Admir Mujkić

Fikret Libovac

��. juli - ��. august ����.

Fikret Libovac

rođen 1957 godine u Prijedoru, Bosna i Hercegovina. Diplomirao

na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1984 godine. Na

istoj akademiji završio i postdiplomaske studije. Profesor na

Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Član ULUbiH-a. Živi i

radi u Sarajevu.Izdavač: Gradska galerija Bihać · Za izdavača: Adnan Dupanović · Predgovor: Nermin Delić

Grafičko oblikovanje: Nermin Nino Kasupović · Tiraž: 300 komada · Bihać, 2010.

RIBE I PTICENermin Delić

Da li ste ikada čuli ili vidjeli da se ribe i ptice vole ili slažu? Dakako da niste.Iskustvo nam govori da ove dvije životinjske vrste možemo vidjeti isključivo u neprijateljskim pozama a najčešće ribu u čvrstom „zagrljaju“ ptičijih kandži ili kljuna.Ali, pošto svako pravilo ima izuzetak, imamo ga i mi priliku vidjeti u odnosu riba i ptica na izložbi Admira Mujkića i Fikreta Libovca. Recentni radovi ovih umjetnika postavljeni u Gradskoj galeriji navode nas na razmišljanje da ribe i ptice mogu imati sinergiju u umjetničkim vizijama dvojice umjetnika, koji pripadaju samom vrhu bosanskohercegovačke likovne scene. Iako se po vokaciji bave različitim likovnim tehnikama, naime jedan je kipar a drugi grafičar, Libovac i Mujkić na ovoj izložbi djeluju toliko jedinstveno i nadopunjavajuće da se čini kao da su od početka stvaralačkog procesa imali na umu upravo ovu zajedničku izložbu.Vjerovatno u tome određenu ulogu igra i činjenica da su oba krajišnici i da ono atavističko koje nose u sebi također doprinosi tome da i njihova djela „mirišu“ po Krajini, Uni i Sani, po baštama i voćnjacima po kojima se razliježe cvrkut ptica i čuje zujanje pčela, a miris polja i livada zauvijek ostaje zarobljen u sjećanju.To je vrijeme njihovih lutanja ili bolje rečeno traganja za prostorima koji su im najbliži i u kojima se osjećaju sigurno.Tada (djetinstvo) se misli da se uopće ne luta ali te su staze najpouzdanije i posve sigurne jer dolaze iz podsvijesti i nenajavljeno.Mujkićeve ribe jesu svakako na tragu njegovih prijašnjih ciklusa (Krajišnici, Karavane, Male zemlje) ali su sada iskustvo, snaga i umjetnička vizija sublimirane na manjem prostoru pa samim tim i djeluju izražajnije, koherentnije i moćnije. To se osobito primjećuje kod radova u kojih se isprepliću ribolik(e) forme i fantazmagorični prizori zamišljenih (doživljenih) bitaka i dalekih (bliskih) mjesta i svjetova.

Filigranski crteži utisnuti u ribolike plohe pričaju nam priču iz djetinstva provedenog na obalama Une, priču prepunu bajki i legendi o krajiškim junacima, priču dječije iskrenu i otvorenu. Priča je to koja se snažno suprotstavlja onom iskonskom simbolizmu ribe, koja u osnovi znači ćutanje, tajnovitost, skrivanje i povlačenje u sebe. Naprotiv, Mujkić svojim djelom otvara dušu i priča o sretnom djetinstvu kada je i sam uživao loveći ribu u smaragdnim brzacima krajiške ljepotice.

Želeći naglasiti upravo tu dječačku igru, radoznalost i radost on na ovoj izložbi ide i korak dalje pa grafički list pretvara u trodimenzionalni objekt, postavljajući grafičku ploču ispred grafičkog lista, tvoreći na taj način novi odnos matrice i otiska.To doprinosi oživljavanju i izlasku djela u prostor, bliže promatraču koji je u prilici i da se sam „ poigra“ ili čak i „upeca“ na izloženo. Ovdje svakako treba istaći i Mujkićevu fascinaciju željom da grafički list dovede do savršenstva u zanatskom smislu što i nije za čuđenje obzirom da je okružen sredinom u kojoj djeluju zasigurno ponajbolji grafički majstori, misleći ovdje ne samo na Bosnu i Hercegovinu nego i šire.S druge strane, Libovac priča, na prvi pogled sretnu, razigranu i veselu priču kroz cvrkut i let ptica rađenih prejasnim i izravnim likovnim jezikom. Dakako da je teškoća u umjetnosti dati kao iznenađenje dobro poznate stvari ali ovim radovima Fikret će iznenaditi i onoga koji je bio upoznat sa njegovim dosadašnjim djelovanjem. U leksičkom smislu njegovo djelo postaje jedinstvena cjelina unutar koje se umnožavaju asocijacije koje ovise o imaginativnoj moći samog promatrača. Tako će netko pomisliti da su njegove ptice feniksovske i najavljuju novo rađanje jer su u gnijezdima jaja koja će dati novo potomstvo. Netko će opet pomisliti da su njegove ptice žalosne jer su u kavezu a potvrdu tome naći će u nekim vjerovanjima u kojima ptica i predstavlja žalovanje.Nastojeći pronaći ključeve značenja njegova djela potrebno je poznavati životni put i razmišljanja Fikreta Libovca. Tada se tek ima smisla razgovarati o njegovom djelu. Na ovom mjestu pada mi na um briljantan zapis F. Nietszchea:„Nedostatak mita u svakoj kulturi znači gubitak vlastite zdrave, prirodne stvaralačke moći; tek mitovima obavijen obzor zaokružuje cjelovito kulturno gibanje k jednom jedinstvu...Zamislite to nepravilno tumaranje umjetničke mašte pustopašno bez uzda ikakva zavičajna mita. Zamislite kulturu koja nema čvrsta i sveta prasjedišta, već je osuđena crpsti sve mogućnosti i bijedno se hraniti plodovima svih kultura.“1

I ustvari, cijela je mudrost umjetnika sadržana u umješnosti rada na jeziku, na pažljivom građenju bliskosti a ne sličnosti. Inicijacija njegovu djelu svakako nosi autobiografsku komponentu naročito ono proživljeno i doživljeno u posljednjem ratu. Stoga je i simbolizam potrebno tražiti kroz Fikretovu Bosnu koju on živi na jedan sebisvojstven način. Samo u njegovoj Bosni otrgnuta grana sa podivljale šljive iz napuštenog voćnjaka može postati umjetničko djelo. Samo u njegovim rukama žica može pričati priču o stoljećima koja su prošla, o Dobrim Bošnjanima koji su tu živjeli i živjeće.

1 F. Nietszche, Rođenje t ragedije, GHZ, Zagreb, 1983. str. 136.

Admir Mujkić

rođen 1972 godine u Sisku, Hrvatska. Diplomirao na

Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za grafiku,

u klasi profesora Dževada Hoze. Na istoj akademiji završio

i postdiplomske studije. Član ULUBiH-a, Društva likovnih

umjetnika Veles, Makedonija i Društva likovnih umjetnika

Sandžaka. Živi i radi u Sarajevu.