Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. 45. 1923. SVEZAK 6.

LIJEČNIČKI VJESNIK

S A D R Ž A J :

Prof. Dr. E. M a y e r h o f e r : Putevi i ciljevi pedijatrije u Jugoslaviji. — Dr. B. P e r i č i ć : Febris biliosa haemoglo- binurica. — Dr. F. Minar: Dve redki poškodbi medenič­nega koščenega pasu (symphyseolysis traumatica et fractura Malgaine). — Dr. A. Mü l l e r : Peritomija zubnoga mesa. — Prof. Dr. M. L a p i n s k y : Psihijatrička mnijenja III.: Slučaj alkoholične histerije. — Dr. M. K o l i b a š : Funkci- jonelno liječenje kostoloma pomoću ekstenzije. — Dr. M. S c h l e s i n g e r : Bilješke o pometanju ploda. — R e f e r a t i .

Interna. Higijena. Terapija. Književnost.

M e m o i r e s o r i g i n a u x (No. 6. Juin 1923.): Prof. Dr. E. M a y e r ­h o f e r : Les routes et les termes de la pediatrie en Jougoslavie. — Prim. Dr. B, P e r i č i ć : Febris biliosa haemoglobinurica. — Prim. Dr.F. Minar : Deux rares traumatismes du bassin (symphyseolysis et fracture Malgaine). — Dr. A. M ü l l e r : La peritomie de la geneive. — Prof. Dr. M. L a p i n s k y : La mentalite de Mr. F. b. V. pendant ces plusieurs extravagances et violations des lois publique (La hysterie alcoholique). — Dir. Dr. M. Kol i b a š : Le traitement fonctionel des fractures par extension. — Dr. M. S c h l e s i n g e r : Observations

d’avortement artificiel.

VLASNIK I IZDAVATELJ: ZBOR LIJEČNIKA HRVATSKE, SLAVONIJE I MEd UMURJA :: OFICIJELNI ORGAN SLO­

VENSKEGA ZDRAVNIŠKEGA DRUŠTVA UREDNIK: DR. VLADIMIR J E L O V Š E K .

Č l a n a r i n a g . 1923.: Din 200*— ; za aspirante i sekundarne liječnike Din 150*— . Pretp lata za n ečlan ove Din 150*—

Pojedini broj Din 25*— .

Za specifično liječenje tu b e rk u lo z e sv iju fo rm a neka se rabi jeftino sredstvo

T E B E C I N(Emultio tuberculovaccinae po Dr. D osta lu )

D o l a z i u p r o m e t : žkatulja sa 10 ampula ä 1 ccm. — Bočice a 5 ] (oprema za blagajne) — Bočice ä 20 g (oprema za bolnice).

Novija lite ra tu ra : Häberlin, Vorläufige M itteilungen liber Erfahrungen mit Tebecin gegen Tuberkulose. Schweizer medizinische W ochenschrift 1922. Nr. 20. und Ars Medici 1922. Nr. 4 ,- Löwinger, Über Tuberkulinbehandlung und das Tebecin-D ostal. (11. Medizinische A bt.W r. Allgem. Poliklinik, Prof. Dr. S trasser) W iener medizinische W ochenschrift 1921. Nr. 29,30,31,32. — Löwinger, Überraschend s hnelle Heilung eines Fungus bei Kombi­

nation von R adio-u . spezifischer Therapie mit Tebecin. Schweizer m edizinische Rundschau 1922. — Vidi nadalje: W iener med. W ochenschrift 1910/36,

1913/12, 1919/30 und 15, 1920/23, 24 und 32, 1922/15; W iener klinische W ochenschrift 1918/14, 1921/19; Klinisch-ther.

W ochenschrift 1921/35 und 36; M edizinische K linik:1918/47, 1921/38; Ars Medici 1919/9, 1922/4; Der­

m atolog. Zeitschrift, Band 34, 111; Frankf.Zeltschr. für Pathologie, Band 19, Heft

1/2; Bandelier & Roepke, Lehrbuch der spez. Diagnostik und The­

rapie der Tuberkulose 1922.

N o v o !Uzorke i literatu ru ša lje :

„ B i o p h a r m a “društvo s. o. j.

Wien I., Schau'lergasse -Nr. 6.

T E B E C I N - L I N I M E N TK o n c e n t r a c i j e :

N o v o !I. (125 mil. klica, 1 ccm). II. (250 mil. klica, 1 ccm). III. (500 m. kl., 1 ccm).

IV. (1000 mil. k., 1 ccm).

v .

Glavno skladište za kralj. SHS.:

„ I S I S " D - D .za prom et i Ind. droga i kemikalija,

Zagreb, Hatzova ul. 14. Beograd, Lovćenska ul. U .

Ph. Mr. J. KOLARHEM.-FARM. LABORATORIJLjubljana - Moste - Selo, 25.

P ro izvad ja , preporuča i ša lje gg . liječnicim a uzorke g ra tis i fra n k oAmpyrofen

(Amidopyrin coff. citric.) p ro tiv g lavobolje, neuralgije, reum atizm a,

astm e, influence, groznice i t. d.

Emuisio olei jecorissec. Dr. Vit.

R achitis, scrophulosis, kod s l a b o k r v n e djece, tuberculosis.

Guajacalcol(Syr. Kalii sulfoguajacolici comp. c. Calc.

lactico e t g lycerinophosphorico) u kom binacijam a: c. Ferro, c. Arseno, c. Ferro-arseno, c. C odeino; u raznim s tad i­jim a tuberkuloze, bronhitide, astm e, ka­

šlja i influence.

Pillulae ealcinantessec. Dr. Peyr.

(Pill, guajacol-calcium arsen icales comp.

m itiores 0.001, fo rtiores 0.002 As2 03) Specificum kod tuberkuloze.

Lecitarsenin tabl. c. chocolad. obduct.

Sadržaje : Lecithin-ovo, Ferrum album in., N atr. kakodyl. 0.02 pro tab l.

Brom-Lecitarsen(10 g r po lybrom a u 100 tab l.) '

Jod-Lecitarsen(10 gr. N atr. jodat. u 100 tab l.)

Tabl. ergotini comp.Mr. Kolär.

P re isp itan i haem ostaticum .

Trisantal(C apsulae gelatinosae.) — Olei santali salicyl. c. ex tractis hern iariae e t uvae ursi

d ia lysa tis kod gonorrhoe i cystitis.

Clav.zastup. za Jugoslaviju:(Kal. N atr. b ism u ty l-ta rtra t.) — injekcije protiv sifilisa.

LIJEČNIČKIVJESNIK

GOD. 45. ZAGREB, JUNI 1923. BROJ 6.

P u tev i i ciljevi p ed ija tr i je u Jugo slav iji .Prof. Dr. Ernst M a y e r h o f e r , predsto jn ik pedija tričke klinike, Z a g re b *

G ospodje i gospodo!

Na početku m oga rada moram da zahvalim svim oni m oblastima, koje su izradile moj, za mene tako častan poziv na zagrebačku dječiju kliniku. Ovu zahvalu obraćam osobito m edicinskom fakultetu.

Bit će uvijek m je nastojanje, da vama, gospod je i gospodo, predajem pedija triju tako po tanko i moderno, da vam ne bude više po trebno zato pu­tovati u inozemstvo. No trebat će da se malo strpite; tra ja t će još neko vrijeme, dok će se moći novogradn ja dječije klinike privesti svojoj svrsi. Ali onda imat ćemo zaista ovdje jednu od najljepših dječijih klinika.

Od onog časa, kad je postao moj poziv vjerojatan, a poslije siguran, nastojao sam svim silama, da naučim vaš lijepi m aterinski jezik srpsko- hrvatski. Zbog kratkoće vrem ena nije mi bilo moguće, da naučim toliko, koliko bi mi trebalo, da na tom jeziku držim predavanje . Zato vas molim, da se s trp ite još neko vrijeme, dok ovladam vašim jezikom toliko, da ga mogu bez pogriješke upotrijebiti za predavan je pedijatrije. Profesorski zbor je bio već tako susretljiv, pa mi je dozvolio, da se za to vrijeme služim n jem ačkim jezikom.

Položaj nauke o dječjim bolestima medju m edicinskim znanostim a ka­rakteriz iran je u g lavno d v o j i m : s jedne strane svojom uskom vezom s i n t e r n o m m e d i c i n o m , a s druge m n o g o s t r u k i m , n o v i m i p o ­s e b n i m p r o b l e m i m a i p i t a n j i m a .

Nauka se o dječjim bolestim a u početku svoga razvoja odijelila od i n t e r n e m e d i c i n e ; pa još i danas stoji ona u uskoj vezi s internom me­dicinom. Znanstveni smjer nauke o dječjim bolestima još i danas uglavnom nosi internističko obilježje. O bje discipline — interna m edic ina i ped ija tr i ja — još su i d an as često u znanstvenim udruženjim a i na m nogim liječničkim kongresim a i s jednicam a ostale u uskoj vezi.

Usprkos te jake veze s internom ipak se ped ija tr i ja s v rem enom u svom zasebnom području razvila do sasvim s a m o s t a l n e z n a n o s t i ; ona ima Svoje vlastite probleme, posebne kliničke zadatke i sasvim zasebne ci-

* N astupno predavanje održano dne 2. m aja. o. g.

188

Ijeve. Taj je razvoj bio uvjetovan upravo tako jasno o p redjeljenim p red ­metom nove specijalne znanosti. Taj je p redm et dijete, i to dijete od prvih dana života sa svim svojim pojavam a prilagodjivanja na ekstrau terin i život, pa do spolne zrelosti s njezinim mnogim uplivima i p reobražajim a na tje­lesnu i duševnu kakvoću m ladoga čovjeka. Izmedju tih vrem enskih gran ica leži čitav dječji život, kojim se bavi naše istraživanje: d o b a d o j e n č e t a , d o b a m a l o g d j e t e t a i d o b a š k o l s k o . Svako od ovih triju doba imade svoju posebnu fiziologiju i svoju sasvim osobitu patologiju. Kod ove tačke mojih izvodjenja moram umetnuti jedno opširnije razlaganje.

Pok u ša t ću, da vam u kratkim crtam a prikažem bitna svojstva ovih ods ječaka djetinjstva i svojstva njihove karak teris tične patologije. P rom o­trimo najprije d o b a n o v o r o d j e n č e t a . To je doba u prvom redu karak- terizovano tako neposredno naglim prelazom djeteta u posve prom ijenjene uvjete egzistencije, koji se na tako nemili način n ikad više u životu ne po­navlja. Dijete nakon poroda prelazi od kontinu irane in trauterine prehrane k diskontinuiranoj prehrani izvan majke. Istodobno se rastavlja hranjenje od opskrbe kisikom. T ako dakle postaju d je la tn im a dva dosad posve mi- rujuća organa — crijevo i pluća. Uzmemo li k tome naglu prom jenu krvnog optoka, zatim potrebu vlastite regulacije topline i još m noga d ruga potrebna prilagodjenja, onda ćemo uvidjeti, kako je važna upravo ova prva i ako kratka životna perioda. P rem da je prelaz iz in trau te rinog života u eks tra ­uterini jedan fiziološki proces, ipak ga moramo shvaćati „o š tećen jem “ d ječjeg organizma, za što bi mogli navesti nekoliko dokaza. Stoga smo takodje pr i­siljeni, da patologiju novorodjenčeta obrad ju jem o kao posebni odsjek. Osim toga ovdje postoji još sasvim posebna oboljenja kao: traum e poroda, me- laena, infekcija pupka, asfiksije itd. Čini se, da položaj fiziološkog sm anjen ja težine, icterus neonatorum, zatim takozvanih reakcija na grav id ite t (S ch w an ­gerschaftsreak tionen) novorodjenčeta, kao al bumi nur i a neonatorum i još mnogih drugih procesa, leži bliže fiziološkoj strani, ali jednako im ade i od svih na koncu spom enutih fizioloških procesa takodje p re laza k patološkoj strani. D o j e n č e uopće imade još m nogo osobitih svojstava, od kojih mi ovdje spom injem o samo njegov stalni i jaki nagon rastenja. Ono kroz pol godine svoju težinu od poroda podvostručuje, a do konca prve godine utro- stručuje, dok dijete kasnije treba već 5 god ina za daljn je udvostručenje , i pače 10 godina z t utrostručenje težine postignute u prvoj godini života. Slično je takodjer i s om jerim a duljine. Duljina tijela na p rim jer raste u prvoj godini za 50% , a treba naprotiv za daljnji 5 0 % -tn i prirast 5 godina, a u daljnjem životu k tomu pače već 10 godina. Ovo brzo rastenje tumači nam takodje, da je po treba hrane p rem a tome veća, što treba imati na umu takodje kod kvantita tivnog odredjivanja hrane. Za rasten je i p rirast t jelesne težine treba dojenče skoro isto toliko kalorija, koliko i za unutarnji rad (disanje, krvni optok, rad žlijezda itd.). U sprkos te po trebe za mnogo kalo­rija upućeno je dojenče sam o na posve jednostavne kvalitete hrane, fizio­loški rečeno, sam o na materinje mlijeko. U istinu m lado do jenče još ništa ne sluti o omnivoriji l judskog roda; ono tek mora formalno proći kroz jednu „školu h ran jen ja“, dok se ne pritrči na sve kvalitete miješane hrane. Ne provede li se ova škola primjereno, svrsi, nasta ju svakovrsne sm etnje i ošte­ćenja od hrane. Kao važne oseb ine organizm a dojenčeta hoću još ukratko da spom enem : nježnost i neznatnu otpornost kože i sluznice, kod čega mislim osobito na sluznicu crijeva, na sluznicu usta i b ronh ija te na urogenitalni aparat. Posebni morfološki sastav krvi, kakvoća koštane moždine i povišena refleksna podražljivost centralnog živčevlja spada ju takod je ovamo. Iz re­čenoga razjašnjava se takodje ogran ičenje kliničkih slika kod bolesti do­jenčeta i njihova p riv idna jednoličnost; ističu se sm etn je u prehrani, kožne bolesti, bolesti puteva za disanje, izvodnih m okraćnih puteva, rachitis i s njom

189

spojena spazmofilija, r jedje su već akutne ekzantem atičke infekciozne bo­lesti i bolesti krvi.

D o b a m a l o g d j e t e t a pridržaje još u znatno oslabljenom stepenu m noga svojstva od doba dojenčeta; ono se odlikuje prije svega po mišljenju Eschericha opasnošću od infekcije zbog prljavosti (Schm ierinfektionen). Pošto je izašlo iz kolijevke, dijete je puzanjem izloženo mnogim infekcijama, a osobito tuberkulozi. Ali pri tom je tok tuberkuloznog oboljenja sasvim dr uk­čiji nego kod odrasloga, jer se tu ipak radi o prvoj infekciji; u ranoj d je ­tinjoj dobi nem a katara plućnih vršaka, niti ftize, nego u slučaju d obro ­ćudnog toka postoji tuberkuloza bronhija ln ih žlijezda, tuberkuloza kostiju i skrofuloza; kod nepovoljnog toka im adem o osobito slike milijarne tu b e rk u ­loze. Što je m ladje inficirano dijete, to deleternije na prim arnu tuberkulozu slijedi sekundarna , i tim veća opasnost postoji za nepovoljni izlaz. Pokraj ove bolesti, koja različito često nas tupa već p rem a zemlji, g radu i sloju pučanstva, nalazimo takod jer u dobi m alog d jete ta gore spom enute bolesti dojenčeta i n .r i je tk o takod jer akutne infekciozne bolesti: dobrac, šarlah, sitne boginje i osobito difteriju.

P ravo doba akutnih ekzantem atičkih infekcioznih bolesti jest š k o l s k o d o b a . Z bog povećane mogućnosti infekcije u školi, oboljevaju upravo školska djeca na raznim „dječjim b o les t im a“ za epidemija, koje n ikada po­svema ne prestaju. Te „dječje bo les t i“ nose ovu oznaku zato, je r baš od njih postoji većinom već u dječjoj dobi m ogućnost za infekciju i oboljenje, i jer kod odrasloga postaje ista bo lest nem ogućom zbog imuniteta, koji je iza prvo tnog oboljenja ostao. Dječji organizam, koji je od oboljenja ostao većinom poštedjen , dozvoljava nam proučavati razne infekciozne bolesti vrlo često kao prvotno oboljenje; tijelo odrasloga već je mnogo oboljenja pre- turilo, pa se zato dotična slika ne ukazuje n ikada tako čista kao kod dje­teta prvi pu ta oboljelog. K tomu prido laze još mogućnosti, da proučavam o umjetno uzrokovane bolesti, kao što je cijepljenje, ili da prilikom novih li­ječen ja sa s orumom prom atram o bolest seruma, te da naučimo shvaćati važni P irque t-ov pojam o alergiji. Izmedju kroničkih infekcioznih bolesti u doba školsko, osobito se ističe reumatizam sa svim svojim odnosim a prema endokard itid i i p rem a reumatičkiin ekvivalentima, medju kojima je chorea minor vrlo važna za školsku dobu. Upravo chorea vodi do neuroza, koje se zbog osjetljivosti i jake reaktivne sposobnosti dječje duše u školskoj dobi vrlo često razvijaju.

Ova netom ukratko spom enuta svojstva d ječ jega tijela, posebni zahtjevi nesta lne dječje ćudi i lako tjelesno i duševno umaranje, odnosno laka po- vredljivost te konačno sasvim zasebna tehnika l iječničkog pretraživanja , uči- niše, da se u boln icam a doskora stvoriše posebne dječje sobe, a kasnije i veći dječji odjeli. Konačno su nastali veliki sam ostalno vodjeni dječji za­vodi i dječje bolnice. Od ovih dakle dječjih lječilišta počeo je razvitak mo­derne pedijatrije. No prvotna se s ta ra lječilišta veom a razlikuju od modernih. U prvim dječjim zavodim a većinom je v ladao žalosno visoki pomor, jer se onda još nije znalo četu bolesne djece, skupljene u bolnici, zaštititi od raznih m edjusobn ih zaraza, niti se je znalo djecu očuvati od štetnosti hos- pitalizma i hraniti ih p rem a potrebi. Mnogi veliki planovi, pokušani u p ro š­losti, nijesu uspjeli zbog nesposobnosti, da se dječji domovi tako vode, da budu lječilištima, a ne kućam a smrti. Velika ruska carica Katarina II. htjela je na p rim jer velikim i — kako se činilo — neiscrpivim mnoštvom n ahod- čadi ispuniti ponor izmedju se ljačkoga i p lem ićkoga staleža, htijući stvoriti jedan novi treći stalež. Taj je p lan bio doista jedan od najvećih u povijesti socijalne politike; ali kod neplodnih pokuša ja p rovedbe više je ljudi pogi­balo nego li tadanjim najkrvavijim ratovima; tada naime još n ijesu znali, kako da dojenčad i malu djecu odgoje u zavodim a bez velikih gub itaka do preko

190

puberte ta . T ak o d je r i aus tr i jska nahodišta , što i h ' j e utemeljio car Josip II., više pu ta su u kasnije doba svoga opstanka došla u opasnost, da budu ras­puštena, i to upravo zbog užasnog visokog pomora, koji je u nekim god i­nam a i u nekim mjestima iznosio pače preko 100% !

T ek m oderna m edic ina dokazala je pravo opstanka i još preko toga blagoslovno djelovanje dječjih bolnica sa svojom boljom spoznajom biti in­fekcioznih bolesti, sa boljom mogućnosti usp ješne profilakse, sa svojim za­htjevima za čistim, i tako reći aseptičkim vodjenjem takod je i u dječijoj bolnici. Vodjenje se m oderne dječje bolnice može usporediti u svim svojim dijelovima funkcije sa jedn im duhovito sastavljenim stro jem : njegovateljice, liječnici, uprava, vodstvo, — svaka od ovih instanca jes t nužni sastavni dio nesm etanog funkcioniranja. Od svakoga od ovih navedenih d ije lova mogu da nastanu teške unutarnje smetnje u funkcioniranju. K tomu pridolaze još bezbrojne unutarnje sm etnje kod sam e bolesne djece, kakvih nem a kod od ­raslih, i konačno vanjske sm etnje u am bula toriju kod p reuzim anja novih b o ­lesnika s novim opasnostim a infekcije i ne na zadnjem mjestu takodjer smetnje sa stran i roditelja i rod jaka bo lesne djece; tako je na pr. poha- d janje bolesnika, koje se iz razloga čovječnosti ne može sasm a spriječiti, sa strane rod jaka jedna s ta lna opasnost, da se ne uvuku razne bolesti, medju kojima hoću da istaknem osobito šarlah i influencu. Sve ove opasnosti , koje katkad nijesu nipošto neznatne, mora m oderna d ječ ja bolnica po svojim iz- vanjim i unutarnjim ured ja jim a da usp ješno predusre tne . Budući da sve spo­m enute sm etnje naravno oštećuju dobrob it malih bolesnika, mora se naše liječničko nasto jan je to više potaknuti, da učinimo najviše i najbolje.

Sada još nešto o b i t i s a m e p e d i j a t r i j e . Kao što internista imade p red očima čitavog čovjeka, tako mora i p ed ija ta r uvijek prom atrati č i t a v organizam djeteta. Za sveukupnu medicinu ne vrijedi najviše, da se nep re ­s tano cijepa u nove m edicinske discipline, već mnogo više vrijedi ponovna sv rs ishodna sinteza. Upravo nauka o dječjim bolestima, koja uvijek čitavo dijete uzima u obzir, može da bude pravim uzorom za daljnji razvoj sve­ukupne medicine. Pedija tr i ja je p rem a tome sab ira liš te najvažnijih m edi­cinskih disciplina.

Prije svega k l i n i č k e su s t r u k e one, koje tvore p re tpos tavke i te­melje pedija tri je i koje su osobito mnogim dije lovim a pedija tr i je podale n jihov vlastiti značaj. Interna medicina, kirurgija, okulistika, laringologija, otologija, dermatologija, neurologija i prim aljstvo imaju sa pedija trijom važna zajednička pogran ična područja. Zajedničkom suradn jom spom enutih speci­jalnih discip lina sa pedijatrijom, koja se uvijek sve više orijentira p rem a općenitosti, mogu upravo ova pog ran ična p odruč ja biti dobro istražena i razjašnjena. Obzirom na naše zag rebačke prilike valja osobito istaći, da je akadem ski zastupnik prim aljstva g. profesor Dr. F r a n j o D u r s t takodjer mladjoj dječjoj klinici izašao gostoljubivo ususre t time, što joj je za obuku stavio na raspolaganje novorodjenčad iz ženske klinike. Mi tako raspo la ­žemo jednom postajom novorodjenih, što je osobito vrijedno za poduku u nauci o liječenju dojenčadi. Ideja, da ped i ja ta r sudje lu je na postaji novo- rodjenčadi zajednički sa ginekologom, potiče od bečkog ped ija tra E s c h e - r i c h a . Osim bečke dječje klinike sam o j e m a l o zavoda, koji mogu i novo­rod jenčad studirati sa g lediš ta pedijatrije . A za s tuden ta i kasn ijega p rak ­tičnog liječnika znači poznavanje fiziologije i patologije novorodjenčeta jedno vanredno važno obogaćenje, kojega ne možemo dosta ocijeniti; liječnici za djecu, koji nijesu za svoje izobrazbe nikad imali prilike da prom atraju novorodjenčad, skoro uvijek budu obuzeti neugodnim čuvstvom nesigurnosti, kad' su pozvani k novorodjenom ili mladom dojenčetu.

Ali pokraj kliničkih s truka ima još i važnih t e o r e t s k i h d i s c i ­p l i n a , koje pedija tr i ja pod novim oblicima spa ja u nova pitanja; pedija­

191

trija da je novo teore tsko i prak tično grup isan je i ocjenjivanje higijene, b a k ­teriologije, serologije, m edicinske kemije, opće biologije, opće patologije, nauke o hranjenju i t. d.

Do posve osobite važnosti digla se ped ija tr i ja u sadašnjosti kao s t j e ­c i š t e i ž a r i š t e m o d e r n i h s o c i j a l n o- l i j e č n ič k i h n a s t o j a n j a . Z drav lje i čuvanje zdravlja jednog naroda m ora započeti od korijena. Štete, koje se kod djece mogu sa razmjerno jednostavnim sreds tv im a izbjeći, po­većaju se — ako ih nij smo suzbijali — kod rastućih do bolesti, koje se većinom više ne daju popraviti. Upravo sposobnost prilagodjivanja rastućeg organizm a čini da je on vrlo lako pris tupačan za t je lesne ili duševne uplive u dobrom ili zlom smislu. S toga m ora svaki ped ija tar da bude snabdjeven dovoljnom množinom socija lno-li ječn ičkog iskustva i uvidjavnosti. I na jbolja indiv idualna terap ija može biti razorena zbog zlih općih prilika. U svim ve­likim poglavljim a pedija trije p rev lad ju je sve to većm a značenje socijalne medicine. Od čitavoga grad iva spom injem sam o tri velika poglavlja: t u b e r ­k u l o z u , l i j e č e n j e d o j e n č a d i i m o d e r n o š k o l s k o l i j e č n i š t v o .

T u b e r k u l o z a je za s rednju Evropu prava n a rodna bolest, na kojoj im adu i djeca velikog udjela. U velegradovim a je od djece na koncu ško­lovanja već preko 9 0 % inficirano sa tuberkulozom. Shvatljivo je, da protiv takvog širen ja jedne infekciozne bolesti, koja se još k tome vuče kroz godine, m oraju obične indiv idualne liječničke mjere da zataje. Ovoj tako raširenoj infekciji sa tuberkulozom odgovaraju takod jer mriogobrojna klinička obo­l jevan ja na tuberkulozi u dječjoj dobi. Upravo terap ija dječje tuberkuloze m ora se prilagoditi karak teru jed n o g oboljenja u masama. Ovdje nam ne pom aže davanje n ikakvog skupog p repara ta , p ro izvedenog sintetičkom ke­mijom, niti kakva injekcija bilo kojeg od mnogih tuberkulina ; l i j e k p r o t i v t u b e r k u l o z e j o š u v i j e k n i j e p r o n a d j e n i Ipak je utješno saznati, da svrs ishodno hranjenje, koje može biti i jeftino, u vezi sa isto tako jeftino izvedivom kurom svježega zraka (koja nipošto nije vezana na stanovitu klimu), jesu u stanju izvesti usp jehe u m asama, kako nam je to P i r q u e t na veliko pokazao.

P redusre tan je tuberkuloze u dječjoj dobi zahtijeva stručnu brigu i rad. Znam o, da se gotovo svaki čovjek jednom u životu sa tuberkulozom infi­cira. — Boriti se protiv te sile činjenica bilo bi danas jedno nem oguće zapo- čimanje, bilo bi Sisifov posao. Ali mi smo već veoma mnogo učinili, ako nam uspije ovu infekciju, s kojom mi moram o kao s nuždom naše civilizacije da se snadjem o, po m ogućnosti u što kasnije d o b a potisnuti. Tuberku lozna infekcija u ranoj dobi dojenčeta znač i .go tovo sm rtnu prognozu, dok infek­cija u kasnijoj školskoj dobi može da se većinom izliječi bez kliničkog oboljenja; a u najlakšim slučajevim a teče takva infekcija popu t kakvog „ci­jep l je n ja “, djeca postaju pozitivna na P irquetovu reakciju, budu alergična, ah ostaju zdrava. S tom spoznajom dan je dakle sm jer našem u praktičnom radu.

T ako je n a u k a o l i j e č e n j u d o j e n č a d i pravo zasebno područje pedijatrije. I ovdje hoću da mnogo veću važnost polažem na liječenje m noštva i na prosvjećivanje mnoštva, nego li na individualnu, većinom ne­p lodnu terapiju sa raznim „ N äh r“-prepara tim a, a još manje na kom plic irana istraživanja mijene tvari. P ro p ag an d a dojenja, zatim jednostavni lako razum ­ljivi propisi h ran jen ja ispunjuju svrhu lakše i bolje nego sve više ili manje dobro u tvrdjene teorije o hranjenju, ili razne ljekovite hrane i fabrički proizvodi trgovačke industrije. B r i g a z a d o j e n č a d , p rilagodjena prili­kam a zemlje, može na sličan način kao i skrb za tuberkulozne čitavu brojku pom ora jednog naroda i tima njegovu brojku prirasta da poboljša. P itan je pom ora u ljetu upravo je za južnu zemlju, kakva je većim dijelom Jugoslavija , od velike važnosti. Iz god. 1912. meni su sam om e sa mojih ta ­

192

danj ih studi ja o pomoru dojenčadi po ljetu poznati statistički brojevi od više gradova Jugoslavije. Ipak moraju ovi brojevi da se ponovno izrad: , j er su se pri l ike medjut im ipak dos ta promijenile. Hoću samo da ovdje ukratko pokažem, da se prema pri jašnj im stat ist ičkim radovima o odnosu izmedju do jenja i mortal i teta dojenčadi mogu razlikovati četiri grupe zemalja, koje sam ja ovdje u kratkoj shemi iznio. Razlikujemo;

Vidite, da je u toj staroj shemi od zemalja Jugoslavije zas tupana samo Dal­macija; s igurno ne će svagdje biti kao u Dalmaciji , samo nam nažalost manjka ju podaci . Briga je ovdje u Zagrebu zašla već u dobru kolotečinu: naš je kolega Dr. Žiga Schwarz toliko l jubezan. da nam prema potrebi stavlja na raspolaganje takodjer svoj institut.

Š k o l s k o l i j e č n i š t v o jest g ranično područje, na kojem mora ipak da se češće i potanje sasluša upravo dječji liječnik kao st ručnjak. Samo u pedijatri j i dobro izobraženi l iječnik može bez prigovora i brzo na školskoj djeci provoditi pr t raživanja u masama; samo liječnik, koji je dob ro upućen u biće djeteta, može za zdravstvenu službu škole biti od prave koristi. Ko­načno spada u ovo radno polje takodjer zajednički rad sa učitelj ima, kojima nervozna, patološka ili inače nepravi lna djeca veoma oteščavaju odgojni rad. Veliki dio ovamo spa da juće pedagogike l i ječenja jest p redmet moderne nauke o liječenju djece, koja je u najnovije do ba na području mladenačkih sudova došla u neki odnos sa ju ri sprudencom.

Sad još nekol iko rijčči o bu du ćem položaju naše klinike kao zavoda z a l i j e č e n j e , u č e n j e i i s t r a ž i v a n j e .

Kao l j e č i l i š t e t reba naša b u d u ć a kl inika da stoji uporedo sa ostalim modern im dječjim klinikama. Mi ćemo se pri tom nastojanju- morati osobi to da bavimo sa provodjenjem mo derne terapije, mi ćemo kod toga te rapeutske mjere nesamo studirati nego ih i k r i t i z i r a t i . Budući l i ječnik mora biti sposoban da shvati, kako teče naravni tok jed no g oboljenja, prot iv kojega nije ništa poduzeto. On m ora spoznati , kako veliko i temelji to zna­čenje pr ipada prehrani po st ručnim od red b am a i n jegovate ljskim mje­r a m a - k o d raznih oboljenja. Ipak' j a nipoš to ne ću da vam zatvorim bogato b lago naše medikamentozne terapije. Ja sam svjestan, kako veliko i opće liječničko značenje takodjer i u dječjoj dobi p r ip ad a na pr. terapiji , koja ublažuje boli; s d ruge pak s t rane i rodbin a obol jelog dje te ta zaht ijeva ka tkad izrazito s imptomatičko liječenje. Liječnik bez me dik am ena ta ne može još danas u vanjskoj praksi izaći. Moje će biti nastojanje, da vas tako spremim, da ćete vi sa kri t ikom bez polipragmazije, obazirući se uvijek na pravu istinsku sredinu, biti u stanju da zadovol j i te svim terapeutsk im zaht jevima prem a današn jem stanju našega znanja.

SvajcarskaEngleska

Često dojenje ----------> niski m o r ta l i t e t ----------->

BavarskaNjemačkaRusija

FinskaNorveškaŠvedskaDalmacija

Rijetko dojenje --------- > visok/ m o r t a l i t e t ----------- >

GalicijaUgarskaRumunjska

193

D ruga je, i to najo tm enija zadaća naše klinike, z a d a ć a p o d u č a ­v a n j a . Najvažnije ie podučavan je s tudena ta : obrazovanje mladih m odernih liječnika za djecu. Ško lska je vlast ovdje u Jugoslaviji b ila upravo uzorom, je r je ona tako važnu struku, nauku o liječenju djece, označila ne sam o kao obligatni predm et, nego je takod je r pohad jan je p redavan ja učinila obli­gatnim kroz dva semestra. Osim toga održat će se jedan kolegij cijepljenja. Kolege izmedju s tuden ts tva u kasnijim će god inam a svoje prakse osjetiti, da je ova obveza za polaženje p redavan ja iz ped ija trije sigurno veom a važna. P ohad jan je i li ječenje djece za prak tičnog je liječnika gotovo uvijek jedan integralni dio njegove prakse. N astojanje b udućeg liječnika, da i uz dječji bolesnički k revet izdrži, veom a se po tpom aže marljivim polaženjem p re ­davanja . Ja ću sam uvijek pomoću praktic iranja, po mogućnosti dovoljnog za sve s tudente, nastojati da kod p redavan ja mladi kolege lako steknu sve osobitosti u kliničkoj pretrazi djece. Ja se nadam , da ćemo se mi na p re ­davan jim a toliko upoznati, te će propisani ispit biti doista sam o jedna for­malnost, ko ja se sam a po sebi razumije; osim toga prinužden sam da mo- m entano tak o d je r kod ispita dozvolim neko prelazno vrijeme za one kolege, koji su pedija tr i ju slušali na raznim inozemnim visokim školama, koje se u svojem naučavan ju kadšto razilaze. Za jednu stepenicu više od podučavan ja s tu d en a ta stoji p o d u k a m ladih l i j e č n i k a , koji kao dobrovoljn i liječnici (Volontärärzte) hoće da se bave sa liječenjem djece na samoj klinici. U novoj dječjoj klinici, koja će se, nadajm o se, brzo otvoriti, stajat će nam na raspo lagan je dovoljno k lin ičkog i znanstvenog materijala, tako da se smijemo nadati, da ćemo i u tom pogledu postati usp ješno učilište za sve liječnike, koji traže kliniku. Za stručnu izobrazbu specija lista stoje na raspolaganje as is ten tska mjesta, koja će se s vrem enom umnožati na šest.

Jedan važni dio liječničke poduke, kojega ne valja previdjeti, mora da bude obrazovan je va ljanog s t a l e ž a n j e g o v a t e l j i c a . Njegovateljica djece, p ro is tek la iz obrazovanog s redn jeg staleža, ima da pos tane srazm jerno po­dučena i izobražena v r ijedna pom oćna sila za liječnika.

Ali naša nova klin ika m ora tak o d je r da pos tane m j e s t o i s t r a ž i ­v a n j a . N auka o liječenju djece još je znanost m lada i u počecim a r a z ­vitka. Sam o je po sebi jasno, da u disciplini, koja toliko teži napred, uvijek izronjuje m noštvo važnih i in teresantnih problem a. U koliko nam budu s ta­jali na raspo lagan je laboratoriji, rentgenov apara t i d ruga pom agala za istraživanje, mi ćemo raditi takod jer i u tom smjeru. Ali sad a ćemo kao realni ljudi baciti naš pogled na sam u zemlju. Ovdje u Zagrebu nastaje prva d ječja klinika Jugoslavije. U samoj zemlji nalazimo mnoštvo predradnja , i to upravo na g lavnom području nauke o liječenju djece: tuberkulozu, ra­hitis, lues, malarija, pom or do jenčadi; opća p itan ja o hran jen ju valja stu­dirati u po jed in im dije lovim a zemlje i p rem a osobitostim a istraživati. U svim ovim radovim a možete i m orate vi jednom kao liječnici sudjelovati; da, klin ika je upravo na tu su radnju upućena, ako hoćemo da za dječji svijet Jugoslavije učinimo nešta uspješna!

G ospod je i gospodo!

Kod provad jan ja ove opširne osnove liječničkog rada i podučavan ja b it ćem o svi optimisti, to jest nada jm o se i radim o na tome, da se zgrada dječije klinike p red a čim prije n jenom zadatku. P rivrem eno se m oram o za­dovoljiti s onim sredstvima, ko ja nam stoje na raspolaganju. G lavno je ipak nas to jan je k napretku. O n d a će i moj i vaš rad da p r idonese razvitku našeg m ladog i lijepog fakulteta, te da mu pribavi ugled i slavu u cijelom svijetu.

194

Resume.Prof. Dr. E. M a y e r h o f e r : W e g e u n d Z i e l e d e r K i n d e r h e i l ­

k u n d e i n J u g o s l a w i e n . Erste V orlesung an der Kinderklinik in Zagreb.Nach einer a llgemeinen Ü bersich t übe r die S tellung der K inderhe il­

kunde in der Medizin w erden die B esonderheiten des Säuglingsalters , des K leinkinderalters und des Schulalters kurz besprochen . E iner de r Vorteile der K inderheilkunde ist auch darin gelegen, d a ss d ieses Fach w en iger e in­seitig als andere Spezialfächer der Medizin spezialis iert; v ie lm ehr fasst die Paediatrie in m ehr a llgem einer O rien tierung die w ichtigsten klin ischen und theoretischen Disciplinen für ihre e igenen Zwecke zusammen. Diese Synthese macht sich insbesondere auf den versch iedenen G renzgebie ten bem erkbar. — Die sozialärztlichen Aufgaben der m odernen Paedia tr ie w erden b eso n d e rs hervorgehoben und an den Beispielen de r T uberku losenfürsorge , d e r S ä u g ­lingsfürsorge und des Schularz tw esens näher ausgeführt. — Die U n terrich ts­behö rde des S taates S. H. S. ist für die akadem ische S tellung der P a e d ia ­trie vorbildlich g ew o rd en : sie ha t die K inderheilkunde als obligaten P rü ­fung sg eg en s tan d fes tg ese tz t und in den S tudienplan den p f l i c h t g e m ä s s e n , z w e i s e m e s t r i g e n V o r l e s u n g s b e s u c h eingeführt. Ebenso ist der Besuch der Im pfvorlesung obligatorisch.

F eb ris b il io sa h aem o g lo b in u r ic a .(Ognjica sa crnom mokraćom).

Dr. Božo P e r i č i ć , glavni liječnik opće bolnice, Split.

Ako uslijed kakva uzroka dodje do razaran ja eritrocita u krvi, oslo­bodi se iz njih hem oglobin i pom iješa se s krvnom suru tkom ( h a e m o g l o ­b i n a e m i a). U istočenoj krvi pokazuje se tad a su ru tka crvenkasta , dok je obično žuta. Jedan dio hem oglobina prolazeći kroz jetru pre tvara se u žuč; ako ga im ade p reobilno pravi se u jetri toliko žuči, da ju žučne cijevi ne mogu svu izvesti, već se jedan dio skreće na trag u krvne žile i nastupi žu- ćanica ( i c t e r u s ) . Drugi dio hem og lob ina ostavlja tijelo kroz bub rege za­jedno s mokraćom, koja uslijed toga d o d a tk a izlazi tam nocrvena ili crna ( h a e m o g l o b i n u r i a ) .

Hem oglobinurija može imati različitih uzroka. U g lavnom e se razlikuju:a) h. o d o t r o v a u n e s e n i h u t i j e l o ; takvi mogu biti: sum porna ki­

selina, karbol, glicerin, kloroform, neke gljive, bob (fabismus), extr. fil. mar., zmijinji ili pčelin otrov, kalium chloricum, jod, brom, naftol i t. d.;

b) h. o d o t r o v a , k o j i s e u t i j e l u r a z v i j a j u uslijed teške sepse, tetanusa, ankilostomijaze, d is tom a hepaticum , opeklina, sm rzavanja, marševa, nošenja;

c) h. o d r e z o r p c i j e k r v n i h e k s t r a v a s a t a .Kao posebne vrste ističu se: 1. h a e m o g l o b i n u r i a p a r o x y s m a l i s ,

koja se ponavlja u nas tup im a redovno zavisnim od p rod u l jen a oh lad jen ja cijela tijela ili sam o jednoga dijela (osobito nogu) pod kišom ili u h ladnoj kupelji, i regbi poglavito kod čeljadi, ko ja su bo lovala ili još boluju od si- f i l id e ;2 . f e b r i s b i l i o s a h a e m o g l o b i n u r i c a , koja se po općem mišljenju pojavlja samo kod čeljadi, koja su imala ili im adu još malariju.

F e b r i s b i l i o s a h a e m o g l o b i n u r i c a (ognjica sa crnom m okraćom ) je bolest odavna poznata, ali pobliže je bila o p isana i razlučena od hem a- turije tek sredinom prošloga s to ljeća od francusk ih ljekara, koji su je p ro-

195

učavali u Africi, gdje je bo lest običnija. O na se rijetko pojavlja u mala- rijskim pred je l im a južne Evrope. Na Balkanu se bolest češće opazila za vrijem e sv je tskoga rata. U sjevernoj Dalmaciji ona je do ratnoga doba skoro nepozna ta bila. P rem a prijašnjoj rijetkosti m ora se broj od 22 slučaja o p a ­žena u razdoblju 1915.— 19 9. velikim naznačiti. Učestana opažanja, uz još uvijek ne jasnu etiologiju i nesigurnu terapiju ove bolesti, navode me na d iskusiju o dosadašn jim prijepornim nazorim a u vezi sa svojim vlastitim opažanjima.

Kako rekosmo, ognjica sa crnom m okraćom n ap ad a obično osobe, koje su bolovale ili još boluju od groznice (malarije). O na se pojavlja, gd jekada bez zamjetljiva povoda, a češće u vezi s uzimanjem kinina, iznenada s na­s tupom ledenice i susljedne visoke ognjice uz opće zlostanje, bljuvanje, žu- ćanicu i tam nocrvenu ili čisto crnu mokraću, u kojoj se nalazi hemoglobina, ali n em a eritrocita (ili tek gdjekoji rijedak). To se stanje za jedan dan ili više d ana popravi, nestane ognjice, crne m okraće i pom alo žućanice, pa se više ne povrati ili se ponovi više puta. G d jek ad a najednom uz anuriju, koja je osobito opasna, ili bez nje uz veliku b ljedoću nastupi smrt uslijed srčane slabosti. Analiza krvi u pogledu malarijskih parazita u Nochtovim slučajevim a je češće b ila - pozitivna, u drugim sta tis tikam a se navodi kao češće negativna. Pri sekciji se nalazi u g lavnom e anem ija raznih organa; jetra, slezina, bubrezi obiluju ostac im a raspadnu tih eritrocita.

Od 22 moja s lučaja većina je p r ip ad a la težačkom e staležu. Po spolu bili su svi muški, je r sam skoro sve slučajeve opažao u bolnici, a pod svojom upravom u bolnici imao sam tad a sam o odjeljenje za m uške; uostalom znadem da je bilo s lučajeva i na odjeljenju za ženske i ako mnogo manje. Po dobi bilo je od 1 — 10 g.: 5, od 10— 20: 8, od 20— 30: 6, od 30— 40: 3 slučaja. Godini 1915. p r ip ad a 8, g. 1916.6 , g. 1917.6 , g. 1918. i 1919. po 1 slučaj. G. 1920. i 1921. nije bilo ni jed n o g a slučaja. Po m jesecim a p ripa ­daju 2 januaru , 1 febr., 2 martu, 1 aprilu, 1 maju, 1 junu, 4 aug., 1 sept., 3 okt., 2 nov., 4 dec. O sim v jednoga slučaja iz Sućurca kod Splita svi su bili iz Z adarske okolice (Škabrn je 4, Jankolovica 4, Visočane 3, Kašić 2, Nadin 2, Polešn ik 1, Jesenice !, P riv laka 1, Nin 1, Crno 1, Z ad a r 1). Od 22 slučaja 4 su umrla: god. 1915. dvoje d jece od 5 godina; g. 1916. jednodijete od 12 g. i drugo od 13 g. Pom or je dakle bio od 18°/0.

Po ovoj statistici oboljeva najviše m lada čeljad u hladnijim m jese­cima i za nju ,se bolest pokazuje najopasnija . P revladjivanje bolesti kod m lade čeljadi primijetili su i N a k a g a w a na otoku Formozi i C o n n o r na panam skom e kanalu.

Opažani bolesnici bili su svi iz grozničavih mjesta; bo lesn ik iz Z adra dobio je bio groznicu u okolici Kninskoj. Na otocim a i u prim orju nije bio opažen nijedan slučaj. S lezina je bila u svih bolesn ika čisto velika ili baremopipljiva, sam o se u dva slučaja nije mogla opipati.

Pos to tak pom ora je bio prilično povoljan, je r u raznim s ta tis tikam a on se kreće izmedju 10 i 50.

K o j i s u d a n a š n j i n a z o r i u p o g l e d u e t i o l o g i j e i l i j e č e n j a o v e b o l e s t i i u k a k v o m e o d n o š a j u s t o j e s n j i m a m o j a o p a ­ž a n j a ?

Općenito se uzrokom bolesti drži uzimanje kinina kod grozničavih bo­lesnika pri stanovitoj, nejasnoj dispoziciji. R o m b e r g 1) kaže: „N astup ognjice sa crnom mokraćom se pojavlja obično uslijed uzimanja kinina, rjedje kakva drugoga lijeka, gd je postoji neka još nejasna, od malarije p rouzročena d is­pozicija. Š tetna količina k inina može biti različ ita“. U istoj knjizi veli H i s 2): „O gnjica sa crnom mokraćom, koja se opaža u tropsk im predjelim a, je

') M ehring-Krehl. Lehrbuch der inneren Medizin. 1921. I. B. p. 132.2) ibid. II. B. p. 662.

19 6

opasan s imptom otrovanja kininom kod osoba p red ispon iran ih m ala r i jom “ ; a M i i l l e r 1): „Znam enito je da kinin izazivlje hemolizu i hem oglobinuriju sam o kod osoba, koje boluju od tropske forme malarije, a i kod ovih ne redovno, već u pojed in im slučajevima. Ako se pak kod nekog bolesn ika s tropskom malarijom jednom pojavio nas tup ognjice sa crnom m okraćom, tad a se može n a jv e ć o m 1 sigurnošću očekivati, da će i svako kasnije upo treb- Ijavanje k inina izazvati opasan nastup hem oglobinurije . Kod tercijane i kvar- tane, koje najviše haraju u srednjoj Evropi, ne opaža se n ikada ognjica sa crnom mokraćom poslije upo treb ljavan ja k in in a“.

Najopreznija je Rom bergova izjava, dok Hisova i Miillerova izjava, kako ćemo vidjeti, ne odgovaraju točno činjenicama.

Da kinin može izazvati nastup hem oglobinurije opće je iskustvo. Taj utjecaj kinina može se jasno vidjeti iz ova dva slučaja;

Adam B., od 12 god., tež., iz N adina (Benkovac). U bolnici od 27. IX. do 21. X. 1916. '

Po svojem vlastitom kazivanju bolesnik mokri krv pošto pije kinin.27. IX. po p. T. 38°. Dijete blijedo, mršavo. P reg led prsnih i t rbušn ih

organa negativan, osim slezine malo opipljive. M okraća bistra, žuta, bez b je ­lančevine.

28. IX. T. 36'7°— 38°, ord. C rem or tart., 2 put na dan žličicu u čaši sa sladorom.

29. IX. T. 38 i o — 3 7 -10. Crem. t.30. IX. T. 36-4°— 37-2°. Crem. t.Od 1. X.— 5. X. tj. toplota ispod 37°, m okraća uvijek bistra, žuta. Na

3. X. presta je uzimati kremor.Na 4. X. n ikakav lijek.5. X. u 5 s. pr. p. 0 '50 gr. Chin. mur. pri tj. t. od 36’6°. U 7 s. lede­

nica; oko podneva 40°; po p. 39’3°, P. 112. M okraća, koja je o podnevupočela biti tamnija, u večer je crna kao najcrnije vino. U m okraćnom e ta ­logu zrnje i valjci od hemoglobina.

6. X. T. 38'2°— 37’2°. M okraća tamnožuta, bistrija.7. X. T. 36'7°— 364°. M okraća bistra, žuta.Ljubo B. od 9 god., tež., iz Priv lake (Nin). U bolnici od 23. VI.• do

13. VII. 1917.Ima tri dana da mokri krvavo.24. VI. Dijete mršavo, blijedo. Icterus laevis. Pluće, srce bez osobita.

Jetra, s lezina nijesu opipljiva.Do 27. VI. bez ognjice; m okraća uvijek jednako bistra, žuta. Žuća-

nice nestalo.27. VI. po p. T. 37-3°.28. VI. 36-50— 37-10.29. VI. pr. p. 37"3°. O vog d ana nije bo lesnik uzimao n ikakva lijeka.

D anas u 9 s. pr. p. dobiva 0"50 Chin. sulf. Oko podneva ledenica, 38°, zlo- stanje; m okraća slična crnom e vinu, sp. težina 1013; u talogu zrnje i valjci od hemoglobina.

30. VI. I ju tros m okraća crna, obilna. Icterus laevis. Po p. m okraća žuta, malo mutna.

Ali ova bo les t može da se javi i bez ikakve veze s kininom. Ne samo, već i ako je bo lesn ik trpio prije od hemoglobinurije , uzimanje k inina ne treba da prouzroči ponovnu hemoglobinuriju , kako ovaj slučaj dokazuje:

Mitar P., od 25 god., tež., iz Š k ab rn ja (Zadar). U bolnici od 31. XII. 1915. do 2. II. 1916.

Na 27. XII. uhvatila ga „grozn ica“ i o tada ga drži. Od 29. pu š ta crnu

1) ibid. II. B. p. 25.

197

mokraću. Bljuje sve što uzme. O v o g d a n a n i j e b o l e s n i k p i o n i k a k v a o s o b i t a l i j e k a (jutros izbljuvao karlsbadsku sol), k a o š t o n i j e u o p ć e o v o z a d n j i h p a r m j e s e c i . Jesenas je na prekide pio modre tablete ki­nina (po 0'20 ctgr.), 5 na dan za 5 dana zasebice, ali mu se isto groznica često navraćala.

Status pr. na 1. 1. pr. p.: Mršav, blijed. P. 96, R. 36, T. 39'6°. Jezik suhkast, subjel. Icterus laevis.

Pluće i srce bez osobita. Trbuh malo naduven. Jetra i slezina nijesu opipljive.

Mokraća sinoć i jutros jednako crna. Sp. težina 1021. Nema bjelan­čevine. Heller pozitivan. U tamnocrvenome talogu hemoglobinski detritus, rasijan i skupljen u valjke; gdjekoja bubrežna stanica; nema eritrocita.

Po p. T. 40'2°, bilo 104. lutros popio ricinovo ulje, koje ga do ve­čera nije čistilo; iza klistira osoljenom vodom jedno ispražnjenje.

2. 1. T. 37'8°—38'4°; b. 96— 100. Trbuh nešto splasnuo. Mokraća manje crna, sp. težina 1018. Uzimlje Ac. mur. 3 0 na 200 Aq. d., po žlicu tri puta na dan.

3. I. T. 38’6°— 38'2°; b. 116— 108. Mokraća bolja, tamnocrvena.4. I. T. 37'8°— 38°. Od noćas mokraća žuta, bistra.U krvi nema malarijskih parazita.Bolesnik uzimlje na 6. 1. 0'50 gr. Chin, mur., na 7., 8. i 9. po 1 gr.

Chin. mur. i sve te dane mokraća ostaje bistra, žuta, bez Hellerove reakcije. Žućavice nestalo.

Na 16. i 17. bolesnik ne dobiva nikakva lijeka. T. 37'4°— 371°.Na 18. pr. p. T. 361°, b. 78. Pred podne ledenica; po p. 39'2°, mokraća

malo mutna, crvenkasta, Hellerova reakcija pozitivna.19. I. pr. p. mokraća opet bistra, žuta. U 9 s. pr. p., uz T. 36'5° injek­

cija 1 gr. Chin, bimur. duboko u mesnu. („Protiv nastupa hemoglobinurije bolje koristi injekcija kinina nego li simptomatično liječenje, pa nalazilo se malarijskih plazmodija ili ne nalazilo“. N a k a g a w a , C. f. Bakt. 1913.). Po p. 38°, b. 93; mokraća bistra, žuta.

20. I. Mokraća kao juče. T. 37'3°— 37'3°.Napokon i u ovome slučaju pojavlja se nastup hemoglobinurije uslijed

kinina, jer iza ponovne injekcije 1 gr. Chin, bimur. na 21. 1. pri T. 36°, na­stupi poslije injekcije ledenica, po p. 391°, b. 92, uz tamniju mokraću s po­zitivnim Hellerom.

Na 22. I. pr. p. mokraća već bistra, žuta.Premda se prekidna ognjica pojavljala još par dana, bolesnik nije više

dobio kinina, već samo malo Crem. tartari i na 2. II. bio je otpušten u do­brome stanju iz bolnice. Mokraća je od 22. ostala uvijek bistra, žuta.

Na 24. II. vidjen ambulatorno u još boljem stanju.Da kinin može izazvati nastup ognjice sa crnom mokraćom to je izvan

svake sumnje, ali samo onako kao što na pr. hladna kupelj može da iza­zove nastup malarije u onoga, koji je bolovao ili boluje još od malarije. Da kinin sam može da prouzroči bolest u malarična bolesnika, protiv toga medju ostalim govori i to, što se ona gotovo nikada nije opažala u godi­nama, gdje se u Dalmaciji kinin trošio (pri antimalaričkim borbama) u go­lemim količinama, niti u godinama, gdje se trošio, s izvanjih razloga, u skučenim količinama; dok se na jednom stala učestano pojavljivati u doba, kada niti je malarija osobito harala, niti je u upotrebljavanju kinina bila nastala kakva osobita promjena (u ratno doba kod nas ga je bilo uvijek dovoljno).

Razložito je po tome mišljenju M a r c h i a f a v e i B i g n a m i a , da je za pojavljivanje o. sa c. m. potrebno: „opstojanje uzročnoga faktora još nepo-

198

znata, koji t reba da sudjelu je eda nastupi ova pojava; bez n jega ni m ala­rija za sebe ni kinin nijesu u stanju da je p ro u zro če“.1)

Pitanje je sam o koji je taj po treb it fak to r?O njemu veli M a c G i l c h r i s t : „Osim malarije i k in ina po treb it je

kod o. sa c. in. još jedan treći faktor. Da to nije „kiselinska d isk raz ija“ ? Mnoga eksperim entalna i klinična opažanja pokazuju, da je a lka ličnost krvi kod o. sa c. m. umanjena, i da je korisno dodavan je alkaličnih li jekova“.2)

Mnogi engleski auktori, kao M a n s o n , C a s t e l i a n i, L e i s h m a n , drže da ognjicu sa c. m. prouzrokuje nepoznat, osobit uzročnik, kojega možda p renose anofeli, kao što prenose malariju, i da se od te bolesti m ora razli­kovati hem oglobinurija p rouzročena od malarije ili od kinina.3)

L e i s h m a n je u krvi bolesnika od hem oglobinurije opazio sitna zrnca u leukocitima i misli da bi ova m ogla biti paraziti slični k lamidozojima, koji se uvlače u endotelne stanice krvnih i inezgranih sudova. B a l f o u r je vidio ova Leishm anova zrnca u jednom e slučaju hem oglobinurije i on kao S c h i l l i n g sm atra sitnija zrnca veom a sličnim p lazm osom im a.4) L o w i W e n y o n su vidjeli zrnca slična Leishmanovim kod A phtae tropicae, Fi- lariosis, T rypanosom ias is i t. d. pa zajedno s C astellanijem poriču parazi- tarnu prirodu tih zrnaca.

S a m b o n i F o r a n drže, da bi piroplaznre mogle prouzrokovati bolest, ali Z i e m a n n i drugi nijesu mogli u n ijednom e slučaju konstatira ti piro- plazmoze.5)

N apram a tvrdnji N a p i e r o v o j , da je o. sa c. m. identična s parok- s izmalnom hemoglobinurijom stoji činjenica, da se kod prve nijesu došle kon­statirali hemolizini, koji se redovno nalaze kod druge.6) Uostalom sličnost izmedju paroksizm alne hem oglobinurije i o sa c. m. je velika, i kao što kod ove nijesu dovoljni m alarija i kinin da je izazovu, tako ni kod one nijesu dovoljni sifilida i ohladjenje tijela, već je kod obih potreban još jedan treći nepoznati faktor.

P rem a izvještaju prof. M e s n i l a u francuskoj akademiji znanosti unov. prošle god. regbi da je bakterio logu B l a n c h a r d u uspjelo pronaći uPasteurovu zavodu u Brazzavilli (franc. Kongo) kod bo lesn ika od hem oglo­b inurije spirohetu, koja uštrcana zamorčetu prouzrokuje slične simptome. Ako se ova vijest potvrdi bilo bi se napokon riješilo etiološko pitanje o. sa c. m. Medjutim tu vijest čitanu u političkim nov inam a n ijesam još čitao u medicinskim novinama, koje su mi pri ruci.

Kako inače već prije izjaviše M a r c h i a f a v a i B i g n a m i kaže iM ü l l e r da se hem oglobinurija po javlja samo kod čeljadi, koja su bolovala od tropske malarije, a da se kod tercijane i kvartane n ik a d a ne opaža. To ja ne mogu potvrditi, je r jed ina dva slučaja, u kojim a sam našao plazmo- dije, bila su tercijanske vrste. W i e n e r je opazio hem oglobinuriju češće iza tercijane nego li iza tropike.7)

Komegod bi mogla nastati sumnja, da je češće pojavljanje hem oglobi- nurije u ratno doba bilo u vezi s tjelesnim oslabljivanjem zbog nedovoljne hrane. Tu okolnost ja isključujem , je r sam bolest opažao i kod čeljadi, koja su se kao uvijek i tad a dobro hranila.

L i j e č e n j e ove bolesti nije još utvrdjeno. Radi nesum njive veze iz­medju groznice i hemoglobinurije i jer se došle nije znalo što boljega uči-

1) M archiafava e B ignam i: La infezione m alarica. M ilano. 1902, p. 443.2) C entralb latt f. Bakt., 1914, p. 294.3) Schilling u Kraus i B rugsch: H andbuch d. P ath . u. Ther., II. B.4) C entralb latt f. Bakt. 1913.5) H andbuch der T ropenkrankheiten, herausg. von Mense. Leipzig. 1918.6) ibid.7) Wien. kl. W ochenschrift, 1917, No. 29.

199

niti općenito, se upotrebljavao kinin, s m anjom i većom srećom. Izuzimajući slučajeve, u kojim a se može opaziti pojavljanje hemoglobinurije čisto uslijed uzim anja kinina, ovaj lijek se d o is ta može upotrebiti, osobito ako se nadju u krvi groznični paraziti. Upotreb ljavanje k in ina valja da bude vrlo oprezno. Zgodan je savjet S c h i l l i n g a 1): „Dok su tu ognjica i hem oglobinurijapočiva dakako sasvim terapija s kininom. Doista skoro uvijek i nalaz p a ra ­zita je negativan. Ali, jer nastupi groznice često se povraćaju i baš novi povećavaju opasno dispoziciju, počinje se po mogućnosti odm ah iza nas tupa privikavanje organizm a kininu, upotrebljavajući isprva doze od jedva 001 više pu ta na dan, je r opasna doza može biti već i ispod OiO. S opreznim povisivanjem, uz svedjernu kontrolu mokraće, može se doći p rem a Noch- tovu i W einerovu iskustvu do 1.0 gr. na dan . . . . Važno je uzdržati diurezu obilnim pićem limonada, čaja, s tolnih voda. . . . Ponovne intravenozne injek­cije velikih količina 0 '9 % rastopine Na Cl. P r igodno mogu ih nadomjestiti visoki klistiri . . . Pri teškom e disan ju inhalacije kisika; ^ a jačanje srca d i­g ita l is“.

Da se u ostalom pravovaljano ocijene ti savjeti valja znati, da hem o­g lob inurija često i sam a po sebi ozdravlja (kao mnoge druge bolesti), da utjecaj k in ina potome valja uzimati cum grano salis, i da se bolest gd je - kada tako naglo i teško razvija, da se na postepeno priv ikavanje kininu ne- može ni pomišljati.

Pri takovu stanju stvari pokušao se ovih zadnjih god ina nov način li­ječenja, o kojemu je lani B e c k 2) izvijestio u bečkom e društvu l jeka ra : „O gnjica sa crnom m okraćom u svome potpuno razvijenom obliku prikazuje pom or od 5 0 % . D osadašn ja te rap ija nije dovoljno djelovala. G. 1918. M a t k o je liječio dva bo lesn ika s in jekcijam a 6% vodne rastopine kuhinjske soli i d inatrium fosfata (Na2 H PO 4). Učinio je prvu injekciju od 120 cm 3 pri nastupu, hem oglobinurija je poslije malo sati prestala. Jer se hemoglobin u mokraći opet pojavio učinila se d ruga i treća in jekcija s jednakim uspjehom i bo ­lesnici su ozdravili. P rem d a je Nocht u svojoj poznatoj knjizi 0 groznici svjetovao dalje pokuse, nijesu bila došle ob je lodan jena već sam a dva slučaja od R u s z n y a k a . P redavač je što sam, što zajedno s M ü l l e r o m liječio 22 slučaja. Od ovih 12 bilo je liječeno u doba svjetskoga rata prije nego što se znalo za M atkov postupak s pom orom od 50% . Od ostalih 10 slu­čajeva (potpuno razvijeni oblici) liječenih u Beču poslije ra ta po M a t k o v u postupku 9 je ozdravilo, uz tok bolesti opisan od M a t k a u svojim sluča­jevima, jedan bolesnik je umro, ali je već umirao k ada je došao na lije­čenje, pa taj slučaj ne dokazuje n iš ta “.

Poslije nego što se ovo objelodanilo ja nije'sam imao prilike liječiti n i­jedan slučaj hem oglobinurije pa 0 M a t k o v u postupku nem am vlastita is­kustva, ali nakon dosadašn jih usp jeha ovaj postupak bez sum nje vrijedi da se dalje pokušava.

Iz gornjih redaka može se razabrati, da pitanje 0 etiologiji i terapiji ognjice sa crnom m okraćom nije još riješeno. Za konačno razbistrenje pi­tan ja i uporedno najbolje liječenje prem a sadašnjim nazorim a p rep o ru ča se u svakome slučaju ovaj postupak:

1. utvrdjivati uvijek točno anam nezu i sadašn je stanje;2 . bilježiti redovno tok bolesti, uz d n e v n o istraživanje krvi i m okraće;3. upotrebljavati M a t k o v postupak i sam o ako on izdade ili za su ­

sljedno liječenje dokazane groznice (malarije) upotrebiti kinin p je m a S c h i l - 1 i n g o v u savjetu;

4. osobito nadzirati i suzbijati najopasniji s im ptom : anuriju,

1) Kraus & Brugsch 1. c.2) Wiener kl, W, 1922, No, 25,

200

D o d a t a k p r i k o r e k t u r i . Poslije nego što sam poslao radnju re­dakciji, našao sam u pariškoj Presse méd., 1. br. o. g., ovu vijest:

„U Pasteurovu zavodu u Brazzaville, kod dva bolesnika od hemoglo- binurijsko-biliozne ognjice, B l a n c h a r d i L e f r o n su našli u centrifugiranoj krvi jednu vrstu spiroheta, u veličini od 6 do 9 mikrom. na 01 do 0 2 mikrom., sa tri ili četiri undulacije, gdjekada s jgdnom samom pri kraju. Pri inokulaciji zamorčetu uspjelo je u jednome od dvaju slučajeva naći opet spirohete, koje su se mogle prenijeti do deset puta, prouzrokujući simptome sve to više tipične. Hematurija nadomješta hemoglobinuriju čovječje bolesti; to se tumači time što je zamorče herbivorna životinja s alkaličnom mo­kraćom. Primijetile su se humoralne reakcije; serum bolesnika uštrcan za­morčetu štiti ga protiv smrtonosne doze virusa. Nijesu se mogle postići kul­ture ove spirohete. Medjutim, opravdan je upit, nema li možda više bolesti, koje se kriju pod imenom hemoglobinurijske biliozne ognjice, pak auktori zaključuju s pohvalnom opreznošću, da im se ova bolest čini kao „sindrom sa raznovrsnim eti'ologijama, medju kojima se nalazi i bilio-hemoglobinu- rijska spirohetoza“.

Pitanje etiologije nije dakle još riješeno.

Résumé.Dir. Dr. Božo P e r i č i č : F e b r i s b i l i o s a h a e m o g l o b i n u r ica.

D’après les faits cités on peut conclure que la question de l’étiologie et du traitement de la fièvre hémoglobinurique est encore à l’étude. Pour arriver à une définition et pour traiter les malades dans la meilleure ma­nière d ’après les connaissances d ’aujourdhui on peut récommander la con­duite suivante:

1. établir toujours exactement 1’ anamnèse et l’état actuel du malade;2. noter régulièrement la marche de la maladie avec examen quotidien

du sang et de l’urine;3. employer le procédé de M a t ic o et seulement en cas d ’échec on

pour le traitement suivant d’un paludisme constaté donner la quinine selon le conseil de S c h i l l i n g ;

4. surveiller particulièrement et combattre le symptôme plus dangereux: l’anurie.

Iz kirurgičnega oddelka splošne bolnice v Ljubljani; prim. Dr. Derganc.

Dve redki poškodbi medeničnega koščenega pasu.

(Symphyseolysis traumatica et fraetura Malgaine).Dr. Fran M i n är , primarij ortop. bolnice, Ljubljana.

Izolirane p ošk od b e k oščene m ed en ice so relativno redek pojav v ki­rurgiji nezgod. Š tev ilo na kirurgičnem oddelku zdravljenih nezgod p resega poprečno 1500 slučajev na leto. Od teh so k večjem u 2— 3 na m eden ičn em skeletu. Celo' statistika vojne kirurgije dokazuje, da je š tev ilo m eden ičn ih p oškod b primeroma nizko. Statistika k irurgičnega odde lka naše b o ln ice iz i. 1909. izkazuje med 3878 kirurgičnimi bolniki sam o eno frakturo pelv is .

D e r a c h e je dobil med 60 0 0 ranjenci sam o 4 0 p o šk od ovan cev na

201

medenici t. j. 0 '75% . D u v e r n e y - e v a s ta tis tika om enja med 3000 ranjenci 38 takih, ki so bili ranjeni v medenici t. j. 1 1/4% .

F a n t o n navaja 414 s lučajev fraktur m edeničnega koščenega pasu.Med temi je p o šk odavana v 199 slučajih črevnica in na tej večinom a sp re d ­nji del (t. zv. „D uverney-eva frak tu ra“), v 62 slučajih križnica, sym physe- olysis je bila sam o v 2 slučajih, t. j. sam o ‘/2% vseh slučajev.

Z ozirom na redkost teh poškodb mislim, da bo občekoristno, če p o ­ročam o dveh takih slučajih iz našega oddelka.

Prvi s lučaj je „sym physeolysis traum atica cum fractura M algaine ossis ilei u tr iusque et hem iluxatione dextra".

Martin P., 26 I. star, hlapec, sprejet 23.-XI. 1922. na kirurgični o d ­delek radi poškodbe, ki jo je dobil pri sk ladanju hlodov. Težak hlod muje padel na desno stegno, ga zadel v desno dimlje in pritisnil ob tla. P o ­škodovanec ni mogel več sam vstati, je čutil bolečine v desnem dimlju in delom a tudi v desnem hipogastriju . V tem stanj^i je bil približno 12 ur po poškodb i pripeljan na kirurgični oddelek.

S t a t u s p r a e s e n s :T em pera tu ra nqrmalna, puls nekoliko pospešen. Bolnik šokiran in

anemičen. Leži vznak in se ne more radi bolečin obrniti ne na levo ne na desno. Levo okončino prem ika brez bolečin v vseh sm ereh; z desno tega ne more, ker čuti bolečine v desni polovici medenice. Pasivno gibanje v des­nem kolčnem sklepu mu ne povzročuje znatnih bolečin. Desno dimlje oteklo (hem atom a) in nje niveau napram levi strani nekoliko zvišan. Hematom se razprostira preko lig. Pouparti do desnega hipogastrija. Sečni m ehur napol­njen (pasažerna pa resa vsled traum ata). V svrho diagnoze s katetrom od­vzeta voda ne kaže nič patološkega. A bdom en ohlapen; desni hipogastrij vsled hem atom a nekoliko napet in na pritisk na sp ina il. sup. ant. silne bolečine.

D esna okončina navidezno sk ra jšana ; razdalja m alleolus in ternus in sp ina il. s. je na obeh okončinah enaka.

Z ozirom na ta paradoktičn i klinični izvid se napravi rentgenova slika, ki kaže zanimivo in komplicirano poškodbo medenice in obenem nudi točno diagnozo tega klinično ne jasnega slučaja.

Na r e n t g e n o g r a m u vidimo približno 2 cm široko diastazo sram ­nega sokostja ; na desni črevnice je fraktura, ki poteka od spina isch. inf. poševno in na ven proti crista iliaca, vsled frakture je skoro cela desna po­lovica m edenice luksirana v smeri navzgor približno 3 cm; poleg tega ob ­stoji analogična- infrakcija ossis ilei d., ki poteka v loku od sp ina il. inf. post. k sp ina il. sup. post.

T e r a p e v t i č n o je bil napravljen obližev cingulum in perm anen tna ekstenzija desne okončine s pomočjo obliža in uteži. Kot p ro tiekstenzija se je fiksirala zdrava polovica medenice s širokim trakom (zanjko) na zaglav- nern stojalu postelje.

Dne 3. L 1923. t. j. 5 tednov po poškodbi, je bil bolnik ozdravljen in odpuščen iz bolnice. Hoja nekoliko šepava, drugih posljedic ni.

T re b a je pripomniti, da se je hematom, ki je nastal vsled pre trgan ja lig. a rcuata in venae p udendae spontano rezorbiral.

Drugi slučaj je „fractura verticalis pelvis sec. M alga ine“ .Marija B., služkinja, 20 let stara, je bila pripeljana 13. XII. 1922.

na kirurgični oddelek radi poškodbe levega kolka in boka. Nezgoda se je pripetila po nesreči. V trenutku, ko je prišla na dvorišče, jo je pritisnil ob ograjo s s ladkorjem naložen tovarni voz. Im enovana je zavpila in začutila hudo bolečino v levem kolku; mogla pa se je še obdržati na nogah opira­

202

joč se ob ograjo. Zanimivo je dejstvo, da je poškodovanka mogla iti sam a s pom očjo sprem ljevalca v svojo sobo. Kmalu po poškodbi so jo pripeljali na naš oddelek.

S t a t u s p r a e s e n s :T em pera tu ra in puls normalna. Bolnica močno vznemirjena, na levi

strani h ipogastri ja ter kolka na pritisk zelo občutljiva. Pasivno g iban je z levo okončino v vseh sm ereh prosto in v mirnih ekskurzijih brez bolečin. N aj­več bolečin povzroča pas ivna abdukcija . Regio pa rasac ra l is sin. na pritisk zelo občutljiva; pri palpaciji so bolečine tako silne, da bolnica naglas vpije; Istotam je tudi oteklina.

Klinični izvid spom inja na prejšnji slučaj t. j. na poškodbo v obsegu medenice, kad tudi ren tgenogram popolnom a potrjuje.

Na sliki vidimo vertikalno frakturo leve polovice medenice, kakor jo popisuje Malgaine. F rac tu ra ossis ilei po teka kakor v prvem slučaju od spina isch. inf. poševno do sp ina isch. sup. F issura med obem a fragm entom a znaša približno 3 mm; sram na kost v bližini simfize poševno frakturirana. Od prvega slučaja se razločuje v tem, da ni simfizeolize in ne hemiluksacije .

Terapev tično postopanje je bilo analogno zdravljen ju v prvem slučaju (cingulum ekstenzija in kontraekstenzija).

Po treh tednih se odstrani obveza. Hoja je popolnom a normalna.Prvi, ki je sistem atično in klinično popisa l frakture in luksacije koš­

čenega m eden ičnega pasu, je bil M algaine („T ra ite des fractures et des luxa tions“). V novejših knjigah se govori zelo malo o poškodbah te vrste ker ne moremo kljub najnatančnejš i klinični s im ptom atologiji dognati točno obliko frakture. M oramo se na vsak način zateči k rentgenu, ki nam ra z ­tolmači zanesljivo tako kom plicirano poškodbo.

N aša dva slučaja p r ispevata nekoliko, da se pojasni sp lošna patoge- neza traum at medenice.

E t i o l o g i č n o važen činitelj je smer, v kateri deluje g roba sila v trenutku poškodbe. Ako učinkuje ta sila d iagonalno v dorsoventraln i ali ven trodorsaln i smeri, jer končni rezultat poškodbe vedno hem iluksacija v m edeničnem koščenem pasu, oziroma kom plic irana hem iluksacija s frakturo ene ali več m edeničnih kosti.

Deluje li t raum atična sila tangencionalno od strani, nasta je običajno samo fraktura.

Večina fraktur in luksacij m edenice nas tane vsled padca z višine ali vsled prit iska od strani. V literaturi m edeničnih traumat, ki' jo poznam, ni noben slučaj, ki je nastal vsled učinka sile odspredaj. Naš prvi slučaj bi bil torej edin p rim er hem iluksacije medenice, kom bin irane z M algainovo frakturo, povzročen s traum atom , delujočim od spodaj v ven tro-dorsaln i smeri. V d rugem našem slučaju je vzrok frakture trenotni tangencionalni pritisk g robe sile od strani.

Iz simp t o m a t o l o g i j e je važno sledeče:Bolečine na simfizi, oziroma v articulatio sacroiliaca ali v linea p a ra ­

sacralis. Aktivna abdukcija nemogoča, oziroma otežkočena, aktivna fleksija, ekstenzija in rotacija mogoče, toda vsled bolečin v zm anjšani meri. Pasivno g iban je v vseh sm ereh prosto, a boleče. P ošk o d o v an a s tran telesa vsled deplaciran ja medenične polovice navidezno podaljšana , oziroma skrajšana.

Q u e r v a i n opozarja, da je okončina na ven ro tirana in da m anjka bolečina v kolku pri udarcu n a peto (Sym ptom des Axenschm erzes). Kre- pitacija m anjka v večini s lučajev vsled povečanega tonusa kratkih m edenič­nih mišic. V dveh tre tjinah om enjenih frak tur so kom plikacije na parasa-

2 0 3

kralnih živcih, sečnem mehurju in 'drugih medeničnih organih. V večini slu­čajev obleži poškodovanec neposredno pod učinkom traumata, vendar pa moram povdarjati, da „obležanje na tleh“ ni patognomonistično znamenje frakture, oziroma luksacije medeničnih kosti kakor pri drugih frakturah. V našem drugem slučaju vidimo namreč, da bolnica ni padla na tla, ampak je ostala na nogah in odšla s pomočjo spremljevalca na stanovanje. Kot dokaz nam služi tudi slučaj Finsterer-ja, v katerem je bolnik lahko stal, in Stinelli-jev slučaj, kjer je bolnik po travmatu še lahko hodil.

R e n t g e n o l o š k o dobimo te najbizarnejše variacije in kombinacije luksacij z raznovrstnimi frakturami, oziroma fisurami. Verzel med sramnični­mi kostmi obeh strani znaša 2— 5 cm in tudi več.

P r o g n o z a je odvisna od intrapelvinih komplikacij. Naša dva slučaja sta se popolnoma in brez posledic ozdravila. Splošno je prognoza traumat medenice quoad ad vitam et restitutionem ad integrum neugodna. Haumann notira v svojih 6 slučajih 2 smrtna, to je 33% ; povdariti je treba, da sta ta dva slučaja nastala vsled neurotrofičnih konsekvenc in cistitide. Delane- zmožnost pri ozdravljenih slučajih ne presega 10— 20% (Haumann, Simon).

T e r a p e v t i č n o zadošča navaden obližev cingulum. V slučaju dislo­kacije medeničnih polovic je indicirana trajna ekstenzija okončine poškodo­vane strani. Kot protisila se napravi kontraekstenzija zdrave polovice na zaglavnim stojalu bolniške postelje.

F i n s t e r e r predlaga „cerclage“ ossium pub. s pomočjo srebrne žice.H e i n e m a n n in S i e d e m g r o t z k y sta imela dobre uspehe z avto-

implantacijo koščenega klina med ločene robe sramnega sokostja.Publicirani slučaj s pariške klinike prof. Sencerta dokazuje, da je spon­

tano ozdravljenje brez vsake terapije mogoče. Ta slučaj je prišel 4 mesece pb nezgodi k autopsiji (bolnica je namreč umrla na posljedicah poroda), pri kateri se je dognalo, da se luksirana polovica vsled učinka koncentrič­nih in simetričnih komponent medeničnega mišičja spontano brez kirurgične pomoči reponirala.

Résumé.Prim. Dr. F. M i n â r : D e u x r a r e s t r a u m a t i s m e s d u b a s s i n .

(Symphyseolysis et fractura Malgaine.)

Les traumatismes isolés du bassin sont très rares. La statistique an­nuelle de la section chirurgicale de l’hôpital à Ljubljana présente 1— 2 cas de traumatisme du bassin (sur plus que 4000 malades.) à l’état isolé.

C’est pourquoi nous nous décidons à publier ici deux observations que nous avons eu récemment l’occasion d’étudier dans notre section.

Première observation:S y m p h y s e o l y s i s t r a u m a t i c a c u m f r a c t u r a M a l g a i n e

o s s i s i l i a c i s u t r i u s q u e e t h e m i l u x a t i o n e p e l v i s .11 s’agit d’un ouvrier qui a été blessé par la chute d’un bloc de bois

sur la région pubienne droite. L’examen clinique démontre les symptômes suivantes: hématome de la région pubienne droite, les membres inférieurs paraissent de longuer d ’inegale, la jambe droite plus courte que la gauche cependant que la mensuration montre que de chaque côte la distance de l’épine iliaque a. sup. à la pointe de la malléolle externe est la même.

Tous les mouvements passifs du mèmbre inférieur sont possibles mais douloureux; les mouvements actifs sont dans toutes les directions possibles. Le blessé ne peut se tourner à cause des douleurs ni à gauche ni à droite.

2 0 4

L’examen radiologique démontre : une disjonction de 2 centimètres accompagné d ’une fracture de Malgaine des deux os iliaques; la moitié droite du bassin est luxée en haut de trois centimètres.

Seconde observation: f r a c t u r e d e l’o s i l i a q u e g a u c h e ( M a l ­g a i n e ) .

Il s’agit d’une servante de 20. années qui a été frappée par le bord d’une lourde voiture est pressée contre un portail. La blessee a éprouvé aussitôt une très violente douleur dans le bassin gauche; elle est resté de- bout afin que l’on vint à son secours et que l’on conduisse à la maison.

L’examen clinique et radiographique révèle une fracture verticale de la moitié gauche du bassin (la fissure de l’os iliaque passe par la spine isch. inf. vers la crête iliaque, toutes les deux branches du pubis sont fracturées).

L’exploration révèle une vine douleur dans la ligne parasacrale du côté gauche et un hématome large corne la paume de la main dans la même region. On constate une vive douleur en pressant sur la région pubienne gauche.

Au bout d’un mois environs tous les deux malades se peuvent levér et marcher à peu près normalement rie présentent qu’un certain degré d’in­certitude dans la démarche.

Tous les deux malades out été traités par l’immobilisation au moyen de bandage serré et par traction continne combinée avec une contra- extension du coté sain.

Le premier cas nous parait interéssant au point de vue étiologique étant produit par une violence dirécte agissant obliquement de d’avant en arrière.

Le second cas es interéssant au point de vue symptomatologique : la blessée put rester debout et marcher accompagnée quoique atteinte d ’une fracture typique du bassin.

Peritomija zubnoga mesa.Dr. Adolf Mül l er , liječnik-stomatolog, Wien.

Kod svake operacije kosti otprepariramo najprije sve što pokriva kost, n. p. kožu ili sluznicu, mišice, pokosnicu i t. d., a istom onda operiramokost, te nakon, toga nastojimo da sve što je kost pokrivalo opet sredimo isastavimo, da uzmognemo čim bolje zacijeljenje operacijom prouzročene rane polučiti. Ako nam to nije uspjelo, te kost nije dovoljno pokrivena, ,moramo katkada na novo operirati, da nepokriti dio kosti ne nekrotizira, te da se nakon izliječene rane, ako je proteza potrebita, može ista metnuti, tako da ne nažulja mjesto gdje je kost operirana.

Često vidimo na čeljusti nakon ekstrakcije zubi ako je sa zubimamnogo zubnoga mesa odstranjeno, te alveolarni dijelovi iste nijesu dovoljno pokriveni zacijeljenim zubnim mesom i sluznicom, da oni nekrotiziraju, te nastaje dekubitus uslijed proteze.

Više od trideset godina vršeći liječničku praksu imao sam priliku, da množinu zubi vadim; razmišljao sam o tom, kako bi mogao zapriječiti oz­ljede zubnoga mesa kod ekstrakcije zubi. Nastojao sam, da to postignem, sa više razloga: ponajprije da zaštedim boli bolesniku kod vadjenja zuba

2 0 5

time, da mu prije odlupim zubno meso sa zuba tako da zub bez kom ada zubnoga m esa izvadim," na taj način prouzročim manje krvarenje, te polučim potpunije pokrivanje alveola zubnim mesom nakon ekstrakcije i brže zacije- ienje rane. I bo lesn ika umirim time kad znade, da ću mu zub brzo izvaditi, a zubno meso neozljedjeno sačuvati.

U literaturi n ijesam nigdje ništa o sličnoj predoperaciji ekstrakcije našao.U tu svrhu konstruirao sam mali in s t ru m .n a t nalik kosi (srpu), koji na

slici br. 1. vidimo. Taj sam instrum enat nazvao „peritom “, a operaciju „peritomija

zubnoga m e s a “ (od περιτέμνω obrezati). Nakon peritomije kliješte kod eks­trakcije zuba ulaze pod zubno meso bez znatne boli, je r kliješte ne ozlije­de meso. ,

Peritomiju izvadjam na slijedeći n a č in : ’Najprije isperem usta bolesnika toplom vodom i to štrcaljkom, zatim zub ili korjen, koji ću vaditi, kao i sus jedne mu zube te antagoniste dobro obrišem steriliziranim suhim p am u ­kom, onda nam otam na jedan kraj sterilizirane p ipaljke malo pam uka, za- močim ga u t inkturu joda, pokvasim istim zubno meso oko bolesnoga zuba i oko susjednih mu zubi (dezinfekcija jodom je potpunija, kad je zubno meso suho). Sterilizirani ( iskuhani) peritom zabodem izmedju zuba i zubno­ga mesa, te cirkularnim rezom odlupim do alveolarnoga ruba zubno meso od zuba ili korjena, koji kanim da vadim, u cijelom opsegu istoga. Bolje je da se najprije odlupi meso na labijalnoj odnosno na bukalnoj s trani a zatim na lingualnoj strani zuba, je r tim možemo zapriječiti, da bo lesn ik krv i jod ne guta prije dovršene peritomije. Slika 2. pokazuje gdje treba peritom zabosti.

Poslije peritomije treba da bolesnik usta h ladnom vodom pere dok krvaren je prestane, a odm ah za tim se obavlja ekstrakcija zuba.

Ako želimo zub vaditi u lokalnoj anesteziji, t reba da se ista priredi

206

prije peritomije, da i ona bude bez boli p rovedena, nu i bez anestezije b o ­lesnici lako podnaša ju bol zadanu peritomom, je r je ista neznatna.

Poslije ekstrakcije ne diram u ranu, nego naložim bolesniku, da svaka dva sata ispira usta četvrtpostotnom rastopinom hydrogenium peroxydatum .

Katkad mi se dogodilo, da su bolesnici nakon obavljene peritom ije od straha pred ekstrakcijom zaželili, da se ista odgodi na slijedeći dan, te kad bi onda opet došli, nijesu više htjeli da im vadim zub, je r je bol p r e ­stala i upala se umanjila. To sam opazio kod slučajeva akutne upale zubne kožice (periodontitis acuta), čije su simptomi, da je zub pri dodiru iz vana jako osjetljiv, kad po njemu kucamo, te je viši od susjednih zubi, kad b o ­lesnik zube stisne udari najprije s antagonistom u njega, zub neprek idno jako boli, bo lesnik po noći ne može od boli da spava, dočim obraz nije natečen i simptomi početnoga čira manjkaju.

Pošto sam vidio, da je nakon peritomije kod ovakovih zubi bol po­pustila i da su se zubi za nekoliko dana učvrstili, došao sam do osv jedo­čenja, da nam peritoinija daje mogućnost, da se zubna bol odstrani a zub uzdrži. O tkada sam to uvidio, ne mogu da budem u praksi bez peritomije kad mi dodje bolesnik sa akutnom upalom zubne kožice, te sam osvjedočen, da će mu za sat ili dva nakon peritomije bol popustiti, ako je i više noći probdio zbog zubne boli.

Naravno da osim peritomije treba upotrebiti sva druga sreds tva za li­ječenje upale zubne kožice, naime treba otvoriti zubnu šupljinu, da iz dub - ljine korjenja . plinovi od truleži izlaziti mogu, te ponovno nakvasiti rub zub­noga m esa tinkturom joda, zatim regulisati artikulaciju zuba, naime pokratiti malim brusom bolni zub ili protivni mu zub (po dr. K arolyi-u1), da ne bude predugačak, te bolesnik ne udara u njega kad usta zatvori. Osim toga treba češće ispirati usta topipm četvrtpostotnom rastopinom hydrogenium hyper- oxydatum.

Ako ne želimo nakon peritomije vaditi zuba, a hoćemo u anesteziji izvesti peritomiju, ne smijemo k anestezirajućem sredstvu pridodati supra- renina, jer je dobro, da poslije peritomije više krvi ispustimo, te time upalu ublažimo.

Navadjam nekoliko slučajeva iz moje prakse, da dokažem korist pe­ritomije:

Slučaj 1. G ospodja T. 30 god. stara, tražila je prije 4 god. kod mene pomoć radi upale pulpe dolnjega lijevoga kutnjaka. Usmrtio sam pu lpu ar- senikom, zatim ju izvadio, sterilizirao unu tarn jos t korjenja, te ispunio korje- nje antiseptičnom pastom po meni sastavljenom, koja sadržaje zinc. oxyd., glycerin, xeroform, acid, carbolic.2), te zatvorio šupljinu zuba amalgamom. Nakon tri dana postao je zub osjetljiv uslijed upale zubne kožice. Otvorio sam šupljinu korjenja, regulirao artikulaciju, ponovno desinficirao korjenje, kvasio rub m esa tinkturom joda, nu 8 d ana ostao je zub bolan. Odlučio sam da ga izvadim, te načinio peritomiju zubnoga m esa prije ekstrakcije. Bolesnica se uplašila, zaželila da odgodim ekstrakciju na slijedeći dan, na što sam privolio Drugi dan p resta la je zu b n a bol, te sam nakon 2 dana korjenje ponovno napunio antiseptičnom pastom a zub amalgam om , i zub je do sada bez boli.

1) Obrazloženo u mojem predavanju izdanom u radu Zbora , liječnika kralj. Hrv.i Slav. god. 1899. pod naslovom „Zašto treba da se čuvaju kutnjaci“ .

2) „Beitrag zur antiseptischen W urzelbehandlung“. Von dr. Adolf Müller, Zahn­arzt in Wien. Oe.-u. Vierteljahrschrift f. Zahnheilkunde XXIII. Jahrgang, April 1907.

„Wie sollen Wurzelkanäle gefüllt werden“. Vortrag gehalten in P rag von dr. Adolf Müller, Zeitschrift f. Stomatologie, 11. Jahrgang 1913.

„Bemerkungen zum Them a W urzelbehandlung und Wurzelfüllung“ . Von dr. Adolf Müller, Zeitschrift für Stomatologie, 17. Jahrgang 1919.

2 0 7

Slučaj 2. Bolesnica C. 50 god. stara, došla je u liječenje 12. X. 1921. sa gangrenom pulpe gorn jega desnoga m aloga sjekutića. Liječio sam korje- nje thymolom, kfirbolom i tr ikresolformalinom. Nakon 8 d ana n as tade peri­odontitis acuta. Načinih peritomiju, istoga dana- pres tade bol, nastavih lije­čenje korjena, te 9. XI. načinih n a isti umjetnu krunu, koju korjen do danas mirno nosi.

Slučaj 3. Bolesnica K., 25 god. stara, potražila je kod mene pomoć radi akutne upale zubne kožice lijevoga gorn jega velikoga 1. kutnjaka, koji je nosio zlatnu krunu (salivenu). Radi debljine krune i osjetljivosti zuba ne bijaše moguće krunu skinuti ili provrtati svrdlom, te šupljinu korjen ja otvoriti. Regulisao sam artikulaciju, te nakvasio okolinu zuba tinkturom joda, nu bol nije prestala. Poslije 2 dana načinih peritomiju zubnoga mesa, zub je p re ­stao boliti, te je do danas besprikoran.

Slučaj 4. Dr. K., liječnik, 28 god. star, dobio je 15. IX. 1921. peri­odontitis acuta na lijevom dolnjem zadnjem kutnjaku, koji je bio plombiran. Provrtao sam plombu, našao pod istom gangrenu pulpe, regulisao artiku la­ciju, liječio toplim ispiranjem te kvasio tinkturom joda, nu bol nije nakon 2 dana prestala. 17. IX. učinio sam peritomiju, bol je nakon 2 sata prestala. Bolesnik je istoga d an a otputovao, te se nakon 11 dana s otvorenim korje- njem k meni vratio. Nastavih antiseptično liječenje korjena, nakon 6 dana napunih korjenje mojom antiseptičnom pastom, a zub amalgamom. Zub je do sada besprikoran .

8. p rosinca 1922. kod glavne godišnje skupštine saveza društava au­strijskih zubnih liječnika u W ienu, d ržao sam predavan je o peritomiji, te toni prilikom na sveučilišnoj klinici načinio u prisutnosti č lanova skupštine peritomiju kod bolesnice N., 60 g. stare, koja je tražila tamo pom oć radi zubne boli, jer dvije noći m učena nije spavala. Diagnoza: gangraena pulpae, periodontit is acuta. Regulisao sani artikulaciju, načinio pred večer peritomiju. Boli su prestale, bolesnica je mogla odm ah spavati, upala oko zuba je p re ­stala, te .je nakon nekoliko dana liječenje korjena na klinici provedeno i zub zatvoren plom bom ostao je besprikoran.

Sve ovo dokazuje, kako je peritom ija korisna za utišanje boli i sp a ­senje zuba mjesto ekstrakcije. Ovo döbro djelovanje peritomije je svakako uslijed prom jene cirkulacije krvi, koja nastane oko upaljenoga mjesta razte- rečenjem istoga uslijed puštanja krvi rezom u napetom zubnom mesu, kako to na drugim mjestima kod upala dobrim uspjehom činimo.

Kad želim da izvadim rasklimani zub, obično mi to podje za rukom bez kliješta na taj način, da peritomom najprije obrežem zubno meso a onda zakvačim zub vrškom peritoma izmedju korjena, te ga izdignem kao polugom iz čeljusti. To osobito mnogo vrijedi u praksi kod djece, da ne upotrebim o kliješte, od kojih se boje.

Kad treba da metnem na korjen zlatnu krunu,, načinim najprije per i­tomiju, liječim peritom irano mjesto ispiranj m 'hladnom četvrtpostotnom ras- topinom hydrogenium perpxydatum , čekam koji dan dok se ozlijedjeno meso stegne, onda započnem tehnički posao. T im polučim bolje pričvršćenje zlatne krune na korjenu a osim toga zapriječim event, kariozni proces izmedju umjetne krune i.če ljusti , što žalibože često vid im o kod prekratk ih kruna, koje ne idu pod meso. Ujedno zaštedim bolesniku boli pri aplikaciji zlatne krune, je r mu ne pritišćem zubno meso, koje sam odijelio od korjena per i­tomom, tako da obruč zlatne krune bez boli pod meso zalazi. Naravno da ne smijemo zlatnu krunu p reduboko pod meso utisnuti, jer bi se tim alve­olarni rub čeljusti ozlijedio.

M oramo nastojati da kod tehničkoga posla i s tavljanja zlatne krune ne inficiramo ranu peritom om prouzročenu, te osim redovnoga ispiranja ras-

208

topinom hydrogenium peroxydatum treba kod svake manipulacije namazati ranu prije i poslije iste tinkturom jo d a a zlato palenjem sterilizirati. Samo kod definitivne aplikacije krune ne smijemo tink tu ra joda upotrebiti, nego m oram o umjetnu k runu kuhanjem u vodi sterilizirati.

Tik do doln jega ruba umjetne krune pr ičvršćene na korjen nakon pe- ritomije, priraste zubno meso opet na rub čeljusti, tako da ne nastane žlijeb pod mesom, gdje bi ostaci od jela zaostajali ili pyorrhoe alveolaris nastala.Na pitanje, da li ligam entum circulare trpi uslijed peritomije, mogu reći, danijesain n ikada štetnih posljed ica vidio, p rem da preko 16 god ina kod zlatnih k runa peritomiju izvadjam, a n ikad čekića ne upo treb lju jem za aplikacijukrune, jer k runa lako pod meso zalazi.

Svi ovi dobri uspjesi p rinukaše me, da o njim a izvjestim liječničke krugove sa željom, da p en tom ijom pom ognu bolesnicim a; naravno da treba raditi dobrim peritomom i tačno po propisu.

Rćsumć. iDr. A d o l f M ü l l e r , Spezialarzt für M und- und Z ahnkrankheiten : P e r i ­

t o m i e d e s Z a h n f l e i s c h e s .Die Peritomie ist eine zirkuläre gänzliche Loslösung des Zahnfleisches x

vom Zahne, bis an den - Alveolarrand reichend, mit m öglichster Schonung des Zahnfleisches behufs E rhaltung desselben. Sie w ird mit dem Peritom gemacht. D er Verfasser m acht seit Jahren die von ihm angegebene Peritomie des Zahnfleisches mit gutem Erfolg:

I. als Voroperation bei jede r Z ahn- oder W urzelextraktion,II. als Mittel zur Schm erzstillung und Heilung der amiten Z ahnhau ten t­

zündung,III. zum Zwecke der richtigen, möglichst schm erzlosen Applikation von

Kronenringen an den Zahnstum pf bei Kronen- und Brückenarbeiten , um den K ronenrand unter das Zahnfleisch zu setzen.

Psihijatrička mnijenja.m .

Slučaj alkoholične histerije.Prof. dr. med. Mihajlo L a p i n s k i j , Zagreb.

Mnijenje o duševnom stanju F. b. V. za vrijeme počinjenih zlodjela.Ova su se zločinstva dogodila u roku od više god ina u različitim g ra ­

dovima Jugoslavije, gdje je okrivljenik is tupao kao časnik, p rem da nije u ono vrijeme bio u vojsci, te mu je bilo dapače zabran jeno od suda, da nosi vojničko odijelo. Putujući iz jednog m jesta u drugo bez ikakva posla i bez novaca, polazio je različite dućane, gdje je uzimao robu, a nije plaćao, kat­kada je krao, i to krao sve, što mu je oko vidjelo (cipele, hlače i t. d.); rado je pio i u pijanom stanju počinjao je različite p res tupke (htio je, da ustrijeli neku ženu jer je govorila talijanski; abonirao se kod više brijača u isto vrijeme, a zbog hrane u mnogim gostionicama, ali nije nikom u platio. Nazivao se različitim imenima, govorio je da vrši razne s lužbe (kom andan t tvrdjave, načelnik kom ande i t. d.), prim ao bez svakog prava novac za bi- ljegovanje i nije ga povraćao natrag; više pu ta bio je uapšen, ali je uvijek

209

pobjegao; jednoć skočio je radi toga kroz prozor iz d rugoga kata. U stanju je „delir ium a tre m e n s“ bio sm ješten u ludnicu. Jedan pu t su ga našli, gdje je lutao u porem ećenom stanju uzduž željezničke pruge. Pao je najednom u nesvijest sa navalom grčeva, te je odm ah izgubio pravi osje t kože. U ludnici je često bio jako smušen, te se ponašao ludo.

Liječnici su našli, da je okrivljenik p ijanica te da imaju svi njegovi p restupci svoje porijetlo u alkoholu, — da su njegovi postupci tipični za alkoholičara.

Na p itanje se suda o stanju okriv ljenika može odgovoriti slijedeće:Iz sudben ih aktova, koji se tiču b ivšeg po tporučnika 13. p ješad ijskog

puka — F. b. V., s ta ra 28 god ina (27. IX. 1920.), is lamske vjere, vidi se,da su njegovi roditelji bili sasvim zdravi (otac je umro, kad mu je bilo 80godina). O kriv ljenik je pokazivao već u školsko doba neke patološke o so ­bine. Po izjavi liječnika državne bolnice u Sarajevu F. V. je ,,u školi padao u a fek t“, bio je uvijek nametljiv i uličan, nije se rado ni s kim družio, uvijek je „volio biti s a m “ . Bit će, da ga škola nije naučila, da voli rad, da je pokazivao u ono d o b a neke znakove psih ičke manje vrjednoće. Za vri­jeme sv je tskoga rata bio je u austrijskoj vojsci, gdje mu je uspjelo dobiti čin zastavniKa i dapače poručnika druge pješ. pukovnije u Grazu. Poslijeslom a Austrije stupio je u na rodnu odbranu u Sarajevu, kao po tporučnikbio je prem ješten u Split, gdje je počeo piti m nogo alkohola, te se nakon šest mjeseci s lužbe razbolio i bio sprem ljen u bolnicu sa d iagnozom deli- lirium tremens.

Piti je počeo vjerojatno već i prije nego je došao u Split. Već kod austr i jske vojske na ta li janskom frontu, bio je dva puta uapšen u kasarni zbog pijanstva. O d vrem ena kad je stupio u na rodnu odbranu Jugoslavije pio je prekom jerno i od ovog d o b a počinjao svakovrsne p restupke protiv zakona. U ovim se sudben im aktim a govori vrlo mnogo o njegovom pijan­čevanju i o raskalašenom životu. D oktor-vještak, zajedno sa drugim liječni­kom nazivaju okriv ljenika „p ijan icom “ ; a lkoholu prip isuje veliko značenje i liječnik iz psih i ja tr ičkog odjela sara jevske zem aljske bolnice.

Budući da uživanje a lkohola vuče za sobom razvrat (degeneratio) lič­nosti i to u tjelesnom, socija lnom i. duševnom pogledu, činilo se, da je već nastalo ovo izrodjenje ličnosti i kod F. b. V. u doba njegovih prestupaka. D a nije bilo neštetno za n jega uživanje alkohola osjećao je i sam okrivlje­nik. Tvrdi, da ne zna n iš ta što je učinio kod pijanke, je r u takovom stanju gubi svaku svijest. Ove su riječi vrijedne, da se n jim a vjeruje, ako se sje­timo, da je V. htio ustrijeliti iz revolvera neku staricu u Splitu, jer je go ­vorila talijanski, da je u kavani onog večera čitavu množinu gostio, htio se oženiti sa konobaricom one kavane, razbacivao je novac po podu, a napokon digao je revolver i želio je pucati u lampu, što je visila o stropu. Da mu alkohol škodi vidjelo se iz toga, što je već bolovao od delirium trem ens i što je imao vrlo tipične za a lkoholičara halucinacije, gd je su miševi i pa r- covi trčali ispod kreveta.

Čini se pak, da nije još došlo kod njega do organičkog i uopće do velikog razrušen ja živčanog sistema. Liječnici nijesu našli kod n jega sin ja- vice (cyanoze), ili edem lica ili prstiju, — um anjenja osjetljivosti kože, — ugašenja refleksa, — porem ećenje hodanja, vida i t. d.; u njegovim svje- dožbam a ne govori se ni o mukama, ni o povraćanjim a, ni o oteklini je tara i t. d. Njegov potp is ne pokazuje ono drhtanje, što se nalazi kod a lkoho­ličara. Nije zabilježeno, da je bio V. nem aran u svojoj vanjštini itd. Naprotiv on se nastoji prilično odijevati i nosi oficirsko odijelo, (koje mu je od suda zabranjeno). On se brije svaki dan ili svaki drugi dan kod brijača. On nije izgubio duševnu s tvaralačku snagu i piše u bolnici stihove, koji imaju sini-

210

sao, bavi se političkim sporovim a sa komunistima. Liječnik u sarajevskoj bolnici nije našao porem ećenja u orijentiranju što se tiče vremena, a ova se sposobnost gubi, kad počinja degeneracija duše kod alkoholičara.

Nije još izgubio osjećaj dužnosti p rem a svome puku. K njemu se povratio u Split i radi toga je pobjegao iz bolnice. O čig ledno nije još a lko ­hol prouzročio teških posljedica kod živčanoga sistem a i djeluje na n je­govu svijest sam o akutno, kad mnogo popije i dok se alkohol nalazi u njegovom tijelu.

Osim prijave, što se tiče p rekom jernog uživanja a lkohola, nalazi se u sudbenim aktima činjenica, koja ga karakteri'zuje i s druge strane.

Na prvom mjestu stoji ovdje njegov odnošaj k istini, njegove laži, p revare i kradje.

M oram o se čuditi, kako on lako laže. Z bog ove sposobnosti s tekao je on slavu „poznatog v ara l ice“, „opasnog v ara l ice“, kao što ga nazivaju s luž­beni dopisi. Neki su njegovi istupi u ovom pogledu potpuno beskorisn i za njega, a ne nanose nikom e nikakve štete. On n. pr. p rem da je rodjen u Bosni, tvrdi da je iz Hrvatske, — iz Posavine ili iz Banjaluke, ili da je iz Alinpašinmosta, iz Sarajeva, ili iz Bijeljine; — pripovjeda, da govori šest jezika, da iznosi njegovo imanje sto h il jada kruna i t. d.

Budući da laž p r ipada moralnim opačinam a, a moral, kao što je poz­nato duboko p ad a kod alkoholičara, — činilo bi se, da i u ovom slučaju ima laž svoj izvor u alkoholu. U istinu nalazi se neki s indrom laži kod kroničkih alkoholičara, na im e kod psihoze Korsakova; ovaj s indrom naziva se „konfabu liran jem “ i potiče od nesposobnosti, da, se čovjek orijentira u vremenu. Budući da ima uvijek praznih m jesta u u spom enam a svoje p ro š­losti, prisiljen je a lkoholičar zbog toga da ispun java ona p razna mjesta. Naprotiv budući, da je V. kako je bilo rečeno sačuvao mogućnost, da se orijentira u vremenu, i nije izgubio pam ćenje , onda je očigledno, da nema njegovo laganje iste osnove kao što ima konfabuliranje kod Korsakovih psi­hoza. N em a dakle izvor u a lkoholu

S druge strane ne smijemo zaboraviti, da tako lažu ljudi uslijed o so ­bitog s tan ja svoje duševne snage, kad je naim e ravnoteža medju pamćenjem, pažljivošću i uobraženjem poremećena. I ako se dogodi, da uobraženje do­bije prevagu na teret pam ćenja i pažljivosti te ako se osim toga prekinu ili oslabe one veze oćuta, koje teku uvijek m edju našom pam eću i vanjskim svijetom, onda čovjek laže. U takovim slučajevim a ne može čovjek da održi svoje uobraženje u gran icam a zbilje, ne može da korig ira osjećajim a iz vana razm ak svojega uobraženja, je r su oslabile struje, koje su to obavljale. T a ­kovo porem ećenje veza medju našim unutrašn jim svijetom, asocijacijam a i vanjskim svijetom s običnim posljed icam a u obliku laži dolazi kod „psihički manje vrijednih l jud i“ sa „degeneracijom ličnosti“, ali često se vidi tako ­djer i kod histerije.

Kako s labo shvaća vanjsku zbilju, kako su oslabile kod n jega one pruge, koje vežu njegovu- pam et s vanjskim svijetom, u koliko on može ispravljati pogrješke svoga uobraženja, vidi se iz slijedećeg. Na postaji Konjic 26 .X . 1920. javlja on na upit žandarm a, da je njegovo ime Valjagić, ali u isto vrijeme njegova iskaznica i dopust opć inskog redars tva glasi, da je on V. Na postaji Zavidović imajući dokum ente na ime Ivan V ivradalje- viča, u kojima se govori, da se vraća iz ta l i janskog ropstva, kaže na upit žandarma, da se zove Kapetanović i da putuje iz C arigrada, gd je su Englezi protjerani, a Turci su zaključili savez sa Kinezima. Hasanu Zukanoviču (15.I. 1921. u Konjici) se predstavio kao Kapetanović i uveo ga u jednoj ka­

211

vani u društvo, u kojem se nalazio i žandarm K. Rajdah, a ovomu se 19. XII. 1921. predstav io kao V eljag id Prije nekoliko mjeseci (18. XI. 1919.) držao ga je isti žandarm za T ek ir Šekovića.

O sobitost njegova varan ja postoji u tome, da se ka tkada dugo vrem e­na čvrsto drži svojih lažnih tvrdnja. N. pr. nazvavši se pom oćnikom žan- da rskog voda na postaji Konjic, on ponavlja isto — na postaji Ivan i u Vi­sokom, očevidno se uživljuje u svoju ulogu, prijeti da će kazniti batinam a, nared ju je preg ledbu pušaka i t. d., kao da bi neko vrijeme bio pod uplivom neke ideje, kao da je živio pod dojmom neke varave misli, kojoj je v jero­vao, koju je držao istinitom.

T akovo ponašanje ne nalazimo kod alkoholizma, nego kod histerije, gd je je obično spojeno s neodoljivom težnjom da putuje, da se izdaje n e ­kom znam enitom osobom. Naš optuženik nalazi se uvijek na putovanju i lutanju, a pri tom naziva se Miroslavom Ivanovićem ili Bećirom Turčićem ili Valjagićem ili Kapetanovićem. Jedan pu t on je zapovjednik tvrdjave u Klisu, a drugi put kom andan t odjela, u kojem se nalazi 15 momaka, te odm ah drugom u licu kaže, da ima tr ideset momaka, dapače i 160 ljudi. Jedan pu t on je s tuden t Visoke tehnike, nešto kasnije je sin načeln ika S a­rajeva, a poslije činovnik vojničke bolnice.

Ovaj se sindrom ne susreće kod alkoholizma, nego kod histerije. Krae­pelin ('Psychiatrie. VIII. Auflage, p. 1617.) drži ova s tanja kod histeričnih za nagone pu tovanja (W andertr ieb).

On misli da kod ovakih ljudi postoji neko duševno rastrojstvo „Leich­tere und langedauernde B ew usstse ins trübungen dürften dem hysterischem W an d er tr ieb e zu G runde liegen. Die Kranken unternehm en ohne Anlass aben teuerliche und zwecklose Reisen, treten un ter falschen Namen auf, und führen allerlei unbegreifliche Streiche aus. Ein K ranker stellte sich als Polize ibeam ter vor und begann N achforschungen nach einem angeblichen „M üller“, andere geben sich den Anschein von Aerzten, Offiziren, Staatsan walten, begehen Zechpre llere inen und Schw inde le ien .“

U ovom posljednjem pogledu nalazimo kod V. upravo istu sliku, kako ju je naslikao Kraepelin. V. čini mnoštvo prevara, svuda uzimlje u zajam n o ­vac, prim a pap irna te novčanice, da će ih biljegovati, moli da mu se promjeni 500 dinara, uzima krune, a ne daje 500 din. natrag, posudju je pušku radi lova, abon ira se kod brijača ili kod gostioničara, a nikom u ne p laća i t. d.> T o su znakovi koji se susreću kod histerije, a ne kod alkoholizma.

U ostalom počin ja on i kradje, koje su ob ično predmeti bez velike vrijednosti, tako na pr. u špita lu je ukrao gaće, drugi put u dućanu prsluk i cipele, negdje je odnio zeca i t. d. Sigurno su ove krad je bile učinjene bez pre thodne namjere, automatički i m ehanički; pao mu je slučajno p red ­met u oči, a on se nije mogao da otme ideji, da ne prisvoji ovaj predmet. Ove bi k radje bile čisto instinktivne (Z w angshand lung — Kleptomania), ako nije prodao (moguće da je pok lon io? ) prisvojeni p rs lhk i c i p e l e . . . . Ovaj se sim ptom ne susreće kod čistog alkoholizma, nego kod histerije.

Vrlo su karak teris tična kod V. njegova b ježanja iz bolnice, tamnice, kasarne i gostionice. Ovo je bježanje neodoljivo, brzo, b ijesno i nije p ro ­mišljeno ni pripravljeno. U ovom pogledu imaju ovi činovi sve znakove in­s tinktivnih činova (T riebhandeln ) i susreće se opet kod histerije. Uostalom ka tkada ima njegovo bježanje više sličnosti sa pokusim a samoubojstva. Kada je skočio niz prozor d rugog kata, i nije uspio pobjeći, odgovorio je na upit časnika, da je on to učinio, jer ne će da živi, jer je vrlo nesretan. Ovi po­kusi p ripada ju takod je r histeriji.

Vrlo su tipični za histeriju napadaji uzbudjenja, koji su prestali , kad su na nj navukli ludjačku košulju. A lkoholičar i padav ičar vikali bi i na-

212

stojali da se otimlju nogam a i čitavim tije lom još dugo vremena, naprotiv se V. odm ah umiruje.

P r ibra ja ju se znakovim a histerije takod jer i h iperestez ija kože, što ju je našao liječnik sara jevske zem aljske bolnice i ovaj nastup općih grčeva, koji su se vidjeli kod kom ande m jesta u Sarajevu.

Njegovo je p ism o — naim e potp is — često promjenljivo, n em am o je iataktično, što je tipično za p ism o histeričnih.

Prilično se govori o duševnom stanju V. u službenim aktovima.G ospodin Pašeš Ašif razgovarajući sa V. 5. III. 1919. na postaji Zavi-

dovići izrekao je zaključak, da se V. nalazi u „fantastičkom s ta n ju “.29. XI. 1919. našao g a je žandarm zajedno sa načelnikom posta je kod

željezničke pruge, gdje je lutao u čudnovatom sm ušenom stanju.Isto tako nalazi se u um obolnom s tan ju 9. I. 1919. k ad a je liječnik

vojničke bolnice našao kod n jega „p sychos is“ i „duševno porem ećen je“.Isto konsta tira dr. Ž ivkovac koncem 1918. godine.Više pu ta kod p res lu šan ja i uapšen ja nije odgovarao na pitanja, „po­

našao se lu d o “ . Katkad morali su ga obući u lud jačku košulju.Ovo stanje odgovara takod jer onom duševnom pom račenju , koje je

poznato kod histerije.Ovih histeričkih pom račen ja ima nekoliko vrsta. N ek ad a su ova stanja

spojena sa navalom grčeva. Često grčevi sasvim fale, a pom račen ja idu, tako reći u obliku ekvivalenta, i mogu se javljati u obliku sanljivosti, dapače i letargije. K atkada prolaze ova pom račen ja sa nekim uzrujanjem i bolesnici ne mogu kod toga da shvate predm ete pojedince, ne m ogu da se razaberu u općim pitanjima, dapače se ne mogu orijentirati ni u stvarima, što setiču njihove osobe. Kad bi kod toga bile i ha lucinacije i iluzije, onda bise svijest još više pogoršala. Uz to može da dodje i do tje lesnog uzbudje- nja, da bolesnik viče bez uzroka, dapače čini i nasilja. Ako ova pom račenja traju dugo i kod toga čovjek počm e d a čini p restupke, ne zna o tom više kad dodje k svijesti, onda se nazivlje ovaj s indrom kod histerije „ razdvo­jenost ličnosti“, kao što su ih opisali Azam-Lemaitre, gdje jed n a ista osoba čini svakovrsne prestupke, jednom naziva se Azala, te se vrlo veseli i uži­va u glazbi, a nekoliko mjeseci kasnije pojavlju je se kao Jenni, koja je vrlo šutljiva, tu robna i ne može da trpi glazbu. Ali Jenni je znala o tom, što je učinila kao Azala, dok Azala nije znala, što se dogodilo s njom kao Jenni.

Ovdje kod histerije dogad ja se uslijed jakog um anjen ja svijesti to, da je sam o neki dio dogad ja ja pristupačan , da se ocijeni; kasnije, k ad a seotvori drugi sek tor svijesti, a prvi, budući d a je umoran, potamni, onda nezna svijest d rugoga sek tora o tomu, što se dogodilo dok je bio jasan prvi sektor. Putem ovoga b im ehan izm a mogu biti shvaćene izjave okrivljenika, da on ne zna m nogo od toga, što je učinio prije. T o nije s imptom čistog alkoholizma, to su znakovi histerije. Ali budući da alkohol ima veliki upliv na razvitak histerije, imamo pravo misliti, _da je kod V. a lkoholična histerija.

Optuženik nem a sifilis mozga ni p rogresivnu paralizu, je r fale kod njega simptomi organičnog oboljen ja mozga, te n em a ni ludih misli (veličanstvo itd.).

Nije on ni simulant. K ada je bio u sarajevskoj bolnici za um obolne na prom atranju ponašao se bezazleno i otvoreno (sim ulan t bi se ponašao povučeno i oprezno), tamo je bilo zabilježeno drh tan je čitavog tijela, uzbu- djenje protiv služinčadi i laka sk lonost da u p a d a u afekt.

On nije simulant, ako kaže d a je sve zaboravio, što je prije učinio, kao što misle mnogi svjedoci. To su znakovi histerije u ovoj parnici.

2 1 3

D akle u ovom slučaju vidimo čovjeka, koji je već od mladosti p o ­kazivao, da nem a po tpunu ravnotežu m edju voljom, razumom i čuvstvom.

Kod ovog čovjeka razvilo se uobražen je na teret drugih funkcija ra­zum a a osobito volje; uslijed toga nije se mogao boriti protiv šte tnog upliva alkohola, koji je prouzročio kod n jega alkoholičnu histeriju.

Postupci, što ih je učinio u stanju histerije ne mogu mu biti ubrojivi.V. m ora biti smješten u bolnicu radi liječenja h idroterapijom i drugim

s reds tv im a i to pod uvjetom stroge apstinencije. Kad bude prošao a lkoho­lizam proći će i histerija, te onda može da počme pošteno živjeti.

Résumé.Prof. dr. M. La p i nsky : L a m e n t a l i t é d e Mr . F. b. V. p e n d a n t c e s p l u s i e u r s e x t r a v a g a n c e s e t v i o l a t i o n s d e s l o i s p u b l i q u e s .

( L a h y s t é r i e a l c o c h o l i q u e . )Le héros du procès jud ic ia ire a commis au couran t de p lusieurs an ­

nées une série d ’innom brables mensonges, petits vols, tromperies, tr icheries etc . . . Sans argent, sans occupation ni place officielle, il porte ça et la un uniform e militaire, se fait p a sse r pour un tel ou autre fonctionnaire, se donne de différents nom s . . . En même tem ps il boit du vin, fait de tra i­tés, abonnem ents , loue de logis sans rien payer. E tan t p lusieurs fois arrêté il eut la chance de se sauver. Une fois on l’installa dans un hôpital pour un delirium trem ens; une autre fois on l’a vu errer sur les voies ferrées dans un état confus. L’observation de l’hôpital a montré: la sensibilité de la peau anéantié ou baissée. Une attaque convulsive a été notée pendan t son séjour en prison.

L’au teur tient le criminel pour un hystérique su r la base de l’a lkoho- lisme. Sous l’influence de ces deux agents, s ’est p rodu it une pervérsation de sa personality sociale.

Funkcijonelno liječenje kostoloma pomoću ekstenzije.

Dr. Mijo K o l iba š , ravnatelj bolnice, Virovitica.

U „Z entra lb lat t für C h iru rg ie“ broj 13. 1923. iznesen je referat iz I. k irurške sveučilišne klinike u Beču o novoj podlozi (Schiene) za liječenje na tkoljeničnih kostoloma. M edju inim kažu: „Es ist hier nicht dćr Ort auf die Vor- u. Nachteile d e r M ethoden von Florschütz, v D um m reich-Z uppinger e inzugehen. T a tsache ist dass ihre A nw endung w ieder sehr in den Hinter­g rund getreten ist. — Die meisten Chirurgen legen die O berschenkelb rüche auf Schienen und ex tendieren mit G ew ich ten “.

Ukratko: u tome referatu prikazuje se nova pod loga za funkcijonelno liječenje natkoljeničnih kostoloma, koja odgovara svim a zahtjevima takova liječenja i koja im a da po tpuno nadom jesti gornje m etode suspenzije i eks­tenzije, bez abdukcije i rotacije p rem a van.

Nastaje sad a pitanje, može li d a ta ekstenziona pod loga da potpuno nadom jesti Florschützovu m etodu i s obzirom na funkcijonelno liječenje f rakture i udobnost bolesnika, ima li ta m etoda nešto boljega od F lorschütz- ove, — znači li, da je tom metodom učinjen korak dalje u liječenju kosto­lo m a?

214

U čemu postoji ta nova podloga (S c h ie n e )?Umjesto suspenzije noge ima da cijela noga leži na novoj podlozi,

koja nogu drži pom oću vlastite g rad je i ekstenzije u semifleksiji sa m oguć­nošću pasivnog g iban ja pomoću podloge i d jelom ičnog aktivnog, u koliko nije na istu noga fiksirana.

Prom otrim o li Florschiitzovu metodu, u kojoj je nač in jena ekstenzija bilo pomoću mastizola, „H eftpflastera“ ili ekstenzijonih naprava, bilo po Steinmannu, Schmerzu, Hoffmannu ili kojim drugim apara tom — to jasno izbija iz svega da je adap tac ija f ragm enata idealno provediva, je r - je moguće, da se o tome unaokolo m jesta kosto lom a pa lpatorno osvjedočimo, još bolje pak rentgenom, da je imobilizacija noge potpuna, a bo lesn ik ima razm jerno veliku slobodu kre tan ja Za ilustraciju spominjem, d a je jedan m om ak u ekstenziji u osječkoj bolnici obavljao nuždu i izvan kreveta, a nedavni s lu ­čaj isto takove ekstenzije u virovitičkoj bolnici, gd je je jedna s tarica dnevno dala lakoćom rediti k revet ispod sebe i za to vrijeme ili u ekstenziji s ta ja la pokraj kreveta ili se sva podig la o željeznu prečku ekstenzije. To je od velikog značenja u našim bolnicama, u ko jim a se još i danas moram o b o ­riti sa stjenicama. O d velikog je značenja to i po bolesnika, osobito starijeg, gdje m oram o da budem o na oprezu poradi mogućih kom plikacija nep res ta ­nog ležanja kroz tri, a k a tk ad a i više tjedana.

Ideal Zupp ingerov nije sam o u tome, da kosti idealno srastu, nego baš u funkcijonelnom liječenju kostoloma, — dakle — sm anjenje bro ja in­valida, a bo lesn ika što prije povratiti njegovoj p rijašnjoj radnoj sposobnosti. U tome baš leži velika dob it Florschiitzove ekstenzije. O na popu t bečke dozvoljava pas ivna g iban ja slomitog ekstremiteta. Ali Florschiitzova ima taj još plus, da dozvoljava m asažu svega mišičja, štiti to od atrofije. — Prije 4 dana o tpušten je iz bolničke njege m om ak od 25 god ina sa š tapom tek iza ekstenzije po S te inm ann- Florschtitzu nakon š to je bio u ekstenziji 23 d ana poradi jednostavnog kostolom a potkoljeničnih kostiju u gornjoj trećini, a 7 d an a bio iza toga tek u bolničkoj njezi, dok je mjesto, gd je je bio probijen čavao, sraslo. Za vrijeme ekstenzije provad ja la se dnevno 2 puta m asaža i pasivno gibanje, dok je bo lesn ik vrlo mnogo aktivno gibao svima zglobovima. Skraćenja nije bilo n ikakova, a obujam noge bio je tek m aksi­malno za 1 1/2 cm uži od zdrave.

No u svima slučajevim a kostolom a nije kalus tako idealan, da bi se iza toga, što je sk inu ta ekstenzija, mogao pustiti bolesnik bez ikakove pod ­loge. U tome im adu sve m etode sa pod logam a (Ziegler, Matti, bečke sveu­čilišne klinike prof. E ise lsberga itd.) tu prednost, da se noga ostavi f iks i­rana na podlozi u onom položaju, u kome je b ila i eks tend irana i to tako dugo, dok nije kalus tako jak, da se pod loga može skinuti, a bolesnik eventualno sa kakvom drugom podlogom prepusti pokusim a hodanja.

Jeste, m oderna je m edic ina vrlo mnogo u pitanju kosto lom a potisla sadrene ovoje, ostavila tek „ G eh eg ip sv e rb an d “ u porabi. Ako već jedan bo­lesnik leži fiksiran u ekstenziji najm anje 3 tjedna, to je i za n jega vrlo teško. T im više, što takav bolesnik nije prije toga bolovao, nego je n es re ­ćom zadobio kostolom i kroz čas od zdrava čovjeka, puna zdravlja i snage, postao težak bolesnik.

Svaki od tih traži da što prije hoda, svaki takav si bolesnik radom zaradjiva prehranu, a sad a još ga više fiksirati u krevet znači, produljiti vrijeme potpune njegove radne nesposobnosti .

Haeckenbruch, S teinmann sa njegovim distrakcijonim elastičnim kovnim podlogama, osobito pak Francuzi Lane, Tuffier, Lambotte to potcrtavaju i baš u glavnom radi toga prelaze na princip bilo tem porarne bilo trajne osteosinteze. Moscowics pak u p rošlogodišn jem svome referatu spa ja osteo- sintezu tem porarnu s ekstenzijom.

215

Ne ću da se upuštam u prednosti ekstenzije napram a osteosintezi. To je i onako krasno predočio S teinm ann u svojoj knjizi Lehrbuch der funk- cionellen B ehand lung der K nochenbrüche u. Gelenkverle tzungen.

Florschiitz je pošao i u tome dalje. Kad je vrijeme da se ekstenzija skida, on računa s time, da bolesnik treba da uči hodati, da što prije od ležećeg postaje ambulatorni bolesnik. O d kolike je to dobiti samo po druge bolesnike po našim prenatrpanim bolnicama, gd je po dva i po tri bo lesn ika leže u jednom krevetu?! On pravi t. zv. „G eh eg ip sv e rb an d “ u obliku dviju podloga. Dok u svim drugim ekstenzijam a za taj posao mora da se ekstre ­mitet miče iz svoga položaja, a time je da ta velika m ogućnost pom aknuća fragmenata, dok se u svim drugim s lučajevim a ekstenzije m ora ista da skida, ovdje se pravi sadreni ovoj baš u ekstenziji kakova jeste bez mini­malne m oguće dislokacije. Kolika je to tek dobit i za bolesnika, koji i kod najm anje kretnje fragm enata osjeća kroz dulje vrijeme žestoke boli ! Uz t. zv. „G ip ssch ien e“ m oguće su pasivne kretnje, masaža, a nastav lja se po trebna imobilizacija kao p r irodna posljedica, lagani prelaz, od ekstenzije.

D akle pomoću Florschützove m etode imamo već u trećem, na jkasn ije pako u četvrtom tjednu (uz iznimku nekih slučajeva kom pliciranog kosto­loma), jedan p lus u liječenju kostolom a od onih sa podlogama. Jedan plus od onih, koji liječe sa tem porernom osteosintezom, je r ti ne mogu da je u to doba skidaju, dok je rana iza kom binirane metode S teinmann, Schmerz, Hoffmann i dr. ša F lorschützovom već na jkasn ije u petom tjednu srasla.

Iz svega toga se vidi, da je i p rvašn ja Florschiitzova m etoda malo prom ijenjena, da se od prvob itnog ind irek tnog v laka na fragmente preko sep ta in te rm uscu la r ia prešlo na d irek tan : na distalni f ragm enat pomoću raz­nih ekstenzijonih aparata , a od toga na ind irek tan preko sep ta interm uscularia i težine gorn jeg tijela (jer se nožni dio kreveta lagano d igne) na proksi- malni fragmenat.

Do sad a su p rokušana kod Florschützove m etode tek tri g lavna apa­rata i to Steinm annov, Schmerzov i Hoffmannov. O ba posljedn ja su g rad jena na principu S teinmannovu, a modificirani su tek zato d a ne dodje do in­fekcije kosti i koštane srži, pod poznatom onom kam panjom protiv Stein- m annovog apa ra ta baš radi toga. Dok su Schmerzove spojke (Klammer) tek u p a r s lučajeva uporabive, jer se vrem enom rastegnu, Hoffmannov apa­rat je neuporabiv , je r je vrlo kompliciran, pak neka m alenkost popusti, cijeli apara t je neuporabiv. Uz to i hvat je čavala nesiguran tako, da je u jednom slučaju u osječkoj bolnici u kome je upotrebljen Hoffmannov apara t kod natkoljeničnog kostoloma, došlo do lake gonitide radi klizavosti čavala. Za to je kod F lorschützove ekstenzijone m etode samo za upotrebiti S tein­m annov aparat, kod kojega mi do danas nijesu poznate n ikakove kompli­kacije kao posljedice uporabe sam oga aparata.

I s obzirom na rezultate liječenja po Florschützovoj metodi možemo sasm a mirno ostati kod iste. Od konca sv ibn ja 1919. do 15. p rosinca 1921. liječeno je istom m etodom 96 kostoloma, a od 15. p rosinca 1921. do 15. t ravn ja 1923. u virovitičkoj bolnici 34. Od svih tih bilo je skraćenje noge u jednom slučaju za 7 cm (komplicirani kostolom natkoljenice uslijed stri- jelne ozljede), u jednom za 5 cm. (jednostavni spiralni, multipni kostolom potkoljenice), a oko 15 sa skraćenjem od 2— 3 cm ponajviše kod djece. T ek se u tri slučaja moralo amputirati naknadno nogu radi kompliciranih kosto lom a potkoljenice sa prevelikom supurativnom inflamacijom i početnom gangrenom . Niti jedan bolesnik nije ostao sa jednostavnim kostolomom dulje u bolnici od 5 tjedana, niti jednom nije trebalo iza sraš ten ja kosti n ikakovo naknadno liječenje niti operacija.

216

Dakle iz svega izlazi, da je Florschiitzova m etoda funkcijonelnog lije­čenja kostoloma savrem ena, da odgovara svim a zahtjevima savrem enog lije­čenja, a što je neki zabacuju, da je znak nepoznavan ja iste kao i njezinih rezultata.

Résum é.Dir. Dr. M. K o l ib a š : Funk t i o n sb e h a n dl u n g d e r B e i n b r ü c h e

m i t E x t e n s i o n .

Der Verfasser w ende t sich gegen die im Zentra lb la tt für C hirurgie No. 13. 1923., Behauptung, daß die A nw endung der E x tensionsm ethoden von Florschütz und von D um m reich-Z uppinger w ied er sehr in den Hintergrund getreten ist. Durch längere Zeit angew endete F lorschü tz-S te inm ann-Z uppin- ger’sche Prinzipe in der Extensionsm ethode nach F lorschütz ist der Verfasser zum Schlüsse gekom m en, daß die von Florschütz angegebene M ethode, mit A nw endung von S te inm ann’schen Klammern, derzeit die einzige M ethode ist, die den derzeitigen A nschauungen über die funktionelle B ehand lung der Knochenbrüche am meisten entspricht.

Bilješke o p o m e ta n ju p loda .(Kritika istoimenog članka dra. D e a k a u Lij. Vjesniku br. 5. 1923.)

Dr. M iroslav S c h l e s i n g e r , priv. liječnik, Djakovo.

O dgovaram na gornji članak sa posve protivnog stanovišta. Želim prije svega jedno zamoliti. Ako se razvije povodom gorn jeg ili ovog č lanka d is ­kusija, neka ona b u d e stvarna, a n ikako lična.

U tom se članku ponajprije osudjuje bolnički liječnik, koji abortus dovrši i ne prijavi s tvar sudu, dok prešućivanje priv. liječnika au to r još ne­kako razumije. Autor sam želi biti socijalan, a pravi razlike izmedju soci­ja lne i jurid ičke dužnosti bo ln ičkog i p r iva tnog liječnika. Recimo, da bo l­nički liječnici poslušaju savjet Dra. D eak a ! D ogodit će se to, da će stradati ekonom ski slabija pacijentica. Jer tko dolazi u većini s lučajeva u bolnicu da dovrši a b o r tu s? Većinom sirotinja. Dok si im ućna žena zove privatnog liječnika za dovršenje abortusa, dotle s irom ašna žena ide u bolnicu. 1 zato, jer je sirom ašna, prijeti joj opasnost, da će doći pod sudbenu istragu. To bi bila p rak tična n ep ravedna posljedica, kad bi se bolnički liječnici držali upute kol. Dra. Deaka.

U većini je slučajeva nem oguće s apso lu tnom sigurnošću dokazati, da je učinjen kriminelni abortus, jedino, ako se pronad ju teške ozljede ili s trana tijela u maternici ili u trbušnoj šupljini. Z e l n i k spom inje u sjednici g in e ­kološkog d ruštva u W ienu od 7. XI. 1921., d a se moglo na materijalu od 4 godine u velikoj bolnici ustanoviti sam o u 3 s lučaja apsolutni kriminelni abortus, jer su ustanovljene teške povrjede m aternice i t rbušne šupljine. Od ta 3 slučaja počinila je jed n a bolesnica, nakon što ju je bo ln ica prijavila sudu, samoubojstvo. I ako po Li m a n u postoji uvijek velika sum nja na kri­minelni abortus, kad koja žena iza pom etnuća pokazuje znakove sepse, ne može se zauzeti stanovište, da se svaki septički ili kako Dr. Deak hoće i neseptički abortus prijavljuje sudu. Znadem za jedan slučaj, gd je je jedan privatni liječnik prijavio jednu ženu, svoju pacijenticu, radi sum nje krimi- ne lnog abortusa. Došlo je do rasprave, a pacijentica je uslijed pom an jkan ja dokaza riješena. Iza rasprave preporučio je H a b e r d a , koji je u tom pro-

211

cesu fungirao kao sudbeni vještak, tom liječniku, da ne prijavljuje sluča­jeve, kod kojih sam o sum nja na kriminelni abortus, jer ne vodi do rezul­tata. T o je učinio u praksi H aberda, možda najveći protivnik neindic iranog abortusa. Držim, da provedena su d b en a istraga, ko ja se može u nekim slu­čajevima nazvati i torturom, ne će zastrašiti ženu u buduće od krim inelnog abortusa u slučaju, da je sud riješi krivnje,- nego će se bolesn ica jedino kloniti l iječnika i onda, kad bi ga inače t reba la pa m akar imala ileus. P o ­kojni prof. W e r t h e i m rekao nam je otvoreno za vrijeme predavanja , da k lin ika ne prijavljuje abortuse u slučaju sumnje, da je kriminelan.

U prvom redu treba da je svaki liječnik čovjek, a onda tek sve drugo; neka se ne obazire n ikada na postavljene ustanove, ako bi to diralo u nje­govo uvjerenje i savjest. Uzmimo kao prim jer slučaj prijave abortusa, kod koje se sumnja, da je kriminelan. Liječnik izliječi a b o r t u s , a nakon toga prijavi tu bolesnicu. Bolesnica im ade recimo šestero djece. Što će reći li­ječn ikova savjest, ako ta žena, koja je m ajka šestero djece, počini radi p r i­jave sam o u b o js tv o ? Nije li već zločin s čovječjeg, ne ju r id ičkog stanovišta, ubiti prijavom majku šestero djece i na taj način biti pošten i svjestan g rad jan in , nego li ne prijaviti majku i ne biti „päpstlicher als der P a p s t“. A kako izgleda liječnik pre4 pacijenticom, koju prijavljuje 11a temelju sumnje, onu, koja mu je povjerila svoju ta jn u ? Držim, da Dr. Deak im ade krivo, ako misli, da će se tako smanjiti abortusi. D ogodit će se to, da pacijentica s abortusom ne će uopće tražiti liječnika. Upozorio bih kolegu D eaka na stanovište liječničke kom ore u W ienu, koje je zauzela povodom U ga, kad je državno odvjetništvo prije nekoliko mj seci tražilo od liječnika strogo obdržavan je § 359 kaz. z a k , u kojem se kaže, da su liječnici dužni i kod sumnje, da je počinjen kakav zločin, bolesnicu sudu prijaviti. Državno je odvjetn ištvo tražilo, da liječnici i kod najm anje sum nje („W enn nur entfernt d e r Verdacht e iner s trafbaren H and lung vorl ieg t“) prijavljuju, protiv čega se liječnička kom ora ogradila , te je isto mišljenja, da je liječnik dužan sam o onda sudu bolesnicu prijaviti, kad je s tekao uvjerenje, da je zaista počinjen zločin (vidi Med. Klinik 1923. br. 6. str. 203). T o je onda, kad se nadju teške ozljede ili s trana tijela u maternici ili u trbušnoj šupljini.

T vrd ilo se doduše, da se poras t porodja ja u zemljama, gdje se strogo drže kaznenog zakona u pitanju krim inelnog abortusa, imade svesti upravo na te stroge mjere, no ta tv rdn ja posto jala je u vrijeme, kad je i m ateri­jalno bilo u tim zemljama bolje. U Njemačkoj i u Austriji, u kojoj postoje ti zakoni, usprkos istih porastao je broj pom etnuća nakon što se pojavio glavni uzrok toga zla, a to je bijeda, u koju su sada zapale te zemlje.

M oram se osvrnuti na slijedeće riječi u kol. Deakovoin članku: '„ . . .a l i naprotiv svaki pošteni čovjek pa bio on i liječnik, mora priznati, da se ovakova ozdravljena žena imade smatrati općenito z loč inkom “. Mislim, da to nije ispravno. Ako netko krade, ne će nitko sumnjati, da je to zločin, no ako koja žena pometne, to će se jedni zgražati i kazati, da je to zločin, a drugi će kazati, da to nije zločin. Držim, da je znameniti p ravnik L i s z t bio pošten čovjek, a k a z a o j e u s v o m djelu „Die kriminelle Fruchtab tre ibung. Zürich 1910.“ ovo:

„I. Die F ruch tab tre ibung hat de lege ferenda straflos zu bleiben, wenn folgende B edingungen erfüllt s ind: 1. Vornahme innerhalb e iner gesetzlich festzulegenden, nicht zu langen, ab e r nicht zu kurzen Friss t am Beginn der Schwangerschaft , 2 W enn bei ehelicher Schw angerschaft die Gatten, bei airsserehelicher Šchw angerschaft die Schw angere selbst dam it e inverstanden sind. 3 W enn sie von sachvers tänd iger und der B ehörde verantw ortlicher Seite vorgenom m en wird.

II. Ist nicht allen d iesen Bedingungen entsprochen, so ist die F ruch t­

abtre ibung zu bestrafen. Und zwar ist das S trafausm ass im Einzelfalle vom Rieht r unter tunlichster B erücksich tigung aller U m stände innerha lb eines vom Gesetze möglichst w eit zu spannenden S trafrahm ens zu b es t im m en “. (Citirano po K r a t t e r : Lehrb. der gerichtl. Medicin, str. 216). Kod orijen­talnih naroda (u Perziji, T urskoj) još i danas se pom tanje p loda ne kaž­njava. Držim, da je Dr. Deak išao p redaleko ako je rekao, da se žena kod koje se svršava u bolnici abortus, sm atra općenito z ločinkom Mišljenja sam, da je naš današnji mentalitet t. j. prešućivati kod sumnje, etičniji nego li mentalitet Dr. D eaka Što se tiče indikacija um jetnog abortusa, to sam mi­šljenja, da je bolje počiniti kod jedne tuberkulozne žene jedan abortus više, nego li jodan m anje usprkos pro tivnog nazora najznam eniti j ih kapacite ta. V.'lim to ne sam o sa s tanovišta indiv idualne terapije, nego i sa s tanoviš ta socijalnog. Budući da je socijalna indikacija po d anašn jem kaznenom z a ­konu kriminalna, moram se na istu takodjer osvrnuti. Držim, da je bolje u socijalnom pogledu, ako m ajka othrani 3 — 5 djece, nego d a ih im ade 18 do 24, a od tih da bude kržljavih 100% . Uopće držkn, da je bo rb a protiv po­metanja ploda, kako se p repo ruča u tom članku, na krivom putu. Pom etan je je p loda većinom posljedica loših s o c i j a l n i h pril ika (siromaštvo, ne jed ­nakost zakonite i nezakonite djece, sramota). Bolje bi bilo, kad bi se na j­prije odstranio uzrok, jer bi nestale odm ah i posljedice. Evo p rim jera : Dajte državnom činovniku i njegovoj djeci kruha, pa onda ne će sirom ah ići od liječnika do liječnika radi umjetnog abortusa njegove žene. 0 drugim soci­jalnim uzrocima osim b ijede ne ću da govorim, je r bih bio odviše opširan, a osim toga bih zastranio od predmeta.

G lede prim alja sam istoga mišljenja, da bi d ržava ili općina morala plaćati p rim alje ba r tako, da može nekako živjeti. D anašn ja općinska p r i ­malja dobiva na m jesec dana toliku plaću, da može tri dana kukavno ži­vjeti. To se razumije, da takav stvor traži sebi nuzzaradu i to na takav način, da sadi krum pire i paprike ili da pravi abortuse. Kakovih to poslje­dica imade, znade svaki liječnik.

Osim kažnjavanja u smislu kazn -n o g zakona spom inje se u tom -članku još ove mjere: 1. P ropaganda , da je abortus šte tan; svaki će biti zato. 2.) O porezovanje brakova bez djece. 1 ta mjera ne može škoditi, a da li će što koristiti, v idjet će se, ako se taj eksperim enat provede u praksi. G lede ogran ičenja prodavan ja prezervativa držim, da je D eakovo mišljenje p re t je ­rano. Ja bih prezervative dapače preporučio . P a što to može šk o d i t i? Ako se m uškarac posluži prezervativom, poštedit će se m noga žena od krimi- nelnog abortusa. Da me se krivo ne shvati. Ja n ijesam za to, da brak ostaje uopće bez d j ece No ako u današn je vrijem e im ade netko osm ero djece, ne uvidjam, da je to kakovo zlo, ako se muž posluži prezervativom. Ili ako na pr. koja žena boluje od apicitide i im ade dijete od 3 mjeseca, ne uvidjam, da je to protiv socija lnog interesa, ako se muž posluži prezervativom i ta žena rodi opet istom iza 3 godine. — Od kolike je socija lne važnosti bo rba protiv spolnih zaraznih bolesti, ne trebam s p o m n u t i . Držim, da su mladi brakovi najusp ješn ije sredstvo protiv tih bolesti. Ne tvrdim, da bi one sk la ­panjem mladih brakova potpuno nestale, no s igurno bi se sm anjile na m i­nimum. Ljudi se kasno žene iz socijalnih razloga. Nije li bolje, da se žene mladi ljudi i da upotreblju jući prezervativ rode zdravu djecu nakon 5 g o ­dina braka, nego da se kasno žene i da budući sup ru g donosi u brak lues i kao posljedicu bračnog života luetičnu d je c u ? Radi gornjih razloga ne bi se smjelo ograničiti p rodavanje prezervativa.

219

Résumé.Dr. M. S c h l e s i n g e r : N o t i z e n ü b e r A b o r t u s . K r i t i k d e s g l e i c h

n a h m i g e n A r t i k e l s v o n Dr. D e a k .

Es w ird gegen das Verlangen, jeden Abortus gerichtlich zu verfolgen, S tellung genom m en. W ichtige soziale und hygienische G ründe sprechen dafür, in der Verfolgung des künstlichen Abortus je libera ler vorzugehen.

Referati.Interna.

Tuberkuloza pluća i trudnoća.Prošle godine francusko „Društvo ginekologa i a k u še ra “, a poslije i

f rancuska m d icinska akadem ija posvetiše više sjednica na pre tres p itan ja u tjecaja trudnoće na tuberkulozu pluća, i kakvo treba da bude držanje li­ječn ika u takvim slučajevima. Smatrajući da je ovo pitanje od velikog za- m ašaja za svakog liječnika, iznijet ću u ovom pregledu mišljenja preds tavn ika različitih struja i nazora, kako su se jasno ocrtala u toku spora na tim s jed ­nicama.

Razlogom za d iskusiju poslužilo je p redavan je koje je pročitao profesor pariške klinike „T a rn ie r“, P. B a r , o „Tuberkulozi p luća kom pliciranu t ru d ­noćom “ (Prof. P. Bar: „La tubercu lose pu lm onaire coinpliquće de g ro sse sse “ La inedecine, Mai 1922.)

U tom predavan ju prof. Bar razm atra sam o slučajeve, k ada je tube r­kuloza p luća već bila aktivna u početku trudnoće, i one, kad je tuberkuloza bila latentna, neprim jetljiva i pojavila se („p robud ila s e “) za vrijeme trudnoće.

Na 400 tuberkuloznih trudn ih žena, koje su od 19G7. god. bile na li­ječenju u rodilištu „T a rn ie r“, 35 su umrle nakon nekoliko mjeseci ili čak nekoliko t jedana poslije porodjaja. Iz ovog se vidi, da trudnoća često puta pogoršava tuberkulozu p luća i izgleda da čim je tuberkuloza bila nap red ­nija („ak tivn ija“) u početku trudnoće, u toliko su izgledi za pogoršavanje veće. Može se čak i brojno predstaviti, kaže prof. Bar, u kakvim su sluča­jevim a ti izgledi veći.

„Kada je tuberkuloza u početku trudnoće, suha sa sam o nešto p rodu­ljenim ekspirijem, sa hrapavim d isanjem u jednom od gornjih režnja pluća, sa nešto tamnijim s jenkam a u vršcima, onda trudnoća štetno utiče na tube r­kulozu p luća u jednoj trećini slučajeva; kad je tuberkuloza otvorena, t rud ­noća je pogoršava u 4/5 slučajeva a kad već postoje kaverne, osobito ako ih ima u obim plućim a ili kad već postoji i tuberkuloza grkljana, t rudnoća uvijek pogoršava stanje b o lesn ice“. Osobito brzo napreduju te povrijede pluća, koje su se pojavile u prvim m jesecima trudnoće.

Uzrok ovom pogoršavanju , po mišljenju autora, nalazi se u tome, što trudnoća nam eće organizmu reakcije, koje uslijed bolesti, ne mogu se vršiti normalno. Osim dekalcifikacije, koja nastaje uslijed trudnoće, ona stvara još a n e r g i č n o stanje kod bolesnice, koje p r ip rem a teren za proširenje i po­goršavanje tuberkuloznih povrjeda pluća, kao i uopšte za infekcijozne bo ­lesti (pneumonia, grippa, variola itd.) Ovo je dokazano tim, što kod tu b e r­kuloznih žena, kada se plućne povrjede pogoršavaju, tuberku lin reakcija p o ­staje sasvim slaba ili potpuno se izgubi još prije no što bi kliničke pojave tih povrjeda mogle opravdati tu činjenicu. To se potvrd ju je još i

220

eksperim entalno: jed n a kultura s treptokoka, koja nije v iru lentna za zeca, p o ­staje virulentnom kod ženke, kad je skotna, naročito kad je sko tnost n ap re ­dovala. Isto tako pokusi R e y n a l s ’a, L u m i e r e ’a i Can t uri e r ’a pokazali su, da kod gravidnih zamorčića .(„cobaye“) anafilaktična se reakcija gubi, što je takod jer dokaz, da je glavni uzrok pogoršavanju tuberku loze kod trudnih žena a n e r g i č n o stanje njihovih organizma.

Na osnovu ovog, prof. Bar nalazi, da može biti korisno, da se vrši abortus, ali ovi slučajevi t reba da budu strogo ograničeni. Razumije se, ne može biti govora o prek idu trudnoće u tim slučajevima, kad ona ne utječe štetno na stanje bolesnice, ni k ada je trudnoća već m nogo nap redovala ili kada je tuberku loza rasijana po cijelom organizm u (laryngitis tbc itd.) Da bi se pitanje o prek idu trudnoće moglo postaviti, prvi je uslov, da trudnoća nije znatno napredovala i može se uzeti kao skrajnji rok četvrti mjesec, pa čak i ranije. Dalje, t reba da povrjede pluća, i ako ozbiljne prirode, ipak iz­gledaju jasno izlječive ili kad postoji opasnost da produžen je trudnoće može prouzročiti, da te povrjede pos tanu neizlječive, ili naposlje tku , k ada povr­jede, iako još lake prirode, naglo se pogoršavaju uslijed trudnoće, osobito kad s e te povrjede pojave zajedno sa trudnoćom. Sve je, u glavnom, p i ta ­nje prognoze, i u tome osnov a n e r g i j e može biti od velike koristi. Kad kod jedne trudne tuberkulozne žene, koja je imala jako pozitivnu reakciju na tuberkulin , u prvim m jesecim a trudnoće ista posta je s labo pozitivna ili sasvim negativna, t reba intervenirati, iako povrjede p luća sam e po sebi iz­gledaju malo opasne. Isto tako kad tuberku linreakcija izgleda nesrazm jerno slaba p rem a stvarno postojećim povrjedam a pluća, onda je to dokaz, da trudnoća štetno utiče na te povrjede i t reba je prekinuti. U takvim s lučaje­vima B. savjetuje učiniti abortus ili h isterektom iju , p rem a tome, je li to m lada žena koja se može oporaviti i bez velike štete podnije ti p rek inutu trudnoću, ili je to starija, izm orena žena, koja već im ade djece ili kada su povrjede p luća znatno razvijene i postoji opasnost, da ponovna trudnoća ne komproinituje dobiveni rezulta t i onda treba učiniti histerektomiju.

*Ovako, ali bolje opširno predavan je prof. je Bar držao i na jednoj

s jednici m edicinske Akadem ije i ono je izazvalo žučne diskusije , koje su trajale nekoliko sjednica. G lavnim protivnikom ovog mišljenja bio je pro­fesor P i n a r d , bivši profesor akušersko-g ineko loške klinike „B aud e lo cq u e“ . On nalazi, da ne postoje apsolutni znakovi, po kojim a bi se moglo sa si­gurnošću ustvrditi prognoza, pa ni tuberkulinreakcija . Po njegovom mišlje­nju, liječnik n em a prava prekinuti trudnoću osim u slučajevima, kad je život majke u bliskoj i sigurnoj opasnosti. Za n jega ne opstoji ni je d n a opšta bolest, pa čak ni tuberkuloza, koja bi mogla biti kon tra indikacijom za trudnoću.

Profesor H e r g o t t iz Nancy priznaje, da trudnoća i porodjaj kobno utiču po neki pu ta na tuberkulozu pluća, ali isto tako vidio je slučajeve, k ada su žene sa tuberkuloznim kavernam a p luća dobro podn ije le trudnoću do kraja i porodjaj. On je mišljenja, da t reba biti veom a obazriv i rezervi­s t u takovim slučajevima, pošto abortus ne osigurava ozdravljenje majke, a sigurno ubija dijete (plod). Jedino sav jest l iječnika može mu diktovati način, kako ima da postupa.

Profesor S e r g e n t , specija lis ta za tuberkulozu nalazi, da u ovom teš­kom pitanju treba stati na čisto kliničku tačku pogleda, bez obzira na p ro ­fesionalnu, d ruštvenu ili religioznu s tranu pitanja. O n ne p r ida je tuberku lin - reakciji suviše veliku važnost. Za n jega funkcijonalni i fizički znaci moraju sačuvati svu njihovu vrijednost. On dijeli tuberkulozu pluća kod trudnih žena u dvije kategorije: Slučajeve tuberku loze u tvrdjene prije nasta le trud ­

noće i slučajeve, k ada je tuberku loza bila la tentna prije no što je žena za- trudnila. Kod žena, koje su imale uskoro nesum njive povrjede pluća, i ako izgledaju izliječene, trudnoća je veom a dramatična, i u takvim isključivim slučajevim a može se savjetovati te rapeutičk i pobačaj. S. objavljuje takva 3 slučaja, u kojima je prek id trudnoće, koji je on savjetovao, očuvao u životu te žene. Kod nekih žena sa kavernam a trudnoća je moguća, ali kod drugih sa nap rednom tuberkulozom , ista može da pres tane da napreduje za vrijeme trudnoće, ali se m nogo brže razvija poslije porodjaja.

U d rugu kategoriju S. stavlja žene sa latentnom tuberkulozom , koje su u davnoj prošlosti imale ponovljene bronhitide, sumnjive žlijezde, pleuritide. Kod takvih žena tuberku loza može oživjeti poslije trudnoće, ali obično raz­vija se lagano, u lakoj i Iječivoj formi. U ovakim slučajevim a nem a apso­lutnih pravila za intervenciju: svaki slučaj t reba da se razm atra zasebno. Ali, j a s n o ' j e da kod žena koje su ranije imale ozbiljne povrjede p luća i kod kojih se stanje popravilo, trudnoća je kontraindicirana, pošto ona gotovo sigurno oživljuje tuberkulozne povrjede, i u takim možda slučajevima, inter­vencija je indicirana. „Mučno je gledati koji puta, kaže Sergent, kako se tuberku loza pogoršava uslijed trudnoće. U izvjesnim, tačno odredjen im slu­čajevima, liječnik ima pravo da prekine trudnoću, kad postoji opasnost za život majke, lako se žrtvuje plod, time se zato spasava život žene. koja će još moći radjati, pošto se n jezina tuberkuloza da liječiti i izliječiti. (C om ptes- rendus des sćances de l’academ ie de mćdecine. Paris-M ćdical No. 47, 48, 49. i 52. za 1922. god.)

Na ovo odgovorio je drugi čuveni specija lis ta za tuberkulozu, profesor L. B e r n a r d i svoje mišljenje iznio je u jednom opširnom članku o „od­nosim a plućne tuberkuloze sa m aterinstvom : trudnoća, porodjaj i do jen je“. (Prof. L e o n B e r n a r d : Les rćlations de la tuberculose pulm onaire et de la maternitć. Gestation, accouchement, lactation. Paris-M ćdical No. 1, 1923.)

Prof. B e r n a r d dijeli ovo pitanje na dva dijela: Prvo, kakav je utjecaj trudnoće na tuberkulozu (pluća); zatim, ako bude dokazano, da ona postoji i da je štetna, može li se iz toga zaključiti, da je preporučljivo prekinuti trudnoću zbog dvostrukog nalaza (koekzistence) trudnoće i tuberkuloze. Za prof. B erna rd -a ne postoje sumnje, da materinstvo uopšte (trudnoća, poro­djaj i dojenje) često p u ta hrdjavo utiče na tuberkulozu i on navodi dvije s tatis tike iz specija lnog odje lenja za tuberkulozne u Parizu, kojim on upravlja, i to jed n u od 164 tuberkuloznih žena, a d rugu od 327, u kojima se kod gotovo jedne četvrtine tuberku loza razvila ili pogorša la uslijed trudnoće ili porodjaja. Ali iz istih se sta tis t ika može vidjeti, da kod isto takvog broja tuberkuloznih žena, trudnoća nije bila uzrokom pojave ili pogoršan ja tuber­kuloze. T ako na 31 ženu iz prve statis tike i 81 iz druge, kod kojih je m a­terinstvo jasno utjecalo na razvitak ili pogoršanje tuberkuloze, ima u prvom slučaju 34 a u drugom 85 žena, kod kojih m aterinstvo nije igralo nikakovu ulogu u razvitku postojeće tuberkuloze. Iz ovog se može zaključiti, da „kad jed n a tuberkulozna žena zatrudni, postoji isto toliko opasnosti, da se tu b e r­kuloza uslijed trudnoće pogorša, koliko im ade izgleda na o tpornost (rezi­s tenc iju )“. Ovaj zak ljučak sugerira d rugo veom a važno pitanje: kad se trudnoća pojavi kod jed n e tuberkulozne ili kad se tuberkuloza pojavi kod jedne trudne žene, može li se poznati u kojim će slučajevim a t rudnoća štetno utjecati na razvitak tuberkuloze, a u kojim a n e ? Istraživanje anerg ičnog s ta ­nja bolesnice pomoću specifične tuberkulinreakcije moglo bi služiti ind ika­cijom, ali kao što trudnoća u jednakom broju utiče i ne utiče na razvitak tuberkuloze, isto tako g rav id ična anergija nije konstantna.

Rezumirajući sve ovo može se reći, „da trudnoća često pu ta pogoršava p lućnu tuberkulozu i ponek ipu t „p ro b u d ju je“ latentnu tuberkulozu; ova se

221

posljedn ja još češće p robud ju je poslije porodjaja , dojenje povećava još više ovaj š te tan uticaj. Ali ovaj š tetan uticaj, iako specifičan, nije stalan, i ima približno isto toliki broj žena, koje ne podliježu te izbjegnu tom utjecaju, koliko i onih, koje mu pod li ježu“. P rem a ovom, praktično, p itanje se sastoji u legitimnosti, zakonitosti umjetnog, te rapeu tičkog pobačaja . U ovom pitanju B. se slaže s mišljenjem profesora su d sk e m edic ine B althazard-a, koji na­lazi, da su za opravdanje te rapeu tičkog abo rtu sa po trebna tri uslova i to: „ d a p o s t o j i s k r a j n j a o p a s n o s t p o ž i v o t m a j k e ; d a j e o p a sn o s t s i g u r n o o v i s n a o d t r u d n o ć e i d a ć e o p a s n o s t n e s t a t i s a p r e k i d o m t r u d n o ć e “.

Kako se vidjelo iz navedenih statistika, ne može se sa s igurnošću reći, da postoji skrajn ja opasnost, pošto broj s lučajeva u kojim a trudnoća n e utiče na tuberkulozu jednak je broju gdje ista utiče, i osim toga trudnoća obično najviše štetno utiče na tuberkulozu u posljednjim mjesecima, kada već nitko ne preporuča pobačaj. Isto tako ne može se sa sigurnošću tvrditi, da je opasnost ovisna sam o od trudnoće, pošto osim nje u razvitku tube r­kuloze, čak i one, koja je bila izazvana t ru d n o ćo m , 'p o s to je i d ruge činjeni­ce i n išta ne dokazuje, da će prekid trudnoće biti dosta tan da zaustavi proces tog razvitka. Naprotiv, u nekim slučajevima, koje au tor citira iz v la­stite prakse, rezultati intervencije nijesu opravdali n ade ili su čak pogoršali stanje bolesnice.

P rem a tome, praktično, autor ne vidi, k ad a i u kojim slučajev im a tu­berkuloze pobačaj bi bio opravdan naučno i legalno i nalazi sasvim oprav­dano s tanovište prof. P inard-a .

Naprotiv, što se tiče dojenja, B. je ubijedjen, da „ jedna tuberku lozna žena ne treba da doji svoje d i je te“.

Dr. E. B r a w a r s k y .

Ž2Ž

Higijena.Das ärztliche Heiratszeugniss, seine wissenschaftlichen und prakti­schen Grundlagen. — Unter M itw irkung von Czellitzer u a. herausgegeben von dr. M. H i r s c h . — (M onographien zur F rauenkunde und Eugenetik, Sexualbiologie und Vererbungslehre. H. Nr. 2, Berlin.) Verlag C. Kabitzch,

Leipzig 1921.

Njemački eugenetičari uopće, a napose liječnici i juristi, zauzeti brigomo budućnost svoje nacije zadjoše u vrlo živu i svestranu d iskusiju o važnoj eugenetičnoj uredbi t. j. o liječničkoj sv jedodžbi za ženitbu. Kako je to s tvar važna, ali i kako baš nije jednostavna vidi se na jbolje iz ove zbirke referata raznih stručnjaka, koji se gd jegdje upravo diam etra lno razilaze, a da su si ipak u jednom „le itm otivu“, kako kaže zgodno u uvodu p red s jed ­nik berlinskog eugenetičkog d ruštva prof. Posner, složni, a taj je, da se treba ipak „koliko je prak tično m oguće“ da učini. O sjeća se po treba da se nešto učini, ali se na p itan je „ š to “ vrlo različito odgovara.

P r o f . W e s t e n ho f e r t re tira to p itanje sa s tanoviš ta eugenetičkog1 to sa s tanovišta stroge negativne eugenetike, odnosno negativne descenden - tne higijene. N a r a v n a s e l e k c i j a , putem liječničke sv jedodžbe za že­nitbu, a iz ove kao logička posljedica: zab rana ženitbe, p risilno interniranje i prisilno steriliziranje njemu su idealan način, da se odstrani nevalja la evropska civilizacija i loše. shvaćeni higijenički hmnanitet. Ti su uništili ve­like klasične narode i prijete, da unište sadan je kulturne narode. Država treba, smije i m ora da traži sv jedodžbu za ženitbu. — Citira p red log ber-

223

linskog rasnoh ig ijenskog d ruštva od g. 1917. u tom smislu vladi. — Uvidja ipak teškoće p rovedbe zakona.

C z e l l i t z e r , poznati genealog, traži za svakog člana države tako zv. „sanitetski p a š o š “ . To bi bio neki evidentni list, u kojem bi od raznih or­g an a san ite tskih (babica, liječnik, ev. učitelj, vojna oblast itd.) bio bilježen cijeli higijenični život pojedinca. Sm atra takav pašoš kao najbolju bazu za liječničku svjedodžbu za brak. — Protivi se apsolutnoj zabrani ženithe.

Vrlo su in teresan tna razlaganja L e p m a n n a sa stanovišta neuro loškog ' i psihiatrijskog, a koja su me i najviše ponukala k ovom referatu. Baš je kod duševnih i nervnih bolesti od najveće važnosti, veli autor, hered itarno opterećenje; t. j. baštin jenje rie akvirovanih osobnih dispozicija z a b o l . s t i ili p res labog otpora, što se p renose s klicom s generacije na generaciju ; osim toga mogu i klice biti oštećene kod rodite lja raznih kroničara otrovanjim a kao na pr. alkoholom ili infekcijoznim bolestim a na pr. sifilisom. — Budući da je ovo sve troje u uskoj vezi sa duševnim i nervnim bolestima, svakako je važno praktično pitanje a za psih ija tre specija lno: kakovo će potomstvo dati razni duševno i nervno bolesni. Nažalost je nem oguće na to pitanje odgovoriti nešto eksak tnog i barem prilično točnog. — Počnem o li sa ve­likim nervozama: e p i l e p s i j o , m , n e u r a s t e n i j o m i h i s t e r i j o m , odm ah zapinjemo, možda i najviše. Možemo tek da govorimo općenito o op tereće­nju. — Dalje kod p s i h o p a t s k e m a n j e v r i j e d o s t i o kvalitetu i kvan­titetu te su uopće autori još dosta nesuglasni. Znam o doduše, d a se iz te rekru tira većina pijanaca, perverznih zločinaca, prostitutka, ali znamo, da su od ovih izašli i ljudi zdravi velikog uma. — S l a b o um n o s t od naravi često je nasljedna. — Najčešće je baštin jenje kod bolesti t i p a m a n i č k o - d e p r e s i v n o g , c i k l o t i v n o g . — T eško opterećuje i k r o n i č n a p a ­r a n o i a . Kod s h i z o f r e n i j e s tvar je najm anje jasna; da teško opterećuje nem a sumnje. Da li p a r a l i z a kao duševna bolest opterećuje gotovo je nem oguće reći, jer se obično uzima za razlog l u e s , za koji je danas jasno. Kako a l k o h o l djeluje na klicu, iako se mnogo pozitivnog o tom govori, nije baš previše jasno. Često su načinjene statistike na vrlo lošoj bazi, vrlo subjektivnoj i netačnoj. — O utjecaju a lkohola na klicu i na potomstvo za koncepcije u pijanstvu, drži autor, da je dokazano štetno djelovanje. (P ri- pominjem tu, da i to baš nije dokazano. Moj šef psihijatrijske klinike u Leipzigu prof. Bumke drži, da ta tv rdnja nem a nikakove znanstvene podloge.To je i opet sam o dokaz kako su stvari, za koje se drži da su eklatantne, ipak nedokazane.) Nemoguće je zato, zaključuje vrlo energično i ispravno autor, da liječnik preuzm e takovu veliku odgovornost, te da odlučuje kate­gorično, pa i manje kategorično kod tako nejasnog i nedovoljnog poznavanja samih nervnih i duševnih bolesti, njihovih gran ica i mogućnosti n jihovog baštinjenja, da li mogu da budu zapreke stvaranju b rak a i potom stva ili ne. Zato au tor o tk lanja s neurološko-psih ia tr i jskog g led iš ta obligatornu svje­dodžbu za ženitbu.

Jednako energično, ali i skoro negativno stanovište zauzeo je i v e n e - r o l o g p r o f . H e l l e r . On ističe kao bazu svog razlaganja dvije točke. 1. Država je skup familija, te nem a zato prava, da sm eta sklapanju brakova t. j. s tvaranju familija; i 2. Nijedan liječnik, venerolog ne može n ikad točno reći, da li je kronična gonoroična ili sifilitična infekcija tako izb ečena,--a da ne bi mogla imati nikakovih posljed ica za s tvaranje potomstva. Zato se slaže s tim mišljenjem, ,da zaručnici pridonesu liječničku svjedodžbu o mo- m entanom stanju eventualne venerične bolesti. No o tom, da li mogu stupiti u b rak ili ne, moraju oni sami odlučiti. — Kako će odlučiti ovisi o n jiho­vom osobnom odgoju. T o treba da im dade država.

P r o f . S t r a s s m a n n razm atra pitanje sa s tanoviš ta porodničko-g ineko-

2 2 4

loškog, vrlo optimistički, m ožda i malo naivno On o db ija naim e sv iedod- žbu za žene, jer žena je s labija u socijalnom životu, i zato joj je po trebna zašti ta t. j. brak. — Ako joj se o tešćava brak, uman uje jo se zaštita.

J u r i s t a S o n n t a g razlaže, kojim bi se legislativnim načinom dalo riješiti to pitanje. Dvije su mogućnosti: leges perfectae i leges imperfectae. Prvi su zakoni, koji se davaju u formi sile, te se u slučaju neizvršenja ili krivci kazne ili se proglasi n ihov pravni ak t n ište tan ili oboje. — D ruga je forma bez te sile. P ra k sa je u Norveškoj i Americi pokazala, d a je jedino m oguća lex imperfecta. U jedno upozoruje n a važnost odgoja.

Zaključnu riječ, i rekao bih malo polemičnu, zauzeo je u posljednjem članku sam redak to r i p riredjivač te ankete d r . H i r s c h . Ističe veliku opas­nost raznih internih ( tuberkuloza i d iabe tes) i veneričnih bolesti za po tom ­stvo, baštin jenje konstitucijonalnih m anjevrijednosti i osobito one endokri­nog sistem a (adipositas, m orbus Adisoni), in teresantno famili arno avljanje m alignih tum ora i na koncu razne slučajeve nas ljeds tva nervnih i duševnih bolesti. Inače, kao otvoreni p r is taša već gore spom enute negativne eugene- tike, stoji na stanovištu potrebe liječničke sv jedodžbe za ženitbu, no za volju nezrelih pril ika koncedira to, da konsekvencu iz sv jedodžbe p rep u š ta sva­kom pojedincu. ,

D a resum iram : Svi su autori u g lavnom složni u trim važnim m om en­tima: 1. Neko liječničko mnijenje je potrebno, prije nego dvoje ljudi stupi u brak i radi njih i radi potomstva.

2. D a nam škola t reb a d a odgoji takove pojedince, koji će znati da razumiju i shvate težinu, važnost takove liječničke svjedodžbe.

3. D a u red b a države u tom sm islu ne smije biti takova, te će kočiti familijarni život, nego ga poticati i poboljšati.

O tom, koja će form a i m etoda biti na jbolja odlučit će vrijeme i praksa.Dr. R. Z. L o p a š i ć.

Terapija.Zašto postaju ljekoviti serumi mutni.

P r o f . dr . P r z i b r a m , Wien.

Kada ljekoviti serumi dulje stoje b ivaju mutni. U vezi je to s tim, da se na površini seruma, uslijed njihove koloidalne naravi, s tvara kožica, koja radi napetosti površine, ma da je specifički teža, ipak neko vrijeme ostaje na površini priljubiv se uz rubove staklenke , doklegod se bočica ostavi u mirnom položaju i dokle nije diferencija specifične težine kožice i tekućine veća od napetosti površine.

T a kožica je sastav ljena od supstancija , koje se teško tope u vodi, sadržaje većim dijelom kolesterin, a kraj toga i neznatne količine b je lan­če v in e 'i soli, koje se koncentrišu n a površini. S trese li se boca, u ko oj se stvorila takova kožica, to ista p a d a na dno, je r je sam o uslijed napetosti površine bila ondje uzdržavana i je r je specifično teža od ras topine b je lan­čevine. Ostavi li se sad a takova boca na miru, to ostaje u njoj sad ržana tekućina bistra, a na dnu leži talog, koji serum pom uti čim se b oca strese, ali se za neko vrijeme opet staloži. Taj ta log ne um anju je d jelovanje seru­ma, niti škodi supku tana ili in tram usku la rna in jekcija takovoga taloga.

Samo kod intravenoznih in jekcija t reba sprječiti, d a b u d e išto od ta ­loga navučeno u brizgalicu (da se izbjegne emboliji) i dobro će biti, da se takovu bočicu ostavi barem 24 sata prije toga na miru, a onda da se, iz­

225

bjegavajući svaku trešnju, brizgalicu tako uvede u bočicu, da kanila ne do­segne do taloga.

K atkada sadržavaju i svježi ljekoviti serumi dosta znatni talog. Razlog je tomu, što svi serumi prije nego li se stave u prom et moraju neko vrije­me obležati, djelomice zato, što titer ljekovitih serum a kadikad tek nakon nekog vrem ena postaje konstantnim , djelomice i zato, što injekcije svježih serum a češće prouzrokuju egzanteme i druge neugodne posljedice injekcije (otekline zglobova, groznice), nego li to biva kod uporabe odležanih seru­ma. S toga razloga se serumi, prije nego li se rastoče, pohran ju ju dulje vri­jeme na h ladnom mjestu, pa se za to vrijem e u velikim bocam a na prije opisani način izlučuje na površini kožica, koja, kad postane teža, p ada na dno, i s tvara se nova i to se s tvaranje kožice opetuje uvijek iz nova, pa često pu ta tako nas ta e dosta obilan talog. Redovito se može sprječiti, da taj ta log ne dodje kod punjen ja u bočice; samo onda, kad se ta log sastoji Od najfinijih dijelova, čija specifična težina nije mnogo veća od specifične težine tekućine same, dogad ja se, da se ti dijelovi ta loga kod najmanje tre­šnje u boci podignu i ostaju pom iješani s tekućinom ili da budu s cijevlju za punjen je p r iv u č en i ali i kod posvem a staloženih ta loga može se dogo­diti, da se uslijed p redu b o k o g spuštan ja cijevi za punjenje jedan dio taloga navuče u cijev i na taj način dolazi u bočice.

To je zapravo m a lena t hn ička griješka, koja ali ne sm anjuje u ničem uporab ivost ljekovitih seruma. S razloga toga mogu se bez daljn jega staviti u p rom et i nešto malo mutni serumi, što tim lakše b iva jer nakon kratkog s ta jan ja isti pos tanu opet posvem a bistri (najdulje za jedan do dva sata). O d bakterije lne nečisti se takav ta log lako raspoznaje, jer je bakterije lna nečist difuzna, ne sed im entira i uslijed toga ne može sadržaj bočice niti nakon dugog sta jan ja da se razbistri.

1 od gljivica plijesni, koje su u tekućini u manjoj ili većoj mjeri sa­držane i koje tekućinu u ostalom ostavljaju bistrom, lako je ovaj s rd im e- nat raspoznati, je r gljivipe plijesni uslijed svoga jednoličnoga raštenja na sve strane pros to ra prikazuju se kao krugljaste tvorevine, kojih še kao nit tanka s truk tu ra može obično da primjeti već i prostim okom.

Književnost.I v a n R o b i d a : Psihične motnje na alkoholski podlagi s posebnim

ozirom na formu. (Ljubljana, 1921. U m etniška p ropaganda) 184 s.

Radi neurednih pril ika na našem knjižarskom tržištu, a osobito na tržištu znanstvenih d jela dolazi mi gornja knjiga tek sad a do ruke. T o ža­lim tim više, što je to tako rekuć prvo stručno psih ija trijsko djelo u našoj literaturi, te što je bezuvjetno korisno i praktično.

Djelo je p isano za m edicinare i juriste. T im e je u jedno dan djelu odredjeni p rogram i cilj. U predgovoru obrazlaže autor, zašto je baš od lu ­čio da dade za bazu psih ija tr i jskog stud ija studij alkoholnih psihoza i sličnih duš vnih stan a na alkoholnoj bazi. Prvo zato, jer je a lkoholno pitanje danas tako aktuelno ne sam o za liječnike, pravnike, socijalne političare i uzgoji- telje, nego i za široku masu, pa da će tim djelom doprinjeti b a r malo k rije- šavanju tog p itanja kod nas. Drugo pak zato, što baš a lkoholske alit racije naše duševnosti mogu da najljepše uvedu naše m edicinare i ju riste u psih i­jatrijski studij.

Kod s tudija naime nijedne druge psihoze nijesu baš dvije m etode tako pris tupne kao kod alkoholnih psihoza, a to su i eksperim enat i katarn- nestički podaci. Kod nijedne druge psihoze nije nam tako lako i jasno mo­

2 2 6

guće d a opažam o njezin postanak, razvoj i konac kao kod a lknholne, a ovo baš troje daje nam tek mogućnost, d a si s tvorim o valjanu sliku neke psihoze.

Poslije m alog his torijskog uvoda d o n a ša nam au to r u kratk im crtam a razne eksperimente, s kojim a su poznati autori Kraepelin, Specht, Riidin, A schaffenburg itd. d kazali, kako alkohol djeluje na duševne funkcije, te formulira konačno usp jehe tih znanstvenih is traž ivanja u jednoj jedinoj re­čenici: „alkohol je sredstvo, koje po k ra tkom oživljavanju um rtv i“. O sobito slikovito, gotovo poetski, ali uza sve to s trogo znanstveno, razlaže au to r u poglavlju aku tna intoksikacija , akutni alkoholizam , razvoj, kvalitete njegove, izražavanje njegovo u najblažoj i najgrubijo j formi. O pisu je momente, gdje presta je da eksistira ju svi zapori odgoja, civilizacije, svaka fina, tanka, hu­m ana čuvstva, svi obziri, svi osjećaji, sv ak a socijalnost, a gd je započinje prostota, bezobzirnost, grubost, bezosjećajnost i zvjerstvo, bez obzira na stalež i spol, bez obzira na inteligenciju i imetak. Konac je obično konflikat s društvom, a društvo sudi i osudjuje. Vrlo je in te resan tno ' o b rad jena tako zv. a lkoholična int j le ranc ija i na tu se usko vežući poglavlje o psihotič- nom opitom stanju, ili kako se kod nas udom aćio naziv n jem ačkih ps ih i­ja tra : pa to loško napito stanje. Svakako je bolji i tačniji izraz, što ga up o - trebljuje autor, te bi svakako trebalo kod nas udom aćiti naziv: psihotično napito stanje. Navodeći nekoliko dobrih s lučajeva iz vlastite p rakse, što osobito upotpunju je teore tska razlaganja, upozoruje na forenzičnu važnost aku tnog a osobito psiho tičnog opitog stanja. Kod aku tnog opitog s tan ja upo ­zoruje na anomaliju, koju se drži nekim po trebn im zlom. Svako je opito stanje zapravo tranzito rična duševna smetnja, psihoza. D akle i de lika t poči­njen u takvoj psihozi ne bi se u pravnom ju rid ičkom smislu smio smatrati zločinom. No to se ne dogadja , jed ino u slučaju psihotičnog^ opitog stanja. Inače se kazni, je r se zapravo kazni pijanstvo. Z a sam o pijapstvo ne može se uvesti kazna, ne može se smatrati zločinom, jer fali naim e od krim inalista traženi „ d o lu s“. Z a to bi, veli autor, trebalo d a se p ijanstvo kazni kao delika t sui generis.

Kod ps ihotičnog opitog s tan ja dogad ja se takod je r često, da liječnici vještaci ne ispituju dovoljno duševno i tjelesno s tanje istraženikovo, ne in- teresuju se dovoljno za n jegov predživ, t itd., tako d a se dogad ja te sud odsudi čovjeka, koji na najm anju dozu a lkoho la reag ira teškim sum račnim duševnim stanjima, u kojim a počin ja najteže z ločine (um orstvo, palež itd.), a za koje v lada poslije otrijeznuća p o tp u n a amnezija. D ruštvo bi moralo i tu nešto da učini, te da se stvori zakon, koji bi tražio od takovih ljudi posvem ašnju apstinenciju i zaprijetiti im se tra jn im in terniranjem u ludnicu u slučaju ne izvršenja obećanja. Kad se je m oguće obraniti od kroničnog alkoholičara, ugrožava li život svojih su g rad jan a tako, d a se g a stavi p od skrbniš tvo i in tern ira u ludnicu, zašto se ne bi to isto m oglo učiniti i s ta ­kovim čovjekom, kad još više sa svojim psihotičnim stan jim a ugrožava društvo ?

Veći dio knjige zauzim a razlaganje o kroničnom alkoholizm u te o p s i­hozam a koje nastaju na bazi k roničnog alkoholizma. T o je delirium tremens, akutna halucinoza, K orsakova psihoza, ludilo l jubom ornosti i p rogan jan ja itd. Ocrtava u spu t k ratk im crtam a utjecaj hered ite ta kod a lkoho ličara i n i- hovog potomstva, utjecaj a lkoholizm a n a p ad m orala i n a p o ras t z ločina kao posljed ica etične depravacije alkoholizm om , i ističe forenzičnu prak tičnu i teoretsku važnost pojed ine psihoze. P o seb n o su is taknute veze izmedju d ru ­gih bolesti a navlastito ps ihoza druge provenijence, koje mogu da budu praćene a lkoholnom psihozom, te d iferencijalna diagnoza. Kao neriješeno još pitanje i dosta zam ršeno dod irnu t je odnošaj a lkohola i epilepsije. Kod de­likata delikatne su naravi razni seksualn i delikti, jer alkohol razdražuje li­

227

bido, a uništava potenciju. Zato su najčešće ekshibicionisti a lkoholičari, vrlo često sadisti (naveden odličan primjer), ka tkad i hom seksualni. Vrlo r igo­rozno govori au tor o prognozi i terapiji k ron ičnog alkoholizma. D obro i s tručnjački vodjeni azili su jed ina te rap ija s dobrom prognozom. Upozoruje dalje na teškoću i bezizglednost terapije kod sekundarnog a lkoholizm a t. j. kod onih, kod kojih leži nagon k piću u njihovoj teško opterećenoj naravi. No nije to jedino po trebno za terapiju. M ožda je još potrebniji valjani od ­goj u školi te dobro provedeno socijalno zakonodavstvo, „energično i kon- zekventno bez obzira na desno i na l ijevo“. — „D ok će još vrijediti nazori, nastavlja, d a m ora u strahu pred in teresim a milijonskog, u alkoholnu p ro ­dukciju u loženog kapitala, prestati svaka akcija, da se moraju štititi m nogi- pu t sam o boga taške dobiti raznih p ro izvad 'ača alk hola, većinom nckvalifi- kovanih prekupaca , trgovaca i krčmara, dok se tako misli, d a se in ra čuvati sreća relativno manje skupine proti interesim a ostale ogrom ne većine sta­novnika, tako dugo nije moguće vjerovati u pobo ljšan je .dosadašn jih o d n o ša ja“ . M nogo su tom e krivi nesretni običaji s pićem od rodjen ja p a do g ro b a i uvjerenje ljudi, da alkohol liječi i osvježuje. O d vrlo velike važnosti je na­vlastito za forenziju po java d ips manije t. j. perijod ičnog nagona piću, koji je uvjetovan teškom degeneracijom , prirodjenom (psihopati, epileptici itd.) ili akvirovanom ( traum a capitis, kronični alkoholizam ). Važna je zato d ipso- manija, je r za vrijeme jedne takove faze posto.i neko sum račno ili po lusu- m račno stanje, nagon b ježanja (poriom anija), razni čini, seksualni delikti i slično, a za koje v lada poslije faze p o tpuna amnezija. P o d konac p rom atra odnošaj p s ih o p a ta p rem a društvu i obra tno te dolazi do slijedećih posve ispravnih izvoda: D ruštvo zapravo nem a n ikakovog m oralnog prava, da ne­koga kazni, dok sam o ne ispunjuje valjano svoje dužnosti p rem a pojedincu. Da ih slabo ispunjuje znam o svi. Kaznom se ne postizava mnogo, jer p a ­ragrafom se ne popravlja ju ljudi, nego se izvršuje sam o osveta, a ta je osveta ne etična. Novim se zlom staro ne poprav lja i ne briše. Zato bi bilo potrebno, d a se p rohib ično i profilaktično uzgojem u školi i socijalnim u redbam a poprave pogriješke. Samo je dvoje moguće: ili skrbiti za pobolj­šanje — a to znači nazad u školu, — ili ako je pogri ješka nepopravljiva, t ra jno obraniti društvo od bolesnika. P r im je tbam a o simulaci i, te o potrebi psih ija tr i jskog znanja za kriminaliste i ju rid ičkog za psihija tre svršava au ­tor svoje djelo.

Nijesam htjeo, da ovim letimičnim prikazom dotaknem ili iznesem sve detaljne m om ente ove bogate knjige. Zato je po trebno čitati to djelo. Htio sam sam o d a upozorim 11a tu knjigu tgko, da iznesem neke in teresantne momente. Je r p red n am a je 'o d l ičn o psih ija trijsko djelo, s tvoreno bogatim znanjem i dugogodišn jim iskustvom, puno dobrog teo re tskog razlaganja, in teresan tne kazuis tike te p raktičnih pouka i za m edic inara i za juristu.

Da će u njemu i svaki inteligenat naći m nogo poduke i poticaja mi­slim, da i ne m oram da istaknem. Osobito danas, k ada s tvaram o u našoj mladoj državi nove kaznene i civilne zakone, b it će i zakonodavcim a i za- konotvorcim a ova knjižica b a r i malo od koristi, jer će u njo j naći dobrih, ne sam o m odern ih nego i praktičnih čovječanskih ideja.

Držimo, da će g. R obida nastaviti u svom radu. Djelo ovo bi pak trebalo prevesti i na srpsko-hrvatsk i.

Dr. R. Z. L o p a š i ć .

228

Od u red n ištv a .Prem a zaključku glavne godišnje skupštine od dne 21./I. o. g. izlazi L. V.

u promijenjenoj formi, sa znanstvenim i s ta leškim sadržajem . T im e se p ri­bližavamo predra tnom obliku L. V. Nadam o se, da ćemo time ugoditi našim članovima, jer će mjesečno uz tekuće s ta leške vijesti imati i odab rano znanstve­no štivo. O d b o r se odlučio na ovu formu m a i te ška srea, znajući, koliko žrtava iziskuje ovaj oblik izdavanja — no i u čvrstoj nadi, da će s v i članovi Zbora poduprijeti njegove intencije i r e d o v i t o m uplatom neznatno povišene čla­narine pripomoći k ostvarenju n jegvog programa. — Suradnike, osobito iz mladjih redova, pozivljemo na što življu suradnju.

*

O dbor Z bora je zaključio, da' svaki su radn ik uz svoj znanstveni članak pridoda kratki stvarni r e s u m ć u kojem svjetskom jeziku. Ovim resum ejim a želimo naš medicinski rad učiniti p ris tupačnim zapadno-ev ropsk im narodim a i stupiti u kontakt s njihovom med. literaturom. Mislimo, da je to danas i opravdano i potrebno, a napokon danas smo tako daleko napredovali, da se našeg rada ni na svjetskom forumu ne trebam o stidjeti. M olimo dakle sve suradnike , da to uvaže i resum e-je vazda p ridodadu.

*

D osadašn je tehničke o d red b e ostaju i dalje na snazi, t. j. članci ne smiju presizati 8 š tam panih stranica, za daljn je stanice nosi au tor sav trošak ; skri- žaljke i citiranje literature se ukida; autori sami p laćaju izradbu i š tam panje i lustracija i posebn ih o t isaka svojih članaka.

Liječnički Vjesnik izlazi svakog 15. u mjesecu, i to sa znanstvenim sadržajem i prilogom sa staleškim vijestim a (člancima o staleškim pitanjima, referatima o radu liječ. društava, kongresa te omanjim bil ješkama) na 4—5 štampanih araka. Članovi Zbora dobivaju ga besplatno, dok pretp lata za nečlanove iznaša godišnje Din. 150 —, za inozemstvo Din. 200'—, za djake Din. 100'—. Pojedini brojevi stoje Din. 25'—.— Rukopisi i svi dopisi ša lju se na: U r e d n i š t v o L i j e č n i č k o g V j e s n i k a (Dr. Vladimir Jelovšek), Zagreb, Bregovita ul. 2. — Telefon 840. — Rukopisi imadu se pisati tintom i sam o na jednoj strani pap ira ; poželjno je da se udese pisaćim strojem.— Posjeti u uredništvu primaju se od 6—7 po podne. — Članarina, pretplata i sve ostale novčane pošiljke šalju se blagajniku Dru. Oskaru W e i s s u , Zagreb, Nikolićeva ul. 8. Telefon 762. — Oglase računam o: za jednokratno uvrštenje: Vi str. D 300'—, 2/3 str. D 2 1 6 —, V2 str. D 180'—, il3 str. D '1 2 0 —, 1U str. D 96'— ; za višekratno uvr­štenje i službene oglase dajemo srazmjeran popust. Zavodim a za oglašivanje dajemo 10°/0 provizije. Posebni prilozi primaju se uz umjerenu cijenu prem a dogovoru. M o l i m o r a d i r e d o v i t o g d o s t a v l j a n j a l i s t a , d a n a m s e o d m a h t a č n o j a v i s v a k a p r o m j e n a b o r a v i š t a .

Vlasnik i izdavatelj: Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjimurja u Zagrebu. — Uz pomoć redakcionalnog odbora uredjuje Dr. Vladimir J e l o v š e k .

Tisak Dioničke štam parije d. d. u Karlovcu.

Mr. Dr. Mr. Ph.

Vj. Rojc VI. RojcZ A G R E B

Gg . l i j e č n i c i !Kod kostobolje, reumatizma kosti i mišičja, trganja u križima, reumatične glavo- i zubobolje, uloga, neuralgičnih boli, upale živaca, te gdje je potrebna lokalna hiperemija p r o p i s u j t e

G r a d s k a l j e k a r n a

jer djeluje posve sigurno i svojim brzim djelovanjem upravo iznenadjuje. 0 izvrsnom djelovanju R E U M A T I S A najbolje svjedoče mnogobrojne priznanice gg. liječnika i bolesnika.

Cijena boci od 75 or. za liječnike i ljekarnike K 32*— = Din 8’— S v a k o j b o c i prileži točna uputa o načinu uporabe.

Dobiva se gotovo u svim ljekarnama.Izravne narudžbe obavljaju se smjesta.

"HE

MIN

D"

Dio

n,

druš

tvo

za k

em.-

farm

aceu

tsku

in

dust

riju

. —

Inž.

D

r.

R.

Hei

sler

BR

ČK

O.

CH

LO

RA

ET

HY

LD

r. H

EIS

LE

R

Kem

ički

či

st.

OT

AL

GIC

INDr

. H

EIS

LE

R(N

ovop

on-G

lyce

rin

bez

vode

).Bo

čice

po

15 gr

. Ko

d bo

lova

u

ušim

a i

akut

nog

zapa

ljenj

a uh

a.D

jelu

je

osm

ozom

. N

OV

OPO

N-I

PEC

AR

IN

Dr.

Hei

­sl

er.

— St

akle

ne

cjev

čice

sa

20

tabl

eta

po O'

Ol.

— E

xpek

tora

ns

osob

ito

dobr

og

djel

ovan

ja.

Doz

a:

2 ta

blet

e po

više

pu

ta

dnev

no

rast

opiti

u

ustim

a.

CiN

CH

OPH

AN

-D

RA

GÉ

ES

Dr.

HE

ISL

ER

Su

vere

no

sred

stvo

pr

otiv

re

umat

izm

a i

ulog

a.

ER

GO

TIN

Dr.

HE

ISL

ER

Sve

dotle

, do

k ni

su

pozn

ate

one

sast

ojin

e gl

avni

ce

(Sec

ale

corn

u-

tum

) ko

je »s

tavl

jaju

krv

i

izaz

i­va

ju

kont

rakc

ije,

i

to u

njih

ovom

na

roči

tom

ka

o i

ukup

nom

dj

elo­

vanj

u,

mog

u se

s po

uzda

njem

up

otre

blja

vati

sa

mo

tako

vi

pre­

para

ti,

kod

čije

se pr

oizv

odnj

e na

tem

elju

tv

orni

čkih

is

kust

ava

pazi

na

sve

mje

re

opre

znos

ti,

koje

pruž

aju

sigu

rnos

t za

kval

i­ta

tivno

i

kvan

titat

ivno

uz

drža

­va

nje

djel

atni

h ag

enci

ja

drog

e.

Taka

v je

prep

arat

E

RG

OT

IN

Dra

. H

eisl

era,

ko

ji nij

e či

sti

gale

nski

pr

epar

at,

koji

bi

posj

e­do

vao

zlo

svoj

stvo

in

kons

tant

- no

sti,

već

je st

abil

ni

ekst

rakt

, sa

od

redj

enim

ko

nsta

ntni

m

sadr

ža­

jem

prir

edje

n n

aro

čit

im

po­

stu

pk

om

.Bo

čice

sa

15 g.

Inje

kcije

: 0.

10—

1.0.

— D

raže

i.D

ozir

anje

: Vi

še

puta

na da

n 20

—30

ka

pi,

dotič

no

2—3

draž

ea.

NO

VO

PON

Dr.

HE

ISL

ER

Sadr

žaje

sv

e al

kalo

ide

opij

uma

kao

čiste

klor

hidr

ate.

—

Vrs

te:

1. st

akle

ne

cjev

čice

po

20 ta

blet

a 0.0

1 gr

. (2

—3

puta

dn

evno

2—

3 ta

blet

e).

2. bo

čice

od

15 gr

. (3

pu

ta

dnev

no

po 30

kapi

). 3.

omot

i sa

4 i 1

0 in

jekc

ija

po 1

ecm

. 2°

/0 i

4°/0

Doz

a: 1

čem

. po

d ko

žu.

4. pr

a­ša

k za

rece

ptur

u (0

01—

003,

3

puta

dn

evno

).U

kiru

rgiji

: je

dan

sat

prije

op

era-

cij

e ub

rizg

ati

0*2—

0’4

gr.

Indi

kaci

je:

Prot

iv

peri

toni

tis,

peri

­ty

phlit

is,

grče

vi u

trbu

hu,

ileus

, ka

šalj,

ne

sani

ca

radi

bo

lova

ili

stra

ha,

chro

n.

myo

card

itis,

ar

teri

oscl

eros

is,

potp

uno

nede

kom

pesi

rane

gr

ješk

e sr

ca.

U gi

neko

logi

ji:

Dism

em

rrhö

e,

hy-

pere

mes

is

grav

idar

um

itd.

Nem

ir ko

d ne

uras

teni

čara

, od

vika

od

m

orija

.N

OV

OPÜ

N-A

TRO

PIN

D

r. H

eis­

ler

prot

iv

npćn

og

znoj

enja

i

kašl

jaG

uber

kulo

znih

.Do

za

1 ta

blet

a po

0 03

u ve

če.

Stak

lene

cj

evči

ce

sadr

že

po 20

tabl

.N

OV

OPO

N

-SC

OPO

LAM

IN

DR

. H

EISL

ER

najja

če

sred

stvo

za

ub

laži

vanj

e bo

lova

. O

mot

i sa

4 i

lOam

pula

.Doz

a: 1

ccm

.pod

ko

žu.

JOD

AM

IND

r. H

EIS

LE

R

Isto

ga

je sa

stav

a ka

oTio

dine

- C

ogne

t.Ku

tije

sa 10

inje

kcija

. -

Tab

lete

.

SAG

RA

DA

-DR

AG

ÉE

SD

r. H

EIS

LE

R

Sadr

že

tačn

u do

zu

PRA

VO

G

SA

GR

AD

A-E

KS

TR

AK

TA

(Rha

mnu

s pu

rshi

anus

).Cj

evči

ce

sa 10

—15

draž

ea.

STR

OPH

OSA

ND

r. H

EIS

LE

R

KR

ISTA

LIZO

VA

NI

grat

us-

stro

phan

tin.

Tab

lete

; In

jekc

ije;

Sups

tanc

ija.

Na

zam

otu

svak

og

prep

arat

a oz

nače

na

je do

za.

— Li

tera

tura

i

prob

e ša

lju

se be

spla

tno.

—

Dob

iva

se u

svim

ljek

arna

ma.

Jelačičev trg broj 4 Z a g r e b V l a s t i t a p a l a č a .,T e le fo n : 2-85, 7-96, 11-94 i 15-54 — B rzo jd v i: Trade i T rgobanka .

D ion ička g la vn ica s p r ič u v a m a : D in 23,000.000'— K 92,000.000'—

Podružnice: Koprivnica, Ruma.

Afilirani zavodi : U svim većim trgovačkim središtim a Jugoslavije. Izravne veze sa prvorazrednim bankam a u cijeloj Evropi, te Americi.

Prima: uloške na knjižice i na tekući račun uz najkulantniji kam atnjak.

Eskomptira: mjenice i devize.Financira i osniva: obrtnička, t rgovačka i industr i ja lna poduzeća.

Kupuje i prodaj e : valute, devize i v rijednosne papire. Podijeljuje: predujm ove na vrijednosne papire.

Burzovne naloge: obavlja kulantno i točno.Izdaje: čekove i kred itna pisma, te obavlja isplate na temelju akre­

ditiva na sva tu- i inozem na mjesta.

NOVI L IJE K P R O T IV T U B E R K U L O Z E

A N G I O L Y M P H Ao d i D r a M o u s - a u P a r i z u .

S izvrsnim uspjesima isproban u svim slučajevima i formama

t u b e r k u l o z ona više nego 10.000 pacijenata pariških klinika, na II. m edicinskoj kli­nici (Hofrat Prof. O rtner) u Beču te mnogim drugima. ANG10LYMPHU upotreblju ju od najnovijeg v r .m e n a s osobitom susretljivošću i izvrsnim

usp jesim a li ječn ic i-spec ija l is te u kraljevini SHS.

ANGIOLYMPHA djeluje gotovo bez reakcije i ljekovito kod plućne i k irurške tuberkuloze, kod tuberkuloze grla i žlijezda kao i kod pleuritičkih

eksudata , te kod svih oblika dječje tuberkuloze.Wiener klinische W ochenschrift Nr. 24 od 15. Juna 1922.

Progres Medical, Paris, Nr. 6 od 11. februara 1922. A Folha Medica, Rio de Janeiro, Nr. 8 od 30. Aprila 1922.

Le Courrier Medical, Paris, Nr. 42 od 19. Novembra 1922.

Glavno ikladište za kralj. SHS: „ISIS“ d. d., Zagreb-BeogradD o b i v a se u s v i m lje k a rn a m a tuzem stva.

Gonoreja, cistitida, katari mokraćnih —organa, pielonefridita, pielitida.“

D O Z IR A N JE : 10 do 12 kapsula dnevno, kod jela.

D O Z I R A N J E : 2 kavske žlice dnevno, u vint ili drugom piću

ARTERIOSCLEROSIS - MYOCARDITIS CH RO N. - ASTHMA BRONCHITIS - REUMATISMUS

u svim s lu č a je v im a , gdje je nužno liječenje jodom i jodnim spojevima.

DOZIRANJE: 2 do 6 bobica dnevno poslije jela.

Laboratoires P. AS TIER, 45. Rue du Docteur Blanches, Paris.Uzorke i literaturu ša lje: I. RYDL, Zagreb, poštanski pretinac 234.

O rg a n s k a o t o p in a jo d a . Stalni i jednomjerni kemički spoj

ne prouzrokuje jodizam

NADOPUNJAVA HR AN IVÖ ST RAZREDJENOG KRAVLJEG MLEKA, N A D O M EŠTAV A MLEKO M A TE R E .

HRANIVi R E G U L A N S G R EV A UGODNOG OKUSA

IDEALNO SREDSTVO 1A UREDNU STOIICU KOD KRONIČNE OBSTIPACIJi DOJENČADI, DECE I Ž E N A .

DOBIVA SE U SVIM LJEKARNAMA. - LITERATURU I UZORKE ŠALJEMO NA ZAHTJEV BESPLATNO

D R . A . W A N D E R D . D . B E R N .PODRUŽNICA ZA KRALJEVINU S. H. S .: ZAGREB, JURJEVSKA ULICA BROJ 37.

MLIJEKO „XIFAL“P R O T I V

EPILEPSIJE

Liječenje s Xifalom odstranjuje i najteže, zastarjele i učestale napadaje prema dosadašnjim svestranim klini­čkim iskustvima na gotovo neshvatljiv način sve do ozdravljenja. Xifal je kombinacija sterilnog mlijeka (si­gurno netuberkuloznih životinja) s malo virulentnim bak­terijskim bjelančevinama.

Indikacija: cerebralna epilepsija svake etiologije i forme.

Literatura i propisi liječenja besplatno. Berlin, klin. Wochenschrift 1920. br. 38— 39. Psyhiatrisch-neurolog. Wochenschrift 1922. br. 3— 4.

Sera, cijepiva i bakterioterapeutičke preparate svake vrsti, kao i kataloge i literaturu dobiva se u skladištu za Jugoslaviju:

I S I S d . d . Z a g r e b , N a i m a i a

JUGOPHARMACIA d. d. ZAGREB

S Ä C H S I S C H E S SERUMWERK DRESDEN.

INTERNO KAO PRASAK ILI TABLETE; EXTERNQ KAO PRASAK ZA P O S IP A N JE IL I P A S T A .

DOBIVA SF. U SVIM LJEKARNAMA. - LITERATURU I UZORKE ŠALJEMO NA ZAHTJEV BESP LA T N O

D R . A . W A N D E R D . D . B E R N .PODRUŽNICA ZA KRALJEVINU S. H. S .: ZAGREB. JURJEVSKA ULICA BROJ 37.

LABORATORIUM P. FAMEL, 2 0 -2 2 , RUE des ORTEAUX, PARIS.

LAKO TOPIVI LAKTOKREOZOTOV PREPARATNajbolje sredstvo protiv kašlja, bronhitida, plućne tuberkuloze i kataralnih bolestidisala.Sadržaje pravi kreozot bukovog drveta u novoj kombinaciji, koju lako podnosi

najosjetljiviji bolesnik.U puta: Z a o d r a s l e : 2 —3 žlice dn evnov(jutrom i večerom), Z a d j e c u : Prema

dobi 2 —3 žlice dnevno. Cisto ili u toplom čaju.

Dobiva, se u svim ljekarnama.Literaturu i pokusnu bocu šalje:

JULIEN MEYER, PRAHA II. Vysehradska 47.S k l a d i š t e z a Z a g r e b : Mg. Ph. Vlatko Bartulić, ljekarnik, Jelačičev trg. S k l a d i š t e z a B e o g r a d : Mg. Ph. Mihajlo J. Viktorovič, apotekar, Beograd,

Kralja Milana ulica 28.

S k l a d i š t e z a Z a g r e b : Mr. Ph. V LA TK O B A R TU LIĆ , ljekarnik, Jelačičev trg. Skladište za Beograd: Mr. Ph. MIHAJLO J. VIKTOROVIĆ, apotekar, Kralja Milana 2 8 .

Vj. RojcZA GREB

LIQ. OF.

J R O NLiq. ferri oxyd. sacch. aromat. compos.

Rp. Ferr. 2 .2 0 % , Syrup. 4 0 % . Spir. vini gall. 3 4 % , T in t. arom . 2 % , A ether acet. 0 .0 0 3 2 %

IRON odlikuje se osobitom kombinacijom željeza sa nekim stomachicumima, tim načinom je postignuta najveća apsorpcija željeza, koja je moguća podavanjem „per os“, a da nimalo ne škodi zubima i ne kvari probave već naprotiv podiže tek za jelo.

S tog a je in d ik a c ija za p re p is „ I R O N Ä “ -akođ slabokrvnosti, bljedičavosti, obnemoglosti iza teških bolesti,

te gdje je potrebno podići tek za jelo.IRON je već nekoliko desetaka godina veoma raširen i cijenjen po krajevima da­našnje' Italije, Njemačke, Austrije, Madjarske, Rumunjske, Cehoslovačke. Mnogo­brojne zahvalnice .iz ovih krajeva dokazuju popularnost i izvrsno djelovanje IRONA.

„ IR 0 N “ uzima se 3 žlice na dan, a djeci daje se polovica sa jednakim dijelom vode.

Za gp. liječnike stoji boca od 250 ccm. K 60‘- D 15'-

Dobiva se u svim ljekarnama, izravne narudžbe obavljaju se smjesta.

Dr. A. KANSKY, k e m i č n a t v o r n i c aZ A B O R Š T - D O L P R I L J U B L J A N I .

AETHER SULPHURICUS PUR. 0.720 A E T H E R P R O NARCOSI

Ravnateljstvo Ljubljana, M estni trg št. 8.

Kocjančič i drug - Ljubljanaiz d e lo v a n je v a te in v s a k o v r s tn ih o b v e z d. z. o. z.

G o r u p o v a u l i c a š t e v 4 . I .

Dr. Brunsova vata, gynaekologiina vata, vsake kvalitete; surova bolniška vata; hydro- f iln a tkanina; staničevina; kaliko i t. d. O bveze-ovoji z pletenim okrajem in rezane; ob­kladke; kompresse. Impregnirane gaze in vate; tamponi, ter različne druge vrste obvez.

Zaloga gumičnih in kirurgičnih predmetov. Zahtevajte cenik!

Zaštitni

GradskaG O R N J I GRAS

Mr. Dr.

Z A G R E BS y ru p u s k reo so ti lactici com positu s

LACTOSOTRp.

Kreosot, lact. 0.913% Calc, phosp. 0.3595% , Codein phosph. 0.0310%, Tine, aconit. 0.45619%, Syr. citri 88.224%, Syr. seneaae 3 .17%

Izciaije se sam o na liječnički prepis.

Gg. liječnici propisiijtek o d b o l e s t i organa za disanje, škrofuloze, klonulosti, pom anjkanja otporne snage tijela

LACTOSOTG R A D S K A L J E K A R N A

je r se vrsnoćom može takm iti sa svim stranim preparatim a, a mnogo je je ftin iji.

B oca od 250 ccm = 325 g r. stoji D 15*

Dobiva se u svim većim ijekarnama.Izravne narudžbe obavljaju se o d m a h noj savjesnije.

Prva hrvatska štedionica n ZagrebuOsnovana godine 1846. — Brzojavni naslov: „Praštediona“Dionička glavnica: K 200,000.000'— Pričuve: K 135,000.000'—

Ulošci: preko K 1.900,000.000'- M j e n j a č n i c a u Z a g r e b u .

Podružnice: Beograd, Bjelovar, Brod n./S., Celje, Crikvenica, Čakovec, Daruvar, Delnice, Djakovo, Gjurgjevac, Ilok, Karlovac, Kraljevica, Kri­ževci, Ljubljana, Maribor, Mitroviča, Nova G radiška, Novi Sad, Ogulin, Osijek g. g., Požega, Rijeka, Senj, Sisak, Skoplje, Subotica, Sušak, Sv. Ivan Zelina, Varaždin, Velika Gorica, Vinkovci, Virovitica, Vukovar, Z agreb gor­

nja Ilica, Zemun. — I s p o s t a v e : Osijek donji grad, Vinica.

Prima uloške na uložne knjižice i na tekući račun.Eskomptira mjenice i devize.Obavlja sve burzovne naloge te isplate na sva tu i inozemna

mjesta.Izdaje čekove i kred itna pisma.Izdaje 6%, 4V2% i 4% zadužnice te 6% i 472% kom unalne za­

dužnice.Finansira t rgovačka, obr tn ička i industrija lna poduzeća.Obavlja sve š tedioničke i bankovne poslove najkulantnije .

N A JBO LJA JE HRANA ZA §

DOJENČAD, DJECU I DOJILJE |

SLADNI KAKAO

JA Ć A JU Ć E SR ED ST V O ZA

BOLESNIKE I REKONVALESCENTESV A K E STA RO STL

C i s t o n a r a v n i p r o i z v o d i iz s l a d a .

JEDAN POKUŠAJ DOSTAJE

V IT A L- d . d .

TVORNICA HRANIVIh S R E D S T A V A ZAGREB , K 8AVERSKA C E S T A 10-

Q u a r z l a m p e( Kü n s t l i c h e H o h e n s o n n e )

RazjašnjenjeSvjetiljke za obasjavanje , koje se u novije doba opeta pojavljuju, a čije se svjetlo proizvadja ugljenim šiljcima, većinom nijesu ništa drugo no već desetljeća poznate t. zv. s v je t il jk e z a k o p ir a n je ,s e lek­tr ičn im lu k o m , koje imadu sva loša svojstva toga sistema, i to: trostruki potrošak struje napram a kremenoj svjetiljci (Höhensonne), nepre­stano obnavljanje ugljenih šiljaka i pucanje te popravljanje zaštitne kugle,

razvijanje nitroznih plinova, promjenljivo svjetlo i često gašenje.Nanovo preporučene svjetiljke ne mogu da dodju u obzir ni kao novost ni kao takm ac u terapeutskoj primjeni napram a kremenoj svjetiljci (Q u a rz lam p e-H ö h en so n n e ) , jednako ni odavna poznati reflektori s e lektričnim lukom medju ugljenim šiljcima ili slične svjetiljke za o-basjavanje; ove potonje mogu da služe samo tamo, gd je je dostatno b l a g o ultravioletno djelovanje analogno filtriranom svjetlu od krem ene svjetiljke. P rem a tomu ta „novost“ samo j : po oznaci novotarija, te ne zaslužuje da se ozbiljno shvati i nadoplaćuje.

Lučne svjetiljke za kopiranje jednake vrijednosti mogu se naručiti kod

svakog instalatera — pa i kod nas — uz znatno jeftin iju cijenu.

Liječnicima, koji se zanim aju za takvo svjetlo, p reporuča se jefti­nija na rudžba kod instalatera. — Svaka „zam jena za kremenu sv je t i l jku“ neka se samo na pokušaj naruči, s jasnom pogodbom, da se može sm jesta vratiti, ako se pokaže manje izdašnom od

krem ene svjetiljke (Quarzlampe).Daljnje upute sprem no daje

Q u a r z l a m p e n g e s e l l s c h a f t m. b. H. Hanau.Pobočna tvornica Linz a. D. Poštanski pretinac 214.

Jedini proizvadjači Kremene svjetiljke „Künstliche Höhensonne“ , koja je po trebna s v a k o m l i j e č n i k u i s v a k o j b o l n i c i ; preko

30.000 kom ada u porabi. Jesionek'HÖhensonne, krem ena svjetiljka, za dvorane po

prof. Jesioneku. Važna za liječenje tuberkuloze. Krom ayer•svjetiljka, neophodno potrebna za svakog de r­

matologa, 5.000 kom ada u porabi. Sotlux-ivjetiijka, nadopuna Bachove Höhensonne. S njome se po­stizava bezbolnost kod svih akutnih upala. P reko 5000 kom. prodano. O p s e ž n a l i t e r a tu r a . - P r e k o 1200 p u b l ik a c i ja . - B esp la tn i c i jen ik .

M i r t e j e Meister Lucius 8 Srüig, iuilisi am lain.

Amphotropininterni

antisepticum za mokraću

Baktericidan, d iure ti- čan, regenerira epitel.Kod cistitide itd. 3 puta

dnevno po 0'5 g.

Orig. omot:

cijevčice sa 20 tableta po 0'5 g.

NovocainIdealno sredstvo za lokalnu anesteziju.

Svojstva: Lako topivo, može se sterilizirati, neutralno, ne podražuje, jed­nakomjerno anestezira kao i kokain, ali je 7 puta manje otrovno.

Indikacije i doziranje: Infiltraciona anestezija : 0 '5% -tna otopina Novocain- Suprarenina; Vodna anestezija: 1—2°/0-tna otopina N ovoca in -Supraren ina ; M edularna anestezija: 5—10°/0-tna otopina Novocain-Suprarenina; Anestezija kroz venu: 5-°/o-tna otopina N ovocaina; Anestezija sluznice: 5—20’/8 mazanje

kistom odnosno instilacija; Interno: 0'5 gr.Orig. om oti: tablete i otopine u raznovrsnim dozama. Klinički om oti: 250 table ta dotično 100 ampula. Porcelanski lončić za otopine za 3 dotično 10 i 50 ccm dobavlja firma Vereinigte Lausitzer G laswerke A. G. Berlin SO. 36.

Lausitzerstr. 10.

Suprareninjako sredstvo za srce i

krvne sudove.

Adstringens, haemosta- ticum, tonicum. 0' 1 — 1 ccm, solutio 1 : 1000 dotično 1 tabl. po 1 mg.

Orig. omoti: Bočice po 5,10 i 25 ccm, kutije sa 10 ampula, cijevčice sa 20 tableta.

Liječnicima šalje na zahtjev literaturu i probe

Generalno zastupstvo za Jugoslaviju: I. Isajlović, Beograd, Knez Mihajlova 4 8 .

Hexophanbezokusni antiarthriticum

Lako podnošljiv, ras- tapam okraćnu kiselinu.

diuretičan. Interno: 3 puta dnevno 1 g; supkutano: 0‘5 g.

Orig. omoti: Kutije sa 10 tabl. po 1 g.

» » 20 „ „ lg.

Pyramidonnajbolji antipyreticum

sigurni analgeticum, ne­škodljivi antipyreticum za tuberkulozu i tifus.

Orig. omoti:Cijev sa 20 dotično 100 tableta po 01 g, cijev­čica sa 10 dotično kutija sa 20 tableta po 0'3 g.

Tumenolsulfonirani

katranov preparat

Bez mirisa, ne podražu­je, ublažuje svrbljenje i

upale kod ekcema. Doziranje:

1—20°/o-tne masti , tink­tura, mazilo itd. Naj­bolja forma recepture: Tumenol - Ammonium.

Tumenol šaljemo samo u supstanci a ne kao pripra­

vak po receptu.

Aiivalorganski

jodov preparat

63°/o joda. — Interno i eksterno. — Može se i injicirati. - - Uspješno kod: Lues, arterioskle­

roza itd.

Orig. omoti: Cijevčice sa 10 dotično 20 tableta po 0’3 g. Kutije sa 5 dotično 10 ampula po 1 g. Alivaia.

„KAŠTEL“tvornica kemijsko-farmaceutskih proizvoda d. d.

KARLOVAC

Specialni pripravci: S terilna izotonska o topina sa strychninom i arsenom. Okreplju juće sredstvo (roborans) .

Otopina dinatrium methylarsenata (u amp.). z a bezb oln e supkutane injekcije.

Sinergetično djelovanje papaverina i novatropina (hom atropinm ethylnitra t) . Za odstran jen je grčeva glat­

kih mišića. T ab le te i injekcije.

su spend iranom obliku kaoVentrobaryt. U potrebljava se pomoću irigatora.

Sterilne injekcije:Morphium hydrochlor, Atropin, sulf., Cocain, hydrochlor., Coffein, natr.-benz., Coffein, natr. salicyl., Natr. kakodyl., Hydrarg. salicyl., Aether sulf. puriss., Aether sulf. puriss. c.

camphora, 01. camphor, t t, d.

Galenski pripravci:E k s t r a k t i , t i n k t u r e , ta b le te , s i rupi , p i l u l e i t. d.

LITERATURA SPECIALNIH PREPARATA ŠALJE SE NA ZAHTJEV!

S r e b r e n i č k i

GUBER-IZVORS r e b r e n i č k i

GUBER-IZVORS r e b r e n i č k i

GUBER-IZVOR

Nebrojena priznanja liječničkih kapaciteta tu- i inozemstva,

N a j l a k š e p r o b a v l j i v a

ARSENA VODASjajni uspjesi protiv: •

bljedoće — chlorosis malokrvnosti — anaemia nervoziteta — neurasthenia nesanice — agrypnia m alarije

i svih slučajeva slabosti poslije operacija i kužnih bolesti.Dobiva se u svim apotekama, drogerijama i trgovinama mineral, voda. Brošure i uputstva kao i uzorke gg. liječnicima šalje na zahtjev

besplatno:Uprava Srebreničkog Guber-izvora

HERMAN FÜRST, CENTRALNI BIRO: SARAJEVO.

L I J E ČNI ČKE I N S T R U M E N T E B A N D A Ž E — ORTOPEDIČKA POMAGALA, BRUNSOVU VATU I POVOJNU ROBU, POMAGALA ZA E L E K T R I Č N O LIJEČENJE O UREDJAJE ZA OPERACIJE o

PRUŽA U NAJBOLJOJ KAKVOĆI UZ CIJENE KONKURENCI JE FIRMA:

B R A T R I Č I Ž K O V E n ä s t .I. ČEŠKA TVORNICA POVOJNE ROBE, LIJEČNIČKIH INSTRUMENATA I BANDAŽE

PRAHA II - PORIČ 6. - ČSR.

PARACELSUS“K EM . F A R M .L A B O R A T O R IJ y y

Ph. Mr. M. Šafranek, Zagreb, Gundulićeva ul. 55.Strogo strukovnjačka proizvodnja svih vrsti zajamčeno neutralnih medicinskih

sapuna marka „Paracelsus .,,ParacelSUS“ -sa p u n i izrad jen i su iz n a jbo l jeg , n a jč išće g m ate r i ja la , a l jekovite

p r im jese su n a jp o m n i je od m je ren e , t ak o d a p o u z d a n o djeluju.Higijenski sapuni:

Sapun za djecu Pješčani sapun i dr.Sapuni za dezinfekciju:

5°/0 Karbol sapun 5% Lysol-sapun

l°/o Formaldehyd-sapun l°/o Sublimat-sapun

Medicinski sapuni za dermatološku praksu:

40% Katran-sapun 30% Katran- i 10°/0 sum-

por-sapun

10°/0 Napthol-sapun 10°/0 Napthol- i 10%

sumpor-sapun 10% Ichthyol-sapun 2V2% Salicyl-sapun 10°/o sumporov sapun

i dr.Dobivaju se u svim većim ljekarnama.

Mr. MIRKO KLEŠČIĆLJEKARNIK U SAM OBORU

TELEFO N : SAMOBOR Br. 10 — BRZOJAV: KLEŠČ1Ć-SAMOBOR

Dozvolom kr. zem. v lade br. 41259 ex 1912.

Pilulae (hinoferrinic. acid, arsenicos.

S a s t a v i n e : Chinoferrin 0* 12, acid, arsenicos. O'OOl pro dosi. Uspješno, vrlo lako probavljivo sredstvo za kom­

biniranu terapiju. - Jednostavno doziranje.Indikacije: C h l o r o s i s , A n a e m i a , L e u k a e m i a , R e ­

k o n v a l e s c e n t i a, P s o r i a s i s e tc .

ORIGINALNE BOČICE OD 100 PILULA.

Dozvolom kr. zem. vlade br. 61870 ex 1909.

V i n u m c h i n a e f e r r a t u m

ChinoferrinDjeluje izvrsno kao stomachicum, roborans, kod dječje eksudativne i skrofulozne dijateze kao stimulans za tek, malokrvnosti školske djece i odraslih te u stadiju rekon­valescencije nakon akutnih i dugotrajnih kroničkih bolesti.

O R I G I N A L N E B O C E O D 500,o.

U svrhu pokusa stoje gornji preparati gg. liječnicima besplatno na raspolaganje.

Prolzvadja

Mr. pharm. M irko Kleščić, ljekarnikSamobor kraj Zagreba.

D o b i v a j u s e u s v i m l j e k a r n a m a !

Kapsule Santal Monal s a me- tilenskim modrilom u isto su vrijeme antiseptične, aualge-

tične i dijuretične.

T o je najaktivniji i najbolje snošljiv o d s v i j u preparata

priznatih u liječenju

oboljenja mokraćnih pntevakao gonoreje, uretritide, cistitide, katara mjehura, prostatitide, hematurije i t. d.

D o z a : 6 do 10 k a p s u l a na dan.

E. M ONAL, Docteur en pharmacie, 6. Rue Dautigny, Paris, koga u Jugoslaviji zastupa: F r a n c u s k a T r g o v a č k a Uni j a

Georges V erglas, Beograd, Radnička ulica broj 5.

J. WOLFF, ZAGREB, ILICA Br. 7D E N T A L - D E P O T

Specijalna kuća za nabavu potpunog uredaja materijala etc. za zubarsku ordinaciju i tehniku.

G E N E R A L N O Z A S T U P S T V O Z A J U G O S L A V I J U T V R T K E

c. ASH, SONS & CO., LTD. LONDON.

D ENTAL-D EPO T

Weiss & Schwarz - WienZ a s t u p a Mr. Nikola Ježić nasljednik k. d., Zagreb

Kačtćeva ulica 5, ugao Ilica 77.

S A N TA LMONAL

AU BLEU DE METHYLENE

J U G O S L A V E N S K A

„ M E D I C A "TVORNICA KEMIKALIJA I LJEKARIJA D. D., KARLOVAC

P r e p o r u č a :

Anginolove tablete zaštitno sredstvo protiv bolesti d isala .

Baryum sulfuric, pur. pro Roentgen.

R n r n n c a K r l (unS- bornosalicyl. comp.) antirheumaticum, an-ineuralgicum.

anim alis c. acido citrico) Dezin- fekciono sredstvo kod bolesti želuca i crijeva.

Lusal tablettae (antilueticum.)

Novopuren tablettae (purgativum.)

S r e d s t v a z a r a s k u z i v a n j e :

O d o r i t O d o f o r mP i p e r a d o l (P iperazin c. lithio comp. effervescens.)

P n P l i m n c v r n n (sadržaje: guajacol. lactic. 1, calc, giycer. I U phosphor i c. 0.5, codein. phosphoric. 0.1,

tinct. ipecac. 1, syr. citri ad 100 gr.)

Scabitol (antiscabieticum .)

Thiolan (kod ekcema, kao ichthyol.)

Tonsilan (kod angina, upala ždrijela i nosoždrije lnog prostora.)

Torulan u prašku (biološki čista kultura kvasca.)

V i t a m a ( sadržavai u lecithin a 0.5 gr.) Jodvitasa, bromvitasa, ferrovitasa, guajacolvitasa.)

M e d i c i n a l n i sapuni:Katran, Naphthol, Odoform, Odorit, Thiolan, Torulan, Toru lan sa sum ­

porom, T oru lan sa' sum porom i kis. salicyl.

I. hrvatska tvornica medicinskih kirurških instrume­nata, ortopedskih aparata, bandaža i zavojne robe.

Skladište mikroskopa i mikrotoma prvih svjetskih tvornica Z e iss i R eichert

Jakov Hlavka - ZagrebI l i c a b r o j . 2 9 .

za bolnice

kao i sobe za operacije i ordinacije.

Sp r a v e z a s t e r i l i z a c i j u i d e z i n f e k c i j u i t. d.

Potpuni uredjaj

LABORATOIRES CLIN: Adrenaline Clin-Cacodylate de Soude, Clin-Coloi'des ( E l e c t r a r g o l , argent colloidal ćlectri- que, E l e c t r o m a r t i o l , fer colloidal Gectrique). Enesol (sali- cylarsinate de mercure). Injection Strychno - Phosphatinee (Glicćrophosphate de soude 0 gr. 1 0 — Cacodylate de Soude 0 gr. 05— sulf. de strychnine '/2 mgr. par cc.). — Metharsi- nate de Soude (arrhćnal) — Phosphotal (phosphite de crćo- sote pur) — Solurol (acide thyminique). Syncdine (novocairie franqaise) — Pilules antinevralgiques du Dr. Moussette ä I V conitine — Vin et Sirop Nourry iodotannćs — Dragees de fer du Dr. Rabuteau, tubes sterilisees ä tous medicaments, etc. etc.

Etablissement Byla: Musculosine (plasma de boeuf) — Energetenes vegetaux (de valeriane, ’ de marron d’Inde, etc). Produits opotherapiques etc.

Etablissements Fumouze & Cie: Topiques Chaumel (ovules ä la glycerine et ä l’ichtyol, suppositoires). Vesicatoires Albespeyres. Capsules Raquin au copahivate de soude etc. etc.

Laboratoire Monal & C ie: Santal Monal. Bolease No- nal (extrait de bile et de boldo) Taburol Monal (oxyhćmoglo- bine) Terkal Monal (carb.' de gaiacol, terpine, codeine, nucleinate de chaux, fluorure de calcium).

Laboratoire Nativelle: Digitaline Cristalissee Naiivelle- Ouabaine Arnaud.

Le Perdriel & Cie: Biosine (glycerophosphate de chaux et de fer) sels de Lithine effervescents.

Laboratoire Dumouthiers: Anesthesiques - Camphroil (huile camphree Olarsol (Novarsenobenzol huileux).

Savons Fluides Mollard: (soins de la tete et du cuir chevelu) Pangaduine (succedanć de l’huile de foie de morue) — Valerianate d’Ammoniaque Pieriot - - Ascoleine Rivier — Eurythmine Dethan (guaranine).

Kirurške inštrumente Luer, dodatke, brizgalice, igle. Aseptične i antiseptične zavoje Droger i Gosselin.

G. GEORGES VERGLAS, BEOGRADPREDSTAVNIK FRANCUSKOG TRGOV ČKOG SAVEZA U JUGOSLAVIJIRADNIČKA UL. BR. 15 RADNIČKA UL. BR. 15

stavlja se na raspoloženje gg. liječnicima, koji bi bili voljni u z e t i p r i m j e r k e i l i t e r a t u r u gornjih specijaliteta.

K u p a l i š n i o g l a s n i k .

Dr. Miloš Besarovićordinira kao i svake godine za vrijeme sezone u K A R LO V Y M

V A R Y M A (Karlsbad), Alte Wiese, kuća „Le o p a rd “.

STARODAVNO ZNAMENITO RADIOAKTIVNO LJEČILIŠTE

K r a p i n s k e t o p l i c eliječi sjegurnim uspjehom sve vrsti uloga, reume te išijasa itd., djeluje uspješno kod kroničnih upala maternice, cksudata i klimakterija, poboljšava kronične upale mjehura i bubrega. Djeluje vanredno uživanjem vode na katare ždrijela, bronhije i crijeva. — Blatne kupelji, električna m asaža itd. 200 uredjenih soba, prekrasni izleti u okolicu, stalna kupališna glazba, koncerti, tombole. Tennis. Croquett. Izvrsna opskrba, pošta, brzojav, telefon. O m n i b u s i k o d s v i h v l a k o v a na posta jam a Zabok i Rogatec. Stalni kupališni liječnik Dr. J. Scherer. - Pobliže obavijesti daje besplatno kupališno ravnateljstvo.

Sumporno lječilište

VARAŽDINSKE TOPLICEH R V A T S K A .

Željeznička, poštanska, telefonska i brzojavna postaja.

Čitavu godinu otvoreno. Kupališni liječn ik čitavu D i n u .

Novo lječilišno svratiš te s električnom rasvjetom. — Starodavno radioaktivno s u m p o r n o kupalište, + 58° C, prepo­ruča se protiv: uloga, reume, iš ijasa itd. — L i j e č e n j e p i ć e m (Trinkkuren) za liječenje katara ždrijela, grkljana ili bronhija, te za bolesti p r s i ju , želuca, i slijepog crijeva. Električna masaža, blatne, u g l j i č n e i sumporne kupelji.

P re k ra sn a oko lica . — M o d e r n i k o m f o r t . — N o v o u re d je n a sv r a ­tiš ta . — V O J N A G L A Z B A .

Kupalište prvoga reda u Slavo l e d i n o jodno-alkalično toploniji, pod državnim nadzorom, vrelo (64° C) na kontinentu.

Odlikovano prvim nagradama: Budimpešta 1885. i 1896., London 1893., Beč 1894., Bim 1894., Bruselj 1897. Postaja državne željeznice: P a k r a c -L ip ik .

Terme Lipika radi naravne, (64* C) visoke topline, radi bogatoga sadrža ja natrona, radi spojeva joda osobito su zgodne za p iće i kupanje, te isvrsno d je lu ju kod svili ka ta ra sluzn ica (ždrije la , želuca, crijeva, m jehura itd .), k o d uloga, reum atizm a, ish ijasa , kao i k o d sk ro fu lo zn ih i sviju bolesti k rv i itd . — Moderno kupalište, raskošno uredjene prostorije za kupanje, kace od m ra ­m ora i porcu lana itd ., kom ore za znojenje (tep idarija ), ku p e lj u bazenu, elegantno ured jen i hoteli, s ja jno p o prav ljena nova kupa lišna zgrada , dvorana za gospodje , za g lasov ir i za k o n ­verzaciju, g ostione i kavane, ukusno i zračno p o kr ito še ta liš te s bazarim a. E lek trična rasv je ta

u parku i u sVim prostorijam a. — CIJELU GODINU OTVO RENO.P otan je obavijesti i p ro sp ek te ra za šilje ravna te ljs tvo kup a liš ta u Lipiku.

Kemika d. d., Zagrelaza kem ijsku i farm aceutičku industriju

proizvodi u svojoj tvornici kemijski čisti

Lecithin ex ovou supstanci i u tabletama ä 0*05 i 0*10 g.

Z a t i m p r e p a r a t e l e c i t i n a :

Bromlecithin (tabl. ä o-05 i o-30) Jodlecithin (pilule ä 0*10 i tabl. ä 0-25) Ferrolecithin (tablete) Ferrobromleeithšn (tablete) Fenrojodlecithin (pilule)

Svi su ovi preparati lipo- i neurotropni, jer sadržavaju lecitin, dakle organski lipoidni fosfor, u jedinstvenom kemijskom vezu s elementima: b r om, jo d i ž e l je z o .

Stoga su to

organski preparati lecitina s bromom, jodom i željezom

te se dobro rezorbiraju, a njihovo-je djelovanje upravo tamo, gdje ga i očekujemo. Ne kvare probave i ne

prouzrokuju neugodnih nuzdjelovanja.

Čuvajte se manje vrijednih im itacija!

Uzorci i literatura gg. liječnicima na raspolaganje!

Leži 228 m iznad razine morske u južnoj Štajerskoj; podneblje je s u b a lp in o, blago, nije vjetrovito niti

nema prašine.

SEZONA TRAJE OD 15. SVIBNJA DO 30. RUJNAZ i m s k a s e z o n a : n o v e m b a r - m a r t .

N a j b o l j e s r e d s t v o p r o t iv b o le s t i :

ž e l u c a , c r i j e v a , j e t a r a , u l o g a , d i j a b e t e s a i ž u č n o g k a m e n c a .

Hidro-elektro-mehanoterapija.Kupelji zračne, sunčane i ugljične kiseline. Dijetetično svratište po prof. v. Noordenu.

H o te l z e m a l j s k o g kupal ištas izvorvodom, vakuom za čišćenje prašine, kanali­zacijom, električnim svjetlom, liftom, sjajnim društve­nim prostorijama i izvrsnim kupališnim orkestrom.

Sobe od D 10'— po osobi.

Prije i poslije glavne sezone znatni popusti.

D IONIČKA ŠTAM PARIJA D. D., KARLOVAC.