, seminare, predavanja,tribine, znanstvene i druge skupove te

borbi protiv te opake bolesti, koja jeuporna u svom napredovanju. U tomepomaæu druπtvene, rekreativne i sport-ske aktivnosti. Uz to, Udruga prati naj-novija dostignuÊa, s teænjom ka primjeniu praksi, pronalazi i stvara uvjete za lije-Ëenje, πkolovanje, zapoπljavanje i soci-jalno zbrinjavanje Ëlanova i nastoji utje-cati na promjene zakonskih propisa tepomoÊi Ëlanovima u njihovu ostvariva-nju. Zakonom o zdravstvenom osigura-nju ostvaren je niz odredaba u zaπtitizdravlja ove kategorije invalida: pravona lijeËenje, kao i pravo prijevoza u vezis lijeËenjem, pravo na beneficirani radnistaæ, doplata za pomoÊ i njegu, povoljni-ji uvjeti pri stupanju u invalidsku i staro-snu mirovinu, pravo djece osiguranikana profesionalnu rehabilitaciju, uraËuna-vanje u staæ vremena provedenog na pro-fesionalnoj rehabilitaciji, novËana nak-nada nakon zavrπene profesionalne re-habilitacije, dok se Ëeka zaposlenje.

Posebna skrb za oboljelu djecu

Zakonom o odgoju i osnovnom ob-razovanju, predπkolski odgoj djece s te-πkoÊama u razvoju ostvaruje se pod od-govarajuÊim uvjetima u redovnim orga-nizacijama citiranim u zakonu, a ako sustupanj i vrsta smetnji teæi, predπkolskiodgoj djece ostvaruje se u posebnimuvjetima, u organizacijama i putemdnevne druπtvene brige, radom dadilja udrugoj porodici, prema Zakonu o dru-πtvenoj brizi o djeci predπkolskog uz-rasta. Tako je osiguran prijevoz u πkoluza uËenike s teπkoÊama u razvoju i prati-telje, bez obzira na udaljenost. U Rijecise redovna nastava za djecu obavlja uOsnovnoj πkoli Gornja Veæica i pri Dje-Ëjoj bolnici Kantrida.

Poseban je rad s djecom predπkol-skog uzrasta, πto je od neprocjenjive vri-jednosti. U Rijeci imamo vrtiÊ za djecu steπkoÊama u psihofiziËkom razvoju, skompletnom prateÊom struËnom sluæ-bom.

Udruga, prema svojim skromnimmoguÊnostima, Ëesto organizira izlete,posjete znaËajnim povijesnim, kulturnimi sportskim znamenitostima i dogaaji-ma. Organiziraju se veËeri druæenja i su-sreti Ëlanova i suradnika, zabavni kon-certi u dobrotvorne svrhe, prodajne izlo-æbe umjetniËkih radova naπih umjetnika,slikara i kipara. Svake godine obiljeæavase Europski tjedan borbe protiv miπiÊnedistrofije, u kojem su pojaËane sve ma-nifestacije informativno-propagandnogkaraktera, kako bi se javnost πto πireupoznala sa distrofijom. Glavni su nosi-telji svih aktivnosti oboljeli Ëlanovi, nji-hovi roditelji, rodbina i prijatelji te struË-njaci raznih profila koji æele pomoÊi uafirmaciji Udruge. Udruga rado prihva-Êa pomoÊ i suradnju svih koji tu pomoÊæele pruæiti. Iako Udruga svoje suradni-ke nagrauje zahvalama i priznanjima,najveÊa je nagrada kada postanete svje-sni da ste pomogli oboljelima.

Mila Udiljak

Rad Udruge za oboljele od HIV-a i AIDS-a

Samozaπtitom sprijeËitiobolijevanje

Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a i AIDS-a - HUHIV osnovana je 5. listopada 1999. godine, nainicijativu oboljelih, sa svrhom rjeπavanja njihovih problema. Cilj je Udruge prevencija i pomoÊ

oboljelima te njihov primjeren medicinski i druπtveni tretman.

▲


publicistiku u svrhu prevencije i po-moÊi oboljelima od HIV-infekcije iAIDS-a.

Poticaj za osnutak HUHIV-a iska-zao se u svekolikim problemima s ko-jima se susreÊu oboljeli od HIV-infek-cije u Republici Hrvatskoj, napose pro-blemima medicinskog i socijalnog sta-tusa oboljelih i njihovih ljudskih pra-va. Tijekom prethodnih godina, osnov-ni problem za oboljele od HIV-infek-cije bio je ostvariti pozitivne zakonskepropise i druge akte kojima je utvrennjihov primjeren medicinski tretman.Primjena antiretrovirusne terapije u li-jeËenju oboljelih pridonijela je kvali-teti æivljenja i produæetku æivota, ali uprovedbi terapije oboljeli su imali pro-blema u osiguranju potrebnih lijekova.Iskazani su socijalni problemi obolje-lih: diskriminacija bolesnika u nekimbolniËkim ustanovama prilikom pru-æanja zdravstvene zaπtite u sluËajevi-ma bolesti koje se lijeËe izvan odjelaza infektologiju te otpuπtanje oboljelihs njihovih radnih mjesta ili nemoguÊ-nosti zapoπljavanja, obiteljski proble-mi u vezi sa smjeπtajem djece obolje-lih u djeËje vrtiÊe ili nemoguÊnostiukljuËivanja djece u edukativne pro-grame sa sportskim i kulturnim sadr-æajem. Udruga je inicirala njihovo rje-πavanje kod nadleænih dræavnih uprav-nih tijela. Inicijativa HUHIV-a imalaje pozitivan uËinak jer su Ministarstvozdravstva i HZZO utvrdili potrebne li-jekove za primjenu antiretrovirusne te-rapije na listi lijekova HZZO.

U 2000. godini posebna pozornostusmjerena je na rjeπavanje stomatolo-πke zaπtite oboljelih prepiskom s Hr-vatskom stomatoloπkom komorom iMinistarstvom zdravstva RepublikeHrvatske, ali zasada bezuspjeπno. Ta-koer su, putem Odbora za ljudska pra-va i prava nacionalnih manjina i Odbo-ra za rad, socijalnu politiku i zdravstvoHrvatskog sabora te Hrvatskog novi-narskog druπtva, pokrenute aktivnostiza zaπtitu ljudskih prava oboljelih odHIV-infekcije i AIDS-a (novinski Ëla-nak u VeËernjem listu o djevojËici ko-joj su objavili ime i prezime te fotogra-fiju i novinski Ëlanci u Jutarnjem listu

o oboljelima u zatvoru u Lepoglavi).HUHIV je sklopio Ugovor o finan-

cijskoj potpori programu “EDUKA-CIJSKO-INFORMATIVNI PRO-GRAMI HIV/AIDS-INFO” iz sredsta-va dræavnog proraËuna za 2000. godi-nu s Ministarstvom zdravstva.

Æelja i potreba za upoznavanjemπto πire javnosti o problematici Ëlano-va Udruge poËela se ostvarivati izda-vanjem BILTENA i Letka, s prepoz-natljivim amblemom koji je izradio go-spodin Ivan Doroghy, akademski sli-kar i dizajner iz Zagreba, darujuÊi gaUdruzi bez naknade. Vrlo vrijedan do-brovoljni prilog dala je i ga Azra »i-Ëak, izradivπi WEB-stranicu. Sav tajmaterijal trebao bi potaknuti suradnjus brojnim drugim subjektima od kojihse oËekuje pomoÊ.

πta bolnicu 1. prosinca, na Svjetski danAIDS-a. Nevladina udruga “Nuevo fu-turi”, koja skrbi za siroËad, preuzela jeskrb. Pozitivno je da se problem nakraju ipak rijeπio u sklopu uobiËajenogsustava te da se prekinula posve nepri-mjerena dugotrajna hospitalizacija.Poæelimo Nini mnogo sreÊe (trebat Êeje) i ponadajmo se da medijska pozor-nost neÊe na njoj ostaviti oæiljke koji bije mogli pratiti cijeli æivot.

Pojavio se i problem HIV-infekcijeu zatvorima. Naæalost, i on je medijskipopraÊen, uglavnom s tendencijom se-gregacije i obiljeæavanja zatoËenikazaraæenih HIV-om (Jutarnji list). Pi-smo Jutarnjem listu, kojim se zbog to-ga izraæava negodovanje, nije objav-ljeno! Ono πto je pozitivno jest dobrasuradnja zatvorskih lijeËnika i Klinikeza infektivne bolesti. Naime, svim za-toËenicima pozitivnim na HIV omo-guÊeno je antiretrovirusno lijeËenjeprema uobiËajenim indikacijama. Prviput se u RH provodi jedno meunarod-no (interkontinentalno!) kliniËko ispi-tivanje, u koje Êe biti ukljuËeno 10 bo-lesnika. Radi se o studiji EASIER, ko-ja usporeuje dvije specifiËne kombi-nacije lijekova.

Prvi put se pojavila web-stranica izRH s temom HIV/AIDS-a. - www.hu-

hiv.hr.

Tijekom obiljeæavanja Svjetskogdana AIDS-a, oboljeli od HIV-a viπesu se otvorili javnosti. Tako je u emisi-ji Dobro jutro HRT-a sudjelovao g. Na-dalin. Za dan AIDS-a predstavljen jedidaktiËki paket za edukaciju vrπnjakao AIDS-u. PriruËnik je napisala mr. sc.Jasmina Dobravc-Poljak, prof. iz Kli-nike za djeËje bolesti, Sluæbe za repro-duktivno zdravlje.

UËinjen je carski rez kod znano po-zitivne trudnice, πto je za naπe prilikeipak pomak.

Ambulanta i odjel VI/1 skrbe za sveveÊi broj bolesnika. Sluæbena statisti-ka ne govori o veÊem porastu oboljelihi zaraæenih, ali poveÊanje izmeu pr-vih πest mjeseci 1997. i prvih πest mje-seci 2000. g. iznosi 2,3 puta!

Iva JovoviÊ

ZnaËajni dogaaji u 2000. godini

U 2000. godini Hrvatska se prvi putsusrela s problemom udomljavanja/posvojenja djeteta zaraæenog HIV-om.Rjeπavanje tog problema bilo je mu-kotrpno, bolno i katkad gorko. PoËeloje posve neprimjereno, objavljivanjempunog identiteta djeteta, uz objavu fo-tografije, a bez pristanka tada joπ æivogoca (VeËernji list). Nakon smrti oca,nadleæne institucije socijalne skrbi ni-su uspjele rijeπiti smjeπtaj djeteta i onoje zapravo “udomljeno” u Klinici zainfektivne bolesti. Problem se potompokuπao rijeπiti preko medija (Jutarnjilist, Obiteljski radio) te, nakon desetakmjeseci boravka u bolnici, dijete napu-


U viπe medijskih istupa, na struË-nim skupovima u Hrvatskoj iinozemstvu, tribinama na rijeË-

koj Teologiji, tiskanjem senzibiliziraju-Êeg letka, publiciranjem edukativne knji-æice poËeo je psihijatar doc. dr. sc.–ulijano LjubiËiÊ, predsjednik Udruge“Zajedno”, sa svojim suradnicima poti-rati stigmu, diskriminaciju, socijalnuizolaciju koja i u nas obiljeæava ljudepogoene shizofrenijom - brojkama re-Ëeno, oko 40 tisuÊa graana Hrvatske,oko 2 tisuÊe graana Rijeke.

Borba protiv predrasuda

Naravno, “Antistigma-program sh-izofrenih bolesnika” nije izvoran hrvat-ski projekt, ali je davna æelja rijeËkihpsihijatara, koje je svoje mjesto i put oæi-votvorenja naπla pod okriljem Global-nog programa Svjetske asocijacije psihi-jatara (WPA), nazvanog simboliËnimimenom “Schizopfrenia - open thedoors” - “Shizofrenija - otvorite vrata”.Naravno, to je put po kojem treba hodatipolako i uporno, na kojem valja strpljivoustrajavati - jer, kako reËe dr. LjubiËiÊ:“Boæja kola voze se polako - znamo damoramo brda premjeπtati, da smo se pri-hvatili posla koji Êe se mjeriti godinamai desetljeÊima.” Pritom je, naravno, svje-stan da se “Zajedno” bori s ukorijenje-nim predrasudama, s mitovima, tabui-ma, nauËenim strahovima i neznanjem“zdravih”, kako kaæe psihijatar doc. dr.sc. Eduard PavloviÊ: s “ljagom, æigom,biljegom” koji pogoene tom boleπÊuodguravaju na marginu ljudske zajedni-ce.

Cilj projekta - umanjivanje i uklanja-nje diskriminacije spram shizofrenih bo-lesnika i njihovih obitelji - kao logiËanbi rezultat trebao imati zajedniËki æivot soboljelima, liπen strahova i predrasuda,njihovu emancipaciju od sadaπnjeg “tret-

mana” druπtva - resocijalizaciju i pobolj-πanje kvalitete æivljenja.

Antistigma-programu u Hrvatskoj suza sada “otvorena vrata” jedino u Rijecii kroz Rijeku je Hrvatska uπla meu 80-ak zemalja svijeta koje se oko toga trude.Prema uzoru na austrijski program de-stigmatizacije, “rijeËki” antistigma-projekt ima tri osnovna stupa stvaranjaobjektivne svijesti o shizofrenim pore-meÊajima i otklanjanja predrasuda infor-miranjem i edukacijom. Radi se o sljede-Êem: o produkciji TV-spota koji “Zajed-no” kani emitirati na lokalnim TV-postajama, ali i na HTV-u, o razvijanjuPublic Relations te nizu razliËitih regio-nalnih aktivnosti.

Javnost nedovoljno zna oshizofreniji

”Oko jedan posto populacije Hrvat-ske pogoeno je shizofrenijom. Stigma-tizacija i izolacija su pritom, naæalost,svakodnevno iskustvo pogoenih i nji-hovih najbliæih. Jedva je koja druga bo-lest povezana s toliko predrasuda i mito-va kao shizofrenija. Ali, dokle god u jav-nosti prevladava sveopÊa nezainteresi-ranost i ravnoduπnost prema temi “shi-zofrenija”, neÊe se niπta promijeniti naenormnoj patnji pogoenih i njihovihnajbliæih. Mi bismo stoga htjeli sruπitipredrasude, mitove i tabue u okviru ovehrvatske inicijative udruge “Zajedno” -suoËiti se sa stvarnom informacijom iprosvjeÊivanjem, poruËuje dr. LjubiËiÊ.Isto tako, on i konstatira: “U medijima seuvijek iznova govori o navodnoj “rasci-jepljenosti ili podvojenoj liËnosti”, upor-no se odræava predodæba da su pogoeniposebno opasni i da je shizofrenija neiz-ljeËiva. Niπta od toga nije istina. Moder-na znanost zna da je shizofrenija bolestkoja, doduπe, oπteÊuje miπljenje, osjeÊa-je, ponaπanje i percepciju, ali ni u kom

sluËaju ne “rascjepljuje liËnost”. VeÊ jedavno dokazano da su oboljeli od shizo-frenije prije ærtve zloupotrebe ili nasiljanego πto su sami poËinitelji. Oni nisuneuraËunljivi, nego su u onome πto vrije-di kao stvarnost vrlo nesigurni. KonaË-no, terapija je moguÊa i vodi k cilju - podpretpostavkom konzekventne terapije,kod velikog dijela pogoenih danas sumoguÊi vrlo dobri terapijski rezultati.”To su tek neke od poruka rijeËkih psihi-jatara, zaloæenih za druπtveno prihvaÊa-nje pogoenih tom boleπÊu. Naravno, tei mnoge druge poruke mogu se naslutitiiz letka koji ovih dana kreÊe u naπu jav-nost, dok se opseænija objaπnjenja moguproËitati u broπuri o shizofreniji, πto su jepriredili dr. LjubiËiÊ i dr. PavloviÊ. Da-kako, sva laiËka pitanja, a sigurno ih jepremnogo, mogu naÊi odgovore na adre-si Udruge “Zajedno”, na rijeËkoj Kliniciza psihijatriju.

Na koncu, i Ëitatelju ovog teksta va-lja postaviti pitanje s naπeg domaÊeg let-ka: “Pripadate li i vi meu graane Hr-vatske koji o shizofreniji niπta ne æeleznati?”

Doc. dr. sc. –ulijano LjubiËiÊ,psihijatar

Mirjana Vulin, dr. med.Mirjana Grce, novinar

ANTISTIGMA - program shizofrenih bolesnika

rijeËke Udruge za unapreenje mentalnog zdravlja “Zajedno”

Otvorite vrata oboljelimaKada je prije nepuna dva mjeseca rijeËka Udruga za unapreenje mentalnog zdravlja “Zajedno”konferencijom za novinare poËela predstavljati “Antistigma - program shizofrenih bolesnika”, πtoje samo jedna od njenih aktivnosti, zavrtio se kotaË procesa senzibiliziranja naπe javnosti za æivot

i probleme pogoenih tom boleπÊu i njihovih bliænjih.


Razvoj statusa slijepih

Populacija slijepih mijenjala je svojstatus u druπtvu. U preteænom dijelu ljud-ske podsvijesti slijepi su postojali kao gru-pa nepovezanih pojedinaca koji, osim Ëi-njenice svog postojanja, nisu imali nika-kvog znaËenja u druπtvu, niti su participi-rali u druπtvenom æivotu.

Druga faza u razvitku populacije slije-pih jest razdoblje organiziranja slijepih uzasebne udruge, pojava samosvijesti i dje-lovanja na druπtvo, s ciljem da slijepiostvare status graana s posebnim potre-bama, oËekujuÊi od druπtva potporu u na-stojanju za participacijom u ukupnosti dru-πtvenog æivljenja i stjecanja statusa ravno-pravnih graana.

U borbi za ostvarivanje statusa ravno-pravnih graana slijepi otpoËinju hod u tre-Êu fazu razvitka svoje populacije, traæeÊida na temelju znanstvenog i tehniËkog na-pretka otklone sve negativne posljedice iteπkoÊe do kojih dovodi sljepoÊa te takoizbriπu sve ono πto slijepu osobu odvaja irazlikuje od drugih graana.

Organizirana briga za slijepe i organi-ziranje slijepih na tlu Hrvatske zapoËinjukrajem 19. st., a vezani su za ime uËiteljaVinka Beka, koji je roen u naπem kraju, uBakarcu, a njegova rodna kuÊa danas jeodmaraliπte slijepih grada Zagreba.

Vinko Bek osniva karitativno druπtvo“Sveti Vid”, a uskoro zatim ©kolu za slije-pe te Dom za slijepe radnike i, neπto kasni-je, Dom za slijepe djevojke. Tako je zapo-Ëela skrb za slijepe, njihovo πkolovanje,osposobljavanje i zapoπljavanje, ali prete-æito u domskim radionicama. Blagodatipromijenjenog odnosa prema slijepimauæiva svega nekoliko desetina slijepih,zbog ograniËenog kapaciteta πkole i do-mova. Meutim, bitno je da su se slijepisvojim radom brinuli za sebe i svoj æivot.Takav pozitivan razvoj doveo je do toga dase izmeu dva rata osniva Druπtvo samo-stalnih i izobraæenih slijepaca u kome Êe seformirati jezgra nekolicine intelektualacas MuziËkom akademijom i Filozofskim fa-kultetom, koja Êe 1946. godine u Zagrebuformirati Hrvatski savez slijepih.

PoËetni cilj bio je organizirati sve slije-pe na tlu Hrvatske, a to je dovelo i do

osnutka Udruge slijepih u Rijeci 1950. go-dine. OsnivaË Udruge bio je Lujo LovriÊ izBakra, uz stanoviti broj uglednih osoba,kao πto su dr. Ivo Marochino i Drago Ger-vais, koji nije bio slijep, ali je svesrdnopomogao akciju organiziranja slijepih napodruËju naπe regije. O slijepima prijeosnivanja Udruge zna se vrlo malo.

Osnivanje Udruge

Osnivanjem Udruge otvara se novastranica u æivotu populacije slijepih naπegpodruËja. Udruga je doπla do svakog slije-pog te su, pod pritiskom Udruge, sve mla-e osobe upuÊene na πkolovanje ili radnoosposobljavanje, pa i s vremenom zapo-slene. Zaposlenost slijepih dosegla je broj-ku od stotinu. Kriza zapoπljavanja i prera-nog umirovljenja slijepih nastupila je1990. godine, tako da je broj zaposlenihslijepih sveden na svega tridesetak. Naj-brojniji meu slijepima bili su i joπ uvijekjesu telefonisti. Bilo je preko deset fiziote-rapeuta u zdravstvenim ustanovama, odkojih danas radi joπ dvoje. TelefonistiËkipoziv, prihvatljiv za slijepe, pregazio jetehniËki napredak te se danas sve manjetraæe. Nalazimo se u fazi traæenja novihzanimanja da bi slijepi ponovo imali per-spektivu. U æivotu slijepih naπa je Udrugaodigrala vrlo znaËajnu ulogu. Naπe dru-πtvo nije bilo organizirano da pomaæe sli-jepima te su svi poticaji dolazili od Udru-ge. Ona je nastojala pomoÊi svima, zavi-sno od potreba pojedinaca. U svemu tomebilo je najvaænije πkolovanje i osposoblja-vanje slijepih te njihovo zapoπljavanje.Voena je briga o pomoÊi slijepima u sta-nju socijalne potrebe, o smjeπtaju u domo-ve za starije osobe; pruæali smo slijepimapomoÊ u rjeπavanju stambenih pitanja, Ëaki kupnjom stana i gradnjom stambene zgra-de. S vremenom su nastajale promjene i unaπem druπtvu, organizirane su specijali-zirane sluæbe. Mnoga pitanja, kako za svegraane, tako i za slijepe, rjeπavaju se da-nas na posve drukËiji naËin tako da je Ud-ruga izgubila mnoga podruËja svog djelo-vanja. Ipak, njena uloga i nadalje je zna-Ëajna jer Udruga djeluje kao savjest dru-πtva, stalno upozoravajuÊi na one proble-me slijepih koji su Udruzi najbliæi i Ëlano-

vi Udruge mogu ih sagledati potpunije isvestranije od sluæbi koje su pozvane da ihrjeπavaju.

Vaænost razumijevanjai pomoÊ druπtva

DjelujuÊi preko pedeset godina, Udru-ga je okupila sve slijepe. U poËecima orga-niziranja bila je izuzetno znaËajna ulogalijeËnika OËne klinike, npr. dr. ©valbe, dr.VeselinoviÊ i drugih lijeËnika, a danas jenajbliæi naπoj Udruzi dr. Aldo ValkoviÊ.Populacija slijepih, odnosno broj naπegËlanstva, kreÊe se negdje oko pet stotina.Preteæito su to osobe treÊe æivotne dobi, abroj mladih osoba, Ëini se, blago se sma-njuje. Tome jasno pridonose poboljπanezdravstvene prilike, iskorjenjivanje nekihnaoko bezazlenih bolesti, npr. rubeole, Ëi-me se broj novoroenih slijepih smanjio.Na smanjenje broja slijepih u jednomsmjeru djelovao je porast æivotnog stan-darda (uz, naravno, nasljedne osobine), akao rezultat dijabetesa imamo najveÊi pri-liv puËanstva, istina u starijoj æivotnoj do-bi.

Uz raniju svestranu brigu o svom Ëlan-stvu, Udruga se danas usredotoËuje uglav-nom na dva, za slijepe nezaobilazna pita-nja: pitanje konpenzacijskih prava slijepihi πkolovanje slijepih. Kompenzacijska pra-va jesu ona prava Ëiji je cilj da se otklonenegativni uËinci sljepoÊe. U koriπtenjusvojih osjetila Ëovjek se u svim æivotnimradnjama najviπe sluæi vidom. Otud je slje-poÊa vrlo teæak hendikep. Meutim, mno-ge teπkoÊe mogu se otkloniti. Tako npr.,iako se slijepi u Ëitanju i pisanju koristeposebnim pismom za slijepe, tzv. Braillo-vim pismom, danas je slijepoj osobi velikopomagalo kazetofon jer se brojna knjiæev-na i znanstvena djela snimaju na kazete itako slijepi bez teπkoÊa mogu pratiti litera-turu. Postoji niz naprava kojima se sluæeslijepi, kao πto su toplomjer, tlakomjer isl., πto slijepog Ëini nezavisnim od pomoÊidrugih osoba. Ta su pomagala neuporedi-vo skuplja od onih kojima se sluæe drugigraani. Pitanje je da slijepe osobe podpovoljnim uvjetima, odnosno bez poveÊa-nih izdataka, mogu sebi osigurati ta poma-gala. Mi slijepi stoga traæimo da se u dru-

Rad Udruge slijepih Primorsko-goranske æupanije

Otkloniti ograniËenja slijepih osobaPisati ili govoriti o Udruzi ne moæe se bez povijesnog pristupa, jer do onoga πto jest, πto znaËi i

Ëemu danas teæi te kakvo je mjesto imala populacija slijepih u druπtvu ne moæe se doÊi bez pogledau proπlost, kao i shematskog pristupa postojanju i razvitku populacije slijepih.


πtvenim fondovima osiguraju financijskasredstva za sve ono πto slijepima moæeolakπati æivot i pribliæiti ih uvjetima i mo-guÊnostima æivljenja drugih graana. Urazvijenom svijetu slijepi imaju posebnopravo, tj. novËana primanja pod nazivomdodatak na sljepoÊu (u NjemaËkoj to zovuBlindgeld). Umnoæavanjem pomagala zaslijepe i njihovom dostupnoπÊu dæepu sli-jepih osoba slijepi ostvaruju sve samostal-niji i neovisniji æivot i pribliæavaju se dru-gim graanima.

Uvjeti πkolovanja u skladu spotrebama slijepih

Ipak, osnova æivota, prosperiteta i per-spektive jest πkolovanje i osposobljavanjeslijepih te njihovo uspjeπno zapoπljavanje.Ranije su se slijepa djeca πkolovala u spe-cijaliziranim ustanovama za πkolovanje irehabilitaciju slijepih. No, mi smo nastoja-li, a zakonodavac je to i prihvatio, da seslijepi πkoluju zajedno sa svojim vrπnjaci-ma, u sredini u kojoj su ponikli. To je naj-prirodniji put za integraciju slijepe osobe ukrug svojih vrπnjaka, susjeda, pa kroz to iπire sredine. Integrirano πkolovanje, dakleπkolovanje slijepe djece s ostalom djecom,najbezbolniji je put integracije slijepih udruπtvo. U Rijeci je tako osnovan Centarza slijepu i visokoslabovidnu djecu pri O©“©kurinje”, gdje se pod struËnim vodstvomtiflopedagoga okupljaju djeca s teπkimoπteÊenjem vida i njihovi roditelji, a struË-na pomoÊ tiflopedagoga nuæna je i nastav-nicima u onim πkolama gdje su upisanislijepi i visokoslabovidni uËenici. Kodosnivanja Centra za osobe oπteÊena vidaveliku pomoÊ pruæio je LijeËniËki zbor,Podruænica Rijeka, koji je svojim sredstvi-ma nabavio dva ureaja “Aladin” kojiomoguÊavaju, prema potrebi ostatka vidavisokoslabovidnog uËenika, uveÊanje tek-sta, odnosno slova do dvadeset pet puta.Time visokoslabovidni uËenici postaju sa-mostalni u Ëitanju, a to znaËi i u uËenju. Tagesta Zbora lijeËnika potakla nas je da svevisokoslabovidne uËenike opskrbimo na-vedenim pomagalom.

Za posve slijepe uËenike problemi πko-lovanja su sloæeniji. Meutim, suvremenaelektronika daje odgovore na ta pitanja.Naπa je Udruga u ovoj godini dobivala od-govarajuÊu kompjutorsku opremu koja, uzdodatne ureaje, prilagoene slijepim oso-bama, omoguÊava da se slijepi neograni-Ëeno sluæe kompjutorskom tehnikom,ukljuËujuÊi i prikljuËak na Internet. Taj,nazovimo ga, mini-centar poËeo je djelo-vati u naπoj Udruzi i veÊ se potpuno slijepiuËenici obuËavaju u radu s kompjutorom ikoriπtenju kompjutora u uËenju. NajveÊi jeproblem u svemu tome πto je ta opremaizuzetno skupa i nedostupna financijskimmoguÊnostima roditelja slijepih uËenika.Posebno su skupi ureaji koji omoguÊava-ju pristup slijepih kompjutorskoj opremi.Upotreba kompjutora omoguÊava slijepimuËenicima πkolovanje do najviπih nivoaobrazovanja, a time se otvara i prostor zanova zanimanja za slijepe. U NjemaËkoj,npr., Udruga slijepih intelektualaca brojiblizu Ëetiri tisuÊe Ëlanova. ZahvaljujuÊipomagalima za slijepe, posebno onih kom-pjutorskih, slijepi rade kao pravnici, suci,programeri i u nizu drugih intelektualnihzanimanja. To mora biti put kojim, uz po-moÊ druπtva, treba krenuti i naπa Udruga.Zasada jedna studentica i jedna uËenicaraspolaæu djelomiËno suvremenom opre-mom, iako veÊ i ta zastarijeva.

U svim nedaÊama siromaπtva, utjeπnoje i ohrabrujuÊe da je priliv slijepe djecevrlo mali te se na πkolovanju i studiju nala-ze samo Ëetiri slijepe osobe. Viskoslabo-vidnih, kojima su takoer potrebna poma-gala, danas ima samo devet. Vjerujemo da,u neπto povoljnijim materijalnim prilika-ma druπtva, neÊe biti posebno teπko osigu-rati uËenicima potrebna pomagala, a viso-koslabovidni uËenici veÊ su zadovoljeninajosnovnijim i najvaænijim. To Êe omo-guÊiti pojavu novih zanimanja i otvoritimoguÊnosti zapoπljavanja, kojih u posljed-njih deset godina gotovo da i nema jer sli-jepe osobe ne mogu doÊi do zaposlenja iosuene su na Ëekanje. U posljednjih dese-tak godina nizvodno je krenulo i pitanjeprava slijepih osoba jer su neka od pravasteËenih u proteklom razdoblju izgublje-na.

Uloga naπe Udruge ostaje u buduÊno-sti nezaobilazna, jer saznanja o onome πtose dogaa u svijetu najprije dopiru do nas,a na nama je da vrπimo pritisak na druπtvokoje je pozvano da slijepima pomogne, aposebno na podruËju opskrbe svim potreb-nim pomagalima radi uspjeπnog πkolova-nja i zapoπljavanja.

Dragutin Suden, prof.

Jedan je od osnovnih zdravstvenihpokazatelja u utilizaciji zdravstve-ne djelatnosti mortalitet (smrt-

nost). Mortalitet u skupini bolesti di-πnog sustava u porastu je. Te bolesti sui Ëest uzrok smanjivanja funkcionalnesposobnosti, onesposobljenosti i ovi-snosti bolesnika o tuoj pomoÊi, a ujed-no i pokazatelj poveÊanih zdravstvenihpotreba za bolniËkim lijeËenjem.

Za uspjeπno zbrinjavanje astme, kaoznaËajnog i sve prisutnijeg javnozdrav-stvenog problema, neophodno je osigu-rati osnovni preduvjet, a to je dostup-nost adekvatnim informacijama o veli-Ëini i zastupljenosti problema.

Poznati su provjereni podaci o pri-mjeni preventivnih zdravstvenih mjeraradi oËuvanja funkcionalne sposobno-sti oboljelih od astme, sa zanemarivimmortalitetnim udjelom u posljednjemdesetljeÊu u zapadnim razvijenim zem-ljama. Ta pozitivna iskustva trebamokoristiti prilikom planiranja i progra-miranja primjene preventivnih zdrav-stvenih mjera, i to ne samo u okviru

Samozaπtita u astmi i alergijama

- UDRUGA ASMAL

Programiedukacijeviπestruko

korisniUtvrivanjem i praÊenjem zdrav-stvenih potreba puËanstva moguÊeje prouËavati odreene indikatorezdravstvenog stanja cjelokupnepopulacije, kao i potroπnju uzdravstvenoj djelatnosti. Zbog Ëi-njenice da su sredstva za zdrav-stvenu skrb limitirana, neophod-no je utvrditi vodeÊe javnozdrav-stvene probleme koji imaju tenden-ciju porasta i razvoja, a na osnoviobjektivno utvrenih zdravstvenihpotreba puËanstva, koje treba raz-likovati od zdravstvenih zahtjeva.

▲


zdravstvene djelatnosti, veÊ i u ostalimdjelatnostima, kao πto su socijalna skrb,gospodarstvo, mirovinsko-invalidskoosiguranje i dr., uz aktivno sudjelova-nje puËanstva. Cilj je, dakle, ne samosprijeËiti preranu smrt zbog astme, ne-go sprjeËavanjem komplikacija bolestisprijeËiti i pojavu ovisnosti i nemoÊi,oËuvanjem funkcionalne sposobnostibolesnika. »esto je nemoguÊe u bole-snika oboljelih od astme odijeliti pre-venciju, lijeËenje i rehabilitaciju, a timei zdravstvene mjere primarne, sekun-darne i tercijarne prevencije, jer se uzfiziËku dekompenzaciju pojavljuje ipsihiËka, i socijalna. Zbog toga je odpresudnog znaËenja za doktora obitelj-ske medicine (ili skupnu privatnu prak-su primarne zdravstvene zaπtite) daoblik lijeËenja za oboljelog od astmeprilagodi ne samo utvrenom zdrav-stvenom stanju bolesnika, veÊ i procje-ni njegove funkcionalne sposobnosti.Time se ujedno i definira i razlikujezdravstvena potreba oboljelih od astmeod njihovih zdravstvenih zahtjeva zazdravstvenom zaπtitom.

SAMOZBRINJAVANJE

Samozbrinjavanje predstavlja vaæansegment u lijeËenju astme. UkljuËujeviπe postupaka, kao praÊenje stanja bo-lesti, prepoznavanje pogorπanja te teæi-ne i ozbiljnosti napada, korekciju tera-pije u dogovorenim okvirima, interven-cije u stambenom prostoru, fiziËku ak-tivnost te postupke fizikalne terapije.Sve te postupke provodi sam bolesnik,ili Ëlanovi njegove obitelji, koje je ta-koer vaæno ukljuËiti. Zato je potrebnoprilikom svake kontrole adekvatno edu-cirati bolesnika s astmom, provjeravatinjegovo znanje te provoditi dogovore-ne postupke. Edukacija bolesnika i nje-gove obitelji od vitalnog je znaËenja ibitno unapreuje kvalitetu æivota bole-snika s astmom.

Svijet se okrenuo programima edu-kacije, koristeÊi razne oblike organiza-cije pacijenata sa sliËnim zdravstvenimproblemima/potrebama.

Dokazano je da su:- rezultati lijeËenja bolji,- izostanci iz πkole i s posla manji,- rjee je potrebna hospitalizacija,

- potroπnja lijekova je manja,- bolesnici, roditelji i okolina zado-voljniji,- materijalne uπtede znatne.

Zaπto se uËlaniti u UdruguAsmal?

- zbog rjeπavanja Vaπih problemapri ostvarivanju zdravstvene zaπtite -Ëlan Udruge ima pravo dobiti naputak

ili savjet te pomoÊ u kontaktima s raz-nim institucijama, lijeËnicima i sl.;

- zbog rjeπavanja Vaπih problemapri nabavi opreme, lijekova i sl. - ËlanUdruge ima pravo dobiti informacije ovrsti, mjestu nabave, cijeni, djelovanjui sl. lijekova, opreme i usluga;

- Ëlan Udruge ima pravo ostvarivatipopuste pri nabavi oglaπenih usluga iproizvoda;

- Ëlan Udruge ima pravo besplatno

sudjelovati na svim predavanjima, sku-povima i manifestacijama koje Udrugaorganizira ili sudjeluje u organizaciji;

- Ëlan Udruge - pacijent ima pravona bilo kakve savjete i pomoÊ koji nisunavedeni, a sluæe poboljπanju zdrav-

lja;- Ëlanovi Udruge - ustanove, ordi-

nacije, ljekarne i sl. imaju pravo ostva-rivati sva navedena prava koja sluæeunapreenju njihova poslovanja;

- Ëlanovi Udruge dobivaju Ëasopisna svoju kuÊnu adresu, bez posebne

naknade.

Suradnici

Aktivnosti podrazumijevaju sveo-buhvatan i interdisciplinarni pristup, πtoznaËi da se u rad s Ëlanovima po potrebiukljuËuje struËnjake s raznih podruËja:

a) lijeËnike (pedijatrija, πkolska me-dicina, opÊa medicina, medicina rada,pulmologija, imunologija i alergologi-ja, dermatologija, fizijatrija, psihijatri-ja, otorinolaringologija, ginekologija,gerijatrija, stomatologija...),

b) farmaceute,c) medicinske sestre, fizioterapeute,d) mikrobiologe,e) nutricioniste,f) proizvoaËe lijekova, opreme,

hrane, pomoÊnih ljekovitih sredstava...

Kako radimo

»asopis Asmal

Besplatan je informativno edukativ-ni Ëasopis, u distribuciji poπtom, u lje-karnama i zdravstvenim ustanovama ucijeloj Hrvatskoj.

Internet-stranica

Donosi osnovne informacije o Ud-ruzi, s pregledom tekstova Ëasopisa, snamjerom uspostavljanja Internet-sa-vjetovaliπta.

Predavanje i radionice

Djelatnost je Udruge i organizacija isudjelovanje na predavanjima, kongre-sima i skupovima lijeËnika, farmaceutai pacijenata.

Predavanja ili radionice odræavajuse jednom do dva puta mjeseËno, a sud-jelovanje na kongresima i skupovimaprilagoava se financijskim moguÊno-stima.

Iz dosadaπnjih aktivnosti vidljiv je za-mjetan interes pacijenata, ali i struËnihdjelatnika za ovakvu vrstu aktivnosti.Unazad tri godine, koliko traje djelat-nost, Asmal postaje sve prepoznatljivite se, uz izradu pravilnih programa kojiÊe biti implementirani u postojeÊu dje-latnost, moæe oËekivati joπ veÊe oma-sovljavanje Ëlanstva, utjecaj na kvalite-tu i kvantitetu zdravstvenih usluga, aprvenstveno na prosvijeÊenost pacije-nata oboljelih od astme i alergija.

Marijan GjukiÊ, dr. med.


Pojava takvih poremeÊaja izazvalaje promjenu u organizaciji zdrav-stvene zaπtite uËenika i mladeæi.

Pokazalo se da je takvim poremeÊajimapotrebno posvetiti posebnu pozornost,koja se moæe najbolje pruæiti putem sa-vjetovaliπnog rada.

Savjetovaliπni rad odvija se u vre-menu izdvojenom za savjetovaliπte usvrhu pomoÊi i rjeπavanja temeljnih pro-blema s kojima se susreÊu djeca, adole-scenti, njihovi roditelji, staratelji i uËite-lji kao πto su: prilagodba na πkolu, πkol-ski neuspjeh, poremeÊaji ponaπanja,problemi razvoja i sazrijevanja, kroniË-ni poremeÊaji zdravlja, planiranje obite-lji, zloporaba psihoaktivnih droga i dru-gi oblici ovisnosti, koji se rjeπavaju uzusku suradnju s Centrom za prevencijubolesti ovisnosti.

Savjetovaliπte vodi lijeËnik - speci-jalist πkolske medicine (zaposlenik Za-voda za javno zdravstvo), u ambulanti ukojoj obavlja i druge preventivne aktiv-nosti. Po potrebi, u radu savjetovaliπtasudjeluju i drugi profili struËnjaka: neu-ropsihijatar za djeËju i adolescentnudob, πkolski psiholog, pedagog, socijal-ni radnik. U savjetovaliπte se uËenici injihovi roditelji mogu javiti sami ili sepozivaju, ovisno o problemu.

Smetnje ponaπanja

NajËeπÊi su razlozi posjeta Savjeto-valiπtu poremeÊaji ponaπanja i razliËiteneurotiËne reakcije u razdoblju odrasta-nja, Ëije su bitne karakteristike neuskla-enost bioloπke, psiholoπke i socijalneintegracije.

U tom razdoblju odigrava se i zavr-πna faza separacije (odvajanja) od rodi-

telja i individualizacija liËnosti u zrelu,slobodnu i neovisnu osobu. Osnovni suzadaci koje adolescent na putu odrasta-nja treba ispuniti: prihvaÊanje vlastitogtijela, formiranje seksualnog identiteta,emancipacija od obitelji, osobna identi-fikacija i afirmacija. Kompleksni i vrlosloæeni zadaci koje adolescencija stav-lja pred mladu liËnost izazivaju brojnekonflikte u osobi mladog Ëovjeka te iz-meu adolescenta i njegove obiteljske iπire socijalne sredine.

okolinom, tj. u poremeÊaj ponaπanja.Pritom se pokazuju razliËiti oblici psi-hiËkih smetnji, koji se kreÊu od apatije,depresivnih reakcija, povlaËenja u sebei pokuπaja suicida do posve suprotnog,“otkaËenog” ponaπanja, koje se manife-stira zanimanjem za πtoπta osim za πko-lu, neuËenjem i neracionalnim troπe-njem vremena, πto rezultira postizanjemnezadovoljavajuÊih rezultata, naroËito uprvom razredu srednje πkole.

©kolski neuspjeh

Mnoge uËenike neuspjeh u πkoli iz-nenadi, uznemire se, postanu napeti, nemogu se koncentrirati i viπe razmiπljajuo svom neuspjehu nego πto uËe. Samidonose zakljuËke da s njihovom memo-rijom neπto nije u redu, da se ne mogukoncentrirati i da moæda i nisu za πkolu.ObiËno pokuπavaju neπto sami uËiniti,odvajaju Ëak i viπe vremena za uËenje,ali to najËeπÊe ne donosi æeljene rezulta-te, gube motivaciju za dalji rad i prestajuteæiti postavljenim ciljevima. ©kolskineuspjeh obiËno je prvi znak koji Êe uz-nemiriti i njihove roditelje i potaknuti ihda se ozbiljnije pozabave svojom dje-com. Tijekom savjetovaliπnog rada,nuæno je roditeljima objasniti da je od-rastanje zapravo obostran proces te da ujednom razdoblju æivota svoje djece ioni moraju napustiti poziciju roditelja tepostati odrasli.

Pravovremenim dolaskom u savje-tovaliπte spreËava se produbljivanje psi-hiËkih poremeÊaja, a uz psihoterapijskipostupak rjeπava se emocionalni kon-flikt i psihiËki poremeÊaj.

Zahtjevi πkole i konkurentna sredinadovode mlade u nesklad s njihovim mo-

SAVJETOVALI©NI RAD U SLUÆBI ©KOLSKE MEDICINE

PROBLEMI ADOLESCENATAZAHTIJEVAJU POZORNOST

Rad na zdravstvenoj zaπtiti πkolske djece i mladeæi u danaπnjim uvjetima bitno se razlikujeod nekadaπnjeg. Promjene u radu nastale su zbog pojave novih zdravstvenih problema u toj

populacijskoj skupini. Danas se, za razliku od ranije, javlja velik broj neurotiËnih manifestacijavezanih za πkolsku i adolescentnu dob, kao i razliËiti oblici poremeÊenog ponaπanja.

U prvi plan su, dakle, izbili problemi odrastanja, spolno prenosive bolesti i bolesti ovisnosti.

PoremeÊaji ponaπanja izraz su suko-ba adolescenta i njegovih emocionalnihpotreba s okolinom. Kroz pubertet i ado-lescenciju, stanja takozvane poviπeneemocionalne napetosti jednostavne surazvojne smetnje, koje obiËno prolazebez posljedica ako okolina na njih reagi-ra prikladno. Meutim, ako okolina po-stavlja prevelike zahtjeve, na koje ado-lescent ne moæe odgovoriti, ili mu nepruæa dovoljno podrπke i topline za nje-gove napore prilagoavanja, adolescentgubi osjeÊaj sigurnosti, razvija osjeÊajstraha, nepovjerenja i nesigurnosti izbog svega navedenog prelazi u obranukoja moæe izmijeniti njegovo ponaπanjeu tom smjeru da ulazi u stalne sukobe s

▲


guÊnostima. Dolazi do πkolskog neus-pjeha i nezadovoljstva, a to moæe prido-nijeti pokuπaju uËenika da se dokaæu, alina neodgovarajuÊi naËin. Takvi uËenicistvaraju o sebi nepovoljnu sliku, pone-kad postanu i agresivni, skloni druπtve-no neprihvatljivim oblicima ponaπanja,kao naËinu dokazivanja osobnosti.

Adolescentna kriza

Na poËetku adolescentnog doba kr-izu uzrokuju promjene u tjelesnom iz-gledu i buenje snaænih seksualnih im-pulsa, πto traæi od mladih da nau odgo-varajuÊu ravnoteæu izmeu ograniËava-nja i izraæavanja nagonskih teænji. Dioje te krize i potreba mladih da obezvrije-de roditelje, kako bi se od njih osamo-stalili.

U adolescentnoj krizi uoËavaju sepotiπtenost i nekontrolirana razdraga-nost, dramatiziranje situacije, teatralnostu gestama, tjeskobnost, prolazno odava-nje alkoholu, drogi, asocijalno ponaπa-nje, zapuπtanje πkolskih obveza, pa i po-kuπaji samoubojstva. U radu s adole-scentima najteæe je odrediti izmeu nor-malnog i patoloπkog. VeÊina autorasmatra da se “adolescentna kriza moæesmatrati normalnim razvojnim fenome-nom”, da “adolescencija bez normativ-ne krize nije adolescencija” jer su mno-ge krize ne samo normalne, nego i nuæ-ne u tom razdoblju. Drugi pak smatrajuda se, u povoljnim uvjetima i uz povo-ljan stav odraslih koji okruæuju adole-scenta, prijelaz u zrelost moæe odvitiglatko i nekomplicirano...

U savjetovaliπte dolaze preteænoπkolska djeca i mladeæ s lakπim psihiË-kim poremeÊajima. Ponekad je kod ta-kvih uËenika dovoljan samo prvi razgo-vor u savjetovaliπtu, koji ostaje i jedini,pa da se uËenik smiri i shvati πto se snjim dogodilo: zadovoljan je πto je ne-kom povjerio svoje tegobe i probleme,paæljivo je sasluπan i dobio je odgovorna neka svoja pitanja, kao i osjeÊaj si-gurnosti da se ubuduÊe moæe obratiti zapomoÊ i savjet ako mu zatreba.

Neuroze

NajËeπÊe su psihiËke smetnje u tomrazdoblju neuroze, koje u tom razvoj-nom dobu pokazuju neke osobitosti iprevenciju pojedinih sindroma. One su

Ëesto centrirane oko vitalnih organa,glave, srca ili funkcije disanja.

Neuroze imaju uzrok u emocional-nom sukobu s okolinom, ali je taj sukobpotisnut duboko u podsvijest. Ne postojisvijest o emocionalnom doæivljaju, veÊdo izraæaja dolazi njegov utjecaj nafunkciju odreenih organa. U πkolskedjece neurotske reakcije javljaju se uobliku:

- glavobolje, trbobolje, tikova, mu-canja, proljeva, povraÊanja, “histeriË-nih” napadaja, grickanja noktiju, noÊ-nog mokrenja, straha.

Mnogi poremeÊaji ponaπanja trajurelativno kratko. Oni Ëesto znaËe samoprolaznu nesigurnost, ispitivanje grani-ca dopuπtenog. Kod svih sluËajeva trebauzeti u obzir i razvojne bioloπko-psihiË-ke faktore te psihodinamske konflikte irazliËite socijalne uvjete.

Reproduktivno zdravlje

SljedeÊi je po vaænosti problem psi-hoseksualne afirmacije srednjoπkolaca,podjednako zanimljiv za oba spola. Vr-lo je Ëesta pojava inhibiranosti u kon-taktima s osobama suprotnog spola, ko-ja se kompenzira na razliËite naËine.

Nepoznata sredina, odlazak iz rodi-teljskog doma, osjeÊaj usamljenosti ipraznine te æelja za njeænoπÊu navedeadolescentice na traganje za uzbudlji-vim situacijama i sklapanjem novih poz-nanstava. S druge strane, veÊina ih tadaprvi put stupa u seksualne odnose, πtoËesto, zbog nedovoljnog znanja i isku-stva, zavrπava neæeljenom trudnoÊom.

Za adolescentnu dob karakteristiËnoje riziËno spolno ponaπanje. RelativnafiziËka i spolna zrelost, ali emocionalnanestabilnost i nezrelost, uz nestalnostspolnih veza u adolescentnoj dobi, voderiziËnom spolnom ponaπanju: ranomstupanju u spolne odnose, mijenjanjupartnera, sluËajnim i povrπnim spolnimkontaktima, a bez koriπtenja zaπtite prispolnim odnosima. RiziËno spolno po-naπanje adolescenata, rana spolna aktiv-nost i veÊi broj spolnih partnera, bez pri-mjene zaπtite pri spolnim odnosima, po-veÊavaju rizik obolijevanja od spolnoprenosivih bolesti i infekcija genitalnogtrakta te njihovih posljedica.

Zbog toga velik broj uËenika dolaziu Savjetovaliπte radi savjeta o kontra-

cepciji i spolno prenosivim bolestima.

Zlouporaba sredstava ovisnosti

Tijekom savjetovaliπnog rada u vezis primarnom prevencijom zloporabesredstava ovisnosti, pokuπavamo konti-nuiranim radom s uËenicima i njihovimroditeljima raditi na:

- razvijanju pozitivne slike o sebi,- uËenju vjeπtina donoπenja odluka i

rjeπavanja problema,- uËenju o osjeÊajima i njihovom

izraæavanju,- formiranju ispravnog stava prema

sredstvima ovisnosti i upoznavanju saπtetnim utjecajima i posljedicama.

Problem zlostavljanja djecei mladeæi

Djeca osnovnoπkolskog uzrasta ko-ju zlostavljaju vlastiti roditelji nisu rijet-ka pojava iako se o tome joπ uvijek malogovori i traæi pomoÊ.

Djeca su zlostavljana na razliËite na-Ëine: od tjelesnog kaænjavanja (koje jeneπto rjee) do odgojne zapuπtenosti(koja je najËeπÊa).

Roditelji Ëesto kaænjavaju djecu raz-nim zabranama, kao πto su: zabrana dru-æenja s prijateljima i vrπnjacima, uskra-Êivanje dæeparca, zabrana odlaska u ki-no, gledanja televizijskih emisija, po-stavljanje visokih zahtjeva u pogleduocjena i πkolskog uspjeha.

Zlostavljana djeca teπko se koncen-triraju na satu, pozornost im je kratko-trajna, ako uopÊe postoji, bezvoljna su,apatiËna i deprimirana. Uspjeh i ocjenesu im slabe. Sklona su sukobima, svaa-ma i agresiji.

Za takvu djecu i roditelje nuæan jekontinuirani savjetovaliπni tretman i po-moÊ struËnjaka razliËitih specijalnosti.

NE ZABORAVIMO:Svako dijete ima potrebu za njeæno-πÊu, ljubavi i sigurnosti. Djeci je potreb-no da znaju i osjete da su voljena, da uobitelji imaju podrπku i da o svojim pro-blemima mogu otvoreno razgovarati sroditeljima, bez straha da Êe biti ismija-ni, povrijeeni i poniæeni.

Prim. mr. sc. Jagoda Dabo, dr. med.Anton Barbir, dr. med.


Komitet eksperata Svjetske zd-ravstvene organizacije izdao je1974. i 1978. godine izvjeπtaj o

πtetnom utjecaju puπenja na zdravlje. Za-datak Svjetske zdravstvene organizacijenije bio samo pregled najvaænije eviden-cije o πtetnom utjecaju duhana na zdrav-lje, nego, joπ vaænije, uvid u kontrolupuπenja u svijetu, te razrada strateπkihsmjernica kao: restriktivne mjere, odgoj-ne informacije i drugi koraci, koji bi po-mogli nastojanju odgovornih vlada dasprijeËe πirenje puπaËke navike u svojimzemljama. Kontrola puπaËke aktivnostije sloæena, jer sadræi politiËke i ekonom-ske probleme.

Prvo uvoenje zakonskih mjera

Porast broja puπaËa biljeæi se sve doπezdesetih godina naπeg stoljeÊa. NakonËuvenog Terryjeva izvjeπÊa 1964., uAmerici poËinje organizirana borba pro-tiv puπenja. Samo je u Americi prestalopuπiti 100.000 lijeËnika, a Svjetska zd-ravstvena organizacija preporuËila jezemljama Ëlanicama uvoenje zakon-skih i drugih mjera za suzbijanje puπe-nja.

Suzbijanje kao i ograniËavanje i pot-puno napuπtanje puπenja, zbog njegovihπtetnih posljedica za zdravlje, uvjetova-ni su stavom i prosvjeÊenoπÊu stanovni-πtva, samih puπaËa i svih druπtvenih Ëi-nitelja, koji svojim utjecajem mogu u ve-likoj mjeri podræati i takva nastojanja.NajveÊi dio odgovornosti pada na obi-telj, na prosvjetne i zdravstvene djelatni-ke.

Obitelj ima najvaæniju ulogu u raz-voju i oblikovanju glediπta prema pojavipuπenja. Djeca roditelja puπaËa puπe vi-πe nego djeca roditelja nepuπaËa i rodite-lja bivπih puπaËa. Ispitivanja pokazujuda je odnos puπaËa, naroËito strastvenih,najveÊi u obitelji u kojima su oba rodite-lja redovni puπaËi, a najmanji u kojimanijedan roditelj ne puπi. Djeca su vrlougroæena pojavom i djelovanjem duhan-skog dima, a da ipak o tome niti πto zna-ju, niti πto sama mogu uËiniti za svojuzaπtitu.

Drugo vaæno mjesto u Ëovjekovu æi-votu, odmah poslije obitelji, zauzimaπkola. Ulaskom u πkolski kolektiv dijeteprvi puta stupa u πiru, organiziranu soci-jalnu sredinu. Svojom priroenom ra-doznaloπÊu i æeljom da prihvaÊa novaznanja i iskustva, osobni primjer nastav-nika i puπaËa moæe biti negativan uzor,na sliËan naËin kao i u obitelji.

Od Ëetiri nastavnika tri puπe

U epidemioloπkom istraæivanju o ra-πirenosti puπenja meu graanima Rije-ke dobiven je podatak da od 4 nastavnika3 puπe. U πkoli, kao i u obitelji, vaæanfaktor je identifikacija, te na to mora mi-sliti roditelj i nastavnik. Od πkole se traæii viπe jer uËenik treba nauËiti o πtetnostipuπenja, i putem zdravstvenog prosvje-Êivanja prihvaÊeno znanje primijeniti uæivotu.

Veliku ulogu u prevenciji puπenjameu mladima ima zdravstvena sluæba.Ona treba svugdje biti prisutna, a pogo-tovo u radu djeËjeg i πkolskog doktora zakojeg je dijete emotivno vezano i u ko-jeg ima veliko povjerenje. Zato su umnogim zemljama zdravstveni djelatni-ci prestali puπiti. Zdravstveni djelatnicipredstavljaju simbol zdravstvenog auto-riteta pa na taj naËin utjeËu na indivi-

dualne i zajedniËke osobine i ponaπanjesvojih pacijenata. U naπoj zemlji inzisti-ra se na zakonskim propisima koji treba-ju utjecati na smanjenje puπenja. Pri to-me se gubi iz vida Ëinjenica da propisiimaju svoju granicu vezanu uz interesedruπtva koje ono ima u prihodima odproizvodnje i prodaje duhana. Proizvod-nja duhana u nas je znaËajna poljopri-vredna i industrijska djelatnost, a u do-maÊem i vanjsko-trgovinskom prometuduhan je znaËajna stavka. Prema tome,granica do koje se moæe iÊi zakonomnije dovoljna da rijeπi problem.

Sramota je biti puπaË

Danas je u razvijenim zemljama svi-jeta vodeÊi motiv za odvikavanje od pu-πenja druπtvena klima nepuπenja, takoda je sramota biti puπaË. NepuπaËi imajuprednost pri zapoπljavanju, plaÊaju ma-nje premije za osiguranje za zdravstvenuzaπtitu i svakim se danom smanjuje brojmjesta na kojima je moguÊe puπiti.

PoËetak puπenja jedan je od vaænihpokazatelja koji ukazuju kada treba za-poËeti s preventivnim aktivnostima (gra-fikon - poËetak puπenja kod graana,srednjoπkolske omladine i studenata uRijeci).

PREVENCIJA PU©ENJA

PU©ENJE JE SKUPA NAVIKAPrevencija puπenja nije nimalo lak ni jednostavan posao. To priznaje i Svjetska zdravstvenaorganizacija, koja je aktivno ukljuËena u proces prevencije, ali nije zadovoljna rezultatima.

▲

PoËeci puπenja kod razliËitihispitanika u Rijeci

Izvor: JonjiÊ A. Zaπto puπiti i piti?


U πkoli se ne uËi kako se posta-je odrastao. Prvi modeli odkojih usvajamo ponaπanje od-

rasle osobe naπi su roditelji. Vrlo seËesto dogaa da su ti prvi i najznaËaj-niji modeli odsutni ili ni sami nisu od-rasli u pravom smislu te rijeËi. Odsut-nost ili neadekvatnost modela vodi dopotpune zbrke u glavi adolescenta. Onpostaje svjestan da njegovo ponaπanjei naËin komunikacije ne zadovoljava-ju ni njega ni njegovu okolinu, a nemoæe dokuËiti drugi naËin. Drugi na-Ëin podrazumijeva komunikaciju izpozicije “odraslog”, πto ukljuËuje od-govornost, slobodu i poπtovanje.

RazliËiti oblici adolescentnekrize

Adolescentska kriza ne pogaa sa-mo neke. Ona zahvaÊa veÊinu mladihljudi, samo se oni s njom suoËavaju narazliËite naËine. Druπtvo, naæalost, za-mjeÊuje samo one adolescente kojizloporabom opojnih sredstava i osta-lim riziËnim ponaπanjima prijeu usferu druπtvenog problema. Tada sepoduzimaju akcije usmjerene na“istrebljenje” nepoæeljnih ponaπanja.Ne nudi se alternativa, a velika veÊina“dobrih” adolescenata, koji trpe svojeprobleme, ne bude uopÊe zahvaÊenanikakvim programima.

RazgovarajuÊi o svojim æivotnimiskustvima u Otvorenom krugu, shva-tili smo da svi adolescenti imaju sliË-ne probleme, samo ih rjeπavaju narazliËite naËine. UoËeni su problemi:potisnute emocije, nemoguÊnost eks-presije intelektualnih, kreativnih iemocionalnih potencijala, strah od od-rastanja, nemoguÊnost ostvarivanjakvalitetnih odnosa, sukobi s roditelji-ma i ostalim autoritetima, potreba danas se poπtuje i uvaæava kao odrasleËlanove zajednice, da se poπtuju naπepotrebe i uvaæavaju naπe ideje.

Tako razgovarajuÊi, stvorili smogrupu koju su Ëinili studenti psiholo-

©tetan utjecaj puπenja na zdravlje Ëo-vjeka ima za posljedicu smanjenje na-cionalnog dohotka. Na drugoj strani,proizvodnja duhana i njegov izvoz do-prinose poveÊanju nacionalnog prihoda,ali to se obiËno deπava na raËun zdravlja,a u nekim zemljama i na raËun proizvod-nje prehrambenih proizvoda. Premaobjavljenim podacima Ujedinjenih na-roda, u razvijenim zemljama sadnja du-hana rijetko je korisna, obzirom na dugirok uzgajanja, πto moæe voditi do vrlonegativnih posljedica za proizvodnjuhrane. RaËuna se da se 4,5 milijuna hek-tara obradivog zemljiπta u svijetu koristiza sadnju duhana.

Prema preporuci Svjetske zdravstve-ne organizacije, sve zemlje Ëlanice tre-bale bi zapoËeti akciju, koja bi kao mini-mum trebala sadræavati:

1. ispravno obavjeπÊivanje javnosti;2. aktivno smanjenje puπaËke navi-

ke;

3. proizvoaËima duhana pomoÊi prizamjeni uzgajanja duhana drugim poljo-privrednim kulturama, da ne bi trpjeliekonomske gubitke;

4. zabranu reklamiranja duhana i du-hanskih preraevina;

5. upozorenje o opasnosti puπenja napakovanjima cigareta;

6. preporuka roditeljima, prosvjet-nim i zdravstvenim radnicima da ne pu-πe;

7. zabranu puπenja na radnim mjesti-ma.

Naπa zemlja neke je od ovih preporu-ka veÊ usvojila. Tako je, na primjer, za-branjeno reklamiranje duhana i njegovihpreraevina. Moæe se oËekivati da Êe uskoroj buduÊnosti biti poduzete i daljnjemjere, osobito da se zdravstveno osobljei zdravstvene sluæbe u cjelini viπe uklju-Ëe u borbu protiv puπenja.

POVELJA PROTIV DUHANA»isti zrak, osloboen dima cigarete,osnovna je komponenta u pravu na zd-rav i Ëist okoliπ.Svako dijete i adolescent ima pravo bitizaπtiÊen od svih propagiranja duhana isteÊi svu potrebnu poduku i drugu po-moÊ kako bi mogli odoljeti koriπtenjuduhana u bilo kojem obliku.Svaki graanin ima pravo na zrak bezdima od puπenja u zatvorenim javnimmjestima i sredstvima prijevoza.Svaki radnik ima pravo udisati Ëisti zrakna radnom mjestu.Svaki puπaË ima pravo dobiti potporu uodvikavanju od puπenja.Svaki graanin ima pravo biti obavije-πten o velikom riziku od puπenja duha-na.

Anton Barbir, dr. med.

RAD OTVORENOG KRUGA I USTANOVE ASK

Rjeπavanje problemarazvojem kreativnosti

Adolescencija je period u æivotu kada se pojedinac nalazi na prekretnici izmeudjeËjeg i odraslog doba. Mnogi mladi ljudi upravo u tom periodu doæivljavaju gomilupsihiËkih problema. NameÊe se potreba da postanu odrasle osobe, a ne znaju kako.


gije, psiholozi, bivπi ovisnici, mladiumjetnici, mladi koji æele i mogu po-moÊi te oni kojima je pomoÊ potreb-na.

Naπa tjedna okupljanja nazvalismo “otvoreni razgovori”. To je bilomjesto gdje se svatko mogao izrazitikako god æeli i kada god æeli, bez opa-snosti od osude okoline. Osvjeπtava-juÊi potisnute emocije i potrebe, pola-ko smo otkrivali da svatko od nas imaneizmjerne potencijale koje, umjestoda ih potiskujemo raznoraznim pona-πanjima i sredstvima, treba jednostav-no osloboditi i poËeti koristiti za sebe.UËili smo kako svoje emocije od “ne-prijatelja” pretvoriti u svoje “savezni-ke”, prestati ih potiskivati, veÊ ih pre-tvoriti u akciju i usmjeriti u stvaranje.

VeÊ je svatko od nas neπto i stva-rao, ali meu zidovima svojih soba.Sada smo to odluËili pokazati, najpri-je jedni drugima, a kasnije i javnosti.

Iz iskustva rada u grupi proizaπlesu sljedeÊe pretpostavke Otvorenogkruga:

1. narkomanija se pogreπno svodina pojam individualne ili druπtvenebolesti te se stoga policija i psihijatrij-ske ustanove javljaju kao iskljuËivi“borci” protiv te “bolesti”,

2. metode “borbe” koja slijedi iztakvog opredjeljenja ili su nedostatne,ili potpuno pogreπne,

3. adolescenti koji probleme rjeπa-vaju zloporabom droga ili nekim dru-gim neadekvatnim naËinom, nemajupovjerenja u institucije koje se postav-ljaju u poziciju Ëuvara druπtva, pa seza pomoÊ obraÊaju uglavnom kad imponestane droge, oËekujuÊi nadomje-stak (metadon),

4. adolescenti imaju izrazitu potre-bu da razgovaraju o svojim problemi-ma,

5. narkomanija je jedan od druπtve-no neprihvatljivih naËina “rjeπavanjaproblema” adolescenata,

6. stvarni problemi adolescenatapovezani su, uz poremeÊene obrascekomuniciranja unutar obitelji, prven-stveno s roditeljima,

7. ti se obrasci komuniciranja pre-

nose i izvan obitelji te Ëesto stvarajuvelike poteπkoÊe,

8. isti obrasci pokazuju se i unutargrupe te su zajedniËki veÊini adole-scenata, bez obzira na to pribjegavajuli drogi ili ne,

9. pogreπni se oblici komunicira-nja mogu korigirati, a novi nauËiti ugrupi koja komunicira na neposredani otvoren naËin.

suradnja s drugim organizacijamamladih.

Brojne aktivnosti “Palacha”

Otvoreni krug je punih πest godina(do useljenja u Klub “Palach”, 1998.)djelovao bez vlastitog prostora i s mi-nimalnim financijskim sredstvima. Zaaktivnosti su koriπtene javne povrπinei ustanove, klubovi, kafiÊi, posueneprostorije i stanovi volontera.

Na ideji i iskustvu Otvorenog kru-ga izrastao je danaπnji Multimedijalnicentar “Palach”, koji je jedna od najz-naËajnijih nezavisnih kulturnih insti-tucija u Republici Hrvatskoj, a rad napodruËju glazbe, galerijske djelatno-sti, kinoteke i internet-centra poznatje i izvan naπih granica. Centar ugo-πÊuje svjetski poznate umjetnike i stal-no zapoπljava desetak mladih ljudi teokuplja mnoπtvo volontera.

Iz psiholoπke djelatnosti Otvore-nog kruga izrasla je prva neprofitnaustanova za savjetovanje i komunika-ciju ASK, koja se bavi unapreenjemkomunikacije kroz individualni igrupni rad te organizacijom radionicausmjerenih razvoju osobnih potenci-jala. Ideju otvorene i neposredne ko-munikacije πirit Êemo meu srednjo-πkolcima Primorsko-goranske æupani-je, programom pod nazivom “Moj æi-vot po mom izboru”, putem kojeg Êe-mo educirati srednjoπkolce zaintere-sirane za pomaganje svojim vrπnjaci-ma s adolescentskim problemima, ka-ko bismo odgovornost za rjeπavanjeadolescentske krize πto viπe prepustilisamim adolescentima.

Iskustvo Otvorenog kruga pokazu-je da mladi imaju kapacitet za rjeπava-nje svojih problema i, kada im se po-nude alternative, oni aktivnim djelo-vanjem u druπtvu s vremenom uviajuuzroke svojih problema, preuzimajuodgovornost za njihovo rjeπavanje tepoboljπavaju kvalitetu svog æivota, atime i kvalitetu æivota cijele zajedni-ce.

Tanja StaniÊ, prof.

Ciljevi Otvorenog kruga:- ponuditi πto je moguÊe viπe alter-

nativa postojeÊim neadekvatnim obli-cima komuniciranja i ponaπanja,

- pomoÊi adolescentima da se πtobolje snau pri preuzimanju obrazacakomuniciranja odraslih,

- potaknuti kreativan izraz i izraæa-vanje kroz razliËita podruËja kulture iumjetnosti,

- pruæiti potpunu slobodu izraza iotvoriti vrata za realizaciju potencija-la,

- osigurati uvjete za stvaranje pro-gresivnih i alternativnih programa.

Aktivnosti Otvorenog kruga:- individualno i grupno savjetova-

nje, deæurni telefon, tematske radioni-ce, tribine, javne akcije, likovna, glaz-bena, knjiæevna, scenska radionica i


Potaknute tim Ëinjenicama, pokrenu-le smo zajedniËki projekt πkolskegodine 1999./2000. U projektu sud-

jeluju tri zagrebaËke srednje πkole, podvodstvom pedagoginja: ElektrostrojarskaobrtniËka πkola - Ljubica GreguriÊ, Uprav-na i birotehniËka πkola - Suzana Hitrec iÆeljezniËka tehniËka πkola - Karmen Bla-æinoviÊ.

Viπe izostanaka u viπimrazredima

Kontinuiranim praÊenjem izostanakauËenika naπih πkola uoËen je porast izosta-janja prelaskom u viπe razrede. UËenicizavrπnih razreda izostaju najviπe. U naπetri πkole, po uËeniËkoj populaciji razliËite,ukupan broj sati izostanaka na kraju πkol-ske godine 1999./2000. bio je 80 sati pouËeniku. ProsjeËno je svaki uËenik izostaoviπe od dva tjedna tijekom nastavne godi-ne. U Elektrostrojarskoj obrtniËkoj πkolitakva situacija rezultirala je na kraju na-stavne godine padom razreda kod 150 uËe-nika.

ZajedniËkim projektom æeljele smo da-ti svoj prilog rjeπavanju spomenutog mo-dela ponaπanja naπih uËenika i roditelja, aujedno posvetiti viπe paænje izostajanju snastave, sa svrhom aktualiziranja i prizna-vanja problema, a potom upozoriti na hit-nu potrebu zajedniËkog djelovanja πkole,obitelji i okruæenja na prevenciji izostaja-nja.

Vaæno je istaknuti odgojnu ulogu πko-le, a ponajviπe razrednika i paralelno po-kuπati utjecati na presudnu vaænost i pri-marnost obiteljskog odgoja i utjecaja obi-telji kao osnovne druπtvene cjeline iz kojeu naπe πkolske sredine stiæe dijete - naπuËenik.

Prema starijoj, a i novijoj struËnoj lite-raturi, razlozi neprilagoenog i neprihvat-ljivog ponaπanja adolescenata u vezi s izo-stajanjem s nastave nisu se bitno mijenjali.Razlozi su izostajanja, prema raznim auto-rima: razliËitost odgojnih utjecaja, socioe-konomski status obitelji, niski obrazovninivo roditelja, zdravstveno stanje uËenika,nekvalitetni odnosi u obitelji, pomanjka-

nje ili loπa komunikacija unutar obitelji,nepostojanje motivacije za πkolovanje, po-manjkanje odgovornosti roditelja i uËeni-ka, niski stupanj kvalitete odgojno-ob-razovnog rada u πkolama (zastarjele meto-de, sredstva), niski stupanj individualiza-cije nastave i preveliki razredni odjeli.

Smatramo da bi dodatna i intenzivnijaedukacija profesora i roditelja bila neop-hodna. Prema Williamu Glasseru, trebamose privatno i profesionalno opredijeliti zaæivot i rad onakav kakav æelimo, koji setemelji na bliskim odnosima koji su svimljudima neophodni. Ako prihvatimo da subliski, iskreni, profesionalni, empatiËni od-nosi preduvjet uspjeπnog æivota, time i πko-lovanja, moramo hitno uËiniti neπto πto Êepromijeniti naπe odnose iz nezadovoljava-juÊih u zadovoljavajuÊe, posebno ako æeli-mo izbjeÊi neprilagoeno ponaπanje uËe-nika.

ZaËarani krug izostanka i kazne

Nas prvenstveno zanimaju odnosi ro-ditelj - dijete (uËenik), razrednik - uËenik,predmetni profesor - uËenik, roditelj - pro-fesor, razrednik - predmetni profesor. Gla-sser navodi: “Najbolja stvar koju roditeljimogu uËiniti za svoju djecu jest da volejedan drugoga.” Taj citat mogao bi se pri-mijeniti i na nas koji radimo s djecom.Moæda je on put koji Êe πkolsku klimu uËi-niti kvalitetnijom, uljudnijom, poæeljnijomi prihvaÊenijom. Potrebno je pruæati viπepaænje uËenicima, primjerice, prijateljskiih pozdraviti, ponekad i potapπati, dati imzadatke kojima su dorasli, pomoÊi im da ihdobro realiziraju, a potom ih i pohvaliti zaono πto su uËinili. Takav pristup vjerojatnobi djelovao na smanjenje izostanaka, od-nosno izbjegavanja nastave. U tom sluËajuuËenici bi “stvarali zadovoljavajuÊe odno-se s uËiteljima koji pokazuju ljubav i strp-ljenje, a koji su moæda jedini pouzdani iz-vor ljubavi koji imaju” (Glasser, Teorijaizbora).

Time prekidamo negativan proces kaæ-njavanja od strane roditelja i πkole zbogizbjegavanja nastave. Kada su uËenici kaæ-njeni i sve manje voljeni, i u obitelji, i u

πkoli, nastavljaju s daljim izbjegavanjemπkole. U naπim srednjim πkolama uvelikeje prisutna prisila pohaanja πkole zbognedostatka unutarnje motivacije. Uz to,smanjena je moguÊnost individualnog pri-stupa zbog objektivnih razloga, a to su:broj uËenika u razredima, opπiran i zahtje-van program i premalo struËnih suradnika.

Glasser je miπljenja da bi uËenici vo-ljeli uËiti i ne bi izbjegavali πkolu kadabismo sadaπnji πkolski sustav promijeniliu sustav prema naËelima teorije izbora. Po-trebna je promjena ©KOLANJA (uËenjaza ocjenu i svjedodæbu) u obrazovanje, od-nosno uËenje za æivot, bez prisile i kaænja-vanja, razvijen prijateljski odnos i kvali-tetnija komunikacija u obitelji i πkoli. Da-nas uËitelji i roditelji Ëesto prihvaÊaju sta-nje poremeÊaja u ponaπanju, a uËeniciujedno odabiru ponaπanje neprisustvova-nja na nastavi.

“Kada nastavnici nauËe dovoljno teo-rije izbora da je mogu primjenjivati s ljudi-ma s kojima æele biti bliski u svom vlasti-tom æivotu i kad vide da u tom uspijevaju,bit Êe spremniji nego dosad to isto iskuπatii u uËionici. A bit Êe i mnogo sretniji naoba mjesta kad to uËine” (Glasser - Teorijaizbora).

Istraæivanje

Cilj naπeg istraæivanja bio je utvrditipovezanost izmeu izostanaka s nastave iuspjeha, odnosno utvrditi da li se uËeniciplanski koriste izostancima u svrhu postig-nuÊa boljeg uspjeha. Pod pojmom izosta-nak s nastave podrazumijevale smo nepri-sustvovanje uËenika na nastavi, bez obzirana opravdanost i dozvolu roditelja ilirazrednika. Zadaci istraæivanja bili su:ustanoviti koji su najËeπÊi razlozi za izo-stanak s nastave, utvrditi naËin provoenjavremena tijekom izostanaka, utvrditi s ko-jih predmeta uËenici najËeπÊe izostaju,utvrditi da li roditelji toleriraju ili potiËuizostanke, utvrditi naËin ili kriterij oprav-danja izostanaka od strane roditelja, saz-nati da li uËenici lako dolaze do lijeËniËkeispriËnice, saznati da li su uËenici skloniraznim prevarama da bi doπli do ispriËni-

Izostanci - izbor uËenika

Ja sam odgovoran za ono πto ËinimPrilikom upisa u æeljenu srednju πkolu naπi uËenici uglavnom su vrlo motivirani.

Ali kada krenu u izabranu πkolu, poËinju sve viπe izostajati. Iz godine u godinu, πkolske obveze,kojih nema malo, izbjegavaju se; roditelji ponekad olako shvaÊaju opravdanje izostanaka.

Rezultat su takvog ponaπanja slabiji uspjeh uËenika i odgojne mjere.


ce, ispitati stav uËenika i roditelja o veziizmeu izostanaka i uspjeha, prikupiti pri-jedloge uËenika i roditelja za spreËavanjeizostanaka, utvrditi razliku u rezultatimameu πkolama i meu spolovima i pokuπa-ti utjecati na smanjenje izostanaka uËenikas nastave.

Osnovni instrumenti istraæivanja bilisu upitnik za uËenike i upitnik za roditelje.

Saznanja o broju svojih sati izostanakavrlo su visoka, i kod uËenika, i kod njiho-vih roditelja. U naπim πkolama 32% uËeni-ka ima status putnika. Kako bismo saznalirazlog izostanaka uËenika, ponueno je pi-tanje s navedenim moguÊim razlozima izo-stanaka te sloboda da dopiπu svoj razlog.Za najËeπÊi uzrok izostanaka uËenici sunaveli bolest (54%) i zastoj u prometu(47%). Zbog nepripremljenosti za provje-ru znanja izostaje 21% uËenika, dok zbogdosade nastavu izbjegava 14,6% uËenika.Izostaje se i zbog kolegijalnosti s prijate-ljima (8,6%) i zbog sastanka s mladiÊemili djevojkom (8,6%). Samo 3% uËenikaizostaje zato jer misli da je markiranje “in”i 2,7% uËenika zato jer misle da Êe im se uπkoli tolerantno opravdati izostanak.

Kako se provodi vrijeme kad se izosta-je s nastave? Jedan dio uËenika (37%) izja-snio se da nikad ne izostaje neopravdano.UËenici koji izostaju vrlo Ëesto vrijemeprovode u kafiÊima u blizini πkole (26%).Ovisno o trenutnom raspoloæenju za naËinprovoenja vremena odluËuje se 16% uËe-nika. Neki se vrate kuÊi (10%), ako tamonisu roditelji. UËenici idu prijateljici ili pri-jatelju koji nema nastavu (8,6%) ili πeÊugradom, razgledavaju izloge ili hodaju bezcilja (10%), a 4% uËenika zabavlja se igra-juÊi biljar i fliper.

»esto se Ëuje: “Uh, ta matematika. Jao,lektira i hrvatski. Joπ i ti strani jezici!” Kojisu predmeti s kojih uËenici u strukovnimπkolama najviπe izostaju? Moæda ne bismooËekivali takve rezultate, ali pokazalo seda su to predmeti struke. UËenici izostajuiz tih predmeta (22,2%) koji ih, uz struËnupraksu, najviπe pripremaju za buduÊe za-nimanje. Na rang-listi izbjegavanja nasta-ve slijede matematika s 8,9%, strani jezik8,8%, hrvatski 8,1% i TZK 8,1%.

U dogovoru s roditeljima, 71% uËeni-ka izostaje planski, da bi izbjeglo loπijuocjenu. Na isto pitanje upuÊeno roditelji-ma, samo 34% roditelja odgovara da jekoristilo takvu metodu dogovorenog izbje-gavanja nastave.

Razrednik sve provjerava

Funkcija razrednika vrlo je sloæena,odgovorna i zahtjevna. Razrednik odgaja i

vodi brigu o svakom uËeniku, odnosno od-jeljenju u cjelini. SljedeÊim pitanjem ispi-tali smo miπljenje uËenika o odnosu njiho-vog razrednika prema opravdavanju izo-stanaka. UËenici izjavljuju da se njihovirazrednici strogo pridræavaju propisa πko-le (42,6%) prilikom opravdavanja, a 31%uËenika razrednika doæivljava kao sumnji-Ëavu osobu koja sve provjerava. Indivi-dualni pristup svakom uËeniku kod svograzrednika primijetilo je 20% uËenika, dok8,2% uËenika izjavljuje da razredniciopravdavaju prema svom trenutnomraspoloæenju. Mali broj uËenika (2%) mi-sli da njihovi razrednici opravdavaju sve,bez kriterija.

Roditelji izjavljuju da na informacijekod razrednika dolaze redovito (38%) ilipovremeno (48,6%). Ima i onih koji dola-ze samo na poziv (9,6%), i onih koji uopÊene dolaze na informacije (2,8%).

Za opravdavanje izostanaka veÊinauËenika donosi lijeËniËku ispriËnicu. Da lise do ispriËnica dolazi lako? Oko polovineuËenika (46%) smatra da se moæe lako do-Êi do takve ispriËnice, dok 21% uËenikaima suprotno miπljenje i iskustva. VeÊinaroditelja (68,5%) barem Êe jednom pomo-Êi svojem djetetu ako ih ono zamoli daposreduje pri nabavi lijeËniËke ispriËnice.

Da li se uopÊe s izostancima neπto gubiili dobiva? Da li uËenici koji ne izostaju,odnosno izostaju vrlo malo, postiæu boljerezultate? Da li postoji bilo kakva vezaizmeu izostanaka i postignutog uspjeha?Kakav stav o tome imaju πkole, to je poz-nato. A πto misle uËenici i roditelji? Mi-πljenja su kod uËenika podijeljena, tako da40% uËenika misli da uËenici koji maloizostaju postiæu bolje rezultate, dok 33,5%uËenika ne misli da postoji takva poveza-nost izmeu izostanaka i uspjeha. Rodite-lji su priliËno sigurni (86%) da uËenici kojimanje izostaju postiæu bolji uspjeh.

Odgovornost za velik broj izostanakaroditelji naπih uËenika pripisuju okruæju(46,4%), obitelji (44,8%) i naposlijetkuπkoli (10%).

Kako sprijeËiti izostanke

Na kraju smo upitali kako bi se moglisprijeËiti, odnosno smanjiti izostanci. IuËenici, i roditelji na prvo mjesto stavljajupotrebu za kvalitetnijim odnosom profe-sor - uËenik, i to 58,4% uËenika i 45%roditelja uoËava taj problem. UËenici(31%) bi æeljeli viπe izbornih, a manje ob-veznih sadræaja. Roditelji (40%) svjesni suda svojim ËeπÊim dolaskom u πkolu mogusprijeËiti velik broj sati izostanaka njihovedjece. Zanimljivo je da samo 18% njihove

djece misli da bi takva metoda mogla imatiuspjeha. Za stroæe pedagoπke mjere, kaosredstvo spreËavanja izostanaka, odluËilose 12,6% uËenika i 15,9% roditelja.

Treba napomenuti da smo, bez obzirana razliËitost naπe tri πkole (po vrsti zani-manja, trajanju obrazovanja, populacijiuËenika i roditelja, spolnoj strukturi uËeni-ka, broju uËenika, odnosno veliËini i loka-ciji πkole), doπle do pribliæno istih rezulta-ta, odnosno nema bitne razlike u odgovori-ma uËenika i roditelja u naπim πkolama.

Ono πto je karakteristiËno moæemo sta-viti pod zajedniËki nazivnik, a to je da kodvelikog broja naπih uËenika nije dovoljnorazvijen osjeÊaj odgovornosti u izvrπava-nju osnovne obveze koju πkola postavljapred njih, a to je redovito pohaanje nasta-ve. UËestalo svoju odgovornost uspjeπnoprebacuju na svoje roditelje, koji to i pri-hvaÊaju.

Predlaæemo struËnim suradnicima irazrednicima te ostalim profesorima edu-kaciju o teoriji izbora, a potom pruæanjeprofesionalne pomoÊi roditeljima u oblikuπkole djelotvornijeg roditeljstva. Poæeljnoje okupljati roditelje u male skupine, naradionice u kojima Êe se praktiËno educi-rati u vezi s pristupom svojoj djeci, radipoboljπavanja odnosa u okviru obitelji. Ti-me bi se prisila i kaænjavanje djece zamije-nili razvijanjem veÊe odgovornosti premasebi i svojem æivotu, πto bi vodilo uspje-πnijem zadovoljavanju πkolskih obveza.

Æivimo u svijetu u kojem se izrazitocijeni osobni kontakt s drugim ljudima. Imi koji radimo na edukaciji mladih, uzpretpostavku da je kvaliteta uspostavlje-nog kontakta preduvjet djelotvornog po-naπanja naπih uËenika, u obliku djelova-nja, miπljenja i osjeÊanja, trebamo biti pri-jateljski raspoloæeni prema uËenicima, lju-bazni, odluËni, entuzijasti, iskreni, Ëvrsti,spremni za humor, dopuπtati smijeh u na-πim uËionicama, dopuπtati ili nametnutiposljedice ponaπanja i biti etiËni.

Ljudska biÊa bitno su odgovorna zasvoje ponaπanje - ona sama biraju svojeponaπanje, stoga uËimo svoje uËenike od-govornosti, kako bi prihvatili misao: “Jasam odgovoran za ono πto Ëinim.”

Ljubica GreguriÊ, prof.Suzana Hitrec, prof.

Karmen BlaæinoviÊ, prof.


Taj dio prisege treba biti pred oËimalijeËnika svaki put kad se pita πtotreba reÊi bolesniku kome je po-

stavljena dijagnoza “rak” - da li mu kazatipunu istinu ili ne. No, zbog velikih indivi-dualnih razlika u reakcijama ljudi na saz-nanje o istini, trebali bismo, ako æelimogovoriti o “pravu na istinu o vlastitu sta-nju”, istodobno govoriti i o “pravu na za-πtitu od istine o vlastitu stanju”. Polaznostanoviπte mora biti da se bolesniku nikadne smije oduzeti nada, ali da se istodobnomora poduzeti sve da se postigne punabolesnikova suradnja pri lijeËenju. Svrhaupoznavanja bolesnika s istinom ili nei-stinom o dijagnozi treba biti aktivacijabolesnika u procesu lijeËenja, poticanjeza aktivaciju bolesnika radi πto djelotvor-nijeg lijeËenja. Pri odluci lijeËnika vaænijije efekt lijeËenja nego poznavanje “isti-ne” ili “neistine”. Izbor u toj dilemi morabiti u funkciji najveÊe koristi za bolesni-ka.

Cijela ili djelomiËna istina

U svakom pojedinaËnom sluËaju tre-ba odluËiti πto reÊi bolesniku - kada, koli-ko i kako reÊi. Tko treba reÊi? Najbolje jeda to bude lijeËnik koji je u najprisnijemkontaktu s bolesnikom, koji ga najboljepoznaje, koji ima dobro uhodan kontakt snjime, stekavπi time njegovo povjerenje,lijeËnik koji ulijeva bolesniku povjerenjeda Êe za njega biti uËinjeno sve πto medi-cina za nj moæe uËiniti. Kada reÊi istinitudijagnozu, odreuje u pravilu bolesnik,upornim i obrazloæenim traæenjem da muse kaæe istina, ili ako daje na znanje da muje istina veÊ poznata.

Koliko reÊi bolesniku? To opet ovisi o

zahtjevima koje postavlja sam bolesnik:reÊi mu toliko koliko u danom trenutkumoæe prihvatiti. Kako mu priopÊiti? Toovisi o obiljeæjima bolesnika, individual-no prilagoeno odreenom bolesniku, tj.njegovoj inteligenciji, razini obrazovanja,emocionalnom stanju u kome se nalazi, opotrebi da zna cijelu ili samo djelomiËnuistinu o svom stanju.

LijeËnik treba poznavatipacijenta

Za lijeËnika je bitna moguÊnost pred-vianja reakcije bolesnika na istinitu in-formaciju o njegovu stanju, tj. hoÊe li poz-navanje istine potaknuti bolesnika da sebori za svoje zdravlje ili Êe u njega izaz-vati upravo suprotno. Ti razliËiti stavovibolesnika prema poznavanju dijagnozenisu toliko uvjetovani stupnjem njihoveinteligencije ili obrazovanja, veÊ osobi-nama njihove liËnosti i dotadaπnjim æi-votnim iskustvom. Za sve to najvaæniji jepreduvjet da lijeËnik dobro poznaje bole-snika. On Êe najbolje znati da li istinuiznijeti ili je zatajiti. Ima bolesnika koji Êeporuku o raku prihvatiti realno i bez po-tresa: koji su se znali uspjeπno prilagoa-vati æivotnim udarcima; koji su se uspje-πno prilagoavali na rad i na ljude; koji suu Ëvrstom braku u kome se mogu oslonitina partnera; koji nisu rjeπavanje æivotnihproblema prebacivali na druge. Meutim,veÊina se ljudi nalazi negdje izmeu tihdviju krajnosti, izmeu odluËnosti i neod-luËnosti. Procjenu o tome kakve su osobi-ne odreenog bolesnika donosi lijeËnikkoji, prvo, dobro poznaje bolesnika, i ko-ji, drugo, po priopÊenju istine ima dovolj-no humanosti i vremena da iscrpno razgo-vara s bolesnikom i omoguÊi mu da posta-vi sva pitanja koja ga muËe.

Obitelji potpuna istina

Ako lijeËnik procijeni da je bolesnikliËnost kojoj Êe spoznaja istine o bolestipomoÊi da osnaæi terapeutske napore, onÊe s njim otvoreno razgovarati. Ako bole-snik nije takva liËnost, bit Êe opravdanozatajiti mu istinu jer bi duπevne patnjemogle biti prevelike. ObiËno je dosta ka-zati da se radi o tumoru, jer tome tako i

jest, i da taj tumor zahtijeva operativnizahvat koji moæe biti opseæan; ili da suprvo potrebni kemoterapija ili radiotera-pija. Ako bolesnik odbija operaciju, trebamu na neki naËin reÊi punu istinu kako biga se uvjerilo u uspjeπnost pravovremeneoperacije. Pri sumnji da bi se bolest mo-gla i poslije uËinjene operacije ponoviti,bolje je izbjegavati tu istinu da se bolesni-ku ne uskrati nada koje, uostalom, moæe ibiti.

Odgovornog Ëlana obitelji valja pot-puno i otvoreno informirati sliËno naËeli-ma lijeËnika u takvom sluËaju. Ako onbolesniku odmah otvoreno kaæe “Ti imaπrak”, moæe ga toliko zaplaπiti da Êe ugro-ziti suradnju i pristanak da sudjeluje uuspjeπnom lijeËenju. S istinom se izlazipostepeno, malim koracima, na paæljivnaËin, uz suradnju s lijeËnikom. O isprav-nom i odgovornom pristupu lijeËnika iobitelji ovisi da li Êe se pojaËati ili smanji-ti strah izljeËivih bolesnika, da li Êe seoteæati ili olakπati æivot bolesniku u zavr-πnom stadiju bolesti. Treba razgovarati i osamoj sumnji na rak; to je korisno za brzopristupanje potrebnim pretragama i zapravovremenu dijagnozu.

Za dobrobit bolesnika presudna je us-pjeπnost suradnje trokuta bolesnik - lijeË-nik - obitelj! Za dobrobit /joπ/ zdravogËovjeka vaæna je poduka o raku, joπ odπkolske dobi, kako bi poznavanje ranihznakova raka pridonijelo ranoj dijagnozi,a rana dijagnoza raka jednaka je izljeËe-nju. Uz takvo pozitivno znanje ne postav-lja se dilema “reÊi ili ne reÊi istinu”. Uzto, poduka o zdravom naËinu æivota moæesprijeËiti obolijevanje od raka.

Imamo li na umu dobrobit bolesnika,nastojat Êemo u svakom pojedinaËnomsluËaju omoguÊiti mu ili “pravo na isti-nu o vlastitu stanju” ili “pravo na zaπtituod saznavanja istine” koju ne moæe iline æeli podnijeti. Uz to, moramo stvoritiuvjete za “pravo na znanje o sprjeËa-vanju i ranoj dijagnozi raka”, stalnompodukom o raku.

Prim. dr. Ivica RuæiËka, dr. med.

©TO RE∆I BOLESNIKU OD RAKA?“Bolesnika Êu πtititi od svega πto bi mu moglo πkoditi ili nanijeti nepravdu.”

To je dio iz Hipokratove prisege πto je polaæe svaki lijeËnik prije nego primi u ruke diplomudoktora sveukupne medicine.


Nakon viπe bezuspjeπnih poku-πaja presaivanja bubrega odæivog i umrlog Ëovjeka, doma-

Êih æivotinja i Ëovjekolikih majmuna,prve uspjeπne transplantacije bubregaizvrπene su u Bostonu: 1954. od jedno-jajËanog blizanca, 1959. od obiËnogblizanca i 1962. od umrle osobe. Od tihpoËetaka u transplantacijsku praksuugraeno je mnogo znanstvenih sazna-nja, tako da je od eksperimentalne me-tode lijeËenja prerasla u metodu izborau lijeËenju bolesnika s definitivnim za-tajenjem bubrega.

Prednost transplantacije

Bolesnici sa zatajenjem bubregamogu se odræavati na æivotu i dijalizom,ali je transplantacija, po postignutojkvaliteti æivota (medicinska, profesio-nalna i socijalna rehabilitacija) i ekono-miËnosti (od druge godine - treÊina tro-πkova u odnosu na dijalizu), superiorni-ja metoda.

RijeËka je medicina imala pionirskuulogu u uvoenju metoda nadomjesnoglijeËenja konaËnog zatajenja bubrega.Ujesen 1966. krenuo je program redo-vite hemodijalize, a 30. sijeËnja 2001.navrπava se 30 godina od prve trans-plantacije bubrega u Rijeci i Hrvatskoj,koja je izvrπena pod vodstvom prof. dr.Vinka FranËiπkoviÊa. U tom je razdob-lju u KBC Rijeka izvrπeno 695 trans-plantacija bubrega, 339 od æivog dava-telja i 356 od umrle osobe.

Uz transplantaciju organa moguÊ jenastavak æivota u situacijama koje suranije zavrπavale smrÊu bolesnika. Po-red toga, transplantacija je kvalitativnonova metoda lijeËenja, koja ne ovisi sa-mo o lijeËniku i bolesniku, nego i otreÊoj osobi, koja Êe dati organ. Zbog te

Ëinjenice rezultati transplantacije u ne-koj zemlji ovise o stvorenim uvjetimaza njezin razvoj.

Zatajenje vitalnih organa, poput sr-ca, pluÊa ili jetre, joπ je mnogo veÊiproblem nego zatajenje bubrega jer ne-ma metode lijeËenja za dugotrajnu za-mjenu njihove funkcije, poput dijalizeu sluËaju zatajenja funkcije bubrega.Zbog toga samo transplantacija novogorgana moæe zamijeniti stari vlastiti or-gan Ëija se funkcija gasi.

ga izvan organizma 24-48 sati i njihovurazmjenu izmeu centara. Iako su re-zultati preæivljavanja pri koriπtenju bu-brega od umrle osobe neπto loπiji, radose zadovoljavamo tom Ëinjenicom i na-stojimo πto manje koristiti æivog dava-telja, ËuvajuÊi ga od minimalnog rizikakojem se izvrgava dajuÊi bubreg.

Nije svaki bubreg odgovarajuÊi

Prije transplantacije bubrega po-trebno je zadovoljiti neke uvjete kakobi postupak bio uspjeπan. Postoje pra-vila u odabiru davatelja i primatelja bu-brega. Naπ organizam prepoznaje samovlastita tkiva i organe kao svoje i protivnjih ne pokreÊe mehanizam imunog od-govora. Za sada je moguÊe presaiva-nje tkiva i organa drugog organizma,ali iste vrste. Uz presaivanje, potrebnoje da bolesnik Ëitavo vrijeme dok imapresaeni organ uzima lijekove za kon-trolu imunog odgovora, kako ne bi do-πlo do tzv. odbacivanja, tj. uniπtenjapresaenog organa. U presaivanju bu-brega postiæu se bolji rezultati ako sepresadi organ sliËniji domaÊinu. Ta sesliËnost sastoji u srodnosti po nasljed-nim faktorima, koje nasljeujemo odnaπih roditelja. U praksi se u tu svrhuodreuje πest antigena sustava tkivnesrodnosti. Kod izbora æivog davateljatraæi se najsrodniji Ëlan u obitelji bole-snika. U transplantaciji od umrle osobeodrede se antigeni tkivne srodnosti da-vatelja i prema njima onda traæe naj-sliËniji primatelji meu bolesnicima nalisti Ëekanja za transplantaciju. BuduÊida bubreg ima i antigene krvne grupetog Ëovjeka, neophodno je u izboru da-vatelja i primatelja najprije zadovoljitisnoπljivost krvnih grupa davatelja i pri-matelja, sliËno kao pri davanju transfu-

TRANSPLANTACIJA BUBREGA

Metoda izbora kod potpunogzatajenja rada bubrega

Dvadeseto stoljeÊe ostat Êe zabiljeæeno u povijesti medicine po poËetku uspjeπnog presaivanjaorgana u svrhu lijeËenja. VeÊ je pred Prvi svjetski rat bio poznat znatan dio kirurπke tehnike

transplantacije bubrega, ali se nije moglo nastaviti jer nije bilo moguÊe obuzdati imuni odgovororganizma domaÊina na presaeni organ.

▲

Prve transplantacije bubrega u svi-jetu i u nas poËele su koriπtenjem orga-na od zdravih Ëlanova obitelji. U dana-πnje je vrijeme æivi davatelj ostao pre-vladavajuÊi izvor bubrega za presai-vanje samo u zemljama u razvoju. Utim zemljama obitelji imaju viπe djece inije problem naÊi æivog srodnog dava-telja. Meutim, i u tim zemljama sazri-jeva svijest, pogotovo bogatijima, da bitrebalo viπe koristiti umrlu osobu kaoizvor organa za presaivanje. U razvi-jenim zemljama, posebno u ZapadnojEuropi, veÊina se bubrega dobiva odumrle osobe. Tome je najviπe pridoniorazvoj metoda za oËuvanje vitalnosti or-gana, πto je omoguÊilo boravak bubre-


S rastom i izloæenoπÊu djetetarazliËitim okoliπnim antigenimapoveÊava se volumen limfatiËnog

tkiva, tako da su limfni Ëvorovi u podru-Ëju vrata, pazuha i prepona vrlo Ëestoprisutni u djeËjoj dobi. U djeteta se onismatraju urednim nalazom ako su pro-mjera do 1 cm za vratne i pazuπne Ëvoro-ve te do 1,5 cm za preponske Ëvorove.Stoga je roditeljima koji su napipali “sit-ne kuglice” na vratu, pazuhu ili preponidjeteta potrebno objasniti da je taj nalazu granicama normale za dob djeteta i daje rezultat primjerene reakcije limfatiË-nog tkiva na antigene (viruse, bakterije)iz okoline s kojima se dijete tijekom rastasusreÊe.

Uzroci poveÊanja limfnog Ëvora

PoveÊanje limfnog Ëvora rezultat jedijeljenja stanica samog Ëvora, ili prora-πtanja stanicama izvana - najËeπÊe upal-nim stanicama, ili, iznimno rijetko, me-tastatskim zloÊudnim stanicama. Limfa-denopatija moæe biti lokalizirana, kadaje poveÊan jedan limfni Ëvor, odnosnoskupina susjednih limfnih Ëvorova, iligeneralizirana, kada su poveÊane dvijeskupine limfnih Ëvorova koje nisu su-sjedne.

Znatno je najËeπÊi razlog poveÊanjalimfnog Ëvora ili skupine limfnih Ëvoro-va reaktivna akutna ili kroniËna upala upodruËju koje oni dreniraju. Akutna upa-la limfnog Ëvora ili akutni limfadenitis udjece najËeπÊi je u podruËju vrata: duævratnih miπiÊa, ispod donje Ëeljusti, izauha ili na zatiljku, a nastaje u vezi s akut-nim infekcijama u podruËju glave. Ti-piËno je, naprimjer, poveÊanje limfnihËvorova na vratu koje prati gnojnu angi-nu. Upale uha, sinusa, sluznice usne πup-ljine, zubiju, kao i razliËiti ubodi ili in-fekcije u vlasiπtu takoer uzrokuju akut-no poveÊanje limfnih Ëvorova u podru-Ëju glave i vrata. Bakterijski limfadeni-tis obiljeæen je najËeπÊe poviπenom tje-

lesnom temperaturom i tipiËnim znako-vima lokalne upale, s poveÊanim i bol-nim limfnim Ëvorovima te crvenom i to-plom koæom iznad zahvaÊenog podru-Ëja. U pravilu se limfni Ëvorovi smanju-ju uz antibiotsku terapiju. Ako antibiot-ska terapija nije uËinkovita (bilo da lijeknije propisan u punoj dozi i trajanju ili daje uzroËnik bolesti neosjetljiv na propi-sani antibiotik), moæe doÊi do gnojenjapoveÊanog Ëvora. Tada je potrebno dije-te uputiti kirurgu, da se gnoj odstranirezom na koæi i stavljanjem drena kroznekoliko dana. KroniËna upala ili kro-niËni limfadenitis vratnih limfnih Ëvoro-va najËeπÊe prati recidivne angine i rino-sinusitise, naprimjer u djece koja su uvrtiÊu izloæena Ëestim infekcijama, a su-sreÊu se i u djece s alergijskim promje-nama na sluznici gornjih diπnih putova.

U danaπnje je vrijeme relativno ËestakroniËna upala pazuπnih limfnih Ëvoro-va nakon vakcinacije BCG-om. LimfniËvorovi u lijevoj pazuπnoj jami oteknutijekom 6 do 8 tjedana nakon cijepljenja,a tijekom sljedeÊa 3 do 4 mjeseca otekli-na se najËeπÊe postepeno spontano sma-njuje. U manjem postotku sluËajevalimfni Ëvor kolikvira, sraste s okolnomkoæom i nelijeËen stvori fistulu kroz ko-ju moæe curiti gnoj viπe tjedana i na kra-ju zaraste s veÊom brazgotinom. Praviloje da se BCG-cjepivo ubrizga na granicigornje i srednje treÊine lijeve nadlakticejer se iz tog podruËja limfa drenira upazuπnu jamu. Ako se BCG-cjepivoubrizga u gornju treÊinu nadlaktice, upa-la Êe nastati u limfnim Ëvorovima iznadlijeve kljuËne kosti, πto moæe ostaviti ru-æan kozmetiËki defekt. Sve upalne pro-mjene u limfnim Ëvorovima koje se raz-viju nakon cijepljenja BCG-vakcinomzovu se beseæitis. Djeca s kolikviranimËvorom u pravilu se upuÊuju kirurgu, navaenje cijelog promijenjenog Ëvora iliËiπÊenje sadræaja Ëvora.

U djece se via i regionalni limfade-

zije krvi. Nepoπtivanje tih pravila do-velo bi do brzog gubitka organa. Prijetransplantacije mora se ispitati i posto-janje antitijela u krvi bolesnika na anti-gene davatelja. Ako ta antitijela postojeu znatnoj koncentraciji, ne smijemopresaditi organ tom bolesniku zbogopasnosti praktiËki momentalnog gu-bitka bubrega. Ta se antitijela najËeπÊerazvijaju u krvi bolesnika nakon prim-ljenih transfuzija krvi. To je vaæno ima-ti na pameti i izbjegavati davanje tran-sfuzije krvi kadgod je to moguÊe.

Transplantacija je postala ærtva svograzvoja. Zbog dobrih rezultata preæiv-ljavanja, velik je interes bolesnika za tuvrstu lijeËenja. Zbog toga u veÊini ze-malja postoji velik raskorak izmeu po-treba, brojnih bolesnika na listi Ëeka-nja, i broja izvrπenih transplantacija.Nestaπica bubrega i drugih organa glav-ni je ograniËavajuÊi faktor u razvojutransplantacije.

Ispitivanja potencijalnih davateljameu umrlim osobama pokazala su dabi se sve potrebe za organima za trans-plantaciju zadovoljile dobrim koriπte-njem tog izvora organa. Meutim, zbognedovoljnog otkrivanja potencijalnihdavatelja, propusta u organizaciji, ne-dovoljne edukacije medicinskog kadrai laika, kao i zbog objektivnih medicin-skih i drugih razloga, gubi se veÊi diopotencijalnih davatelja.

Od svojih skromnih poËetaka, trans-plantacija bubrega prerasla je u rutin-sku metodu izbora u lijeËenju bolesni-ka s konaËnim zatajenjem bubrega. Us-pjesi u transplantaciji bubrega potaklisu presaivanje i ostalih organa. Rezul-tati preæivljavanja bolesnika i presae-nih bubrega danas su vrlo dobri. Nakongodine dana, na æivotu su praktiËki svibolesnici, a viπe od 90% njih ima funk-cionirajuÊi bubreg. S tim, meutim, nemoæemo biti zadovoljni zbog malogbroja izvrπenih transplantacija bubre-ga. Uspjeh bi bio potpuniji kad bi mno-go veÊi broj bolesnika osjetio pogodno-sti transplantacije bubrega.

O problemu davalaπtva i moguÊno-stima poveÊanja broja transplantacijabubrega u jednom od iduÊih brojeva li-sta.

Prof. dr. sc. Petar OrliÊ, dr. med.

LIMFADENOPATIJA U DJECE

Kvræice u vratuPoveÊanje limfnih Ëvorova ili limfadenopatija u djece Ëest je razlogzabrinutosti roditelja i povod da se obrate lijeËniku. VeÊina limfnihËvorova u novoroenog djeteta ne moæe se napipati.


nitis koji prati bolest od maËje ogreboti-ne (engl. cat scratch disease), a uzrokujeju bakterija iz skupine bartonela. »voro-vi su u tipiËnim sluËajevima priliËno ve-liki, lagano bolni, uz otok i crvenilo okol-ne koæe. U oko polovine bolesnika Ëvo-rovi se gnojno promijene. Oteklini Ëvo-rova prethodi (1-3 tjedna) mali granu-lom na koæi, koji nastaje na mjestu ma-Ëje ogrebotine ili, puno rjee, uboda bu-he koja potjeËe od maËke. Osim u rijet-kim sluËajevima praÊenim opÊim zna-kovima bolesti, antimikrobna terapija ni-je potrebna jer limfni Ëvorovi zacijelespontano za 2 do 4 mjeseca.

Pri poveÊanju preponskih limfnihËvorova treba potraæiti razliËite ogrebo-tine, kraste i ranice na potkoljenicama istopalima, koje su u djece vrlo Ëeste ikoje mogu biti ulazno mjesto mikroor-ganizama πto uzrokuje regionalni limfa-denitis.

DjeËje zarazne bolesti

Pri sistemnim infekcijama nalazimopoveÊanje limfnih Ëvorova u svim pod-ruËjima koja su dostupna pregledu. Tre-ba, meutim, naglasiti da limfadenitis prisistemnim infekcijama ne mora biti pod-jednako izraæen u svim regijama, paupadljivo poveÊanje limfnih Ëvorova unekom podruËju ne znaËi da se radi is-kljuËivo o lokalnom zbivanju i zahtijevadetaljan kliniËki pregled. Tako je za ru-beolu karakteristiËno poveÊanje limfnihËvorova iza uπki i na zatiljku, iako moæepostojati i generalizirani limfadenitis, uztipiËan osip i lagano poveÊanu slezenu.Limfni Ëvorovi obiËno su u poËetku la-gano osjetljivi na dodir. PoveÊanje limf-nih Ëvorova moæe trajati nekoliko tjeda-na. U djece s ospicama i vodenim kozi-cama takoer se Ëesto nalazi blago gene-ralizirano poveÊanje limfnih Ëvorova. Usvih bolesnika s infekcioznom mononu-kleozom prisutno je poveÊanje limfnihËvorova, osobito na vratu. Limfni Ëvoro-vi razliËito su veliki, od veliËine zrnagraha do izrazito velikih, dosta tvrdi iosjetljivi na pritisak. Postepeno se sma-njuju, tijekom nekoliko dana ili tjedana,ovisno o teæini bolesti. Bolest se dijag-nosticira na osnovi kliniËke slike i labo-ratorijskih nalaza. KliniËki tijek bolestivrlo je razliËit. Mlaa djeca obiËno ima-ju blagu, kratkotrajnu bolest, koja se oËi-tuje samo kao upala ædrijela, s lagano

poviπenom temperaturom. Starija djeca iadolescenti ËeπÊe imaju teæu bolest pro-duæenog trajanja. Bolest moæe poËeti na-glo ili postepeno, s poviπenom tempera-turom, glavoboljom, malaksaloπÊu, gr-loboljom i poveÊanjem limfnih Ëvorova.Temperatura moæe biti od sasvim blagopoviπene do 40°C, prosjeËno traje tjedandana, a u teæim sluËajevima i nekolikotjedana. Grlobolja je upadljiv simptom

mogu se naÊi tjednima ili mjesecima. Di-jagnoza se postavlja na temelju kliniËkeslike, epidemioloπkog podatka o kontak-tu s maËkom i specifiËnih pretraga krvi.KonaËni ishod bolesti uvijek je povo-ljan. Potrebno je provesti antimikrobnolijeËenje (sulfonamidi) kroz 4 tjedna.Prevencija bolesti sastoji se u podizanjuopÊeg higijenskog standarda i u izbjega-vanju kontakta sa æivotinjama, osobito smaËkama.

Od rjeih bolesti koje prati poveÊa-nje limfnih Ëvorova, treba spomenutidruge virusne infekcije (citomegalovi-rus, HIV), preosjetljivost na lijekove, bo-lesti vezivnog tkiva (reumatoidni artri-tis, lupus eritematosus), metaboliËke bo-lesti i, vrlo rijetko, druga stanja.

Diferencijalna dijagnoza lokalizira-nog i generaliziranog poveÊanja limfnihËvorova ukljuËuje i zloÊudne bolesti. Bu-duÊi da su malignomi u djece vrlo rijetki,mala je vjerojatnost da opaæeno poveÊa-nje limfnih Ëvorova treba pripisati tu-morskom rastu. Ipak, dijete s poveÊanimlimfnim Ëvorom koji ne reagira na anti-biotsku terapiju treba uputiti pedijatru-hematologu na detaljnu obradu. Subspe-cijalist Êe pri postavljanju indikacija zapunkciju i mikroskopsku analizu limf-nog Ëvora uzeti u obzir prethodne podat-ke, veliËinu Ëvora i dob djeteta. Ako jeËvor malo poveÊan, a dijete nemirno,punkcija neÊe uspjeti. U svim vrlo neja-snim ili sumnjivim sluËajevima potreb-no je uËiniti biopsiju Ëvora. U tom sluËa-ju pedijatar-hematolog u konzultaciji skirurgom selekcionira Ëvor za biopsiju.Odabrani Ëvor treba odstraniti u cjelini,a ne u dijelovima, te ga poslati patologuna detaljnu analizu.

Podrobno uzimanje podataka od rodi-telja i savjestan pregled djeteta s limfa-denopatijom neophodan su putokaz zatraæenje moguÊih lokalnih ili sistemnihuzroka poveÊanja limfnih Ëvorova. Sa-svim je normalno u djece napipati sitneËvorove u podruËju vrata, pazuha i pre-pona. Razlog patoloπkog poveÊanjalimfnog Ëvora u djeËjoj dobi najËeπÊe jeregionalni limfadenitis zbog lokalneupale u podruËju koje dreniraju.

Dr. sc. Jelena RoganoviÊ, dr. med.

koji se javlja na poËetku bolesti i obiËnotraje oko tjedan dana. Tonzile su pove-Êane, zacrvenjene, Ëesto prekrivene na-slagama. Slezena je poveÊana u oko po-lovine bolesnika, jetra neπto rjee. U ma-njeg broja bolesnika javlja se osiprazliËitog izgleda. U djece koja dobijuantibiotik ampicilin pojava osipa je re-dovita. Terapija infekciozne mononu-kleoze simptomatska je. Antibiotici nedjeluju na tijek bolesti. Izolacija djetetanije potrebna. PreporuËuju se samo opÊehigijenske mjere jer nisu poznate drugedjelotvorne mjere u spreËavanju infekci-je.

MaËka u lancu zaraze

Djeca koja su u bliskom kontaktu smaËkama mogu se zaraziti i parazitomtoksoplazmom. MaËka izluËuje tokso-plazmu u obliku cista stolicom, a Ëovjekse inficira ingestijom putem zagaenihruku. Limfadenitis je najËeπÊi kliniËkioblik bolesti. Moæe biti zahvaÊen samojedan limfni Ëvor ili ËeπÊe nastaje gene-ralizirani limfadenitis. Limfni ËvoroviobiËno nisu jako poveÊani, Ëvrsti su ilagano bolni na opip. OpÊe stanje nijebitnije poremeÊeno - dijete moæe imatilagano poviπenu temperaturu, glavobo-lju, klonulost, osip, neodreene boli umiπiÊima. Simptomi mogu trajati oko 10dana ili duæe. PoveÊani limfni Ëvorovi


Hipokinezija se oËituje u premalom tjelesnom napo-ru, prepuπtanju voænji prometnim sredstvima, gle-danju TV-a i videa, sjedenju u izuzetno ugodnim

stolicama, foteljama te, u posljednje vrijeme u pretraæiva-nju, igranju, obavljanju svakodnevnih poslova putem Inter-neta. Danas je normalno kupovati hranu, knjige, namjeπtaj iostalo putem Interneta. Time se sustavno slabi lokomotorni,kardiovaskularni, imunoloπki, endokrini sustav i metabol-izam. Ta nova neravnoteæa (nepoznata ljudima prije polastoljeÊa) slabi organizam. S druge strane, pojavljuje se ne-potrebno preobilno unoπenje hrane koje pomaæe pretilosti.

Institut nacionalnog opÊeg zdravlja u Finskoj (1999.)prati koliko Finci vjeæbaju u slobodno vrijeme. Vjeæbanjese stalno poveÊava od sredine 1970-ih do kraja 1990-ih, kadje oko 60% odraslog stanovniπtva prijavilo da vjeæba baremdva puta tjedno, do slabog znojenja, barem pola sata svakiput. U isto vrijeme, hodanje i voænja biciklom smanjeni suza jedan sat.

U SAD-u se danas postavljaju sjediπta veÊih dimenzijaza predebele i pretile osobe u sredstvima javnog prijevoza,na javnim mjestima poput sportskih i umjetniËkih dvorana.

Procjene sadaπnjih razina tjelesne aktivnosti u zemljamaEU sugeriraju da je veÊina odraslih fiziËki aktivna manje od3 sata tjedno po podacima Europske komisije iz 1999. godi-ne. U Portugalu se viπe od 80% ljudi bavi tjelesnom aktiv-noπÊu manje od 30 minuta dnevno. Neπto niæi postoci odno-se se na stanovnike skandinavskih zemalja.

Europska mreæa za unapreenje tjelesne aktivnosti radipoboljπanja zdravlja razradila je upute strategije za nacio-nalnu promidæbu hodanja i voænje bicikla kao naËina prije-voza (Oja & Vuori 2000). Dokument je nastavak Europskepovelje o prijevozu, okoliπu i zdravlju (Svjetska zdravstve-na organizacija, 1999.) koju je usvojila Euro Svjetska zd-ravstvena organizacija i Europska komisija. Polaziπte jeuputa strategije izjava u Povelji da, na osnovi znanstvenihdokaza (Vuori & Oja 1999), tjelesno aktivan prijevoz poputhodanja i voænje biciklom povoljno djeluje na zdravlje sma-njenjem πtetnih uËinaka motoriziranog prijevoza, a koriπte-njem uËinaka poveÊane tjelesne aktivnosti.

Danaπnja praksa hodanja i voænje biciklom pokazujeopadanje, iako su izvrsni za svakodnevno ulaganje u osobnozdravlje.

O tome koliko se u Europskoj zajednici dræi do unapre-enja zdravlja govori i podatak o postojanju sedam mreæaza unapreenje zdravlja Europske komisije. Jedna je Europ-

ska mreæa za unapreenje tjelesne aktivnosti radi poboljπa-nja zdravlja. Ona je izradila smjernice namijenjene pomoÊilijeËnicima u stvaranju uspjeπnih programa. Smjernice sunapravljene opseænom analizom Ëetiri glavna nacionalnaprograma: Nizozemska na potezu (Nizozemska), Idite ska-kati (©vicarska), U dobroj formi za æivot (Finska), Aktivniza æivot (Engleska).

O korisnosti raznolikog tjelesnog vjeæbanja i aktivnostistruËnjaci su napisali mnogobrojne Ëlanke i knjige. Dokazsu o korisnosti izvorni znanstveni radovi koji potvrujukako se tjelesna aktivnost smatra naËinom æivota koji una-preuje zdravlje. AmeriËko Ministarstvo zdravlja (i HumanServices 1996.) pozitivno je ocijenilo znanstvene dokazekorisnih uËinaka tjelesne aktivnosti na zdravlje.

Poboljπanje zdravlja tjelesnom aktivnoπÊu

ZDRAVLJE U TENISICAMAPrava je prijetnja zdravlju gotovo veÊine stanovnika cijeloga svijeta, pa tako i u nas, naglosmanjenje tjelesne aktivnosti u svakodnevnom æivotu, poznato pod imenom hipokinezija.

POZITIVNI SU FIZIOLO©KI U»INCI TJELESNEAKTIVNOSTI NA:

- krvoæilni sustav,- koπtano-miπiÊni sustav,- metabolizam,- endokrini sustav,- imunoloπki sustav.

Organizam Ëovjeka zahtijeva kontinuirano vjeæbanje.Ako se ono smanjuje, pa i znatno smanjuje, tada se smanjujei osobna izdræljivost i otpornost. Pozitivni, korisni uËincinestaju veÊ u periodu od 2 do 8 mjeseci ako se prekine stjelesnom aktivnoπÊu.


POZITIVNI U»INCI REDOVITE TJELESNEAKTIVNOSTI NA ZDRAVLJE:

1. manja smrtnost kod mlaih i starijih osoba,2. smanjen rizik smrtnosti od krvoæilnih (osobito koronar-nih srËanih) bolesti,3. sprjeËavanje ili odlaganje nastanka visokog krvnog tlaka- vjeæbanje smanjuje tlak,4. smanjen rizik oboljenja od tumora debelog crijeva,5. smanjen rizik oboljenja od πeÊerne bolesti neovisne oinzulinu,6. korist oboljelima od artritisa,7. treniranjem snage i drugim oblicima vjeæbanja starijeosobe zadræavaju sposobnost samostalnog æivljenja i sma-njuju rizik od padova,8. moguÊ povoljan utjecaj na raspodjelu masnih naslaga uosoba s prekomjernom tjelesnom teæinom,9. izgleda da ublaæuje znakove depresije, tjeskobe i pobolj-πava raspoloæenje,10. izgleda da poboljπava kvalitetu æivota povezanu sa zd-ravljem, jaËanjem psiholoπkog blagostanja i poboljπanjemtjelesnog stanja u osoba loπega zdravlja.

©TETNI U»INCI TJELESNE AKTIVNOSTI :

1. tjelesnim naprezanjem moæe doÊi do ozbiljnih krvoæilnihsmetnji, ali je Ëisti uËinak redovite tjelesne aktivnosti - ma-nji rizik smrtnosti od krvoæilne bolesti,2. vjeruje se da se veÊina miπiÊno-koπtanih ozljeda poveza-nih s tjelesnom aktivnoπÊu moæe sprijeËiti postepenim vjeæ-banjem do æeljene razine aktivnosti i izbjegavanjem pretje-rane aktivnosti.

Svima je znano da pretjerano vjeæbanje moæe imati uËi-nak na organizam sliËan onome gdje se baπ nikada i nikakone vjeæba. Iz ovog proizlazi pitanje: koliko zapravo trebavjeæbati za poboljπanje zdravlja? Nije i ne moæe biti istosvakodnevno odlaziti automobilom ili autobusom na posaoi vraÊati se s posla. To je izuzetno bitno za tipiËno neaktivnusredovjeËnu populaciju muπkaraca i æena. Ako izaberemodrugo prijevozno sredstvo (autobus, vlak i sliËno), tada tro-πimo viπe energije za dolazak i odlazak te utjeËemo na svebitne sustave organizma. Izaberemo li pjeπaËenje (ako jemoguÊe) za odlazak na posao i dolazak s posla, tada pobolj-πavamo aerobni fitnes i metabolizam. Proπloga desetljeÊaobavljena su raznolika istraæivanja u skandinavskim prosto-rima koja su opravdala pjeπaËenje razliËitih vrsta hoda, odleæernog hoda na posao do brzog hoda. Svakodnevni odla-zak pjeπice na posao viπe pomaæe zdravlju od povremenihodlazaka, koji mogu biti rijetki jer se moæemo opravdavatineprimjerenim vremenskim situacijama. U fitnesu se pre-poruËuju dani odmora radi omoguÊavanja pravog oporavka

od intenzivnog vjeæbanja. Osobe izuzetnoga zdravlja moguse svakodnevno angaæirati u fitnesu. Treba se uvijek dræatiumjerenosti, i to individualne umjerenosti. Bolje je tjelesneaktivnosti jednoga dana podijeliti u dvije do tri aktivnosti odpola sata nego odjednom neprekidno vjeæbati sat i pol. Ame-riËki fakultet sportske medicine preporuËuje 1985. i 1998.godine zahtijevanje snaænog intenziteta u fitnesu, i to manjeod 60% maksimalnog primitka kisika, isprekidanu frekven-ciju (3-5 puta tjedno, kratko do umjereno trajanje od 15 do60 minuta) i aerobni, kontinuirani naËin aktivnosti. Taj re-cept moæemo nazvati jogging vrstom.

ZnaËajno poboljπanje zdravlja moæe se ostvariti umjere-nom tjelesnom aktivnoπÊu (npr. 30 minuta æustroga hoda iligrabljanja liπÊa, 15 minuta trËanja ili 45 minuta igranjaodbojke), veÊinom, ako ne svim danima u tjednu. To jepreporuka AmeriËkog ministarstva zdravlja za poboljπanjezdravlja tjelesnim aktivnostima. Po njima je umjeren inten-zitet 50-70% maksimalnog primitka kisika, a ukljuËuje æu-stro hodanje za veÊinu neaktivnih pojedinaca.

Tjelesno aktivnim naËinom æivota poboljπavamo kvali-tetu æivota, stanje krvoæilnoga sustava, a time i smanjujemorizik od krvoæilnog oboljenja, putem bolje provjere tjelesneteæine i kvalitetnije kontrole duπevno-druπtvenoga stresa.

Albin RedæiÊ, prof.

PROMIDÆBENIPROSTORu Narodnom

zdravstvenom listu!

Ako æelite oglaπavati unaπem listu, javite seUredniπtvu na telefon

21-43-59Ako se æelite pretplatitina Narodni zdravstveni

list, dovoljno je danazovete telefonski broj

21-43-59 ili poπaljetedopisnicu sa svojim

podacima (ime, prezime, adresa) u

Zavod za javnozdravstvo, Socijalno-

medicinska sluæba, 51000Rijeka, Kreπimirova 52a.

○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○ ○


Novosti iz epidemiologije, dijag-nostike i terapije zaËas postajusvima dostupne - njihova pri-

mjenjivost ovisi o stupnju bogatstva ilisiromaπtva. Svako novo medicinsko saz-nanje mijenja dotadaπnje doktrinarnestavove o naËinu primjene. Nove doktri-narne stavove trebao bi u svakoj zemljidistribuirati odreeni informativni cen-tar, odgovarajuÊim ustanovama, struË-njacima i edukatorima.

Neophodno pratiti novosti uprvoj pomoÊi

Kako o promijenjenim, novim dok-trinarnim stavovima iz pruæanja prve po-moÊi obavijestiti brojne laike koji su, ne-davno ili davno, uËili kako se pruæa prvapomoÊ? Ne budu li obavijeπteni, pruæatÊe prvu pomoÊ po pravilima koja su za-starjela. Mislim da su za to najprikladnijiizobraæeni predavaËi prve pomoÊi, u pra-vilu lijeËnici. Svaki bi od njih, po regi-stru predavaËa koji bi morao postojati,trebao povremeno dobiti obavjeπtenja onovim doktrinama. Oni bi o doktrinar-nim novostima trebali poduËavati one Ëi-ja je poduka u tijeku. Trebali bi, nadalje,po medijima izvjeπtavati o tim novosti-ma one koji su joπ prije uËili prvu po-moÊ. Tako bi πiroki slojevi puËanstvasaznali kako po novim medicinskim na-Ëelima moraju pruæati prvu pomoÊ.

Pokuπao bih to argumentirati jednimprimjerom: primjerom pruæanja prve po-moÊi osobi koju je ugrizla zmija; primje-rom dinamike povijesnog razvoja dok-trine pruæanja prve pomoÊi zbog ugrizazmije.

Razvoj naËela pruæanja prve pomoÊi kroz pedeset godina

UGRIZ ZMIJEU posljednje stoljeÊe medicina ubrzano i nezadræivo ide naprijed. Taj se napredak zahvaljujenapretku tehnologije. Informatika globalizira znanja o medicini i svaku novost πiri najveÊom

brzinom svuda po svijetu.

1949. Prva pomoÊ, Crveni kriæ, Dæep-

ni priruËnik.

Staviti omËu iznad mjesta ujeda, kratkoje popustiti poslije sat i pol. Ranu previ-ti. Hitno transportirati.

1969. Mirko Derganc: Osnove prve

pomoÊi.

Potpuno mirovanje. Podvezati iznadmjesta ujeda, toliko da se prekine venoz-ni krvotok, neprekidno dræati podveskudva sata. Na mjestu ugriza unakrsni rezdo dubine od 4 mm. Ranu isisavati usti-ma. Ne piti alkohol, ne spaljivati ranu.Hitan transport.

1977. DoboπeviÊ i OstojiÊ: Prva pomoÊ

i zaπtita.

Podvezati iznad rane, toliko da se bîlo idalje osjeti. ZasjeÊi do nekoliko milime-tara u dubinu. Imobilizacija, mirovanje.Hitan transport.

1978. Erste Hilfe, Leitfaden, Stuttgart.

Sterilno previti. Podvezati iznad rane, alida se bîlo osjeti ispod. Mirovanje. Imo-bilizacija.

1987. Crveni krst Jugoslavije: Druga

tematska konferencija prve pomoÊi.

Podveska iznad rane, da se prekine ven-ska cirkulacija. Mirovanje. Hitan tran-sport. Ne zarezati u podruËju rane nitiisisavati. Na konferenciji se u raspraviupozoravalo na znanstvenu neopravda-nost i πtetnost koriπtenja podveske.

1990. Vunk: Urgentna medicina.

BuduÊi da su u nas zmijski ugrizi manjeopasni nego u tropskim krajevima, pod-vezivanje udova nema nikakvog znaËe-nja, pogotovo ako se uzmu u obzir sveπtetne posljedice podvezivanja. Samomirovanje, imobilizacija i hitan tran-sport. Ne rezati niti isisavati, to viπe πtetino koristi, isisa se manje od 20% otrova.Ne hladiti jer hladnoÊa izaziva odumira-nje tkiva. Mala koliËina alkohola ne πte-ti, ali smiruje ugrizenoga. Ima viπe smrtizbog alergijskog anafilaktiËkog πoka odseruma, nego od zmijskog otrova.

1992. British Red Cross: First Aid Ma-

nual.

Leæati i mirovati. Isprati ranu i pokriti je.Imobilizacija. Hitan transport. Ne pod-vezati, ne rezati, ne isisavati.

1996. Hitna medicinska pomoÊ, Za-

greb.

Smiriti. Mirovati. Imobilizirati. Hitantransport. Ne rezati, ne paliti, ne isisava-ti, ne podvezivati. Protuzmijski serumprimjenjuje se samo ako se unutar prvaËetiri sata pojave znaci otrovanja.

1997. Vnuk i Kilibarda: Prva pomoÊ,

Hrvatski crveni kriæ.

Izbjegavati svaki fiziËki napor. Ekstre-mitet imobilizirati. Prijevoz. Ne led, nepodvezati, ne isisavati, ne rezati.

2000. DurakoviÊ: KliniËka toksikolo-

gija.

Mirno leæati. Imobilizirati. Niπta ne piti.Odvesti lijeËniku, koji ostaje u vezi sbolnicom.

Upute za pruæanje laiËke prve pomoÊipri ugrizu zmije, iznesene u Prvoj po-moÊi autora Vnuka i Kilibarde, prihvati-la je komisija sastavljena od struËnjakaiz Hrvatske kao sadaπnju doktrinu pripruæanju prve pomoÊi: leæati, imobil-izirati, hitno u medicinsku ustano-vu. Tamo Êe se odluËiti o tome je liprotuzmijski serum potreban ili nije, aobiËno nije jer su smrtni sluËajevi zbogugriza zmije u nas izuzetno rijetki.

Ovaj povijesni pregled pruæanja prvepomoÊi zbog ugriza zmije dokaz je kakodinamiËki razvoj medicinske znanostimijenja i poboljπava izglede za uspje-πnost pruæanja prve pomoÊi te upozora-va kako se mora odgovorno nastojati dai najπire puËanstvo doe do saznanja ka-ko uspjeπnije pruæiti prvu pomoÊ, opÊe-nito, ne samo zbog ugriza zmije.

Prim. Ivica RuæiËka, dr. med.


Sveci-zaπtitnici od bolestiu naπoj medicinskoj tradiciji

LEOPOLD MANDI∆ 12. svibnja

KarizmatiËni ispovjednik

Svetac je to kome smo, iz viπerazloga, i ovom prigodom obvezniodati duæno poπtovanje - ne samo kaohrvatskom svecu, veÊ i zbog osebujnogprimjera kako se, unatoË relativnomfiziËkom hendikepu, mogu doseÊi du-hovne visine predodreene samo zaone najodabranije.

Roen je 12. svibnja 1866., u Her-ceg Novom, kao pretposljednje oddvanaestero djece Dragice i Petra Man-diÊa. Premda je veÊ u djetinjstvu fiziËkizaostajao za vrπnjacima, mali je Bog-dan vrlo rano poËeo iskazivati izraziteduhovne osobnosti te je sa πesnaestgodina, uz pomoÊ domaÊih kapucina,stupio u njihovo sjemeniπte u Udi-nama. Dvije godine kasnije stupa unovicijat, a 1885., uz redovniËko imeLeopold, polaæe zavjete i pristupa redukapucina. Nakon studija filozofije uPadovi i bogoslovije u Veneciji, 1890.biva zareen za sveÊenika. Do 1906.boravi u nizu samostana Venecijanskeprovincije. Tri je godine poglavar Ka-pucinskog samostana u Zadru, na-kratko je u Kopru, a zatim biva pre-mjeπten u Padovu. Zbog ustrajanja nahrvatskom nacionalnom opredjeljenju,tijekom prvog svjetskog rata, od 1917.do 1919., boravi u izgnanstvu u juænojItaliji, a zatim se vraÊa u Padovu inastavlja sa svojim nadaleko poznatimposlanjem ispovjednika. NeutaæivaËeænja da se vrati svome narodu i da seposveti zbliæavanju Zapadne i IstoËneCrkve tek nakratko Êe ga godine 1923.dovesti u Rijeku. Naæalost, tu ostajesamo 28 dana, a zatim ga, na zahtjevpadovanskog biskupa, vraÊaju u Pa-dovu. Narednih dvadeset godina nje-gov Êe biograf P. E. Bernardi saæeti unekoliko dojmljivih reËenica: "U Pa-dovi, uz tihu kapucinsku crkvicu, jedna

je izba unutar drugih graevina, gotovobez zraka i svjetla, studena zimi izaguπljiva ljeti. U jednom je kutu starai okrnjena stolica, malo klecalo, upodnoæju kriæa πto visi na golom zidu.Jedini je znak æivota mala vaza, suvijek svjeæim cvijeÊem ispred slikeMajke Boæje. U toj sobici, gotovo u 40godina, 12 sati dnevno otac Leopoldprimao je tisuÊe pokornika... Bili suoni iz svih druπtvenih slojeva... Sluæiose s malo jednostavnih rijeËi, a imao jei jedva Ëujni glas." I tako Êe buduÊisvetac, kome je krhko zdravlje uskra-tilo toliko æeljena misijska putovanja,zahvaljujuÊi nadnaravnoj duhovnojsnazi, postati zagovornikom nebroje-nih milosti, ne samo grjeπnicima, veÊ imnogim bolesnicima koji su mu sepoboæno povjeravali.

Nakon proslave zlatnog sveÊeniË-kog jubileja, 1940. godine, njegovo sezdravlje poËelo naglo pogorπavati,

gubio je na teæini, sve je teæe gutaohranu, bolovi su postajali sve jaËi ...Tumor na jednjaku neumoljivo je na-predovao te Êe naredne dvije godineotac Leopold proæivjeti preteæno upostelji. Nesnosne bolove i tjelesnuslabost nadvladavat Êe snagom vjere teÊe se povremeno ustajati i moliti ubolesniËkoj kapelici, pa Ëak i aktivnosluæiti svetu misu. Nakon jedne takvemolitve, 30. srpnja 1942. iznenada Êega obuzeti slabost te Êe uskoro, nakonbolesniËkog pomazanja, blaæeno iz-dahnuti. SljedeÊeg Êe dana uz njegovodar poÊi viπe od 25.000 njegovihπtovatelja, koji Êe ga ispratiti do mjes-nog groblja gdje Êe biti sahranjen ukapelici, u grobnici za sveÊenike. Go-dine 1963. njegovi zemni ostaci pre-neseni su u prigodnu kapelicu, podi-gnutu uz njegovu sobicu - ispovje-daonicu, koja je Ëudom ostala ne-oπteÊena od bombardiranja 14. svibnja1944. godine.

Uz nebrojena ozdravljenja koja subolesnici pripisali zagovoru oca Leo-polda, kako za njegova æivota, tako inakon njegove smrti, tri su Ëudesnaozdravljenja ispitivana u zasebnimprocesima i podastrta VijeÊu lijeËnikaSvete Stolice, koje ih je ocijenilo "tre-nutaËnim, savrπenim, trajnim i nepro-tumaËenim na prirodan naËin". Teo-loπka komisija prihvatila je ta tri slu-Ëaja kao prava Ëuda i pripisala ihposredovanju oca Leopolda. Uz nje-gove ostale odlike, to Êe biti presudno1976. godine, kada papa Pavao VI.hrvatskog kapucina oca LeopoldaMandiÊa proglaπava blaæenim, te1983., kada ga papa Ivan Pavao II.proglaπava i svetim. Za njegov blagdanodabran je 12. svibnja, dan njegovaroenja.

Prof. dr. sc. Ante ©krobonja,dr. med.

Oca Leopolda su Ëesto pozivali kumiruÊima. Njegov posjet donosioje milost i blagoslove.(P. E. Bernardini: "Leopold MandiÊ- Svetac Pomirenja", Padova 1966.)

KAKO SE OZLIJE–ENIIZVLA»E IZ VOZILA

KAKO SE OZLIJE–ENIIZVLA»E IZ VOZILA

HRVATSKI CRVENI KRIÆ, PRVA POMO∆, PRIRU»NIK

Najprije ustanovite vrstu i mjesto ozljede i naosnovu toga naËinite plan izvlaËenja. Planom valjaodrediti broj osoba koje Êe sudjelovati u izvlaËenju,njihove zadatke i naËin prihvaÊanja ozlijeenoga.

U sluËaju prijeloma ruke ili noge, prelomljeni sedio mora posebno pridræavati hvatanjem za dvasusjedna zgloba, uz blago povlaËenje u suprotnimsmjerovima po uzduænoj osi uda.

Ako sumnjate na ozljedu kraljeænice pri izvla-Ëenju ozlijeenoga treba sudjelovati viπe osoba.

Postupak je sljedeÊi:

valja podmetnuti ruke pod tijelo i hvatanjem zazdjelicu i ispod pazuha povlaËiti ga po uzduænoj osiu suprotnim smjerovima. Prije izvlaËenja unesre-Êenome se stavlja ovratnik.

Hvatanje ozlijeenoga u vozilu

Okretanje ozlijeenoga na sjedalu

Najbolji je postupak ako ozlijeenogaiznosite u poloæaju u kojem je zateËen,bez suviπnih pokreta.

IzvlaËenje ozlijeenoga iz vozila

Prilikom izvlaËenja pri sumnji naozljedu kraljeænice mora sudjelovativiπe osoba.

Documents

GODINA XLIII, BROJ 492-493/2001, SIJE¨ANJ-VELJA¨A, CIJENA ... · treba lijekova, dijeta, vitaminske terapi-je, sve ono „to je po na„im saznanjima u svijetu veæ dalo rezultate