Gdje ima više krvi, taj naslov je prvi

8/8/2019 Gdje ima vie krvi, taj naslov je prvi

1/6

Gdje ima vie krvi, taj naslov jeprvi

INTERVJU S DEVDETOMHADISELIMOVIEM, PSIHOLOGOM

Podataka o koliini nasilja u hrvatskim medijima ima vrlo malo. Neka inozemnaistraivanja (National Television Violence study, 1996. - 1998.) pokazuju da 61%

TV programa sadri nasilje. Mogue nepoeljne posljedice izloenosti nasilju umedijima su: uenje agresivnog ponaanja, poveanje emocionalne pobuenosti,normalizacija nepoeljnog ponaanja, snienje emocionalne pobuenosti naagresivno ponaanje/porast ravnodunosti i neosjetljivosti na patnje drugih, strahod mogue viktimizacije (...). Ne udi stoga da je prologodinje istraivanjedomaih psihologinja Maje Boban, Ivane aki i Anje Wertag, pod nazivom"Analiza sadraja vodeih TV postaja u RH: uestalost i obiljeja prikaza nasilja",izazvalo dosta panje u strunoj javnosti.Cilj je analize bio utvrditi uestalost te osnovna obiljeja prikaza agresije navodeim TV postajama u Hrvatskoj. Analizirani su TV programi: HRT1, HRT2, Nova

TV i RTL.

Nalaz analize pokazuje da neto vie od polovice prikaza (51,4%) sadri nasilje.RTL ima najvie agresivnih prikaza, a iza njega slijedi Nova TV. HRT1 ima upolamanje agresivnih prikaza, dok HRT2 ima najmanje. Najvie agresivnih scena nasvim TV programima je prikazano u igranim filmovima, sapunicama, animiranimfilmovima, osim na HRT1 na kojem je najvie agresivnih scena prikazano uinformativnim emisijama. Najee se prikazuje fizika agresija (45,4%).Najzastupljeniji agresivni inovi su: svae (31,9%) u sapunicama, ubojstva(23,4%) u igranim filmovima i informativnim emisijama, tunjave (21,6%) uanimiranim i igranim filmovima.U skupinu emisija koje su svima namijenjene (64%) najvei udio otpada nasapunice. Znatno manje emisija je namijenjeno odraslima (25%), meu kojimaima najvie informativnih emisija. Emisija koje su namijenjene djeci i mladima

ima najmanje (9%), a meu njima su najzastupljeniji animirani filmovi.Na je sugovornik strunjak, koji je dio svog profesionalnog djelovanja posvetioovom obliku nasilja, prof. Devdet Hadiselimovi, kolski psiholog iz Pule, sada umirovini, ali i dalje aktivan.

RTVE NASILJA DANAS UMIRU DVAPUT

R: ini se da je nasilje ve due vremena fascinantan fenomen koji,izmeu ostalih, esto koriste i televizija, film, internet, kompjuterskeigre. Ono ima svoje opravdanje, junake, anrove, podanrove, (pre)estoje u naslovima filmova i serija te je zanimljivo upravo kad je eksplicitno

prikazano. to ga to ini tako dobrom sirovinom na kojoj se moe jobolje zaraditi?


2/6

U vremenu dominacije trinog fundamentalizma sve je roba pa i posredovanjenasilja i nasilnih modela ponaanja. SAD kao najvei proizvoa i izvoznikvideomedijskog nasilja zarauje na tome milijarde dolara. Nema kutka na planetugdje se ta roba obilato ne troi i konzumira. Dakako, nasilje je postalo vrlo sloeni razgranat pojam s mnogim vrstama, podvrstama i oblicima. U interakciji je sbrojnim biolokim, socijalnim, psiholokim, ekonomskim, politikim i inimpojavama i imbenicima. itajui crnu kroniku ostajemo iznenaeninevjerojatnom paletom pojava stvarnog nasilja. No, kad je u pitanju fikcija ivirtualno nasilje, razvijena je posebna poetika i apologija razlaganja i prikazivanjanasilnog ina, a moderna tehnologija s brojnim specijalnim uincima omoguujenadrealne i zavodljive prizore.U velikoj trgovini i propagiranju nasilja sudjeluju i oni od kojih to ne bismooekivali: nagraeni stvaraoci, ugledni kritiari, filmske akademije Kao primjerpromptnog i beskrupuloznog reagiranja trita nasiljem kao robom moemonavesti sluaj tzv. washingtonskog ubojice.

Dok je on ubijao nasumce odabrane prolaznike na periferiji Washingtona, u

Springfieldu je proizvedena videoigra koja je oponaala opisanu washingtonskusituaciju. Ljudi su u dugim redovima ekali da kupe tu videoigru i zabavljaju sedok snajper puca u stvarne rtve. Morbidno, zar ne?I u novinama se nasilje dobro prodaje, a crne kronike se ureuju po naelu: tamogdje je vie krvi, taj naslov je prvi. Netko je rekao da danas rtve nasilja umiru(stradaju) dva puta: jedanput u stvarnosti, a drugi put na stranicama i/ilizaslonima masmedija.

R: to sve podrazumijeva pojam videomedijskog nasilja i koje suposljedice po konzumenta? Moemo li se danas uope uspjenoemancipirati od brojnih medija i njihove prenaglaene sveprisutnosti uivotu ovjeka, pogotovo to se nasilja tie?

Videomedijsko nasilje se gleda i doivljava na zaslonima videomedija: filmskom,televizijskom, zaslonima raunala pa i sve prisutnijeg mobitela. Uestalo gledanjei proivljavanje raznovrsnih i uestalih postupaka nasilja moe za konzumentaimati brojne i manje ili vie tetne posljedice. Zlokobni ekrani kontaminiraju naedue poput sive, uporne kie, kae suvremeni francuski pisac P. Merot. Razumijese da je djelovanje ovisno o pojedincu i njegovoj otpornosti na nepovoljne uinke,o vremenu i trajanju konzumiranja videomedijskog nasilja i drugim uvjetima.Ako je u pitanju emocionalno stabilan i socijalno zreo pojedinac, koji usprkostome esto gleda videomedijsko nasilje, posljedica moe biti naprosto gubljenjevremena koje bi se moglo iskoristiti na sadrajniji nain. Znatno nepovoljnije

posljedice se dogaaju pojedincima koji i sami imaju agresivnih i/ili osvetnikihtendencija, koji su (ili su ranije bili) na odreeni nain zlostavljani i poniavani,koji imaju nepovoljno miljenje o sebi pa, osjeajui se kao ivotni gubitnici,posredstvom identifikacije s videomedijskim likovima mogu u mati sve to i oni:uspijevati, pobjeivati, uzvraati udarce itd. U takvim sluajevima gledanje nasiljapomae uenju tehnika napadanja i zlostavljanja drugih, a u nekim sluajevimamoe posluiti kao okida za izvrenje stvarnog nasilja, pojedinanih ili masovnihubojstava.

Jedna od vrlo nepovoljnih posljedica je videomedijska ovisnost, a ona potommoe imati niz drugih nepovoljnih uinaka: zanemarivanje drugih bitnih ivotnihobveza i zadataka, socijalnu izolaciju, manjak socijalnih vjetina, potekoe u

komuniciranju s drugima, sukobe i slino.Sukob dva punoljetna brata, oko prednosti u pristupu internetu, imao je nedavno


3/6

za posljedicu da je jedan noem napao i ozlijedio drugoga. tetne posljedicemogu se iskazati i sasvim direktno i neposredno kao u sluaju smrtidvanaestogodinjeg djeaka u Rusiji koji je, nakon viesatne borbe s udovitemu jednoj videoigri, dobio neku vrstu epileptinog napadaja i kratko nakon togaumro u bolnici. Obdukcija je pokazala da su dijelovi mozga djeaka, zbog jakogemocionalnog stresa, ostali bez dovoljno krvi i kisika. U svezi s tim, njemaki suistraivai skeniranjem mozga ustanovili da je emocionalni stres tijekom borbe snekim u videoigri vrlo slian onome za vrijeme borbe u stvarnosti. Moemo seemancipirati od nasilja, ali svaka emancipacija pretpostavlja odreenu zrelost,promiljanje, napor i samokontrolu.

SVETI INTERESI PROFITA NE MOGU SE DOVESTI U PITANJE

R: Kome najvie teti ovaj oblik nasilja? Tko je u poziciji da ga sprijei?

Najvie teti onima koji se najmanje mogu zatititi, djeci. Ve je prolo prekodvadesetak godina od mog izlaganja na festivalu u ibeniku o djetetu kao rtvi

videomedijskog nasilja, no sada su stvari jo nepovoljnije. Nasilju na filmu iteleviziji pridodano je nasilje u videoigrama i ono na internetu. Jedini tko eeventualno sprijeiti nepovoljne uinke je roditelj, ako je sam svjestan problema iodgoj svoje djece shvaa kao vrlo sloen i odgovoran zadatak. Naalost, velikibroj roditelja sve se tee snalazi u sloenoj zadai odgajanja, a promiljenesustavne intervencije i pomoi na razini drutva nema i vjerojatno je skoro neeni biti.Moemo li svu odgovornost prebaciti na onog koji dri daljinski upravlja, a to jeesto dijete, koje se teko odupire smiljenoj zavodljivosti videomedijskognasilja?

Jo jau nelagodu osjeamo itajui opise osjeaja i uitaka tijekom igranjanasilnih videoigara, a iskazali su ih uenici viih razreda pulskih osnovnih kola u

jednom istraivanju koje sam proveo tijekom devedesetih: uivam da garasturam; osjeam mo jer mogu ubijati; lijep uitak kad ga ubijem; osjeam dasam unutra pa ubijam, koljem, reem; uivam u agresiji i razaranju; uzbuuje menasilje, klanje.Premda ove izjave zastrauju, sustav nee intervenirati, a posljedice e setretirati kao tzv. kolateralna teta. Dodue, dogodi se poneki protest, dogodi seda neka grupa (intelektualaca, bivih politiara i sl.) moli proizvoae nasilja,primjerice u Hollywoodu, za samilost prema djeci i slino. Eto, da se pokae daivimo u demokraciji. Bitno se, meutim, ne mijenja nita. Sveti interesi profita nesmiju se dovoditi u pitanje.

R: Postaju li djeca vie nasilna gledajui ovakve toksine sadraje? Moeli se ono kopirati i pretvarati u stvarni ivot?

Davno je ameriki socijalni psiholog Bandura ustanovio da gledanje nasiljaprovocira i pojaava nasilno ponaanje u djece. Danas nema sumnje davideomediji doista oneiuju svijest djece i ljudi prenoenjem dominantnonasilnih modela ponaanja, a to mentalno zagaivanje ljudskog svijeta nije nitamanje opasno od fizikog i kemijskog zagaivanja prirode. Ne zauuje stoga da

je videomedijsko nasilje prepoznato kao jedan od znaajnih imbenika porastanasilja u svijetu openito.Sve je vie sluajeva doslovnog oponaanja nasilja iz nekog filma ili videoigre uizvoenju stvarnog nasilja. U sluaju posljednje "igre" uenika Roberta

Steinhaeusera (ubio je 16 osoba i potom sebe u gimnaziji Gutenberg u Erfurtu)nije bilo jasno je li on bio svjestan da ubija stvarne ljude ili likove u svojoj


4/6

omiljenoj videoigri, koju je kao videomedijski ovisnik igrao bezbroj puta. Moglo bise rei da je igranje video igre nastavio u stvarnosti, a to da su sve rtve smrtnopogoene (nije bilo ranjenih ni preivjelih) posljedica je Robertovog lanstva umjesnom streljakom klubu, ali i dodatnog nagraivanja pogodaka u glavutijekom igranja videoigre.Brojni prepadi u naim bankama, potama ili mjenjanicama rade se po tipinimfilmskim kliejima. Prikazi tih prepada u informativnim emisijama slue kaododatne upute kako da se pri prepadu izbjegnu odreene pogreke.

VLASTI NIJE U INTERESU IMATI VIDEOMEDIJSKI OPISMENJENE GRAANE-BIRAE

R: Jeste li u svom profesionalnom radu imali prilike raditi s djecom (ilinjihovim roditeljima) koja su imala probleme povezane s ovim oblikomnasilja? U kojem dijelu im je najtee pomoi?

Da. Pomo djetetu u tekoama neupitna je etika obveza, premda se javljao

dojam izvjesne nemoi zbog uvida da pojava videomedijskog nasilja i ovisnostimeu djecom raste vrlo brzo. Pomae jednom, a desetine drugih imaju istiproblem, ali nitko ne pomilja da bi trebao traiti pomo. Danas stvari naprostoizmiu kontroli. Ljudima i djeci sve je tee nai mjesto i priliku za usredotoenirad i uenje. Unato svim komunikacijskim pomagalima, ini se da je ljudskosporazumijevanje osiromailo.Najlake mi je bilo pomagati u sluajevima dobre suradnje s roditeljima. Nekimaod njih stvari su bile izmakle kontroli zbog zauzetosti, nesnalaenja ili neznanja.Kad su dobili upute i shvatili svoju odgovornost, potekoe su se znale vidnopopraviti ili ak otkloniti. Najtee je bilo u sluajevima kad je cijela obitelj bilavideomedijski ovisna. Sjeam se jedne trolane obitelji: otac, majka i sin odlazilisu relativno esto u jednu gostionicu igrati videoigre kao da idu u neki hram.

Sada je sve to doselilo u kuu, nerijetko dijete u svojoj sobi ima i televizor iraunalo s brzim pristupom internetu. Pridoda li se tome jo nekoliko mobitela uobitelji, evo prilike za raznovrsna ovisnika iskuenja.

R: Moe li se videomedijska pismenost nauiti u koli?

Videomedijska pismenost je kritiko gledanje i promiljanje videomedijskihprograma i/ili poruka, propitivanje skrivenih znaenja tih sadraja, a da bismozahvaljujui njoj pruili manje ili vie svjestan otpor videomedijskomzarobljavanju, ovisnosti i manipulaciji. Kad je svojevremeno Kafka rekao daovjek ita da bi postavljao pitanja, istakao je zapravo visok zahtjev svakom

itanju, pa tako i "itanju" videomedija. Dijalog s piscem nekog teksta misaoni jeproces i napor, a to isto vrijedi i za stalno postavljanje pitanja i dekodiranje,manje ili vie skrivenih, poruka tijekom gledanja nekog videomedijskog sadraja.Ova nam kompetencija moe omoguiti bolje snalaenje i umanjiti neke odnepovoljnih posljedica u naem ivljenju s masmedijima. Potrebno je postavljatiovakva i mnoga druga pitanja: Tko je nainio poruku, emisiju, reklamui skakvom namjerom? Kakav ivotni stil, vrijednosti ili stavove posredovani sadrajpromovira? Kakvim se tehnikama i trikovima privlai pozornosti i manipuliranaim potrebama? iji se autoritet koristi da se poruci osigura vei znaaj? Kako

ja "itam" poruku, a kako je mogu razumjeti drugi? Tko e i na koji nain zaraditina ovoj poruci, emisiji, propagandnom oglasu i sl.?Saeti opis videomedijske pismenosti pokazuje da to nije ba jednostavno

umijee i svakako bi trebalo pripasti kao vrlo vaan zadatak koli. O toj zadaikole jasno govori i Deklaracija UNESCO-a o odgoju za medije, ali se sloeno


5/6

umijee videomedijske pismenosti u koli ne ui. U njoj se izvodi neto to trebastvoriti privid da je zadatak obavljen: djeca dobiju kamere, snimaju neke emisije,igraju se novinara, reisera i slino, no kritike refleksije o sadrajima istrategijama videomedijske manipulacije u koli kao dravnoj instituciji nema, avjerojatno je nee ni biti. Naime, videomedijska pismenost ima zapravo i obiljejesvojevrsne subverzije, a nijedna vlast zapravo nije istinski zainteresirana zarazvoj kritinih i emancipiranih graana (biraa). Takvi se, eto, uvijek zbog neegbune i postavljaju "suvina" pitanja.

R: Tko sve moe doprinijeti razvijanju videomedijske pismenosti iliumijea "itanja" videomedija i kojim se strategijama moe upustiti uovaj, naizgled, Sizifov posao?

Osim napora odgovornih roditelja, ozbiljniju pomo na razvijanju te pismenostimoe se oekivati od, primjerice, neovisnih institucija civilnog drutva.Uporna i kritinija nastojanja u razvijanju videomedijske pismenosti dogaaju se ukontekstu antiglobalizacijskog pokreta, otpora ekscesivnoj potronji, kulturalnim

diverzijama usmjerenim na preureivanje, podrivanje, demaskiranje i ismijavanjereklama, ali i drugih oblika manipulacije videomedijskim porukama. To nadziranjeporuke i iitavanje brojnih naina njene interpretacije nije, dakle, uintelektualnom pogledu nimalo jednostavno, posebice danas kad videomedijivjeto skrivaju i maskiraju namjere i stvarna znaenja svojih poruka. Ako ve tusloenu (video)medijsku situaciju, koju nam je danas ivjeti i snalaziti se u njoj,neemo drati Sizifovim poslom, mogli bismo je zajedno s Dorotheom Franckslikovito opisati kao trgovinu s vragom. U toj nam trgovini videomediji nastojeprodati mnogo nepotrebnog, a oduzeti ono to bi nam trebalo biti dragocjeno:vrijeme, pozornost i slobodu. Usprkos izreenim potekoama, truditi se okovideomedijske pismenosti ima smisla i opravdanja kao to ima smisla zalagati seza ouvanje okolia, ljudska prava, za demokratske vrijednosti, premda nam to

moe nalikovati zalaganju za utopijske projekte. Odustanemo li, stvari mogu bitisamo nepovoljnije.

ODGLEDANO VIDEOMEDIJSKO NASILJE POSTAJE BUNTOVNICIMAINSPIRACIJA I INSTRUKCIJA

R: Ovakav je oblik nasilja globalni problem veine kultura. Postoje li,kako na globalnoj tako i na lokalnoj razini, naini odupiranja tome? Jesuli oni efikasni?

Gledajui globalizacijske uinke ovog oblika nasilja stvari izgledaju jo

nepovoljnije. Videomedijsko se nasilje konzumira, primjerice, i u siromanimafrikim selima. Indoktrinirana djeca ratnici (a bilo ih je sa strojnicom i inompukovnika s nepunih desetak godina) tim su putem uila tehnike nasilja, a ondase dogaalo ono to se dogaalo u Ruandi i Liberiji. Slian globalizacijski proceszahvaa i tradicionalne azijske kulture.Graani su sve vie pasivni, zarobljenigledatelji i manipulirani potroai, a videomedijska zabava kao "droga iz utinice"slui kao sredstvo za uspavljivanje kritike svijesti i posreduje temeljni ivotni stil:radi, zarauj, kupuj, troi, opusti se, be cool, uivaj Ono to K. Lasn kae zaAmerikance sve vie oblikuje i nae ivote: veina Amerikanaca vodiprogramirane ivote: da spavaju, jedu, voze automobile, rade, kupuju, gledaju TVpa opet iznova spavaju I taman kad pomislimo da je neovisna ljudska naravpripitomljena i posluno uspavana, sve ee se dogaaju iznenadne erupcije

nasilja kad neki ovjek uzme strojnicu i ide nasumce pucati po ljudima utrgovakom centru, ali i erupcije u kojima se gnjev nezadovoljnih kanalizira u


6/6

zajedniku akciju, kao to se nedavno zbilo u, recimo, uljuenoj Francuskoj.Utakvim sluajevima odgledano videomedijsko nasilje postaje buntovnicima iinspiracija i svojevrsni instruktor. U takvim prilikama ni do oruja nije teko doi,

jer je i ono samo roba za prodaju. Doista je teko, na bilo koji nain, opravdaticivilizaciju koja svojoj djeci (nezreloj, naivnoj, ranjivoj) prodaje videoigru, anrtzv. pucaine, u kojoj se u prosjeku svake dvije i pol sekunde simboliki nekogubija. Naini odupiranja ovakvom nasilju ne mogu biti uinkoviti, kao to ne mogubiti ni u sluaju terorizma, ako pokuavaju suzbijati samo posljedice, a ne iuzroke. Naa civilizacija ne pokazuje ba nikakve ozbiljne namjere da stvori svijets vie ekonomske i politike pravednosti, svijet u kojem bi bilo vie sigurnosti iizgleda da se odgovornije oblikuje zajednika budunost, mislei i na one koji edoi poslije nas. Ironizirajui sve uestaliji oportunizam i utnju intelektualaca iznanstvenika Umberto Eco kae da se kraj pribliava i onda kad ne mislimo nanjega, smjestivi se ispred televizijskih ekrana, ekajui da nas netko zabavi iputajui da stvari idu kako idu. Meutim, dok ekamo da se neto pokrene nairoj razini, moemo uznastojati eliminirati nasilnika i potroaa videomedijskognasilja u samom sebi i poveati, barem za malo, koliinu razumijevanja,

tolerancije i uljuenosti koja postoji u svijetu.

REGIONAL 20/TRAVANJ 2007.

Pripremio i razgovarao: Mladen Kosanovi

Fotografije: Neven Lazarevi

Documents

Gdje ima više krvi, taj naslov je prvi