Evanđeljaevandjelja.mtbavantura.org/evandjelja.pdf · 2 Uvod u evanđelja ... Duhom Svetim a od kojih se sastoji Stari i Novi zavjet. Prvi kršćani nisu imali kanon, prvenstveno

© 2012 Mario Koren Mačak

Evanđelj a

Ev anđelj aI

SadržajEvanđelj a 1

................................................................................................................................... 21 Uv od

................................................................................................................................... 32 Uv od u ev anđelj a

........................................................................................................................ 4Opće inform acij e

........................................................................................................................ 5A u t or i

........................................................................................................................ 5Nam j ena ev anđel j a

........................................................................................................................ 6Božansko nadah nu će au t ora

........................................................................................................................ 6Odnos ev anđel j a i St arog Zav j et a

........................................................................................................................ 7Kanon ev anđel j a

........................................................................................................................ 8Pov ij esna t očnost ev anđel j a

........................................................................................................................ 9Pov ij esni spisi ev anđel j a

........................................................................................................................ 10Ž a n r

................................................................................................................................... 113 Biografij a Isusa Krista

................................................................................................................................... 164 Sinoptička ev anđelj a

........................................................................................................................ 17Uv od u sinopt ička ev anđel j a

............................................................................................................... 1 9Uv od u Matejev o ev anđelje......................................................................................................................................... 20A u t or

......................................................................................................................................... 21V rij em e nastanka

......................................................................................................................................... 21Mj esto nastanka

......................................................................................................................................... 21Odnos Starog Zav j eta i ev anđelj a po Matej u

......................................................................................................................................... 22Nam j ena ev anđelj a

......................................................................................................................................... 22Osv rt na tekst ev anđelj a

......................................................................................................................................... 25Kanonska v ažnost ev anđelj a

............................................................................................................... 26Uv od u Markov o ev anđelje......................................................................................................................................... 27A u t or


......................................................................................................................................... 29Mj esto nastanka

......................................................................................................................................... 30Pov j esne okolnosti u koj im a j e napisano ev anđelj e



......................................................................................................................................... 34Organizacij a teksta

......................................................................................................................................... 36Cj elov itost teksta


............................................................................................................... 3 8Uv od u Lukino ev anđelje......................................................................................................................................... 39A u t or


......................................................................................................................................... 41Mj esto nastanka



......................................................................................................................................... 44Organizacij a teksta


........................................................................................................................ 48T ekst sinopt ičkih ev anđel j a prikazan u t ablici

............................................................................................................... 4 9Ev anđelja po Mateju, Marku i Luki

................................................................................................................................... 2715 Ev anđelj e po Iv anu

........................................................................................................................ 272Uv od u Iv anov o ev anđel j e

............................................................................................................... 27 3A u t or

............................................................................................................... 27 5Vrijeme nastanka

............................................................................................................... 27 5Mjesto nastanka

............................................................................................................... 27 6Namjena ev anđelja

............................................................................................................... 27 6Osv rt na tekst ev anđelja

............................................................................................................... 27 8Organizacija teksta ev anđelja

............................................................................................................... 280Odnos između Iv anov og i sinoptičkih ev anđelja

Cont ent s

II

I I

© 2012 Mario Koren Mačak

............................................................................................................... 281Razlike između Iv anov og i sinoptičkih ev anđelja............................................................................................................... 284Kanonska v ažnost ev anđelja

........................................................................................................................ 285T ekst Iv anov og ev anđel j a

............................................................................................................... 286Poglav lje 1

............................................................................................................... 288Poglav lje 2

............................................................................................................... 289Poglav lje 3............................................................................................................... 291Poglav lje 4............................................................................................................... 294Poglav lje 5............................................................................................................... 296Poglav lje 6............................................................................................................... 299Poglav lje 7............................................................................................................... 3 01Poglav lje 8............................................................................................................... 3 04Poglav lje 9............................................................................................................... 3 06Poglav lje 10............................................................................................................... 3 08Poglav lje 11............................................................................................................... 3 1 1Poglav lje 12............................................................................................................... 3 1 3Poglav lje 13............................................................................................................... 3 1 5Poglav lje 14............................................................................................................... 3 1 7Poglav lje 15............................................................................................................... 3 1 9Poglav lje 16............................................................................................................... 3 21Poglav lje 17............................................................................................................... 3 22Poglav lje 18............................................................................................................... 3 24Poglav lje 19............................................................................................................... 3 26Poglav lje 20............................................................................................................... 3 28Poglav lje 21

................................................................................................................................... 3306 Osv rt

0

Ev anđelj a1

1 Evanđelja

Evanđelj a

Uvod u evanđelja

Sinoptička evanđelja prikazana u tablici

Evanđelje po Ivanu

Ev anđelj a 2

1.1 Uvod

Pred Vama se nalazi još jedno od mnogih tekstova evanđelja.

Posebnost teksta koji ovdje možete čitati je u prikazu sinoptičkih evanđelja (Matej, Marko iLuka) koja su ovdje prikazana u tablici – jedno do drugog.

Nastojao sam, ne samo usporedo prikazati poglavlje i redak pojedinog evanđelja, nago i popotrebi rastaviti retke kako bi se još jasnije istaknule sličnosti i razlike između pojedinih tekstova.Baš te male razlike u izričaju, upotrebljenoj riječi ili dodanoj rečenici u pojedinom evanđelju"proširuju" cijelu priču i pojašnjavaju pojedini događaj ili poruku.

Iako su ova tri evanđelja u biti vrlo slična, čitajući ih usporedno, jedno do drugog, jasno možemouočiti kako se međusobno nadopunjuju.Čitajući ih usporedo redak po redak čitate ih kao jednu priču.

Ovaj način prikaza pojednostavljuje Vam uspoređivanje sva tri evanđelja, jasno ističe sličnosti irazličitosti između pojedinih tekstova i tako olakšava proučavanje evanđelja.

Prije same tablice sinoptičkih evanđelja napisao sam i kratke uvode, općenito u evanđelja a ondai u svako evanđelje zasebno. Kao i dio s biografijom Isusa Krista.Želja mi je dati vam više informacija o evanđeljima, kako o povjesnim okolnostima pod kojim sunastala, tako i o ljudima koji su sudjelovali u samom nastanku evanđelja kakve poznajemodanas.

Poslije tablice sinoptičkih evanđelja nalazi se Evanđelje po Ivanu koji mnogi smatraju inajljepšim od svih evanđelja.

Nadam se da ćete uživati u čitanju ovih evanđelja, barem toliko koliko sam ja uživao u radeći napripremi ovog teksta.

"Blagoslovlj en j e onaj , koj i čita, i onim a, koj i slušaj u rij eči proročanstva i drže, što j enapisano u nj em u, j er j e vrij em e blizu! " Otk 1.3

Ev anđelj a3

1.2 Uvod u evanđelj a

Uvod u evanđelja

Opće informacije

Autori

Namjena evanđelja

Božansko nadahnuće autora

Odnos evanđelja i Starog Zavjeta

Kanon evanđelja

Povijesna točnost evanđelja

Povijesni spisi evanđelja

Žanr

Ev anđelj a 4

1.2.1 Opće informacije

Evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu povijesni su dokumenti na kojima se temeljikršćanstvo. Skoro sve pouzdane informacije o životu i učenju Isusa iz Nazareta nalazimo u ta četiridokumenta.

U općem smislu riječi pojam evanđelje može se prevesti kao "radosna vijest" ili "dobra vijest".Evanđelje je "dobra vijest" o iskupljenju od grijeha i pomirbi s Bogom preko žrtve Isusa Krista,sina Božjeg, što je i temeljna poruka kršćanstva.

Pisci Novog Zavjeta koriste riječ „evanđelje“ na više načina:1. riječ je korištena kako bi se opisao sadržaj Isusovog učenja

Izakako j e Ivan bio bačen u tam nicu, otišao j e Isus u Galilej u i propovij edaoevanđelj e kralj evstva Božj ega, Govoreći: "Vrij em e se j e ispunilo, kralj evstvo j e Božj eblizu; Obratite se i vj eruj te u evanđelj e!" (Mk 1.14-15)

2. riječ evanđelje koristi se kako bi se opisala poruka koju propovijedaju kršćani – poruka o smrtii uskrsnuću Isusa Krista. Kad kršćani propovijedaju smrt i uskrsnuće Isusa i kad pozivaju navjeru u njega kao Gospodina, Mesiju i Spasitelja, propovijedaju evanđelje – dobru vijest.

3. riječ se koristi i kao naziv za pisane dokumente o životu, učenju, smrti i uskrsnuću Isusa izNazareta. Napisana su „mnoga evanđelja“ (Lk 1.1) , ali samo četiri su prihvaćena od prvihkršćana kao pouzdani i vjerodostojni dokumenti. Te četiri knjige uključene su u knjige novogazavjeta. Ta četiri evanđelja (Matej, Marko, Luka, Ivan) dobili su imena po autorima pojedinogevanđelja – Evanđelje po Mateju, Evanđelje po Marku, Evanđelje po Luki, Evanđelje poIvanu

Prije nego što su napisana ova četiri kanonska evanđelja prvi kršćani prenosili su "radosnuvijest" o Isusu Kristu usmenom predajom i koristili su se nekim pred evanđeoskim tekstovimakoje su najvjerojatnije koristili i evanđelisti kod pisanja svojih tekstova.

Ev anđelj a5

1.2.2 Autori

Od najranijih vremena smatra se da su pisci prvog i četvrtog evanđelja apostoli Matej (carinik;Mt 10.3) i Ivan ( sin Zebedejev; Mk 3.17), obojica Isusovi pratioci i očevici njegovih djela iučenja (Mt 9:9; 10:2-3; Mk 1:19-20; Iv 19:35).

Drugo i treće evanđelje pripisuje se Marku (nazvanim i Ivan; Dj 15.37) i Luki (liječnik; Kol4.14). Oni nisu bili pratitelji i očevici Isusovih djela nego bliski suradnici apostola Petra i Pavla(Kol 4:11, 14; 2 Tim 4:11; 1 Pet 5:13).

Dakle, dok evanđelja po Mateju i Ivanu možemo smatrati doslovno apostolskim spisima, dotleevanđelja po Marku i Luki možemo smatrati utjelovljenim apostolskim svjedočanstvom Petra iPavla.

Zanimljivo je napomenuti da se apostolsko autorstvo evanđelja ne dovodi u pitanje u ranimdanima crkve, niti se autorstvo pripisuje nekim drugim osobama ranog kršćanstva. Matej,Marko, Luka i Ivan dosljedno su imenovani kao pisci evanđelja kroz cijelu povijest kršćanstva.Nema ni najmanjih varijacija u svim drevnim grčkim rukopisima s obzirom na imena koja sepojavljuju u naslovima četiri evanđelja.

Više informacija o svakom od autora možete naći u uvodu od svakog evanđelja.

1.2.3 Namjena evanđelja

Iako je namjena sva četiri evanđelja prikazati Isusa kao Spasitelja i Mesiju, i iako su prva trievanđelja (sinoptička) vrlo slična, svako evanđelje ima svoju posebnu namjenu i ciljanu publikukojoj se obraća.

Matej se obraća prvenstveno Židovima i želi prikazati Isusa kao Kralja iz kuće Davidove,Otkupitelja kojeg je Bog najavio i poslao.Marko piše svoje evanđelje Rimljanima, opisuje Isusa kao slugu Božjeg, čovjeka od akcije,pobjednika nad grijehom i zlom. Marko više opisuje što je Isus činio nego što je učio.Lukino evanđelje namijenjeno je Grčkim obraćenicima, prikazuje Isusa kao savršenog iuniverzalnoga Spasitelja, naglašava čovječnost i brigu za bolesne i djecu.Ivan u svom evanđelju želi prikazati Božansku narav Isusa Krista. Namijenjeno je ljudima kojiimaju neko znanje o spasenju ali trebaju dublje razumijevanje Božanske osobe Isusa Krista.

Četiri evanđelja daju nam četiri različita pogleda na Isusa i time nam daju potpuniju slikusamog Isusa, njegovih djela i učenja.Iako je svako evanđelje samostalna cjelina zajedno se dopunjuju, pojašnjavaju i međusobnopotvrđuju istinitost opisanih događaja bez bitnih proturječnosti.

Tek čitajući sva četiri evanđelja zajedno dobivamo potpunu sliku Isusa i otkrivamo ga kaoSpasitelja svijeta.

Ev anđelj a 6

1.2.4 Božansko nadahnuće autora

Sam sadržaj evanđelja svjedoči o božanskom nadahnuću autora evanđelja.

Autoritet evanđelja temelji se na tom Božanskom nadahnuću, kao što je slučaj i sa svimknjigama Biblije.Kao vjernici smatramo da su evanđelja napisana od ljudi koji su bili potaknuti Duhom Svetim, izato da su evanđelja potpuno vjerodostojan i mjerodavan izvor informacija o životu i učenjuGospodina Isusa Krista.

Da su evanđelisti bili nadahnuti Duhom Svetim jasno se vidi iz samog teksta evanđelja, npr. kad Gospodin daje obećanje svojim učenicima: "A kad v as predadu, ne brinite se, kako ili što ćete gov oriti! U onaj čas dat će v am se, štoćete gov oriti.Jer nij este v i, koj i gov orite, nego Duh Oca v ašega gov ori preko v as." (Mt 10.19-20)

Ili na drugom mjestu kad kaže: "A Utj ešitelj , Duh Sv eti, koj ega će Otac poslati u ime moj e,on će v as naučiti sv emu i napomenut će v am sv e, što v am rekoh." (Iv 14.26)

Isto tako i: "Ali kad dođe on, Duh istine, uv est će v as u sv u istinu, j er neće od sebe gov oriti,nego će gov oriti što čuj e, i j av it će v am buduće stv ari. On će me proslav iti, j er će odmoj ega uzeti, i obj av iti v ama.(Iv 16.13-14).

Sva ova obećanja ispunila su se na Pedesetnicu, što jasno možemo vidjeti opisano u Djelimaapostolskim gdje čitamo: "I napuniše se sv i Duha Sv etoga, i stadoše gov oriti raznimj ezicima, kao što im j e Duh (Sv eti) dav ao da gov ore." (Dj 2.4)

Na kraju i svaki vjerenik čitajući evanđelja čuti Božansko nadahnuće evanđelja i jasno uviđa dati spisi sadrže samu Riječ Božju.

1.2.5 Odnos evanđelja i Starog Zavjeta

Evanđelja su blisko povezana s Starim zavjetom, ona na jasan način ukazuju da je došlo vrijemeispunjenja starozavjetnih proročanstava i prikazuju Isusa kao Mesiju o kojem su propovijedalistarozavjetni proroci.

Vrijeme između Malahija, zadnjeg proroka starog zavjeta, i rođenja Mesije Isusa Krista je oko450g.Prvi prorok nakon vremena Starog zavjeta je Ivan Krstitelj.Sam Isus kaže: " Zakon i proroci dosežu do Iv ana. Otada se nav j ešćuj e radosna v ij est o

kralj ev stv u Božj emu, i sv aki prodire silom u nj ega." (Lk 16.16), i na taj način prikazujeIvana kao posljednjeg proroka koji je poslan kako bi nagovijestio dolazak Mesije – Isusa SinaBožjeg. Služba Ivana Krstitelja zabilježena je uglavnom u početnim dijelovima evanđelja.

Ev anđelj a7

1.2.6 Kanon evanđelja

Riječ kanon možemo prevesti kao standard ili norma, kad riječ primjenjujemo premaBiblijskim spisima onda taj izraz označava listu knjiga koje se smatra autentičnim i nadahnutimDuhom Svetim a od kojih se sastoji Stari i Novi zavjet.

Prvi kršćani nisu imali kanon, prvenstveno su se služili usmenom predajom apostola ili prvihučenika. No relativno brzo, s porastom pisanih dokumenata, ukazala se potreba zaodređivanjem kanona tj. liste spisa koji se može smatrati autentičnim i vjerodostojnim.

Što se tiče evanđelja, kršćani prihvaćaju četiri evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan) kaovjerodostojna i nadahnuta teksta koja svjedoče o Isusu i njegovom poslanju i učenju.Na ta četiri spisa temelji se cijelo kršćanstvo i samo u njima možemo "pronaći" istinitog IsusaKrista.

Iz tekstova ranih kršćanskih pisaca možemo saznati da je autentičnost ova četiri evanđeljaširoko prihvaćena već sredinom drugog stoljeća. Vrlo je vjerojatno da je baš prihvaćanje ovačetiri evanđelja kao autentična i vjerodostojna označilo početak stvaranja kanona NovogaZavjeta kakvog poznajemo danas.

Prema svjedočenju povjesničara, kanon Novoga Zavjeta koji koristimo danas uspostavljen je ucijelosti u četvrtom stoljeću, dok su ova četiri evanđelja prihvaćena kao vjerodostojna puno prijetoga.

Kanonska evanđelja možemo podijeliti u dvije grupe, u prvoj grupi nalaze se sinoptičkaevanđelja (Matej, Marko i Luka), a u drugoj Ivan.

Ev anđelj a 8

1.2.7 Povijesna točnost evanđelja

Evanđelisti izvještavaju o stvarnim događajima i ljudima koji su sudionici tih događanja, no uisto vrijeme njihovi spisi jasno naglašavaju duhovno poslanje koje ima Isus Krist.

Povjesničari se uglavnom slažu da evanđelja vjerodostojno svjedoče o Isusu i vremenu u kojemje živio, unatoč nekim manjim razmimoilaženjima u pojedinim opisima događaja ili uredoslijedu po kojem su se dešavala.

Važno je napomenuti da nema nikakvih razmimoilaženja u bitnim teološkim pitanjima izmeđučetiri evanđelja.Sva četiri evanđelja prenose istu duhovnu poruku (radosnu vijest) i pouzdano svjedoče o životu iučenju Isusa Krista.

Iako su evanđelja (posebno sinoptička) vrlo slična bilo ih je dosta teško detaljno uskladiti,prvenstveno zbog ponekad drukčijeg redoslijeda događanja koja opisuju a i zbog manjih razlikau tekstu između evanđelja.

Kako bi se lakše razriješila ova manja razmimoilaženja i nedosljednosti u tekstu evanđelja trebauzeti u obzir par stvari:1. Glavna namjera evanđelista je autentično i jasno prenijeti poruku Isusa Krista i prikazati ga

kao Sina Božjeg, zato evanđelja prvenstveno ne slijede kronološki slijed događanja nego sudogađaji posloženi tako da što bolje naglase smisao poruke.

2. Razlike u upotrebljenoj riječi u tekstu možemo objasniti i činjenicom da je Isus vjerojatnovećinu svojih govora izgovorio na Aramejskom dok evanđelja bilježe njegove govore neGrčkom. Svakako se može reći da su evanđelisti sačuvali istinitost Isusovih riječi iako ponekadkoriste ponešto različite riječi u tekstu.

3. Te manje razlike lakše je objasniti i ako uzmemo u obzir da se tekst evanđelja nebrojeno putaručno prepisivao, i sigurno ispočetka od strane dobronamjernih ali možda nedovoljnoobučenih sljedbenika.

4. Kad naiđemo na ponešto drukčiji opis nekog događaja važno je razlučiti dali je taj opisproturječan ili se opisi nadopunjuju na način da jedan opširnije i detaljnije govori o istomdogađaju. (npr. Mt 20.30 – Mk 10.46 – Lk 18.35). Svakako da takvi opisi nisu proturječninego svaki evanđelist opisuje događaj na način koji mu se čini najprimjereniji za poruku kojužele naglasiti. Oba takva teksta možemo uzeti kao istinit opis i čitajući ih usporedno tekdobivamo potpunu sliku samog događaja.

5. I na kraju, treba reći da ako pristupamo evanđeljima već kao vjernici svakako nam trebaponiznosti i strpljivosti kad naiđemo na neke nejasnoće u tekstu evanđelja ili bilo koje drugeBiblijske knjige. Poniznosti na način da ne postavimo sebe kao kriterij po kojem "sudimo" evanđeljima, nikakone želimo svesti Mudrost Riječi Božje na razinu "mudrosti" misli ljudske. Kao što sama Riječ kaže: "... j er s Bogom čov j ek mj eriti se ne može." (Job 33.12) ili nadrugom mjestu: "Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na koj em mj estu Razum prebiv a?Čov j ek nj ezina ne poznaj e puta, u zemlj i živ ih nisu j e otkrili." (Job 28.12-13); "Jedino j eBog put nj en proniknuo, on j edini znade gdj e se nalazi" (Job 28.23).

Isto tako trebamo strpljivost kad se nađemo pred nekim nerazumljivim dijelovima teksta ievanđelja i bilo koje druge knjige Biblije. Takvi izazovni dijelovi nisu dospjeli u Biblijunekakvim Božjim propustom, vjerujem da su oni tamo kao izazov koji je Bog stavio predsvakog vjernika kako bi se posvetili proučavanju Riječi Božje i molitvi. Ponekad će trebatidosta vremena, proučavanja i molitve dok nam Bog ne odgovori ne neke nejasnoće. No akoostanemo strpljivi do kraja, ako ne prije, sve nejasnoće objasniti će nam sam Isus kad budemos njim u raju.

Ev anđelj a9

1.2.8 Povijesni spisi evanđelja

Luka na početku svog evanđelja kaže:"Već su mnogi preduzeli da napišu izv j eštaj o

događaj ima, što su se zbili među nama" (Lk 1.1). Iz te izjave možemo zaključiti da su se prvipisani dokumenti o Isusu i njegovom učenju pojavili relativno brzo nakon Isusove smrti.Ti prvi dokumenti pisani su rukom, u pojedinačne svitke i najvjerojatnije velikim slovima, bezrazmaka ili interpunkcija. Danas su poznata više od sto i dvadeset takva teksta na papirusima. Ti tekstovi smatraju senajranijim i zato vjerodostojnijima originalnom tekstu evanđelja.

Kako je broj vjernika rastao tako je rastao i broj kopija spisa Novoga Zavjeta.Uskoro je došlo i do nekih promjena kod pisanja novih kopija, umjesto pisanja u svitke tekst sepočeo pisati u knjige i velika slova zamijenjena su malim. Na taj način olakšalo se čitanje i čuvanje teksta.

Pošto je prva crkva bila sastavljena od raznih naroda, ubrzo se i Novi Zavjet kao i cijela Biblijaprevela na mnoge jezike. Ti tekstovi poprilično su se razlikovali po kvaliteti.Ubrzo su se pojavile mnoge Latinske, Sirijske, Egipatske i druge verzije teksta evanđelja.

Danas postoji pet tisuća, što cijelih spisa, što dijelova spisa Novog Zavjeta na Grčkom i oko osamtisuća spisa ili dijelova Novoga Zavjeta na drugim jezicima.

Velika većina teksta evanđelja potpuno je usuglašena, a što se tiče manjih nedosljednosti na kojemožemo naići, one ne dovode u pitanje niti jedan bitan neuk evanđelja.

Važno je napomenuti da od svih antičkih spisa koji su sačuvani do danas, spisa Novog Zavjetaima brojčano najviše i da su nastali u godinama najbliže događajima koja opisuju.

Većina tekstova evanđelja koju danas imamo nastala je u periodu od tisuću godina, između 500i 1500g., dok najstariji spisi datiraju iz prve polovice drugog stoljeća.

Dvije povijesne okolnosti utjecale su na broj i vrstu spisa koji su se sačuvali do danas.Prvo, kao što se razdijelilo Rimsko Carstvo na Istočno i Zapadno, tako se razdijelila i crkva.Na zapadu, ne samo zato što je Latinski bio službeni jezik Rima nego i zato da se potisneupotreba Grčkog kao općeg jezika, prevladala je upotreba latinskog u crkvi.Postojale su mnoge verzije evanđelja na latinskom, ali krajem četvrtog stoljeća Jeronim (SvetiJeronim Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. ruj na 420.)- svetac, autor prij evoda Biblij e na latinski j ezik,

crkveni naučitelj , crkveni otac, teolog, f ilozof , j ezikoslovac) priprema službenu verziju Latinskog

prijevoda evanđelja i cijele Biblije koja se naziva Vulgata (Lat. prij evod Biblij e što ga j e pod kraj IV.st. izradio sv. Jeronim. Na pučki Latinski preveo j e Stari zavj et s hebrej skoga i aramej skoga j ezika, aNovi zavj et na temelj u grč. izvornika. Jeronimov j e prij evod zamij enio ranij e lat. prij evode (npr.prij evod poznat pod imenom Itala), a od VII. st. bio j e općenito prihvaćen u svim kršćanskimcrkvama. Tridentski sabor (1546) odredio j e prema Vulgati kanon Svetog pisma. Tiskana j e u mnogim

izdanj ima i podloga j e većini prij evoda Biblij e). , taj prevod postaje opće prihvaćen u Zapadnim

crkvama.S druge strane Grčki prevladava u upotrebi na istoku, koje postaje Bizantsko carstvo.Grčki prijepisi evanđelja koriste se i prevode puno češće, sve dok Konstantinopol ne osvajajuTurci 1453g. Tada mnogi istočni učenjaci bježe na zapad i donose svoje grčke prevode evanđelja.Ti spisi umnogome utječu i na reformacijski pokret kao i na renesansu.Drugo, materijali na kojima su pisani spisi evanđelja različito podnose utjecaj klime.Najskuplje knjige napisane su na pergamente, obrađena životinjska koža, dok se uobičajenokoristilo papirus, materijal biljnog porijekla, na kojem se pisao tekst.

Ev anđelj a 10

Iako su pergamenti čvršći materijal od papirusa, oba materijala su organskoga porijekla iraspadaju se prilično brzo posebno u vlažnim uvjetima atmosfere.Zato nije čudno da najviše sačuvanih spisa dolazi iz suhih i toplih predjela Bliskog istoka

1.2.9 Žanr

Dosta dugo se postavlja pitanje u koju književnu grupu (žanr) možemo svrstati evanđelja.Nakon povijesnih i književnih istraživanja većina znanstvenika podržava tvrdnju da suevanđelja vrsta grčko-rimske biografije.

Neke od karakteristika Grčko-Rimskih biografija su:?prvenstveno se fokusiraju na jednu osobu?ne prate kronološki slijed događanja nego žele naglasiti neku poruku ili učenje i tome prilagode

redoslijed događanja?često naglašavaju jedan životni period osobe o kojoj pišu

Iako možemo reći da evanđelja spadaju u književnu vrstu antičke biografije, ona su u istovrijeme i pouzdan povijesni dokument o životu i učenju Isusa Krista.Tu namjeru da što točnije prenesu povijesne činjenice o Isusa naglašavaju i sami pisci evanđelja(Lk 1.1-4, Iv 19.35)Pisci evanđelja imali su slobodu tumačiti značenje pojedinih događanja ili učenja Isusa Krista, alinisu imali slobodu izmišljati događaje i izreka Isusa, niti bi namjerno iskrivljavali činjenice oIsusovom životu kojima su bili svjedoci ili ih saznali iz prve ruke od očevidaca samih događanja.

Uz to što su evanđelja povijesni dokument, ona su i pisana s namjerom evangelizacije, tj.pobuđivanja i produbljivanja vjere, kako nevjernika tako i samih vjernika.To se jasno vidi u evanđelju po Ivanu, gdje Ivan piše: " I mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima sv oj im; koj a nij esu napisana u knj iziov oj .A ov a su zapisana, da v j eruj ete, da Isus j est Krist, Sin Božj i, i da v j eruj ući imate živ ot uime nj egov o." (Iv 20.30-31).

Istu namjeru imaju i sinoptička evanđelja.

Da zaključim, evanđelja su vrsta Grčko – Rimske biografije i u isto vrijeme i povijesni dokumentali uz to žele od svojih čitatelja napraviti vjernike.Općenito antičke biografije prikazuju svoje junake kao osobe kojima se treba diviti i oponašati ih.Evanđelja uz to žele prikazati Isusa kao i objekt vjere i pozvati čitatelje na osoban odnos s njim.

Ev anđelj a11

1.3 Biografij a Isusa Krista

rođen: 7-2 g. stare ere Betlahem, Judejaumro: 30 - 36 g 1. stoljeće Golgota, Jeruzalemotac: Bogmajka: Marija (djevičansko začeće)otac posvojitelj : Josip

Isus iz Nazareta ili Isus Krist je centralan figura Kršćanstva.Sve kršćanke crkve smatraju ga Sinom Božjim, spasiteljem i otkupiteljem, Mesijom najavljenimu starom zavjetu koji je svojim životom, smrću i uskrsnućem otkupio grijehe čovječanstva iuspostavio novi odnos s Bogom krvlju novoga zavjeta.

Kršćani vjeruju da je Isus umro razapet na križ, tjelesno uskrsnuo od mrtvih i time predskazaouskrsnuće svih ljudi koji prihvate Isusa kao spasitelja na kraju vremena kad će Isus ponovo doćisuditi žive i mrtve. Jedne, koji povjeruju i prihvate Isusa, na život vječni a druge na vječnouništenje.

Značenje imena Isus objašnjava se kao "Bog spašava".Dok ime Krist ima značenje "Pomazanik". Iako je kroz povijest riječ Krist postala više Isusovoime ono je u stvari titula.U Matejevom evanđelju 16:16 čitamo "Simon Petar odgovori: "Ti si Krist, Sin Boga živoga.", itako identificira Isus mesijom.

Isus je živio u Galileji većinu svog života, govorio je aramejski, najvjerojatnije i Hebrejski, moždanešto i grčki.

Glavni izvor informacija o životu i učenju Isusa nalazimo u evanđeljima iako neki znanstvenicismatraju da se i apokrifne knjige mogu koristiti kao izvor informacija o Isusu.(Apokrifi spisi dv ojbene autentičnosti; naziv se osobito odnosi na određen broj židov skih i kršćanskihv jerskih knjiga biblijskog sadržaja koje se ne ubrajaju u kanon Sv etog pisma.)

RođenjeIsus se rodio u Betlahemu Judeja (Mt 2.11), 7 – 2 g. stare ere. Evanđelja opisuju da je Isusarodila djevica Marija na koju je sišao Duh Sveti.Anđeo navješćuje pastirima rođenje Isusovo (LK 2.10) i oni ga prvo posjećuju. (Lk 2.15)Nakon osam dana, po židovskom običaju, obrezuju ga. Nedugo nakon rođenja posjećuju ga i tri mudraca s Istoka (Mt 2.1) , i donose mu darove (Mt2.11).Nakon isteka dana čišćenja po Mojsijevom zakonu, roditelji ga vode u Jeruzalem da ga "prikažu"Gospodinu (Lk 2.22). U hramu ga Simeon ( Lk 2.34) i proročica Ana (Lk 2.38) prepoznaju kaoMesiju.Nakon toga po uputi anđele bježe u Egipat (Mt 2.13)

Dječaštvo Nakon nekog vremena, opet po naređenju anđela, vraćaju se u "zemlju Izraelovu" u pokrajinuGalileju u grad Nazaret. (Mt 2.22 - 23)U evanđeljima nalazimo vrlo malo podatka o ranim Isusovim godinama. Samo evanđelje po Luki opisuje jedan događaj iz Isusovih dječačkih godina, to je posjet Isusa,

Ev anđelj a 12

Josipa i Marije Jeruzalemu za vrijeme Pashe (Lk 2.40 – 52). Godine odrastanja Isusa Luka opisuje rečenicom „Dijete je raslo i ječalo. Bilo je puno mudrosti, imilost je Božja počivala na njemu.” (Lk 2.40) i kasnije „I Isus je napredovao u mudrosti, u dobi iu milosti kod Boga i kod ljudi.“ (Lk 2.52).Prilikom susreta dvanaestogodišnjeg Isusa s učiteljima u hramu Luka kaže da: „Svi, koji su gaslušali, divili su se njegovu razumu i njegovim odgovorima“ (Lk 2.47).Dok odnos Isusa prema roditeljima i starijima Luka opisuje rečenicom „bio im je poslušan“. (Lk2.51)Iz ovih rečenica možemo zaključiti da je Isus bio jedinstven od svoje mladosti i da je vrlo ranonaslutio tu svoju posebnost i poslanje za koje je predodređen.Najbolje se to vidi iz rečenice kojom Isus govori majci: "Zašto ste me tražili? Zar niste znali, da jamoram biti u kući Oca svojega?" (Lk 2.49)

Godine prije početka djelovanjaEvanđelja govore da je Isus bio stolar, drvodjelja kao i njegov otac Josip. (Mt 13.55 - 56, Mk 6.3,Lk 4.22). Riječ koja se koristi za opis Isusovog zanimanja je tekton (τέκτων Grčki)(korijen riječitehnički, tehnologija), tradicionalno riječ se prevodi kao stolar iako ima općenitije značenje kaograditelj različitim vrstama materijala. Isus je bio najstarije dijete od četvero braće (Jakov, Josip, Simon i Juda) i najmanje dvije sestre.(Mt 13.55, Mk 6.3,)

Početak djelovanjaLuka napominje da je Isus imao oko trideset godina kad je počeo s djelovanjem (Lk 3.23).

Krštenje i kušnjaSva tri sinoptička evanđelja spominju krštenje Isusovo od strane Ivana Krstitelja, i taj događajuzima se kao početak Isusovog javnog djelovanja (Mt 3.13 – 4.11, Mk 1.9-1.13, Lk 3.21 – 4.13).Prema tekstu evanđelja Isus dolazi na rijeku Jordan na kojoj je Ivan propovijedao i krstio.Ivan ga krsti, i kad Isus izlazi iz vode otvoriše se nebesa i silazi Duh Božji u obliku goluba. Tada se začuje glas s neba „I glas s neba povika: "Ovo je Sin moj ljubljeni, koji se dopada meni."”Odmah nakon krštenja Duh odvodi Isusa u pustinju gdje posti četrdeset dana i noći. Tijekom tihčetrdeset dana pojavljuje se Đavao i kuša ga tri puta. Svaki put Isus odbija kušnju citirajući Sveto Pismo (Ponovljeni zakon).Nakon toga Đavao ga ostavlja a pojavljuju se anđeli koji ga služe.

UčenjeSva četiri evanđelja naglašavaju nauk Isusa i spominju mnoga čuda kojima Isus želi dokazatiapostolima i drugim slušateljima da je mesija (Iv 10.38).Sinoptička evanđelja naglašavaju Isusov nauk o Kraljevstvu nebeskom (Mt 4.17) i uglavnomprate njegovo djelovanje u Galileji, dok Ivan u svom evanđelju naglašava Isusovo božanskoporijeklo i poslanje i njegovo djelovanje oko Jeruzalema.

U svojim propovijedima Isus često koristi prispodobe, Isusove prispodobe slikovit su načinpričanja u kojima, Isus slikama iz svakidašnjeg života predstavlja duhovnu stvarnost iKraljevstvo Božje. Više od trećine Isusovih riječi bile su prispodobe.Prispodobe su karakteristične za Evanđelja. U proročkim spisima u Starome zavjetu također semogu naći slične usporedbe, metafore i alegorija. U Novom zavjetu imao oko 40 Isusovihprispodoba. One su slikoviti govor razumljiv tadašnjem vremenu.

Ev anđelj a13

Isus u svojim propovijedima govori o služenju Bogu i drugim ljudima, o važnosti poniznosti,govori o vjeri u njega koja dovodi do opraštanja grijeha.Važne teme njegova nuka su pravednost, oprost, vjernost, ljubav prema neprijateljima, milosrđe, pouzdanje u Boga.Upozorava na opasnost od bogatstva. (Lk 18.25)

Pravilan odnos prema drugim ljudima ističe u Matejevom i Lukinom evanđelju kad kaže: "Svedakle, što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima, jer je to sadržaj zakona i proroka." (Mt7.12, Lk 6.31)

Dok cijeli zakon i proroke sažima u samo dvije zapovijedi: "On mu odgovori: "Ljubi Gospodina,Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom! To je najveća i prvazapovijed. Druga je ovoj jednaka: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe! O ovim dvjemazapovijedima visi sav zakon i proroci." (Mt 22.37 - 40, Mk 12.29 - 31)

Na molbu jednog od učenika izgovara riječi molitve Oče naš (Mt 6.9 – 13, Lk 11.2 – 4)

Kroz sva evanđelja Isus pokazuje posebnu brigu prema siromašnima, potlačenima iobespravljenima što se najjasnije vidi u propovijedi na gori.

U sinoptičkim evanđeljima Isus otkriva apokaliptičnu verziju posljednjih dana. Govori da će krajovoga svijeta doći nenadano, i da će doći suditi svijetu po vjeri u njega i prihvaćanju njegovežrtve na križu. Poziva svoje sljedbenike da budu pripravni i vjerni do kraja.

OkupljanjaNa vrhuncu svog djelovanja Isusove propovijedi privlače velik broj slušatelja (tisuće) (Mt 14.14– 21, Lk 9.11 - 14), prvenstveno u području Galileje.Isus podučava ljude na tim velikim okupljanjima, ali isto tako ponekad podučava samo svojeapostole ili propovijeda pojedincima.Vrlo često Isus traži osamu kako bi se molio i bio s Ocem.

ApostoliIsus poziva dvanaest Židova da budu njegovi učenici, i naziva ih apostolima. Uglavnom su toribari i obični radnici.Dvanaest apostola su: Petar, Andrija, Jakov, Ivan, Filip, Bartolomej, Matej, Toma, Jakov,Simon, Juda, i Juda Iskariot koji ga je izdao.Dom apostola Petra u Kafarnaumu bio je baza djelovanja Isusa i apostola, odakle su kretaliprema drugim krajevima.

Posljednji daniNa dan koji danas zovemo Cvjetnica, Isus ulazi u Jeruzalem, a učenici i mnoštvo narodapozdravlja ga kao Kralja, sina Davidova koji dolazi u ime Gospodnje, prostiru svoje haljine izeleno granje koje su narezali u poljima (Mt 21.8, Mk 11.8, Lk 19.36).Taj dan otiđe u hram da ga razgleda.Idući dan ponovo dolazi u hram i istjeruje prodavače i kupce iz hrama, mjenjačima novca iprodavačima golubova za žrtvu isprevrće stolove, optuživši ih da su od "kuće molitve" načinili"špilju razbojničku" (Mt 21.13, Mk 11.17, Lk 19.46)Tim činom, kao i svojim propovijedima i oštrim riječima upućenim svećenicima i učiteljimazakona pobuđuje kod njih gnjev i oni skuju zavjeru protiv njega kako bi ga ubili (Mk 11.18).No zbog velikog broja ljudi koji su pristajali uz Isusa (Lk 19.48) i zbog blagdana Pashe (Mt 26.5)

Ev anđelj a 14

čekali su povoljan trenutak da ga uhvate .Taj trenutak je došao kad Sotona uniđe u Judu Iskariota i on odluči da ga izda (Lk 22.3). Na blagdan beskvasnih kruhova "kad se običavalo klati Pashalno janje, " (Mk 14.12) Isusorganizira večeru s svojim učenicima. Kršćani tu večeru nazivaju Gospodnja večera.Na večeri Isus otkriva Judu kao svog izdajnika (Mt 26.25) i on odlazi glavašima i svećenicimada ga izda (Iv 12.30).Na toj večeri Isus učenicima daje kruh, kao tijelo svoje, da ga jedu njemu u spomen i vino kaokrv svoju, krv Novoga zavjeta, koja se proljeva za mnoge za opraštanje grijeha (Mt 26.26 - 29).Nakon zajedničkog hvalospjeva svi odlaze na Maslinsku goru u zaselak Getsemani (Mt 26.36).Isus je duboko potresen, žalostan i uplašen jer zna što ga očekuje u idućim satima (Mt 26.37, Mk14.33).Tamo se Isus odvoji od učenika da se pomoli, molio se Ocu da ga izbavi od muka koje su prednjim ali samo ako je to njegova volja (Mt 26.39, Mk 14.36, Lk 22.42). Ukazuje mu se anđeo koji ga okrijepi (Lk 22.43), kad ga napadne još veća tjeskoba sve jeusrdnije molio i u evanđelju po Luki čitamo: "Znoj je njegov bio kao kaplje krvi, što su tekle nazemlju." (Lk 22.44)Ubrzo nakon toga dolazi Juda s četom vojnika, glavarima svećeničkim i starješinama (Mt 26.47,Mk 14.43, Lk 22.47). Juda ljubi Isusa i na taj način ga prokazuje (Mt26.49, Mk 14.45, Lk22.47).Još iste noći odvode Isusa pred velikog svećenika Kaifu, da mu sude.Iako se pojavilo mnogo lažnih svjedoka ne nalaze svjedočanstvo kojim bi ga osudili (Mt 26.60).Iznerviran nedostatkom dokaza i Isusovom šutnjom veliki svećenik upita Isusa: ""Zaklinjem teBogom živim: "Kaži nam, jesi li ti Krist, Sin Božji?"" (Mt 26.63, Mk 14.61), na što Isus odgovara:"Ja sam i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desne Svemogućega i dolazi na oblacimanebeskim." (Mk 14.62)Tu istinitu izjavu nazvaše bogohuljenje i osudiše ga na smrt (Mk 14.64). "Ljudi koji su ga držali zarobljena rugali su mu se i zlostavljali ga." (Lk 22.63)"Pokrili su mu oči i tukli su ga po obrazima." (Lk 22.64)Pošto u to vrijeme samo rimska vlast je mogla izvršiti smrtnu kaznu, Isusa odvode pred PoncijaPilata koji je tada bio rimski upravitelj Judeje (Mt 27.2).Pošto Pilat ne nalazi na Isusu "nikakve krivnje" (Lk 23.4), šalje ga kralju Herodu koji je tadaboravio u Jeruzalemu. Isus pred kraljem šuti i ne brani se (Lk 23.9), unatoč optužbamasvećeničkim i književnika koji su bili tamo (Lk 23.10). Nakon što se Herod izruga s Isusomobuče mu bijelu haljinu i pošalje natrag Pilatu (Lk 23.11).Još uvijek Pilat ne nalazi krivnje na Isusu i želi ga kazniti i pustiti (Lk 23.15-16).Kako je na blagdan bio običaj pustiti na slobodu jednog zatvorenika, Pilat upita mnoštvo narodakoje se skupilo, žele li da im pusti Isusa ili Barabu (buntovnik i ubojica).Na nagovor svećenika i književnika narod zatraži Barabu, kojeg Pilat pusti na slobodu a Isusosudi na smrt na križu. (Mt 27.15-27, Mk 15.6-16, Lk 23.17-25)Nakon toga rimski vojnici bičuju Isusa, u sudnici mu stavljaju skrletnu kabanicu, trnovu krununa glavu i trsku u desnicu i ismijavaju ga kao lažog kralja. Udaraju ga trskom po glavi i pljujuga. Pošto su mu se izrugali odvode ga na Golgotu i razapinju ga na križ (Mt 27.26-35, Mk 15.15-24 , Lk 23.25-33)Isus tada moli: "Oče, oprosti im; jer ne znadu, što čine..." (Lk 23.24)Nad njegovom glavom bio je postavljen natpis s oznakom krivnje: "Ovo je Isus kraljžidovski" (Mt 27.37).Okupljeni glavari svećenički i književnici još uvijek mu se rugaju (Mt 27.41).Od šestog do devetog sata nasta tama na zemlji (Mt 27.45), a devetog sata Isus povika: ""Božemoj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mt 27.46), nakon Isusovog povika: "Oče, u ruke tvojepredajem duh svoj!", Isus umire (Lk 23.46).Još iste večeri Isusa polažu u grob (Mt 27.60).

Ev anđelj a15

UskrsnućeU nedjelju ujutro Isus je uskrsnio od mrtvih (Mt 28.1).Najprije se ukazuje ženama koje su došle na njegov grob (Mk 16.9) i govori im da kažuučenicima da odu u Galileju gdje će ga vidjeti (Mt 28.10).Potom se ukazuje dvojici učenika na putu za selo Emaus (Lk 24.13), pošto ostali učenici nisuvjerovali, ni ženama ni ovoj dvojici, Isus se pojavljuje jedanaestorici (Lk 24.36), kako oni odstraha misle da vide duha, on im pokazuje ruke i noge i jede s njima kako bi povjerovali unjegovo tjelesno uskrsnuće (Lk 24.37-43).Ukazuje se jedanaestorici i u Galileji, kamo ih je poslao (Mt 28.16), i govori im:

"Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.Zato idite i učinite sebi sve narode učenicima krštavajući ih u ime Oca i Sina i DuhaSvetoga.I učeći ih da drže sve, što sam vam zapovjedio. Evo, ja sam s vama u sve dane dosvršetka svijeta." Amen. (Mt 28.18-20)

UzašašćeNakon toga Isus blagoslovi učenike i uziđe na nebo (Mk 16.19, Lk 24.51)I Luka u Djelima opisuje uzašašće Isusu u nebo (Dj 1.9-11)"Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak i oblak ga ote očima njihovima. Dok su očimauprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u bjelu i rekoše im:"Galilejci zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet ćese vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo."

ZaključakSva četiri evanđelja kažu da je Isusov grob bio prazan u nedjeljno jutro.Luka navodi da se Isus ukazivao četrdeset dana svojim učenicima i da im je dao mnoge dokazeda je živ (Dj 1.3). Pavao napominje da se jednom ukazao "braći kojih je bilo zajedno više od petstotina..." (1Kor 15.6)Dokazi su jasni, Isusovi učenici bili su potpuno sigurni da je Isus uskrsnio. Iskustvo uskrsnulog Isusa bilo je tako moćno da je njihov očaj pretvorio u snagu i oni sunastavili propovijedati uskrsnulog Isusa po cijenu vlastitog života.Unatoč nekim malim razlikama u interpretaciji i detaljima u tekstu četiri evanđelja, ta vjera uuskrsnuće i dolazak Kraljevstva Božjeg, temelj je kršćanske vjere.

Ev anđelj a 16

1.4 Sinoptička evanđelj a

Sinoptička evanđelja

Uvod u sinoptička evanđelja

Uvod u Matejevo evanđeljeUvod u Markovo evanđeljeUvod u Lukino evanđelje

Tekst sinoptičkih evanđelja prikazanih u tablici

Evanđelja po Mateju, Marku i Luki

Ev anđelj a17

1.4.1 Uvod u sinoptička evanđelja

U sinoptička evanđelja ulaze evanđelje po Mateju, evanđelje po Marku i evanđelje po Luki.Naziv sinoptička dobili su po Grčkim izrazima syn – "zajedno" i opsis – "pogled", u slobodnomprijevodu "zajednički pogled"Ne samo da sva tri evanđelja opisuju iste događaje i govore Isusa Krista, nego i način na koji jepriča ispripovijedana skoro je identičan u sva tri evanđelja.

Upravo zbog toga ovdje sam ih postavio u tablicu, jedno do drugog, u želji da prikažem sva trievanđelja na način koji čini jedinstvenu priču.

Smatra se da je Markovo evanđelje najstarije tj. da je napisano prvo a da su Matej i Luka narazličite načine koristili Markovo evanđelje uz druge pisane izvore (nažalost izgubljene) iusmenu predaju očevidaca kako bi napisali svoja evanđelja.

Najvjerovatnija teorija kaže da su sinoptička evanđelja nastala prije 60-tih godina prvog stoljeća,no neke pisane bilješke možda su nastale još i za Isusovog života.Svakako usmena predaja potječe od samih početaka Kršćanske povijesti, i mi smo praktički udoticaju s svjedočanstvima očevidaca.Ono što je sigurno je da svi pisani materijali, kao i usmena predaja koju su koristili evanđelistikod pisanja evanđelja potpuno slažu u temeljnim činjenicama na kojima se zasniva Kršćanskavjera.

Marko u svom evanđelju više opisuje što je Isus radio nego što je govorio, dok Matej i Luka, udjelovima svojih evanđelja koja ne nalazimo kod Marka, pišu o govorima (izrakama) koje jeizgovorio Isus.Ta činjenica navodi na zaključak da su Luka i Matej koristili još neki rani dokument koji sadržiIsusove izreke, taj dokument neziva se "Q" (Quelle - izvor).Postoji dokaz na Grčkom o postojanju takvog dokumenta koji je preveden s Aramejskog (jezikkoji se u to vrijeme govorio u Palestini, posebno u Galileji. Najvjerovatnije i jezik kojim jegovorio Isus.)Spominje ga i Papija Hierapolski ( biskup u Hierapolisu u Frigiji današnja Turska, oko 130g.) kadpiše:"Matej je sastavio "Logij u" na Hebrejskom (Aramejskom), i svi su je preveli najbolje što sumogli."Po ovom tekstu možemo zaključiti da je postojalo više verzija tog dokumenta na Grčkom, štoujedno i objašnjava neke male razlike između Matejevog i Lukinog evanđelja.

Što se tiče vremenskog slijeda događanja neka istraživanja tvrde da je evanđelje po Luki kronološki najtočnije. Ovdje je ono "najrazbacanije", jer sam krenuo od Matejevog evanđelja koje je poslužilo kaoobrazac po kojem sam prilagodio prvo Markovo a potom Lukino evanđelje, poštujući redoslijedkoji je ustanovljen u Bibliji.

Namjera mi nije bila točno ustanoviti vremenski slijed događanja nego više posložiti evanđeljana način koji još jasnije naglašava poruku (Radosnu vijest) Gospodina Isusa Krista.

Čitajući evanđelja posložena na ovakav način jasno uočavamo veliki broj podudarnosti ali ipojedine razlike među njima koje, po mom mišljenju, dokazuju izvornu vjerodostojnost tekstaevanđelja koja je sačuvana do današnjih dana.

Jedinstveni dijelovi u svakom od evanđelja "proširuju" cijelu priču, ali isto tako dodatno tumače

Ev anđelj a 18

i potvrđuju misao ili poruku koja je sadržana i u ostalim evanđeljima.Zato ponekad ti jedinstveni dijelovi nisu posloženi po redoslijedu kojim se pojavljuju u pojedinomevanđelju (posebno kod Luke), nego sam im probao pronaći mjesto koje im više "paše" po duhunego po slovu (broju).

Zajednički tekstovi u evanđeljima međusobno potvrđuju vjerodostojnost dotičnog događaja, dok male razlike u izražaju ili upotrebljenoj riječi nadopunjuju i pojašnjavaju smisao same poruke.

Malobrojne razlike koje možemo naći između evanđelja (broj slijepaca koji sjede kraj puta (Mt20.30, Mk 10.46, i Lk 18.35) ili broj žena na Isusovom grobu (Mt 28.1, Mk 16.1)) možemoobjasniti djelom razlikama u usmenoj predaji, djelom u različitom stilu i namjeni pojedinogevanđelja i u različitim osobnostima samih evanđelista.

Na slici dolje možete vidjeti odnose između sinoptičkih evanđelja.

Ev anđelj a19

1.4.1.1 Uvod u Matejevo evanđelje

Uvod u Matejevo evanđelje

Autor

Vrijeme nastanka

Mjesto nastanka

Odnos Starog Zavjeta i evanđelja po Mateju

Namjena evanđelja

Osvrt na tekst evanđelja

Kanonska važnost evanđelja

Ev anđelj a 2 0

1.4.1.1.1 Autor

Prema predaji koja seže u prvo stoljeće smatra se da je autor prvog evanđelja u Bibliji Matej(„dar Božji), drugim imenom Levi, po zanimanju carinik (Mt 9.9, Mk 2.14, Lk 5.27). U prilog toj činjenici govori njegovo detaljan opis događanja o kojima piše kao i čestospominjanje novca.Kao carinik Matej je obučen za vođenje raznih evidencija i možda je izabran kako bi napisaotočan izvještaj o životu i učenju Isusa Krista.No u isto vrijeme kao carinik u službi Rimske vlasti sigurno je bio i prezren od svog naroda ismatran izdajnikom.

Tečno se koristi Aramejskim i Grčkim i možemo pretpostaviti da je učen i prilično bogat čovjek(priredio je veliku gozbu u svojoj kući za Isusu, svoje kolege carinike i druge „grešnike“ (Mt9.10))Najvjerojatnije je to sve napustio kako bi slijedio Isusa.

Matej je jedan od dvanaestorice apostola i očevidac mnogih Isusovih djela.

Ovako sam Matej prepričava poziv Isusa u svom evanđelju:„Kad j e Isus odatle otišao dalj e, v idj e čov j eka po imenu Matej a gdj e sj edi na carini. Rečemu: "Haj de za mnom!" On ustade i ode za nj im.“ (Mt 9.9)

Možemo pretpostaviti da je Matej čuo Isusovo propovijedanje par puta prije ovog poziva.

U prilog Mateju kao autoru evanđelja govore i ugledni ljudi u prvim stoljećima crkve kao što jeIrenej (Biskup u Lyonu, Francuska 130-202g) koji piše „Matej je, među Židovima, objavioevanđelje na njihovom jeziku…“.Spominje ga i Jeron im (znan kao Eusebius Hieronymus cca 347-420g, vodeći Biblijski učenjaksvog doba) „Matej carinik, imenom Levi, prvi je objavio evanđelje u Judeji na Hebrejskom…“Klem ent A leksandrij ski (Tit Flavij e Klem ent) (Atena, 150. - 215. Cezareja), idealist, voditeljkatehetske škole, prvi "doktor kršćanstva", svetac, opisuje ga kao strogog isposnika koji živi „nasjemenkama i bilju bez mesa“. Lako je za pretpostaviti da je Matej svoj grešni život zamijenio zastrogi isposnički način života.

Nije zabilježena niti jedna Matejeva izgovorena riječ, iako ga sva četiri evanđelja spominju kaojednog od dvanaestorice najbližih Isusovih učenika.

Nema pouzdanih informacija o apostolskoj karijeri Mateja, smatra se da je propovijedao uPalestini nekoliko idućih godina, nakon toga, tradicija kaže da je otišao propovijedati u Perziji,Siriji i na kraju u Egipat i Etiopiju.Tradicija Istočne crkve govori da je umro prirodnom smrću, dok Zapadna crkva tvrdi da je umromučeničkom smrću (ubijen mačem).

Ev anđelj a21

1.4.1.1.2 Vrijeme nastanka

S obzirom da je bilo potrebno određeno vrijeme za nastajanje, te oblikovanje usmenog naukaneki pretpostavljaju da je aramejski Matej nastao oko 40.-50. godine. Kanonski Matej bio je u izvjesnoj mjeri ovisan o Marku, te se pretpostavlja da nije mogao bitinapisan prije 65. godine, koja je najvjerojatnije vrijeme postanka Markova evanđelja. Dio katoličkih stručnjaka smatra da je Matej napisan prije 70. godine, kad su Rimljani razoriliJeruzalem, no ima također vrsnih kršćanskih stručnjaka koji smatraju da je grčki Matej nastaonešto nakon 70. godine.

1.4.1.1.3 Mjesto nastanka

Imamo malo saznanja o mjestu nastanka evanđelja.Smatra se da je najvjerojatnije napisano u Palestini, dok neki smatraju da je možda napisanogradu Tiru Sidonskom (grčki: Τύρος, Týros) je grčki naziv za fenički grad Sur, grad i morskaluka u Libanonu (pokrajina Donji Liban), oko 80 km južno od Bejruta. Ili Primorska Cezareja (latinski: Caesarea Maritima), također poznata i kao PalestinskaCezareja.Moguće je da je mjesto pisanja i grad Antioh, u Siriji.

1.4.1.1.4 Odnos Starog Zavjeta i evanđelja po Mateju

Evanđelje po Mateju je svojevrsni most između Starog i Novog Zavjeta, između Židovskihvjernika i ne-Židova.

Matej citira iz Starog Zavjeta više od četrdeset puta, više nego sva ostala evanđelja zajedno. Koristi citate iz sedamnaest knjiga Starog zavjeta i spominje petnaest osoba iz Starog Zavjeta i tone računajući Isusovo rodoslovlje u prvom poglavlju.

Citate Starog Zavjeta koristi u formatu obećanje/ispunjenje, i prikazuje Isusa kao Mesiju koji jeispunio Starozavjetna proročanstva.Isto tako mnoge titule i nazivi koji se koriste za opis Y HWH (Boga) primjenjuje na Isusa.

Kao takva poveznica između Starog i Novog Zavjeta evanđelje po Mateju stavljeno je kao prvoevanđelje u tekstu Novog Zavjeta, iako najvjerojatnije nije i prvo evanđelje koje je napisano.

Ev anđelj a 2 2

1.4.1.1.5 Namjena evanđelja

Matejevo evanđelje prvenstveno je namijenjeno židovskim obraćenicima na kršćanstvo.

Namjera je prikazati Isusa kao Mesiju, Krista, Pomazanika, sina Božjeg navještenog iz Starogzavjeta.Zato Matej citira navode Starog Zavjeta više nego drugi evanđelisti. (oko 70-tak puta)

Isusa želi prikazati kao obećanoga Kralja, koji je svojim životom, smrću, uskrsnućem iuzašašćem uspostavio Kraljevstvo Nebesko, koje će doći u punoj snazi kod njegovog drugogdolaska na zemlju.

Iako je Matejevo evanđelje uglavnom pisano za obraćene Židove, nije ograničeno samo na njih.Matej spominje više Isusovih prispodoba prvenstveno namijenjenih ne-Židovima (drugimnarodima), kao ženidbu kraljeva sina (Mt 22.1-14), isto tako često citira proroke Starog Zavjetakoji se odnose na ne-Židove (npr. Mt 12.18, Mt 21.43 idr.)Isto tako naglašava univerzalnost kraljevstva Isusa Krista kad spominje Isusovu naredbu iz Mt28.19 "Zato idite i učinite sebi sve narode učenicima, krštavajući ih u ime Oca i Sina i DuhaSvetoga."

1.4.1.1.6 Osvrt na tekst evanđelja

Dugo se smatralo da je Matejevo evanđelje prvo napisano, dok sada prevladava mišljenje da jeMarkovo evanđelje prvo napisano i da je Matej jednim djelom koristio Markovo evanđelje kodpisanja svoga.

Evanđelja su prvo najvjerojatnije napisana na aramejskom, dok je do nas stiglo u grčkomprijepisu.Dok je evanđelje na Aramejskom utemeljeno samo na usmenoj predaji, Matej je kod pisanjaGrčke verzije evanđelja najvjerojatnije koristio Markovo evanđelje a i možda i neke drugetekstove rane crkve.

Dok početna poglavlja evanđelja po Luki naglašavaju ulogu Marije, Isusove majke, početnapoglavlja evanđelja po Mateju naglašavaju ulogu Josipa, očuha, kao nasljednika Davidove loze ukojoj će se roditi kralj čijem kraljevstvu neće biti kraja. (2 Sam 7.12–13, Iz 9.6-7) Josipu anđeo javi da je Marija začela po Duhu Svetome (Mt 1.20), on je glava svete obitelji kojojanđeo naređuje da obitelj skloni u Egipat (Mt 2.13) idr.

Za ovaj "dvostruki" pogled kod Mateja i Luke na te prve dane objave i rođenja Isusa vjerojatnomožemo zahvaliti upravo Josipu i Mariji koji su evanđelistima prepričali događanja tih prvihdana, svako iz svoje perspektive.

Čitajući o tim događanjima u evanđeljima u tablici primijetiti ćete kako se obje priče izvanrednodopunjuju i otkrivaju potpuniju sliku svih događanja.

Glavni naglasak kod Mateja je Isusovo mesijanstvo i Kraljevstvo nebesko. Isto tako jasno jenaglašeno poslanje Isusa prvenstveno prema Židovima i ponovno uspostavljanje vlasti nad Kraljevstvom kralja Davida.

Ev anđelj a2 3

Dvije ključne riječi Matejevog evanđelja su Kralj i kraljevstvo.

Evanđelje po Mateju možemo podijeliti na pet tematskih cjelina koje završavaju riječima „Kad jeIsus bio svršio ove govore…“ (7:28; 11:1; 13:53; 19:1; 26:1). Neki učenjaci smatraju da Matej podjelom evanđelja na pet dijelova želi prikazati Isusa kao„novog Mojsija“ a dijelove svog evanđelja na taj način povezati s prvih pet knjiga Biblije,„Mojsijevim knjigama“ (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon)

Podjela Matejevog evanđelja

1. dioNaglasak na prvom djelu evanđelja je na „Govoru na gori“, jedan od najpoznatijih i najcitiranijihdijelova cijelog Novog Zavjeta. U ovom djelu nalazimo dio o „blaženstvima“ i molitvu „Oče naš“.Mnogim vjernicima upravo "Govor na gori" sadrži centralnu poruku Isusovog učenja, ablaženstva su najupečatljiviji dio cijelog govora.Blaženstva su usredotočena prema humanosti i ljubavi, predstavljaju savršeno očitovanjeIsusovog učenja o milosti, suosjećanju i općenito kršćanskoj duhovnosti.

2.dioDrugi dio Matejevog evanđelja, naručito poglavlje deset, daje odrednice apostolima (imenovanihu Mt 10.2) kako da vrše apostolsku službu. Isus daje apostoloma vlast nad nečistim duhovima imoć ljećenja svake vrste bolesti. Savjetu je ih kako da putuju od grada do grada, šta da nose sasobom i u koje gradove da idu (da propovjedaju samo u Hebrejskim gradovima).Isto tako govori im da budu oprezni na svojim putovanjima ali da se na plaše što će govoriti kadbudu pred "kraljevima" i "poganima" "jer nećete govoriti vi, nego će Duh Oca vašega govoritipreko vas". (Mt 10.20) (isto Lk 12.12)

3. dioU trećem dijelu (završava s Mt13.53) nalazimo par alegorija (usporedbama) o KraljevstvuNebeskom. Prvi dio počinje govorom Isusa velikom mnoštvu naroda na obali mora.U ovom djelu možemo naći usporedbe "O sijaču" (Mt 13.4), "Ljulj" (13.24), "GorušičnoZrno" (Mt 13.31), "Kvasac" (Mt 13.33).Potom Isus otpusti narod, vrati se u kuću gdje učenicima objašnjava usporedbu o ljulju, a potomim govori još dvije usporedbe; "O blagu i biseru" (Mt 13.44), i "Mreža" (Mt 13.47).

4.dioČetvrti dio završava na Matej 19.1, u tom djelu nalazimo priče o umorstvu Ivana Krstitelja, očudu kad Isus nahrani pet, potom i četiri tisuće ljudi, o hodu Isusa po vodi , o ozdravljenjima idr.Ovaj dio sadrži i usporedbe o "Zalutaloj ovci" (Mt 18.12) i "Nemilosrdni dužnik" (Mt 18.23) kojese isto tako odnose na Kraljevstvo Nebesko.Naglasak u ovom djelu je na zajedništvo vjernika i značaju apostola koji vode tu zajednicu,crkvu. Isus govori apostolima: "Zaista kažem vam, što god svežete na zemlji, biti će svezanonanebesima, i što god razriješite na zemlji biti će razriješeno i na nebesima."Isus jasno želi naglasiti važnost poniznosti i odricanja kao vrline u zajednici vjernika.

5.dioU posljednjem dijelu ovakve podjele Matejevog evanđelja možemo između ostalog naći Isusovegovore o nerazriješivosti ženidbe, djevičanstvu, opasnosti od bogatstva idr.U ovom djelu Matej opisuje Isusov ulazak u Jeruzalem i izgon trgovaca iz hrama.

Ev anđelj a 24

Tu se nalaze i dvije važne prospodobe naručito za ne-židove. To su prispodobe o vinogradarima(Mt 21.33) i kraljevstvom vjenčanju (Mt 22.1) u kojima Isus jasno aludira na odbacivanje njegakao Mesije od strane židovskog naroda, kao i poziv ne-židovima da prihvate Njegov poziv i buduuključeni u Kraljevstvo Nebesko. U ovom dijelu Matej stavlja naglasak na govor na Maslinskoj Gori. (isto kao Marko 13 i Luka21).Ovdje Isus govori o posljednjem sudu i o ponašanju Isusovih sljedbenika kad taj trenutak dođe.Govor je potaknut pitanjem učenika i Isus odgovora dugačkim govorom o posljednjimvremenima.Ovaj govor možemo smatrati dvoznačnim jer navješćuje razaranje Židovskog hrama (70g.), aliisto tako i događanja kod drugog Isusovog dolaska na zemlju.

U posljednjim poglavljima svog evanđelja Matej opisuje Isusove posljednje dane na zemlji. Opisuje Isusovo pomazanje u Betaniji, događanja vezana uz posljednju večeru, molitvu Isusa uGetsemani vrtu, kao i Isusovo suđenje pred Velikim vijećem.Spominje i Petrovo odricanje Isusa i pojavljivanje Isusa pred Poncijem Pilatom.Slijedi najpotresniji opis izrugivanja Isusa i njegove smrti na križu, te opis Isusovog pogreba.U zadnjem dvadesetosmom poglavlju svog evanđelja opisuje događanja vezana na Isusovouskrsnuće, dolazak žena na grob, susret žena s anđelom a potom i s samim uskrslim Isusom.Evanđelja završavaju s susretom Isusa s jedanaestoricom učenika kojom prilikom im on govori: "Dana mi j e sv a v last, nebeska i zemalj ska. Zato idite i učinite sv e narode učenicimamoj im. Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Sv etoga! Učite da v rše sv e što sam zapov j edio! Jasam s v ama u sv e v rij eme do sv ršetka sv ij eta."

Jedinstveni djelovi koje možemo naći samo kod Mateja su:vMatej opisuje Isusovo rodoslovlje po njegovom zemaljskom ocu Josipuvopisuje Isusovo rođenje iz Josipove perspektivevjedino Matej spominje posjet maga (mudraca) s istokavnekoliko usporedbi možemo naći samo kod Mateja

o kraljevstvu nebeskom (Mt 13.24-30, 36-52)o nemilosrdnom dužniku (Mt 18.23-35)o radnicima u vinogradu (Mt 20.1-16)o deset djevica (Mt 25.1-13)

vsamo Matej spominje Petrov pokušaj hodanja po vodi (Mt 14.28-31)vi Isusov blagoslov Petra kad ovaj prepoznaje Isusa kao Krista (Mt 16.16-18)vsamo kod Mateja možemo naći Isusov govor o posljednjem sudu (Mt 25.31-46)vspominjanje samoubojstvu Jude (Mt 27.3-10)vpranju ruku Poncija Pilata (Mt 27.24-25)vIsusova naredba apostolima da učine sve narode učenicima Isusovim (Mt 28.16-20)

Matej spominje dvadesetak čuda učinjenih od strane Isusa i prikazuje Isusa koji ima vlast nadbolestima, demonima i prirodom.

Matej je usredotočen na Isusove riječi, oko šesdeset posto Matejevog evanđelja bilježi što je Isusrekao.

Evanđelje po Mateju je najcitiranije, najkopiranije i najkorištenije evanđelje u prvim stoljećimakršćanstva.

Ev anđelj a2 5

1.4.1.1.7 Kanonska važnost evanđelja

Evanđelje po Mateju prihvaćeno je kao kanonsko od najranijih vremena.

Postoje mnogi tragovi korištenja evanđelja, posebno Govora na Gori (Mt 5,6,7) od najranijihvremena.

To dokazuje da se evanđelje smatra kanonskim već od ranih godina drugog stoljeća.Evanđelje se spominje i citira više od dvadeset puta u drugom stoljeću i ono je evanđelje za kojeimamo najviše dokaza od svih knjiga Novoga Zavjeta.Među tim dokazima koji govore u prilog kanonskom prihvaćanju evanđelja nalaze se Latinski iSirijski rukopisi koji sadrže evanđelje, kao i spominjanje ili citiranje evanđelja od strane prvihotaca crkve. Čak i nevjernici koji u to doba napadaju evanđelje posredno potvrđuju prihvaćanje evanđelja kaokanonskog.

Ev anđelj a 26

1.4.1.2 Uvod u Markovo evanđelje

Uvod u Markovo evanđelje

Autor

Vrijeme nastanka

Mjesto nastanka

Povjesne okolnosti u kojima je evanđelje napisano

Namjena evanđelja


Organizacija teksta

Cjelovitost teksta


Ev anđelj a2 7

1.4.1.2.1 Autor

Iako je evanđelje koje nazivamo Markovim imenom, napisano anonimno (kao i ostala trievanđelja) od najranijih vremena crkve ono se povezuje s Ivanom Markom (Dj. 12.12).

Mnogi rani kršćanski pisci drugo evanđelje pripisuju Marku:1. Papija Hierapolski, (apostolski otac, oko A.D. 130 - 171) napisao je Tumačenja govoraGospodnjih , koje citira Euzebije Cezarejski (biskup u Cezareji Primorskoj, glavnom gradutadašnje Palestine (danas u Izraelu) A.D 265-340) u njegovom djelu o povijesti crkve.Papija piše: „Marko, Petrov tumač, pažljivo je zapisao sve što se sjetio, iako ne po redu kao što jerečeno ili kako se dešavalo. Iako nije (Marko) čuo Gospodina niti ga slijedio, oslonio se nasjećanja Petra…“Najvjerojatnije je Marko zapisao propovijedi koje je izgovorio Petar.Ova izjava dobiva na važnosti ako uzmemo u obzir da Papija citira „starješinu“ Ivana,vjerojatno apostola Ivana. Ako možemo vjerovati toj izjavi, Marka kao autora evanđelja priznajeveć prva generacija kršćana. 2. Justin Mučenik (kršćanski filozof i mučenik, 100-110 – oko 164 Rim), citira Marko 3.17 ikaže da su to Petrova sjećanja.3. Klement Aleksandrijski (idealist, voditelj katehetske škole, prvi "doktor kršćanstva", Atena150 – 215 Cezareja) piše da su oni koji su čuli Petrovo propovijedanje zatražili od Marka da ihzapiše4. Irenej Lionski (teolog, biskup, Smirna, 130. - Lyon, 202.) piše oko 180g. i spominje IvanaMarka kao Petrova tumača koji je zapisao Petrova sjećanja nakon njegove smrti.5. Muratorijev fragmenat (i.e. kanon), (napisan oko 200g. Rim), iako je tekst nepotpun,potvrđuje autorstvo Ivanu Marku, koji je zapisao Petrove propovijedi. 6. Tertulijan (govornik, poznavatelj prava, Kartaga, oko 160 –oko 240 Kartaga). u svom djeluAdversus Marcionem (Protiv Marciona) (4:5) kaže da je Marko zapisao Petrova sjećanja.

Marko se prvi put spominje u vezi Petrovog oslobađanja iz zatvora (Dj.12.12). Poslije izlaska izzatvora apostoli su došli do „kući Marij e, matere Iv ana, koj i se j e zv ao Marko, gdj e su bilimnogi skuplj eni, te se molili.“

Iz ovog Lukinog opisa možemo zaključiti da je Ivan Marko bio dobro poznata osoba u vrijemepisanja Djela.Ivan Marko je najvjerojatnije najmlađi od evanđelista, Židov, koji je svoju kršćansku službuzapočeo pod utjecajem Petra, par godina nakon Isusovog uskrsnuća.Sama činjenica da ga Petar naziva „sv oj im sinom“ (1.Pet 5.13) jasno ukazuje na bliskupovezanost apostola i pisca drugog evanđelja.

Da je Petar izvor Markova evanđelja možemo naslutiti iz samog teksta evanđelja.Petar je posebno istaknut u Markovom evanđelju, spomenut je kao prvi (Mk 1.16) i zadnji (Mk16.7) od apostola.Neki od izraza koje koristi Marko u pisanju ukazuju na znanje iz "prve ruke" (Petrove) oopisanim događajima (npr; 1:16-20, 1:29; 9:5; 11:21; 14:72,)Struktura Markovog evanđelja dosta je slična strukturi Petrovog propovijedanja u Djelima.

Ev anđelj a 28

Još jedan dokaz Petrovog utjecaja na Markovo evanđelje je činjenica da Marko nespominje tri važna događaja u kojima Petar osobno sudjeluje.1. Petrov hod po vodi (Mt 14.28-33)2. Isusov govor upućen Petru u kojem kaže "Ti si Petar. Na toj hridini sagradit ću Crkvu svoju, i

vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga. Štogod svežešna zemlji, bit će svezano i na nebesima, i štogod razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i nanebesima." (Mt 16.18-19)

3. razgovor između Isusa i Petra o hramskom porezu (Mt 17.24-27)

Vjerojatno je Petrova skromnost razlog zašto te događaje nije naglašavao u svojimpropovijedima, a zbog toga ih ni Marko ne spominje u svom evanđelju.

Možda i najvažniji dokaz da autoritet Petra stoji iza Markova evanđelja je korištenje tekstaMarkovog evanđelja od strane apostola Mateja i Luke kod pisanja svojih evanđelja.Danas prevladava mišljenje da je Markovo evanđelje najstarije i da su Matej i Luka koristili Markovo evanđelje kao neku vrstu obrasca po kojem su sastavili svoja evanđelja.Jedino logičko objašnjenje zašto bi apostol Matej (očevidac) koristio tekst Marka (koji nijeočevidac) kod sastavljanja svog evanđelja je činjenica da mu je bilo poznato da je Petar izvor kojistoji iza Markova evanđelja.U isto vrijeme apostol Matej na taj način svjedoči o istinitosti Markova evanđelja.

Što znamo o Ivanu Marku:1. Njegova majka je bila ugledni član prve zajednice kršćana u Jeruzalemu, u čijoj se kućisastajala crkva, možda se u njezinoj kući održala "Gospodnja večera" i susret vjernika napedesetnicu. (Marko 14:14-15; Djela 1:13-14; Djela 12:12). 2. Marko je pratio svog ujaka Barnabu (Col. 4:10) i Pavla na povratku iz Jeruzalema uAntiohiju. (Dj 12.25)3. Bio je pratilac Barnabi i Pavlu na prvom misionarskom putovanju (Dj 13.5) ali seneočekivano vratio u Jeruzalem.4. Kad je došlo vrijeme drugog putovanja, Barnaba je opet htio povesti Marka s njima ali sePavao tome usprotivio zbog njegovog ranijeg napuštanja.Tu je došlo do razmjerice između Barnabe i Pavla, Barnaba s Markom odlaze na Cipar, dokPavao i Sila odlaze u obilazak crkvi koje su ustanovili kroz Siriju i Ciliciju. (Dj 15.37-41)5. Kasnije se miri s Pavlom te postaju dobri prijatelji i suradnici (Kol 4.10, 2.Tim 4.11, Fil 23)6. Bio je pratilac i suradnik Petru u Rimu. U 1.Pet 5.13 Petar ga spominje kao "svog sina".Najvjerojatnije su evanđelja nastala u to vrijeme.

Najvjerojatnije ostaje u Rimu neko vrijeme i nakon Petrove smrti kao bi završio evanđelja.

Prema pisanju Epifanija Salaminskog, (Biskup, Cipar, c. 315-403); i Jeronima (autor prijevodaBiblije na latinski jezik, crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog, filozof, jezikoslovac, Stridon, oko347. - Betlehem, 30. rujna 420), nakon što je Marko završio pisanje evanđelja, otišao je u Egipati osnovao crkvu u Aleksandriji.Jeronim piše da je umro prirodnom smrću osme godine vladanja Nerona (peti rimski car, 15.prosinca 37. - 9. lipnja 68. ).Neki drugi pisci kažu da je umro mučeničkom smrću, ubijen od poganskih svećenika i ruljebezbožnika koji su mu svezali štrik oko vrata i vukli ga ulicama Aleksandrije dok nije umro.

Ev anđelj a29


Postoji više teorija u godinama nastanka Markovog evanđelja. Ni rani izvori nisu jednoglasni ogodinama nastanka Markovog evanđelja.Irenej (teolog, biskup, Smirna, 130. - Lyon, 202.) kaže da je Marko, nakon smrti Petra i Pavla,zapisao ono što je čuo u Petrovim propovijedima o Isusu.S druge strane Klement Aleksandrijski (idealist, voditelj katehetske škole, prvi "doktorkršćanstva", Atena 150 – 215 Cezareja) smješta nastanak evanđelja prije Petrove smrti i kaže da,kad je Petar čuo o tome „nije niti ometao, niti poticao rad“.Dok Jeronim (autor prijevoda Biblije na latinski jezik, crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog,filozof, jezikoslovac, Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420) govori da je Petar „odobrio iobjavio u crkvama, te naložio čitanje“.Neki drugi kažu da je Petar diktirao Marku prilikom pisanja.

Pitanje koje se postavlja kod datiranja Markovog evanđelja je dali je pisano prije ili poslijePetrove i Pavlove smrti.

Kako su i Petar i Pavao ubijeni za vladavine Nerona (54-68g, peti rimski car) u Rimu (crkvenatradicija), prilično je teško odrediti točnu godinu nastanka evanđelja, no ako je evanđeljenapisano nakon njihovih smrti onda evanđelje možemo datirati sredinom šezdesetih godina.

Ako je evanđelje pisano dok su Petar i Pavao još bili živi onda nastanak možemo pomaknuti ukasne pedesete godine.Luka završava Djela u vrijeme kad je Pavao u Rimskom zatvoru ranih šezdesetih godina.Kako je Luka napisao svoje evanđelje prije Dijela i ako je istina da je Luka koristio Markovoevanđelje onda su kasne pedesete vjerojatnije godine nastanka evanđelje.

Najvjerojatniji raspon godina nastanka Markovog evanđelja je od 55-65g. i to ga čini najranijimkanonskim evanđeljem.


Marko svoje evanđelje najvjerojatnije piše u Rimu.Nekoliko ranih crkvenih pisaca povezuju pisanje Markovog evanđelje s Rimom, npr. Anti-Marcionite Prologue, Irenej Lionski (teolog, biskup, Smirna, 130. - Lyon, 202.) kao i KlementAleksandrijski (idealist, voditelj katehetske škole, prvi "doktor kršćanstva", Atena 150 – 215Cezareja), svi u svojim tekstovima navode da je Marko pisao u „regiji Italije“.U prilog toj činjenici govori i ciljana publika za koju Marko prvenstveno piše (rimski obraćenicina kršćanstvo), kao i upotreba jedanaest latinskih riječi koje koristi Marko a koje ne možemonaći nigdje drugdje u Novom Zavjetu.

Ev anđelj a 3 0

1.4.1.2.4 Povjesne okolnosti u kojima je napisano evanđelje

Ako Marko piše svoje evanđelje krajem pedesetih ili početkom šezdesetih godina u Rimu, to jevrijeme velikih progona kršćana od strane cara Nerona (peti rimski car, 15. prosinca 37. - 9.lipnja 68. )..Tacit (Publije (ili Gaj) Kornelije Tacit (oko 56. - oko 117.) jedan je od najvažnijih povjesničarastarog Rima.) piše da je Neron, da bi skinuo krivnju sa sebe, optužio kršćane da su zapalili Rim.Zbog toga su mnogi kršćani uhvaćeni, zatvoreni i osuđeni zbog "mržnje prema ljudskoj rasi" nasmrt.Mnogi su umrli strašnom smrću, zamotani u životinjske kože te su ih rastrgali psi, neki supribijani na križ, a neki zapaljeni u sumrak kako bi služili kao lampe u Neronovom vrtu.Kako piše Tacit to je dovelo do sažaljenja među narodom koji je to gledao jer su kršćani biliubijani "kako bi se zadovoljila okrutnost jednog čovjeka."Neki vjeruju da je i razlog za pisanje evanđelja Marko našao u želji da ohrabri kršćane u timstrašnim trenucima patnje.U tim progonima početkom šezdesetih godina gube svoj život Petar i Pavao.Normalno je za očekivati da u to vrijeme, kad prvi učenici i apostoli gube živote zbog vjere,crkva treba i želi sačuvati pouzdane informacije o Isusu.


Marko izričito ne navodi razloge pisanja evanđelja, no analizirajući tekst i povijesne okolnosti ukojima je nastalo evanđelje možemo prepoznati nekoliko namjena Markovog pisanja.

Marko svoje evanđelje najvjerojatnije piše u Rimu i prvenstveno je namijenjeno ne-Židovskimvjernicima kao sredstvo evangelizacije. Prijevodi aramejskih izraza (3:17; 5:41; 7:1,34; 10:46; 15:22,34), pojašnjenje židovskih običaja(7:3-4; 14:12; 15:42) i upotreba latinskih izraza koje nalazimo u tekstu govore u prilog tojčinjenici.

S druge strane kako se crkva zemljopisno širila, Kršćani su nedvojbeno trebali vjerodostojneinformacije o Isusu i njegovom učenju. Ovo postaje još važnije u vrijeme Markovog pisanja jermnogi prvi učenici i svjedoci Isusovog djelovanja, kao što je i Petar, umiru.Marko želi "naoružati" kršćane znanjem o spasenju preko smrti i uskrsnuća Isusa Krista.

Marko u svom evanđelju naglašava čovječnost i patnju Isusa, koju je podnio za otkupljenjegrijeha.Želi prikazati Isusa kao Sina Božjeg kojeg vjernici trebaju štovati i slijediti. Kako u humanosti iponiznosti tako i u patnjama i u samu smrt ako je to potrebno.To jasno naglašava kad kaže: "T ada dozv a narod s učenicima i reče im: "T ko hoće da ide zamnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme križ sv oj na sebe i neka tako ide za

m n om !" (Mk 8.34)

Marko piše zajednici u Rimu, kako bi joj ojačao vjeru u vrijeme žestokog progona crkve, od caraNerona (peti rimski car, 15. prosinca 37. - 9. lipnja 68. )., u to vrijeme.Prvenstveno se obraća Rimskim obraćenicima (ne-Židovima), prikazuje im Isusa kao čovjeka"pod zapovjedi" samoga Boga, a ne cara.

Ev anđelj a31

U to vrijeme neki od prvih kršćana (vjerojatno i Petar i Pavao) već su pogubljeni zbog vjere.Kršćani u tim okolnostima trebaju znati da nisu sami u tim teškim trenucima i da je GospodinIsus Krist prošao kroz istu takvu kušnju i preko križa pobijedio, kao što će i oni, unatočtrenutnim patnjama, na kraju pobijediti.

Rimski obraćenici kao ne-Židovi ne poznaju Stari Zavjet, njima nisu poznata starozavjetnaproročanstva ili zakoni, zato ih Marko ni ne spominje toliko kao drugi evanđelisti.Prikazuje Isusa kao čovjeka koji od Boga ima moć da djeluje na ovom svijetu i da spasi za drugisvijet.

Svrha evanđelja je pokazati Krista u svoj Božanskoj moći, Sina Božjeg koji pobjeđuje nadSotonom, grijehom i smrti.Više nego druga evanđelja naglašava Isusovo djelovanje prema ljudima koji su pod vlašćuSotone i pate zbog posljedica grijeha.Marko je jedini od evanđelista koji govori o budućem Kraljevstvu Božjem koje dolazi „sa silom.

“ (Mk 9.1)

Zato Markovo evanđelje ima posebnu važnost za sve generacije kršćana koji su kroz povijestprogonjeni zbog vjere, upravo takvim ljudima daje obećanje da je budućnost osigurana SinomBožjim, moćnim pobjednikom nad grijehom i smrti, koji je više nego sposoban spasiti sve kojivjeruju u njega.


Danas prevladava mišljenje da je Markovo evanđelje najstarije i da su Matej i Luka koristiliMarkov tekst kod pisanja svojih evanđelja.Zato je Markovo evanđelje jedan od temeljnih dokumenata crkve, prvi javno prihvaćeni izvještajo Isusovom životu.

Najranije spominjanje Markovog evanđelja najvjerojatnije je od strane Svetog Klementa I.(četvrti papa, od 88 do 98, naziva se još i Klement Rimski jer je bio rimljanin židovskogpodrijetla) u njegovoj poslanici Korinčanima, gdje 1Klem 46.8 jako sliči na Marko 9.42.

Kako nam govore povijesni dokumenti, izvor koji stoji iza Markovog evanđelja je apostol Petar.Marko je zapisao propovijedi koje je Petar izgovorio, najvjerojatnije u Rimu.Iako povijesno nije dokazano smatra se da je Marko koristio i neke druge pisane dokumente(možda aramejski Matej ili Q) kao i usmenu predaju kod sastavljanja svog evanđelja.

Ako je istina da je Marko izvor za svoje evanđelje našao u Petrovim propovijedima onda postajejasnije zašto Marko izostavlja Isusovo rodoslovlje i rane godine. Marko počinje upravo na mjestuna kojem kreće i Petrova „priča“, Isus je odrastao a Ivan Krstitelj svojim djelovanjem priprema„put“ za Mesiju.Petar u svojim propovijedima koristi terminologiju „Sin Božji“ i „Sin Čovječji“. Markovoevanđelje prikaz je Petrovog shvaćanja Isusove osobnosti.

Markovo evanđelje je najkraće od svih evanđelja, Marko ne spominje Isusovo rodoslovlje nitigodine prije početka djelovanja, a priče koje spominje napisane su u sažetom obliku.Naglasak je više stavljen na Isusovo djelovanje nego na nauk, iako ni nauk nije zapostavljen.

Ev anđelj a 3 2

Marko prikazuje Isusa kao moćnog čovjeka od akcije, često upotrebljava riječi kao „odmah“,„bez odgađanja“ isl., kako bi se prebacio s scene na scenu.

Zbog načina pisanja (kratke rečenice, neki upotrebljavani izrazi) smatra se da tekst jasnooslikava Petrov način govora i njegovu energičnu i impulzivnu narav.No isto tako može se naslutit i Pavlov utjecaj na pisanje Marka zbog nekih sličnosti izmeđuMarkovog evanđelja i Pavlovih pisama.

Spominjanje mnogih čuda naglašava Isusovu moć nad prirodom (4.35-41), demonima (5.1-20),smrti (5.21-43), bolesti (5.25-34).

U Markovom evanđelju možemo naći samo četiri alegorije (usporedbe), dok ih Matej spominjeosamnaest a Luka devetnaest.

Poruka koju Marko želi naglasiti u svom evanđelju sažeta je u rečenici „Jer ni Sin Čov j ečj i nij e

došao da bude služen, nego da služi i živ ot sv oj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mk 10.45)Marko želi prikazati Isusa kao Mesiju, i to Mesiju koji je došao da služi druge a ne da budeslužen.

Na početku Marko prikazuje Isusa kao velikog učitelja i iscjelitelja, no on „prerasta“ u Mesiju.Isus dolazi kao Mesija, najavljen kao sluga Jahvin u knjizi Izaije (jedan od četiri velika Biblijskaproroka) (Iz 52.13-53.12), u kojoj Izaija navješta Jahvinog slugu pomazanog Duhom Svetimkoji će biti svjetlo svijeta, koji je ponio naše boli i žrtvovan je zbog naših grijeha.Mesija koji nije očekivani ratnik- vojskovođa, nego sluga „v ičan patnj ama“ (Iz 53.3), Mesijukoji vlada milošću, ljubavlju, oprostom, vjerom i nadom.

Patnja je još jedna od tema koju Marko naglašava, Isus je došao da ispuni svoju sudbinu i krozpatnju i smrt donese spasenje svim ljudima.Isusovi učenici pozvani su da slijede njegov primjer. (8.34-10.52)Marko posljednjem tjednu Isusovog života posvećuje čak trećinu svog evanđelja. Teološkavažnost patnje, smrti i uskrsnuća jasno je naglašena.

Zemljopisni okvir u koji Marko smješta priču svog evanđelja isti je kao i u drugimsinoptičkim evanđeljima.· Djelovanje u Galileji (1.14 - 6.13)

· Djelovanje izvan Galileje (6.14 - 8.30)

· Put za Jeruzalem (8.31 – 10.52)

· Posljednji tjedan u Jeruzalemu (11.1 – 16.8)

Možemo reći da je Marko napisao svoje evanđelje kako bi odgovorio na pitanja; Tko je Isus?Zašto je umro? Što njegov život i smrt znače za svakog od nas i kako trebamo reagirati na to?

Tko je Isus (Marko 1-8)Prvi dio knjige fokusira se na Isusova djela. Marko opisuje Isus kao učitelja i u ovom djelu možemo pročitati parabole koje je izgovorio inekoliko kraćih propovijedi. No većina teksta Marko posvećuje Isusovim djelima više nego učenju. On liječi velike grupeljudi, stalno je u pokretu i nikad preumoran kako bi bio na pomoć ljudima u potrebi.Čitajući ovaj dio evanđelja, naše divljenje prema Isusu raste i vodi nas do pitanja koje sam Isuspostavlja svojim učenicima: "A za koga me vi držite?..." (Mk 8.29)Na što Petar odgovara"...Ti si Mesija!..." (Mk 8.29)

Ev anđelj a3 3

Čitajući Markov opis Isusovih djela, to je i logičan odgovor za svakog kršćanina.Isus je Kralj kojeg čovječanstvo očekuje, Prorok koji će nas povesti prema Bogu, Gospodar kojegćemo rado slijediti.

Zašto je Isus umro? (Marko 9-16)Odmah nakon ovog važnog momenta gdje Petar priznaje Isusa kao Mesiju, Marko žarište svogevanđelja preusmjerava prema Isusovoj smrti i križu.Isus svoje kraljevstvo može uspostaviti samo kroz patnju i smrt, samo kroz vlastitu žrtvu nakrižu može pomiriti ljude s Bogom.Marko posvećuje dosta prostora u svom evanđelju zadnjim danima Isusa na zemlji, Judinojizdaji, suđenju, patnji i smrti na križu.Činjenicu na koju Marko želi ukazati je da je Isusova pobjeda nad grijehom plaćena visokomcijenom, patnjom i smrću Sina Božjeg.Tek kad je cijena grijeha u potpunosti plaćena, Bog uzvisuje svog Sina i Slugu na uzvišenomjesto "s desne strane Ocu".

Kako trebamo reagirati na tu istinu?Dvije teme se provlače kroz Markovo evanđelje, kao trebamo reagirati na istinu da je Isus SinBožji i kako trebamo reagirati na njegovu smrt na križu?Ono što se jasno vidi iz teksta evanđelja je da većina ljudi odbacuje ili ignorira Isusa. Njegova vlastita familija ne shvaća njegovu misiju, njegovi sugrađani ga ne prihvaćaju, vjerskivođe su neprijateljski raspoloženi prema njemu i žele ga ubiti.Čak i njegovi učenici ga se odriču i napuštaju, a jedan od njih ga i izdaje. Markovo evanđelje nudi odgovor na zadnje pitanje. Odgovor izgovara rimski vojnik kraj križa, prilikom Isusove smrti kad kaže: "...Uistinu, ov aj

čov j ek bij aše Sin Božj i." (Mk 15.39).Taj isti odgovor se nameće svakom koji čita Markovo evanđelje.

Sva evanđelja, tako i Markovo, postavljaju jasno pitanje i stavljaju nas pred izbor. Pitanje je: Dali je Isus onaj za koga se predstavlja? A izbor je: Dali ću mu vjerovati i slijediti ga ili ću ga odbaciti i ignorirati.

Ako Isus je Sin Božji, ispravna reakcija na tu istinu može se naći već u prvom poglavljuMarkova evanđelja. U njemu Isus poziva prve učenike i kaže: "...Haj dete za mnom..." (Mk1.17) a njihova reakcija je: "Oni odmah ostav iše mreže i pođoše za nj im" (Mk 1.18) i nadrugom mjestu gdje piše: "Oni ostav iše oca... i pođoše za nj im." (Mk 1.20)

Isti izazov je postavljen pred svakoga od nas, ako je Isus sin Božji što drugo možemo napravitinego slijediti ga?Ako je Isus koji je Gospodin postao sluga kao bi se mi spasili, onda sve što možemo učiniti jepostati sluge takvom Gospodinu.

Ev anđelj a 34

1.4.1.2.7 Organizacija teksta

Najvjerojatnije je Marko organizirao svoje evanđelje po obrascu koji su koristili prvi apostoli usvojim propovijedima.Vjerojatno je Markovo evanđelje jedan od prvih zapisa usmene predaje prvih apostola.

Sadržaj Markovog evanđelja možemo podijeliti na pet djelova

1. Početak djelovanja (Mk 1.1 – 2.12)Ivan Krstitelj navješta Isusa kao Sina Božjeg poslanog od Oca. (Mk 1.1 – 1.13)Nakon što poziva svoje prve učenike, poučava mnoštvo u sinagogi "...kao onaj koj i ima v last..."

. Čudesno liječi čovjeka opsjednutog nečistim duhom, Petrovu punicu te mnoge bolesnike iopsjednute. Propovijedajući cijelim područjem Galileje, liječi gubave i oduzete. (Mk 1.14 – 2.9)Jasno govori da "ima v last opraštati grij ehe na zemlj i." (Mk 2.10)

2. Sukobi (2.12 - 8.26)Kroz priče o gozbi s grešnicima (Mk 2.15-17), o postu (Mk 2.18-22), trganju klasja u subotu (Mk2.23–3.1) i ozdravljenje u subotu (Mk 3.1-7) Isus farizejima daje naputke koji otkrivaju razlogenjegovog dolaska na zemlju, kao i ispravan način obdržavanja subote.Zbog ozdravljenja čovjeka s usahlom rukom u subotu farizeji skupa s herodovcima odlučujuubiti Isusa.Isus nastavlja liječiti mnoštvo naroda i bira dvanaest apostola. (Mk 3.7–20)Zbog moćnih propovijedi i čuda koje Isus čini njegova rodina želi ga obuzdati, a književnici gaoptužuju da ta čuda čini pomoću sotone. Isus književnicima objašnjava da njegova snaga dolazi od Duha Svetoga i da je grijeh taj Duhusporediti s "nečistim duhom", grijeh koji se nikad ne može oprostiti.Dolazak svoje majke i braće koristi kako bi svojim slušateljima objasnio da iskrena i prava vjerapovezuje ljude u blisko srodstvo, kako s samim Isusom tako i između vjernika.Ta veza je isto toliko jaka kao i zemaljske rodbinske veze. (Mk 3.31-35)Nakon toga Isus izgovara usporedbe kojima želi poučiti ljude o porijeklu i naravi KraljevstvaNebeskog, koje polako i tiho napreduje do svoje pune jakosti. (Mk 4.1-34).

Njegova božanska snaga jasno se očituje kod smirivanja mora i vjetra, izliječenja opsjednutogčovjeka i žene koja je bolovala od krvarenja, kao i kod uskrsavanja Jairove kćeri. (Mk 4.36-5.43)Zbog nevjere u svom vlastitom gradu tamo ne učini mnogo čuda nego samo izliječi par ljudipolaganjem ruku. Potom odlazi propovijedati okolnim selima. (Mk 6.1-6)Potom šalje svoje učenike i daje im instrukcije kako se ponašati na putu i propovijedati„pokajanje“. (Mk 6.7-13)U slijedećem djelu tekst Marko opisuje nerazumijevanje kralja Heroda kao i ostalih ljudi okoIsusovog identiteta kao i sudbinu Ivana Krstitelja kojeg je kralj Herod ubio.(Mk 6.14-29)Nakon što se opet sastaje s apostolima i oni ga obavještavaju o svom djelovanju želi se s njimapovući na samotno mjesto ali ga prati veliko mnoštvo naroda nad kojim se sažali i počne impropovijedati. (Mk 6.30-34)Nakon nekog vremena pet tisuća ljudi koje ga je slušalo ogladnje a Isus ih čudesno nahrani s petkruhova i dvije ribe. (Mk 6.35-44)Na putu u Betsaidu još jednom se očituje njegova nadnaravna snaga kad hoda po vodi i smirujevjetar. (Mk 6.45-52)Nastavlja propovijedati i liječiti bolesne u Genezaret-u. (Mk 6.53-56)U slijedećem poglavlju farizeji ga napadaju zbog toga što učenici jedu neopranih ruku, on jasnoočituje njihovo licemjerstvo i poučava ih da „Što izv ana ulazi u čov j eka, ne može ga učiniti

nečistim; samo to izlazi iz čov j eka, to čini čov j eka nečistim.“ (Mk 7.1-23)

Ev anđelj a3 5

Zbog vjere liječi kćer žene iz Sirofenicije, kao i gluhonijema čovjeka iz područja Dekapolisa. (Mk7.24-37)Nakon što nahrani četiri tisuće ljudi s sedam kruhova i nekoliko ribica, lađom odlazi u područjeDalmanute gdje dolazi u sukob s farizejima koji traže znak. Kad ih odbije, u lađi putem uBetsaidu poučava apostole o opasnosti farizejske nauke. (Mk 8.1-21)Kad je došao u Betsaidu dovode mu slijepog čovjeka kojeg Isus izliječi. (Mk 8.22-25)

3. Očitovanje (Mk 8.27-13.37)Učenici potaknuti pitanjima priznaju Isusa kao Mesiju, on im navješćuje svoju smrt i uskrsnućei objašnjava učenicima i okupljenom narodu što se zahtjeva od njegovih sljedbenika. (Mk 8.27-38)Njegovo božanstvo i moć očituju se prilikom preobraženja na gori, kao i kod ozdravljenjapadavičara. (Mk 9.1-29)Isus još jednom proriče svoju smrt i uskrsnuće, potom poučava učenike o poniznosti i o opasnosti od navođenja drugih na grijeh. (Mk 9.30-50)Isus, na poticaj farizeja koji ga žele iskušati, objašnjava pojam nerazriješivosti ženidbe, nakončega blagoslivlja malu djecu. (Mk 10.1-17)Na putu sreće čovjeka koji je imao veliki imetak, nakon razgovora s njim poučava učenike oopasnosti koje donosi bogatstvo kao i o nagradi za one koji su spremni sve ostaviti i slijediti ga.(Mk 10.17-31)Na putu za Jeruzalem treći put proriče svoju smrt i poučava učenike o važnosti poniznogsluženja. (Mk 10.32-45)U Jerihonu vraća vid slijepom Bartimeju. (Mk 10.46-52)Potom ulazi u Jeruzalem, mnogi ga dočekuju kao Mesiju, prostiru svoje haljine i zelene grane naput i uzvikuju "Hosana. Blagoslov lj en koj i dolazi u ime Gospodnj e." Nakon posjete hramuodlazi u Betaniju. (Mk 11.1-11)Sutradan na povratku u Jeruzalem proklinje neplodnu smokvu (Mk 11.12-14)Po dolasku u hram izgoni trgovce i zbog toga ga svećenici i književnici odlučuju ubiti. (Mk 11.15-18)Nakon što su učenici opazili osušenu smokvu koju je Isus prokleo, Isus ih poučava o moćipouzdane molitve. (Mk 11.20-26)Idući dio Markovog evanđelja opisuje Isusove rasprave s svećenicima, književnicima i židovskimstarješinama. Na pitanje tko je Isusu dao vlast, Isus odgovara protu-pitanjem o Ivanovom krštenju na koje ses oni boje odgovoriti, zato im ni on ne odgovara kojom vlašću to čini. (Mk 11.27-33)Nakon toga govori usporedbu o vinogradarima ubojicama, jasno aludirajući na književnike ifarizeje koji ga zbog toga žele uhvatiti ali ništa ne čine jer su se bojali naroda. (Mk 12.1-12)Ponovno ga iskušavaju pitajući ga o porezu, uskrsnuću i o prvoj od svih zapovijedi. (Mk 12.13-34) Nakon Isusovih odgovora farizeji se povlače i više se ne usuđuju postavljati pitanja.Ovdje je važno napomenuti da unatoč svim pitanjima i iskušenjima farizeji i književnici neuspijevaju uhvatiti Isusa u laži ili ne znanju, dok njegovi odgovori jasno otkrivaju, s jedne strane,njihovo licemjerstvo a s druge strane Isusovu Božansku narav i poslanje.Na primjeru udovičinog dara koji daje u hramu poučava učenike o darivanju i povjerenju kojetrebamo imati u Boga. (Mk 12.41-44)U trinaestom poglavlju Isus opisuje učenicima događanja koja će se dogoditi s hramom, kao iprilikom svršetka svijeta. Isus proriče ratove, potrese, glad, progonstva Isusovih sljedbenika.Govori da će se prije kraja ovoga svijeta propovijedati Radosna vijest svim narodima, kao i da ćeDuh Sveti voditi vjernike.Spominje i "grozu pustoši" kao posljednji znak prije njegovog ponovnog dolaska.Na kraju opominje učenike da budu spremni i da pozorno bdiju jer se ne zna kada će se to zbiti.(Mk 13.1-37)

Ev anđelj a 36

4. Isusova muka i smrtSvećenici i književnici odlučuju ubiti Isusa, kao priprema za njegov ukop žena u Betanijipomazuje Isusa nardovom pomasti. (Mk 14.1-9)Juda odlučuje izdati Isusa i odlazi svećenicima (Mk 14.10-11)Učenici pripremaju posljednju večeru gdje Isus objavljuje da će ga jedan od dvanaestorice izdati,uspostavlja običaj euharistije, i proriče da će ga svi napustiti, uključujući i Petra. (Mk 14.12-31)Poslije večere odlaze u zaselak Getsemani, tamo Isus "zapade u strah i tj eskobu" i moli Oca daotkloni taj kalež od njega ako je to njegova želja. Dolazi Juda i izdaje Isusa poljupcem (Mk14.32-52)Potom slijedi suđenje, prvo pred Velikim vijećem a potom pred Pilatom (rimski namjesnik caraTiberija u provinciji Judeji od 26 do 36g). (Mk 14.53-15.15)Nakon osude Isusa izruguju, vode ga do Golgote i razapinju i izruguju mu se na križu. (Mk15.16-32)Isus umire na križu a jedan od vojnika uviđa da je on uistinu sin Božji. (Mk 15.33-39)Isusovo mrtvo tijelo polažu u grob. (Mk 15.42-47)

5. Uskrsnuće – pobjeda nad smrćuRano u nedjelju žene dolaze na grob, susreću anđela na grobu koji im govori da je Isus uskrsnioi da će ga vidjeti u Galileji. (Mk 16.1-8)Gospodin se ukazuje više puta različitim osobama, naređuje učenicima da propovijedajuRadosnu vijest cijelom svijetu i nakon toga uzlazi na nebo. (Mk 16.9-20)

1.4.1.2.8 Cjelovitost teksta

Većina naučnika slaže se u mišljenju da je tekst Markovog evanđelja izvorno napisan od stranesamog Marka, ozbiljne dvojbe oko Markovog autorstva postoje samo oko zadnja dvadeset i dvaretka evanđelja. (Od 16.9 do 16.20)Taj zadnji dio Markovog evanđelja opisuje par Isusovih ukazanja, slanje apostola i njegovouzašašće na nebo.

Postoje dosta jaki argumenti u korist oba mišljenja.

Kako većina ranih rukopisa sadrži te retke i kao se njihov nastanak može datirati u prvupolovicu drugog stoljeća neki smatraju da je to originalni završetak Markovog evanđelja.Neki od tih rukopisa stariji su od Grčkih prepisa evanđelja.

Irenej Lionski (teolog, biskup, Smirna, 130. - Lyon, 202.) citira devetnaesti redak kao dioMarkovog evanđelja, kao i Justin Mučenik (kršćanski filozof i mučenik, 100-110 – oko 164 Rim)koji isto tako svjedoči o izvornosti tih redaka.Nekoliko drugih ranih crkvenih otaca citira taj dio Markova evanđelja.

No s druge strane i argumenti koji govore protiv Markovog autorstva prilično su jaki.

Prvo: Dva najstarija i najvrednija rukopisa i Sinajski rukopis) ne sadrže te retke Drugo: Euzebije Cezarejski (biskup u Cezareji Primorskoj, glavnom gradu tadašnje Palestine ,danas u Izraelu) i Jeronim (autor prijevoda Biblije na latinski jezik, crkveni naučitelj, crkveniotac, teolog, filozof, jezikoslovac, Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420) i nekoliko drugihranih učenjaka crkve također kažu da taj dio nedostaje u većini rukopisa evanđelja u njihovo

Ev anđelj a3 7

vrijeme.Treće: Postoji više verzija kraja Markovog evanđelja. Postojanje tih verzija jasno ukazuje da jetaj završni dio bio upitan već neko vrijeme.Četvrto: U tekstu tog djela možemo naći par riječi i izraza koji nisu svojstveni Markovomnačinu pisanja.Peto: Tekst u retku 16.9 ne "teče" prirodno nakon retka 16.8

Postoji više objašnjenja ovakvog kraja Markova evanđelja.

Jedna o teorije kaže da su se do retka 16.8 koristile izvorne Petrove riječi, nakon kojih je Markododao svoje ili se ovdje koristio nekim drugim tekstom (možda Matejevim ili Lukinimevanđeljem). Kako se taj tekst smatrao ne autentičnim neki od prepisa evanđelja ga izostavljajukao i neki prevodi Biblije.

Drugi vjeruju da je Marko napisao duži kraj koji je potom izgubljen, a današnji duži kraj jenaknadno dodan, vrlo rano i od strane ljudi kojima je bio poznat izvorni tekst.Kako je taj tekst vrlo rano dodan Markovom evanđelju smatra se da je ipak vrlo važnosvjedočanstvo u Isusovim pojavljivanjima i uzašašću nakon uskrsnuća.

Neki vjeruju da je Marko namjeravao pisati dalje ali je bio spriječen, možda zbog utamničenja ilismrti. Progonstva kršćana koja su se dešavala u to vrijeme govore u prilog toj pretpostavci

S druge strane, veliki broj učenjaka vjeruje da redak 16.8 redak u kojem je Marko završio svojeevanđelje i da je dodatni tekst dodan naknadno nakon dužeg vremenskog perioda.

No kako god bilo, Marko pri kraju svog evanđelja, u tekst koji je nedvojbeno autentičan, završava s anđelom koji se ukazuje ženama koje su došle na grob i govori im: "A on im reče:"Ne boj te se! T ražite Isus Nazarećanina, Razapetoga, uskrsnuo j e, nij e ov dj e. Ev o, ov dj e j emj esto, kamo su ga bili položili." (Mk 16.6)

Ta rečenica jasno ukazuje na istinitost Isusovog uskrsnuća i svjedoči o Markovoj (tj. Petrovoj)vjeri u Isusa kao Sina Božjeg.


Iako za Markovo evanđelje nemamo toliko mnogo povijesnih svjedočanstva kao za evanđelje poMateju, opet ima ih sasvim dovoljno kako bi bez dvojbe ustvrdili da je evanđelje po Marku vrlorano prihvaćeno kao kanonsko.Između ostalih u svojim tekstovima spominju ga Justin Mučenik (kršćanski filozof i mučenik,100-110 – oko 164 Rim) kao i tri ugledna člana crkve krajem drugog stoljeća, Irenej Lionski(teolog, biskup, Smirna, 130. - Lyon, 202.), Klement Aleksandrijski (idealist, voditelj katehetskeškole, prvi "doktor kršćanstva", Atena 150 – 215 Cezareja) i Tertulijan (govornik, poznavateljprava, Kartaga, oko 160–oko 240 Kartaga). I neki drugi pisci spominju evanđelje kao dio „Riječi Božje“.Možemo reći da ne postoji sumnja u kanonsku prihvaćenost Markovog evanđelja u ranimdanima crkve.

Ev anđelj a 38

1.4.1.3 Uvod u Lukino evanđelje

Uvod u Lukino evanđelje

Autor

Vrijeme nastanka

Mjesto nastanka

Namjena evanđelja


Organizacija teksta


Ev anđelj a39

1.4.1.3.1 Autor

Autor trećeg evanđelja u Novom Zavjetu je Luka, vjerojatno obraćenik iz poganske grčke obiteljii dugogodišnji suradnik apostola Pavla. Vjeruje se da je Luka autor i knjige „Djela“, koja možemo smatrati nekom vrstom nastavkanjegovog Evanđelja.Po količini teksta, Luka je autor koji je najviše pridonio sveukupnom tekstu Novog Zavjeta.Lukino evanđelje je najduže od svih evanđelja.

Luka je tri puta spomenut u Novom Zavjetu.1. Kološani 4.14 - Pavao piše: "Pozdrav lj aj u v as lj ublj eni lij ečnik Luka i Dema"

2. Filemonu 24 - ..."Marko, Aristarh, Dema i Luka, moj i suradnici."

3. Druga Timoteju 4.11 – "Jedini j e Luka sa mnom...."

Lukino ime (Lucas) Grčkog je porijekla i ukazuje na njegovo ne-Židovsko porijeklo. U poslanici Kološanima Pavao pravi razliku u nabrajanju pomagača od onih koji su "izobrezanja" (Kol 4.11) i drugih (npr. Epafra, Luka i Dema).

Također i njegov stil pisanja je izrazito Grčki, kojim se izuzetno dobro koristi.Luka je vješt pisac, velikog vokabulara, sposoban pisati u više vrsta literarnih formi zavisno odpotrebe koju želi naglasiti tekstom.Liječnik po zanimanju (Kol 4.14), u tekstu koristi puno pojmova vezanih uz medicinu, visokoučen i načitan.Isto tako i dobar poznavatelj Starog Zavjeta.

U uvodu evanđelja Luka jasno kaže da sam nije očevidac Isusovih dijela, no da je podrobno itemeljito istražio život i poslanje Isusa Krista, kako kroz pisane dokumente koji su tada postojalitako i razgovarajući s onima koji su bili očevidci i Isusovi učenici.

Rana tradicija tvrdi da je Luka bio rodom iz Antiohije. Ako je tako, imao je prilike za učenjemnogih stvari od osnivača crkve u Antiohiji, prvoj ne Židovskoj crkvi.Vrlo vjerojatno da je Luka razgovarao s većinom apostola koji su u vrijeme pisanja još bili živi,isto tako i s Isusovom majkom Marijom i sa njegovom braćom (posebno Jakovom) i sestrama.

Iz pisama samog Pavla možemo zaključiti da mu je Luka vrlo drag i koristan suradnik s kojim jeproveo puno vremena. I kad ga je većina suradnika napustila pred kraj njegovog života, čini seda je Luka ostao postojan suradnik. (2Tim 4.9-11)Luka i Pavao proveli su mnogo vremena putujući i zajedno radeći na širenju evanđelja krozdanašnju južnu Europu i Srednji Istok.

Luka je puno naučio od Pavla, iako Pavao nije bio sljedbenik Isusa za vrijeme njegovogdjelovanja nego tek poslije uskrsnuće, postao je jedan od najvažnijih i najcjenjenijih apostola.

Nakon što je Pavao dvije godine zatvoren u Cezareji, Luka je otišao s njim u Rim, a nalazimo gau Pavlovim društvu zajedno s Markom u 60 godini (Kol 4.10, 14;. Fil 23).

Ev anđelj a 40

Povijesni dokazi o Lukinom autorstvu evanđelja.Mnogi značajni ljudi prve crkve svjedoče o Luki kao piscu trećeg evanđelja i Djela.Justin Mučenik (kršćanski filozof i mučenik, 100-110 – oko 164 Rim) imenuje Luku kaoautora evanđelja kao i Djela.Irenej Lionski (Smirna, 130. - Lyon, 202.) ne samo da navodi Luku kao autora evanđelja, negokaže da je bio suradnik i pratitelj Pavla, koji stoji iza evanđelja.Klement Aleksandrij ski (idealist, voditelj katehetske škole, prvi "doktor kršćanstva", Atena 150– 215 Cezareja) citira dijelove Lukinog evanđelja i svjedoči da su evanđelja napisana od Luke.T ert u lij an (govornik, poznavatelj prava, Kartaga, oko 160 –oko 240 Kartaga) kaže da je Lukaautor evanđelja, iako Luka nije sam apostol naziva ga apostolskim čovjekom jer prilikom pisanjablisko surađuje s apostolima, posebno Pavlom.Muratorij ev fragment (tekst sastavljen pri kraju drugog stoljeća) imenuje Luku kao autora.Kaže da je bio liječnik i pratitelja apostola Pavla.Euzebij e iz Cezarej e (275-339) također potvrđuje Lukino autorstvo evanđelja i Djela. Kaže da jeiz Antiohije, misionar i pratitelj Pavla.Jeronim (346-420) isto govori da je Luka autor evanđelja, da ih je napisao u Antiohiji, i da jeumro u Grčkoj. (regija Boeotia)

Prema crkvenoj tradiciji Luka je slijedio Pavla sve do njegove mučeničke smrti. Nikad se niježenio i nije imao djece.Umro je u dobi od 84 godine, "pun Duha Svetoga", u regiji centralne Grčke zvanom Boetia.


Ne znamo točnu godinu nastanka Lukinog evanđelja.Vjerojatno je proteklo nekoliko godina od početka Lukinog istraživanja do pisanja konačnogteksta evanđelja.Ono što znamo je da su evanđelja napisana nešto prije od Djela. Smatra se da su Djela napisana62-63 godine jer ne spominju događaje nakon tih godina.Stoga se smatra da su evanđelja napisana nešto prije tih godina, ali poslije evanđelja po Marku(koje su napisana krajem pedesetih ili u ranim šezdesetim godinama) a koje Luka koristi kodpisanja svog evanđelja.

Vjerojatno je Luka napisao evanđelje i Djela u kratkom vremenskom razmaku, zato je 62.godina najvjerojatnija godina pisanja Lukinog evanđelja.

U prilog te godine govore i događaji koje Luka ne spominje u svojim evanđeljima a koja su tolikoznačajna da bi ih sigurno spomenuo da piše u nekim kasnijim godinama.To su; smrt apostola Jakova (62g), smrt apostola Pavla (62-64g), uništenje hrama (70g).

Ev anđelj a41


U Anti-Marcionite predgovoru Lukinog evanđelja (kraj drugog - početak trećeg stoljeća) piše daje Luka iz Antiohije i da je napisao svoje evanđelje u regiji Аhaja (jedna od grčkih prefektura, dioperiferije Zapadne Grčke). Lako je moguće da je Luka bio sa Pavlom u rimskom zatvoru a potom je otišao u Grčku napisatisvoje evanđelje.


U uvodu evanđelja možemo saznati prvi razlog Lukinog pisanja evanđeljaLuka piše Teofilu, kako bi se "osv j edočio o sigurnosti nauke koj u si primio."Luka Teofila naziva "plem enit i" ("preu zv išeni"), možemo zaključiti da je Teofil najvjerojatnijerimski vladin službenik, sigurno dobrostojeći i ugledan čovjek (istu titulu Luka koristi i kodoslovljavanja Feliksa (Dj 23.26, Dj 24.3) i Feste (Dj 26.25)). Teofil je možda bio i mecena koji je potpomagao Lukino višegodišnje istraživanje koje jeprethodilo pisanju evanđelja.

S druge strane, Lukino evanđelje bilo je namijenjeno kršćanskim zajednicama koje su sesastojale od obraćenika s poganskih vjera (dakle oni koji nisu pripadali židovskoj vjeri.) To se jasno vidi iz teksta u kojem Luka daje naglasak na univerzalnost Božje milosti koja jenamijenjena svim narodima svijeta. (Lk 2.10,Lk 2.32, Lk 3.6, Lk 13.29, Lk 24.47)

Druge namj ene Lukinog ev anđelj a:

Objasniti narav i dolazak Kraljevstva Božjeg· Luka u poglavlju 21 detaljno opisuje događaje koji će se desiti na kraju svijeta

· naviješta da će se evanđelje propovijedati svim narodima svijeta (Lk 24.47)

· naglašava da je Kraljevstvo Božje već sada ovdje i među nama (Lk 10.9,11, Lk 11.20, Lk 17.21)

Objasniti kršćanstvo građanima i vlastima Rima· evanđelje je namijenjeno Teofilu, "plem en it om" rimskom službeniku

· u poglavlju 23, Pilat tri puta kaže: "Nikakv e kriv nj e ne nalazim na ov om čov j eku."

· spominje rimskog stotnika koji prilikom Isusove smrti slavi Boga i govori: "Zaista, ov ajčov j ek bij aše prav ednik!"

Lukino evanđelje je, možda više nego ostala evanđelja, namijenjeno izopćenicima, tj. ljudima sasamog dna društvene ljestvice.Kao što su:· siromašni (Lk 6.20-23)

· nemoralne žene (Lk 7.36-50)

· Samarijanci (Lk 9.51-32)

· buntovnici i neposlušnici (Lk 15.11-32)

· gubavci (Lk 17.11-19)

· sakupljači poreza (Lk 19.1-10)

· zločinci i kriminalci (Lk 23.39-43)

Ev anđelj a 42


Kao što sam Luka naglašava u predgovoru, želja mu je napisati povijesno što točniju verzijudogađanja ali u isto vrijeme naglasiti istinitost Isusovog djelovanja i nauke. Luka tvrdi da je poduzeo opsežno i temeljito istraživanje događaja o kojima piše, da jerazgovarao sa očevicima i "slugama Rij eči" i da je sve zapisao po redu događanja. (Lk 1.1-4)Luka je najvjerojatnije razgovarao s većinom apostola koji su bili živi u vrijeme njegovogistraživanja i pisanja.Isto tako i sa Isusovom majkom Marijom čija sjećanja jasno možemo nazrijeti u prva tripoglavlja evanđelja.Možda je razgovarao i sa Isusovom braćom (posebice Jakovom) i sestrama.

Koristio se i pisanim dokumentima koji su postojali u to vrijeme, svakako evanđeljem po Marku,kao i mnogim drugim dostupnim pisanim tragovima.

Lukino evanđelje ja najduže od sva četiri evanđelja.Tako je sastavljeno, da njegovi čitatelji mogu u Isusu prepoznati Boga, koji je pohodio svoj narodte mu iskazao neizrecivu ljubav i nježnost.

Evanđelje je puno Isusovih čuda koja na čitatelja ostavljaju dubok dojam o osobnosti i učenjuIsusa Krista.Ističe ulogu žena u Isusovom životu, kako Marije majke Isusove, tako i drugih žena koje prateIsusa.

Luka veliku pozornost pridaje detaljima, kako povijesnim, tako i medicinskim i biografskim.Naglasak stavlja na univerzalnu potrebu spasenja za sve ljude.Prikazuje Isusa koji suosjeća s siromašnima (Lk 14.12-13, 16.19-20), sa grešnim ženama (Lk7.36-50), gubavcima (Lk 17.11-19) i kriminalcima (Lk 23.39-43).

Naglašava Isusovu ovisnost i podložnost Bogu, kako kroz molitvu (Lk 05.16, Lk 6.12, Lk 9.18, Lk28-29, Lk 11.1, Lk 22.44), tako i kroz odnos s Duhom Svetim (Lk 3.22).

Luka u svom evanđelju daje portret čovjeka (Isus iz Nazareta) no u isto vrijeme i portret Boga/Mesije (Isus Krist). Isus je Bog i čovjek, posrednik između Boga i ljudi.

Ključna riječ Lukinog evanđelja je "Sin Čov j ečj i".

A ključna rečenica: "Jer j e Sin čov j ečj i došao da potraži i spasi, što j e bilo izgublj eno." (Lk19.10)

Kako bi naglasio taj čovječji dio u Isusu, Luka detaljno opisuje događaje prilikom Isusovogrođenja (Lk 1.26-56, 2.1-40), opisuje događaj iz Isusovog dječaštva (Lk 2.41-52) i nastavlja sodraslim godinama.Luka opisuje Isusa toliko čovječnim da ni njegovi suseljani, s kojima je odrastao, ne prepoznajuu Isusa ništa drugo nego "sina Josipov og" (Lk 4.22)

Luka želi naglasiti da se Isus morao roditi kao čovjek jer da nije uzeo čovječje tijelo ne bi mogaoumrijeti za naše grijehe.No i kao čovjek Isusu je znao zašto je rođen (Mesija – navješten u Starom Zavjetu (Lk 22.37)) idobrovoljno prihvaća svoju sudbinu (Lk 9.51)

Ev anđelj a43

Kako je Luka proveo opsežno i temeljito istraživanje prije pisanja svog evanđelja, u njemunalazimo i neke dijelove koji su jedinstveni samo Luki (ne možemo ih naći u drugimevanđeljima):

Ov o j e lista tih j edinstv enih dij elov a:

1. opis Isusovog rođenje i dječaštva (Lk 1.1-2.52)2. Isusovo rodoslovlje (Lk 3.23-38)3. čudesan ulov riba (Lk 5.1-11)4. Isusovo pomazanje od grešne žene (Lk 7.36-50)5. popis žena koje prate Isusa (Lk 8.2-3)6. negostoljubivi Samarijanci (Lk 9.52-56)7. slanje sedamdesetorice (Lk 10.17-20)8. prispodoba o dobrom Samarijancu (Lk 10.29-37)9. priča o Marti i Mariji (Lk 10.38-42)10.prispodoba o posjetu prijatelju u ponoć (Lk 11.5-8)11.pravo blaženstvo (Lk 11.27-28)12.priča o istinskoj čistoći (Lk 11.37-41)13.prispodoba o bogatom ludi (Lk 12.13-21)14.Poziv na obraćenje (Lk 13.1-5)15.prispodoba o neplodnoj smokvi (Lk 13.6-9)16.ozdravljenje zgrčene žene (Lk 13.10-17)17.odbacivanje nevjernih Židova i poziv poganima (Lk 13.22-30)18.lisac Herod (Lk 13.31-33)19.ozdravljenje bolesnog od vodene bolesti (Lk 14.1-6)20.poziv na svadbu (Lk 14.7-14)21.prispodoba o izgubljenom drahmi (Lk 15.8-10)22.prispodoba o izgubljenom sinu (Lk 15.11-32)23.prispodoba o snalažljivom upravitelju (Lk 16.1-9)24.priča o lakomim farizejima (Lk 16.14-15)25.prispodoba o bogatašu i Lazaru (Lk 16.19-31)26.beskorisne sluge (Lk 17.7-10)27.deset gubavaca (Lk 17.11-19)28.prispodoba o nepravednom sudcu (Lk 18.1-8)29.prispodoba o farizeju i cariniku (Lk 18.9-14)30.posjet Zakeju (Lk 19.1-10)31.povjerene mine (slično s Mt 25.14-30) (Lk 19.11-27)32.plač nad Jeruzalemom (Lk 19.41-44)33.učenje u Hramu (Lk 21.37-38)34.priča o dva mača (Lk 22.35-38)35.Isus pred Herodom (Lk 23.6-12)36.kćeri Jeruzalemske (Lk 23.27-31)37.Petar na grobu (Lk 24.12)38.ukazanje na putu u Emaus (Lk 24.13-35)39.ukazanje apostolima (Lk 24.36-43)40.ispunjenje Mojsijevog zakona (Lk 24.44-49)41.uzašašće (Lk 24.50-53)

Ev anđelj a 44

1.4.1.3.6 Organizacija teksta

Lukino evanđelje počinje i završava u Jeruzalemu, srednji dio evanđelja opisuje put iz Galilejeprema Jeruzalemu.

Strukturu Lukinog ev anđelj a naj logičnij e j e podij eliti u pet dij elov a:

1. Dolazak Gospodina (Lk 1:1–2:52)2. Priprema za djelovanje (Lk 3:1–4:13)3. Djelovanje u Galileji (Lk 4:14–9:50)4. Put u Jeruzalem (Lk 9:51–19:27)5. Ulazak i posljednji dani u Jeruzalemu, smrt i uskrsnuće (Lk 19:28–24:53)

I. Dolazak Gospodina (Lk 1:1–2:52)

U prvom djelu evanđelja nalazimo Lukin predgovor evanđelju (Lk 1.1-4), naviještanje Ivanovog(1.5-25) i Isusovog rođenja (Lk 1.26-38), a potom opis Ivanovog (Lk 1.57-66) i Isusovog (Lk 2.1-20) rođenja.Slijedi Isusovo obrezanje (Lk 2.21), prikazivanje u hramu (gdje Šimun i Ana prepoznaju Isusakao Mesiju) (Lk 2.22-38) i kratka natuknica u godinama provedenim u Nazaretu (Lk 2.21-40).Potom se spominje njegov posjet Jeruzalemu, kao dječaka od dvanaest godina, gdje se ljudi divenjegovom umu i odgovorima u razgovoru s učiteljima (Lk 2.41-50).

II. Priprema za dj elov anj e (Lk 3:1–4:13)

Drugi dio počinje pričom o Ivanu Krstitelju, proročanstvo koje se odnosi na njega, njegovopropovijedanje, najava o dolasku Mesije i njegovo utamničenje. (Lk 3.1-20)Potom slijedi opis Isusovog krštenja, navodi se Isusovo rodoslovlje sve do Adama i na kraju ovogdjela nalazimo opis Isusove kušnje od strane Đavla (Lk 3.1-4.13).

III. Dj elov anj e u Galilej i (4:14–9:50)

Drugi dio počinje s Isusovim propovijedima po Galileji (Lk 4.14) i odbacivanju Isusa i njegovogučenja u rodnom mu Nazaretu (Lk 4.16-30).U ovom djelu nalazimo i mnoga čudesna ozdravljenja kao što su; ozdravljenje opsjednutog uKafarnaumu (Lk 4.31-37), ozdravljenje Petrove punice (Lk 4.38-39), mnoga druga ozdravljenjanakon kojih izgnani zli duhovi priznaju Isusa za Sina Božjeg (Lk 4.40-41), ozdravljenje gubavca(Lk 5.12-16), ozdravljenje uzetog (Lk 5.18-26), ozdravljenje čovjeka s usahlom rukom u subotu(Lk 6.6-11), ozdravljenje stotnikovog sluge (Lk 7.1-11), uskrsenje mladića iz Naina (Lk 7.11-17),istjerivanje zlih duhova iz čovjeka iz Gerase (Lk 8.26-39), ozdravljenje bolesne žene i uskrsenjeJairove kćeri (Lk 8.40-56) i ozdravljenje opsjednutog padavičara (Lk 9.37-43)Ovdje možemo naći i druga čuda koja je napravio Isus kao što su stišavanje oluje (Lk 8.22-25),hranjenje pet tisuća ljudi (Lk 9.12-17).Luka u ovom djelu opisuje i događanja oko pozivanja prvih učenika (Lk 5.1-11), postavljanjeapostola (Lk 6.12-16) kao i Isusove pouke namijenjene njima (Lk 9.23-27, Lk 9.46-48, Lk 9.49-50).Uz opis čuda kojima Isus dokazuje svoju Božansku narav ovaj dio je izuzetno važan jer opisuje inarav Kraljevstva Božjeg kao i Isusovu ulogu i poslanje.Tako Luka ovdje opisuje Isusovo ovlaštenje da oprašta grijehe (Lk 5.20-24) i način na koji točini (Lk 7.36-50), najavljuje budući post i tugu za učenike nakon njegove smrti (Lk 5.33-35),opisuje njegovu vlast nad subotom (Lk 6.1-5) i ponašanje tijekom subote (Lk 6.9).U ovom djelu možemo naći i najduži Isusov govor, Govor na gori (Lk 6.17-49).Govor se sastoji od djela koji možemo nazvati Blaženstva (za siromahe, gladne i ljude koje mrzezbog vjere, Lk 6.20-23), potom slijedi "jao vama..." dio, namijenjen bogatašima, sitima, ibezbrižnima ("onima koji se smiju") i onima koje ljudi hvale (kao lažne proroke; Lk 6.24-26).

Ev anđelj a4 5

Dio se nastavlja s propovijedi u kojoj Isus govori o potrebi ljubavi prema neprijateljima (Lk 6.27-38) s poznatom Isusovom izrekom "Kako želite da v ama čine lj udi, tako činite i v i nj ima"

(Lk 6.31). Govor na gori završava Isusovom prispodobom o graditelju kuće (Lk 6.46-49) kojomnas poziva da djelima dokazujemo svoju vjeru.U tekstu od 7.18 do 7.30 Isus jasno obznanjuje da je Mesija i objašnjava ulogu Ivana Krstitelja unjegovom poslanju.Kasnije sam Petar na Isusovo pitanje "A za koga me vi držite?", odgovara "Za Božjeg Mesiju."Kao krajnji dokaz Isusovog Mesijanstva i sam Bog govori, u priči o preobraženju, "Ovo je Sinmoj! Njega slušajte!"Nakon toga Isus u dva navrata proriče svoju smrt i uskrsnuće. (Lk 9.22 i Lk 9.43-45)

IV. Put u Jeruzalem (Lk 9:51–19:27)

Isus putuje prema Jeruzalemu i šalje glasnike ispred sebe, no oni nisu dobrodošli usamarijanskom selu. (Lk 9.51-56) Nakon toga Isus šalje sedamdesetoricu učenika u sve gradovei sela kroz koja namjerava proći a oni se vraćaju veseli jer ih prati Božja moć tako da im se i zliduhovi pokoravaju u Isusovo ime. (Lk 10.1-20)Rečenicom "Gledao sam sotonu gdj e pada kao munj a s neba!" Isus jasno govori da je Bog,koji je bio prisutan kod bitke na nebu nakon koje je Sotona bačen na zemlju. (Lk 10.18)Iz razgovora s učiteljem Zakona o najvećim zapovijedima i priči o dobrom Samarijancu uči daBožja milosrđe nije rezervirana samo na Židove nego na sve ljude (Lk 10.25-37)Na zamolbu učenika uči ih moliti "Oče naš" (Lk 11.1-4) i govori im o snazi ustrajne molitve (Lk11.9-10).Ovaj dio evanđelja sadrži nekoliko Isusovih oštrih propovijedi koje ga dovode u sukob sažidovskim svećenstvom. Svojim propovijedima Isus ukazuje na licemjerstvo Židovskih svećenikai učitelja zakona i time izaziva njihov gnjev.Prvi sukob nastaje kod istjerivanja đavla iz opsjednutog čovjeka(Lk 11.14-23), potom Isuspropovijeda protiv farizeja na objedu kod jednog od njih (Lk 11.37-54).Jasno upozorava narod da se čuva farizejskog licemjerstva (Lk 12.1), a i njih otvoreno nazivalicemjerima (Lk 13.15). U priči o cariniku i farizeju (Lk 18.9-14) ukazuje na njihovu bahatost ipotrebi za poniznošću.Isus poziva sve Židove na obraćenje (Lk 13.1-5), i usporedbom o neplodnoj smokvi (Lk 13.6-9)govori im što će se desiti ako ne donesu "ploda" (ako se ne obrate).Isus proriče da će mali broj ući u kraljevstvo Božje, a da će se tamo naći ne-Židovi (pogani) ssvih strana svijeta (Lk 13.22-30). O tome govori i u prispodobi o velikoj večeri (Lk 14.15-24).Uz tu prispodobu u ovom djelu možemo naći još nekoliko prispodobi kojima Isus poučavaokupljeni narod i svoje učenike. Neke od njih su; usporedba sa svjetiljkom (Lk 11.33-36),izgubljena ovca (Lk 15.1-7), izgubljena drahma (Lk 15.8-10), izgubljeni sin (Lk 15.11-32), škrtibogataš i siromašni Lazar (Lk 11.19-31), povjerene mine (Lk 19.11-27).Cijeli ovaj dio ispunjen je i Isusovim poukama o opasnosti od pohlepe (Lk 12.13-21), o pouzdanjuu Boga (Lk 12.22-32), o spremnosti za Kristov ponovni dolazak (Lk 12.35-48), o poniznosti (Lk14.7-11, Lk 17.7-10), o potpunoj predanosti Bogu (Lk 14.25-33, Lk 18.28-30), o snazi vjere (Lk17.5-6), o zahvalnosti (Lk 17.11-19), o ustrajnosti (Lk 18.1-8).Veliki dio svog učenja Isus posvećuje poukama o pravilnoj upotrebi i o opasnosti koje donosibogatstvo (Lk 12.33-34, Lk 16.1-15, Lk 18.18-23, Lk 18.24-27).U ovom djelu možemo naći propovijedi kojima Isus objašnjava narav kraljevstva Božjeg;gorušično zrno (Lk 13.18), kvasac (Lk 13.20-21). Isus govori da "do Iv ana sežu Zakon i Proroci", a da se sa njim "počinj e nav ij eštati Radosna

v ij est o kralj ev stv u Božj em". To jest da je On ispunjenje a ne ukidanje Zakona (Lk 16.16-17).Isus na tri mjesta proriče buduće događaje. Pričom o Joni proriče svoje uskrsnuće nakon tridana (Lk 11.29-32), opisuje događaje prilikom njegovog drugog dolaska (Lk 17.20-37) i jošjednom proriče svoju smrt i uskrsnuće (Lk 18.31-34).

Ev anđelj a 46

Ulazak i poslj ednj i dani u Jeruzalemu, smrt i uskrsnuće (19:28–24:53)

Peti dio evanđelja govori o zadnjim danima Isusa na zemlji.

Ovaj peti dio Lukinog evanđelja možemo podijeliti na tri djela:1. Ulazak u Jeruzalem i posljednji dani prije smrti (Lk 19.28-38)2. Isusova muka i smrt (Lk 22.1-23.56)3. Uskrsnuće, ukazanja i uzašašće (Lk 24.1-53)

Ulazak u Jeruzalema (Lk 19.28-38)Isus se uspinje prema Jeruzalemu a narod ga dočekuje kao Mesiju (Lk 19.28-40). U blizinigrada plače nad sudbinom grada i njegovog stanovništva (Lk 19.41-44)Potom Isus izgoni trgovce iz hrama (Lk 19.45-48).Slijedi dio gdje se Isus opet sukobljava s književnicima i svećenicima. Prvo im ne odgovara napitanje kojom vlašću čini to što čini (Lk 20.1-8) a potom priča prispodobu o vinogradarima gdjejasno aludira da će se Židovima, koji su ga odbacili, oduzeti njihov dio i dati poganima (Lk 20.9-19). Još jednom ga iskušavaju pitanjem o porezu (Lk 20.20-26).Nakon pouke o uskrsnuću (Lk 20.27-40), slijedi pitanje o Davidu i Mesiji (Lk 20.41-44) i Isusovsud o književnicima (Lk 20.45-47).U slijedećem dijelu Luka bilježi Isusove pouke u posljednjim vremenima i njegovom ponovnomdolasku. Ovdje Isus proriče razaranje hrama (Lk 21.5-6), navješćuje dolazak lažnih mesija (Lk21.7-8), velikih ratova, gladi i progonstva (Lk 21.9-19). Proriče razaranje Jeruzalema i pomorstanovništva (Lk 21.20-24).A nakon znakova na nebesima proriče svoj povratak "...s v elikom moći i slav om" (Lk 21.25-33). Na kraju ovog dijela poziva na budnost i molitvu (Lk 21.34-38).

Isusova muka i smrt (Lk 22.1-23.56)Juda odluči za novac izdati Isusa (Lk 22.1-6).Slijedi posljednja večera s učenicima, gdje sa učenicima dijeli kruh i vino i govori im da to činenjemu u spomen, otkriva izdajnika i poučava učenike. Proriče Petru da će ga zanijekati i da će se ispuniti Staro Zavjetno proročanstvo da će biti ubrojenmeđu zlikovce (Lk 22.14-38).Potom odlazi na Maslinsku goru da se moli (Lk 22.39-46). Dok je još govori dolazi Juda i izdajega poljupcem (Lk 22.47-53).Odvode ga u kuću velikog svećenika gdje ga se Petar odriče (Lk 22.54-62), a njega zlostavljaju(Lk 22.63-65). Nakon svitanja odvode Isusa pred Veliko vijeće gdje ga ispituju a on priznaje da jeMesija (Lk 22.66-71).Tada ga odvode Pilatu, a on ga nakon ispitivanja šalje Herodu (Lk 23.1-7). Herod ispituje Isusa apošto mu on ne odgovara, ismijava ga i vraća Pilatu (Lk 23.8-12).Pilat, na inzistiranje židovskih glavara i naroda osuđuje, Isusa na smrt (Lk 23.13-25)Isusa odvode na Golgotu i razapinju ga zajedno s još dva zločinca (Lk 23.26-33). U tom trenutku Isus moli "Oče oprosti im j er ne znaj u što čine!" dok mu se vojnici, narod iglavari svećenički izruguju. (Lk 23.24-38).Oko šestog sata, Isus umire a rimski stotnik priznaje da je Isus pravednik (Lk 23.44-47).Isusa pokapaju u grob izdubljen u pećini u pratnji žena koje su ga pratile još iz Galileje (Lk23.50-56)

Ev anđelj a4 7

Uskrsnuće, ukazanja i uzašašće (Lk 24.1-53)U nedjelju ujutro žene dolaze na grob gdje im dva anđela govore da je Isus uskrsnuo (Lk 24.1-8), žene jave to apostolima ali im oni ne vjeruju (Lk 24.9-11). Petar odlazi do groba i nalazisamo plahte u koje je Isus bio zamotan (Lk 24.12).Isus se ukazuje dvojici učenika na putu u Emaus, koji ga prepoznaju prilikom lomljenja kruha iodlaze do apostola da im to jave (Lk 24.13-35).Dok su oni još govorili Isus se ukazuje među njima, pokazuje im ruke i noge i jede sa njima (Lk24.36-43).U završnoj pouci apostolima, govori kako je trebalo da se ispuni sve što je za njega napisano uStarom Zavjetu. Prosvijetli im razum da razumiju Pisma i kaže im da ustanu u gradu dok neprime Duha Svetog (Lk 24.44-49).Potom ih odvodi u blizinu Betanije gdje ih blagoslovi i uziđe na nebo (Lk 24.50).Učenici se veseli vraćaju u Jeruzalem i provode vrijeme u hramu hvaleći Boga (Lk 24.52-53).


Veoma je teško odrediti najraniji datum spominjanja Lukinog evanđelja. Mnogo puta, rani crkveni očevi koriste neki tekst bez da jasno naznače porijeklo dotičnog teksta.Zato svaki put kad nađemo tekst koji je sličan ili isti današnjem Lukinom evanđelju, ne možemobiti sigurni da li je taj tekst citat iz Lukinog evanđelja ili je dio nekog teksta koji je nastao možda iprije Lukinog evanđelja, a koji i Luka koristi prilikom pisanja.Ova nesigurnost jasno je vidljiva ako promotrimo tekstove Klementa I (1 Klem. 13.2; 48.4),Polikarpa (Pol 2.3) i Ignacija Antiohijskog.Ti tekstovi vrlo su slični dijelovima Lukinog evanđelja, ali ne možemo biti sigurni da su preuzetiiz teksta Lukinog evanđelja.Spis imenom Didahe (Doctrina duodecim apostolorum, "Nauk Gospodnji dvanaestoriceapostola"; ranokršćanski spis; kraj prvog-počtak drugog stoljeć) i evanđelja po Petru (nekanonski spis; sredina drugog stoljeća) koriste tekst Lukinog evanđelja.Isto tako i Justin Mučnik koristi Lukino evanđelje u svojim tekstovima.Markion od Sinope (oko 85-160; ranokršćanski episkop i teolog iz 2. stoljeće), u svoj kanonNovog Zavjeta uvrštava evanđelje po Luki.U svakom slučaju, evanđelje po Luki prihvaćeno je od crkve kao dio kanona svetih knjiga odnajranijeg vremena.

Ev anđelj a 48

1.4.2 Tekst sinoptičkih evanđelja prikazan u tablici

Tekst sinoptičkih evanđelja prikazanih u tablici

Evanđelje po Mateju, Marku i Luki

Ev anđelj a49

1.4.2.1 Evanđelja po Mateju, Marku i Luki

Matej Marko Luka

1.1Već su mnogi preduzeli danapišu izvještaj o događajima,što su se zbili među nama,

1.2Onako, kako nam ihpredadoše prvotni očevici isluge riječi.

1.3Tako i ja namislih da pomnoispitam sve događaje od prvihpočetaka njihovih i da ih poredu napišem tebi, plemenitiTeofile,

1.4Da se mogneš osvjedočiti opouzdanosti nauka, u kojimasi bio poučen.

1.5U dane Heroda, kralja Judeje,živio je neki svećenik poimenu Zaharija, izsvećeničkog reda Abije. Ženaje njegova vukla lozu iz rodaAronova i zvala se Elizabeta.

1.6Bili su oboje pravedni predBogom i živjeli subesprijekorno u svimzapovijedima i uredbamaGospodnjim.

1.7A bili su bez djece; jer jeElizabeta bila nerotkinja, ioboje su bili već poodmakli ugodinama.

1.8Kad je jedanput njegovsvećenički red bio na redu i onvršio pred Bogom svetuslužbu,

1.9Zapadne njega kockom poobičaju svećeničkom, da ide u

Ev anđelj a 5 0

hram Gospodnji i prinese kad.

1.10A sav je narod u vrijemekađenja stajao vani i molio se.

1.11Tada mu se ukaza anđeoGospodnji s desne stranežrtvenika kadionoga.

1.12Kad ga vidje Zaharija, uplašise i strah ga spopadne.

1.13A anđeo mu reče: "Ne boj se,Zaharija! Molitva je tvojauslišena: "Elizabeta, ženatvoja, rodit će ti sina; nadjenimu ime Ivan!

1.14Imat ćeš radost i veselje, imnogi će se obradovatinjegovu rođenju.

1.15Jer će biti velik predGospodinom. Vina i jaka pićaneće piti, i već u utrobimajčinoj napunit će se DuhaSvetoga.

1.16Mnoge od djece Izraeloveobratit će Gospodinu, Bogunjihovu.

1.17On će doći pred njim u duhu isili Ilijinoj, da opet obratitisrca otaca k djeci, nepokorneda privede k mišljenjupravednika i tako učiniGospodinu narod spreman."

1.18Zaharija odgovori anđelu: "Počemu da ja to spoznam? Jersam ja star, i žena je mojapoodmakla u godinama."

1.19Anđeo mu reče: "Ja samGabriel, koji stojim pred

Ev anđelj a5 1

Bogom, i poslan sam dagovorim s tobom i da tidonesem ovu radosnu vijest.

1.20A jer nijesi vjerovao mojimriječima, što će se ispuniti usvoje vrijeme, ti ćeš onijemiti inećeš moći govoriti do onogadana, dok se to ne zbude."

1.21Narod je čekao na Zahariju, ičudio se, što se je tako dugozabavio u hramu.

1.22Kad je izašao, nije im mogaoriječi progovoriti. Tadaupoznaše, da je morao imati uhramu kakvo prikazanje. Onim je namigivao, i ostadenijem.

1.23Čim se dovršiše dani njegoveslužbe, vrati se kući.

1.24Poslije ovih dana zače njegovažena Elizabeta. Krila se je petmjeseci i govorila:

1.25"Tako mi učini Gospodin: "Onu ove dane milostivo skide smene sramotu moju predljudima."

1.1

Rodoslovlje Isusa Krista, sinaDavidova, sina Abrahamova.

1.2 Abrahamu se rodi Izak.Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegovabraća.

1.3

Judi Tamara rodi Peresa iZeraha. Peresu se rodi Hesron.Hesronu se rodi Ram.

1.4

Ramu se rodi Aminadab.

Ev anđelj a 5 2

Aminadabu se rodi Nahšon.Nahšonu se rodi Salma.

1.5

Salmi Rahaba rodi Boaza.Boazu Ruta rodi Obeda.Obedu se rodi Jišaj.

1.6

Jišaju se rodi David kralj.Davidu bivša žena Urijina rodiSalomona.

1.7

Salomonu se rodi Roboam.Roboamu se rodi Abija. Abijise rodi Asa.

1.8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu serodi Joram. Joramu se rodiAhazja.

1.9Ahazji se rodi Jotam. Jotamuse rodi Ahaz. Ahazu se rodiEzekija.

1.10Ezekiji se rodi Manaše.Manašeu se rodi Amon.Amonu se rodi Jošija.

1.11Jošiji se rodi Jehonija injegova braća u vrijemeprogonstva u Babilon.

1.12Poslije progonstva u BabilonJehoniji se rodi Šealtiel.Šealtielu se rodi Zerubabel.

1.13Zerubabelu se rodi Abiud.Abiudu se rodi Elijakim.Elijakimu se rodi Azor.

1.14Azoru se rodi Sadok. Sadokuse rodi Akim. Akimu se rodiElijud.

1.15Elijudu se rodi Eleazar.Eleazaru se rodi Matan.Matanu se rodi Jakov.

Ev anđelj a5 3

1.16Jakovu se rodi Josip, mužMarije, od koje se rodio Isuskoji se zove Krist.

1.17U svemu dakle: od Abrahamado Davida četrnaest naraštaja;od Davida do progonstva uBabilon četrnaest naraštaja;poslije progonstva u Babilondo Krista četrnaest naraštaja.

1.18S rođenjem Isusa Krista zbilose ovako.

1.26U šestom mjesecu poslan bianđeo Gabriel u gradgalilejski, koji se zove Nazaret,

Kad je njegova majka Marijabila zaručena s Josipom

1.27K djevici zaručenoj mužu,kojemu je bilo ime Josip, izkuće Davidove. Ime je djevicibilo Marija.

1.28Anđeo uniđe k njoj i reče:"Zdravo, milosti puna!Gospodin je s tobom.Blagoslovljena si ti međuženama."

1.29Na ove riječi uplaši se ona ipomisli, što ima da znači ovajpozdrav.

1.30Anđeo joj reče: "Ne boj se.Marija; jer si našla milost uBoga!

1.31Ti ćeš začeti i roditi sina.Nadjeni mu ime Isus.

1.32On će biti velik i zvat će se SinSvevišnjega. Gospodin Bog datće mu prijestolje njegova ocaDavida.

1.33

Ev anđelj a 5 4

On će vladati nad kućomJakovljevom u vijeke, ikraljevstvu njegovu neće bitikraja.

1.34Marija reče anđelu: "Kako ćese to dogoditi, kad ja nepoznajem muža?"

1.35Anđeo joj odgovori: "Duh Svetidoći će na tebe, i silaSvevišnjega osjenit će te. Zatoće se i Sveto, što će se roditi odtebe, zvati Sin Božji.

1.36I Elizabeta, rođakinja tvoja, ustarosti svojoj zače sina, i ona,koju zovu nerotkinjom, brojiveć šesti mjesec.

1.37Jer u Boga nije nemogućanijedna stvar."

1.38Tada reče Marija: "Evo, jasam službenica Gospodnja;neka mi bude po riječi tvojoj!"I anđeo otide od nje.

nađe se, da je bila začela poDuhu Svetom, još prije nego sesastaše.

1.19A Josip, muž njezin, bio jepravedan i nije htio da jesramoti javno, i tako jenamislio da je otpusti tajno.

1.20Dok se je on bavio s tommišlju, javi mu se u snu anđeoGospodnji i reče: "Josipe, sineDavidov, ne boj se uzeti k sebiMariju, ženu svoju; jer što seje začelo u njoj, od Duha jeSvetoga.

1.21Ona će roditi sina, kojemu ćešnadjenuti ime Isus; jer će onizbaviti narod svoj od grijeha

Ev anđelj a5 5

njegovih."

1.22Ovo se sve dogodi, da seispuni, što je rekao Gospodinpreko proroka:

1.23"Eto, djevica će začeti i roditisina, i dat će mu se imeEmanuel", to znači "Bog snama".

1.24

Josip ustade od sna i učini,kao što mu je bio zapovjedioanđeo Gospodnji. On uze ksebi ženu svoju.

1.25

Ali je ne spoznade, dok ne rodisina svojega, prvorođenca.

1.39U one dane ustade Marija iotide brzo u planinu u grad uJudi.

1.40Uniđe u kuću Zahariju ipozdravi Elizabetu.

1.41Čim je Elizabeta čula pozdravMarijin, zaigra dijete u utrobinjezinoj, i Elizabeta se napuniDuha Svetoga.

1.42Ona povika iza glasa:"Blagoslovljena si ti međuženama, i blagoslovljen je plodutrobe tvoje!

1.43Odakle meni ta milost, damajka Gospodina mojegadolazi k meni?

1.44Jer evo, čim pozdrav tvoj dođeu uši moje, zaigra dijete odradosti u utrobi mojoj.

1.45Blagoslovljena je koja jevjerovala, da će se ispuniti, što

Ev anđelj a 5 6

joj je rekao Gospodin."

1.46Tada reče Marija: "Veliča dušamoja Gospodina.

1.47I duh se moj raduje u Bogu,Spasitelju mojemu.

1.48Pogledao je on u milosti naneznatnu službenicu svoju.Gle, od sada će me zvatiBlagoslovljenom svi naraštaji.

1.49Velike je stvari učinio na meniMoćni. Ime je njegovo sveto,

1.50Milosrđe njegovo traje krozsve naraštaje onima, koji ga seboje.

1.51Moćno upravlja ruka njegova.Uništi srca puna oholosti.

1.52Silnike sruši s prijestolja,neznatne podiže gore.

1.53Gladne napuni dobara, bogateotpusti prazne.

1.54Zauzeo se je za Izraela, slugusvojega, sjećajući se milosrđasvojega

1.55S Abrahamom i potomcimanjegovim dovijeka kao što jeobećao ocima našim."

1.56Marija ostade kod nje jednomjesec dana. Tada se vratikući.

1.57Elizabeti se navršiše njezinidani, i rodi sina.

1.58Njezini susjedi i rođaci čuli su,

Ev anđelj a5 7

da joj je Gospodin iskazaoveliku milost, i radovali su se snjom.

1.59U osmi dan dođoše da obrežudijete i htjedoše ga nazvatiimenom njegova oca Zaharije.

1.60Ali majka njegova odgovori:"Ne, Ivan neka se zove!"

1.61Rekoše joj: "Ali nitko u rodbinitvojoj nema toga imena."

1.62I namigivali su ocu njegovu,kako bi on htio da ga nazovu.

1.63On zatraži pisaću tablicu inapisa na njoj riječi: "Ivan jenjegovo ime." Svi se tomuzačudiše.

1.64U isti čas otvoriše mu se usta ijezik se njegov razriješi.Mogao je govoriti i slavio jeBoga.

1.65Tada dođe strah na sve, koji sustanovali u blizini, i po svojplanini judejskoj govorilo se osvim ovim događajima.

1.66Svi, koji su čuli to, razmišljalisu o tom u srcu i govorili: "Štoće biti iz ovoga djeteta?" Jer jeruka Gospodnja bila s njim.

1.67Zaharija, otac njegov, napunise Duha Svetoga i rečeproročke riječi:

1.68"Blagoslovljen neka jeGospodin, Bog Izraelov! Onpohodi narod svoj, pripravimu otkup.

1.69

Ev anđelj a 5 8

Bog spasenja podiže za nas ukući svojega sluge Davida: "

1.70Spasenje od neprijatelja naših iiz ruke svih mrzitelja naših,

1.71Kao što je od davnine obećaona usta svetih proroka;

1.72Tako htjede smilovati se ocimanašim i spomenuti se svetogazavjeta svojega

1.73Zakletve, kojom se zakleAbrahamu, ocu našemu: "daće nam dati,

1.74Da se izbavimo iz rukeneprijatelja, da mu služimobez straha

1.75U svetosti i pravednosti svedane života svojega

1.76Dijete moje, ti ćeš se zvatiprorok Svevišnjega. Ići ćešnaprijed pred Gospodinom, damu pripraviš putove,

1.77Da doneseš vijest spasenjanarodu njegovu u oproštenjugrijeha njegovih

1.78Po dubokom milosrđu Boganašega. Pohodio nas je istok svisine,

1.79Da obasja one, koji sjede unoći i u sjeni smrtnoj, da uputikorake naše na put mira."

1.80Dječak je rastao i jačao uduhu. Živio je u pustinji doonoga dana, kad se je pokazaopred Izraelom.

Ev anđelj a5 9

2.1U one dane izađe zapovijed odcara Augusta, da se popiše savsvijet.

2.2Ovo je bio prvi popis. Bio jepod Kvirinijem, namjesnikomSirije.

2.3Svi su išli, da se upišu, svaki usvoj rodni grad.

2.4Josip je bio iz kuće i porodiceDavidove. Tako uziđe on izgrada Nazareta u Galileji uJudeju u grad Davidov, koji sezove Betlehem,

2.5Da se upiše s Marijom,zaručenom svojom ženom,koja je bila trudna.

2.6Kad su bili ondje, ispuniše senjezini dani.

2.7Ona rodi svojega prvorođenogSina, povi ga u pelenice ipoloži ga u jasle. U gostioninije bilo mjesta za njih.

2.8U onom kraju imali su pastiriu polju noćnu stražu kod stadasvojega.

2.9Tada stupi anđeo Gospodnji knjima, i slava ih Gospodnjaobasja. I uplašiše se vrlo.

2.10A anđeo im reče: "Ne bojte se!Evo, javljam vam velikuradost, koja će biti svemunarodu:

2.11Danas vam se u graduDavidovu rodi Spasitelj, Krist iGospodin.

Ev anđelj a 60

2.12I ovo neka vam je zna: "Naćićete dijete, što je povito upelenice i leži u jaslama."

2.13Ujedanput pridruži se anđeluvelika vojska nebeska, koja jehvalila Boga i pjevala:

2.14"Slava Bogu na visini i nazemlji mir ljudima dobrevolje."

2.15Tada otidoše anđeli od njih nanebo. A pastiri su govorili jedadrugome: "Poći ćemo tamo uBetlehem i vidjet ćemo, što seje dogodilo i što nam jeGospodin obznanio!" Otidošebrzo tamo i nađoše

2.16Mariju i Josipa i dijete, što jeležalo u jaslama.

2.17Pošto su bili to vidjeli,pripovjediše, što im je bilorečeno za ovo dijete.

2.18Svi, koji su to čuli, divili su setome, što im pripovjedišepastiri.

2.19A Marija je čuvala sve riječiove i razmišljala o njima usrcu svojemu.

2.20Pastiri se vratiše natrag, ihvalili su i slavili Boga za sve,što su bili čuli i vidjeli, kao štoim je bilo rečeno.

2.21Kad se navrši osam dana dabude obrezano dijete,

I nadjenu mu ime Isus. nadjenuše mu ime Isus,

kao što bi nazvano od anđela,prije nego se zače u utrobi.

Ev anđelj a61

2.1

Kad se Isus rodio u Betlehemujudejskome u dane Herodakralja, gle, mudraci se s Istokapojaviše u Jeruzalemu

2.2

Raspitujući se: »Gdje je tajnovorođeni kralj židovski?Vidjesmo gdje izlazi zvijezdanjegova pa mu se dođosmopokloniti.«

2.3Tada to doču kralj Herod,uznemiri se on i savJeruzalem s njime.

2.4Sazva sve glavare svećeničke ipismoznance narodne pa ihispitivaše gdje se Krist imaroditi.

2.5Oni mu odgovoriše: »UBetlehemu judejskome jerovako piše prorok:

2.6A ti, Betleheme, zemljoJudina! Nipošto nisi najmanjimeđu kneževstvima Judinimjer iz tebe će izaći vladalac kojiće pasti narod moj – Izraela!«

2.7Tada Herod potajno dozvamudrace i razazna od njihvrijeme kad se pojavilazvijezda.

2.8Zatim ih posla u Betlehem:»Pođite, reče, i pomno seraspitajte za dijete. Kad ganađete, javite mi da i ja pođemte mu se poklonim.«

2.9Oni saslušavši kralja, pođoše. Igle, zvijezda kojoj vidješeizlazak iđaše pred njima svedok ne stiže i zaustavi se povrhmjesta gdje bijaše dijete.

Ev anđelj a 62

2.10Kad ugledaše zvijezdu,obradovaše se radošću veomavelikom.

2.11A kad su bili ušli u kuću,vidjeli sumalo Dijete s Marijom,njegovom majkom, te su palina koljena i klanjali mu se. Ikad su otvorili svoje riznice ipredali su mu darove: zlato,tamjan i smirnu.

2.12U snu primiše naputak, da sene vraćaju k Herodu. Zato sevratiše drugim putom u svojuzemlju.

2.22Pošto se svršiše dani čišćenja,što ih je propisivao zakonMojsijev, donesoše ga uJerusalem, da ga prikazuGospodinu.

2.23Jer ovako stoji napisano uzakonu Gospodnjem: "Svakomuško prvorođeno ima seposvetiti Gospodinu."

2.24I oni htjedoše prinijeti žrtvu,kao što je propisano u zakonuGospodnjem: "dvije grlice ilidva golubića.

2.25Tada je bio u Jerusalemučovjek po imenu Simeon. Onje bio pravedan, koji se bojaoBoga i čekao je utjehuIzraelovu, i Duh Sveti bio je unjemu.

2.26Njemu je bio objavio DuhSveti, da neće vidjeti smrti,dok ne vidi PomazanikaGospodnjega.

2.27

Ev anđelj a63

Ponukan od Duha dođe uhram, kad upravo donesošeroditelji dijete Isusa, da izvršena njemu propis zakona.

2.28Tada ga on primi na rukesvoje, uze slaviti Boga i reče:

2.29"Sada možeš, Gospodine, poriječi svojoj u miru otpustitislugu svojega.

2.30Oči moje vidješe spasenje,

2.31Koje si pripravio pred svimanarodima:

2.32Svjetlost, da prosvijetlineznabošce, slavu narodaIzraelova."

2.33Otac njegov i majka njegovavrlo su se čudili tome, što segovorilo za njega.

2.34Simeon ih je blagoslovio. Tadareče Mariji, majki njegovoj:"Ovaj je određen na propast ina uskrsnuće mnogima uIzraelu i za znak, kojemu će seprotiviti.

2.35I također će dušu tvojuprobosti mač. Tako će seotkriti misli mnogih srdaca."

2.36Tada je bila i proročica Ana,kći Penuelova iz plemenaAšerova. Ona je bilapoodmakla u godinama.Nakon djevojaštva svojegaživjela je sedam godina sasvojim mužem

2.37I sad je bila udovica odosamdeset i četiri godine.

Ev anđelj a 64

Nikad nije odlazila od hrama islužila je Bogu postom imolitvom dan i noć.

2.38I ona je došla u isto vrijeme,slavila je Boga i govorila zanjega svima, koji su čekaliotkup Jerusalema.

2.39Izakako su bili izvršili sve pozakonu Gospodnjem,

2.13Kad su bili otišli, javi se Josipuu snu anđeo Gospodnji i reče:"Ustani, uzmi dijete i maternjegovu i bježi u Egipat!Ostani ondje, dok ti nereknem, jer će Herod tražitidijete, da ga pogubi."

2.14Tada on ustade, uze još u noćidijete i mater njegovu i ode uEgipat.

2.15Ondje ostade do smrtiHerodove. Tako se je imaloispuniti, što je bio rekaoGospodin preko proroka: "IzEgipta dozvah sina svojega."

2.16Kad je Herod vidio, da jeprevaren od mudraca,razgnjevi se vrlo. On dade uBetlehemu i u svoj okolininjegovoj poubijati sve dječakeod dvije godine i niže - premavremenu, što ga je bio istražiood mudraca.

2.17Tada se ispuni riječ prorokaJeremije, koji govori:

2.18"U Rami se čuje tužba, mnogiplač i jauk: Rahela plače zadjecom svojom i neće da seutješi, jer ih više nema."

2.19

Ev anđelj a6 5

Kad je bio umro Herod, javi seanđeo Gospodnji u snu Josipuu Egiptu

2.20I reče: "Ustani, uzmi dijete imater njegovu i idi u zemljuIzraelovu, jer su pomrli, kojisu tražili život djeteta."

2.21Tada on ustade, uze dijete imater njegovu i ode u zemljuIzraelovu.

2.22Ali kad je čuo, da Arhelajvlada u Judeji mjesto svojegaoca Heroda, poboja se onamoići. Po naputku, što ga primi usnu,

ode u pokrajinu Galileju vratiše se u Galileju

2.23I nastani se u gradu, koji sezove Nazaret.

u grad svoj Nazaret.

Tako se je imala ispuniti riječproroka: "Zvat će seNazarećanin."

2.40Dijete je raslo i jačalo. Bilo jepuno mudrosti, i milost jeBožja počivala na njemu.

2.41Roditelji njegovi išli bi svakegodine u Jerusalem oblagdanu Pashe.

2.42Kad mu je bilo dvanaestgodina, uzašli su u Jerusalempo običaju blagdana.

2.43Kad prođoše ovi dani, zaputišekući. A dječak Isus zaostade uJerusalemu, a da ne opazišeroditelji njegovi.

2.44Misleći, da je s putnomdružinom, otidoše dan hoda istadoše ga tražiti po rodbini i

Ev anđelj a 66

po znancima.

2.45Ali ga ne nađoše. Zato sevratiše u Jerusalem, i tražili suga.

2.46Poslije tri dana nađoše ga uhramu. Sjedio je međuučiteljima, slušao ih i pitao ih.

2.47Svi, koji su ga slušali, divili suse njegovu razumu i njegovimodgovorima.

2.48Kad ga ugledaše, začudiše se.Majka njegova reče mu:"Dijete, što nam to učini? Evo,otac tvoj i ja žalosni smo tetražili!"

2.49On im reče: "Zašto ste metražili? Zar nijeste znali, da jamoram biti u kući Ocasvojega?"

2.50A oni ne razumješe, što im onstim htjede reci.

2.51Tada siđe s njima i dođe uNazaret, i bio im je poslušan.Majka je njegova čuvala sveriječi ove u srcu svojemu.

2.52I Isus je napredovao umudrosti, u dobi i u milostikod Boga i kod ljudi.

1.1Evanđelje o Isusu Kristu, SinuBožjemu, započelo je,

3.1Bilo je u petnaestoj godinivladanja cara Tiberija. PoncijePilat bio je upravitelj u Judeji,Herod četverovlasnik uGalileji, njegov brat Filipčetverovlasnik u Itureji i u

Ev anđelj a6 7

pokrajini Trahonitskoj,Lizanija četverovlasnik uAbileni.

3.2Veliki svećenici bili su Ana iKaifa. Tada dođe riječ BožjaIvanu, sinu Zaharijinu upustinji.

3.1U one dane pojavi se IvanKrstitelj, i propovijedao je upustinji judejskoj:

1.4Ivan Krstitelj pojavio se je upustinji i propovijedao je

3.3On prođe svu okolinu naJordanu, i propovijedao je

krštenje pokajanje zaoproštenje grijeha.

krštenje pokajanja zaoproštenje grijeha.

3.2"Obratite se; jer je blizukraljevstvo nebesko."

3.3Na njega naime misli prorokIzaija, kad veli: "Glas onoga,što viče u pustinji: Popraviteput Gospodnji! Poravnajtestaze njegove!"

1.2kao što stoji pisano u prorokaIzaije: "Evo, ja šaljem glasnikasvojega pred tobom, koji će tipripraviti put.1.3 Glas onoga, što viče upustinji: "Pripravite putGospodnji, poravnajte stazenjegove!"

3.4Kako stoji napisano u knjizigovora proroka Izaije: "Glasonoga, što viče u pustinji:"Pripravite put Gospodnji,poravnajte staze njegove!

3.5Svaka dolina neka se ispuni,svaka gora i brežuljak neka seslegne; što je krivo, neka budepravo, što je neravno, nekabude ravan put!

3.6I svako će tijelo vidjetispasenje Božje."

3.4Ivan je nosio haljinu od dlakedevine i pojas kožan okobedara svojih. Hrana jenjegova bila skakavci i meddivlji.

1.6Ivan je bio obučen u devinudlaku i imao je pojas kožnatoko svojih bokova. Hranio seskakavcima i medom divljim.

3.5 1.5

Ev anđelj a 68

Tada je izlazio k njemuJerusalem, sva Judeja i svaokolina jordanska.

Tada je izlazila k njemu svazemlja Judeja i svi stanovniciJerusalema.

3.6Oni su se dali u Jordanu krstitiod njega i priznavali su pritomgrijehe svoje.

Oni su se dali krstiti od njegau Jordanu i pritom suispovijedali grijehe svoje.

1.7I propovijedao je: "Moćniji odmene ide za mnom. Janijesam dostojan kleknuti iodriješiti mu remena na obući.

3.7Kad je on vidio i mnogefarizeje i saduceje gdje dolazena njegovo krštenje, reče im:"Vi leglo zmijino! Tko vas jeuputio, da biste mogli umaćignjevu što dolazi?

3.7A ovako je on govorio narodu,što je izlazio krštenje: "Leglozmijino, tko vam je rekao, dabiste mogli umaći gnjevu, štodolazi?

3.8Donesite dakle rod dostojanobraćenja!

3.8Rodite rodove obraćenja!

3.9Jer ne mislite da smijetegovoriti:

Ne govorite u sebi:

Mi imamo Abrahama sa oca,jer vam kažem:

Bog može od kamenja ovogapodignuti djecu Abrahamu.

"Bog može Abrahamu podićidjecu iz ovoga kamenja!

3.10Već je sjekira stavljena nakorijen drveću. Svako drvo,koje ne rada dobra roda, siječese i u oganj se baca.

3.9Već je sjekira položena nakorijen drveću. Svako drvo,koje ne rađa dobra roda, siječese i u oganj se baca."

3.16A Ivan izjavi svima:

3.11Ja vas krstim samo vodom,

1.8Ja sam vas krstio vodom,

"Ja vas krstim samo vodom.

da se obratite.

A onaj, koji dolazi za mnom,moćniji je od mene.

Ali dolazi jedan, koji je moćnijiod mene.

Ja nijesam dostojan odriješitiremena na obući njegovoj.

On će vas krstiti DuhomSvetim

on će vas krstiti DuhomSvetim.

On će vas krstiti DuhomSvetim

Ev anđelj a69

i ognjem. i ognjem.

3.12Vijačom u ruci on će očistitigumno svoje; skupit ćepšenicu u svoju žitnicu, apljevu će spaliti ognjemneugasivim."

3.17Vijačom u ruci očistit ćegumno svoje; pšenicu ćeskupiti u žitnicu svoju, apljevu će spaliti u ognjuneugasivu."

3.18Još mnoge druge opomenedao je narodu i navješćivaomu radosnu vijest.

3.13Tada dođe Isus iz Galileje naJordan k Ivanu, da se dadnekrstiti od njega.

1.9U one dane dođe Isus izNazareta u Galileji i dade sekrstiti od Ivana u Jordanu.

3.21Kad se je krstio sav narod,primi krštenje također Isus.

3.14Ali Ivan, htjede da ga odvratiod toga i reče: "Ja bih trebaoda budem kršten od tebe, a tidolaziš k meni?"

3.15Isus mu odgovori: "Samopripusti to! Dolikuje nam, daispunimo sve, što je pravo."Tada ga pripusti.

3.16Kad se je bio Isus pokrstio,izađe odmah iz vode. Tada muse otvoriše nebesa.

1.10Jedva je bio izašao iz vode,vidje, kako se otvori nebo,

Dok se je molio, otvori senebo.

On vidje Duha Božjega gdjesilazi kao golub i dolazi nanjega.

i Duh kao golub siđe na njega. 3.22Duh Sveti siđe na njega utjelesnom obliku kao golub.

3.17I glas s neba povika: "Ovo jeSin moj ljubljeni, koji sedopada meni."

1.11S neba povika glas: "Ti si Sinmoj ljubljeni; ti si po mojojvolji."

I viknu glas s neba: "Ti si mojljubljeni Sin, koji mi se jedopao."

3.23Kad je Isus započeo, imao jeoko trideset godina. Držali suga za sina Josipova. Ovaj jebio sin Helijev, sin Matatov.

3.24Sin Levijev, sin Melkijev, sinJanajev, sin Josipov,

3.25Sin Matatijin, sin Amosov, sin

Ev anđelj a 7 0

Nahumov, sin Heslijev, sinNagajev,

3.26Sin Mahatov, sin Matatijin, sinSemejev, sin Josipov, sinJudin,

3.27Sin Joanasov, sin Resin, sinZerubabelov, sin Šealtielov, sinNerijev,

3.28Sin Melkijev, sin Adijev, sinKosamov, sin Elmadamov, sinErov,

3.29Sin Jošuin, sin Eliezerov, sinJorimov, sin Matatov, sinLevijev,

3.30Sin Simeonov, sin Judin, sinJosipov, sin Jonin, sinEliakimov,

3.31Sin Melejin, sin Menin, sinMatatin, Sin Natanov, sinDavidov,

3.32Sin Jesejev, sin Obedov, sinBoazov, sin Salmonov, sinNahšonov,

3.33Sin Aminadabov, sinAdminov, sin Arnijev, sinHesronov, sin Peresov, sinJudin,

3.34Sin Jakovljev, sin Izakov, sinAbrahamov, sin Terahov, sinNahorov,

3.35Sin Serugov, sin Reuov, sinPelegov, sin Eberov, sin Salin,

3.36Sin Kainanov, sin Arfaksadov,sin Šemov, sin Noin, sinLamekov,

Ev anđelj a7 1

3.37Sin Metuselahov, sinHenokov, sin Jaredov, sinMahalalelov, sin Kainanov,

3.38Sin Enosov, sin Setov, sinAdamov, sin Božji.

4.1Pun Duha Svetoga vrati seIsus od Jordana

4.1Tada Isusa odvede Duh upustinju, da ga kuša đavao.

1.12Odmah ga Duh izvede upustinju.

i bi od Duha odveden upustinju.

4.2Postio je četrdeset dana ičetrdeset noći.

1.13Četrdeset dana ostao je upustinji

4.2Ondje ostade četrdeset dana

i bio je kušan od sotone, i bi kušan od đavla.

živio je sa životinjamadivljim;

Onih dana nije jeo ništa. Kadse oni navršiše,

Tada ogladnje. ogladnje.

4.3Onda pristupi k njemu kušač ireče: "Ako si Sin Božji,zapovjedi, da ovo kamenjepostane kruh!"

4.3Tada mu reče davao: "Ako siSin Božji, zapovjedi ovomekamenu, da postane kruh

4.4On mu odgovori: "Stojipisano: Čovjek ne živi samo okruhu,

4.4Isus mu reče: "Stoji pisano:"Čovjek ne živi samo okruhu."

nego o svakoj riječi, što dolaziiz usta Božjih."

4.5Tada ga uze đavao sobom uSveti grad, postavi ga navrhhrama

4.9Tada ga odvede u Jerusalem,postavi ga navrh hrama

4.6i reče mu: "Ako si Sin Božji,baci se dolje,

i reče mu: "Ako si Sin Božji,baci se odavde dolje!

jer stoji pisano: Anđelimasvojim naložio je za tebe.

4.10Jer stoji pisano: "Anđelimasvojim naložio je za tebe, da tečuvaju.

Ev anđelj a 7 2

Oni će te nositi na rukamasvojim, da ne zapneš zakamen nogom svojom."

4.11Oni će te nositi na rukamasvojim, da ne zapneš zakamen nogom svojom."

4.7Isus mu reče: "Stoji i pisano:"Ne kušaj Gospodina, Bogasvojega!"

4.12Isus mu reče: "Kazano je: "Nekušaj Gospodina, Bogasvojega!"

4.8Tada ga uze đavao sobom nagoru vrlo visoku. Tamo mupokaza sva kraljevstva svijetas krasotom njihovom

4.5Tada ga odvede đavao na goruvisoku, pokaza mu u trenutoka sva kraljevstva svijeta.

4.9i reče mu: "Sve ovo dat ćutebi,

4.6I reče mu: "Svu ovu moć islavu dat ću tebi;

jer je predana meni i dajem jekojemu hoću.

ako padneš ničice

i pokloniš mi se." 4.7Ako se pokloniš meni,

bit će sve tvoje."

4.10Tada mu zapovjedi Isus:"Odstupi, sotono!

4.8Isus mu reče:

Stoji pisano: "Gospodinu,Bogu svojemu, klanjaj se injemu jedino služi!"

"Stoji pisano: "Gospodinu,Bogu svojemu, klanjaj se injemu jedino služi!"

4.11Tada ga ostavi đavao,

4.13Kad svrši đavao sve kušnjesvoje,

otide od njega za nekovrijeme.

i gle, anđeli pristupiše, i služilisu mu.

a služili su mu anđeli.

4.12Kad je čuo Isus, da je Ivanzatvoren, skloni se u Galileju.

1.14Pošto je Ivan bio bačen utamnicu, otišao je Isus uGalileju

i propovijedao evanđeljekraljevstva Božjega,

4.13

Ev anđelj a7 3

Ostavi Nazaret i nastani se uKafarnaumu primorskom, upodručju Zebulunovu iNaftalijevu.

4.14Tako se je imala ispuniti riječproroka Izaije:

4.15"Zemlja Zebulunova i zemljaNaftalijeva, kraj prema moru,s one strane Jordana,pokrajina neznabožačka:

4.16Narod, koji sjedi u tami, vidisvjetlost veliku; nad onimakoji stoje u zemlji smrtnesjene, sja svjetlost."

4.17Otada počne Isuspropovijedati. Njegova je vijestbila: "Obratite se; jer je blizukraljevstvo nebesko."

1.15Govoreći: "Vrijeme se jeispunilo, kraljevstvo je Božjeblizu: Obratite se i vjeruj te uevanđelje!"

4.18Kad je išao pokraj moraGalilejskoga,

1.16Kad je išao pokraj Galilejskogamora,

5.1On je stajao kodGenezaretskoga jezera.

Narod se nakupio oko njega,da sluša riječ Božju.

5.2Tada vidje dvije lađice, gdjestoje na obali. Ribari su biliizašli iz njih i čistili mrežesvoje.

vidje, kako dva brata, Simon,koji se zove Petar, i njegovbrat Andrija, baciše mrežusvoju u more. Oni su biliribari.

vidje, kako Simon i Andrija,brat Simonov, baciše mrežesvoje u more. Oni su biliribari.

5.3On uzađe u jednu od lađica,koja je pripadala Simonu, izamoli ga, da malo otisne odkopna. Tada sjede i uze učitinarod iz lađice.

5.4Kad je bio svršio svoj govor,reče Simonu: "Izvezi na

Ev anđelj a 7 4

pučinu, i bacite mreže svoje, telovite!"

5.5"Učitelju," odgovori Simon,svu noć smo se trudili, i ništane uhvatismo. Ali na tvojuriječ bacit ću mreže.

5.6Učiniše to i uhvatiše takomnogo riba, da su im serazdirale mreže.

5.7Zato mahnuše drugovimasvojim u drugoj lađici, da dođui da im pomognu. I dođoše.Napuniše obje lađe, tako da suse gotovo potopile.

5.8Kad to vidje Simon Petar, padeIsusu pred noge i reče:"Gospodine, otidi od mene; jersam čovjek griješan!"

5.9Jer je bilo obuzelo udivljenjenjega i sve drugove njegovezbog ribolova, što su ga biliučinili;

4.19On im reče: "Hajdete zamnom! Učinit ću vas lovcimaljudi."

1.17Isus im reče: "Hajdete zamnom! Učinit ću vas ribarimaljudi."

Tada reče Isus Simonu: "Neboj se! Od sad ćeš ljude loviti."

5.11Tada izvukoše lađice nazemlju,

4.20Smjesta ostaviše oni mrežesvoje i pođoše za njim.

1.18Odmah ostaviše mreže svoje ipođoše za njim,

ostaviše sve i otidoše za njim.

4.21Kad je odatle otišao dalje,

1.19Kad je otišao malo dalje,

vidje druga dva brata, Jakova,sin Zebedejeva, i njegova brataIvana,

vidje Jakova, sina Zebedejeva,i njegova brata Ivana također

5.10Isto tako i Jakova i Ivana,sinove Zebedejeve,

u lađici.

koji su bili drugovi Simonovi.

kako su svojim ocem

Ev anđelj a7 5

Zebedejem

popravljali u lađici mrežesvoje.

Oni su popravljali mreže svoje.

I pozva ih. 1.20Odmah ih pozva.

4.22Smjesta ostaviše oni lađicu ioca svojega i pođoše za njim.

Oni ostaviše svojega ocaZebedeja s nadničarima ulađici i pođoše za njim.

1.21Oni dođoše u Kafarnaum.Odmah u subotu pođe usinagogu i počne učiti.

4.31Siđe u Kafarnaum, grad uGalileji, i učio je ondje usubotu.

4.32Čudili su se nauci njegovoj, jerje riječ njegova bila punamoći.

1.23U tamošnjoj sinagogi nalaziose upravo čovjek, koji je bioopsjednut od nečista duha. Onpovika: "

4.33U sinagogi je bio čovjek, koji jebio apsjednut od nečistogduha. On povika iza glasa:

1.24"Odlazi! Što mi imamo stobom posla, IsuseNazarećanine? Ti si došao danas upropastiš. Znam, tko si,Svetac Božji."

4.34"Odlazi! Što mi imamo stobom posla, IsuseNazarećanine! Jesi li došao danas upropastiš? Znam, tko si,Svetac Božji."

1.25A Isus mu zaprijeti i reče:"Umukni i izađi iz njega!"

4.35Isus mu zapovjedi: "Umukni iizađi iz njega!"

1.26Nečisti duh prodrma ga ivičući iza glasa izađe iz njega.

Tada se baci zli duh na sredinui izađe iz njega,

a da mu nije naudio.

1.27Puni začuđenja pitali su svijedan drugoga: "Što je ovo?Jedna nova, silna nauka! Iusto zapovijeda nečistimduhovima, i oni ga slušaju!"

4.36Svi su se začudili i govorilijedan drugome: "Kakva je toriječ! Silnom moći zapovijedaon nečistim duhovima, i oniizlaze!"

1.28Glas o njemu raširi se brzo posvoj zemlji Galileji.

4.37Glas o njemu raširi se po svojokolini

4.23Isus je prolazio po svoj

Ev anđelj a 7 6

Galileji. Učio je u sinagogama,navješćivao radosnu vijest okraljevstvu i liječio svakubolest i svaku nemoć unarodu.

4.24Glas o njemu raširio se po svojSiriji.

6.17aS njima siđe i stade na mjesturavnu.

Donosili su mu sve, koji sutrpjeli od različitih bolesti imuka, i opsjednute,mjesečnjake i uzete, i on ih jeizliječio.

6.18Dođoše da ga slušaju i da seiscijele od svojih bolesti. Kojisu bili mučeni od nečistihduhova, bili su iscijeljeni.

6.19Sav je narod tražio da ga sedotakne; jer je od njega izlazilasila, i sve je ozdravljao.

4.25Za njim je išlo veliko mnoštvonaroda iz Galileje i Dekapolisai iz Jerusalema, Judeje i izzemlje s onu stranu Jordana.

6.17bVelika četa učenika njegovih imnogobrojno mnoštvo narodaiz sve Judeje, Jerusalema iprimorja od Tira i Sidona

5.1Kad vidje Isus mnoštvonaroda, popne se na goru isjede. Učenici njegovipristupiše k njemu.

6.20Tada on upravi oči svoje naučenike svoje i progovori:

5.2Tada je otvorio usta svoja iučio ih:

5.3"Blagoslovljeni su siromašni uduhu! Njihovo je kraljevstvonebesko.

"Blagoslovljeni ste visiromašni! Vaše je kraljevstvoBožje,

5.4Blagoslovljeni su žalosni! Oniće se utješiti.

5.5Blagoslovljeni su krotki! Oniće posjedovati zemlju.

Ev anđelj a7 7

5.6Blagoslovljeni su, koji gladujui žeđaju pravde! Oni će senasititi.

6.21Blagoslovljeni ste, kojigladujete sada! Vi ćete senasititi

Blagoslovljeni ste, koji plačetesada! Vi ćete se smijati!

5.7Blagoslovljeni su milosrdni!Oni će postići milosrđe.

5.8Blagoslovljeni su koji su čistasrca! Oni će Boga gledati.

5.9Blagoslovljeni su mirotvorci!Oni će se zvati sinovi Božji.

5.10Blagoslovljeni su, koji trpeprogonstvo zbog pravde!Njihovo je kraljevstvonebesko.

5.11Blagoslovljeni ste vi kad vasljudi zbog mene grde i progonei za vama lažno sve zlogovore!

6.22Blagoslovljeni ste, kad ljudimrze na vas, kad vas odbacujui sramote i ozloglašuju imevaše zbog Sina čovječjega!

5.12Radujte se i veselite se; jer jevelika plaća vaša na nebesima,jer su isto tako progonili iproroke prije vas.

6.23Radujte se u onaj dan i veselitese; jer gle, velika je plaća vašana nebu, jer su isto tako činiliprorocima oci njihovi.

6.24Ali teško vama, bogati, Vi većimate utjehu svoju.

6.25Teško vama, koji ste sada siti!Vi ćete gladovati. Teško vama,koji se sada smijete! Vi ćetetugovati i plakati.

6.26Teško vama, kad vam laskasav svijet, jer su isto tako činililažnim prorocima oci njihovi.

5.13Vi ste sol zemlji. Ako li solobljutavi, čim će se ondaosoliti?

14.34Sol je nešto dobro, ali ako soobljutavi, čim da se ondaosoli?

Ev anđelj a 7 8

Ne valja više ni za što;

14.35Niti se može upotrijebiti zazemlju niti za gnoj;

izbacuje se nego se izbacuje.

i ljudi je pogaze

Tko ima uši da čuje, nekačuje!"

5.14Vi ste svjetlost svijetu. Grad,koji stoji na gori, ne može seskriti.

5.15Niti se užiže svijeća i meće podsud, nego na svijećnjak. Tadasvijetli svima u kući.

11.33Nitko ne zapali svjetiljke i nemeće je u kut ili pod sud. Negoje meće na svijećnjak, da svi,koji ulaze, vide svjetlo.

5.16Tako neka se svijetli svjetlostvaša pred ljudima, da videvaša dobra djela i slave Ocavašega na nebesima.

5.17Ne mislite, da sam došaoukloniti zakon ili proroke.Nijesam došao da ih uklonim,nego da ih ispunim.

5.18Jer zaista, kažem vam:

Dok stoji nebo i zemlja, nećenestati nijedne crtice slova ilitočke iz zakona,

16.17Ali je lakše da prođu nebo izemlja, da propadne i jednacrtica od zakona.

dok se sve ne ispuni.

5.19Tko dakle ukine jednu od ovihzapovijedi, pa bilo i najmanju,i tako uči ljude, zvat će senajmanji u kraljevstvunebeskom. A tko ih drži i učidržati, zvat će se velik ukraljevstvu nebeskom.

5.20Jer vam kažem: Akopravednost vaša ne bude

Ev anđelj a7 9

savršenija negoli književnika ifarizeja, nećete ući ukraljevstvo nebesko.

5.21Čuli ste, da je bilo rečenostarima: Ne ubijaj! Tko ubije,bit će kriv sudu.

5.22A ja vam kažem: Svaki, koji segnjevi na brata svojega, bit ćekriv sudu. Tko rekne bratusvojemu: Budalo! bit će krivvisokomu vijeću. A tko murekne: Bezbožniče! bit će krivognju paklenomu.

5.23Ako dakle prineseš dar svoj kžrtveniku i ondje se sjetiš, dabrat tvoj ima nešto proti tebi,

5.24ostavi ondje dar svoj predžrtvenikom, otidi prije i pomirise s bratom svojim; onda dođii žrtvuj dar svoj!

12.58Kad ideš sa svojimprotivnikom k poglavarstvu,

5.25Sporazumi se bez otezanja sprotivnikom svojim, dok si jošusput s njim. Inače mogao bite protivnik predati sucu isudac slugi sudskome, i ondabi te bacili u tamnicu.

još na putu gledaj da ga seoslobodiš! Inače mogao bi teodvući pred suca, a sudac bepredati sudbenom podvorniku,i sudbeni podvornik u tamnicute baciti.

5.26Zaista, kažem ti, nećeš izaćiodanle, dok ne platiš posljednjepare.

12.59Kažem ti: Nećeš iz nje izaći,dok ne platiš posljednjeganovčića."

13.1U to vrijeme dođoše neki kIsusu i pripovjediše mu zaGalilejce, kojih je krv bio Pilatprolio, dok su upravožrtvovali.

13.2On im reče Mislite li, da su tiGalilejci bili veći grješnici od

Ev anđelj a 80

svih drugih Galilejaca, jer takopostradaše

13.3Ne, kažem vam, ali ako se neobratite, svi ćete tako izginuti.

13.4Ili mislite li, da su onihosamnaest, na koje pade kulau Siloamu i pobi ih, bili višekrivi od svih ostalihstanovnika Jerusalema?

13.5Ne, kažem vam Ali ako se neobratite, svi ćete tako izginuti."

5.27Čuli ste, da je bilo rečeno: Nečini preljube!

5.28A ja vam kažem: Svaki, kojipogleda na ženu požudno, većje u srcu svojemu učinio snjom preljubu.

5.29Ako te dakle sablažnjava okotvoje desno, iskopaj ga i baciga od sebe, jer je bolje za te, dapropadne jedan od udovatvojih, negoli da se sve tijelotvoje baci u pakao.

5.30I ako te sablažnjava desnatvoja ruka, odsijeci je i baci jeod sebe, jer je bolje za te, dapropadne jedan od udovatvojih, negoli da se sve tijelotvoje baci u pakao.

5.31Nadalje je bilo rečeno: Tkohoće da pusti ženu svoju, nekajoj dadne knjigu raspusnu!

5.32A ja vam kažem:

Svaki, koji pusti ženu svoju 16.18Tko pusti ženu svoju

osim zbog preljube - , navodije, da čini preljubu;

Ev anđelj a81

i oženi se drugom, preljubučini;

i tko puštenicu uzme za ženu,čini preljubu.

i tko se oženi otpuštenicom,isto tako preljubu čini.

5.33Još ste čuli, da je bilo rečeno:Ne kuni se krivo, i: Drži, što sise zakleo Gospodinu!

5.34A ja vam kažem: Ne kunite senikako, ni nebom, jer jeprijestolje Božje.

5.35Ni zemljom, jer je podnožjenogama njegovim, niJerusalemom, jer je gradvelikoga kralja.

5.36Ni glavom svojom ne kuni se,jer ne možeš ni dlake jedneučiniti bijele ili crne.

5.37Nego vaša riječ neka bude:Da, da - ne, ne. Što je više odtoga, oda zla je.

5.38Čuli ste, da je bilo rečeno: Okoza oko, zub za zub!

5.39A ja vam kažem: Ne opirite sezlu, nego

ako te tko udari po desnomobrazu, obrni mu i drugi!

6.29Udari li te tko po obrazu,okreni mu i drugi!

5.40Hoće li tko da se pravda stobom

i košulju tvoju da uzme, pustimu i kabanicu!

Uzme li ti tko kabanicu, podajmu i haljinu!

5.41Primora li te tko da ideš s njimjednu milju daleko, idi s njimdvije!

5.42Tko te moli, podaj mu; tko

6.30Tko te moli, daj mu! Tko ti

Ev anđelj a 82

hoće da uzajmi od tebe, uzme tvoje,

ne odbijaj ga!

ne traži od njega natrag!

5.43Čuli ste, da je bilo rečeno:Ljubi bližnjega svojega i mrzina neprijatelja svojega!

5.44A ja vam kažem: Ljubiteneprijatelje svoje i molite se zaone, koji vas progone!

6.27Ali kažem vama, svojimslušateljima: "Ljubiteneprijatelje svoje, dobro činiteonima, koji mrze na vas,

6.28Blagoslivljajte one, koji vasproklinju, i molite se za one,koji vas kleveću!

6.35Nego ljubite neprijatelje svoje,činite dobro i posuđujte, a dane očekujete što natrag! Tadaće biti vaša plaća velika,

5.45Tada ćete biti djeca Ocasvojega nebeskoga,

i bit ćete djeca Svevišnjega;

koji pušta da sunce njegovoizlazi nad dobre i zle i daje dadaždi nad pravedne i grješnike.

jer je on dobrostiv premanezahvalnima i zlima.

5.46Jer ako ljubite samo one, kojivas ljube,

6.32Ako ljubite samo one, koji vasljube,

kakvu hvalu očekujete za to

kakvu ćete plaću imati?

i grješnici ljube one, koji njihljube.

Ne čine li to i carinici?

6.33Ako činite dobro samo onima,koji vama čine dobro, kakvuhvalu očekujete za to? Jer istočine i grješnici.

6.34Ako posuđujete samo onima,

Ev anđelj a83

od kojih se nadate što dobiti,kakvu hvalu očekujete za to? Igrješnici posuđuju jednidrugima, da opet dobijujednako za to.

5.47I ako pozdravljate samoprijatelje svoje, što osobitočinite? Ne čine li to ineznabošci?

6.36Budite dakle milosrdni, kao štoje milosrdan Otac vaš.

5.48Budite dakle savršeni, kao štoje savršen Otac vaš nebeski!

6.1Pazite, da pravednost svoju nečinite pred ljudima, da vas onivide; inače nemate plaće kodOca svojega na nebesima.

6.2Kad dale daješ milostinju, netrubi pred sobom, kao što činelicemjeri u sinagogama i naulicama, da ih slave ljudi.Zaista, kažem vam: Oni većimaju plaću svoju.

6.3Kad ti daješ milostinju, neka tine zna ljevica tvoja, što činidesnica tvoja,

6.4da ostane milostinja tvoja utajnosti. Otac tvoj, koji vidi utajnosti, platit će ti.

6.5Kad se molite, ne činite kaolicemjeri! Oni se najradijemole u sinagogama i nauglovima uličnim, da upadnuljudima u oči. Zaista, kažemvam: Oni su već primili plaćusvoju.

6.6Kad ti hoćeš da se moliš, uđi usobu svoju, zatvori vrata i

Ev anđelj a 84

moli se Ocu svojemu utajnosti! Otac tvoj, koji vidi utajnosti, platit će ti.

6.7Kad se molite, ne brbljajte kaoneznabošci! Oni misle, da ćebiti uslišeni za mnoge riječisvoje.

6.8Ne povodite se za njima, jerzna Otac vaš, što vam treba,prije nego ga zamolite.

11.1Jednoć se je molio na jednommjestu. Kad je svršio, zamoliga jedan od učenika njegovih:"Gospodine, uči nas moliti se,kao što je i Ivan učio učenikesvoje moliti se."

11.2Tada im on reče:

6.9Ovako se molite: Oče naš,

"Kad se molite, govorite: "Oče,

koji jesi na nebesima,

sveti se ime tvoje! neka se sveti ime tvoje!

6.10Dođi kraljevstvo tvoje!

Neka dođe kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja, kako nanebu, tako i na zemlji!

6.11Kruh naš svagdanji daj namdanas!

11.3Kruh nas svagdanji daj namdanas!

6.12I otpusti nam duge naše, kakoi mi otpuštamo dužnicimasvojim!

11.4Oprosti nam grijehe naše; jer imi opraštamo dužnicimasvojim!

6.13I ne uvedi nas u napast,

I ne uvedi nas u napast!"

nego izbavi nas od zla, jer jetvoje kraljevstvo, sila i slava,zauvijek. Amen.

6.14Ako otpuštate ljudimapogrješke njihove, otpustit će ivama Otac vaš nebeski.

Ev anđelj a85

6.15Ako li ne otpuštate ljudima, niOtac vaš neće otpustitipogrešaka vaših.

6.16Kad postite, ne budite licamrka kao licemjeri! Oninačine sebi mrk pogled, da ihvide ljudi gdje poste. Zaistakažem vam: Oni su većprimili plaću svoju.

6.17Kad ti postiš, namaži glavusvoju i operi lice svoje,

6.18da te ne vide ljudi gdje postiš,nego samo Otac tvoj, koji je utajnosti. Otac tvoj, koji vidi utajnosti, platit će ti.

6.19Ne skupljajte sebi blaga nazemlji, gdje ga uništavamoljac i rđa, gdje kradljivciobijaju i kradu!

6.20Skupljajte sebi blago u nebu,gdje ga ne uništava ni moljacni rđa, gdje kradljivci neobijaju i ne kradu!

6.21Jer gdje je blago tvoje, ondje jei srce tvoje,

6.22Oko je svjetiljka tijelutvojemu. Ako je oko tvojezdravo, onda sve tijelo tvojeima svjetlo.

11.34Oko je tvoje svjetiljka tijelutvojemu. Je li oko tvojezdravo, sve tijelo tvoje imasvjetlo.

6.23Ako li je oko tvoje bolesno,onda je sve tijelo tvoje u tami.

A je li bolesno, tijelo je troje utami.

Ako je dakle svjetlo u tebitama, kako velika bit će ondatama!

11.35Pripazi dakle, da svjetlo u tebine bude tama!

Ev anđelj a 86

11.36Ako je sve tijelo tvoje svjetlo ini jedan dio nije u tami, ondaje sve posve svjetlo, kao kad tesvjetiljka obasjava svojimsjajem."

12.13Jedan iz naroda reče mu:"Učitelju, reci bratu mojemu,da podijeli s menom baštinu!"

12.14On mu reče: "Čovječe, tko jemene postavio sucem idjeliteljem baštine nad vama"

12.15Onda nastavi: "Pazite i čuvajtese od svake lakomosti! Ako tkoi obiluje, njegov život nije ipakosiguran njegovim imanjem."

12.16Tada im pridometnu još jednuprispodobu: "Jedan bogatčovjek imao je njivu, koja muje nosila bogat prihod.

12.17Tada je mislio u sebi: Što dačinim? Nemam u što skupitisvoju ljetinu.

12.18Ovako ću činiti, reče:, Srušitću žitnice svoje i sagradit ćuveće. U njih ću skupiti savprihod svoj i sva dobra svoja.

12.19Onda ću reći duši svojoj:"Dušo moja, imaš velikoimanje na mnogo godina.Otpočini, jedi, pij i uživaj!

12.20Ali Bog mu reče: "Luđače, jošove noći potražit će dušu tvojuod tebe! Kojemu će tadapripasti, što si nakupio.

12.21Tako biva onome, koji sebizgrće blago, mjesto da budebogat u Boga."

Ev anđelj a87

16.1Dalje reče učenicima svojim:"Bio je jedan čovjek bogat, kojije imao upravitelja. Ovaj je biooptužen kod njega, da muprosipa imanje.

16.2On ga dade dozvati i reče mu:'Što to čujem za tebe? Dajračun o svom upravljanju! Nemožeš dulje ostati mojupravitelj.'

16.3Tada upravitelj pomisli u sebi:'Što da počnem, kad migospodar moj oduzimaupravljanje? Kopati ne mogu,prositi stidim se.

16.4Znam što ću činiti, da meprime u kuće svoje, kad me sedigne s uprave.'

16.5I dozva redom dužnikegospodara svojega. Prvogazapita: 'Koliko si dužangospodaru mojemu?'

16.6Od odgovori: 'Što bata ulja.'Reče mu: 'Uzmi pismo svoje,sjedi i piši brzo pedeset!'

16.7Drugoga zapita: 'Koliko Bi tidužan?' On odgovori: 'Štokorova pšenice.' Reče mu:'Uzmi pismo svoje i pišiosamdeset!'

16.8Gospodar pohvalinepravednog upravitelja, što jeradio mudro, jer su djecaovoga svijeta u svojemnaraštaju mudrija od djecesvjetlosti.

16.9I ja vama kažem: Načinitesebi prijatelje nepravednim

Ev anđelj a 88

bogatstvom, da vas, kadjedanput dođe do kraja, primeu vječne stanove!

16.10Tko je vjeran u najmanjojstvari, taj je vjeran i u velikoj;tko, je nevjeran u najmanjojstvari, taj je nevjeran i uvelikoj.

16.11Ako vjerno ne upravljatenepravedno bogatstvo, tko ćevam onda povjeriti istinitodobro?

16.12I ako vjerno ne upravljatetuđe dobro, tko će vam ondadati, što je vaše?

6.24Nitko ne može dva gospodaraslužiti. Ili će na jednoga mrzitii drugoga ljubiti, ili će uzjednoga prianjati i drugogaprezirati. Ne možete Boguslužiti i bogatstvu.

16.13Ni jedan sluga ne može dvagospodara služiti: ili će najednoga mrziti, a drugogaljubiti, ili će uz jednogaprianjati, a drugogazanemariti. Ne možete služitiBogu i bogatstvu."

6.25Zato vam kažem: Ne buditetjeskobno zabrinuti za životsvoj, što ćete jesti i što ćete piti,ni za tijelo svoje, u što ćete seobući.

12.22Tada reče učenicima svojim:"Zato vam kažem: "Ne brinitese tjeskobno za život, što ćetejesti, ni za tijelo, u što ćete seobući.

Nije li život više od hrane itijelo nije li više od odijela?

12.23Jer je život vredniji od jela, itijelo od odijela.

6.26Pogledajte na ptice nebeske!One ne siju, ne žanju, neskupljaju u žitnice: Otac ih vasnebeski hrani. Nijeste li vi viševrijedni od njih?

12.24Pogledajte gavrane! Ne siju,ne žanju, nemaju spremnicani žitnica: "Bog ih hrani, akoliko ste vi vredniji od ptica!

6.27Tko od vas može svojimbrigama produljiti život svoj iza jedan samo pedalj?

12.25Tko od vas brigama svojimmože produljiti život svoj i zajedan samo pedalj?

12.26Ako dakle ne možete ni

Ev anđelj a89

najmanje, zašto ste takotjeskobno zabrinuti za ostalo?

6.28I što ste tako tjeskobnozabrinuti za odijelo?

Pogledajte na ljiljane u polju!Kako rastu! Ne rade i nepredu;

12.27Pogledajte ljiljane! Kako rastu!Ne rade, ne predu,

6.29A ipak kažem vam: NiSalomon u svemu svojemusjaju nije bio tako odjeven kaojedan jedini od njih.

a ipak vam kažem: NiSalomon u svemu svojemusjaju nije bio tako odjeven kaojedan jedini od njih.

6.30I kad Bog travu, što danasstoji na polju, a sutra se baca upeć, tako odijeva, koliko ćeviše vas, malovjerni!

12.28I kad Bog travu, koja danasstoji na polju, a sutra se u pećbaca, tako odijeva, koliko ćeviše vas, malovjerni!

6.31Ne budite dakle tjeskobnozabrinuti i

ne pitajte: Što ćemo jesti? Štoćemo piti?

12.29I zato ne pitajte, što ćete jesti išto ćete piti,

Čim ćemo se odjenuti?

i ne uznemirujte se!

6.32Za sve to brinu se neznabošci.A zna Otac vaš nebeski, davam to sve treba.

12.30Za sve se to brinu neznabošci.I Otac vaš zna, da vam totreba.

6.33Tražite najprije kraljevstvoBožje i pravdu njegovu, i ovoće vam se sve dodati.

12.31Nego tražite kraljevstvonjegovo, i to će vam se dodati.

6.34Ne budite dakle tjeskobnozabrinuti za sutrašnji dan; jerće se sutrašnji dan brinuti samza se. Svaki dan ima dostasvojega vlastitog zla.

12.32Ne boj se, malo stado; jer jebila volja Oca vašega, da vamdadne kraljevstvo.

12.33

Ev anđelj a 90

Prodajite, što imate, i dajite odtoga milostinju! Pribavite sebitorbe, što ne stariju,neprolazno blago u nebu,kojemu se tat ne približuje, nitiga moljac ne razjeda!

12.34Jer gdje je vaše blago, ondje jei srce vaše.

7.1Ne sudite! I nećete biti suđeni.

6.37Ne sudite! Tada nećete bitisuđeni.

7.2Jer kakvim sudom sudite,onakvim će vam se suditi, ikakvom mjerom mjerite,onakvom će vam se mjeriti.

Ne osuđujte, i nećete bitiosuđeni! Opraštajte, i bit ćevam oprošteno.

7.3Što vidiš trun u oku bratasvojega, a brvna u okusvojemu ne osjećas?

6.41Što vidiš trun u oku bratasvojega, a brvna u svojemuoku ne opažaš?

7.4Ili kako možeš reći bratusvojemu: "Daj da izvadim truniz oka tvojega, a eto brvno uoku tvojemu?

6.42Kako možeš reći bratusvojemu: "Brate, daj daizvadim trun iz oka tvojega,kad sam ne vidiš brvna u okusvojemu?

7.5Licemjere, izvadi najprijebrvno iz oka svojega! Tada ćešvidjeti, kako da izvadiš trun izoka brata svojega.

Licemjere, izvadi najprijebrvno iz oka svojega, onda ćešvidjeti izvaditi trun iz okabrata svojega!

7.6Ne dajte svetinje psima i nebacajte bisera svojega predsvinje! Inače bi ga moglepogaziti nogama svojim,okrenuti se i rastrgati vas.

6.38Dajite, i dat će vam se: mjerudobru, punu, stresenu ipreobilatu dat će vam u krilo,jer će vam se odmjeriti istommjerom, kojom vi mjerite."

Ev anđelj a91

11.5Tada nastavi: "Jedan od vasima prijatelja. K njemu on odeu ponoći; rekne mu:"Prijatelju, uzajmi mi kruha!"

11.6Došao mi je prijatelj moj sputa, i nemam mu štopostaviti.

11.7A on mu iznutra odgovori:"Ne uznemiruj me! Već suvrata zatvorena, i djeca sumoja s menom u postelji. Nemogu ustati da ti dam.

11.8Kažem vam: "Ako i ne ustane,da mu dadne zato, što mu jeprijatelj, ali zbog dosađivanjanjegova ustat će i dat će mu,što treba.

11.9I ja vama kažem:

7.7Molite, i dat će vam se; tražite,i naći ćete; kucajte, i otvorit ćevam se.

"Molite, i dat će vam se;tražite, i naći ćete; kucajte, iotvorit će vam se.

7.8Jer svaki, koji moli, prima; tkotraži, nalazi; tko kuca, otvaramu se.

11.10Jer svaki, koji moli, prima; tkotraži, nalazi; tko kuca, otvaramu se.

7.9Tko će od vas sinu svojemudati kamen, ako ga zamolikruha.

11.11Ako jedan od vas zamoli ocasvojega za kruh, dadne li mumožda onda kamen?

7.10Ili tko će mu dati zmiju, akozamoli ribu?

I ako zamoli ribu, dadne li mumjesto ribe zmiju?

11.12Ili ako zamoli jaje, dadne limu onda skorpije?

7.11Kad dakle vi, koji ste zli, znatedobre dare davati djeci svojoj,koliko će više Otac vaš nebeskidati dobra onima, koji ga za to

11.13Kad dakle vi, koji ste zli, znatedjeci svojoj davati dobre dare,koliko će više Otac nebeskidati Duha Svetoga onima, koji

Ev anđelj a 92

mole! ga mole za to!"

6.39A rekoše im i prispodobu:"Može li slijepac voditislijepca? Neće li obadva pasti ujamu?

6.40Učenik ne stoji nad učiteljem.Svaki, koji se izuči, jest kaoučitelj njegov.

7.12Sve dakle, što hoćete da činevama ljudi, činite i vi njima,

6.31Kako hoćete da čine vamaljudi, tako činite i vi njima!

jer je to sadržaj zakona iproroka.

13.23Tada ga upita netko:"Gospodine, je li samo maloonih, koji se spasavaju?" Onim reče:

7.13Uđite na uska vrata,

13.24"Trudite se da uđete na uskavrata,

jer su široka vrata i širok put,koji vodi u propast, i vrlomnogi njim idu.

7.14Nasuprot uska su vrata itijesan put, što vodi u život, imalo ih ga samo nalazi.

jer vam kažem: "Mnogi ćetražiti da uđu, a neće moći.

7.15Čuvajte se od lažnih proroka!Oni dolaze k vama u odijeluovčijem, a unutra su vucigrabljivi.

7.16Po rodovima njihovim po znatćete ih. Bere li se s trnja grožđeili s drače smokve?

7.17Tako rađa svako dobro drvorodove dobre, a zlo drvo rađazle rodove.

Ev anđelj a93

7.18Drvo dobro ne može rađatizlih rodova, ni drvo zlo rodovadobrih,

6.43Drvo dobro ne rađa zla roda, idrvo zlo ne rada dobra roda.

7.19Svako drvo, koje ne rađa rodadobra, siječe se i u oganj sebaca.

7.20Dakle po rodovima njihovimpoznat ćete ih.

6.44Svako se drvo poznaje po rodusvojemu.

S trnja se ne beru smokve, igrožđe se ne bere s kupine,

13.25Je li se jedanput digaodomaćin i zatvorio vrata, tadaćete stajati vani, kucati navrata i zvati: Gospodine,otvori nam! A on će vamodgovoriti: Ne znam vas,odakle ste.

13.26Tada ćete odgovoriti: Ali mismo s tobom jeli i pili; poulicama našim ti si učio.

7.21Neće svaki, koji mi govori:"Gospodine, Gospodine! ući ukraljevstvo nebesko, negosamo tko čini volju Ocamojega, koji je na nebesima.

7.22U onaj dan mnogi će mi reći:"Gospodine, Gospodine,nijesmo li u ime tvojeprorokovali? Nijesmo li u imetvoje đavle izgonili Nijesmo liu ime tvoje čudesa mnogačinili?

7.23Tada ću im izjaviti; Nikad vasnijesam poznavao; idite odmene,

13.27A on će reći: "Kažem vam, neznam, odakle ste. Odstupite odmene svi,

zlotvori!

koji činite nepravdu!

6.46

Ev anđelj a 94

Što me zovete: Gospodine,Gospodine! a ne činite, štogovorim?

6.47Pokazat ću vam, na koga jenalik onaj, koji dolazi k meni,

7.24Tko sluša ove moje riječi iizvršuje ih,

sluša riječi moje i izvršuje ih.

nalik je na razborita čovjeka,koji sagradi kuću svoju nahridini.

6.48On je nalik na čovjeka, koji jesagradio kuću, duboko kopao istavio temelj na kamen.

7.25I udari pljusak, dođoše vode,dunuše vjetrovi i napadoše nakuću onu; ali ona ne pade, jerje bila sagrađena na hridini.

Dođe poplava, navali bujica natu kuću. Ali je nije moglapotresti, jer je bila dobrosagrađena

7.26Nasuprot tko sluša ove mojeriječi, ali ih ne izvršuje, nalik jena luda čovjeka, koji sagradikuću svoju na pijesku.

6.49A tko sluša riječi moje, ali ihne izvršuje, nalik je načovjeka, koji sazida kuću svojuna zemlji bez temelja.

7.27I udari pljusak, dođoše vode,dunuše vjetrovi i napadoše nakuću onu. Ona pade, i pad jenjezin bio velik.

Kad navali na nju bujica,odmah pade, i velika je bilaruševina kuće one."

16.14Sve su ovo slušali lakomifarizeji i rugali mu se.

16.15Tada im reče: "Vi ste oni, kojise gradite pravedni predljudima, ali Bog zna srca vaša,jer što se pred ljudimapokazuje veliko, pred Bogomje gadno.

7.28Sad je bio Isus svršio riječi ove,

bilo je mnoštvo narodazadivljeno naukom njegovom.

1.22Bili su zaneseni naukomnjegovom;

7.29Jer je učio kao jedan, koji imamoć, a ne kao književnici

jer je učio kao jedan, koji imamoć, a ne kao književnici.

Ev anđelj a9 5

njihovi.

8.1Kad siđe s gore, išlo je za njimveliko mnoštvo naroda.

5.12On je boravio u jednom gradu.

8.2Tada dođe jedan gubavac,pade pred njega ničice izamoli: "Gospodine, akohoćeš, možeš me očistiti."

1.40Jedan gubavac dođe k njemu,baci se pred njega na koljena izamoli: "Ako hoćeš, možeš meočistiti,"

Ondje je bio čovjek sav u gubi.Čim je vidio Isusa, baci se prednjega na lice ničice i zamoli:"Gospodine, ako hoćeš, možešme očistiti."

8.3On pruži ruku svoju, dotačega se i reče: "Hoću, očisti se! Iodmah se očisti od gube svoje.

1.41Pun milosrđa pruži Isus svojuruku, dotače ga se i reče mu:"Hoću, budi čist!"1.42Reče, i odmah guba otide snjega, i bio je čist.

5.13On pruži ruku svoju, dotaknuga se i reče: "Hoću; očisti se!"Odmah guba pade s njega.

1.43Tada ga odmah otpusti

8.4I reče mu Isus: "Pazi, da negovoriš nikomu! Nego idi,pokaži se svećeniku i žrtvujdar, što ga je propisao Mojsije!To neka im služi kaosvjedočanstvo!"

1.44I strogo mu reče: "Pazi, danikome što ne govoriš o tom!Nego idi, pokaži se svećeniku iprinesi za očišćenje svoježrtvu, koju je propisao Mojsije!Neka im to služi kaosvjedočanstvo!"

5.14A on mu zabranili da nikomune govori, i reče: "Nego idi,pokaži se svećeniku i prinesižrtvu za očišćenje svoje, kakoje propisao Mojsije; neka im tosluži za svjedočanstvo!"

1.45A jedva je on otišao, počneglasno pripovijedati tajdogađaj i posvuda garazglasivati. Zato nije mogaoIsus više javno ući u grad.Radije se zadržavao usamotnim mjestima. Ali sudolazili ljudi k njemu sa svihstrana.

5.15Glas o njemu širio se sve dalje.U četama stjecali su se ljudi,da ga slušaju i da se iscjeljujuod svojih bolesti.

5.16A on je odlazio na samotnamjesta i molio se.

Ev anđelj a 96

7.1Pošto je bio svršio sve govoresvoje pred narodom,

8.5Kad onda dođe u Kafarnaum,

pođe u Kafarnaum.

pristupi k njemu jedan satnik, 7.2Ondje je u jednog satnika

ležao na umoru sluga, koji muje bio vrlo drag.

8.6I zamoli: "Gospodine, slugamoj leži kod kuće uzet i mučise vrlo,"

7.3Kad je čuo za Isusa, dade gapo starješinama židovskimzamoliti, da bi došao iozdravio slugu njegova.

7.4Ovi dođoše k Isusu i zamolišega usrdno: "On zaslužuje, damu to učiniš;

7.5Jer ljubi narod naš i sagradionam je sinagogu."

8.7On mu reče: "Ja ću doći iozdravit ću ga."

7.6Isus pođe s njima. Kad višenije bio daleko od kuće,

8.8Satnik odgovori: "Gospodine,nijesam dostojan, da uđeš podkrov moj;

poruči mu satnik poprijateljima: "Gospodine, netrudi se; jer nijesam dostojan,da uđeš pod krov moj.

7.7Zato i nijesam držao sebedostojnim, da dođem k tebi.

nego samo reci riječ, i ozdravitće sluga moj.

Reci samo riječ, i ozdravit ćesluga moj.

8.9I ja, premda samo podložnik,reknem jednome od vojnika,koji su poda mnom: 'Idi!' i onide; drugome: 'Dođi!' i on

7.8I ja, ako sam i podložnik,reknem jednomu od vojnika,što su poda mnom: 'Idi!' i ide;k jednomu drugom: 'Dođi'! i

Ev anđelj a9 7

dođe; i slugi svojemu: 'Učinito!' i on učini!"

dođe; i slugi svojemu. 'Učinito!' i učini."

8.10Kad je to čuo Isus, začudi se ireče onima, koji su išli zanjim: "Zaista, kažem vam,tolike vjere ne nađoh uIzraelu.

7.9Kad je to čuo Isus, začudi muse. Okrenu se i reče narodu,koji ga je pratio: "Kažem vam,tako velike vjere ne nađoh uIzraelu!"

8.11Ali vam kažem, mnogi će doćiod istoka i od zapada i sjedit ćeza stolom

13.29Od istoka i zapada, od sjevera ijuga doći će i sjest će za stol

s Abrahamom, Izakom iJakovom

u kraljevstvu nebeskom. u kraljevstvu Božjemu.

8.12A djeca kraljevstva bit ćeizbačeni u tamu.

Ondje će biti jauk i škrgutzuba."

13.28Ondje će biti jauk i škrgutzuba,

kad vidite Abrahama, Izaka iJakova i sve proroke ukraljevstvu Božjemu, dok stevi istjerani van.

8.13A satniku reče Isus: "Idi; nekati bude, kako si vjerovao!"

U isti čas ozdravi sluga. 7.10Kad se poslani vratiše kući,nađoše zdrava slugu, koji jebio bolestan.

7.11Potom otide u grad po imenuNain. S njim su išli učenicinjegovi i mnogobrojan narod.

7.12Kad se približi k vratimagradskim, iznosili su mrtvaca,jedinca sina majke njegove,koja je bila udovica. Mnogo jenaroda iz grada išlo za njim.

7.13Kad je vidje Gospodin, sažalimu se za njom, i reče joj: "Ne

Ev anđelj a 98

plači!"

7.14Tada pristupi i dotaknu selijesa. Nosioci stadoše. I onreče: "Mladiću, velim ti,ustani!"

7.15Tada se uspravi mrtvac ipočne govoriti. I dade gamajki njegovoj.

7.16Strah obuze sve. Slavili Boga igovorili: "Velik prorok ustademeđu nama. Bog pohodinarod svoj."

7.17Glas o tom raširi se po svojJudeji i po svoj okolini.

1.29Iz sinagoge

4.38Iz sinagoge

8.14Onda dođe Isus u kućuPetrovu. Nađe punicu njegovugdje leži bolesna od groznice.

pođe s Jakovom i Ivanomravno u kuću Simonovu iAndrijinu.1.30Punica Simonova ležala je odgroznice.

pođe u kuću Simonovu.Punica Simonova ležala je odteške groznice.

Odmah mu rekoše za nju.

Zamoliše ga, da joj pomogne.

8.15Tada je uze za ruku, i pusti jegroznica. Ona ustade, i služilamu.

1.31On pristupi k njoj, uze je zaruku i podiže je. Odmah jepusti groznica, i ona ihposluži.

4.39On se prignu k njoj, zapovjedigroznici, i ona je pusti. Odmahustade i posluži ih.

8.16Uveče donesoše mu mnogeopsjednute. On istjera duhovesvojom riječju i izliječi svebolesnike.

1.32Uveče, pošto sunce zađe,dovodili su k njemu svebolesnike i opsjednute.

4.40Kad sunce zađe, dovodili su svik njemu svoje bolesnike, kojisu trpjeli od raznih bolesti. Onje stavljao na svakoga od njihruke i iscjeljivao ih.

1.33Sav se je grad stisnuo predvratima.

1.34On ozdravi mnoge, što su bilimučeni od svakojakih bolesti, i

4.41Iz mnogih su izašli zli dusi,koji su vikali iza glasa: "Ti si

Ev anđelj a99

istjera mnoge đavle. Ali nedade da dođu do riječi, jer suga poznavali.

Sin Božji!" A on im je prijetio inije im dao reci, da znadu daje Krist.

8.17Tako se je imala ispuniti riječproroka Izaije, koji veli: "Onuzima naše nemoći i nosi našeboli."

1.35U rano jutro, kad je još biloposve tamno, ustade on, otidevan na samotno mjesto,

4.42Kad nastade dan, iziđe nasamotno mjesto.

i ondje se je molio.

Ali ga je tražio narod, pa ga inašao. Htjeli su ga zadržati ine dati mu da otide.

1.36Simon i drugovi njegovipohitješe za njim.

1.37Kad su ga bili našli, rekošemu: "Svi pitaju za te."

1.38On im reče: "Hajdemodrugamo, u obližnja mjesta,da tamo propovijedam;

4.43A on im reče: "I drugimgradovima moram navijestiti

radosnu vijest o kraljevstvuBožjem;

jer sam ja zato došao." jer sam za to poslan."

4.44I tako je propovijedao posinagogama galilejskim.

8.18Kad vidje Isus veliko mnoštvonaroda oko sebe, dade da seodveze na drugu obalu.

1.39I tako je prošao kroz svuGalileju, propovijedao usinagogama i đavle izgonio.

9.57Kad su išli dalje putem,

8.19Tada pristupi jedan književniki

Ev anđelj a 100

reče mu: "Učitelju, hoću daidem za tobom, kamo god tipođeš."

reče mu jedan: "Ići ću zatobom, kamo god pođeš."

8.20Isus mu reče: "Lisice imajusvoje jame, ptice nebeske svojagnijezda, a Sin čovječji nemagdje da nasloni glavu svoju."

9.58Isus mu reče: "Lisice imajusvoje jame, ptice nebeske svojagnijezda. A Sin čovječji nemamjesta, gdje bi mogaonasloniti glavu svoju."

9.59Drugoga pozva: "Hajde zamnom!"

8.21Drugi, jedan od učenikanjegovih,

reče mu: "Gospodine, dopustimi, da najprije otidem ipokopam oca svojega.

On odgovori: "Gospodine,pusti me da najprije otidem ipokopam oca svojega."

8.22Isus mu reče: "Hajde zamnom i ostavi, neka mrtvipokapaju svoje mrtvace!"

9.60Isus mu reče: "Pusti nekamrtvi pokopavaju svojemrtvace;

a ti hajde i navješćujkraljevstvo Božje!"

9.61Opet drugi reče: "Ja ću ići zatobom, Gospodine, ali menajprije pusti da se oprostim sporodicom svojom."

9.62Isus mu reče: "Ni jedan, kojimetne ruku svoju na plug iopet se obazire natrag, nijeprikladan za kraljevstvoBožje."

8.22Jednoga dana uzađe On sučenicima svojim u lađicu

4.35Podvečer onoga dana

reče im: "Poći ćemo na druguobalu."

i reče im: "Prijeći ćemo nadrugu obalu jezera.

4.36Otpustiše narod,

8.23 i uzeše njega sobom onako

Ev anđelj a101

Tada uđe u lađicu, i pođoše zanjim učenici njegovi.

kako je bio u lađici.

I odrinuše od zemlje.

I druge lađice išle su s njim.

8.23Dok su se vozili tamo, onzaspa.

8.24I gle, podiže se silna bura namoru, tako da se je lađicapokrila valovima.

4.37Tada se podiže silna bura.Valovi su udarali u lađicu, iona se je već počela punitivodom.

Tada se podiže bura na jezeru.Valovi su ih pokrivali, i bili suu pogibli

A on je spavao. 4.38A on je spavao

otraga u lađici na jastuku.

8.25Tada pristupiše učenici njegovik njemu, probudiše ga ipovikaše: "Gospodine, izbavinas, izgibosmo!"

Tada ga probudiše i povikaše:"Učitelju, zar ti ne mariš, štoginemo?"

8.24Onda pristupiše k njemu,probudiše ga i povikaše:"Učitelju, učitelju,izgibosmo!"

8.26A on im reče: "Što ste takostrašljivi,

4.40Tada im reče: "Što ste tako,strašljivi?

malovjerni?"

Zar još uvijek nemate vjere?"

Tada ustade, zapovjedi vjetru imoru,

4.39On ustade, zapovjedi vjetru ireče moru:

On se diže i zapovjedi vjetru ibijesnoj vodi.

"Umukni! Mirno budi!"

i postade tišina velika. Prestane vjetar, i postadetišina velika.

Oni se smiriše, i nastadetišina.

8.25Tada im reče: "Gdje je vjeravaša?"

8.27Puni začudenja rekoše ljudi:"Tko je ipak ovaj? I vjetar imore slušaju ga!"

4.41Oni se uplašiše vrlo i rekošejedan drugome: "Tko je ovaj?I vjetar i more slušaju ga!"

Puni straha i začudenja rekošejedan drugome: "Tko je ovaj?Jer on zapovijeda i vjetrovimai vodi, i slušaju ga!"

8.28Sad dođe na drugu obalu ugadarenski kraj,

5.1Dođoše na drugu obalu morau kraj gerazenski.

8.26Odvezoše se u krajGadarenski, što leži premaGalileji.

Ev anđelj a 102

5.2Kad izađe iz lađice,

8.27Jedva je bio izašao na zemlju,

dotrčaše mu u susret dvaopsjednuta

poteče mu iz kamenihgrobova odmah u susretčovjek s duhom nečistim.

dođe mu u susret iz gradajedan čovjek, koji je bioopsjednut od zlih duhova.

Oni su bili tako divlji, da nitkonije mogao ići onim putem.

Već dugo vremena nije višenosio haljina i nije stanovao ukući,

koji su izašli iz grobovakamenitih.

5.3On je stanovao u grobnimšpiljama,

nego u kamenitim grobovima.

i nitko ga više nije mogaosvezati ni lancima.

5.4Jer su ga već često bili vezali uokove i lance, ali je bio svakiput izlomio lance i izlomiookove.

Vezali su ga u lance i okove,da a čuvaju; ali on istrgaokove,

Nitko ga nije mogao ukrotiti.

i zao duh potjerao ga upustinju.

5.5Neprestano, danju i noću,zadržavao se je u kamenimgrobovima i u gorama i vikaoje i udarao se kamenjem.

5.6Kad vidje Isusa izdaleka,poteče, baci se pred njeganičice

8.28Čim je ugledao Isusa, baci sevičući pred njega ničice i

8.29Oni povikaše: "Što mi imamos tobom, Sine Božji! Jesi lidošao ovamo, da nas mučišprije vremena?"

5.7I povika iza glasa: "Što jaimam s tobom posla, Isuse,Sine Boga, Svevišnjegazaklinjem te Bogom, ne mučime!"

povika iza glasa: "Što miimamo s tobom, Isuse, SineBoga, Svevišnjega? Molim te,ne muči me!"

5.8Jer mu je govorio: "Dušenečisti, izađi iz čovjeka!"

8.29Jer on zapovjedi nečistomeduhu, da izađe iz čovjeka.

Već dugo imao ga je on usvojoj vlasti.

5.9Upita ga: "Kako se zoveš?"

8.30Isus ga zapita: "Kako se

Ev anđelj a103

"Legija mi je ime", odgovorimu; "jer nas je mnogo."

zoveš?" On odgovori: "Legija".Jer su mnogi zli dusi bili ušli unjega.

5.10Molio ga je mnogo, da ih ipakne protjera iz one zemlje.

8.31Ovi zamoliše, da ih ipak neotputi u pakao.

8.30Nedaleko od njih pasao jeveliko krdo svinja.

5.11Na brijegu je ondje pasaoveliko krdo svinja.

8.32A pasao je u blizini naobronku gore veliko krdosvinja.

8.31Zli dusi zamoliše ga: "Ako nasistjeraš daj nam da idemo ukrdo svinja."

5.12Tada ga zamoliše: "Daj dauđemo u svinje!"

Zamoliše ga, da bi im dopustioda uđu u svinje.

8.32On im reče: "Idite!"

5.13On im dopusti.

On im to dopusti.

Tada izađoše i uđoše u svinje.I gle, cijelo krdo navali nizobronak u more i izginu uvodi.

Izađoše dusi nečisti i uđoše usvinje. I krdo, oko dvije tisućekomada, navali s brijega umore i potopi se u moru.

8.33I tako izađoše zli duhovi izčovjeka i uđoše u svinje. Krdonavali niz obronak u jezero iutopi se.

8.33A Pastiri otrčaše, odoše u gradi propovijedaše sve, i što se jebilo dogodilo opsjednutima.

5.14Pastiri pobjegoše odatle i javišeu gradu i po selima.

8.34Kad vidješe pastiri, što sedogodi, pobjegoše odatle ijaviše to u gradu i po selima.

8.34Tada izađe sav grad, u susretIsusu.

Tada dođoše ljudi da vide, štose je bilo dogodilo.

8.35Tada izađoše ljudi da vide, štose to dogodilo.

5.15Kad dođoše k Isusu i vidješe,kako čovjek, koji je upravo bioopsjednut od legije, sjediobučen i zdrave pameti,uplašiše se.

Dođoše k Isusu i nađošečovjeka, iz kojega su bili izašlizli dusi, gdje sjedi kod noguIsusovih obučen i pametan.Uplašiše se.

5.16Očevici im propovijedaše,kako se je bilo dogodilo sopsjednutim i svinjama.

8.36Očevici pripovjediše im, kakoje opsjednuti bio iscijeljen.

Kad ga vidješe, zamoliše ga, dabi se udaljio iz njihova kraja.

5.17Tada ga zamoliše, da se udaljiiz njihova kraja.

8.37Tada ga zamoli sve pučanstvookoline Gadarenske, da otideod njih;

Ev anđelj a 104

jer ih je bio obuzeo velikstrah,

5.18Kad onda htjede ući u lađicu,

zamoli ga onaj, koji je bio prijeopsjednut, da smije s njim ići.

8.38Čovjek, iz kojega su bili izašlizli dusi, zamoli ga, da smije snjim ići.

5.19Ali mu ne dopusti, nego mureče:

Ali ga Isus otpusti i reče:

"Idi kući k svojima ipripovijedaj im, kako je velikustvar učinio Gospodin na tebi

8.39"Vrati se kući natrag ipripovijedaj, što ti učini Bog!"

i kako se je smilovao tebi.

5.20On otide i uze navješćivati uDekapolisu, kako je velikustvar bio Isus učinio nanjemu.

On otide i navješćivao je posvem gradu, što mu je bioučinio Isus.

I svi su se divili.

9.1On uđe u lađicu,

A on uđe u lađicu i otidenatrag.

prijeđe i dođe u svoj grad. 2.1Poslije nekoliko dana dođeopet u Kafarnaum.

2.2Na vijest, da je kod kuće,skupiše se mnogi, tako danijesu imali mjesta ni predvratima. Dok im jenavješćivao riječ,

5.17Jednoga je dana učio, a sjedilisu pritom farizeji i književnici,koji su bili došli iz svih selagalilejskih i judejskih i izJerusalema. Tada ga natjerasila Gospodnja na jednoiscjeljenje.

9.2Ondje mu donesoše uzeta, kojije ležao na postelji.

2.3Donesoše mu uzetoga, kojegasu nosila četvorica.

5.18Ljudi donesoše na nosiljkamačovjeka uzeta.

Pokušali su da ga unesu ukuću i postave pred njega.

Ev anđelj a105

2.4Ali zbog mnoštva narodanijesu ga mogli donijeti knjemu. Zato otkriše krov nadmjestom, gdje je bio Isus,načiniše otvor i spustišepostelju s uzetom.

5.19Ali zbog mnoštva narodanijesu ga mogli unijeti. Zato sepopeše na krov i kroz crepovespustiše ga s posteljom nasredinu pred Isusa.

Kad je Isus vidio vjerunjihovu, reče uzetome: "Utješise, sinko, oprošteni su ti grijehitvoji!"

2.5Kad vidje Isus vjeru njihovu,reče uzetomu: "Sinko,oprošteni su ti grijehi tvoji."

5.20Kad vidje vjeru njihovu, reče:"Čovječe, oprošteni su ti grijehitvoji."

9.3Tada su neki od književnikapomislili u sebi: "Ovaj huli naBoga!"

2.6A ondje su sjedili nekiknjiževnici. Oni pomisliše usebi: "2.7"Kako može ovaj takogovoriti? Huli na Boga.

5.21Tada su pomislili u sebiknjiževnici i farizeji: "Tko jeovaj, što huli na Boga?

Tko može opraštati grijeheosim jedinoga Boga?"

Tko može opraštati grijeheosim jedinoga Boga?"

9.4Isus prozre pomisli njihove ireče: "Zašto zlo mislite usrcima svojim?

2.8Isus prozre odmah u svojemuduhu pomisli njihove i rečeim: "Što mislite to u srcimasvojim?

5.22Isus prozre pomisli njihove ireče im: "Što mislite u srcimasvojim?

9.5Što je lakše reći: 'Oprošteni suti grijehi tvoji?' ili reći: 'Ustanii hodi?'

2.9Što je lakše, reći uzetomu:'Oprošteni su ti grijehi tvoji?'ili reći: 'Ustani, uzmi posteljusvoju i hodi?'

5.23Što je lakše reći: "Oprošteni suti grijehi tvoji? ili reći: "Ustanii hodaj?

9.6Ali znajte, da Sin čovječji imavlast na zemlji opraštatigrijehe!"



I tada reče uzetome: "Ustani,uzmi postelju svoju i idi kući!"

2.11I tada reče uzetomu:"Zapovijedam ti, ustani, uzmipostelju svoju i idi kući!"

I tada reče uzetome:"Zapovijedam ti, ustani, uzmipostelju svoju i idi kući!"

9.7On ustade i ode kući.

2.12On ustade odmah, uzepostelju svoju i izađe van predočima sviju.

5.25Odmah ustade on pred očimanjihovim, uze postelju, nakojoj je bio ležao, i otide kućislaveći Boga.

9.8A mnoštvo naroda kad tovidje, poboja se i uze slavitiBoga, koji je vlast takvu dao

Svi su bili izvan sebe odčuđenja, slavili su Boga igovorili: "Tako što ne vidjesmojoš nikada."

5.26Svi su bili obuzeti udivljenjemi hvalili su Boga. Puni straharekoše: "Danas smo vidjeli

Ev anđelj a 106

ljudima. čudo."

2.13Izađe opet k moru. Sav jenarod dolazio k njemu, te ih jeučio.

9.9Kad je Isus odatle otišao dalje,vidje čovjeka po imenu Matejagdje sjedi na carini. Reče mu:"Hajde za mnom!"

2.14Prolazeći vidje Levija, sinaAlfejeva, gdje sjedi na carini.Reče mu: "Hajde za mnom!"

5.27Potom otide i vidje carinika poimenu Levija, gdje sjedi nacarini. Reče mu: "Hajde zamnom!"

On ustade i ode za njim. On ustade i otide za njim. 5.28On ustade, ostavi sve i pođe zanjim.

5.29I dade mu Levije u kući svojojveliku gozbu.

9.10Kad je onda u njegovoj kućisjedio za stolom,

2.15Kad je onda u kući njegovojsjedio za stolom,

dođoše mnogi carinici igrješnici i posadiše se za sto sIsusom i s učenicimanjegovim.

bili su i mnogi carinici igrješnici s Isusom i učenicimanjegovim za stolom,

Veliko mnoštvo carinika idrugi ljudi bili su s njim zastolom.

jer ih je bilo mnogo, koji supristajali uz njega.

9.11Farizeji vidješe to i rekošeučenicima njegovim: "Zaštojede učitelj vaš s carinicima igrješnicima?"

2.16I kad su književnici međufarizejima vidjeli, gdje jede sgrješnicima i carinicima,rekoše učenicima njegovim:"Zašto jede i pije s carinicima igrješnicima?"

5.30Zbog toga su mrmljali farizeji iknjiževnici. Rekoše učenicimanjegovim: "Zašto s carinicimai grješnicima jedete i pijete?"

9.12Isus je to čuo i reče: "Netrebaju zdravi liječnika, negobolesni.

2.17Isus je to čuo i reče im: "Netrebaju zdravi liječnika, negobolesni.

5.31Isus im reče: "Ne trebajuzdravi liječnika, nego bolesni.

9.13Idite i naučite se što znači:"milosrđe hoću, a ne žrtvu,

jer ja nijesam došao dadozovem pravednike, negogrješnike."

Nijesam došao da dozovempravednike, nego grješnike."

5.32Nijesam došao da zovem napokajanje pravednike negogrješnike."

2.18Učenici Ivanovi i farizej i

Ev anđelj a107

imali su posni dan.

9.14Tada dođoše k njemu učeniciIvanovi i upitaše: "Zaštopostimo mi i farizeji, a učenicitvoji ne poste?"

Tada dođoše i upitaše ga:"Zašto poste učenici Ivanovi iučenici farizeja, a tvoji učenicine poste?"

5.33Oni mu rekoše: "UčeniciIvanovi kao i farizejski postečesto i mole se, a tvoji jedu ipiju."

9.15Isus im odgovori: "Mogu lisvatovi tugovati, dok je snjima zaručnik?

2.19Isus im reče: "Mogu li svatovipostiti, dok boravi kod njihzaručnik?

5.34Isus im reče: "Možete lisvatove natjerati da poste, dokje zaručnik među njima?

Dok imaju kod sebe zaručnika,ne mogu postiti.

Ali će doći dani, kad će se otetiod njih zaručnik. Onda ćepostiti.

2.20Ali će doći dani, kad će im seoteti zaručnik. Tada će postitiu onaj dan.

5.35Ali će doći dani, kad će im seugrabiti zaručnik. Onda ćepostiti u one dane."

9.16Nitko ne meće zakrpe od novasukna na staru haljinu; inačese razdere zakrpa od haljine, irupa bude još veća.

2.21Nitko ne meće zakrpu odnovoga sukna na staruhaljinu; inače se nova zakrpaopet razdere od stare haljine, irupa bude samo još veća.

5.36A pripovijedao im iprispodobu: "Nitko ne režekrpe od nove haljine i neprišiva je na staru haljinu;inače razdere ova novu, istaroj ne pristaje krpa od nove.

9.17Također se ne lijeva vino novou mjehove stare; inače seprodru mjehovi, vino seprolije, mjehovi se pokvare.

2.22Nitko ne lijeva novo vino ustare mjehove; inače prodrevino mjehove, i vino i mjehovipropadnu.

5.37Nitko ne lijeva vina novoga umjehove stare; inače prodrenovo vino mjehove. Ono seprolije, i mjehovi propadnu.

Nego se lijeva vino novo umjehove nove.

Novo vino puni se u novemjehove.

5.38Nego vino novo mora selijevati u mjehove nove

Tada se sačuva oboje"

5.39Nitko, koji je pio staro vino,neće odmah novoga. Veli:"Staro je bolje."

5.21Kad je bio Isus u lađici opetprešao na drugu obalu, skupise veliko mnoštvo naroda okonjega. On je bio još kraj mora.

8.40Kad se vrati Isus, radosno gaprimi mnoštvo naroda; jer suga svi očekivali.

Ev anđelj a 108

9.18Dok je tako govorio njima,dođe neki poglavar, baci sepred njega ničice i reče:

5.22Tada dođe jedan predstojniksinagoge po imenu Jair. Kadga je vidio, baci mu se prednoge.

8.41Tada dođe čovjek po imenuJair, predstojnik sinagoge. Onpade Isusu pred noge

5.23I vruće ga zamoli:

i zamoli ga,

da dođe u kuću njegovu;

"Kći je moja upravo sadaumrla.

"Kćerka je moja na umoru. 8.42Jer je njegova jedina kći, udobi od kojih dvanaest godina,ležala na umoru.

Ali dođi i metni na nju rukusvoju! Tada će opet živjeti."

Dođi, metni na nju ruke, daozdravi i ostane na životu!"

9.19Isus ustade i

pođe za njim 5.24On pođe s njim.

s učenicima svojim.

Mnogi ga je narod pratio itiskao se oko njega

Na putu tamo tiskao se narodoko njega.

9.20Tada žena, koja je većdvanaest godina bolovala odtečenja krvi,

5.25Među njima je bila žena, kojaje već dvanaest godinabolovala od tečenja krvi,

8.43Tu je bila jedna žena, koja jeveć dvanaest godina trpjela odtečenja krvi.

5.26Mnogo je bila podnijela kodmnogih liječnika, potrošila jesve što je imala, a ipak nijenašla pomoći;

Bila je sve svoje imanjepotrošila na liječnike, i nijedan je nije mogao izliječiti.

samo joj je još gore bivalo.

5.27Kad je čula za Isusa,

pristupi otraga i dotače seskuta haljine njegove.

pristupi u mnoštvu narodastraga njemu i dotače sehaljine njegove;

8.44Ona pristupi straga i dotače seskuta haljine njegove,

9.21Jer je rekla u sebi: "Ako sesamo dotaknem haljinenjegove, ozdravit ću."

5.28Jer je govorila u sebi: "Ako se isamo dotaknem haljinenjegove, ozdravit ću."

5.29Odmah prestade njezinotečenje krvi,

i odmah joj prestade tečenjekrvi.

i osjeti u svojemu tijelu, da je

Ev anđelj a109

ozdravila od svoje bolesti.

5.30Isus osjeti, da je sila izašla iznjega,

8.46A Isus reče: "Netko me sedotače; jer ja opazih, kako jesila izašla iz mene."

okrenu se odmah u mnoštvu

i upita: "Tko se je dotakaomoje haljine."

8.45Isus zapita: "Tko me sedotače?"

Kad su svi to nijekali,

5.31Učenici njegovi odgovorišemu: "Ta vidiš, kako se narodtiska oko tebe, i još pitaš: "Tkose je dotakao mene?"

rekoše Petar i njegovi drugovi:"Učitelju, mnoštvo narodagura te i tiska a veliš: "Tko mese dotače?"

5.32Ali je on pogledao onu, koja jeto bila učinila.

5.33Tada dođe žena uplašena idršćući; jer je znala, što se jedogodilo s njom. Pade prednjega ničice i pripovjedi musve kako je bilo.

8.47I kad vidje žena, da jeotkrivena, pristupi dršćući,pade pred njega ničice ipripovjedi pred svim narodom,zašto ga se dotače i kakoodmah ozdravi.

9.22Isus se obazre, ugleda je

i reče: "Utješi se, kćeri, vjera teje tvoja ozdravila."

5.34A on joj reče: "Kćeri, vjera ti jetvoja pomogla

8.48On joj reče: "Kćeri, vjera tetvoja ozdravi.

Idi u miru Idi u miru!"

i budi iscijeljena od bolestisvoje!"

Od toga časa bila je ženazdrava.

5.35Dok je još govorio, dođošeukućani predstojnika sinagogei javiše: "Kći je tvoja umrla,što još trudiš Učitelja."

8.49Dok je on još govorio dođenetko iz kuće predstojnikasinagoge i javi: "Kći je tvojaumrla, ne trudi dalje učitelja!"

5.36Isus je čuo tu riječ i rekao jepredstojniku sinagoge: "Ne bojse! Samo vjeruj!"

8.50Isus je to čuo i rekao mu: "Neboj se! Samo vjeruj!

Ev anđelj a 110

Ona će se spasiti!

5.37I ne dade sobom ići nikomeosim Petru, Jakovu i Ivanu,bratu Jakovljevu.

8.51Kad dođe u kuću, pusti unutrasamo Petra, Ivana i Jakova

i oca i majku djevojke.

9.23Kad je onda došao Isus u kućupoglavarevu

5.38Dođoše u kuću predstojnikasinagoge.

i ugledao svirače i svijet gdjebuči,

Tada začu vrevu, plač ijaukanje.

8.52Svi su plakali i naricali zanjom.

reče: 5.39Uđe i reče im:

A on reče:

9.24"Odstupite, jer djevojka nijemrtva, ona samo spava."

"Zašto vičete i plačete? Dijetenije mrtvo; ono samo spava."

"Ne plačite; ona nije mrtva,nego samo spava;

Tada su mu se onipodsmijevali.

5.40Tada mu se nasmijaše,

8.53Tada su mu se podsmijevali;

jer su znali, da je bila mrtva.

9.25A on istjera ljude van i

a on istjera sve van

i s ocem i majkom djeteta i spratiocima svojim

uđe u sobu. uđe u sobu,.

u kojoj je ležalo dijete

Uhvati djevojku za ruku, 5.41Uze dijete za ruku

8.54On je uze za ruku

i reče mu: i povika:

"Talita kumi" to znači:

"Djevojko, velim ti, ustani!" "Djevojko, ustani!

8.55Tada se povrati duh njezin,

i ustade djevojka. 5.42Odmah je ustala djevojka

i ustade odmah.

i hodala.

Bilo joj je već dvanaest godina.Tada se začudiše čudomvelikim.

8.56Roditelji njezini bili su izvan

Ev anđelj a111

sebe od začudenja.

5.43A on im strogo naloži, da nitkone dozna za to.

A on im zapovjedi, da ni s kimne govore o tom.

Onda reče, neka joj dadnujesti.

Onda zapovjedi, da joj daduneka jede.

9.26Glas o tom raširi se po svemuonom kraju.

9.27Kad je Isus odatle otišao dalje,išla su za njim dva slijepca.Vikali su: "Sine Davidov,smiluj nam se!"

9.28Jedva je došao kući, pristupišek njemu slijepci. Isus ih upita:"Vjerujete li, da mogu toUčiniti?" Oni mu odgovoriše:"Da, Gospodine!"

9.29Tada se dotače očiju njihovih ireče: "Kako vjerujete, takoneka vam bude!"

9.30Tada se otvoriše oči njihove. AIsus im dade strogi naputak:"Gledajte, da nitko ne dozna!"

9.31Oni odoše i raširiše glas onjemu po svemu onom kraju.

9.32Kad su bili otišli, donesoše mučovjeka nijema, koji je bioopsjednut od đavla.

9.33Čim je bio istjeran đavao,mogao je nijemi govoriti. Punuzbuđenja povika narod: "Jošnikada nije se tako štodogodilo u Izraelu"

9.34A farizeji rekoše: "Pomoćupoglavice zlih duhova izgonizle duhove."

Ev anđelj a 112

9.35Isus je prolazio po svimgradovima i selima. Učio je usinagogama, navješćivao jeradosnu vijest o kraljevstvu iliječio svaku bolest i svakunemoć.

9.36A kad je vidio mnoštvonaroda, sažali mu se; jer subili kao ovce bez pastira,bijedni i zapušteni.

9.37I on reče učenicima svojim:"Žetva je velika, a poslenika jemalo.

10.2On im reče: "Žetva je velika, aposlenika je malo.

9.38Molite zato gospodara žetve,da pošalje poslenike u žetvusvoju!"

Molite se zato gospodaružetve, da pošalje poslenike užetvu svoju!

3.13Tada uziđe na goru

6.12U one dane otide on na goru,

da se pomoli. Svu noć provedes Bogom u molitvi.

6.13Kad bi dan,

10.1On pozva k sebi

i dozva k sebi, koje je htio, idođoše mu.

dozva učenike svoje k sebi

svojih dvanaest učenika 3.14I postavi dvanaestoricu.

i izabra od njih dvanaestoricu,

koje nazva apostolima:

i dade im vlast da izgoneduhove nečiste i da liječesvaku bolest i svaku nemoć.

Oni bi imali uvijek biti s njime,i njih je htio poslati dapropovijedaju.

3.15Oni bi morali imati i moć daizgone đavle.

10.2Imena dvanaest apostolajesu:

3.16Ovu dvanaestoricu postavi:

"Na prvom mjestu Simon s "Simona, kojemu nadjenu ime 6.14

Ev anđelj a113

pridjevkom Petar i njegov bratAndrija; Jakov, sin Zebedejev,i njegov brat Ivan;10.3Filip i Bartolomej; Toma;Matej, carinik; Jakov, sinAlfejev, i Tadej;10.4Simon Revnitelj i

Petar,3.17Jakova, sina Zebedejeva, iIvana, brata Jakovljeva,kojima je dao ime Boanerges,što znači sinovi groma;3.18Nadalje Andriju, Filipa,Bartolomeja, Mateja, Tomu,Jakova, sina Alfejeva, Tadeja, Simona Revnitelja

Simona, koga prozva Petrom,i njegova brata Andriju;nadalje Jakova i Ivana, Filipai Bartolomeja,6.15Mateja i Tomu, Jakova, sinaAlfejeva, i Simona prozvanoga"Revnitelja",6.16Judu, brata Jakovljeva,

Juda Iskariot, koji postadeizdajnik njegov.

3.19I Judu Iskariota, koji je postaoizdajnik njegov.

i Judu Iskariota, koji postadenjegov Izdajnik.

10.5Ovih dvanaest posla Isus

6.7Potom dozva dvanaestoricu ksebi, posla ih

9.1On sazva dvanaestoricu

dva i dva

i dade im moć nad duhovimanečistim.

i dade im moć i vlast nadsvima zlim duhovima

i da iscjeljuju od bolest;.

i zapovjedi im: "Ne idite kneznabošcima i ne ulazite ni ukoji grad samarijski!

10.6Nego idite k izgubljenimovcama kuće Izraelove!

10.7Idite i navješćujte: "Blizu jekraljevstvo nebesko.

9.2Tada ih posla da navješćujukraljevstvo Božje

10.8Liječite bolesne,

i da iscjeljuju bolesnike.

dižite mrtve čistite gubave iizgonite đavle! Zabadava stedobili, zabadava dajite!

6.8Zapovjedi im,

9.3Reče im:

10.9Ne uzimajte sobom

da ništa sobom ne uzimaju "Ne uzimajte ništa

u pojasima svojim ni zlata nisrebra ni drugoga novca,10.10Ni putne torbe, ni dvojehaljine, ni obuće, ni štapa;

na put osim jednoga štapa, nikruha, ni torbe, ni novaca upojasu.

na put, ni štapa ni torbe nikruha ni novaca; ni dvojehaljine da imate!

Ev anđelj a 114

6.9Sandale su smjeli nositi, ali neoblačiti dvoje haljine.

jer je poslenik dostojanprehrane svoje.

10.11Kad dođete u koji grad ili ukoje selo, ispitajte, tko je unjemu dostojan! Ostaniteondje, dok ne pođete dalje!

6.10Nadalje im reče:

10.12Kad uđete u koju kuću,

"Kad gdje uđete u kuću, 9.4Kad dođete u koju kuću,

pozdravite je!

onda ostanite ondje, dok nepođete dalje!

onda ostanite, dok odatle nepođete dalje.

10.13Je li kuća dostojna toga, doćiće na nju vaš pozdrav mira;nije li dostojna toga, vašpozdrav mira vratit će se kvama.

10.14A gdje vas ne prime i neposlušaju riječi vaših, ondjeostavite kuću i grad i otresiteprah s nogu svojih!

6.11A gdje vas ne prime i neposlušaju vas, odanle pođitedalje i otresite prah s nogusvojih,

9.5A gdje vas ne prime, ostavitetaj grad i otresite prah s nogusvojih

za svjedočanstvo protiv njih!" za svjedočanstvo protiv njih!

10.15Zaista, kažem vam: "ZemljiSodomi i Gomori u dan sudabit će lakše negoli gradutakvu!

10.16Eto, ja vas šaljem kao ovcemeđu vukove.

10.3Idite! Eto, ja vas šaljem kaojaganjce među vukove.

Budite dakle mudri kao zmije ibezazleni kao golubovi!

10.17Čuvajte se od ljudi! Oni će vaspredavati sudovima i

10.11Ako vas povuku pred sinagoge

Ev anđelj a115

bičevat će vas u sinagogama.

10.18Jest, zbog mene vodit će vas

pred namjesnike i kraljeve, i pred poglavarstva i vladaoce,

da svjedočanstvo dadnete prednjima i pred neznabošcima.

10.19A kad vas predadu,

ne brinite se, kako ili što ćetegovoriti!

ne brinite se, kako i čim ćete sebraniti ili što ćete reći,

U onaj čas dat će vam se, štoćete govoriti.

10.20Jer nijeste vi, koji govorite,nego Duh Oca vašega govoripreko vas.

10.12Jer u onaj čas Duh Sveti stavitće vam u usta prave riječi."

10.21Brat brata, otac sina svojegapredavat će na smrt. Djeca ćeustajati na roditelje svoje idovoditi ih u smrt.

10.22Zbog imena mojega bit ćeteomraženi svima. Ali tkoustraje do kraja, spasit će se.

10.23Kad vas progone u jednomgradu, bježite u koji drugi!Zaista, kažem vam: "Nećetejoš biti pri kraju s gradovimaIzraelovim, dok ne dođe Sinčovječji.

10.24Učenik nije nad učiteljem, nisluga nad gospodarom svojim.

10.25Učenik mora biti zadovoljan,ako mu je kao učiteljunjegovu, i sluga, ako mu jekao gospodaru njegovu. Kadsu domaćina grdili kaoBeelzebuba, koliko će višegrditi domaće njegove!

10.26Ne bojte ih se dakle,

Ev anđelj a 116

jer nema ništa skriveno, što sene bi otkrilo, ništa tajno, što sene bi doznalo

12.2Jer ništa nije skriveno, što sene bi otkrilo, ništa tajno, što sene bi doznalo.

10.27Što vam govorim u tami, tonavješćujte na svjetlosti; štovam se šapće na uho, topropovijedajte na krovovima!

12.3Zato će se sve, što ste rekli utmini, objaviti na svjetlosti; štoste šaptali na uho u sobama,oglasit će se s krovova.

12.4Kažem vam, prijatelji moji:

10.28Ne bojte se onih, koji dodušemogu ubiti tijelo, ali duše nemogu ubiti!

Ne bojte se onih, koji ubijajutijelo, a dalje ne mogu ništaučiniti.

12.5Pokazat ću vam, koga da sebojite:

Nego se bojte onoga, kojimože dušu i tijelo pogubiti upaklu!

Bojte se onoga, koji nakonsmrti ima moć baciti u pakao.

Da, kažem vam: Njega sebojte!

10.29Ne kupuju li se dva vrapca zapet para? A ipak ni jedan odnjih ne pada na zemlju bezOca vašega.

12.6Ne kupuje li se pet vrabaca zadeset novčića? A ipak ni jedanod njih nije zaboravljen kodBoga.

10.30A u vas je dapače izbrojenasva kosa na glavi vašoj.

12.7Tako je i kosa na vašoj glavisva izbrojena.

10.31Ne bojte se dakle! Vi ste viševrijedni, negoli mnogi vrapci.

Ne bojte se dakle, vi stevredniji od mnogo vrabaca.

12.8Kažem vam:

10.32Tkogod prizna mene predljudima, toga ću i ja priznatipred Ocem svojim nanebesima.

Tko prizna mene pred ljudima,njega će i Sin čovječji priznatipred anđelima Božjim..

10.33A tko zataji mene predljudima, toga ću i ja zatajitipred Ocem svojim na

12.9A tko se odreče mene, njega ćese odreći pred anđelimaBožjim.

Ev anđelj a117

nebesima.

10.34Ne mislite, da sam ja došao dadonesem mir na zemlju!

12.51Mislite li, da sam došaodonijeti mir na zemlju?

Ne, kažem vam, nego razdor.

Nijesam došao da donesemmir, nego mač.

12.49Došao sam da bacim oganj nazemlju, i kako bih htio, da jeveć planuo!

12.50Ali ja prije imam da uzmemna sebe krštenje, i kako me tomuči, dok se ne svrši!

12.52Od sada će pet u jednoj kućibiti razdijeljeni: tri na dva idva na tri:

10.35Jer sam došao da rastavimsina od oca njegova, kćer odmatere njezine, snahu odsvekrve njezine.

12.53Ustat će otac na sina, i sin naoca, majka na kćer, i kći namajku, svekrva na snahu, isnaha na svekrvu."

10.36Tako neprijatelji čovjekupostaju njegovi vlastitidomaći.

14.25Veliko mnoštvo naroda išlo jeza njim. Tada se on obazre ireče im:

10.37Tko ljubi oca ili mater višenego mene, nije menedostojan! Tko ljubi sina ili kćerviše nego mene,

14.26"Ako tko dođe k meni, a nemrzi na oca i na majku i naženu i na dijete i na brata i nasestru, da, i na samoga sebe,

nije mene dostojan.

ne može biti moj učenik.

10.38Tko ne uzme na se križ svoj ine pođe za mnom,

14.27Tko ne nosi križa svojega i neide za mnom,

nije mene dostojan!

ne može biti moj učenik.

Ev anđelj a 118

14.28Kad jedan od vas hoće dagradi kulu, ne sjedne li najprijei ne proračuna li troškove, imali i sredstava da dovrši?

14.29Kad bi naime postavio temelj;a ne bi mogao kasnije dovršitigradnje, svi, koji gledaju,rugali bi mu se

14.30I govorili: 'Ovaj je čovjekpočeo gaditi i nije mogao dadovrši.'

14.31Ili kad koji kralj hoće da sezarati s drugim kraljem, nesjedne li najprije i ne promisli,može li s deset tisuća ljudiizaći protiv njega?

14.32Ako li ne može, onda pošljeposlanike, dok je onaj jošdaleko, i moli, da se nagodemirno.

14.33Tako i ni jedan od vas, koji sene odreče svega, što ima, nemože biti moj učenik.

10.39Tko gleda da dobije život svoj,izgubit će ga, a tko izgubi životsvoj zbog mene, dobit će ga.

17.33Koji gleda da uzdrži živo svoj,izgubit će ga; tko ga izgubi,uzdržat će ga.

10.40Tko vas prima; mene prima.Tko prima mene, primaonoga, koji me je poslao.

10.16Tko vas sluša, mene sluša; tkovas prezire, mene prezire; atko prezire mene, prezireonoga koji je mene poslao."

10.41Tko prima proroka, jer jeprorok, primit će plaćuproročku. Tko primapravednika, jer je pravednik,

Ev anđelj a119

primit će plaću pravedničku.

10.42Tko jednome od ovih malenihovdje pruži samo čašu hladnevode da se napije, jer je mojučenik, zaista kažem vam:"On neće izgubiti plaću svoju."

6.12Tada su zaputili

9.6Oni se zaputiše,

i išli su od mjesta do mjesta,posvuda navješćivalievanđelje

i propovijedali pokajanje.

6.13Izgonili su mnoge zle duhove,mazali uljem mnoge

bolesnike i iscjeljivali ih. i iscjeljivali bolesnike.

11.1Kad je Isus bio svršio ovepouke dvanaestorici učenikasvojih, otide odatle dalje, dauči i propovijeda potamošnjim gradovima

7.18Za sve ovo javiše Ivanuučenici njegovi.

11.2Kad je Ivan u tamnici čuo odjelovanju Kristovu, posladvojicu učenika svojih.

7.19Tada dozva Ivan k sebidvojicu učenika svojih, poslaih Gospodinu

i dade ga upitati: "Jesi li tionaj, koji ima doći, ili drugogada čekamo?"

7.20Ljudi dođoše k njemu i rekoše:"Ivan Krstitelj šalje nas k tebi,

11.3I upita ga: "Jesi li ti onaj, kojiima doći, ili drugoga dačekamo?"

da te upitamo: "Jesi li ti onaj,koji ima doći, ili drugoga dačekamo?"

7.21U onaj upravo čas iscijelimnoge od bolesti, od muke iod zlih duhova i mnogimaslijepima darova vid očni.

Ev anđelj a 120

11.4Isus im odgovori: "Idite ijavite Ivanu, što čujete i vidite:"

7.22I odgovori im: "Idite i javiteIvanu, što ste vidjeli i čuli:

11.5Slijepi vide, hromi hodaju,gubavi se čiste, gluhi čuju,mrtvi ustaju, siromašnima senavješćuje Radosna vijest.

Slijepi vide, hromi hode,gubavi se čiste, gluhi čuju,mrtvi ustaju, siromašnima sepropovijeda radosna vijest.

11.6Blagoslovljen je onaj, kome janisam povod spoticanja!"

7.23Blagoslovljen je onaj, komu janisam povod spoticanja!"

11.7Kad oni odoše, reče Isusmnoštvu naroda o Ivanu: "Štoste izašli u pustinju? Da viditezar trsku, koju ljulja vjetartamo i vamo?

7.24Kad su bili otišli poslaniciIvanovi, počne mnoštvunaroda govoriti za Ivana: "Štoste izašli u pustinju? Da viditetrsku, koju ljulja vjetar?

11.8Ili što ste izašli? Da vidite zarčovjeka u mekim haljinama?Ne, ljudi, koji nose mekehaljine, na kraljevskim sudvorima

7.25Ili što ste izašli? Da viditečovjeka u mekanimhaljinama? Ne, ljudi koji nosefine haljine i žive raskošno, nadvorima su kraljeva.

11.9Što ste dakle izišli? Da viditezar proroka? Da, ja vamkažem, više nego proroka.

7.26Što ste izašli? Da viditeproroka? Da, kažem vam, jošviše nego proroka.

11.10On je onaj, o kojem stojipisano:, Eto, ja šaljemglasnika svojega pred tobom,da pripravi put tvoj predtobom.

7.27On je onaj, o kojem stojipisano: Eto, šaljem glasnikasvojega pred tobom, dapripravi put pred tobom.

11.11Zaista, kažem vam: "Izmeđuonih, koji su rođeni od žene,nije ustao veći od IvanaKrstitelja. Ipak je najmanji ukraljevstvu nebeskom veći odnjega.

7.28Kažem vam: Između rođenihod žene nema većega odIvana. Ipak najmanji ukraljevstvu Božjem veći je odnjega."

11.12Od dana Ivana Krstitelja dosada trpi kraljevstvo nebeskosilu, i silnici gledaju da gaugrabe.

11.13 16.16

Ev anđelj a121

Jer su svi proroci i zakon doIvana proricali o tom.

Zakon i proroci dosežu doIvana.

Otada se navješuje radosnavijest o kraljevstvu Božjemu, isvaki prodire silom u njega.

11.14A on je, ako hoćete prihvatiti,Ilija, koji ima doći

11.15Tko ima uši, neka čuje!

7.29Sav narod, koji ga je slušao, icarinici upoznaše pravednostBožju i primiše krštenjeIvanovo.

7.30A farizeji i književnici prezrešeodluku Božju i ne dadoše sekrstiti od njega.

11.16S kim da prispodobim ovajrod?

7.31"S kim da prispodobim ljudeovoga roda?

Na koga su nalik?

On je kao djeca, što sjede natrgu i dovikuju drugima: "

7.32Oni su kao djeca, što sjede natrgu i dovikuju jedni drugima:

11.17, Mi smo vam zasvirali, i vinijeste igrali; mi smo tužaljkezapjevali, i vi nijeste plakali.,

Mi smo vam zasvirali, i vinijeste igrali; mi smo tužaljkezapjevali, i vi nijeste plakali.

11.18Ivan je došao: "on nije jeo inije pio; i reklo se je: "On jeopsjednut od đavla.

7.33Ivan Krstitelj došao je; on nijejeo kruha i nije pio vina. Tadaste rekli: Od đavla jeopsjednut.

11.19Sin čovječji došao je, on jede ipije, i kaže se: "Gle izjelice ipijanice, prijatelja carinicima igrješnicima!

7.34Sin čovječji došao je; on jede ipije. A vi kažete: Gle izjelice ipijanice, prijatelja carinicima igrješnicima!

Ali mudrost opravdaše djelanjezina."

7.35Ali mudrost spoznadoše kaopravednu sva djeca njezina."

11.20Tada uze koriti gradove, u

Ev anđelj a 122

kojima su se bila dogodilamnoga čudesa njegova, a kojise ipak nijesu bili obratili.

11.21Teško tebi, Korozaine! Teškotebi, Betsaido, jer da bi se biladogodila u Tiru i Sidonučudesa, što su se dogodila uvama, oni bi već davno biličinili pokajanje u vreći ipepelu.

10.13Teško tebi, Korozaine! Teškotebi Betsaido! Jer kad bi se bilau Tiru i Sidonu dogodilačudesa, što su se dogodila uvama, davno bi već činilipokajanje u vreći i pepelu.

11.22Ali vam kažem: "Tiru i Sidonulakše će biti u dan suda negolivama

10.14Ali Tiru i Sidonu bit će lakšena sudu nego vama.

11.23I ti, Kafarnaume, zar ćeš se donebesa podići? U podzemnisvijet sići ćeš,

10.15I ti, Kafarnaume, zar ćeš sedići do nebesa? Do pakla ćešbiti srušen!

jer da bi se bila u Sodomidogodila čudesa, što su sedogodila u tebi, stajala bi jošdo današnjega dana.

11.24Ali vam kažem: "ZemljiSodomi lakše će biti u dansuda negoli tebi."

10.12Kažem vam: Sodomi će bitilakše u onaj dan, negoli graduonome.

11.25U ono vrijeme progovori Isus ireče: "Slavim te, Oče,Gospodine neba i zemlje, što siovo skrio od mudrih irazumnih, a objaviomalenima.

10.21U onaj dan obradova se on uDuhu Svetome i reče: "Slavimte, Ode, Gospodine neba izemlje, što si ovo skrio odmudrih i razumnih, a objaviomalenima.

11.26Da, Oče, tako je bilo tebi milo.

Da, Oče, tako se je dopalo tebi.

11.27Sve je meni predano od Ocamojega. Nitko ne pozna Sina,nego jedino Otac, i nitko nepozna Oca, nego jedino Sin ionaj, kojemu to Sin hoćeobjaviti.

10.22Sve je meni predano od Ocamojega. Nitko ne zna, tko jeSin, osim jedinoga Oca, initko, tko je Otac, osimjedinoga Sina, i kojemu I Sinhoće da objavi."

11.28Dođite k meni svi, koji steumorni i opterećeni, ja ću vasokrijepiti.

Ev anđelj a123

11.29Uzmite jaram moj na sebe iučite se od mene; jer sam jakrotak i ponizan srcem naćićete pokoj dušama svojim.

11.30Jer je jaram moj blag i brememoje lagano."

7.36Jedan farizej zamoli ga, da biobjedovao kod njega. Pođe ukuću farizejevu i sjede za stol.

7.37U gradu je živjela žena kaogrješnica. Kad doznade, da jeon za stolom u kućifarizejevoj, donese posudicu odalabastera s pomasti.

7.38Ona se plačući postaviodostraga nogu njegovih i uzenoge njegove kvasiti suzamasvojim i otirati kosom glavesvoje. Tada je cjelivala nogenjegove i mazala ih pomašću.

7.39Kad to vidje farizej, koji ga jebio pozvao, pomisli u sebi:"Kad bi ovaj bio prorok, znaobi tko i kakva je to žena, kojaga se dotiče - jedna grješnica."

7.40Isus mu reče: "Simone, imamti nešto reći." On reče: "Kaži,učitelju!"

7.41Reče: "Jedan vjerovnik imaoje dva dužnika. Jedan mu jebio dužan pet stotina denara,drugi pedeset.

7.42Jer nijesu mogli platiti svojegaduga, otpusti ga obojici. Kojiće ga sad od njih više ljubiti?"

7.43Simon odgovori: "Mislim onaj,kojemu je više poklonio." Isus

Ev anđelj a 124

mu reče: "Pravo si sudio."

7.44Tada okrenuvši se k ženi rečeSimonu: "Vidiš li ovu ženu?Dođoh u tvoju kuću, a ti mi nedade vode za noge moje; a onasuzama svojim okvasi nogemoje i kosom svojom otre.

7.45Ti mi ne dade cjelova; a ona,otkako uđe, ne prestadecjelivati nogu mojih.

7.46Uljem nijesi pomazao glavemoje; a ona pomašću pomazanoge moje.

7.47Zato kažem ti: Njoj suoprošteni mnogi grijehinjezini, jer je pokazala mnoguljubav. A kojemu se opraštamanje, taj ima također samomalo ljubavi."

7.48Tada reče njoj: "Tvoji su tigrijehi oprošteni."

7.49Onda oni, koji su bili zastolom, pomisliše u sebi: "Tkoje ovaj, da i grijehe oprašta?"

7.50A on reče ženi: "Vjera te jetvoja spasila. Idi u miru!"

13.10Jedne subote učio je u jednojsinagogi.

13.11Tu je bila jedna žena, koja jeveć osamnaest godina bilabolesna cd duha bila je sasvimzgrčena i nije se mogla nikakoispraviti.

13.12Kad je ugleda Isus, dozva je ksebi i reče joj ženo, izbavljenasi od bolesti svoje!"

Ev anđelj a125

13.13Pritom metnu na nju ruke, iona se odmah ispravi i počeslaviti Boga.

13.14Pun gnjeva zbog toga, što jeIsus iscijelio u subotu, rečepredstojnik sinagoge narodu:"Šest je dana za rad, u te danedolazite i dajte se icjeljivati, ane u subotu"

13.15Gospodin mu reče. Licemjeri!Ne odvezuje li svaki od vas usubotu svojega vola ilimagarca od jasala i ne vodi liga, da ga napoji"

13.16A ovu kćer Abrahamovu, kojuje držao sotona već punihosamnaest godina svezanu,nije li trebalo odvezati od oveveze u subotu?"

13.17Na ove riječi postidjeli su se sviprotivnici njegovi A sav se jenarod radovao za sva slavnadjela što su se dogodila ponjemu.

12.1U ono vrijeme išao je Isus usubotu kroz usjeve. Učenicinjegovi bili su gladni, trgali suklasje

2.23Jedne subote išao je krozusjeve. Učenici njegovi trgalisu putem klasje.

6.1Jedne subote išao je krozusjeve. Učenici njegovi trgalisu klasje,

trli ga rukama

i jeli. te jeli.

12.2Farizeji su to vidjeli i rekli mu:"Eto, učenici tvoji čine, što jezabranjeno u subotu."

2.24Tada ga upitaše farizeji: "Zaštočine u subotu, što jezabranjeno?"

6.2Tada rekoše neki farizeji:"Zašto činite, što je zabranjenou subotu?

12.3On im reče: "Nijeste li čitali,što je učinio David, kad jeogladnio, on i družinanjegova?

2.25On im reče: "Nijeste li nikadčitali, što učini David, kad jebio u nevolji, on i drugovinjegovi ogladnjeli?

6.3Isus im reče: "Zar nijestečitali, što učini David, kadogladnje, on i pratioci njegovi?

12.4 2.26 6.4

Ev anđelj a 126

Kako je ušao u kuću Božju ipojeo kruhove postavljene,kojih on i družina njegovanijesu smjeli jesti, nego samosvećenici?

Kako je u nijeme velikogsvećenika Abiatara ušao ukuću Božju i jeo kruhovepostavljene, koje smiju jestisamo svećenici, i kako ih jedao i drugovima svojim?

Kako uđe u kuću Božju, uzekruhove postavljene, što ihsmiju jesti samo svećenici, ijede i dade od njih takođerpratiocima svojim?"

12.5Ili nijeste li čitali u zakonu, dasvećenici u hramu u suboturuše počinak subotni pa su bezkrivnje?

12.6A ja vam kažem: "Ovdje jeviše nego hram

12.7Kad biste ipak razumjeli riječ:"Milosrđe hoću, a ne žrtvu,onda ne biste osuđivalinedužnih.

2.27Tada nastavi: "Subota je tuzbog čovjeka, a nije čovjekzbog subote.

12.8Jer je Sin čovječji gospodarsubote."

2.28Tako je Sin čovječji i gospodarnad subotom."

6.5Tada nastavi: "Sin je čovječjigospodar i od subote."

12.9Odatle otide dalje i dođe usinagogu njihovu.

3.1Dođe opet u sinagogu.

6.6Jedne druge subote došao je usinagogu i učio.

12.10Tu je bio čovjek s rukomsuhom.

Tu je bio čovjek sa suhomrukom.

Bio je ondje čovjek, kojemu jedesna ruka bila suha.

3.2Pazili su na njega, hoće li ga usubotu iscijeliti,

6.7Književnici i farizeji pazili su,neće li u subotu iscijeliti,

Zapitaše ga: "Smije li se usubotu liječiti?"

Tražili su naime kakav uzrok,da bi ga optužili.

da ga mognu optužiti. da nađu, zašto da ga okrive.

6.8A on je znao pomisli njihove,

3.3Tada reče čovjeku sa suhomrukom: "Stani na sredinu!"

i reče čovjeku sa suhomrukom: "i "Ustani i na sredinustani!"

On ustade i tamo stade.

Ev anđelj a127

3.4Onda ih upita: "Treba, li usubotu dobro činiti ili zlo?Život spasiti ili pustiti dapropadne?"

6.9Tada im reče Isus: "Pitam vas:"Ima li se u subotu činitidobro ili zlo? Život spasiti ilipogubiti?"

Šutjeli su.

12.11On im reče: "Ako jednome odvas u subotu njegova jedinaovca upadne u jamu, neće li jeon prihvatiti i izvaditi?

12.12A koliko je čovjek vredniji odovce? Dakle se smije u subotudobro činiti"

3.5Ožalošćen zbog tvrdoćenjihova srca,

pogleda srdito na njihunaokolo

6.10On ih pogleda sve unaokolo,

12.13Tada reče čovjeku: "Pružiruku svoju!" On je pruži, ipostade opet zdrava kaodruga.

i reče čovjeku: "Pruži rukusvoju!" On je pruži, i ruka jenjegova bila opet zdrava.

i onda reče čovjeku: "Pružiruku svoju!" On to učini, iozdravi ruka njegova.

12.14A farizeji izađoše i među serazmisliše, kako bi ga mogliuništiti.

3.6Smjesta izađoše farizeji iposvjetovaše se s pristašamaHerodovim protiv njega, kakobi ga mogli upropastiti,

6.11Tada dođoše od bijesa, posveizvan sebe i posvjetovaše semeđu sobom, što bi mogliučiniti Isusu.

12.15Kada to saznade Isus, uklonise odatle.

3.7Isus se povuče s učenicimasvojim k moru,

Mnogi pođoše za njim, Veliko mnoštvo naroda izGalileje išlo je za njim. I izJudeje

3.8i Jerusalema, iz Edoma, izokolice s onu stranu Jordana iod Tira i Sidona pridolazili suljudi k njemu u velikimčetama, kad su čuli za svadjela njegova.

3.9Tada reče učenicima svojim,neka zbog mnoštva naroda

Ev anđelj a 128

bude uvijek spremna lađica zanjega, da ne dođe u tisku.

i on ih sve ozdravi. 3.10On je naime iscijelio mnoge,

te su stoga navaljivali na njegasvi bolesni, da ga se dotaknu.

3.11Kad su ga vidjeli dusi nečisti,padali su pred njega ničice ivikali: "Ti si Sin Božji."

12.16Ali im zabrani, da ga nerazglašuju.

3.12A on im je zabranjivao strogo,da ga ne razglašuju.

12.17Tako se je imala ispuniti riječproroka Izaije, koji govori:

12.18"Eto, to je sluga moj, kogasam izabrao. Ljubimac moj,na kojem se veseli srce moje.Stavit ću duh svoj na njega, ion će navješćivati pravdumeđu narodima.

12.19Neće se prepirati i neće bučiti,nitko neće po ulicama čutiglasa njegova.

12.20Trske stučene neće prelomiti istijenja što tinja neće ugasiti,dok pravdu ne privede pobjedi.

12.21U ime njegovo uzdat će senarodi."

12.22Tada mu dovedoše opsjednuta,koji je bio slijep i nijem.

On ga iscijeli, tako da je nijemimogao govoriti

11.14On istjera đavla, koji je bionijem. Kad je bio davao izašao,mogao je nijemi govoriti.

i vidjeti!

12.23Sav se je narod divio

Svijet se je tomu divio.

Ev anđelj a129

i govorio: "Nije li ovo SinDavidov?"

3.20Tada otide kući. Opet se skupinarod, tako da nijesu mogli nijesti.

3.21Kad su to čuli njegovi,podigoše se da ga odvedusilom, jer se je reklo, da jeizvan sebe.

12.24A farizeji, koji su to čuli,rekoše: "Taj izgoni đavle samopo Beelzebubu, poglavici zlihduhova.

3.22A književnici, koji su bili sišli izJerusalema, rekoše: "On jeopsjednut od Beelzebuba.Pomoću poglavice zlih duhovaizgoni zle duhove."

11.15A neki od njih rekoše: "Izgonizle duhove samo poBeelzebubu, poglavici zlihduhova.

11.16Drugi su ga kušali i tražili odnjega znak s neba.

12.25Isus prozre misli njihove i rečeim: "Svako kraljevstvo, što je usebi razdijeljeno, raspada se; nijedan grad, nijedna kuća, štoje u sebi razdijeljena, ne možepostojati.

11.17A on je prozreo pomislinjihove i rekao im: "Svakokraljevstvo, koje je samo u sebinesložno, raspadne se, i kućase sruši na drugu.

3.23Tada ih je dozvao i govorio imu prispodobama: "Kako možesotona izgoniti sotonu?

3.24Ako je kraljevstvo u sebinesložno, onda ne možeopstati takvo kraljevstvo.

3.25Ako je kuća u samoj sebinesložna, onda ne možeopstati takva kuća.

12.26Ako sotona izgoni sotonu,onda je razdijeljen sam u sebi:

3.26I ako sotona ustane protivsamomu sebi i nesložan jesamim sobom,

11.18I ako je sotona nesložan samsobom, ?

"kako će tada postojatikraljevstvo njegovo?

kako da postoji kraljevstvonjegovo

onda ne može opstati, nego će

Ev anđelj a 130

propasti.

Jer kažete, da ja poBeelzebubu izgonim đavle.

12.27I ako ja izgonim đavle poBeelzebubu, po kojemu ih tadaizgone sinovi vaši? Oni će vamzato biti suci vaši.

11.19Ako ja po Beelzebubu izgonimđavle, po kojemu ih ondaizgone sinovi vaši? Zato ćevam oni biti suci.

12.28Ako li ja izgonim đavleDuhom Božjim, onda je stimdošlo k vama kraljevstvoBožje.

11.20A ako ja prstom Božjimizgonim đavle, onda je stimdošlo k vama kraljevstvoBožje.

11.21Ako jaki naoružan čuva svojdvor, onda je imanje njegovou sigurnosti.

11.22Ako li ga jači napadne inadvlada ga, onda mu uzmeoružje, u koje se je uzdao, irazdijeli što je zaplijenio,

12.29Ili kako može tko provaliti ukuću jakoga i ugrabiti muimanje njegovo, ako nijenajprije svezao jakoga Istomtada može oplijeniti kućunjegovu.

3.27Nitko ne može provaliti ukuću jakoga i oteti mu imanjenjegovo, ako nije najprijesvezao jakoga. Istom tadamože oplijeniti kuću njegovu.

12.30Tko nije s menom, proti menije; tko ne skuplja s menom,rasipa.

11.23Tko nije s menom, proti menije; tko ne skuplja s menom,rasipa.

12.31Zato vam kažem: "Svakigrijeh i psovka oprostit će seljudima.

3.28Zaista, kažem vam: "Svigrijehi i huljenja na Boga, štoih počine ljudi, oprostit će senjima.

12.10Tko rekne riječ protiv Sinačovječjega, oprostit će mu se;

Ali psovka na Duha neće seoprostiti.

3.29Ali tko pohuli na DuhaSvetoga, ne nalazi na vijekeoproštenja, nego ostajeopterećen vječnim grijehom."

a tko pohuli na Duha Svetoga,neće mu se oprostiti.

12.32Tko rekne riječ na Sinačovječjega, oprostit će mu se.

Ev anđelj a131

A tko rekne riječ na DuhaSvetoga, neće mu se oprostitini na ovom ni na onomsvijetu.

12.33Priznate li, da je drvo dobro,onda morate i plod njegovdržati dobrim. A priznate li, daje drvo zlo, onda morate i plodnjegov držati zlim, jer se poplodu poznaje drvo.

3.30Oni su bili naime tvrdili: "Onima nečistoga duha."

12.34Vi zmijino leglo, kako možetedobro govoriti, kad ste zli? Jerčega je srce puno, o tomegovore usta.

12.35Dobar čovjek iz dobre rizniceiznosi dobro, zao čovjek iz zleriznice iznosi zlo.

6.45Dobar čovjek iz dobra blagasrca svojega iznosi dobro; azao čovjek iz zla blaga iznosizlo,

jer čega je srce puno, o tomgovore usta.

12.36A ja vam kažem: "Za svakupraznu riječ, koju reknu ljudi,moraju u dan suda dati račun.

12.37Jer ćeš po riječima svojim bitiproglašen pravednim, posvojim riječima bit ćešosuđen."

11.29Kad se je mnoštvo narodaskupljalo,

12.38Neki književnici i farizejirekoše mu: "Učitelju, htjelibismo vidjeti od tebe kojičudesni znak!"

12.39On im reče: "Zao ipreljubotvoran rod traži znak.

reče: "Rod je ovaj zao rod.Traži znak, ali mu se neće datidrugi znak osim znaka Jone.

Ev anđelj a 132

Ali mu se neće dati drugi znakosim znaka proroka Jone.

11.30Kao što je naime Jona postaoznak Ninivljanima, tako će iSin čovječji biti rodu ovome.

12.40Kao što je Jona bio u utrobimorske nemani tri dana i trinoći, tako će biti i Sin čovječjiu krilu zemlje tri dana i trinoći.

12.41Ljudi iz Ninive pojavit će se stim rodom pred sudom iosudit će ga, jer se oni obratišena propovijed Joninu. A ovdjeje više nego Jona!

12.42Kraljica juga pojavit će se stim rodom pred sudom iosudit će ga, jer ona dođe skrajeva svijeta, da čujemudrost Salomonovu. A ovdjeje više nego Salomon!

11.31Kraljica juga dignut će se nasudu s ljudima roda ovoga iosudit će ih, jer je došla s krajasvijeta, da sluša mudrostSalomonovu, a ovdje je višenego Salomon!

11.32Ninivljani dignut će se nasudu s rodom ovim i osudit ćega, jer su se obratili napropovijedanje Jonino, a ovdjeje više nego Jona!

12.43Kada nečisti duh izađe izčovjeka, luta kroz pustoši itraži kakvo mjesto pokoja,

11.24Kad nečisti duh izađe izčovjeka, luta kroz puste goleti itraži sobi počivalište.

ali ga ne nalazi.

12.44Onda pomisli: "Vratit ću se ukuću svoju, iz koje samizašao.

Ne nađe li ga, rekne: "Vratitću se u kuću svoju, iz koje samizašao.

I on dođe, nađe je praznu,lijepo pometenu i ukrašenu.

11.25I dođe i nade je lijepopometenu i ukrašenu.

12.45Tada otide i dovede još sedamdrugih duhova, koji su gori od

11.26Tada otide i dovede još sedamdrugih duhova, koji su gori od

Ev anđelj a133

njega. Oni uđu i nastane se unjoj. I potonje čovjeku onomebude gore od prvoga.

njega. Oni uđu i nastane seondje. I potonje takvu čovjekubude gore od prvoga."

Isto će tako biti i ovome roduzlome.

11.27Dok je tako govorio, povikamu jedra žena iz naroda:"Blagoslovljena utroba, Koja teje nosila, i prsa, koja su tedojila!"

11.28A on reče: "Jest, Blagoslovljenioni, koji slušaju riječ Božju idrže je!"

12.46Dok je on još govorio narodu,

stajali su vani majka njegova ibraća njegova i htjeli su dagovore s njime.

3.31Tada dođoše majka njegova ibraća njegova.

8.19Majka njegova i braća njegovadođoše k njemu,

ali nijesu mogli do njega odnaroda.

Ostadoše stojeći vani i dadošega pozvati.

3.32Mnoštvo ljudi sjedilo je okonjega.

12.47Netko mu reče: "Majka tvoja ibraća tvoja stoje vani i hoće dagovore s tobom."

Tada mu javiše: "Majka tvoja ibraća tvoja stoje vani i pitajuza te."

8.20Javiše mu: "Majka tvoja ibraća tvoja stoje vani i žele dato vide."

12.48A on reče onome, koji mu je tojavio: "Tko je moja majka, itko su braća moja?"

3.33On im reče: "Tko je majkamoja, i tko su braća moja?"

12.49Tada pruži ruku na učenikesvoje

3.34Tada pogleda na one, koji susjedili oko njega,

i reče: "Evo majka moja ibraća moja! Jer tko čini voljuOca mojega na nebesima, tajmi je brat, sestra i majka."

i reče: "Evo majka moja ibraća moja!3.35Jer tko čini volju Božju, taj mije brat, sestra i majka."

8.21On im reče: "Majka moja ibraća moja jesu oni, kojislušaju riječ Božju i vrše je."

8.1Potom je putovao od grada do

Ev anđelj a 134

grada, od sela do sela,propovijedao je i navješćivaoradosnu vijest o kraljevstvuBožjemu. S njim sudvanaestorica

8.2I neke žene, koje je On bioiscijelio od zlih duhova i odbolesti: "Marija po imenuMagdalena, iz koje je biloizašlo sedam zlih duhova.

8.3I Ivana, žena Huze,upravitelja Herodova, iSuzana i još mnoge druge,koje su služile njima imanjemsvojim.

13.1U onaj dan izađe Isus iz kuće

i sjede kraj mora. 4.1Opet je učio na moru.

13.2Mnogi se je narod skupio okonjega.

Veoma veliko mnoštvo narodaskupilo se oko njega.

8.4Kad se skupilo veliko mnoštvonaroda

i ljudi dolazili k njemu iz svihgradova,

Zato je ušao u lađicu i sjeo unjoj, a narod je sav stajao naobali.

Zato uđe u lađicu, i u nju sjedena moru, a sav je narod stajaona obali na zemlji,

13.3On im je govorio mnogo uprispodobama i rekao:

4.2Učio ih je mnogo uprispodobama i govorio im usvojemu predavanju:

rekoše prispodobu ovu:

4.3"Pazite!

"Izađe sijač da sije. Sijač izađe da sije. 8.5"Izađe sijač da sije sjeme svoje.

13.4I kad je sijao, nekoje zrno padena put, i dođoše ptice ipozobaše ga.

4.4Kad je sijao, jedno pade naput, i dođoše ptice i pozobašega.

Kad je sijao, nekoje pade naput, pogazi se, i ptice nebeskepozobaše ga.

13.5Drugo pade na kamenito tlo,

4.5Drugo pade na kamenito tlo,

8.6Drugo pade na kamenito tlo.

gdje nije imalo mnogo zemlje. gdje nije bilo mnogo zemlje.

Ev anđelj a135

Ono brzo izniknu, Brzo izniče, Ono doduše izniknu,

jer nije ležalo duboko uzemlji.

jer nije ležalo duboko u zemlji,

13.6Ali kad obasja sunce,

4.6Ali kad sunce zasja,

uvenu, i jer nije imalo korijenausahnu.

uvenu, i jer nije imalokorijena, usahnu.

ali se osuši, jer nije imalovlage,

13.7Opet drugo pade među trnje.Uzraste zajedno trnje i ugušiga.

4.7Opet drugo pade među trnje.Trnje uzraste i zaguši ga,

8.7Opet drugo pade među trnje.Uzraste trnje zajedno i ugušiga.

tako da ne donese roda.

13.8Drugo pade na zemlju dobru, idonosilo je rod stostruk,šezdesetostruk, tridesetostruk.

4.8Drugo napokon pade nazemlju dobru, izniče, uzraste idonese rod: "tridesetostruk,šezdesetostruk i stostruk."

8.8Drugo napokon pade nazemlju dobru, izniknu i doneserod stostruk."

4.9Zaključi riječima:

Kad ovo reče, povika:

13.9Tko ima uši, neka čuje!"

"Tko ima uši, neka čuje!" "Tko ima uši, neka čuje!"

13.10Tada pristupiše učenici njegovii upitaše ga: "Zašto im govorišu prispodobama?"

4.10Kad je bio sam, zapitaše gaučenici s dvanaestoricom zasmisao prispodobe.

8.9Tada ga upitaše učenicinjegovi, što znači prispodobaova.

13.11On odgovori: "Vama je dano,da razumijete tajne kraljevstvanebeskoga a onima nije dano.

4.11Reče im: "Vama je tajnakraljevstva Božjega povjerena.Onima vani sve se iznosi uprispodobama.

8.10On odgovori: "Vama je dano,da razumijete tajne kraljevstvaBožjega. Drugima se daju uprispodobama,

8.18Pazite zato, kako slušate,

13.12Jer tko ima, još će mu se dati iimat će izobilja; a tko nema, injemu će se još oduzeti, štoima.

4.25Jer tko ima, dat će mu se. Atko nema, uzet će mu se i ono,što ima."

jer tko ima, dat će mu se. Atko nema, još će mu se uzeti,što misli da ima."

13.13Zato im govorim uprispodobama, jer otvorenimočima ne vide i otvorenimušima ne čuju i ne razumiju.

13.14Tako se ispunja na njimaproročanstvo Izaije, koje glasi:

Ev anđelj a 136

"Slušat ćete, a nećete ipakrazumjeti, vidjet ćete, a nećeteipak vidjeti.

4.12Oni će gledati, a ipak nevidjeti, slušati, a ipak nerazumjeti,

da vide, a ipak ne vide, dačuju, a ipak ne razumiju.

da se kako ne obrate ioproštenje ne nađu."

13.15Otvrdnulo je srce narodaovoga. Uši su njegove gluhe,oči su njegove zatvorene.Očima neće da vidi, ušimaneće da čuje, srcem neće darazumije, niti da se obrati, daga iscijelim.,

10.23Tada se okrenu naposeučenicima svojim i reče:

13.16A blagoslovljene su oči vaše,što vide,

"Blagoslovljene oči, koje videono što vi vidite!

i ušima vašim, što čuju!

13.17Jer zaista kažem vam: "Mnogiproroci i pravednici željeli suvidjeti, što vi vidite, i nevidješe, i čuti, što vi čujete, i nečuše.

10.24Jer vam kažem: "Mnogiproroci i kraljevi htjedoševidjeti, što vi vidite, i nevidješe, htjedoše čuti, što vičujete, i ne čuše."

4.13Tada nastavi: "Ne razumijeteli ove prispodobe, kako ćeteonda razumjeti sve druge?

13.18Vi dakle shvatite prispodobu osijaču!

8.11Prispodoba znači ovo: "Sjemeje riječ Božja.

4.14Sijač riječ sije.

13.19Svakome, koji sluša riječ okraljevstvu, a ne razumije,dolazi zlobni i grabi, što je biloposijano u srce njegovo.

4.15Koji su na putu, na koji je bilaposijana riječ, to su oni, koji ječuju. A onda dolazi odmahsotona i oduzme riječ, koja jebila posijana u srca njihova.

8.12Koji su na putu, to su oni, kojislušaju; a onda dolazi đavao iuzima riječ iz srca njihova,

Ev anđelj a137

da ne vjeruju i da se ne spase.

Njemu je sjeme posijano naput.

13.20Što je bilo posijano nakamenito tlo, to je onaj, kojisluša riječ i prima je odmah sradošću.

4.16Slični su oni, što su posijani natlo kamenito. Oni čuju riječ iodmah je primaju s radošću.

8.13Koji su na kamenitu tlu, to suoni, koji doduše riječ slušaju i sradošću primaju,

13.21Ali ne uhvati korijena,

4.17Ali ne daju da uhvati korijen,

ali ne uhvate korijena.

nego je nestalan. nego su nepostojani,

Vjeruju za neko vrijeme,

Kad zbog riječi navali nevoljaili progonstvo, odmah zaluta.

Kad zbog riječi provali nevoljaili progonstvo, onda se odmahspotaknu.

ali u vrijeme napasti otpadnu.

13.22Što je bilo posijano među trnje,to je onaj, koji sluša riječ.

4.18Drugi su oni, koji su posijanimeđu trnje. Oni slušaju riječ.

8.14Što pade među trnje, to su oni,koji doduše riječ slušaju,

Ali brige svjetske i bogatstvovaravo zaguše riječ, tako teostane bez roda.

4.19Ali brige svjetske, varavobogatstvo i ostale strastiuvuku se i zaguše riječ, takoda ostane bez roda.

ali onda zapadnu u brige,bogatstvo i uživanje života iuguše se i tako roda nedonose.

13.23Što je bilo posijano na zemljudobru, to je onaj, koji slušariječ i razumije, te donosi rod:"stostruk, šezdesetostruk itridesetostruk.

4.20Koji su napokon bili posijanina dobru zemlju, to su oni,koji slušaju riječ, primaju je use i donose rod tridesetostruk,šezdesetostruk i stostruk."

8.15Što napokon pade na zemljudobru, to su oni, koji riječslušaju, u dobru je i poslušnusrcu čuvaju i tako rod stalnodonose.

4.21Dalje im je govorio:

"Donosi li se svjetiljka, da semetne pod sud ili pod postelju!A ne, da se metne nasvijećnjak?

8.16Nitko ne upali svjetiljke i nepoklapa je posudom, niti jemeće pod postelju, nego jestavlja na svijećnjak,

da vide svjetlo svi, koji ulaze.

4.22Jer nije ništa skriveno, što seneće otkriti, nije ništa tajno,što neće doći na svjetlo.

8.17Jer ništa nije skriveno, što sene bi otkrilo, ništa tajno, što sene bi saznalo i na svjetloizašlo.


Ev anđelj a 138

4.24Tada nastavi: "Pazite na to,što čujete! Mjerom, kojommjerite, vama će se mjeriti, ijoš će vam se dometnuti.

8.18Pazite zato, kako slušate,

4.25Jer tko ima, dat će mu se. Atko nema, uzet će mu se i ono,što ima."

jer tko ima, dat će mu se. Atko nema, još će mu se uzeti,što misli da ima."

4.26Dalje je govorio: "Kraljevstvoje Božje kao čovjek, koji bacisjeme u zemlju.

4.27Spavao on ili bdio, danju ilinoću: "Sjeme niče i raste, a daon to ne zapazi.

4.28Samo od sebe donosi zemljarod, najprije biljku, onda klas,napokon puno zrno u klasu.

4.29Kad se tada pokaže rod,odmah primakne srp; jer je tužetva."

13.24Drugu prispodobu iznese im:"Kraljevstvo je nebesko kaočovjek, koji posija dobro sjemena njivi svojoj.

13.25Dok je sve spavao, dođeneprijatelj njegov, posijakukolj po pšenici i otide.

13.26Kad onda uzraste usjev iuhvati se rod, pokaza se ikukolj.

13.27Tada dođoše slugedomaćinove i rekoše mu:"Gospodaru, nijesi li ti dobrosjeme posijao na njivu svoju?Odakle joj dakle kukolj?

Ev anđelj a139

13.28On im odgovori: "Neprijateljto učini. Tada sluge upitaše:"Moramo li otići i skupiti ga?

13.29On odgovori: "Ne! Inače bistemorali skupljajući kukoljpočupati zajedno s njim ipšenicu.

13.30Ostavite samo da zajednooboje raste do žetve. U vrijemežetve reći ću tada žeteocima:"Skupite najprije kukolj isvežite ga u snoplje da se spali.A pšenicu nosite u žitnicumoju."

13.31Drugu im još prispodobuiznese:

4.30Dalje je govorio: "S čim daprispodobimo kraljevstvoBožje? Kojom prispodobom daga prikažemo.

13.18Tada reče: "Čemu je sličnokraljevstvo Božje čemu da gaprispodobim?

"Kraljevstvo je nebesko kaozrno gorušično, što ga uzečovjek i posija na njivu svoju.

4.31Ono je kao zrno gorušično.Kad se sije u zemlju,

13.19Ono je kao zrno gorušično,koji uze čovjek i posija usvojemu vrtu.

13.32Ono je istina manje od svihdrugih sjemena.

manje je od svih drugihsjemena na zemlji.

Ali kad izraste, veće je oddrugoga povrća. Ono budedrvo, tako da ptice nebeskedolaze i stanuju na njegovimgranama."

4.32A je li posijano, uzraste i budeveće od svega povrća; Potjeratako velike grane, da moguptice nebeske stanovati unjegovoj sjeni."

Ono uzraste i postade drvoveliko, i ptice nebeskegnijezdiše se na granamanjegovim"

13.33Još im iznese daljnuprispodobu:

13.20Dalje reče: "Čemu daprispodobim kraljevstvoBožje?

Ev anđelj a 140

"Kraljevstvo je nebesko kaokvasac, što ga uze žena ipomiješa u tri mjere brašnadok sve ne ukisa."

13.21Ono je kao kvasac, koji uzežena i pomiješa u tri mjerebrašna, dok sve ne ukisne."

13.22Tako je prolazio učeći pogradovima i selima, i išao jedalje u Jerusalem.

4.33U mnogim takvimprispodobama navješćivao imje riječ, kako bi je bolje moglishvatiti.

13.34Sve je ovo govorio Isus uprispodobama mnoštvunaroda,

i bez prispodoba nije imgovorio.

4.34Bez prispodoba nije imgovorio.

Je li tada bio sam s učenicimasvojim, onda bi im sveprotumačio.

13.35Tako se je imala ispuniti riječproroka: "Otvorit ću ustasvoja u prispodobama, objavitću, što je bilo skriveno odpostanja svijeta."

13.36Tada on otpusti mnoštvonaroda i otide kući. Ondapristupiše k njemu učenicinjegovi i rekoše: "Objasni namprispodobu o kukolju na njivi!"

13.37On reče: "Koji sije dobrosjeme, jest Sin čovječji.

13.38Njiva je svijet. Dobro sjemejesu djeca kraljevstva; kukoljsu djeca zloga.

13.39Neprijatelj, koji ga je posijao,jest đavao. Žetva je svršetaksvijeta. Žeteoci su anđeli.

Ev anđelj a141

13.40Kao što se dakle kukolj skupljai u ognju spaljuje, tako će biti ina svršetku svijeta.

13.41Sin čovječji izaslat će anđelesvoje, i oni će skupiti svezavoditelje i zlotvore izkraljevstva njegova

13.42I baciti ih u peć ognjenu.Ondje će biti jauk i škrgutzuba.

13.43Tada će pravednici sjati kaosunce u kraljevstvu Ocasvojega. Tko ima uši, nekačuje!

13.44Kraljevstvo je nebesko kaoblago, što leži skriveno u polju.Čovjek nađe blago i skrio ga.Tada otide pun radosti za to iprodade sve imanje svoje ikupi polje.

13.45Nadalje je kraljevstvo nebeskokao trgovac, koji je tražioplemenite bisere.

13.46Kad nađe jedan dragocjenbiser, otide, prodade sveimanje svoje i kupi ga.

13.47Još je kraljevstvo nebesko kaomreža, što se baci u more izahvati od svake ruke ribe.

13.48Kad se napuni, izvukoše je naobalu, sjedoše i skupiše dobreu posude, a zle baciše.

13.49Tako će biti i na svršetkusvijeta. Anđeli će izaći i odijelitće zle od pravednih.

13.50

Ev anđelj a 142

I bacit će ih u peć ognjenu.Ondje će biti jauk i škrgutzuba.

13.51Razumjeste li sve ovo?Odgovoriše mu: "Da,Gospodine!"

13.52Tada on nastavi: "Zato je svakiučitelj, koji je vješt u naucikraljevstva nebeskoga, kaodomaćin, koji iznosi iz blagasvojega novo i staro."

13.53Iza kako je Isus bio svršioprispodobe ove,

otide odanle. 6.1Odatle otide

13.54Dođe u svoj zavičaj,

i zaputi u svoj rodni grad. 4.14U sili Duha vrati se Isus uGalileju.

Njegov se je glas raširio posvoj okolini.

Pratili su ga učenici njegovi.

6.2I kada dođe subota

i učio je u sinagogi njihovoj učio je u sinagogi, 4.15Učio je u tamošnjimsinagogama,

i svi su ga slavili.

4.16Tako dođe i u Nazaret, gdje jebio odrastao. Po običajusvojemu otide u subotu usinagogu. Ustade da čita.

4.17pružiše mu knjigu prorokaIzaije. On otvori knjigu inamjeri se na mjesto, gdje jebilo napisano: "

4.18"Duh Gospodnji počiva nameni. On me pomaza, danosim radosnu vijestsiromasima. Posla me, da

Ev anđelj a143

navješćujem zarobljenimaoslobođenje, slijepima vid, daoslobodim potlačene,

4.19Da proglasim milosnu godinuGospodnju."

4.20Tada zatvori knjigu, dade jenatrag slugi i sjede. Oči sviju usinagogi bile su uprte u njega.

4.21On im počne govoriti: "Danasse ispuni ova riječ Pisma, kojuste upravo čuli."

Puni udivljenja Mnogi slušatelji divili su senauci njegovoj

4.22Svi su mu odobravali i divili semilosnim riječima,

što su tekle iz usta njegovih.

pitali su: "Odakle ovome tamudrost i moć čudesna?

i pitali su: "Odakle njemu to?Kakva li mu je mudrost dana?

Kako velika čudesa događajuse po rukama njegovim!

13.55Nije li ovo sin tesarov?

6.3Nije li ovo drvodjelja?

Rekoše: "Nije li ovo sinJosipov?"

Ne zove li se majka njegovaMarija, i braća njegova Jakov,Josip, Simon i Juda?

Sin Marijin i brat Jakovljev,Josipov, Judin i Simonov?

13.56Sestre njegove nijesu li sve kodnas?

Ne stanuju li i sestre njegoveovdje kod nas?"

Odakle dakle njemu sve to?"

13.57Tako su se sablažnjavali onjega.

Tako su se sablažnjavali onjega.

4.23On im reče: "Vi ćete meni bezsumnje reći ovu poslovicu:Liječniče, izliječi sam sebe!Učini i ovdje u svojemuzavičaju velika djela, što su se,kako čujemo, dogodilaKafarnaumu!"

Tada im Isus reče: "Prorok nevrijedi nigdje manje nego usvojemu zavičaju i u domu

6.4A Isus im reče: "Prorok nevrijedi nigdje manje negoli u

4.24Onda nastavi: "Zaista, kažemvam Ni jedan prorok ne vrijedi

Ev anđelj a 144

svojemu." svojemu rodnom gradu, kodsvojih rođaka i u svojemudomu."

što u svojemu zavičaju.

13.58Zbog nevjerstva njihova učinioje ondje samo malo čudesa.

6.5Nije mogao ondje nijednogačuda da učini,

osim što je metnuo ruke svojena nekoliko bolesnika i iscijelioih.

4.25Kažem vam u istinu: "Kad seje u dane Ilijine bilo zatvorilonebo tri godine i šest mjeseci ipo svoj zemlji vladala velikaglad, tada je bilo mnogoudovica u Izraelu.

4.26Ali ni k jednoj od njih ne biposlan Ilija do k udovici uSarfatu u području Sidona.

4.27Tako je bilo i u vrijemeproroka Elišeja mnogogubavih u Izraelu. Ali se nijedan od njih ne očisti doSirijca Naamana."

4.28Na ove riječi svi se u sinagoginapuniše gnjeva.

4.29Ustadoše, istjeraše ga iz gradai odvedoše do na rub gore, nakojoj je bio sagrađen njihovgrad, da ga bace dolje.

4.30Ali on prođe između njih iotide dalje,

6.6Čudio se je nevjerstvu njihovu.Nato je išao po okolnim selimai učio ih.

14.1U ono vrijeme začučetverovlasnik Herod glas oIsusu.

6.14Kralj Herod čuo je za njega;

9.7Četverovlasnik Herod čuo je osvima ovim događajima

jer je ime njegovo bilo u

Ev anđelj a145

ustima sviju.

i pao je u nemir,

14.2On reče dvoranima svojim:"To je Ivan Krstitelj. On jeuskrsnuo od mrtvih;

On reče: "Ivan Krstitelj ustaoje od mrtvih.

jer neki rekoše "Ivan jeuskrsnuo od mrtvih."

zato djeluju čudesne sile unjemu."

Zato djeluju čudesne sile unjemu."

6.15Drugi su mislili: "To je Ilija."Opet drugi: "To je jedan odproroka."

9.8Drugi: "Ilija se pojavio." Opetdrugi: Jedan je od starihproroka uskrsnuo."

6.16A Herod ostade kod svojegamišljenja: "To je Ivan, kojemusam dao odsječi glavu.

9.10Herod reče: "Ali ja sam daoIvanu odsjeći glavu!

On je ustao od mrtvih."

A tko je taj, o kojemu čujemtakve stvari?" I želio ga jevidjeti.

14.3Herod je bio naime dao Ivanauhvatiti, svezati i u tamnicubaciti zbog Herodijade, ženesvojega brata Filipa.

6.17Herod je bio naime dao Ivanauhvatiti, svezati i u tamnicubaciti zbog Herodijade, ženesvojega brata Filipa, koju ju jebio uzeo za ženu.

3.19Četverovlasnik Herod, kojegaje bio ukorio zbog Herodijade,žene brata njegova, i zbog svihdrugih sramota,3.20Dade još povrh svega bacitiIvana u tamnicu.

14.4Jer ga je Ivan bio prekorio:"Nije ti dopušteno da njuimaš."

6.18Jer je bio Ivan prekorioHeroda: "Nije ti dopuštenoimati ženu svojega brata."

14.5Rado bi ga bio dao ubiti; ali seje bojao naroda, jer su gadržali za proroka.

6.19Zato je Herodijada mrzila nanjega. Htjela je da ga ubije, alinije mogla;

6.20Jer se je Herod bojao Ivana.Poznavao ga je kao čovjekapravedna i sveta i uzimao ga uzaštitu. Kad ga je slušao, vrlo

Ev anđelj a 146

bi se zbunio, ali ga je ipak radoslušao.

6.21Tada dođe zgodan dan. Herodna svoj rođendan dade gozbuknezovima svojim, časnicima iprvacima Galileje.

14.6Na dan rođenja Herodova

igrala je kći Herodijadinameđu Gostima. To se je dopaloHerodu tako,

6.22Pritom uđe kći Herodijadina, iigrala je. Herodu i gostimanjegovim ugodila je.

14.7da joj je zakletvom obećao datištogod zaište.

I kralj reče djevojci: "Traži odmene, što hoćeš, i dat ću ti."

6.23I zakle joj se: "Dat ću ti štogodzatražiš od mene, i da bi bilopola kraljevstva mojega."

6.24Ona izađe i upita mater svoju:"Što da zatražim?"

14.8Ona potaknuta od materesvoje reče: "Daj mi ovdje nazdjeli glavu Ivana Krstitelja!"

Ona odgovori: "Glavu IvanaKrstitelja."

6.25Odmah uđe brzo kralju izatraži: "Hoću, da mi dašodmah na tanjuru glavuIvana Krstitelja."

14.9To zabrinu kralja. Ali zbogzakletve i zbog gostijuzapovjedi da joj se dadne.

6.26To zbuni kralja. Ali zbogzakletve i gostiju ne htjede jeodbiti.

6.27I odmah posla kralj tjelesnogstražara i zapovjedi, da donesuglavu njegovu.

14.10I tako dade odsječi glavuIvanu u tamnici.

6.28On otide i odsiječe mu glavu utamnici.

14.11Donesoše glavu njegovu na

I donese glavu njegovu natanjuru i dade je djevojci, a

Ev anđelj a147

zdjeli i dadoše je djevojci; onaje odnese materi svojoj.

djevojka dade je materi svojoj.

14.12Tada uzeše učenici njegovimrtvo tijelo i pokopaše ga.

6.29Kad to saznaše učenicinjegovi, dođoše i uzeše tijelonjegovo, i metnuše ga u grob.

Potom odoše i javiše to Isusu.

6.30Apostoli se opet nađoše kodIsusa i javiše mu sve, što subili činili i učili.

9.10Apostoli se vratiše ipripovjediše mu sve, što su biliučinili.

6.31Tada im reče: "Dođite smenom sami na samotnomjesto

Tada se povuče s njima nasamotno mjesto

u području grada Betsaide.

i otpočinite malo!" Jer je biloneprestano dolaziti i odlaziti, inijesu imali kad ni jesti.

14.13Na ovu vijest otide Isus odanleu lađici na samotno mjesto, dabude sam.

6.32Tada otidoše u lađici nasamotno mjesto, da budusami.

Ali to saznade mnoštvonaroda i pođe za njim pješke izgradova.

6.33Ali su ih mnogi bili vidjeli gdjeodlaze i pogodili su namjerunjihovu. Tada pohrliše pješicetamo sviju gradova i još ihprestigoše.

9.11A narod to opazi i pođe zanjim.

14.14Kad on izađe na kopno i vidjeveliko mnoštvo,

6.34Kad izađe na kopno, vidjeveliko mnoštvo naroda,

i sažali mu se za njih; jer subili kao ovce bez pastira,

On ih je primio prijazno,

i počne ih učiti mnogo. govorio im o kraljevstvuBožjem

smilova im se i iscijelibolesnike njihove.

i iscjeljivao sve, koji su trebaliiscjeljivanja.

14.15Predveče pristupiše k njemuučenici njegovi i rekoše:

6.35Kad je bilo već kasno,pristupiše k njemu učenicinjegovi i rekoše:

9.12Već se je dan stao naginjati.Tada dođoše dvanaestorica knjemu i rekoše:

"Mjesto je pusto, a doba je već "Mjesto je ovo pusto, i vrijeme

Ev anđelj a 148

poodmaklo. je već poodmaklo.

Otpusti narod, neka ide u selada kupi sebi hrane!"

6.36Pusti zato da otidu ljudi, nekaidu u okolne zaselke i sela, dakupe sebi što jesti."

"Otpusti narod! Neka idu uokolna sela i zaselke, dapotraže stan i hranu;

jer smo ovdje u pustom kraju."

14.16Isus im reče: "Ne treba da idu,

Podajte im vi da jedu!" 6.37On im reče: "Podajte im vi dajedu!"

9.13On im reče: "Podajte im vineka jedu!"

Odgovoriše mu: "da idemo ida kupimo kruha za dvjestadenara i da im damo jesti?"

i morali bismo poći i kupitihrane za sve ovo mnoštvo."

6.38On ih upita: "Koliko imatekruhova" Idite i vidite!"

14.17Oni mu odgovoriše: "Imamoovdje samo pet kruhova i dvijeribe."

Oni vidješe i rekoše: "Pet idvije ribe."

Oni odgovoriše: "Imamosamo pet kruhova i dvije ribe;

14.18On reče: "Donesite mi ihovamo!"

14.19I dade da narod posjeda potravi;

6.39Tada im zapovjedi, da ihposade sve na hrpe po zelenojtravi.

6.40Posadiše se na hrpe po sto

i po pedeset Tada on reče učenicimasvojim: "Posadite ih u hrpe popedeset!"

9.15Učiniše tako i sve ih posadiše.

tada uze pet kruhova i dvijeribe, pogleda na nebo iblagoslovi ih. Nato prelomikruhove i dade ih učenicimasvojim, a učenici ih dadošenarodu.

6.41I uze onih pet kruhova i dvijeribe, pogleda na nebo iblagoslovi ih. Tada prelomikruhove i dade ih učenicimada metnu pred njih i dvije ribedade da se razdijele svima.

9.16Tada uze onih pet kruhova idvije ribe, pogleda na nebo iblagoslovi ih. Onda ih prelomii dade ih učenicima, darazdaju narodu.

14.20Svi su jeli i nasitili se,

6.42I svi su jeli i nasitili se,

9.17Svi su jeli i nasitili se.

Ev anđelj a149

dapače su digli od preostalihkomada još dvanaest punihkošarica.

6.43I podigli su još dvanaestkošarica punih komada itakođer nešto od riba.

I nakupiše još dvanaest punihkošarica od komada, štopretekoše.

14.21A broj svih, koji su bili jeli,iznosio je oko pet tisućamuževa,

6.44A bilo je pet tisuća ljudi, što subili jeli od onih kruhova.

9.14Bilo je naime oko pet tisućaljudi.

bez žena i djece.

14.22Odmah on natjera učenikesvoje da uđu u lađicu i danaprijed idu na drugu obalu,dok on otpusti narod.

6.45Odmah primora učenikesvoje, da uđu u lađicu i da idunaprijed na drugu obaluprema Betsaidi, dok on otpustinarod.

14.23Kad je bio otpustio narod,popne se na goru sam, da semoli.

6.46Kad je bio otpustio, uzađe nagoru, da se pomoli.

Već je bila nastala večer, 6.47Bilo je već uveče.

Lađica se je nalazila nasredmora,

a on je još bio ondje sam. a on sam na zemlji.

14.24Lađica je već bila nasred morai bila je od valova bacanatamo i vamo; jer je bioprotivan vjetar.

6.48Tada vidje, gdje se mučeveslajući; jer su imali protivanvjetar.

14.25U četvrtu stražu noći dođe onk njima idući po moru.

Oko četvrte noćne straže dođek njima idući po moru,

i htio je da ih mimoiđe,

14.26Kad ga tako učenici vidješe,gdje ide po moru, povikašeuplašeni: "Sablast!" i vapili suod straha.

6.49Kad ga oni tako vidješe gdjeide po moru, pomisliše, da jesablast, i povikaše;

6.50Jer ga svi vidješe i poplašišese.

Ev anđelj a 15 0

14.27A Isus im progovori odmah:"Utješite se! Ja sam. Ne bojtese!"

A on odmah progovori snjima, i reče: "Uzdajte se! Jasam, ne bojte se!"

14.28Petar mu odgovori:"Gospodine, ako si ti, reci mi,da dođem k tebi po vodi.

14.29On reče: "Dođi!" Petar izađe izlađice i išao je po vodi, da dođek Isusu.

14.30A kad je vidio jaki vjetar,uplaši se, počne se topiti ipovika: "Gospodine, spasime!"

14.31Odmah pruži Isus ruku svoju,uhvati ga i reče mu:"Malovjerni, zašto siposumnjao?"

14.32Tada uđoše u lađicu, i prestavjetar.

6.51I uđe k njima u lađicu, iprestane vjetar.

Tada su oni bili posve izvansebe od začuđenja.

6.52Jer još nijesu bili došli douviđavnosti kod umnoženjakruhova nego je srce njihovobilo zaslijepljeno

14.33Koji su bili u lađici, baciše sepred njega ničice i rekoše: "Tisi zaista Sin Božji!"

14.34Tada prijeđoše i dođoše upokrajinu Genezareta.

6.53Prijeđoše prijeko na zemlju idođoše u Genezaret.

Ondje pristadoše.

6.54Kad izađoše iz lađice,

14.35Čim ga stanovnici onoga krajaprepoznaše,

odmah ga poznaše ljudi.

Ev anđelj a151

poslaše glasnike po svoj onojokolini i dadoše donijeti knjemu sve bolesnike.

6.55Oni su protrčali sav onaj kraj idonosili su na posteljamabolesnike tamo, gdje bi čuli daje on.

6.56I gdje je samo stupio u kojeselo, i u koji grad, u kojizaselak, metali bi tamobolesnike na slobodna mjesta

14.36Ovi ga zamoliše, da se samosmiju dotaknuti skuta njegovehaljine. I svi, koji se dotakoše,ozdraviše.

i molili bi, da se barem skutahaljine njegove dotaknu. Iozdravljali su svi, koji bi ga sedotakli.

15.1Tada pristupiše k Isusu farizejii književnici iz Jerusalema

7.1Potom se nađoše kod njegafarizeji i neki književnici, štosu bili došli iz Jerusalema.

7.2Oni opaziše, kako su neki odučenika njegovih objedovalinečistim, to jest neopranimrukama.

7.3A Farizeji i uopće Židovi nejedu, a da prije ne operu svojeruke, držeći običaje starih.

7.4Kad dođu s trga ne jedu akoprije ne operu. Tako ima jošmnogo drugih običaja, što suprimili te drže: pranje čaša,vrčeva i kotlova.

i zapitaše: 7.5Tada ga upitaše farizeji iknjiževnici:

15.2"Zašto učenici tvoji prestupajupredaju starih? Oni ne peruruku svojih prije objeda."

"Zašto se učenici tvoji ne držepredaje starih, nego jedunečistim rukama?"

15.3On im reče: "Zašto vi samiprestupate zapovijed Božjuzbog predaje svoje!

7.8

Ev anđelj a 15 2

Zapovijed Božju ostavljate,čvrsto se držite čovječjihustanova. Pranje vrčeva, čašai drugo tako što činite toliko."

7.9Tada nastavi: "Dobrorazumijete ne osvrtati se nazakon Božji, da očuvatepredaju svoju.

15.4Bog je zapovjedio: Poštuj oca imajku! i: Tko pogrdi oca ilimajku, neka smrću umre!

7.10Tako Mojsije reče: "Poštuj ocasvojega i majku svoju, i: "Tkoopsuje oca ili majku, smrćuneka umre!

15.5A vi kažete: 'Tko rekne ocu ilimajki: Čim bih ti ja imaopomoći, posvetni je dar,

7.11A vi kažete: "Ako jedan rekneocu ili majci: "Čim bih ja tebiimao pomoći, jest korban, toznači: "posvetni dar,

15.6Taj ne treba više štovati oca ilimajke.'

7.12Onda mu više ne dadoste ništaučiniti za oca ili majku.

Tako dokinuste zapovijedBožju zbog predaje svoje.

7.13Stim dokidate zapovijed Božjusvojom predajom, koju vipostaviste. "

I tako još mnogo koještačinite.

15.7Licemjeri! Dobro je o vamaprorokovao Izaija:

7.6On im odgovori: "Zgodno jeIzaija rekao o vamalicemjerima u Pismu:,

15.8'Narod ovaj štuje me samousnama, ali srce je njegovodaleko od mene

Ovaj me narod štuje samousnama, a srce je njegovodaleko od mene.

15.9Uzalud me poštuje, nauka jenjegova samo ustanovaljudska.'"

7.7Uzalud me poštuje, nauka jenjegova samo čovječjaustanova.

15.10Tada dozva narod i reče im:"Slušajte i razumijte:

7.14Tada dozva opet narod i rečemu: "Poslušajte me svi irazumijte!

15.11Što ulazi u usta, ne čini

7.15Što izvana ulazi u čovjeka, ne

Ev anđelj a15 3

čovjeka nečistim, nego štoizlazi iz usta, to čini čovjekanečistim."

može ga učiniti nečistim;samo to izlazi iz čovjeka, točini čovjeka nečistim.


15.12Tada pristupiše učenici njegovii rekoše mu: "Znaš li, da sefarizeji uvrijediše, kad čuše tajgovor?"

15.13On odgovori: "Svaki nasad, štoga nije zasadio Otac mojnebeski, iskorijenit će se.

15.14Ostavite ih! Oni su slijepi vođeslijepcima. A kad slijepac vodislijepca, oba padnu u jamu."

7.17Kad je bio došao od naroda ukuću,

15.15Tada mu reče Petar: "Objasninam prispodobu ovu!"

upitaše ga učenici njegovi zaprispodobu,

15.16On reče: "Jeste li i vi jošnerazumni?

7.18Odgovori im: "Tako ste zar i vijoš nerazumni"

15.17Zar ne uviđate, da sve, štoulazi u usta, ide u želudac itada se izbacuje?

Ne uviđate li, da sve, štoizvana ulazi u čovjeka, nemože ga učiniti nečistim?7.19Jer mu to ne dolazi u srce,nego u želudac i ide svojimnaravnim putem, koji izlučujesve ostatke.

15.18A što dolazi iz usta, izlazi izsrca, i to čini čovjeka nečistim.

7.20A što," nastavi on, "izlazi izčovjeka, to čini čovjekanečistim.

15.19Jer iz srca dolaze zle misli,ubojstvo, preljuba, bludnost,krađa, lažno svjedočanstvo,hula na Boga.

7.21Jer iz nutarnjosti, iz srdacaljudskih, dolaze zle misli, blud,krađa, umorstvo,7.22Preljuba, lakomost, pakost,lukavstvo, razuzdanost, zavist,

Ev anđelj a 154

psovka, oholost, bezumlje.

7.23Sve to zlo izlazi iznutra

15.20To čini čovjeka nečistim;

i čini čovjeka nečistim."

a neopranim rukama jesti, tone čini čovjeka nečistim.

15.21Odatle otide Isus dalje ipovuče se u kraj Tira i Sidona.

7.24Odatle se podiže i zaputi upodručje Tira Sidona,

Uđe u jednu kuću i ne htjededa bude prepoznat. Ali ipaknije mogao ostati skriven,

15.22Tada dođe žena Kananejka izonoga kraja i povika: "Smilujmi se, Gospodine, sineDavidov! Moju kćer vrlo mučiđavao."

7.25Jer čim je za njega čula žena,kojoj je kćerka bila opsjednutaod duha nečistoga, odmahdođe i baci mu se pred noge.

7.26Ta je žena bila poganka irodom iz Sirofenicije. Ona gazamoli, da istjera đavla iz kćerinjezine.

15.23On je ne udostoji nijednomriječi. Tada pristupiše učenicinjegovi i zamoliše ga: "Otpustije, jer viče za nama!"

15.24On reče: "Ja sam poslan samok izgubljenim ovcama kućeIzraelove."

15.25Uto dođe ona, pade pred njeganičice i zamoli: "Gospodine,pomozi mi!"

15.26On reče:

7.27On joj reče:

"Pusti, da se najprije djecanasite;

"Nije pravo oduzeti kruh djecii baciti ga psićima."

jer nije pravo uzimati kruh oddjece i bacati ga psićima."

15.27"Sigurno, Gospodine",

7.28"Da, Gospodine", odgovori mu

Ev anđelj a15 5

odgovori ona, "ali psići dobijuipak od mrvica, što padnu sastola njihovih gospodara".

ona; "ali psići pod stolomdobiju ipak od mrvica dječjih."

15.28Tada joj reče Isus: "O ženo,velika je vjera tvoja, neka tibude kako želiš!" Od toga časabila je zdrava kći njezina.

7.29Tada, joj reče: "Zbog te riječiidi; zao duh izašao je iz kćeritvoje."7.30Ona otide kući i nađe dijetegdje leži na postelji. Zao duhbio je izašao.

15.29Odatle otide Isus dalje i dođena Galilejsko more. Popne sena goru i sjede ondje.

7.31On otide opet iz područja Tirai dođe preko Sidona naGalilejsko more posredpodručja Dekapolisa.

15.30Tada se skupi oko njega velikomnoštvo naroda. Onidonesoše sobom hrome,kljaste, slijepe, nijeme i drugemnoge i položiše ih k nogamanjegovim. I on ih iscijeli.

7.32Tada donesoše k njemugluhonijema i zamoliše, dametne na njega ruku.

7.33On ga uze iz naroda nasamo,stavi mu prste svoje u uši ipljuvačkom se dotače jezikanjegova.

7.34Tada uzdahnuvši pogleda nanebo i reče mu: "Effata", tojest: "Otvori se!"

7.35Odmah se otvoriše ušinjegove, Sveza jezika njegovarazriješi se, i mogao je lijepogovoriti.

7.36A on im zabrani, da nikomene govore ništa o tom. Ali štoim je on strože zabranjivao, tosu oni još revnije pripovijedali,

15.31 7.37

Ev anđelj a 156

Kad vidje narod, kako nijemigovore, kljasti ozdravljaju,hromi hodaju i slijepi gledaju,

Vrlo zadivljeni govorili su: "Ončini sve dobro: "gluhe čini dačuju i nijeme da govore."

divio se je i slavio je BogaIzraelova.

8.1U one dane bilo je opet velikomnoštvo naroda skupa i nijeimalo što jesti.

15.32Tada Isus dozva učenike svojek sebi i reče: "Žao mi jenaroda. Već tri dana stoje kodmene i nemaju što jesti.Gladne neću da ih otpustim.Inače bi mogli klonuti naputu."

Tada dozva k sebi učenikesvoje i reče im:8.2"Žao mi je naroda. Već tridana stoje kod mene i nemajušto, jesti.8.3Ako ih pustim da idu gladnikući, klonut će na putu; jer suneki od njih došli izdaleka."

15.33Učenici mu odgovoriše:"Odakle da dobijemo u pustinjitoliki kruh, da se nasiti takoveliko mnoštvo?"

8.4Učenici njegovi odgovorišemu:, "Odakle da uzme tkokruha ovdje u pustinji, da ihnasiti?"

15.34Isus ih upita: "Koliko kruhovaimate?" Oni odgovoriše:"Sedam

8.5On ih zapita: "Koliko imatekruhova?" Oni odgovoriše:"Sedam."

i nekoliko ribica."

15.35Tada zapovjedi da narodposjeda po zemlji

8.6Tada zapovjedi da narodposjeda po zemlji,

15.36Onda uze onih sedamkruhova i ribe, dade hvalu,prelomi ih i dade ih učenicimasvojim, a učenici ih dadošenarodu

onda uze sedam kruhova,zahvali, prelomi ih i dade ihučenicima svojim, neka ihiznesu pred narod, i iznesošeih.

8.7Imali su i nekoliko ribica. Onih blagoslovi i dade ih iznijeti.

15.37Svi su jeli i nasitili se, dapačeod preostalih komada podigošejoš sedam košarica punih.

8.8Jeli su i nasitili se. Odkomadića, što su bili preostali,podigoše još sedam košarica.

15.38 8.9

Ev anđelj a15 7

Bilo je četiri tisuće muževa,koji su jeli,

Bilo ih je oko četiri tisuće.

osim žena i djece.

15.39Tada otpusti narod, uđe ulađicu i ode u magadanskikraj.

I otpusti ih.8.10Odmah uđe u lađicu sučenicima svojim i ode uokolinu Dalmanute.

16.1Farizeji i saduceji pristupiše knjemu, da a kušaju. Zatražišeod njega, da im pokaže znak sneba.

8.11Tada dođoše farizeji i počeše ses njim prepirati, Tražili su odnjega znak s neba, da gakušaju.

12.54Onda je progovorio mnoštvunaroda:

16.2A on im reče: "Uveče govorite:"Bit će lijepo vrijeme; jer jenebo crveno.

16.3Ujutro:

"Kad vidite oblak gdje se dižena zapadu, odmah kažete:

"Danas će biti kišovitovrijeme;

Bit će dažd,

jer je nebo crveno i mutno.

i bude tako.

12.55Opazite li, da puše jug, kažete:Bit će vrućina, i bude.

12.56Licemjeri!

Lice nebesko znateprotumačiti, a znake vremenane razumijete?

Znakove na nebu i zemljiznate tumačiti.

Kako to, da ne razumijetesadašnjega vremena?

12.57Zašto sami od sebe nespoznajete, što je pravo?

8.12Tada on uzdahnu u svojojnutarnjosti i reče:

Ev anđelj a 158

"Čemu rod ovaj traži znak?

16.4Rod zao i preljubotvoran tražiznak.

Zaista, kažem vam:

Ali neće mu se dati drugi znak "Rodu ovomu neće se datiznak."

osim znaka Jone."

Stim ih ostavi 8.13Stim ih ostavi,

uđe opet u lađicu

i otide i otide

na drugu obalu.

16.5Učenici dođoše na druguobalu,

a bili su zaboravili uzeti sobomkruha.

8.14Oni su bili zaboravili uzetikruha sobom.

Samo jedan jedini kruh imalisu sobom u lađici.

12.1Uto se je bilo skupilo tolikomnoštvo naroda, da su jedandrugome stupali na noge.

16.6Tada im reče Isus: "Pazite ičuvajte se kvasca farizejskog isaducejskog!"

8.15Tada ih je opominjao i rekao:"Pazite, čuvajte se kvascafarizejskoga i kvascaHerodova!"

Tada reče najprije učenicimasvojim: "Čuvajte se kvascafarizejskoga,

to jest licemjerja!

16.7Oni su razmišljali u sebi irekoše: "Nijesmo uzeli sobomkruh."

8.16Mislili su i govorili jedandrugome: "To je što kruhanemamo."

16.8Isus opazi to i reče:"Malovjerni, što razmišljate usebi o tom, što nemate uza sekruha?

8.17Isus to opazi i reče im: "Štomislite o tom, da kruhanemate?

16.9Zar još jednako ne shvaćate?

Zar još uvijek ne razumijete ine shvaćate?

Zar je otvrdnulo srce vaše?

Ev anđelj a159

8.18Imate oči i zar ne vidite?Imate uši i zar ne čujete? Zarviše ne mislite na ono,

Zar više ne mislite na petkruhova za pet tisuća, i kolikokošarica nakupiste?

8.19Kako sam onda pet kruhovaprelomio na pet tisuća? Kolikokošarica punih komadićanakupiste tada?"

Oni mu odgovoriše:"Dvanaest".

16.10Ni na sedam kruhova za četiritisuće, i koliko košaricanakupiste?

8.20I kad prelomi sedam kruhovana četiri tisuće, koliko košaricapunih komadića nakupiste?"

Oni odgovoriše: "Sedam".

8.21Tada im reče:

16.11Zašto ne shvaćate,

"Zar još uvijek ne razumijete?"

da vam ne rekoh za kruh?Čuvajte se kvasca farizejskog isaducejskog!"

16.12Tada shvatiše, da nije biomislio, da se čuvaju kvascakrušnoga, nego naukefarizejske i saducejske.

8.22Dođoše u Betsaidu. Tada mudonesoše slijepca i zamolišega, da ga se dotakne.

8.23On uze slijepca za ruku iizvede ga van pred selo. Tadapokvasi oči njegovepljuvačkom, metnu ruke nanjega i zapita, ga: "Vidiš lišto?"

8.24On pogleda i reče: "Vidimljude, gdje hodaju, kao da bibili drva"

8.25Još jedanput stavi mu ruke na

Ev anđelj a 160

oci, Tada je mogao dobrovidjeti; on je bio iscijeljen ividio je sve posve bistro.

8.26Onda ga posla kući i reče: "Neulazi u selo!"

16.13Kad dođe Isus u okolinuCezareje Filipove,

8.27Isus otide s učenicima svojimdalje u mjesta kod CezarejeFilipove,

9.18Kad se je jedanput sam molio,

upita učenike svoje: "Za kogadrže ljudi Sina čovječjega?"

Putem upita učenike svoje:"Za koga me drže ljudi?"

i samo učenici njegovi bili snjim, zapita ih: "Za koga medrže ljudi?"

16.14Oni odgovoriše: "Jedni zaIvana Krstitelja, drugi za Iliju,opet drugi za Jeremiju ili zakojega od proroka."

8.28Odgovoriše mu: "Neki zaIvana Krstitelja, drugi za Iliju,opet drugi za kojega odproroka."

9.19Oni odgovoriše: "Jedni zaIvana Krstitelja, drugi za Iliju.Još drugi misle, da je kojiuskrsnuo od starih proroka."

16.15On ih upita: "A vi, za koga mevi držite?"

8.29On ih upita dalje: "A za kogame vi držite?"

9.20Tada ih upita dalje: "A za kogame vi držite?"

16.16Simon Petar odgovori: "Ti siKrist, Sin Boga živoga.

Petar mu odgovori: "Ti siKrist."

Petar odgovori: "Zapomazanika Božjega."

16.17Tada mu reče Isus:"Blagoslovljen si ti, Simone,sine Jonin, jer tijelo i krvnijesu to tebi objavili, negoOtac moj, koji je na nebesima.

16.18I ja tebi kažem: "Ti si Petar.Na toj hridini sagradit ćuCrkvu svoju, i vrata paklenaneće je nadvladati.

16.19Tebi ću dati ključevekraljevstva nebeskoga. Štogodsvežeš na zemlji, bit ćesvezano i na nebesima, ištogod razriješiš na zemlji, bitće razriješeno i na nebesima."

16.20Tada naloži učenicima, da

8.30Tada im naloži, da ni s kim ne

9.21A on im zabrani strogo, da

Ev anđelj a161

nikomu ne govore, da je onKrist.

govore o njemu. nigdje nikome to ne govore.

16.21Otada počne Isus objašnjavatiučenicima svojim, da mora ićiu Jerusalem, da će mnogotrpjeti od starješina, glavarasvećeničkih i književnika i daće ubijen biti, ali treći dan daće uskrsnuti.

8.31I počne ih učiti, da Sin čovječjimora mnogo trpjeti i da će odstarješina, glavara svećeničkihi književnika biti zabačen iusmrćen, ali poslije tri dana daće uskrsnuti.

9.22Pridodade: "Sin čovječji moratrpjeti mnogo, bit će odstarješina, glavara svećeničkihi književnika odbačen i ubijen,ali će treći dan uskrsnuti,"

8.32Reče to posve otvoreno.

16.22Petar ga uze nasamo, počnega nagovarati

Tada ga uze Petar nasamo ipočne ga odvraćati.

i reče: "Bože sačuvaj,Gospodine! Daleko neka budeto od tebe!"

16.23A on se okrenu i reče Petru:"Idi od mene, sotono! Ti si mina smetnju. Ne držiš s Bogom,nego s ljudima."

8.33A on se okrenu, pogleda naučenike svoje i ukori Petrarekavši: "Idi od mene, sotono!Ti ne držiš s Bogom, nego sljudima."

16.24Tada reče Isus učenicimasvojim: "Tko hoće da ide zamnom, neka se odreče sebe,uzme na se križ svoj i tako ideza mnom!

8.34Tada dozva narod s učenicimai reče im: "Tko hoće da ide zamnom, neka se odrečesamoga sebe, neka uzme križsvoj na sebe i neka tako ide zamnom!

9.23A svima reče: "Tko hoće da ideza mnom, neka se odrečesamoga sebe, neka uzme nasebe križ svoj svaki dan i nekatako ide za mnom!

16.25Jer tko hoće život svoj dasačuva, izgubit će ga; a tkoizgubi život svoj zbog mene,naći će ga.

8.35Jer tko hoće da spasi životsvoj, izgubit će ga; a tko izgubiživot svoj zbog mene i zbogevanđelja, spasit će ga.

9.24Jer tko hoće život svoj daspasi, izgubit će ga; a tkoizgubi život svoj zbog mene,spasit će ga.

16.26Jer što koristi čovjeku, akodobije sav svijet, a pritomizgubi dušu svoju?

8.36Što koristi čovjeku, ako dobijesav svijet, a pritom izgubidušu svoju?

9.25Jer što koristi čovjeku, akodobije sav svijet, a izgubisamoga sebe i propadne?

Što može dati čovjek kaootkup za dušu svoju?

8.37Jer što može čovjek dati kaootkup za dušu svoju?

8.38Tko se stidi mene i mojih riječi

9.26Jer tko se stidi mene i mojih

Ev anđelj a 162

riječi,

pred ovim preljubotvornim igrješnim naraštajem,

toga će se i Sin čovječji stidjeti,kad dođe u slavi Oca svojegasa svetim anđelima."

toga će se stidjeti i Sin čovječji,kad dođe u slavi svojoj, Očevoji svetih anđela.

16.27Jer će doći Sin čovječji sanđelima svojim u slavi Ocasvojega i tada će vratitisvakome po djelima njegovim.

16.28Zaista, kažem vam: "Od onih,što stoje ovdje, neće nekiokusiti smrti, dok ne vide Sinačovječjega, gdje dolazi ukraljevstvu svojemu."

9.1Nadalje im reče: "Zaista,kažem vam: "Od onih, kojistoje ovdje, nekad neće okusitismrti, dok ne vide gdje dolazikraljevstvo Božje

9.27Kažem vam zaista: "Od onih,koji stoje ovdje, neki nećeokusiti smrti, dok ne videkraljevstva Božjega."

sa silom."

17.1Poslije šest dana uze Isussobom Petra i Jakova injegova brata Ivana i izvedeih nasamo na goru visoku.

9.2Poslije šest dana uze Isussobom Petra, Jakova i Ivana ipovede ih same nasamo nagoru visoku,

9.28Jedno osam dana iza ovihgovora uze Petra, Ivana iJakova sobom i uzađe nagoru,

da se pomoli.

9.29Dok se je molio,

17.2Tada se preobrazi pred njima.

Tada se preobrazi pred njima. promijeni se lice njegovo,

Lice se njegovo zasja kaosunce,

a haljine se njegove zasvijetlišekao svjetlo.

9.3Haljine njegove postadošesjajnobijele,

i odjeća njegova postadesjajnobijela.

kako ih ne može ni jedanbjelilac ubijeliti na zemlji.

17.3Ukazaše im se Mojsije i Ilija urazgovoru s njime.

9.4Ukaza im se Ilija s Mojsijem urazgovoru s Isusom.

9.30I dva su čovjeka govorila snjim: "Mojsije i Ilija.

9.31Pokazaše se u slavi i govorilisu o svršetku njegovu, što gaje imao naći u Jerusalemu.

9.32Petar i drugovi njegovi bili su

Ev anđelj a163

svladani od sna. Kad seprobudiše, vidješe slavunjegovu i obadva čovjeka, kojisu stajali s njime.

9.33Kad su se ovi htjeli od njegarastati,

17.4Tada progovori Petar i rečeIsusu: "Gospodine, dobro je,da smo ovdje! Ako hoćeš,načinit ću ovdje tri sjenice, tebijednu, Mojsiju jednu i Ilijijednu."

9.5Tada progovori Petar i rečeIsusu: "Učitelju, dobro je, dasmo ovdje. Načinit ćemo trisjenice: "tebi jednu, Mojsijujednu i Iliji jednu."

reče Petar Isusu: "Učitelju,dobro je, da smo ovdje.Načinit ćemo tri sjenice: "tebijednu, Mojsiju jednu i Ilijijednu,"

9.6On nije znao što govori,

Nije znao što govori.

tako su bili uplašeni.

17.5Dok je on još govorio,

9.34Dok je još govorio,

zasjeni ih sjajan oblak, 9.7Tada dođe oblak i zasjeni ih.

dođe oblak i zakloni ih.

Uplašiše se, kad oni zađoše uoblak.

i začu se glas iz oblaka: "Ovoje sin moj ljubljeni, koji mi jepo volji. Njega slušajte!"

Iz oblaka povika glas: "Ovo jeSin moj ljubljeni, njegaslušajte!"

9.35A iz oblaka povika glas: "Ovoje Sin moj izabrani, njegaslušajte!

17.6Kad to čuše učenici, padoševrlo uplašeni ničice na svojelice.

9.36Kad je bio glas prestao,

17.7Isus pristupi, dotače ih se ireče: "Ustanite, ne bojte se!"

17.8Oni podigoše oči svoje,

9.8Kad pogledaše oko sebe,

ali ne vidješe više nikoga doIsusa sama.

najedanput ne vidješe nikogaviše sobom osim Isusa sama.

bio je Isus opet sam.

17.9Dok su silazili s gore, zapovjediim Isus: "Nikomu ne govoritešto o viđenju ovom, dok Sinčovječji ne uskrsne od

9.9Kad su onda silazili s gore,naloži im, da nikome nepripovijedaju o tom ukazanju,dok Sin čovječji ne uskrsne od

Ev anđelj a 164

mrtvih!" mrtvih.

9.10Oni zadržaše tu stvar za sebe,

Oni su šutjeli

i u one dane nijesu nikomeništa pripovijedali o tom, štosu bili vidjeli.

ali upitaše jedan drugoga, štoima da znači uskrsnuti odmrtvih.

17.10Tada ga zapitaše učenici:"Zašto kažu književnici, daIlija najprije mora doći?"

9.11Upitaše ga: "Zašto tvrdeknjiževnici, da Ilija trebanajprije da dođe?"

17.11On odgovori: "Svakako će doćiIlija i sve će obnoviti.

9.12On im odgovori: "Svakako ćedoći najprije Ilija i sve ćeobnoviti.

A kako se može u Pismu reći oSinu Čovječjemu, da ćemnogo trpjeti i zabačen biti?

17.12Ali vam kažem: "Ilija je većdošao.

9.13Ali vam kažem: "Ilija je većdošao.

A oni ga ne spoznaše,

nego učiniše s njim, štohtjedoše.

A učiniše s njim, što htjedoše.

Tako stoji pisano o njemu."

Tako će i Sin čovječji imati odnjih trpjeti"

17.13Tada razumješe učenici, da jeon mislio Ivana Krstitelja.

9.37Kad su drugi dan silazili sgore,

9.14Kad dođoše k učenicima,

vidješe veliko mnoštvo narodaoko njih

dođe mu u susret velikomnoštvo naroda.

i književnike u prepirci snjima.

9.15Čim ga ugleda sav narod, bio

Ev anđelj a165

je posve iznenađen, pohrli knjemu i pozdravi ga.

9.16On ih upita: "O čemu seprepirete s njima?"

17.14Kad dođoše k narodu, pristupik njemu

čovjek, 9.17Jedan iz naroda

9.38bjedan čovjek iz naroda

baci se pred njega ničice nakoljena

i zamoli: odgovori mu: 9.38aTada povika

"Učitelju, dovedoh k tebi sinasvojega;

"Učitelju, molim te, pogledajna sina mojega;

jedinac mi je

on je opsjednut od duhanijemoga,

17.15"Gospodine, smiluj se sinumojemu! On je mjesečnjak imora strašno trpjeti. Čestopada u oganj i često u vodu.

9.39Zao duh hvata ga, tadanajedanput zaviče.

9.18Kad ga uhvati, baca ga nazemlju,

On ga drma

a on se pjeni, tako da se pjeni.

škripi zubima i postaneukočen.

Samo teško odstupi od njega ijoš ga izlomi svega.

17.16Donesoh ga učenicima tvojim,ali ga oni ne mogoše iscijeliti."

Zamolih učenike tvoje, da gaistjeraju; ali oni ne mogoše."

9.40Molio sam učenike tvoje, daga istjeraju; ali ne mogoše."

17.17Isus reče: "O nevjerni inaopaki rode! Dokle ću jošostati kod vas? Dokle ću vas

9.19On im reče: "O rode nevjerni!Kako ću još dugo biti s vama?Kako ću još dugo podnositi

9.41Isus reče: "O nevjerni inaopaki rode! Dokle ću jošostati kod vas i podnositi vas?

Ev anđelj a 166

još podnositi! Donesite gaovamo k meni!"

vas? Dovedite ga k meni!" Donesi ovamo sina svojega!"

9.20Dovedoše ga k njemu.

Čim ga ugleda duh, počne gatresti.

9.42Dok se je još približavao, trgaoga je i drmao zao duh.

On pade na zemlju, počne sevaljati i pjeniti.

9.21Tada upita oca njegova: "Kakoveć dugo ima on to?" Onodgovori: "Od djetinjstva.

9.22Često ga je već bacao u oganj iu vodu, da ga pogubi. Ako tišto možeš, smiluj nam se ipomozi nam!"

9.23Isus mu reče: "Što se tičemogućnosti, sve je mogućeonome, koji vjeruje."

9.24Odmah povika otac dječakovsa suzama: "Vjerujem, pomozimojemu nevjeru!"

9.25Kad vidje Isus, da se narod sveviše stječe,

17.18Isus zapovjedi zlome duhu,

zaprijeti duhu nečistome Isus zaprijeti nečistome duhu,

i reče mu: "Duše nijemi igluhi! Ja ti zapovijedam:"Izađi iz njega i ne vraćaj seviše nikada natrag u njega!"

9.26Povikavši i izlomivši ga vrlo

i on izađe iz njega, izađe.

On je ležao kao mrtav, tako dasu mnogi rekli: "Mrtav je."

9.27Isus ga uhvati za ruku iuspravi ga. Tada on ustade.

tako da je ozdravio od toga iscijeli dječaka

Ev anđelj a167

časa.

i dade ga natrag ocu njegovu.

9.43Sve se je divilo veličini Božjoj.

17.19Tada pristupiše učenici k Isusui upitaše ga nasamo: "Zašto gami ne mogosmo istjerati?"

9.28Kad je došao u kuću, upitašega učenici njegovi nasamo:"Zašto ga mi ne mogosmoistjerati?"

17.20On im odgovori:

9.29Odgovori im:

"Jer imate tako malo vjere,

17.5Apostoli zamoliše Gospodina:"Umnoži vjeru našu!"

jer zaista, kažem vam: 17.6Gospodin reče:

"Ako imate vjere kao zrnogorušično,

"Ako imate vjeru kao zrnogorušično

možete reći gori ovoj: "Prijeđiodavde tamo, i prijeći ćetamo.

i kažete ovome dudu: 'Izađi skorijenom van i presadi se umore!' poslušat će vas.

Ništa vam neće bitinemoguće.

17.21A ova se vrsta izgoni samomolitvom

"Ova se vrsta može istjeratisamo molitvom!"

i postom."

17.7Tko od vas svojemu slugi, štoore ili čuva stoku, kad se vratiiz polja, kaže: 'Dođi odmah isjedi za stol?'

17.8Nego neće li mu reći: "Pripravimi večeru, pripaši se i poslužimi, dok jedem i pijem? ondamožeš ti jesti i piti?

17.9Hoće li on zahvaliti slugi natom, što je izvršio zapovijedi

Ev anđelj a 168

njegove? Ne mislim.

17.10Tako i vi, kad učinite sve, štovam je naloženo, kažite: 'Slugesmo neznatne, učinismo samodužnost svoju.'"

17.11Na putu u Jerusalem

17.22Dok su hodili naokolo poGalileji,

9.30Odatle otidoše dalje, i putovalisu kroz Galileju.

prolazio je između Samarije iGalileje.

A nije htio, da tko dozna.

17.12Kad htjede ući u jedno selo,dođe mu u susret desetgubavaca, koji su stajaliizdaleka

17.13I počeše vikati: "Isuse,učitelju, smiluj nam se!"

17.14Kad ih vidje, reče im: "Idite ipokažite se svećenicima!" Doksu išli, očistiše se.

17.15A samo jedan od njih dođenatrag, kad vidje, da jeiscijeljen, hvalio je Boga izaglasa.

17.16Bacio se pred njega ničice nasvoje lice i zahvalio mu. I to jebio Samarijanac.

17.17Tada reče Isus: "Ne očistiše lise desetorica, a gdje sudevetorica?

17.18Zar se ni jedan ne nađe, da sevrati i slavu dadne Bogu, negoovaj tuđin?"

17.19I reče mu: "Ustani i idi, vjerate je tvoja ozdravila."

Dok su se svi čudili svemu, što

Ev anđelj a169

je on činio, reče učenicimasvojim: "

9.31Učio je naime učenike svoje

reče im Isus: "Sin čovječjipredat će se u ruke ljudima.

i govorio im: "Sin čovječjipredat će se u ruke ljudima

9.44"Upamtite dobro riječi ove:"Sin čovječji bit će predan uruke čovječje."

17.23Ubit će ga; ali će on treći danuskrsnuti."

Oni će ga ubiti, ali tri danaposlije smrti svoje on ćeuskrsnuti."

Tada se oni vrlo ožalostiše.

9.32Oni nijesu razumjeli togagovora;

9.45Ali oni ne razumješe riječi ove,

ostade im tamna; ne mogošeje shvatiti.

ali su se bojali da ga zapitaju. Ali su se bojali da ga zapitajuza nju.

17.24Kad dođoše u Kafarnaum,

9.33Dođoše u Kafarnaum.

pristupiše k Petru pobiraćihramskoga poreza i zapitaše:"Zar vaš učitelj ne plaćahramskoga poreza?"

17.25On odgovori: "Da." Kad ondauđe u kuću, preteče ga Isuspitanjem: "Što misliš, Simone,od koga podižu kraljevizemaljski daće ili porez? Odsvojih sinova ili od podanika?"

17.26On odgovori: "Od podanika"Tada mu reče Isus: "Dakle susinovi slobodni.

17.27Ali da ih ne uvrijedimo, idi namore, baci udicu i uzmi prvuribu, koju uhvatiš! Otvori jojusta i naći ćeš novac. Uzmi gai podaj im za me i za se!"

9.46Dođe im misao u pamet, tko jeod njih najveći.

Ev anđelj a 17 0

9.47Jer je Isus poznavao pomislisrdaca njihovih,

Kad su bili u kući, zapita ih:"O ćemu ste putem govorili?"

9.34Oni su šutjeli; jer su se biliputem prepirali među sobom otom, tko da je među njimanajveći.

18.1U onaj čas pristupiše učenici kIsusu i zapitaše: "Tko je doistanajveći u kraljevstvunebeskom?"

9.35Tada on sjede, dozva k sebidvanaestoricu i reče im: "Tkohoće da bude prvi, taj nekabude najzadnji i svima sluga."

18.2Tada on dozva dijete, postaviga među njih

9.36Tada uze dijete, metnu ga usredinu među njih,

uze dijete, stavi ga uza se

zagrli ga

18.3I reče

i reče im: i reče im:

"Zaista, kažem vam: "Ako sene obratite i ne budete kaodjeca, nećete ući u kraljevstvonebesko.

18.4Tko se dakle drži malenim kaodijete ovo, taj je najveći

9.48bjer tko je najmanji međuvama svima, on je velik."

u kraljevstvu nebeskom.

18.5Tko primi takvo dijete u imemoje, taj primi mene.

9.37"Tko jedno takvo dijete primi uime moje, mene primi;

9.48aTko primi ovo dijete u imemoje, mene prima;

a tko primi mene, ne primimene, nego onoga, koji meposla."

a tko mene prima, primaonoga, koji me je poslao,

9.38Ivan mu javi: "Učitelju,vidjesmo jednoga, gdje u imetvoje izgoni đavle. Mi mu tozabranismo, jer ne ide za

9.49Ivan izvijesti: "Učitelju,vidjesmo, kako jedan u imetvoje izgoni đavle. Zabranismomu, jer ne pripada našemu

Ev anđelj a17 1

nama." učeničkom zboru."

9.39Isus reče: "Ne branite mu,

9.50Isus mu reče:"Ne branite mu;

jer tko u ime moje čini čudo,ne može me odmah iza togagrditi.

9.40Tko nije protiv vas, taj je zavas.

jer tko nije protiv vas, za vasje."

9.41Tko vam dadne u ime moječašu vode da se napijete, jerpripadate Kristu, zaista, kažemvam: "On neće izgubiti plaćesvoje.

18.6Tko zavede jednoga od ovihmalenih, koji vjeruju u mene,bolje bi mu bilo, da mu se ovrat objesi mlinski kamen i dapotone u dubinu morsku.

9.42Tko navede jednoga od ovihmalenih koji vjeruju, da sespotakne, za njega bi boljebilo, da mu se o vrat objesimlinski kamen i da se baci umore.

17.2Bolje bi mu bilo, da mu semlinski kamen objesi o vratu,da ga bace u more, nego danavede na grijeh jednoga odovih malih.

18.7Teško svijetu zbog onoga štonavodi svijet na grijeh! Moradoduše tako nešto doći; aliteško onomu čovjeku, pokome to dolazi!

17.1I reče učenicima svojim: "Onošto navodi ljude na grijeh nemože izostati. Ali teškoonome, po kome to dolazi!

18.8Ako te ruka tvoja ili noga tvojanavodi na grijeh, odsijeci je ibaci je od sebe! Bolje ti je ući uživot hromu ili kljastu, negoli sdvije ruke i dvije noge dabudeš bačen u oganj vječni.

9.43Ako te ruka tvoja sablažnjava,odsijeci je! Bolje je za tebe, dauđeš sakat u život, negoli da sdvije ruke ideš u pakao, uoganj neugasivi,

9.44Gdje crv njihov ne umire, ioganj se ne gasi.

9.45Ako te noga tvoja sablažnjava,odsijeci je! Bolje je za tebe, dauđeš hrom u život, negoli da tes dvije noge bace u pakao, uoganj neugasivi,

9.46Gdje crv njihov ne umire, i

Ev anđelj a 17 2

oganj se ne gasi.

18.9I ako te oko tvoje sablažnjava,izvadi ga i baci ga od sebe!Bolje ti je s jednim okom ući uživot, negoli s dva oka dabudeš bačen u oganj pakleni.

9.47Ako te oko tvoje sablažnjava,iskopaj ga! Bolje je za tebe, dauđeš s jednim okom ukraljevstvo Božje, negoli da tes dva oka bace u pakao,

9.48Gdje crv njihov ne umire ioganj se ne gasi.

9.49Svaki će se ognjem posoliti,kao što se svaka žrtva začinjasolju.

9.50Dobra je so. Ali ako so postanebljutava, čim ćete je ondazačiniti? Imajte so u sebi idržite mir među sobom!"

18.10Gledajte, da ne prezretenijednoga od ovih malenih, jervam kažem: "Anđeli njihovina nebesima gledaju uvijeklice Oca mojega, koji je nanebesima.

18.11Jer je Sin čovječji došao daspasi, što je bilo izgubljeno.

15.1Svakojaki carinici i grješnicipribližavali su se k njemu, daga čuju.

15.2Na to su mrmljali farizeji iknjiževnici i govorili. "Ovajprima grješnike i jede s njima."

15.3Tada im rekoše ovuprispodobu:

18.12Što vam se čini?

Ako ima jedan što ovaca, ijedna od njih zaluta, ne ostavili on devedeset i devet u gori ine ide li da traži onu, što je

15.4Ako jedan od vas ima sto iovaca i izgubi jednu od njih,ne ostavi li devedeset i devet u

Ev anđelj a17 3

zalutala? pustinji i ne ide li zaizgubljenom, dok je ne nađe?

18.13I ako mu pođe za rukom da jenađe,

15.5Je li je našao,

uzme je pun radosti naramena svoja.

zaista, kažem vam: "On seovoj više raduje, negoli onimadevedeset i devet, što nijesuzalutale.

15.6I kad dođe kući, sazove svojeprijatelje i susjede i govori im:'Radujte se s menom! Nađohsvoju ovcu, koja je bilaizgubljena.'

15.7Kažem vam, isto tako bit će unebu veća radost za jednogajedinoga grješnika, koji seobrati, negoli za devedeset idevet pravednika, koji netrebaju obraćenja.

15.8Ili kad koja žena ima desetdrahma i od njih izgubi jednu,ne zapali li tada ona svjetiljku,ne pomete li kuću i ne traži librižljivo, dok ne nađedrahmu?

15.9Je li našla drahmu, sazovesvoje prijateljice i susjede igovori: 'Radujte se s menom!Nađoh drahmu, koja je bilaizgubljena.'

18.14Tako neće ni Otac vaš nanebesima, da se izgubi jedanod ovih malenih.

15.10Isto tako, kažem vam, kodanđela je Božjih radost zajednoga grješnika, koji seobrati."

Ev anđelj a 17 4

15.11Tada nastavi: "Jedan je čovjekimao dva sina.

15.12Mlađi od njih reče ocu: 'Oče,daj mi dio od imanja, štopripada meni.' On im daklepodijeli imanje.

15.13Nekoliko dana kasnije, pokupimlađi sin sve i ode u dalekuzemlju. Ondje prosu imanjesvoje živeći raspušteno.

15.14Kad je bio sve potrošio,nastade u onoj zemlji velikaglad, i on počne stradati.

15.15Tada otide i najmi se kodjednoga građanina one zemlje.Ovaj ga posla u polja svoja, dačuva svinje.

15.16Rado bi bio utišao glad svojumahunama, što su jele svinje;ali mu ih nitko nije davao.

15.17Tada dođe k sebi i reče: 'Kolikonajamnika u oca mojega ima,ju kruha izobilja, a ja ovdjeumirem od gladi!

15.18Ustat ću, poči ću k ocusvojemu i reći ću mu: "Oče,sagriješih nebu i tebi,

15.19Nijesam više dostojan zvati sesin tvoj; primi me kao jednogaod svojih najamnika!'

15.20Ustade dakle i otide k ocusvojemu. Već izdaleka ugledaga otac njegov, i sažali mu se.Potrča mu u susret, pade muoko vrata i poljubi ga.

15.21

Ev anđelj a17 5

A sin mu reče: 'Oče, sagriješihnebu i tebi nijesam višedostojan zvati se sin tvoj.'

15.22A otac zapovjedi slugamasvojim: 'Donesite brzo najboljuhaljinu i obucite mu je!Podajte mu prsten na ruku iobuću na noge!

15.23Onda dovedite tele ugojeno izakoljite ga! Održat ćemoradosnu gozbu i proveselitćemo se.

15.24Jer ovaj moj sin bio je mrtav iživi opet bio je izgubljen i nađese.' I stadoše držati radosnugozbu.

15.25Sin njegov stariji bio je upravou polju. Kad dođe i približi sekući, začu glazbu i igru.

15.26Dozva jednoga od sluga izapita, što je to?

15.27Brat je tvoj došao, odgovorimu on. I otac je tvoj daozaklati tele ugojeno, jer ga jeopet dobio zdrava.

15.28Tada se on rasrdi i ne htjededa uđe. Otac njegov izađe ipočne ga nagovarati.

15.29A on odgovori ocu: 'Već tolikegodine služim ti, i nikada jošne prestupih tvoje zapovijedi.A meni još nikada nijesi daojareta, da bih se proveselio sasvojim prijateljima.

15.30A sad, kad dođe taj tvoj sin,koji ti je imanje prosuo sbludnicama, dao si mu zaklatitele ugojeno.'

Ev anđelj a 17 6

15.31On mu reče: 'Sine, ti si uvijek smenom, i sve je moje tvoje.

15.32A trebalo je održati radosnugozbu i proveseliti se; jer ovajbrat tvoj bio je mrtav i živiopet; bio je izgubljen, i nađese.'"

17.3Pazite jedan na drugoga!

18.15Ako je brat tvoj pogriješio protitebi, idi i potegni ga naodgovor u četiri oka! Ako teposluša, dobio si brata svojega.

Ako se brat tvoj ogriješi, poučiga, bude li mu žao, oprostimu!

17.4I ako se sedam puta na danogriješi o tebe i sedam putaopet dođe k tebi i rekne: 'Žaomi je', oprosti mu!"

18.16Ako te ne posluša, uzmisobom još jednoga ili drugadva, da se sve ustanoviizjavom dvojice ili trojicesvjedoka.

18.17Ako ni njih ne posluša, kažicrkvi! Ako li ne posluša nicrkve, neka ti bude kaoneznabožac i carinik!

18.18Zaista, kažem vam: "Štogodsvežete na zemlji, bit ćesvezano na nebu, i štogodrazriješite na zemlji, bit ćerazriješeno i na nebu.

18.19Nadalje vam kažem: "Akodvojica od vas na zemljijednodušno zamole što mudrago, dat će im Otac mojnebeski.

18.20Jer gdje su dvojica ili trojicaskupljena u ime moje, ondje

Ev anđelj a17 7

sam ja među njima"

18.21Tada pristupi k njemu Petar izapita: "Gospodine, ako bratmoj pogriješi proti meni,koliko puta da mu oprostim?Do sedam puta?"

18.22Isus mu odgovori: "Velim ti,ne do sedam puta, nego dosedamdeset put sedam puta.

18.23Zato je kraljevstvo nebeskokao kralj, koji htjede da seobračuna sa svojim slugama.

18.24Kad se počne uračunati,dovedoše mu jednoga, koji muje bio dužan deset tisućatalenata.

18.25A jer nije mogao platitizapovjedi gospodar, da gaprodadu sa ženom i djetetom isvim imanjem njegovim i stimda se dug izravna.

18.26Tada mu se sluga baci prednoge i zamoli: "Gospodaruima strpljenja s menom sve ćuti platiti!

18.27Gospodar se smilova slugipusti ga i dug mu oprosti.

18.28A kad izađe sluga nađejednoga od svojih drugova,koji mu je bio dužan štodenara. Njega uhvati i uze gadaviti govoreći: "Plati, što sidužan!

18.29Tada pade pred njega drugnjegov i zamoli: "Imajstrpljenja s menom, platit ćuti!

Ev anđelj a 17 8

18.30Ali on ne htjede, nego ode idade ga baciti u tamnicu, dokne plati svojega duga.

18.31Kad vidješe drugovi njegovi,što se dogodi, vrlo seožalostiše. Oni odoše i javišegospodaru svojemu sav slučaj.

18.32Tada ga dozva k sebi gospodarnjegov i reče mu: "Zli slugo!Sav sam dug oprostio tebi, jersi me molio.

18.33Nijesi li se i ti morao smilovatidrugu svojemu, kako sam seja smilovao tebi?

18.34Pun gnjeva predade gagospodar njegov mučiteljimadok ne plati sav dug.

18.35Tako će i Otac moj nebeskipostupati s vama, ako svaki odvas ne oprosti od srca bratusvojemu."

10.1Potom odredi Gospodin jošdrugih sedamdeset i dva, iposla ih po dva i dva predsobom u sve gradove i mjesta,kada je mislio sam doći.

10.4Ne uzimajte sobom kese zanovac ni torbe ni obuće inikoga ne pozdravljajte naputu!

10.5Kad dođete u koju kuću,najprije recite: "Mir kući ovoj!

10.6Prebiva li ondje sin mira,počinut će na njemu mir vaš;inače vratit će se k vama.

10.7

Ev anđelj a17 9

Ostanite u toj kući, jedite pijte;što imaju; jer je poslenikdostojan svoje plaće. Neprelazite iz jedne kuće udrugu!

10.8Kad dođete u koji grad, i primevas, jedite, što se iznese predvas.

10.9Iscjeljujte bolesnike, što suondje, i navijestite; KraljevstvoBožje približilo se vama.

10.10Ako li dođete u koji grad i neprime vas, izađite na ulicenjegove i recite:

10.11I prah vašega grada, što jeprionuo za noge naše,otresamo na vas. Ali ovoznajte: Kraljevstvo se je Božjepribližilo.

10.17Puni radosti vratiše sesedamdeset i dvojica iizvijestiše: "Gospodine, i zlidusi pokoravaju nam se u imetvoje."

10.18On im reče: "Vidjeh sotonu,gdje spade s neba kao munja.

10.19Eto, dadoh vam vlast dastupate preko zmija iskorpiona i preko svakeneprijateljske sile; ništa vamneće moći nauditi.

10.20Ali se ne radujte tomu, štovam se dusi pokoravaju; negose radujte, što su vaša imenazapisana na nebesima."

19.1Kad je Isus bio svršio ovegovore, diže se iz Galileje ipođe u područje Judeje, s onu

10.1Odatle se podiže i dođe upodručje Judeje, s onu stranuJordana.

Ev anđelj a 180

stranu Jordana.

19.2Veliko mnoštvo naroda pošloje za njim,

Opet je mnoštvo naroda hrlilok njemu,

i on ih je iscjeljivao ondje.

i on ga je učio, kao što je imaoobičaj.

19.3Tada pristupiše k njemufarizeji, da ga kušaju. Onizapitaše: "Je li dopuštenočovjeku pustiti ženu svoju izkojeg mu drago razloga?"

10.2Tada pristupiše farizeji knjemu i upitaše ga, dopuštenoli je čovjeku otpustiti svojuženu?

Stim ga htjedoše kušati.

19.4On im odgovori: "Nijeste ličitali,

da je Stvoritelj u početkustvorio čovjeka kao muža iženu

10.6U početku stvorenja stvorio jeBog čovjeka kao muža i ženu.

i rekao:

19.5Zato će muž ostaviti oca imajku i prionuti za ženusvoju

10.7Zato će ostaviti muž oca imajku i prionuti za ženusvoju,

i dvoje će biti jedno tijelo? 10.8I bit će oboje jedno tijelo

19.6Oni dakle nijesu više dvojenego jedno tijelo.

Tako nijesu više dvoje, negojedno tijelo.

I što je Bog svezao, ne smiječovjek rastavljati."

10.9A što je Bog svezao, ne smiječovjek rastavljati."

10.3On im reče: "Što vam jezapovjedio Mojsije?"

19.7Oni mu odgovoriše "A zašto jeMojsije zapovjedio, da sedadne ženi knjiga raspusna, ida se tada pusti?"

10.4Oni odgovoriše: "Mojsije jedopustio, da se napišeraspusna knjiga, i onda da seotpusti žena."

19.8On im reče: "Mojsije jedopustio vama samo zbog

10.5Isus im reče: "Mojsije vam jedao tu zapovijed zbog tvrdoće

Ev anđelj a181

tvrdoće srca vašega vašega srca,

da puštate svoje žene; izpočetka nije bilo tako.

10.10U kući zapitaše ga učenici jošjedanput za to.

19.9Ali vam ja kažem: "Tko pustisvoju ženu - osim zbogpreljube - i oženi se drugom,čini preljubu.

10.11On im objasni: "Tko otpustiženu svoju i uzme drugu, činipreljubu na njoj.

I tko uzme puštenicu, činipreljubu."

10.12Ako žena ostavi muža svojegai uzme drugoga, činipreljubu."

19.10Tada mu rekoše učenici: "Akoje to tako između muža i žene,onda nije probitačno ženiti se"

19.11On im reče: "Ne shvaćaju tosvi, nego samo oni, kojima jedano.

19.12Ima ljudi, koji su od krilamajčina nesposobni zaženidbu; ima takvih, koji su odljudi učinjeni nesposobnima; iima takvih, koji sebe samečine nesposobnima zaženidbu, zbog kraljevstvanebeskoga. Tko može shvatiti,neka shvati!"

18.1On im pokaza u prispodobi, dase mora svagda moliti i nesustajati.

18.2Recite im: "U jednom gradubio je jedan sudac, koji se nijebojao Boga i nije mario zaljude.

18.3A u onom gradu bila je jedna

Ev anđelj a 182

udovica. Ona je dolazila knjemu i molila: 'Pribavi mipravo protiv mojegaprotivnika!'

18.4On nije htio zadugo. Anajposlije reče u sebi: 'Nebojim se doduše Boga i nemarim za ljude.

18.5Ali jer mi dodijava ovaudovica, pomoći ću joj donjezina prava; inače doći ćemi napokon i udarit će me policu.'"

18.6Gospodin nastavi: "Čujte, štogovori nepravedni sudac!

18.7A Bog izabranima svojim, kojidan i noć vapiju k njemu, dane pomogne do njihovihprava, da ih pusti čekati?

18.8Kažem vam, brzo će impribaviti pravo. Ali Sinčovječji, kad dođe, hoće li naćivjeru na zemlji?"

18.9Nekima, koji su se punipouzdanja u sebe držalipravednima i druge prezirali,rekoše prispodobu ovu:

18.10"Dva čovjeka uzađoše u hram,da se pomole. Jedan je biofarizej, drugi carinik.

18.11Farizej stade i počne se molitiu sebi: 'Bože, zahvaljujem ti,što nijesam kao ostali ljudi,kao razbojnici, varalice,preljubočinci ili kao ovajcarinik.

18.12Postim dvaput u tjednu idajem desetinu od svega, što

Ev anđelj a183

stečem.'

18.13A carinik je stajao izdaleka inije se usudio ni očiju svojihpodignuti k nebu, nego se jeudarao u prsa svoja i molio se:'Bože, milostiv budi menigrješniku!'

18.14Kažem vam: Onaj otideopravdan kući, a ne onaj, jertko se povisi, ponizi se, tko seponizi, povisi se."

19.13Tada mu donesoše djecu, dametne ruke na njih i da sepomoli. Ali su učenici odbijaliljude.

10.13Donosili su njemu djecu, da biih se dotaknuo. A učenici suodbijali ljude.

18.15Donosili su k njemu djecu, daih se dotakne. Kad to vidješeučenici počeše odbijati ljude.

10.14Kad to vidje Isus, rasrdi se

19.14A Isus reče: "Pustite djecu,neka dođu k meni, i ne braniteim; jer je takvih kraljevstvonebesko."

i reče im: "Pustite djecu, nekadolaze k meni, i ne branite im;jer je za takve kraljevstvoBožje.

18.16A Isus dozva k sebi djecu ireče: Pustite djecu, nekadolaze k meni, i ne branite im;jer je takvih kraljevstvo Božje.

10.15Zaista, kažem vam: "Tko neprimi kraljevstva Božjega kaodijete, neće doći u njega."

18.17Zaista, kažem vam: "Tko neprimi kraljevstva Božjega kaodijete, neće ući u njega."

19.15Tada metnu na njih ruke

10.16Tada ih zagrli, metnu na njihruke svoje

i blagoslovi ih.

i otide dalje. 10.17Kad pođe dalje svojim putem,

19.16I gle, tada pristupi jedan knjemu i

pritrča mu netko,

18.18Jedan predstojnik

pade pred njega na koljena i

zapita: "Učitelju, što dobramoram činiti, da postignemživot vječni?"

upita ga: "Učitelju dobri, štomoram činiti, da postignemživot vječni?"

zapita ga: "Učitelju dobri, štomoram činiti, da postignemživot vječni?"

Ev anđelj a 184

19.17On mu odgovori: "Što mepitaš za dobro? Samo je jedandobar.

10.18Isus mu reče: "Što me zovešdobrim? Nitko nije dobar osimjedinoga Boga.

18.19Isus mu odgovori: "Što mezoveš dobrim; samo je Bogdobar.

A ako hoćeš ući u život,

drži zapovijedi!" 10.19Znaš zapovijedi:

18.20Zapovijedi znaš:

19.18Upita ga: "Koje?"

Isus odgovori: "Ne ubijaj! Nečini preljube! Ne kradi! Nesvjedoči lažno!

"Ne ubijaj! Ne čini preljube!Ne kradi! Ne svjedoči lažno!Ne varaj!

Ne čini preljube! Ne ubijaj! Nekradi! Ne svjedoči lažno!

19.19Poštuj oca i majku,

Poštuj oca i majku!" Poštuj oca i majku!"

i ljubi bližnjega svojega kaosamog sebe!"

19.20Mladić mu odgovori: "Sve santo držao. Što mi još fali?"

10.20On mu reče: "Učitelju, svesam to obdržavao od mladostisvoje."

18.21On odgovori: "Sve sam todržao od mladosti svoje"

18.22Kad je to čuo

10.21Tada ga pogleda

19.21Isus mu odgovori: "Ako hoćešbiti savršen, idi prodaj štoimaš, i daj utržaksiromašnima, i imat ćeš blagona nebu. Onda dođi

Isus ljubezno i reče mu:"Jedno ti još fali. Idi, prodajsve, što imaš, i podajsiromasima, i imat ćeš blagona nebu. Onda dođi,

Isus, reče mu: "Još ti jednofali: Prodaj sve, što imaš, ipodaj siromasima, i imat ćešblago u nebu. Tada dođi

uzmi križ svoj

i idi za mnom!" i hajde za mnom!" i idi za mnom!

19.22Na ove riječi otide mladićžalostan; jer je posjedovaomnoga dobra.

10.22Na ovu riječ posta on žalostani otide tužan odatle; jer jeposjedovao mnoga dobra.

18.23Na ove riječi veoma se onražalosti; jer je bio vrlo bogat.

19.23Tada reče Isus učenicimasvojim: "Zaista, kažem vam:"Bogataš će teško ući ukraljevstvo nebesko.

10.23Isus pogleda naokolo i rečeučenicima svojim: "Kako jeteško bogatima ući ukraljevstvo Božje!"

18.24Kad ga vidje Isus tako žalosna,reče: "Kako je teško imućnimaući u kraljevstvo Božje!

10.24Učenici se uplašiše od riječinjegovih. A Isus im opetova:

Ev anđelj a185

"Djeco, kako je teško onima,koji se uzdaju u imanje idobro, ući u kraljevstvo Božje!

19.24Još vam jedanput kažem:

"Lakše ide deva kroz igleneuši, negoli bogataš ukraljevstvo Božje."

10.25Lakše deva ide kroz iglene uši,negoli bogataš u kraljevstvoBožje."

18.25Lakše je devi proći kroz igleneuši, nego li bogatašu ući ukraljevstvo Božje."

19.25Kad to čuše učenici, posve sesmetoše

10.26Sada se oni još više uplašiše

i upitaše: "Tko se onda možespasiti?"

i rekoše jedan drugome: "Tlose onda može spasiti?"

18.26Tada upitaše slušatelji: "Tko seonda može spasiti?"

19.26A Isus ih pogleda

10.27Isus pogleda na njih

i reče im: "Ljudima je tonemoguće, a Bogu je svemoguće."

i reče: "U ljudi je nemoguće,ali ne u Boga; jer je u Boga svemoguće."

18.27On odgovori: "Što je u ljudinemoguće, u Boga jemoguće."

19.27Tada progovori Petar i rečemu: "Mi smo sve ostavili ipošli smo za tobom.

10.28Tada mu reče Petar: "Eto, mismo sve ostavili i pošli smo zatobom."

18.28Tada reče Petar: "Miostavismo svoje imanje ipođosmo za tobom."

Što će nam za to dopasti?"

19.28Isus im reče: "Zaista, kažemvam: "Vi, koji pođoste zamnom, kod obnove svijeta kadSin čovječji sjedne naprijestolje slave svoje, isto ćetetako sjesti na dvanaestprijestolja i suditi dvanaestplemena Izraelovih.

10.29Isus potvrdi: "Zaista, kažemvam:

18.29On im reče: "Zaista, kažemvam:

19.29Jest, svaki, koji ostavi kuću,brata, sestru, oca, majku,dijete i polje zbog imenamojega,

"Nitko zbog mene i zbogevanđelja ne ostavlja kuće,brata, sestre, majke, oca,djeteta ili polja,

"Nitko ne ostavi zbogkraljevstva Božjega kuću,roditelje, brata, ženu ili djecu,

primit će stostruko za to 10.30A da ne primi sve stostruko:

18.30A da ne primi za to na ovom

Ev anđelj a 186

svijetu mnogo više

"već sada u ovom svijetu - akoi s progonima - kuću, brata,sestru, majku, dijete i polje,

i baštinit će život vječni. a u budućem svijetu životvječni.

i na drugom svijetu životvječni."

19.30Mnogi, koji su prvi, bit ćeposljednji, i mnogi, koji suposljednji, bit će prvi.

10.31Mnogi, koji su prvi, bit ćeposljednji, i mnogi, koji suposljednji, bit će prvi.

13.30Tako ima posljednjih, koji ćebiti prvi, i ima prvih, koji ćebiti posljednji."

20.1Kraljevstvo je nebesko kaodomaćin, koji rano ujutroizađe, da naima poslenike zasvoj vinograd.

20.2On se pogodi s poslenicima podenar na dan i posla ih u svojvinograd.

20.3Oko treće ure izađe on opet.Tada vidje druge gdje stoje natrgu besposleni,

20.4I reče im: "Idite i vi u mojvinograd; što bude pravo, datću vam.

20.5Oni odoše. Oko šeste i deveteure izađe on opet i učini istotako.

20.6Kad je izašao oko jedanaesteure, nađe opet druge gdjestoje. On ih upita: "Što stojiteovdje cijeli dan besposleni?

20.7Oni mu odgovoriše: Nitko nasne najmi. On im odgovori:"Idite i v u moj vinograd!

20.8Uveče reče gospodarvinograda upraviteljusvojemu: "Dozovi poslenike iisplati im plaću, od posljednjihdo prvih!

Ev anđelj a187

20.9Tada dođoše oni od jedanaesteure, i svaki primi po denar.

20.10A kad dođoše prvi, pomisliše,da će više primiti. Ali i od njihsvaki primi po denar.

20.11Kad ga primiše, uzešemrmljati na domaćina

20.12I rekoše: Ovi posljednji radilisu samo jednu jedinu uru, i tisi ih izjednačio s nama, kojismo podnosili teret i žegudana

20.13Prijatelju, odgovori onjednome od njih, ja tebi nečinim krivo. Nijesi li sepogodio s menom po denar?

20.14Uzmi, što je tvoje, i idi! A jahoću i ovome posljednjemudati kao tebi.

20.15Ili zar ja ne smijem činitisvojim vlasništvom što hoću?Zar je oko tvoje zavidno, štosam ja dobar?

20.16Tako će biti posljednji prvi iprvi posljednji."

9.51Približavali se dani uzećanjegova.

20.17Isusa pođe gore u Jerusalem.

10.32Bili su na putu gore uJerusalem.

Tada on čvrsto nakani da ide uJerusalem.

9.52I posla glasnike pred sobom.Oni otidoše i dođoše u jednomjesto Samarije, da mupriprave gdje će prenoćiti,

9.53Ali ga ne primiše, jer je bio na

Ev anđelj a 188

putu u Jerusalem.

9.54Kad to vidješe učenici Jakov iIvan, rekoše: "Gospodine,hoćeš li da zazovemo oganj sneba, da ih uništi?"

9.55A on se okrenu i ukori ihrekavši: "Ne znate, čijega steduha.

9.56Sin čovječji nije došao daupropasti duše, nego da ihspasi". I tako otidoše u drugomjesto.

Isus je išao pred njima. Oni suse čudili tome i za njim su išlisa strahom.

Tada uze nasamodvanaestoricu i reče imputem:

Tada on uze opet k sebidvanaestoricu i reče im,

18.31On uze dvanaestoricu nasamoi reče im:

što ga čeka:

20.18"Idemo gore u Jerusalem

10.33"Eto, mi idemo gore uJerusalem.

"Evo idemo gore u Jerusalem.

Ondje će se sve ispuniti, što suproroci pisali za Sinačovječjega.

Ondje će biti Sin čovječjipredan glavarima svećeničkimi književnicima. Oni će gaosuditi na smrt

Tu će se Sin čovječji predatiglavarima svećeničkim iknjiževnicima. Oni će gaosuditi na smrt

20.19I onda predati neznabošcima,

i predati neznabošcima. 18.32On će biti predanneznabošcima;

da bude naružen, 10.34Tada će mu se narugati,popljuvati ga,

ismijan, zlostavljan ipopljuvan.

bičevan i razapet. bičevati i ubiti. 18.33Bičevat će ga i ubiti,

Ali će on treći dan uskrsnuti." Ali poslije tri dana on ćeuskrsnuti."

ali treći će dan uskrsnuti."

18.34A oni ništa od toga nerazumješe. Govor je ovaj bio

Ev anđelj a189

za, njih taman, i oni neshvatiše, što je on stim mislio.

20.20Tada dođe k njemu majkasinova Zebedejevih sa svojimsinovima i pade pred njeganičice, da mu prinese jednumolbu.

10.35Tada pristupiše k njemu Jakovi Ivan, sinovi Zebedejevi, izamoliše: "Učitelju, htjelibismo, da nam ispuniš jednumolbu."

20.21On je upita: "Što hoćeš?"

10.36On ih upita: "Što želite odmene?"

Ona mu odgovori: "Daj damoja dva sina u kraljevstvutvojemu sjede jedan s desnetvoje, a drugi s lijeve tvoje!"

10.37Oni ga zamoliše: "Daj da uslavi tvojoj jedan od nas sjednes desne tvoje, drugi s lijevetvoje!"

20.22Isus reče: "Ne znate, štomolite. Možete li piti čašu,koju ću ja piti?

10.38Isus im reče: "Ne znate, štomolite. Možete li piti čašu kojuja pijem,

ili krstiti se krštenjem, koje japrimam?"

Odgovoriše mu: "Možemo." 10.39Oni mu odgovoriše:"Možemo".

20.23Tada im reče: "Čašu ćete mojudoduše piti;

Isus im reče: "Čašu, koju japijem, vi ćete piti,

i krštenje, koje ja primam, i vićete primiti;

ali mjesto s moje desne ililijeve ne mogu ja dati; onopripada onima, kojima jepripravio

10.40Ali mjesto s desne moje ili slijeve ne mogu ja dati; onopripada onima, za koje jepripravljeno."

Otac moj."

20.24Kad čuše ostalih deset, rasrdišese na dva brata.

10.41Kad doznaše to drugadesetorica, rasrdiše se naJakova i Ivana.

22.24Nastade također prepirkameđu njima, tko da je od njihnajveći.

20.25 10.42 22.25

Ev anđelj a 190

Isus ih zato dozva k sebi ireče: "Znate, da vladaociispovijedaju nad svojimnarodima, i velikaši učine, daosjete njihovu moć.

Isus ih zato dozva k sebi i rečeim: "Znate, neznabožačkivladaoci izvršuju vlast nadnarodima svojim, i velikašičine, da oni osjete moćnjihovu.

On im reče: "Kraljevineznabožačkih naroda njihovisu gospodari, i njihovi vladaocinazivaju se dobrotvori.

20.26Među vama neka ne budetako! Nego tko među vamahoće da bude velik, taj nekabude vaš sluga,

10.43Među vama neka ne budetako! Tko hoće da bude velikmeđu vama, taj neka budesluga vaš;

22.26U vas ne smije biti tako! Negotko je najveći među vama,neka bude kao najmanji,starješina kao sluga.

20.27i tko među vama hoće da budeprvi, taj neka bude vaš sluga!

10.44I tko hoće da bude prvi međuvama, taj neka bude svimasluga!

22.27Jer tko je veći: Koji sjedi zastolom, ili koji služi? Nije lionaj, koji sjedi za stolom?

20.28Tako ni Sin čovječji nije došao,da mu služe,

10.45I Sin čovječji nije došao, damu služe,

nego da služi nego da služi A ja sam među vama kaosluga.

i da život svoj dadne u otkupza mnoge.

i da dadne život svoj u otkupza mnoge."

22.28Vi ste u mojim kušnjamaustrajali s menom.

22.29Zato ostavljam vamakraljevstvo, kao što je Otacmoj ostavio meni.

22.30Vi ćete u kraljevstvu mojemuza stolom mojim jesti i piti i naprijestoljima sjediti i dvanaestplemena Izraelovih suditi."

10.46Oni dođoše u Jeriho.

18.35Kad se je približio k Jerihu,

20.29Kad su oni izlazili iz Jerihona,

Kada je izlazio iz Jeriha

s učenicima svojim

išlo je za njim veliko mnoštvonaroda.

i s velikim mnoštvom naroda,

Ev anđelj a191

20.30Kraj puta su sjedila dvaslijepca.

sjedio je na putu prosjakslijepac,

Jedan je slijepac sjedio krajputa i prosio.

Bartimej, sin Timejev.

18.36Čuo je, kako prolazi narod, izapitao je, što je to.

18.37rekoše mu, da prolazi IsusNazarećanin.

Kad oni čuše, da Isus prolazi, 10.47Čim je on čuo, da je tu IsusNazarećanin, "

stadoše vikati: "Gospodine, tisine Davidov, smiluj nam se!"

povika iza glasa: "Isuse, sineDavidov, smiluj mi se!

18.38Tada povika: "Isuse, sineDavidov, smiluj mi se!"

20.31Narod ih ukori, neka šute. Alisu oni vikali samo još većma:"Gospodine, sine Davidov,smiluj nam se!"

10.48Mnogi su ga korili, neka šuti.Ali on je vikao još jače: "SineDavidov, smiluj mi se"

18.39Oni, što su išli naprijed, korilisa, neka šuti, ali je on samo jošjače vikao: "Sine Davidov,smiluj mi se!"

20.32Tada se ustavi

10.49Tada stade Isus

18.40Tada Isus stade

i dade ga dovesti.

i reče: "Zovnite ga ovamo!"Zovnuše slijepca i rekoše mu:"Imaj pouzdanje! Ustani, zovete."

Kad je bio došao,

10.50Tada on zbaci sa sebe haljinusvoju, skoči i pohrli k Isusu.

Isus, dozva ih i upita: "Štohoćete od mene?"

10.51Isus ga upita: "Što hoćeš odmene?"

18.41Zapita ga: "Što hoćeš odmene?"

20.33Oni odgovoriše: "Gospodine,htjeli bismo, da se otvore očinaše."

"Učitelju", zamoli slijepac,"učini, da mogu vidjeti!"

On zamoli: "Gospodine, učini,da progledam!"

20.34Pun sažaljenja dotače se Isusočiju njihovih.

18.42Isus mu reče: Progledaj!

Ev anđelj a 192

10.52Isus mu reče: "Idi,

vjera te je tvoja ozdravila." Vjera te je tvoja spasila."

Odmah progledaše Odmah je mogao vidjeti 18.43Odmah progleda,

i poče slaviti Boga

i pođoše, za njim. i pošao je putem za njim. i pođe za Isusom.

I sav narod, koji je bio to vidio,hvalio je Boga.

19.28Iza ovih riječi pođe dalje

21.1Kad se približiše k Jerusalemu

11.1Kad se približiše kJerusalemu,

na putu gore u Jerusalem.

i dođoše u Betfagu naMaslinskoj gori, onda poslaIsus dva učenika

kod Betfage i Betanije naMaslinskoj gori, posla dvojicusvojih učenika

19.29Kad dođe u blizinu Betfage iBetanije na goru, što se zoveMaslinska gora, posla dva odučenika svojih

21.2I naloži im: "Idite u selo, što jepred vama! Odmah ćete naćimagaricu privezanu i magares njom. Odvežite je i dovediteje k meni!

11.2I naloži im: "Idite u selo, što jepred vama. Odmah na ulazunaći ćete magare privezano,na kojemu još nitko nije sjedio.Odvežite ga i dovedite!

19.30I naloži im: "Idite u selo, što jepred vama! Ondje ćete naulazu naći magare privezano,na kojemu još nitko nije sjedio.Odvežite ga i dovedite!

21.3Ako vam tko rekne što, kažite:"Gospodin ih treba.

11.3Ako vas tko upita: Što točinite? odgovorite: Gospodinutreba,

19.31Upita li vas tko: 'Zašto gaodvezujete?' odgovorite ovako:'Gospodin ga treba.'"

Odmah će ih pustiti." i odmah će ga poslati ovamo."

21.4S tim se imala ispuniti riječproroka:

21.5"Kažite kćeri sionskoj: "kraljtvoj dolazi k tebi pun krotkosti.Sjedi na magarcu, namagaretu, mladetumagaričinu."

21.6Učenici odoše

11.4Oni otidoše

19.32Poslani otiđoše

i učiniše, kako im je biozapovjedio Isus

i nađoše i nađoše,

Ev anđelj a193

kako im je bio rekao.

magare na putu privezano uzvrata i odvezaše ga.

11.5Neki, što su stajali ondje,upitaše ih: "Zašto odvezujetemagare?"

19.33Kad su odvezivali magare,upitaše ih njegovi gospodari:"Zašto odvezujete magare?"

11.6Oni odgovoriše,

19.34Oni odgovoriše:

kao što im je bio Isuszapovjedio.

"Gospodin ga treba."

Tada ih ostaviše.

21.7Dovedoše magaricu i magare,metnuše na njih haljine svoje,i on sjede na njih.

11.7Oni dovedoše magare k Isusu,metnuše na njega haljinesvoje, i on sjede na njega.

19.35Tako dovedoše magare kIsusu, metnuše haljine svojena njega i podigoše Isusa nanjega.

21.8Veoma mnogi iz narodaprostriješe haljine svoje poputu,

11.8Mnogi su prostirali haljinesvoje na put,

19.36Kad je išao tako, prostirali suhaljine svoje po putu.

drugi su rezali granje oddrveća i prostirali po putu.

drugi su sterali zelene grane,što su ih bili narezali uPoljima.

19.37I kad se približi već da siđe sgore Maslinske, počne svemnoštvo učenika u radostihvaliti Boga iza glasa za svačudesna djela, što su ih bilividjeli:

21.9Mnoštvo naroda, što je išlopred njim i za njim, vikalo jeiza glasa: "Hosana sinuDavidovu!

11.9Koji su išli pred njim i hodili zanjim,vikali su: "Hosana!

19.38Govorili su:

Blagoslovljen je koji dolazi uime Gospodnje!

Blagoslovljen je koji dolazi uime Gospodnje!

"Blagoslove kralj, koji dolazi uime Gospodnje!

11.10Blagoslovljeno je kraljevstvooca našega, Davida, štodolazi!

Ev anđelj a 194

Mir na nebu i slava na visini!"

Hosana na visini!" Hosana na visini!"

19.39Tada mu rekoše neki farizeji:"Učitelju, zabrani toučenicima svojim!"

19.40On im reče: "Kažem vam, akoovi ušute, kamenje će vikati."

19.41Kad se približi i ugleda grad,zaplaka nad njim i reče:

19.42"Kad bi i ti u ovaj svoj danupoznao, što ti je za mir! Ali jesad skriveno od očiju tvojih.

19.43Doći će dani na tebe, kad će teneprijatelji tvoji okružitiopkopom, unaokolo tezatvoriti i sa svih te stranapritisnuti.

19.44Oni će tebe i djecu tvoju, štosu u tebi, lupiti o zemlju i nećeostati u tebi kamena nakamenu, jer nijesi upoznaovremena pohođenja svojega."

21.10Kad uđe u Jerusalem, uzbunise sav glad. "Tko je to?" pitalisu.

21.11Mnoštvo je naroda govorilo:"To je Isus, prorok iz Nazaretau Galileji!"

11.11Tako on uđe u Jerusalem iotide u hram. Razgleda sveunaokolo i istom uveče izađe sdvanaestoricom u Betaniju.

11.15Tako dođoše u Jerusalem.

21.12Potom uđe Isus u hram Božji,

On ode u hram i počneizgoniti prodavce i kupce u

19.45Tada pođe u hram i potjera

Ev anđelj a195

istjera van sve kupce iprodavce u hramu,

hramu. van prodavce.

isprevrnu stolove mjenjačima iklupe trgovcima golubova

Ispremeta stolove mjenjačimai klupe trgovcima golubova

11.16I ne dopusti, da tko pronese isamo jednu posudu krozhram.

21.13I reče im: "Stoji pisano: "Kućamoja neka se zove kućamolitve! A vi načiniste od nješpilju razbojničku."

11.17On ih potsjeti na ono: "Ne stojili pisano: "Kuća moja ima bitikuća molitve za sve narode? Avi načiniste od nje špiljurazbojničku."

19.46Dovikivao im je: "Stoji pisano:Kuća moja kuća je molitve. Avi načiniste od nje špiljurazbojničku."

19.47Svaki dan učio je u hramu.

11.18Kad to doznaše glavarisvećenički i književnici,pomisliše na to, kako bi gapogubili.

Glavari svećenički, književnicii vode naroda gledali su da gapogube.

Ali su ga se bojali, jer je savnarod bio zanesen naukomnjegovom.

19.48Ali mu nijesu mogli ništaučiniti; jer je sav narodprianjao za usta njegova da gačuje.

21.14U hramu dođoše k njemuslijepi i hromi, i iscijeli ih

21.15Kad vidješe glavari svećenički iknjiževnici čudesa, što ihučini, i djecu, što su vikala uhramu: "Hosana sinuDavidovu!", rasrdiše se

21.16I rekoše mu: "Čuješ li, što vičuovi?" Isus im reče: "Da. Zarnijeste nikad čitali: "Iz ustadjece i nejačadi navješćuješhvalu svoju?"

21.17Stim ih ostavi,

izađe iz grada 11.19Uveče ostaviše opet grad.

Ev anđelj a 196

u Betaniju i ostade ondje

13.6Onda im rekoše ovuprispodobu "Netko je biozasadio smokvu u svojemuvinogradu On dođe i potražiroda na njoj, ali ga ne nađe.

13.7Tada reče vinogradaru Evo, triveć godine dolazim i tražimroda na ovoj smokvi, ali ga nenalazim. Posijeci je čemu dajoš zaprema tlo?

13.8On mu odgovori, Gospodaru,pusti je, da još stoji ovugodinu. Okopat ću oko nje ipognojiti je.

13.9Može biti da onda ubudućeurodi, inače možeš je datiposjeći."

21.18Kad se je rano ujutro vraćao ugrad, ogladnje.

11.12Kad drugi dan ostavišeBetaniju, ogladnje.

21.19Tada vidje smokvu jednu krajputa. Dođe k njoj, ali nađe nanjoj samo lišće.

11.13Tada vidje izdaleka smokvu slišćem. Pođe k njoj, ne bi limožda našao što na njoj. Alikad dođe tamo, ne nađe ništaosim lišća;

jer još nije bilo vrijemesmokvama.

Tada joj reče: "Neka nikada natebi više ne bude roda!"

11.14On joj doviknu: "Dovijekaneka više nitko ne jede roda odtebe!"

Čuli su to učenici njegovi.

Odmah usahnu smokva.

11.20Ujutro prođoše pokraj onesmokve i vidješe, kako se jeposušila do u korijen.

21.20Kad to vidješe učenici, upitaše

Ev anđelj a197

začuđeni: "Kako je moglasmokva odmah usahnuti?"

11.21Petar se sjeti i reče mu:"Učitelju, gle, smokva, što si jeprokleo, posušila se!"

11.22Isus im reče: "Imajte vjeru uBoga!

21.21Isus im odgovori: "Zaista,kažem vam: "Ako imate vjerei ne sumnjate, onda ćete nesamo učiniti, što se je dogodilosmokvi, nego

ako reknete onoj gori tamo:"Digni se i baci se u more!,

11.23Zaista, kažem vam: Ako tkorekne gori ovoj: Digni se i bacise u more!

i ne posumnja u srcu svojemu,nego vjeruje, da će se ispunitiriječ njegova,

to će se dogoditi. bit će mu to.

21.22Sve, što zamolite pouzdano umolitvi, dobit ćete."

11.24Zato vam kažem: U molitvimožete zaželjeti, bilo štogod.Vjerujte samo, da ćete primiti,i bit će vam.

11.25I kad se spremate na molitvu,oprostite, ako što imate protikojemu, da i Otac vaš nanebesima oprosti vama grijehevaše.

11.26Ako li vi ne oprostite, ni Otacvaš na nebesima neće oprostitivama grijeha vaših."

11.27Dođoše opet u Jerusalem.

21.23Tada otide u hram i počneučiti. I pristupiše k njemuglavari svećenički i starješinenarodne

Kad je hodao po hramu,pristupiše k njemu glavarisvećenički, književnici istarješine

20.1Kad je on jednoga dana učionarod u hramu i navješćivaovijest spasenja, pristupiše knjemu glavari svećenički iknjiževnici sa starješinama

Ev anđelj a 198

i upitaše: "Kojom vlasti to činišTko ti je dao vlast za to?"

11.28I upitaše ga: "Kojom vlasti točiniš? Tko ti je dao vlast da točiniš?"

20.2I zapitaše ga: "Reci nam:"Kojom vlasti to činiš, ili tko tije dao vlast za to?"

21.24Isus im reče: "Ja ću vamastaviti jedno pitanje.

11.29Isus im reče: "Ja ću na vasstaviti jedno pitanje.

20.3On im odgovori: "I ja ću vasnešto upitati.

Kad mi odgovorite na, to, rećiću vam, kojom vlasti ja ovočinim.

Ako mi odgovorite, i ja ću vamreći, kojom vlasti to činim.

Kažite mi:

21.25Odakle je bilo krštenjeIvanovo? S neba ili od ljudi?"

11.30Je li krštenje Ivanovo bilo sneba ili od ljudi?

20.4Krštenje Ivanovo bijaše li je odneba ili od ljudi?"

Odgovorite mi."

Oni su razmišljali među se: " 11.31Oni su razmišljali u sebi:

20.5Oni su razmišljali među se:

21.26Ako reknemo: "S neba, reći ćenam: "Zašto mu onda nijestevjerovali?

"Ako reknemo: "S neba, on ćeodgovoriti: "Zašto mu ondanijeste vjerovali?

"Reknemo li 'od neba',odgovorit će nam: 'Zašto muonda ne vjerovaste?'

Ako reknemo: "Od ljudibojimo se naroda, jer sviIvana drže za proroka.

11.32Ako reknemo: "Od ljudi; bojalisu se naroda; jer su svi držaliIvana pravim prorokom,

20.6Reknemo li: 'Od ljudi', sav ćenas narod kamenovati; jer jeuvjeren, da je Ivan prorok."

21.27I odgovoriše Isusu: "Mi to neznamo."

11.33Tako odgovoriše Isusu: "Neznamo,"

20.7Tako odgovoriše, da ne znaju,odakle je.

Tada im on reče: "Onda ni javama neću reći, kojom vlastiovo činim.

Isus im reče: "Tada ni ja vamaneću reći, kojom vlasti činimovo."

20.8Isus im reče: "Onda ni javama neću reći, kojom vlašćuovo činim."

21.28Što vam se čini? Čovjek nekiimao je dva sina. On ode kprvome i reče: "Sine, idi i radidanas u vinogradu!

21.29On odgovori: "Da, gospodaru,ali ne otide.

21.30Tada ode k drugome i reče istotako. On odgovori: "Neću; aliposlije mu bi žao, i on ipakotide.

Ev anđelj a199

21.31Tko je od ove dvojice ispuniovolju očevu?" Odgovoriše:"Drugi." Tada im reče Isus:"Zaista, kažem vam: Carinici ibludnice dolaze još prije vas ukraljevstvo Božje.

21.32Ivan dođe i pokaza vam putpravednosti, ali mu vi nijestevjerovali Nasuprot carinici ibludnice vjerovali su mu. Viste to vidjeli, ali se ipak izatoga nijeste obratili i nijestemu vjerovali.

21.33Čujte još drugu prispodobu:"Jedan domaćin posadivinograd. Ogradi ga plotom,iskopa u njemu tijesak isagradi kulu. Tada ga dade uzakup vinogradarima i otideizvan zemlje.

12.1Govorio im je uprispodobama: "Čovjek posadivinograd. Ogradi ga plotom,iskopa tijesak i načini kulu.Tada ga dade u zakupvinogradarima i otide izvanzemlje.

20.9On izreče narodu ovuprispodobu: "Jedan čovjekposadi vinograd, dade ga uzakup vinogradarima, pa otideizvan zemlje na dulje vrijeme.

21.34Kad dođe vrijeme berbi, poslasluge svoje k vinogradarima,da prime dio roda,

12.2Kad je bilo vrijeme, posla kvinogradarima slugu, da primiod vinogradara svoj dioprihoda vinogradskoga.

20.10Kad je bilo vrijeme, poslaslugu k vinogradarima, da bimu dali dio od rodavinogradskoga.

21.35A vinogradari napadoše nasluge njegove: "jednoga izbiše,drugoga ubiše, trećegakamenovaše.

12.3Ali ga oni uhvatiše, izbiše ga iotjeraše ga praznih ruku,

Ali vinogradari izbiše ga iprotjeraše ga praznih ruku.

21.36Tada posla druge sluge, višenego prije. Ovima učiniše istotako.

12.4Tada posla k njima drugogaslugu. Ali su i njega zlostavili ipogrdili.

20.11Posla još drugoga slugu. Iovoga istukoše, izgrdiše iprotjeraše ga praznih ruku.

12.5Posla još trećega, kojegaubiše.

20.12Posla još trećega. A oni i togaizbiše do krvi i izbaciše ga van.

I tako još mnoge druge, koješto izbiše, što ubiše.

20.13Onda reče gospodarvinograda: 'Što da počnem?

21.37Naposljetku posla k njima sina

12.6I još je imao svojega jedinog,

Poslat ću svojega sinaljubljenoga; njega će se možda

Ev anđelj a 2 0 0

svojega rekavši: "Pred sinommojim imat će strah.

ljubljenog sina. Njega poslanajposlije k njima. Mislio jenaime: "Bit će ih strah od sinamojega.

pobojati.'

21.38Ali kad vinogradari ugledašesina, rekoše među sobom:"Ovo je baštinik! Hajde da gaubijemo i baštinu njegovuzaposjednemo!

12.7Ali vinogradari rekoše međuse: "To je baštinik. Hajde,ubijmo ga; tada će baštinapripasti nama!

20.14Ali kad ga ugledaševinogradari, posvjetovaše semeđu se: 'To je baštinik; ubitćemo ga, tada je baština naša.'

21.39Uhvatiše ga dakle, izbaciše gaiz vinograda i ubiše ga.

12.8Uhvatiše ga dale, ubiše ga, iizbaciše iz vinograda.

20.15Izbaciše ga dakle iz vinogradavan i ubiše ga.

21.40Kad dođe dakle gospodarvinograda, što će učinitivinogradarima onim?"

12.9Što će sad učiniti gospodarvinograda?

Što će sad gospodar vinogradas njina započeti?

21.41Odgovoriše mu: "Zločince ćezlom smrti pogubiti i svoj ćevinograd dati u zakup drugimvinogradarima,

Doći će, pogubit ćevinogradare i drugima dativinograd.

20.16Doći će, pogubit će tevinogradare i dat će vinograddrugima."

koji će mu davati dio roda upravo vrijeme."

Kad oni to čuše, rekoše: "Da setako što ne dogodi!"

20.17A on pogleda na njih

21.42Tada im reče Isus: "Zar nijestenikad čitali u Pismu: 'Kamenkoji odbaciše graditelji, postadekamen ugaoni;

12.10Nijeste li nikada čitali u Pismuovo: "Kamen, koji odbacišegraditelji, postade kamenugaoni;

i reče: "Pa što znači ona riječ uPismu: "Kamen, koji odbacišegraditelji, postade kamenugaoni?

to je djelo Gospodnje, kaočudo stoji to pred očimanašim?

12.11To se dogodi od Gospodina, toje čudo pred očima našim?"

21.43Zato vam kažem: "KraljevstvoBožje uzet će vam se i dat ćese narodu, koji donosi rodovenjegove.

21.44Tko padne na ovaj kamen,razbit će se; na koga on padne,satrt će ga."

20.18Tko padne na ovaj kamen,razbit će se; a na koga onpadne, satrt će ga."

Ev anđelj a201

21.45Kad čuše glavari svećenički ifarizeji priče njegove, opaziše,da misli na njih.

20.19Još u onaj dan gledali suknjiževnici i glavari svećeničkida stave ruku na njega;

21.46Zato su gledali da ga uhvate;

12.12Tada su gledali da ga uhvate;

ali su se bojali naroda, ali su se pobojali naroda. ali se pobojaše naroda.

jer ga je držao za proroka.

Bili su naime opazili, da je onhtio njih pogoditi ovompridom.

Bili su naime opazili, da je onhtio njih pogoditi ovomprispodobom.

14.1Kad on jedne subote dođe ukuću nekoga ugledna farizeja,da jede, promatrali su gapozorno.

14.2Tada stade pred njega nekičovjek, koji je imao vodenubolest.

14.3Isus upita zakonoznance ifarizeje: "Je li dopušteno usubotu iscjeljivati ili nije?"

14.4Oni su šutjeli. Tada ga se dohvati, iscijeli ga i otpusti.

14.5Onda im reče: "Jednome odvas padne njegov sin ili vol ujamu. Ne izvadi li ga odmah, iu subotu?"

14.6Na to mu ne mogoše ništaodgovoriti.

14.7Kad je opazio, kako su pozvaniizbirali sebi prva mjesta,rekoše im prispodobu ovu:

14.8"Kad te tko pozove na svadbu,

Ev anđelj a 2 0 2

ne sjedaj na prvo mjesto,mogao bi koji odličniji od tebebiti među pozvanima.

14.9I tvoj i njegov gostoprimacmogao bi doći i reći tebi:'Podaj mjesto ovome.' Tada bipostiđen morao zauzetiposljednje mjesto.

14.10Nego kad te tko pozove, idi isjedi na posljednje mjesto!Tada će doći tvoj gostoprimaci reci tebi: 'Prijatelju, pomaknise više!' To će ti biti na častpred svima, koji sjede s tobomza stolom.

14.11Jer svaki, koji se povisi, ponizitće se, a tko se ponizi, povisit ćese."

14.12A gostoprimcu reče: "Kaddaješ objed ili večeru, onda nezovi svojih prijatelja ni svojebrade, rođaka ili bogatihsusjeda; inače pozovu i onitebe i vrate ti!

14.13Nego kad daješ gozbu, pozoviprosjake, sakate, hrome islijepe!

14.14Blagoslovljen si onda ti, jer tiovi ne mogu vratiti, ali će ti sevratiti o uskrsnućupravednih."

14.15Kad je to čuo jedan od onih,što su bili zajedno za stolom,reče mu: "Blagoslovljen jeonaj, koji blaguje u kraljevstvuBožjemu!"

22.1Isus uze opet da im govori uprispodobama On reče:

22.2 333

Ev anđelj a2 0 3

"Kraljevstvo je nebesko kaokralj, koji načini svadbu sinusvojemu.

14.16Tada mu on reče: "Jedančovjek zgotovi veliku gozbu ipozva na nju mnoge.

14.17Kad bi vrijeme gozbi,

22.3On posla sluge svoje, da zovnuuzvanike na svadbu.

posla slugu svojega, da kažepozvanima:

'Dođite, sve je već gotovo!'

Ali oni ne htjedoše doći.

22.4Opet posla druge sluge snalogom: "Kažite uzvanicima:"Ugotovio sam gozbu svoju,junci moji i uhranjenici mojipoklani su, i sve je gotovo.Dođite na svadbu!

22.5Ali oni nijesu marili za to,

14.18Tada se počeše izgovarati sviredom.

Prvi mu reče: 'Kupio sam poljei moram poći da ga vidim.Molim te, ispričaj me!'

i odoše, jedan na imanjesvoje,

14.19Drugi reče: 'Kupio sam petjarmova volova i idem da ihogledam. Molim te, ispričajme!'

drugi k trgovini svojoj.

14.20Treći reče: 'Oženio sam se izato ne mogu doći.'

22.6A ostali napadoše na slugenjegove, zlostaviše ih i pobišeih

Ev anđelj a 204

14.21Sluga dođe natrag i reče togospodaru svojemu.

22.7Tada se razgnjevi kralj.

Tada se rasrdi domaćin

Posla čete svoje, dade pogubitiubojice i grad njihov zapaliti.

22.8Tada reče slugama svojim:

i zapovjedi slugi svojemu:

"Svadba je dodušeugotovljena, ali uzvanicinijesu bili nje dostojni.

22.9Idite dakle na raskršća

'Idi brzo van na ceste i ulicegradske

i pozovite na svadbu, kogasamo nađete!

i dovedi ovamo prosjake isakate, slijepe i hrome!'

22.10Sluge izađoše na putove idovedoše sve, koje nađoše;dobre i zle. Tako se napunisvadbena dvorana gostiju.

14.22Sluga javi: 'Gospodaru,zapovijed je tvoja izvršena, alijoš ima mjesta.

14.23Tada reče gospodar slugi:'Izađi na seoske putove i međuograde, te natjeraj sve dadođu, da mi se napuni kuća.'

14.24A kažem vam, od onih ljudi,koji su bili pozvani, neće nijedan okusiti moje gozbe."

22.11Tada uđe kralj, da pogledagoste, Pogled njegov pade najednoga, koji nije bio obučen usvadbeno ruho.

22.12Reče mu: "Prijatelju, kako siušao vamo bez svadbenogaruha? On je šutio.

Ev anđelj a2 0 5

22.13Tada zapovjedi kralj slugama:"Svežite mu ruke i noge ibacite ga u tamu! Ondje će bitijauk i škrgut zuba

22.14Jer su mnogi zvani ali je maloizabranih."

20.20Pazili su oštro na njega,

22.15Tada odoše farizeji iposvjetovaše se među sobom,kako bi ga mogli uhvatiti uriječi.

12.13Onda poslaše k njemu nekefarizeje i Herodove, da hi gauhvatili u jednoj izjavi.

i poslaše uhode, koji su seimali napraviti kao ljudipravedni, da ga uhvate uriječi.

Oni su ga tada htjeli predatipoglavarstvu, vlastinamjesnika.

22.16Poslaše dakle k njemu učenikesvoje zajedno s Herodovcima irekoše: "Učitelju, znamo, ti siistinit, ti učiš put Božji po istini

12.14Oni dođoše i rekoše mu:"Učitelju, znamo, ti si istinit ine pitaš ni za koga; jer negledaš tko je tko, nego učiš putBožji po istini.

20.21Upitaše ga: "Učitelju, znamo,da pravo govoriš i učiš, i negledaš na osobu ljudi, negozaista učiš putu Božjemu.

i ne mariš ni za koga; jer negledaš tko je tko.

22.17Kaži nam dakle, što misliš ti:

"Je li dopušteno plaćati caruporez ili nije?"

Je li dopušteno caru davatiporez ili nije?

20.22Je li nam je dopušteno plaćaticaru porez ili ne?"

Moramo li ga davati ili nemoramo li ga davati?"

22.18Isus prozre lukavstvo njihovo iodgovori: "Licemjeri, što mekušate?

12.15On prozre njihovo licemjerje ireče im: "Zašto me kušate?

20.23On prozre njihovo lukavstvo ireče im: "Što me kušate?

22.19Pokažite mi novac porezni!"

Donesite mi denar, da gavidim!"

20.24Pokažite mi denar!

Oni mu pružiše denar. 12.16Oni mu ga donesoše.

22.20Isus ih upita: "Čija je ovo slikai natpis?"

On ih upita: "Čiji je ovo lik inatpis?"

"Čiji je na njemu lik i natpis?"

Ev anđelj a 206

22.21Odgovoriše mu: "Carev."

Odgovoriše mu: "Carev." "Carev", odgovoriše.

Tada im reče: "Dajte daklecaru carevo i Bogu Božje!

12.17Isus im reče: "Dajte daklecaru, što pripada caru, a Bogu,što pripada Bogu!"

20.25Tada im reče: "Podajte daklecaru, što pripada caru, i Bogu,što pripada Bogu!"

20.26Ne pođe im za rukom da gauhvate u riječi pred narodom.

22.22Kad su to čuli,

zadiviše se; I oni su mu se divili. Zadiviše se odgovoru njegovu

i zašutješe.

oni ga ostaviše i odoše.

22.23Isti dan dođoše k njemusaduceji, koji tvrde, da nemauskrsnuća. Oni ga zapitaše:

12.18I dođoše k njemu saduceji, kojitvrde, da nema uskrsnuća. Ioni ga upitaše.

20.27Tada dođoše neki saduceji, kojitvrde, da nema uskrsnuća.Oni ga upitaše

22.24"Učitelju, Mojsije jezapovjedio: "Ako tko umre bezdjece, neka uzme brat njegovženu njegovu i neka podignepotomstvo bratu svojemu!

12.19"Učitelju", rekoše, "Mojsijenam je propisao: "Ako kojemuumre brat i ostavi ženu, adjece ne ostavi, onda ima bratnjegov uzeti ženu njegovu isvojemu bratu podićipotomka.

20.28I rekoše: "Učitelju, Mojsijenam propisa: Ako kojemuumre brat i ostavi ženu, adjece nikakve, onda ima bratoženiti ženu i podignutipotomstvo bratu svojemu.

22.25A u nas je bilo sedam braće.Prvi se oženi i umrije bezdjece,

12.20A bilo je sedam braće. Prvi uzeženu i umrije bez potomka

20.29A bilo je sedam braće. Prvi uzeženu i umrije bez djece.

i tako ostavi ženu svoju bratusvojemu.

22.26Tako je bilo s drugim

12.21Tada je uze drugi

20.30Tada je uze drugi za ženu,

i umrije bez potomka, a umrije bez djece,

i trećim isto tako i treći, 20.31Onda je uze treći,

do sedmoga. 12.22I sva sedmorica

i tako svih sedam

pomriješe,

ne ostaviše potomka. a da ne ostaviše potomaka.

22.27A poslije sviju umrije i žena.

Poslije sviju umrije i žena. 20.32Najposlije umre i žena.

Ev anđelj a2 0 7

22.28O uskrsnuću dakle čija će odsedmorice biti žena? Jer je zasvima bila."

12.23Kojemu će sad od njih pripastiona kao žena kod uskrsnuća,kad uskrsnu, jer su je svasedmorica imala za ženu."

20.33Kojemu će sad od njih pripastižena o uskrsnuću? Jer je onasvoj sedmorici bila žena."

22.29Isus im odgovori:

12.24Isus im reče:

20.34Isus im odgovori:

"Varate se, ne znate ni Pismani moći Božje.

"Nijeste li zato u zabludi, jerne razumijete niti Pisma nitimoći Božje?

"Djeca ovoga svijeta žene se iudaju.

20.35A koji se budu našli vrijednimabiti dionici onoga svijeta iuskrsnuća od mrtvih,

22.30Jer o uskrsnuću

12.25Jer kad uskrsnu od mrtvih,

niti će se ženiti ni udavati, više se ne žene i više se neudavaju,

neće se više ženiti, niti će seudavati.

20.36Oni ne mogu onda više niumrijeti;

nego će biti kao anđeli Božjina nebu.

nego su kao anđeli nanebesima.

oni su kao anđeli i djeca Božja,

jer su djeca uskrsnuća.

22.31A za uskrsnuće mrtvih nijesteli čitali, što vam je rekao Bog:"

12.26A što se tiče uskrsnuća odmrtvih, nijeste li čitali u knjiziMojsijevoj na mjestu o grmu,kako mu Bog reče:

20.37A da će mrtvi uskrsnuti, iMojsije pokaza na mjestu ogrmu,

22.32Ja sam Bog Abrahamov, BogIzakov i Bog Jakovljev?

"Ja sam Bog Abrahamov, BogIzakov i Bog Jakovljev?

gdje naziva Gospodina BogomAbrahamovim, BogomIzakovim i BogomJakovljevim.

A Bog nije Bog mrtvih, negoživih."

12.27On ipak nije Bog mrtvih, negoživih.

20.38On ipak nije Bog mrtvih, negoživih.

Njemu svi žive."

Vi ste dakle vrlo u zabludi."

20.39Tada rekne neki odknjiževnika: "Učitelju, dobro sirekao."

Ev anđelj a 208

20.40I nijesu se više usudili da gašto zapitaju.

22.33Kad je mnoštvo naroda točulo, divilo se je naucinjegovoj.

22.34Kad doznaše farizeji, da jesaduceje prinudio da ušute,skupiše se zajedno.

12.28Jedan od književnika bio jeslušao prepirku njihovu iopazio, kako im je odgovoriozgodno."

22.35I jedan od njih, učitelj zakona,stavi ga na kušnju

10.25Tada se diže nekizakonodavac, da ga kuša.

I on pristupi

i upita: " i zapita ga: On zapita:

"Učitelju, što moram činiti, dapostignem život vječni?"

22.36"Učitelju, koja je zapovijednajveća u zakonu!"

"Koja je prva od svihzapovijedi?

10.26On mu reče: "Što stoji pisanou zakonu? Kako čitaš?"

12.29Isus odgovori: "Prva glasi:"Čuj, Izraele, Gospodin, Bognaš, jest jedini Gospodin.

22.37On mu odgovori: "LjubiGospodina, Boga svojega,svim srcem svojim, svomdušom svojom i svom mislisvojom!

12.30Ljubi Gospodina, Bogasvojega, svim srcem svojim,svom dušom svojom, svompameti svojom i svom snagomsvojom!

22.38To je najveća i prva zapovijed.

Ovo je prva zapovijed.

22.39Druga je ovoj jednaka:

12.31Druga glasi:

"Ljubi bližnjega svojega kaosamoga sebe!

"Ljubi bližnjega svojega kaosamoga sebe!

Ev anđelj a209

Važnije zapovijedi od ovihnema."

22.40O ovim dvjema zapovijedimavisi sav zakon i proroci."

12.32Tada mu reče književnik:

10.27On odgovori:

"Dobro, učitelju, posve sipravo rekao: "Samo je jedanBog, i osim njega nemadrugoga

12.33Njega ljubiti svim srcem,svom dušom, svom pameti

"Ljubi Gospodina Bogasvojega svim srcem svojim,svom dušom svojom, svomsnagom svojom i svom mislisvojom,

i bližnjega svojega

kao samoga sebe: kao samoga sebe!"

"To je vrednije od svih žrtavapaljenica i zaklanica."

12.34Kad vidje Isus, kako pametnoodgovori,

reče mu: "Nijesi daleko odkraljevstva Božjega."

10.28Reče mu: "Pravo si odgovorio,čini to, i imat ćeš život!"

10.29A on se htjede opravdati izapita Isusa: "A tko je mojbližnji?"

10.30Tada odgovori Isus i reče:"Jedan je čovjek silazio izJerusalema u Jeriho i pademeđu razbojnike. Oni gaoplijeniše, izraniše, ostaviše gapola mrtva i otidoše.

10.31Slučajno je istim putem silazioneki svećenik, i on ga vidje iprođe.

10.32Isto tako dođe tamo nekiLevit, vidje ga i prođe.

Ev anđelj a 210

10.33I neki Samarijanac na svomputu dođe u njegovu blizinu, ikad ga vidje, sažali mu se.

10.34Pristupi k njemu, zali uljem ivinom rane njegove i zavi ih,Tada ga podiže na svoježivinče, dovede ga ugostionicu i pobrinu se zanjega.

10.35Sutradan izvadi dva denara,dade ih gostioničaru i rečemu: "Brini se za njega, i štoviše potrošiš, platit ću ti, kad sevratim.

10.36Tko je od ove trojice bio bližnjionome, koji je bio pao međurazbojnike?"

10.37On odgovori: "Onaj, koji muje iskazao milosrđe." I Isusmu reče: "Idi, i ti čini tako"

Otada ne usudi se više nitkoda ga što zapita

10.38Na putu se uvrati u jedno selo.Žena neka, po imenu Marta,primi ga u svoju kuću.

10.39I u nje je bila sestra, po imenuMarija. Ova sjede do noguGospodnjih i slušala je besjedunjegovu.

10.40A Marta je prionula za posao,da ga podvori. Ona pristupi ireče: "Gospodine, zar ti nemariš, što me sestra mojaostavi samu da dvorim. Recijoj dakle, da mi pomogne!"

10.41Gospodin joj odgovori:"Marta, Marta, brineš se iskrbiš za mnogo.

Ev anđelj a211

10.42Samo je jedno potrebno.Marija je najbolji dio izabrala,koji joj se neće oduzeti."

12.35Kad je Isus učio u hramu,

22.41Kad su se bili skupili farizeji,

upita ih Isus: zapita: 20.41Tada ih on zapita:

22.42"Što držite o Kristu? Čiji jesin?" Odgovoriše mu: "SinDavidov,"

"Kako mogu književnicitvrditi, da je Krist sin Davidov?

"Kako se može tvrditi, da jeKrist sin Davidov?

22.43Tada im reče: "Kako ga tadanaziva David u duhu,Gospodinom, kad veli:

12.36Ipak sam David kaže u DuhuSvetom:

20.42David ipak sam govori u knjigipsalama:

22.44Reče Gospodin Gospodinumojemu: "Sjedi s moju desnu,

"Reče Gospodin Gospodinumojemu: "Sjedi mi s desnumoju,

Reče Gospodin Gospodinumojemu: 'Sjedi s moju desnumoju,

dok položim neprijatelje tvojeza podnožje nogama tvojim?

dok položim neprijatelje tvojeza: "podnožje nogama tvojim!

20.43Dok položim neprijatelje tvojeza podnožje nogama tvojim.'

22.45Kad ga eto David nazivaGospodinom, kako onda možebiti sin njegov?"

12.37Sam David naziva ga,Gospodinom, kako može daklebiti sin njegov?"

20.44David dakle njega nazivaGospodinom, kako onda možebiti sin njegov?"

Veliko mnoštvo naroda slušaloga je rado.

22.46Na to mu nije mogao nitkoodgovoriti. I od toga dana nijese više nitko usudio da ga štozapita.

11.37Dok je još govorio, zamoli ganeki farizej, da objeduje unjega. Ode tamo i sjede za stol.

11.38Kad vidje farizej, da se on neopra prije objeda, začudi se.

Ev anđelj a 212

23.1Tada upravi Isus narodu iučenicima svojim ovaj govor:

12.38Dalje im reče u pouci svojoj:

20.45Dok je slušao sav narod, rečeučenicima svojim:

23.2Književnici i farizeji sjede naučiteljskoj stolici Mojsijevoj.

"Čuvajte se književnika! Onirado idu u dugačkimhaljinama, hoće, da ih sepozdravlja na javnimmjestima

20.46"Čuvajte se književnika! Onirado idu u dugačkimhaljinama, hoće da ih sepozdravlja na javnimmjestima

i da zauzimaju prva mjesta usinagogama i začelja nagozbama.

20.47Oni jedu kuće udovicama iizgovaraju za to na oko dugemolitve.

23.3Činite i držite sve, što vamkažu; ali se ne ravnajte ponjihovim djelima, jer oni radedrukčije, negoli uče.

Njih čeka stroži sud."

11.45Neki zakonoznanac odgovorimu: "Učitelju, tim riječimasramotiš i nas."

11.46Tada on reče: "Teško i vama,zakonoznanci!

23.4Oni vežu bremena teška inesnosna i meću ih ljudima napleća; a sami neće da ihprihvate prstom svojim.

Vi tovarite na ljude bremenapreteška za nošenje, a sami seprstom ne dotaknete tihbremena.

23.5Sva djela svoja čine, da ih videljudi. Tako raširuju svojezapise i produljuju rese nahaljinama svojim.

11.43Teško vama, farizeji!

23.6 12.39 Vi volite počasno mjesto u

Ev anđelj a213

Vole počasna mjesta nagozbama i prve stolice usinagogama,

I da zauzimaju u sinagogamaprva mjesta i na gozbamazačelja

sinagogama

23.7Hoće da budu pozdravljani najavnim trgovima,

i hoćete da vas pozdravljaju najavnim mjestima.

i da ih ljudi zovu učiteljima.

12.40Oni prosipaju kuće udovičke izato naoči izgovaraju dugemolitve. Njih čeka stroži sud."

23.8Ali vi se ne zovite učiteljima,jer je jedan vaš učitelj, a vi stesvi braća!

23.9I ocem svojim ne zovitenikoga na zemlji, jer je jedanotac vaš, koji je na nebesima!

23.10I ne dajte da vas zovuučiteljima; jer je jedan učiteljvas, Krist.

23.11Tko je najveći među vama,neka bude sluga vas!

23.12Jer tko se uzvisuje, ponizit ćese; a tko se ponizuje, uzvisit ćese.

14.11Jer svaki, koji se povisi, ponizitće se, a tko se ponizi, povisit ćese."

23.13Teško vama, književnici ifarizeji, licemjeri! Vi zatvaratekraljevstvo nebesko od ljudi, Visami ne ulazite, niti date daulaze, koji bi htjeli,

11.52Teško vama, zakonoznanci! Vioduzeste ključ spoznanja.Sami ne uđoste, a spriječisteonima, koji htjedoše ući."

23.14Teško vama, književnici ifarizeji, licemjeri! Vi rasipatekuće udovičke i govorite za toduge molitve. Stoga vas čekastroži sud.

23.15Teško vama, književnici ifarizeji, licemjeri! Vi prolazitekopnom i morem, da dobijete

Ev anđelj a 214

jednoga jedinog suvjernika, i jeli jedan to postao, učinite gasinom paklenim, dvaputgorim od sebe.

23.16Teško slijepi vođe! Vi kažete:Ako se tko kune hramom,onda to ne vrijedi; ako li sekune zlatom hramskim, ondaje vezan.

23.17Luđaci i slijepci, što je više:"zlato ili hram, koji zlato istomposvećuje?

23.18Nadalje: Ako se tko kunežrtvenikom, onda to ništa nevrijedi; kune li se žrtvenimdarom, koji je na njemu, ondaje vezan.

23.19Slijepci, što je više: dar žrtveniili žrtvenik, koji dar žrtveniistom posvećuje?

23.20Tko se dakle kune žrtvenikom,kune se njim i svim, što je nanjemu.

23.21Tko se kune hramom, kune senjim i onim, koji stanuje unjemu.

23.22Tko se kune nebom, kune seprijestoljem Božjim i onim,koji sjedi na prijestolju.

23.23Teško vama, književnici ifarizeji, licemjeri! Vi dajetedesetinu od metvice, kopra ikima, a zanemarujetenajvažnije zahtjeve zakona:"pravednost, milosrđe ivjernost, Ovo se ima činiti,drugo ne popustiti.

11.42Ali teško vama, farizeji! Vidajete desetinu od metvice, odrutvice i od svakoga povrća, ane marite za pravdu i ljubavBožju. Jedno treba činiti, adrugo ne propustiti.

23.24Vođe slijepi! Cijedite komarca,

Ev anđelj a215

a devu proždirete.

23.25Teško vama, književnici ifarizeji, licemjeri! Vi držitečasu i zdjelu izvana čiste, aiznutra su pune grabeža ipohlepe.

11.39Tada mu reče Gospodin: "Vifarizeji držite čašu i zdjeluizvana čistu, a iznutra ste punigrabežljivosti i nepravednosti,

11.40Bezumni, nije li onaj, koji jestvorio vanjštinu, stvorio inutrinu '?

23.26Farizeju slijepi, očisti najprijenutrinu čaše i zdjele, onda ćebiti čista i vanjština.

11.41Dajte radije ono, što je unutra,kao milostinju, onda vam jesve čisto.

23.27Teško vama, književnici ifarizeji, licemjeri! Vi ste kaookrečeni grobovi. Izvanaizgledaju doduše lijepi, aiznutra su puni kostijumrtvačkih i svakoga smrada.

11.44Teško vama, vi ste kaogrobovi, što se ne raspoznaju,preko kojih se ide, a da se nezna!"

23.28Tako se i vi izvana pokazujeteljudima pravedni, a iznutra stepuni licemjerja i zloće.

23.29Teško vama,

11.47Teško vama!

književnici i farizeji, licemjeri!

Vi gradite grobove prorocima Vi gradite nadgrobnespomenike prorocima,

i krasite spomenikepravednicima

23.30I govorite: "Da smo mi živjeliu dane otaca svojih, ne bismo

Ev anđelj a 216

se s njima ogriješili o krvproroka,

23.31Stim sami svjedočite,

da ste sinovi onih, koji supobili proroke.

a vaši su ih oci poubijali.

23.32Tako dopunjate mjeru otacasvojih,

11.48Tako svjedočite i odobravatedjela otaca svojih. Oni ihpoubijaše, a vi im podižetespomenike.

23.33Zmije i leglo gujino, kako ćeteumaći osudi paklenoj?

23.34Zato evo, ja šaljem k vamaproroke, mudrace iknjiževnike. Jedne ćete pobiti irazapeti, druge u sinagogamasvojim bičevati i goniti

11.49Zato i reče mudrost Božja:"Poslat ću im proroke ivjesnike; od njih će jednepobiti druge progoniti.

od grada do grada.

23.35Tako neka dođe na vas sva krvpravedna, što je bila prolivenana zemlji,

11.50Tako će se na ovom roduosvetiti krv svih proroka, što jebila prolivena od postanjasvijeta: "

od krvi Abela pravednoga dokrvi Zaharije, sina Berekijina,kojega ubiste među hramom ižrtvenikom.

11.51Od krvi Abelove počevši dokrvi Zaharijine, koji je biosmaknut među žrtvenikom ihramom.

23.36Zaista, kažem vam: "Sve ćeovo doći na rod ovaj.

Da, kažem vam: "Osvetit će sena ovom rodu!

13.31U isti dan pristupiše nekifarizeji i rekoše mu: "Otidi iudalji se odavde; jer Herodhoće da te ubije

13.32A on im reče: "Idite i kažiteonoj lisici: "Evo, izgonim đavle

Ev anđelj a217

i iscjeljujem danas i sutra;istom sam treći dan s timegotov.

13.33Ali danas, sutra i preksutramoram putovati; jer ne ide, daprorok drugdje nađe smrtnegoli u Jerusalemu.

23.37Jerusaleme, Jerusaleme! Tiubijaš proroke i kamenuješ,koji su poslani k tebi. Kolikoputa htjedoh skupiti djecutvoju, kao što kokoš skupljapiliće svoje pod krila svoja; alivi ne htjedoste!

13.34Jerusaleme, Jerusaleme! Tiubijaš proroke i kamenuješone, koji su poslani k tebi!Koliko puta htjedoh da skupimdjecu tvoju kao kvočka pilićesvoje pod krila, ali nehtjedoste!

23.38Eto će vam se ostaviti vašakuća pusta.

13.35Eto će vam se ostaviti kućavaša pusta!

23.39Jer vam kažem: "Od sada menećete više vidjeti, dok neuskliknete: "Blagoslovljen jekoji dolazi u ime Gospodnje!"

Kažem vam, nećete me viševidjeti, dok ne dođe čas dauskliknete: 'Blagoslovljen, kojidolazi u ime Gospodnje!'"

11.53Kad je on odanle odlazio,navališe na njega žestokoknjiževnici i farizeji i obasušega svakojakim pitanjima.

11.54Pritom su vrebali na njega, dauhvate koju izjavu iz ustanjegovih, pa da ga ondamognu optužiti.

12.41On je sjedio prema blagajni zaprinose i

21.1Kad on pogleda gore,

vidio, vidje,

kako narod ubacuje novce ublagajnu.

kako bogati bacaju darovesvoje u žrtvenu blagajnu.

Mnogi su bogataši ubacivali

Ev anđelj a 218

mnogo.

12.42Jedna siromašna udovica dođei metnu dvije lepte,

21.2Vidje također, kao jednasiromašna udovica ubaci tamodvije lepte.

što čini kvadrant.

12.43Tada dozva učenike svoje

i reče im: "Zaista, kažem vam:"Ova siromašna udovicametnula je više u blagajnu,nego svi drugi.

21.3Tada reče: "Zaista, kažemvam: ova siromašna udovicametnu više nego svi drugi.

12.44Jer svi drugi ubaciše od viškasvojega, a ona metnu odsiromaštva svojega sve, što jeimala, svu hranu svoju."

21.4Jer svi baciše od viška svojegau darove Božje, a ona metnuod sirotinje svoje sve, što jeslužilo za njezin živež."

24.1Isus izađe iz hrama s pođedalje. Tada mu pristupišeučenici njegovi i upozoriše gana građevine hramske.

13.1Kad je izlazio iz hrama, rečemu jedan od učenikanjegovih: "Učitelju, gle ovosilno kamenje, ove silnegrađevine!"

21.5Kad su neki govorili za hram,da je ukrašen sjajnimkamenjem i posvetnimdarovima, reče:

24.2On im reče: "Vidite vi to sve '

13.2Isus mu reče: "Vidiš li te sjajnegrađevine?

Zaista, kažem vam:

21.6"Doći će dani, kad od svega,što vidite ovdje,

"Ovdje neće ostati kamen nakamenu, koji se neće porušiti."

Ni kamen na kamenu nećeovdje ostati, koji se nećeporušiti."

neće ostati ni kamen nakamenu, koji se neće porušiti."

24.3Kad je onda sjedio naMaslinskoj gori, pristupišesamo njegovi učenici k njemui rekoše:

13.3Kad je onda sjedio naMaslinskoj gori prema hramu,upitaše ga nasamo Petar,Jakov, Ivan i Andrija: "

21.7Zapitaše ga:

"Kaži nam, kad će se todogoditi, i koji je znak tvojegadolaska i svršetka svijeta?"

13.4"Kaži nam, kad će se todogoditi, i koji je znak, kad ćese to sve ispuniti?"

"Učitelju, kad će se to dogoditi,i koji je znak, kad će se tozbiti?"

Ev anđelj a219

24.4Isus im reče: "Gledajte, da vastko ne zavede!

13.5Isus im odgovori: "Pazite, davas tko ne zavede!

21.8On odgovori: "Pripazite, da sene dadnete zavesti,

24.5Jer će mnogi doći u ime moje ireći: "Ja sam Krist.

13.6Jer će mnogi doći u moje ime ireći: "Ja sam.

jer će se mnogi pojaviti u imemoje i reći: 'Ja sam',

i: 'Vrijeme je došlo.'

I mnoge će zavesti. I mnoge će zavesti.

Ne trčite za njima!

24.6Čut ćete za ratove i glasove oratovima. Gledajte, da se neuplašite! To mora tako doći;ali nije još tada svršetak,

13.7Kad čujete ratove i glasove oratovima, nemojte se smesti!To mora tako doći, ali još nijestim svršetak.

21.9Kad čujete za ratove i bune, nedajte se stim uplašiti! To moranajprije doći, ali još nijeodmah svršetak."

24.7Jer će se dignuti narod protinarodu, kraljevstvo protivkraljevstva.

13.8Jer će se podići narod protivnaroda i kraljevstvo protivkraljevstva.

21.10On nastavi: "Ustat će narodna narod, kraljevstvo nakraljevstvo

Glad i kuga i potres bit ćeposvuda.

Bit će potresi na sve strane iglad.

21.11Jaki potresi bit će posvuda, bitće glad i kuga.

Strahote i veliki znači pojavitće se na nebu.

24.8Ali to je sve istom početaknevoljama.

Ali to je istom početak jadima.

13.9Čuvajte se!

21.12Prije svega toga metnut će navas ruku i progonit će vas.

24.9Tada će vas predavati

Predavat će vas Predavat će vas

na muke i ubijat će vas;

zbog mene na sudove, bičevatće vas u sinagogama

u sinagoge i u tamnice

i vodit će vas pred namjesnikei kraljeve,

i voditi vas pred kraljeve i namjesnike

zbog imena mojega.

da svjedočite pred njima.

21.13Tu će vam se dati prilika, dapoložite svjedočanstvo.

Ev anđelj a 2 2 0

13.10Svima narodima mora senajprije navijestiti evanđelje.

13.11Kad vas onda povedu i stavepred sud,

ne brinite se, što ćete govoriti; 21.14Nemajte dakle nikakveunaprijed brige, kako ćeteodgovarati!

nego recite, što vam se da uonaj čas, jer nijeste vi, kojigovorite, nego Duh Sveti.

21.15Jer ću vam ja dati rječitost imudrost, kojoj se neće moćioprijeti ni odoljeti svi vašiprotivnici.

21.16Dapače predavat će vasroditelji, braća, rođaci iprijatelji, i pobit će neke odvas.

i zbog imena mojega svi ćenarodi zamrziti na vas.

21.17Svi će zamrziti na vas zbogimena mojega.

24.10Tada će mnogi zalutati u vjeri,jedan će drugoga izdati i jedanće na drugoga zamrziti.

24.11lažni će proroci u velikombroju ustati i mnoge zavesti.

24.12Jer će bezbožnost uzeti maha,ljubav će ohladnjeti kodmnogih.

13.12Brat će svojega brata, otac ćesvojega sina predati na smrt.Djeca će ustati na svojeroditelje i usmrtit će ih!

13.13Zbog imena mojega bit ćete odsvih mrženi

Ev anđelj a221

21.18Ali ni vlas s glave vaše nećepropasti.

24.13Ali tko ustraje do kraja, spasitće se.

Ali tko ustraje do kraja, spasitće se.

21.19Postojanom ustrajnošću spasitćete dušu svoju.

24.14Ovo evanđelje o kraljevstvunavješćivat će se po svemusvijetu za svjedočanstvo svimanarodima. Tada istom dolazisvršetak.

21.20Kad vidite, da je Jerusalemopkoljen od vojske, ondaznajte, da je blizu razorenjenjegovo.

24.15Kad dakle vidite na mjestusvetome gnusobuopustošenja,

13.14Kad vidite mrzost opustošenja

ondje, gdje ne bi smjela biti

o kojoj je govorio prorokDaniel -

tko čita, neka razumije! - - tko čita, neka razumije!

24.16Tada neka ljudi u Judeji bježeu gore!

- onda neka ljudi u Judejibježe u gore!

21.21Tada neka ljudi u Judeji bježeu gore!

Oni u gradu neka izađu van;koji su na polju, neka ne ulazeu grad!

24.17Tko bude na krovu, neka nesilazi, da uzme sobom još štois kuće!

13.15Tko je na krovu, neka ne silaziu kuću i neka ne ulazi, dauzme što sobom iz kuće!

17.31Tko je u onaj dan na krovu istvari svoje ima još u kući,neka ne silazi da ih uzme!

24.18Tko bude u polju, neka se nevraća kući,

13.16Tko je u polju, neka se nevraća natrag

Tko je u polju, neka se takođerne vrača natrag!

da uzme haljinu svoju! da uzme haljinu svoju!

17.32Sjetite se žene Lotove!

Ev anđelj a 2 2 2

21.22Jer to su dani osvete, kad će sesve ispuniti, što stoji u Pismu.

24.19Teško trudnima i dojiljama uone dane!

13.17Teško trudnima i dojiljama uone dane!

21.23Teško trudnima i dojiljama uone dane,

jer će doći velika tjeskoba nazemlju i sud gnjeva na ovajnarod.

24.20Molite se, da ne padne bijegvas u zimu

13.18Molite se, da se to ne dogodi uzimu!

ili u subotu!

24.21Tada će biti nevolja velika,kakva nije bila od postanjasvijeta do sada, niti će biti.

13.19U one dane bit će nevolja, Ikakve nije bilo od početkasvijeta, što ga je Bog stvorio,do sada, niti će je ikad biti.

24.22I kad se ne bi skratili oni danini jedan se čovjek ne bi spasio.Ali zbog izabranih skratit će sedani oni.

13.20Kad Gospodin ne bi skratioone dane, ne bi se spasio nijedan čovjek. Ali zbogizabranih, koje izabra, skratioje dane.

21.24Jedni će pasti od oštrice mača,drugi zarobljeni bit ćeodvedeni među sve narode,Jerusalem će biti gažen odneznabožaca, dok ne prođuvremena neznabožaca.

17.20Farizeji ga upitaše: "Kad sedoći kraljevstvo Božje?" On imodgovori: "Kraljevstvo Božjeneće doći sa sjajem vanjskim.

17.21Neće se govoriti: 'Ovdje je iliondje.' Kraljevstvo je Božjemeđu vama."

17.22Dalje reče učenicima svojim:"Doći će dani, kad ćete željetida vidite samo jedan od danaSina čovječjega, ali ga nećetevidjeti.

Ev anđelj a2 2 3

24.23Ako vam tada tko rekne:"Ovdje je Krist ili ondje,

13.21Ako vam onda tko rekne:"Ovdje je Krist? Ondje je on!

17.23I reći će vam: "Ovdje je on,ondje je on!

ne vjeruj te! ne vjerujte!

Ne idite tamo i ne trčite zanjima!

24.24Jer će ustati lažne Kristovi ilažni proroci i činit će velikeznake i čudesa, da zavedu, akoje moguće, iste izabranike.

13.22Jer će ustati lažni Kristovi ilažni proroci i činit će znake ičudesa, da zavedu, ako jemoguće, i izabrane.

13.23Budite dakle na oprezu!

24.25Eto, kažem vam unaprijed.

Eto, sve vam rekoh unaprijed.

24.26Ako vam se tada rekne: "On jeu pustinji, ne izlazite; on je usobama, ne vjerujte!

24.27Jer kao što se munja pomolina istoku i zasja do zapada,tako će biti i s dolaskom Sinačovječjega.

17.24Jer kao što svjetlica munjesijevne od jednoga kraja nebado drugoga, tako će biti i saSinom čovječjim u njegov dan.

17.25Ali najprije još mora onmnogo pretrpjeti i odbačen bitiod roda ovoga.

17.37Upitaše ga: "Gdje,Gospodine?" Odgovori im:

24.28Gdje je strvina, ondje seskupljaju orlovi,

"Gdje je strvina, ondje seskupljaju orlovi."

21.25Bit će znaci na suncu, mjesecui zvjezdama. Na zemlji ćemeđu narodima vladatistrašno očajanje od buke ihuke mora.

21.26Ljudi će ginuti od straha ičekanja onoga, što će doći nazemlju, jer će se sile nebeskeuzdrmati.

Ev anđelj a 224

24.29Odmah će po nevolji onihdana sunce pomrčati i mjesecće izgubiti svoju svjetlost,

13.24U dane poslije te nevolje sunceće pomrčati i mjesec svojusvjetlost izgubiti,

zvijezde će s neba pasti, i sileće se nebeske uzdrmati.

13.25Zvijezde će padati s neba i silese nebeske pokrenuti.

24.30Tada će se pokazati znak Sinačovječjega na nebu, i svi ćenarodi na zemlji proplakati.

Ugledat će Sina čovječjegagdje dolazi na oblacimanebeskim s velikom moć islavom.

13.26Tada će se vidjeti gdje dolaziSin čovječji na oblacima svelikom moći i slavom.

21.27Tada će ugledati, gdje Sinčovječji dolazi na oblaku svelikom moći i slavom.

21.28Kad to nastane, onda seuspravite i podignite glavusvoju! Otkupljenje se vašepribližuje."

24.31On će poslati anđele svoje svelikim glasom trublje, i oni ćeskupiti izabranike njegove odčetiri vjetra, od jednoga krajaneba do drugoga.

13.27On će poslati anđele svoje iskupit će izabrane svoje odčetiri vjetra, od kraja zemlje dokraja neba.

24.32Od smokve naučite seprispodobi:

13.28Od smokve naučiteprispodobu:

21.29Reče im prispodobu:"Promatrajte smokvu

i sva druga drveta!

"Kad njezine grane postanusočne i lišće potjera, ondaznate, da je blizu ljeto.

"Kad njezine grane postanusočne i potjeraju lišće, ondaznate, da je blizu ljeto.

21.30Kad vidite, da već tjeraju,znate, da je blizu ljeto.

24.33Tako i vi, kad vidite sve ovo,znajte,

13.29Tako i vi, kad vidite ovo danastaje, znajte,

21.31Tako i vi, kad vidite, da sezbiva ovo, znajte,

da je pred vratima da je to pred vratima.

da je blizu kraljevstvo Božje!

24.34Zaista, kažem vam: "Ovajnaraštaj neće proći, dok se ovosve ne zbude.

13.30Zaista, kažem vam: "Ovajnaraštaj neće proći, dok se ovosve ne zbude.

21.32Zaista, kažem vam: ovajnaraštaj neće proći, dok se sveto ne zbude.

24.35Nebo i zemlja proći će, aliriječi moje neće proći.

13.31Nebo i zemlja proći će, aliriječi moje neće proći.

21.33Nebo i zemlja proći će, a riječimoje neće proći.

Ev anđelj a2 2 5

24.36A onoga dana i onoga časa nezna nitko, ni anđeli na nebu,nego samo Otac.

13.32A onaj dan i onaj čas ne znanitko, ni anđeli na nebu ni Sin,nego samo Otac.

24.37Kao u dane Noine, tako će bitikod dolaska, Sina čovječjega.

17.26Kako je bilo u dane Noine,tako će biti i u dane Sinačovječjega:

24.38U dane pred potopom gostilisu se i pili, ženili su se i udavalido onoga dana, kad Noa uđe ukovčeg;

17.27Jelo se i pilo, ženilo se iudavalo sve do dana, kad Noauđe u kovčeg.

24.39I nijesu došli do uviđavnosti,

dok nije provalio potop i svepograbio.

Tada dođe potop i uništi sve.

17.28Isto tako bilo je u dane Lotove,Jelo se i pilo, kupovalo se iprodavalo, sadilo se i gradilo.

17.29A u dan, kad izađe Lot izSodome, udari oganj i sumporiz neba i uništi sve.

Upravo će tako biti i koddolaska Sina čovječjega.

17.30Upravo će tako biti u onajdan, kad se objavi Sin čovječji.

24.40Tada će biti dva na polju:"jedan će se uzeti, drugi će seostaviti.

17.36Dva će biti u polju: jedan će seuzeti, drugi će se ostaviti."

17.34Kažem vam, u onu noćpočivat će dva na jednojpostelji: jedan će se uzeti,drugi će se ostaviti.

24.41Dvije će mljeti u mlinu: "jednaće se uzeti, druga će seostaviti.

17.35Dvije će žene mljeti na jednommlinu: jedna će se uzeti, drugaće se ostaviti.

24.42Budite dakle budni; jer neznate dana, u koji dolaziGospodin vas.

Ev anđelj a 226

12.35Neka budu vaša bedrapripasana i svjetiljke pripaljeneu rukama vašim:

12.36Tako ćete biti kao ljudi, kojičekaju gospodara svojega, dokse vrati sa svadbe, da muodmah otvore, kad dođe ipokuca.

12.37Blagoslovljene su one sluge,koje gospodar nađe budne, kaddođe! Zaista, kažem vam: "Onće se pripasati i posadit će ih iobilazit će, da ih posluži.

12.38I ako dođe u drugu ili u trećunoćnu stražu, i nađe ih tako:"onda blagoslovljene su tesluge!

24.43Ali ovo znajte: "Kad bi znaodomaćin, u koji čas noći dolazilupež, zacijelo bi bdio i ne bipustio da provali u kućunjegovu.

12.39A ovo znajte: "Kad bi znaodomaćin, u koji će čas doći tat,ostao bi budan i ne bi daoprovaliti u kuću svoju.

24.44Zato i vi budite spremni; jerSin čovječji dolazi u čas, u kojise ne nadate.

12.40Tako i vi budite spremni; jer ukoji čas ne mislite, doći će Sinčovječji."

12.41Tada upita Petar: "Gospodine,namjenjuješ li ovu prispodobusamo na nas ili na sve?"

12.42Gospodin odgovori:

24.45Tko je dakle vjerni i razumnisluga, koga je postaviogospodar nad svojomdružinom, da joj daje hranu upravo vrijeme.

"Tko je dakle taj vjerni i mudriupravitelj, kojega postavljagospodar nad svojomdružinom, da im u pravovrijeme daje hranu?

24.46Blagoslovljen je sluga, kojegagospodar njegov, kad se vratikući, nađe da čini tako.

12.43Blagoslovljen je onaj sluga,kojega gospodar, kad se vratikući, nade da radi tako!

Ev anđelj a2 2 7

24.47Zaista, kažem vam: "On će gapostaviti nad svim imanjemsvojim,

12.44Zaista, kažem vam: "On će gapostaviti nad svim svojimdobrima.

24.48Ako li je sluga zao i misli usebi: "Moj gospodar neće jošzadugo doći,

12.45Ako li onaj sluga misli u sebi:"Neće moj gospodar jošzadugo doći;

24.49I ako on tuče svoje drugove igosti se i pije s pijanicama,

ako zlostavlja sluge i sluškinje,jede i pije i opija se,

24.50Onda će gospodar toga slugedoći u dan, kad ne očekuje, učas, kojega ne zna.

12.46Doći će gospodar toga sluge udan, kad se ne nada, u čas,koji ne zna.

24.51On će ga sasjeći u komade iodredit će mu mjesto njegovomeđu licemjerima.

Tada će ga sasjeći u komade iodredit će mu mjesto njegovokod nevjernika.

Ondje će biti jauk i škrgutzuba.

12.47A onaj sluga, koji zna voljugospodara svojega, ali ne radi ine upravlja po volji njegovoj,dobit će mnogo udaraca.

12.48A koji ga ne zna i radi štozaslužuje kaznu, dobit će maloudaraca. Kojemu je mnogodano, od njega će se mnogotražiti; kojemu je mnogopovjereno, od njega će se jošviše iskati.

13.33Pazite, bdijte i molite se; jer neznate, kad je vrijeme.

13.34Ono je kao u čovjeka, koji jepošao na put. Kad je ostavljaokuću svoju, predao je slugamasvojim kućanstvo, svakomu jeodredio svoj posao, vrataru jenaložio, da bude budan.

13.35Budite dakle budni, jer ne

Ev anđelj a 228

znate, kad dolazi gospodarkuće, je li uveče ili u ponoći iliu pijetle ili ujutro.

13.36Mogao bi doći iznenada i naćivas gdje spavate.

13.37Što vama kažem, kažemsvima: "Budite budni!"

25.1

Tada će biti kraljevstvonebesko kao deset djevica, kojeuzeše svjetiljke svoje i izađošeu susret zaručniku.

25.2Pet od njih bile su lude, petmudre,

25.3Lude uzeše svjetiljke svoje, aline uzeše sobom ulja.

25.4A mudre uzeše sa svjetiljkamai ulje u posudama svojim.

25.5Kako se je dolazak zaručnikovotegnuo, zadrijemaše sve ipozaspaše.

25.6I ponoći odjeknu poziv:"Zaručnik dolazi! Izlazite muu susret!

25.7Tada se digoše sve djevice onei prirediše svjetiljke svoje.

25.8A lude rekoše mudrima:"Dajte nam od ulja svojega!Svjetiljke naše hoće da seugase.

25.9Mudre odvratiše: "Da ne bimožda nedostalo nama ivama, idite radije k trgovcimai kupite sebi!

25.10

Ev anđelj a229

Dok otidoše da kupe, dođezaručnik. Koje su bilespremne, uđoše s njim nasvadbu, i zatvoriše se vrata.

25.11Napokon dođoše i drugedjevice i povikaše:"Gospodaru, Gospodaru,otvori nam!

25.12A on reče: "Zaista, kažemvam, ne poznajem vas.

21.34Pazite, da svoja srca ne otežateraspuštenošću i pijanstvom ibrigama zemaljskim, i da vamonaj dan ne dođe iznenada.

21.35Kao zamka doći će na sve, kojistanuju po svoj zemlji.

25.13Budite dakle budni; jer neznate ni dana ni časa!

21.36Pa zato budite uvijek budni imolite se, da uzmogneteumaći svemu tome, što ćedoći, i da opstanete predSinom čovječjim!"

21.37Preko dana učio je u hramu, anoću je izlazio van i boraviona gori, koja se zoveMaslinska gora.

21.38Ujutro je hrlio sav narod knjemu u hram, da ga sluša.

19.1On dođe u Jeriho i prolazio jekroz mjesto.

19.2Tu je bio čovjek po imenuZakej. Bio je starješinacarinički, i bio je bogat.

19.3Želio je da vidi Isusa, tko je, ali

Ev anđelj a 2 3 0

nije mogao od mnoštvanaroda; jer je bio malogarasta;

19.4to potrča naprijed i pope se nadivlju smokvu, da ga mognevidjeti; jer je onuda moraoproći.

19.5Kad dođe Isus na ono mjesto,pogleda gore i reče mu:"Zakeju, siđi brzo; jer danasmoram proboraviti u kućitvojoj."

19.6I siđe brzo, i primi ga sradošću.

19.7Svi, koji to vidješe, mrmljali sui govorili: "Svratio se u kućujednome grješniku."

19.8A Zakej stupi pred Gospodina ireče: "Gospodine, pola imanjasvojega dajem siromasima; iako sam koga prevario,vraćam četverostruko."

19.9Isus mu reče: "Danas dođespasenje kući ovoj, jer je i onsin Abrahamov.

19.10Jer je Sin čovječji došao dapotraži i spasi, što je biloizgubljeno."

19.11Kako su to oni slušali, rekošeim još jednu prispodobu. Zatojer je bio blizu Jerusalema, ijer su mislili ljudi, da se sadodmah mora javiti kraljevstvoBožje.

25.14Dogodi se kao čovjeku, kojihtjede da ide u tuđinu.

19.12

Ev anđelj a231

Zato reče: "Jedan čovjekplemenita roda otide u dalekuzemlju, da primi sebikraljevstvo, i da se vrati.

On dozva k sebi sluge svoje i 19.13Zato dozva k sebi deset svojihsluga,

predade im imovinu svoju.

25.15Jednomu dade pet talenata,drugomu dva, trećemu jedan,

predade im deset mina

svakomu prema njegovojvrsnoći.

i reče im: 'Trgujte s tim, dok seja vratim.'

Tada otputova odmah.

19.14A sugrađani njegovi mrzili suna njega; oni poslaše za njimposlanike i rekoše: 'Nećemo daon kraljuje nad nama.'

25.16Koji je bio primio pet talenata,otišao je, radio je s njima idobio još drugih pet.

25.17Isto tako dobio je onaj su dvatalenta još druga dva.

25.18Koji je bio primio jedan, otide,iskopa zemlju i skrio u njunovac gospodara svojega.

25.19Iza dugog vremena dođenatrag gospodar onih sluga ipočne se računati s njima

19.15A kad se on vrati, pošto primikraljevstvo, dade dozvati k sebisluge, kojima je bio dao novac,da vidi, koliko je svaki stekao.

25.20Koji je bio primio pet talenatapristupi, donese sobom još petdaljnih talenata i reče:"Gospodaru, predao si mi pettalenata. Evo, dobio sam jošpet daljnih talenata.

19.16Prvi dođe i reče: 'Gospodaru,mina tvoja donese deset mina.'

Ev anđelj a 2 3 2

25.21Tada mu reče gospodarnjegov: "Pravo, slugo dobri ivjerni! Nad malim si biovjeran,

19.17On mu odgovori: 'Dobro,dobri slugo: jer si mi u malombio vjeran,

zato ću te postaviti nadmnogim.

imat ćeš vlast nad desetgradova.'

Uđi u radost gospodarasvojega!

25.22Tada pristupi onaj su dvatalenta i reče: "Gospodaru,predao si mi dva talenta. Evo,dobio sam još dva daljnatalenta."

19.18Drugi dođe i reče: 'Gospodaru,mina tvoja donese pet mina.'

25.23Tada mu reče gospodarnjegov: "Pravo, slugo dobri ivjerni! Nad malim si biovjeran, zato ću te postaviti nadmnogim.

19.19Ovomu reče: 'Ti ćeš vladatinad pet gradova.'

Uđi u radost gospodarasvojega!

25.24Napokon pristupi i onaj sjednim talentom

19.20Treći dođe

i reče: i reče:

"Gospodaru, znam te, ti sičovjek tvrd,

žanješ, gdje nijesi sijao, i kupiš,gdje nijesi vijao.

Uzimaš, što nijesi uložio, ižanješ, što nijesi sijao.'

25.25Zato se pobojah,

19.21Bojao sam se naime tebe,

jer si čovjek strog.

odoh i zakopah talenat tvoj uzemlju.

'Gospodaru, evo tvoja mina!

Ev anđelj a2 3 3

Zavezao sam je u rupcu.

Ovdje imaš što je tvoje.

25.26Tada mu odgovori gospodar:

19.22On mu odgovori:

'Iz tvojih ću ti usta suditi,

"Zli i lijeni slugo,

nevrijedni slugo!

znao si, Znao si,

da sam strog čovjek, dauzimam, što nijesam uložio,

da ja žanjem, gdje nijesamsijao,

i žanjem, što nijesam sijao.

i kupim, gdje nijesam vijao.

25.27Tada bi bio morao novac svojuložiti kod mjenjača, ja bihmogao pri svojemu povratkupodignuti svoje s kamatima.

19.23Pa zašto nijesi dao mojeganovca u novčaru, da bih ga jadošavši mogao primiti sdobitkom.'

19.24Tada reče onima, što su ondjestajali:

25.28Uzmite mu zato talenat ipodajte ga onome, koji imadeset talenata!

'Uzmite mu minu i podajte jeonome, koji ima deset mina!'

19.25Odgovoriše mu: 'Gospodaru,on već ima deset mina.'

19.26Kažem vam:

25.29Jer tko ima, njemu će se dati,

svakome, koji ima, dat će se;

i obilovat će;

a tko nema, njemu će se jošuzeti što ima.

a tko nema, njemu će seoduzeti, i ono što ima.

25.30A nekorisnog slugu bacite utamu 'Ondje će biti jauk iškrgut zuba.

19.27A one moje neprijatelje, koji nehtjedoše, da ja kraljujem nad

Ev anđelj a 234

njima, dovedite ovamo ipogubite ih pred očimamojim!"

25.31Kad dođe Sin čovječji u slavisvojoj i svi anđeli s njime,onda će sjesti na prijestoljeslave svoje.

25.32Svi će se narodi pred njimskupiti. On će ih razlučitijedne od drugih, kao što pastirrazlučuje ovce od jaraca.

25.33Postavit će ovce s desne sebi,jarce s lijeve sebi.

25.34Tada će kralj reći onima sdesne strane: "Dođite,blagoslovljeni Oca mojega!Primite u posjed kraljevstvo,koje vam je pripravljeno odstvorenja svijeta!

25.35Jer sam bio gladan, i dali stemi jesti, žedan, i dali ste mipiti. Bio sam stranac, i primiliste me na konak,

25.36Go, i zaodjeli ste me. Bio sambolestan, i pohodili ste me, utamnici, i došli ste k meni.

25.37Tada će ga upitati pravednici:"Gospodine, kad smo te vidjeligladna, i dali ti jesti, ili žedna, idali ti piti?

25.38Kad smo te vidjeli stranca, iprimili te na konak? ili gola, izaodjeli te?

25.39Kad smo te vidjeli bolesna ili utamnici, i došli k tebi?

25.40Kralj će im odgovoriti: "Za

Ev anđelj a2 3 5

"ista, kažem vam: "Što steučinili jednomu od ove mojenajmanje braće, to ste učinilimeni.

25.41Tada će reći onima na lijevojstrani: "Idite od mene,prokleti, u oganj vječni, što jepripravljen đavlu i anđelimanjegovim!

25.42Bio sam gladan, i nijeste midali jesti, žedan, i nijeste midali piti.

25.43Bio sam stranac, i nijeste meprimili na konak, go, i nijesteme zaodjeli. Bio sam bolestan iu tamnici, i nijeste mepohodili.

25.44Tada će ga upitati i oni:"Gospodine, kada smo tevidjeli gladna ili žedna ilistranca ili gola ili bolesna ili utamnici, i nijesmo te poslužili?

25.45Ali će im on odgovoriti:"Zaista, kažem vam: "Štonijeste učinili jednomu od ovihnajmanjih, to nijeste učinili nimeni.

25.46Ovi će ući u muku vječnu, apravednici u život vječni.

16.19Bio je neki čovjek bogat;oblačio se u skerlet, u fini lan igostio se sjajno svaki dan.

16.20Pred njegovim vratima ležaoje jedan siromah po imenuLazar sav u čirovima.

16.21Rado bi se bio on nasitiomrvicama, što su padale sastola bogataševa. I psi su

Ev anđelj a 236

dolazili i lizali čirove njegove.

16.22Tada umrije siromah. On biod anđela odnesen u kriloAbrahamovo. I bogatašumrije i bi pokopan.

16.23Kad u paklu usred mukasvojih podiže oči svoje, vidjeizdaleka Abrahama i u krilunjegovu Lazara.

16.24Tada povika: 'Oče Abrahame,smiluj mi se i pošlji Lazara,neka umoči u vodu vrh prstasvojega i rashladi moj jezik; jertrpim veliku muku u ovomplamenu.'

16.25Abraham reče: 'Sjeti se, sinko,tebi je u životu tvojemu bilodobro, a Lazaru zlo. Sad se onovdje tješi, a ti se mučiš.

16.26Povrh svega toga zja međunama i vama širok jaz, takoda ni jedan ne moje odavde kvama prijeći, i ni jedan odatleovamo doći, i ako bi htio.'

16.27Onaj nastavi: 'Onda te molim,oče, pošlji ga u moju očinskukuću!

16.28Imam još pet braće, i neka Ihopomene, da ne dođu i oni naovo mjesto muke!'

16.29Abraham reče: 'Imaju Mojsijai proroke: neka njih slušaju!'

16.30'Ne, oče Abrahame', odgovorionaj. 'Ali ako im dođe tko odmrtvih, onda će se obratiti.'

16.31A on mu reče: 'Ako ne slušaju

Ev anđelj a2 3 7

Mojsija i proroka, nećevjerovati, da tko ustane i odmrtvih.'"

26.1Kad je bio Isus svršio svegovore ove, reče učenicimasvojim: "

26.2"Znate, da je do dva danablagdan Pasha.

14.1Poslije dva dana bio je blagdanPashe, blagdan beskvasnihkruhova.

22.1Približavao se blagdanbeskvasnih kruhova, koji sezove Pasha.

Tada će Sin čovječji biti predansmrti na križu,"

26.3Tada se skupiše glavarisvećenički i starješine narodneu palači velikoga svećenika poimenu Kaife.

Tada su tražili glavarisvećenički i književnici priliku,

22.2Glavari svećenički i književnicimislili su o tom,

26.4Posvjetovaše se,

kako bi mogli Isusalukavštinom uhvatiti i ubiti.

da ga iz prijevare uhvate iubiju.

kako bi ga mogli ubiti,

26.5Ali rekoše: "Samo ne nablagdan!

14.2Ali rekoše: "Samo ne nablagdan!

Inače pobuni se narod." Inače se pobuni narod." jer su se bojali naroda.

26.6Kad je Isus boravio u Betanijiu kući Simona Gubavca,

14.3Kad je on boravio u Betaniji ukući Simona Gubavca i bio zastolom,

26.7Dođe k njemu žena s posudomalabastrenom, punomdragocjene pomasti. To izliona na glavu njegovu, dok jesjedio za stolom.

dođe žena s posudomalabastrenom, punomdragocjenoga čistog nardovaulja. Ona razbi posudualabastrenu i izli ulje na glavunjegovu.

26.8Kad to vidješe učenici, rasrdišese i rekoše: "Čemu rasipnostova?

14.4Na to se neki rasrdiše i rekošejedan drugome: "Čemu ovorasipanje pomasti?

26.9Bilo bi se moglo to prodati

14.5Mogla se je ta pomast prodati

Ev anđelj a 238

skupo i dati siromasima." za više od trista denara i datiih siromasima."

I mrmljali su na nju.

26.10Isus to zapazi i reče im: "Zaštožalostite ženu? Ona učinidobro djelo na meni

14.6A Isus reče: "Ostavite je! Zaštoje žalostite? Ona učini dobrodjelo na meni.

26.11Siromahe imate svagda međusobom, a mene nematesvagda.

14.7Jer siromaha imate svagdameđu sobom i možete imdobro činiti, kadgod hoćete; amene nemate svagda.

26.12Kad je ona ovu pomast izlilana tijelo moje, učinila je to zapokop moj.

14.8Ona je učinila, što je mogla:"ona pomaza unaprijed tijelomoje za pokop.

26.13Zaista, kažem vam: "Svuda posvemu svijetu, gdje sepropovijeda ovo evanđelje,govorit će se i za spomennjezin, što je učinila ona."

14.9Zaista, kažem vam: "Svuda posvemu svijetu, gdje sepropovijeda evanđelje, govoritće se i za spomen njezin, što jeučinila ona."

26.14Tada jedan od dvanaestorice,po imenu Juda Iskariot, otideglavarima svećeničkim

14.10Tada otide Juda Iskariot,jedan od dvanaestorice, kpoglavarima svećeničkim, daim ga izda.

22.3Tada uđe sotona u Judu, kojise zvao Iskariot, i koji je biojedan iz broja dvanaestorice.

22.4On ode i uze pregovarati sglavarima svećeničkim inadstojnicima, kako da im gamogne izdati.

26.15I reče: "Što ćete mi dati, davam ga predam?"

14.11Oni se obradovaše, kad točuše, i obećaše mu datinovaca.

22.5Oni se obradovaše tomu iobećaše, da će mu datinovaca.

Oni mu isplatiše tridesetsrebrnjaka,

22.6On obeća

26.16Otada je čekao na zgodnu

Sad je tražio zgodu, da, ga izda i stade tražiti zgodnu priliku,da im ga preda,

Ev anđelj a239

priliku, da ga izda.

a da ne upadne u oči narodu.

26.17U prvi dan beskvasnihkruhova

14.12U prvi dan beskvasnihkruhova,

22.7Dođe dan beskvasnih kruhova,

kad se običavalo klatiPashalno janje,

u koji se je moralo klatiPashalno janje.

pristupiše učenici k Isusu iupitaše: "Gdje da pripravimoza te Pashalno janje?"

upitaše ga učenici njegovi:"Kamo da idemo, dapripravimo za te Pashalnojanje?"

22.9Oni ga upitaše: "Gdje da gapripravimo?"

14.13Tada posla dvojicu svojihučenika

22.8Tada pasla Isus Petra i Ivana

i naloži im: "Idite i pripravitenam Pashalno janje, da gajedemo!"

26.18On odgovori: "Idite u grad

i naloži im: "Idite u grad! 22.10On im odgovori: "Kad dođeteu grad,

k stanovitom čovjeku Tamo će vas sresti čovjek srest će vas čovjek,

s krčagom. koji nosi vodu u krčagu.

i recite mu:, Učitelj poručuje:"Vrijeme je moje blizu, kodtebe ću blagovati Pashalnuvečeru s učenicima svojim."

Idite za njim; Idite za njim u kuću,

14.14I gdje uđe,

u koju on uđe,

kažite gospodaru one kuće:"Učitelj pita: "Gdje je soba, ukojoj mogu blagovatiPashalnu večeru s učenicimasvojim?

22.11I kažite domaćinu: 'Učitelj tepita: gdje je soba, u kojojmogu blagovati Pashalnuvečeru s učenicima svojim?'

14.15On će vam pokazati velikuopremljenu dvoranu. Ondjenam zgotovite!

22.12On će vam pokazatiprostranu, sagovima prostrtudvoranu. Ondje pripravite!"

26.19Učenici učiniše, kako im je bioIsus naložio, i pripravišePashalnu večeru.

14.16Učenici otidoše u grad inađoše, kao što im je biorekao, i pripremiše Pashalnuvečeru.

22.13Oni odoše i nađoše, kako im jebio rekao, i pripravišePashalnu večeru.

26.20 14.17 22.14

Ev anđelj a 240

Kad bi uveče, sjede za sto sdvanaestoricom.

Kad bi uveče, dođe sdvanaestoricom.

U određeni čas sjede za stol idvanaest apostola s njim.

26.21Dok su jeli, reče: "Zaista,kažem vam: "Jedan izmeđuvas izdat će me."

14.18Kad su bili za stolom i jeli, rečeIsus: "Zaista, kažem vam:"Jedan od vas, koji jede smenom, izdat će me."

22.21Ali evo, ruka izdajnika mojegas menom je na stolu.

26.22To ih vrlo ožalosti, i jedan zadrugim pitao ga je: "Danijesam ja, Gospodine?"

14.19Ožalošćeni pitali su ga jedanza drugim: "Da nijesam ja?"

22.23Tada oni stadoše jedandrugoga pitati, tko da je odnjih, koji bi mogao to učiniti.

26.23On odgovori: "Koji umoči smenom ruku u zdjelu, taj ćeme izdati.

14.20On im reče: "Jedan je od vasdvanaestorice, jedan, kojiumače s menom u zdjelu.

26.24Sin čovječji ide, istina, kao štoje pisano za njega; ali teškočovjeku, koji izda Sinačovječjega,

14.21Sin čovječji ide, istina, kao štoje pisano za njega; ali teškočovjeku, koji izda Sinačovječjega!

22.22Sin čovječji ide doduše, kao štoje određeno; ali teško čovjeku,koji ga izdaje!"

Bolje bi bilo tome čovjeku, dase nije rodio."

Bolje bi bilo tomu čovjeku, dase nije rodio."

26.25Tada upita Juda, izdajniknjegov: "Jesam li ja, učitelju?"On odgovori: "Ti kažeš."

22.15On im reče: "Vrlo san želio daovu Pashalnu večeru održim svama, prije nego mukupodnesem.

26.26Dok su blagovali, uze Isuskruh, blagoslovi ga, prelomiga i dade ga učenicima svojimi reče: "Uzmite i jedite, ovo jetijelo moje."

14.22Dok su blagovali, uze Isuskruh, blagoslovi ga, prelomiga i dade im ga i reče:"Uzmite, ovo je tijelo moje."

22.19Onda uze kruh, zahvali,prelomi ga i dade im gagovoreći: "Ovo je tijelo moje,

koje se daje za vas. Ovo činitena moju uspomenu!"

22.16Jer vam kažem: "Neću je odsada više jesti, dok se ne svršiu kraljevstvu Božjem."

Ev anđelj a241

26.27Tada uze čašu, zahvali i pružiga učenicima i reče: "Pijte sviiz njega;

14.23Tada uze čašu, zahvali i dadeim je, i pili su iz nje svi.

22.17Tada uze čašu, zahvali i reče:"Uzmite je i razdijelite međuse!

22.20isto tako uze poslije gozbe čašui

26.28Jer je ovo krv moja i NovogaZavjeta, koja se prolijeva zamnoge

14.24Pritom im reče: "Ovo je krvmoja Novoga Zavjeta, koja seprolijeva za mnoge.

reče: "Ova je čaša Novi Zavjets mojom krvi, koja se prolijevaza vas.

na oproštenje grijeha.

26.29Ali vam kažem: Od sada nećuviše piti od ovoga roda trsovado onog dana, kad ga budempio s vama posve novoga ukraljevstvu Oca svojega."

14.25Zaista, kažem vam: "Više nećupiti od ovoga roda trsova doonog dana, kad ga budem pioposve novoga u kraljevstvuBožjem."

22.18Jer vam kažem: "Od sadaneću više piti od roda trsova,dok ne dođe kraljevstvoBožje."

26.30Tada izmoliše hvalospjev

14.26Tada izmoliše hvalospjev

i izađoše na Maslinsku goru. izađoše na Maslinsku goru. 22.39Tada izađe i otide po svojemuobičaju na Maslinsku goru.

Za njim otiđoše učenicinjegovi.

26.31Onda im reče Isus: "Svi ćete sevi spotaknuti zbog mene ovunoć, jer stoji pisano: "Udaritću pastira, i rasbježat će seovce stada.

14.27Tada im reče Isus: "Svi ćete sevi spotaknuti zbog mene ovunoć, jer stoji pisano: "Udaritću pastira, onda će serazbježati ovce.

26.32Ali iza uskrsnuća svojega ićiću pred vama u Galileju."

14.28Ali iza uskrsnuća svojega ićiću pred vama u Galileju."

26.33Petar mu odgovori: "Ako se isvi spotaknu zbog tebe, ja seneću nikad spotaknuti!"

14.29Petar mu odgovori: "Ako se isvi spotaknu, ja se neću."

22.31Reče pak Gospodin: "Simone,Simone! Evo, sotona zatraži,da vas smije rešetati kaopšenicu.

22.32A ja sam se molio za tebe, da

Ev anđelj a 242

se vjera tvoja ne popusti. Zatopodupri i utvrdi jednoć braćusvoju!"

26.34Isus mu reče: "Zaista, kažemti: Još noćas, prije nego pijetaozapjeva, tri puta ćeš mezatajiti."

14.30Isus mu reče: "Zaista, kažemti: "Još noćas, prije negopijetao dva puta zapjeva, triputa ćeš me zatajiti."

22.34A on reče: "Petre, kažem ti, jošdanas, prije nego zapjevapijetao, triput ćeš zanijekati,da me poznaješ."

26.35Petar ga je uvjeravao: "I akobih morao poči u smrt stobom,

14.31A on je još revnije uvjeravao:"I ako bi morao poći u smrt stobom,

22.33On mu odgovori: "Gospodine,spreman sam s tobom ići utamnicu i u smrt."

ne bih te ja zatajio." Tako sutvrdili i svi drugi učenici.

neću te zatajiti." Tako sutvrdili i svi drugi.

22.35Dalje im reče: "Kad vas poslahbez kese za novac, bez torbe,bez obuće, je li vam štouzmanjkalo?" "Nije",odgovoriše oni.

22.36"Ali sad," nastavi on, "koji imakesu za novac, neka je uzmesobom, isto tako torbu svoju.Tko to nama, neka proda svojplašt i kupi za to mač!

22.37Jer vam kažem: Na meni sejoš mora ispuniti riječ Pisma:'On je ubrojen među zločince'.Tako se svršuje sve, što seodnosi na mene."

22.38Tada viknuše oni: "Gospodine,evo, ovdje dva mača" A on imreče: "Dosta je."

26.36Tada dođe Isus s njima uzaselak, koji se zoveGetsemani. On rečeučenicima svojim: "Sjedite tu,dok ja idem tamo i pomolimse."

14.32Dođoše u zaselak, koji se zvaoGetsemani. On rečeučenicima svojim: "Sjediteovdje, dok se pomolim!"

26.37Samo Petra i oba sinaZebedejeva uze sobom. Tadase počne žalostiti i plašiti.

14.33Samo Petra, Jakova i Ivanauze sobom. Tada počne drhtatii plašiti se.

Ev anđelj a243

26.38On im reče: "Žalosna je dušamoja do smrti; ostanite ovdjebdijte s menom!"

14.34Reče im: "Žalosna je dušamoja do smrti. Ostanite ovdje ibdijte!"

22.40Kad dođe tamo, reče im:"Molite se, da ne padnete unapast!"

26.39I otide malo dalje, pade ničicena svoje lice, i pomoli se:

14.35Tada otide malo dalje, baci sena zemlju ničice i molio se je,

22.41Udalji se od njih kako se možekamenom dobaciti, klekne nakoljena i pomoli se:

da bi ga mimoišao ovaj čas,ako je moguće.

"Oče moj, ako je moguće,neka me mimoiđe čaša ova!Ali ne kako ja hoću, nego kakoti hoćeš."

14.36"Aba Oče", reče, tebi je svemoguće; uzmi ovu čašu odmene. Ali ne kako ja hoću,nego kako ti hoćeš."

22.42"Oče, ako hoćeš, ukloni ovučašu od mene! Ali ne moja,nego neka bude volja tvoja!"

26.40Tada dođe k učenicima svojimi nađe ih gdje spavaju. RečePetru: "Zar nijeste mogli jednuuru probdjeti s menom?

14.37Tada dođe opet i nađe ih gdjespavaju. Reče Petru: "Simone,ti spavaš? Zar nijesi mogaobdjeti ni jednu uru?

26.41Bdijte i molite se, da nepadnete u napast;

14.38Bdijte i molite se, da nepadnete u napast!

Ustanite i molite se, da nepadnete u napast!"

jer je duh voljan, ali je tijeloslabo."

Duh je, istina, voljan, ali jetijelo slabo."

26.42Udalji se po drugi put i pomolise:

14.39Udalji se po drugi put i pomolise

istim riječima.

"Oče moj, ako me ne možeova čaša mimoići, a da ga jepijem, neka bude volja tvoja!"

22.43Tada mu se javi anđeo s neba iokrijepi ga.

22.44I napade ga smrtna tjeskoba, imolio se je još usrdnije. Znoj jenjegov bio kao kaplje krvi, štosu tekle na zemlju.

22.45

Ev anđelj a 244

Diže se od molitve

26.43I dođe opet natrag i nađe ihopet gdje spavaju;

14.40Kad se je vratio, nađe ih opetgdje spavaju.

i pođe k učenicima svojim, aliih nađe gdje spavaju

jer su im bile oči otežale. Oči su im bile otežale,

od žalosti.

i nijesu znali, što bi muodgovorili.

26.44On ih ostavi, otide opet

i pomoli se po treći put 14.41Dođe po treći put

onim istim riječima.

26.45Tada se vrati natrag kučenicima svojim

i reče im: "Jednako spavate ipočivate?

i reče im: "Jednako spavate ipočivate?

22.46Tada im reče: "Što spavate?

Evo se približi čas, i Sinčovječji predat će se u rakegrješnicima.

Dosta Došao je čas. Evo, Sinčovječji predat će se u rukegrješnicima.

26.46Ustanite, hajdemo! Evo,približuje se izdajnik moj."

14.42Ustanite, hajdemo! Evo,izdajnik se moj približuje!"

26.47Dok je još govorio, dođe većJuda, jedan od dvanaestorice, is njim četa velika

14.43Dok je još govorio, dođe većJuda, jedan od dvanaestorice, is njim četa velika

22.47Dok je još govorio, pojavi sečeta. Juda, jedan oddvanaestorice, išao je prednjom.

s mačevima i toljagama ponalogu glavara svećeničkih istarješina narodnih.

s mačevima i toljagama ponalogu glavara svećeničkih,književnika i starješina.

26.48Izdajnik njegov bio je s njimaugovorio znak i rekao: "Kogaja cjelivam, taj je, držite ga!"

14.44A izdajnik je bio s njimaugovorio znak: "Koga jacjelivam, taj je. Uhvatite ga iodvedite ga oprezno!"

26.49Odmah pristupi k Isusu ipoljubi ga,

14.45Kad dođe, odmah pristupi knjemu poljubi ga

On pristupi k Isusu i poljubiga.

i reče: "Zdravo, učitelju!" i reče: "Učitelju!"

tada mu Isus reče: 22.48Isus mu reče:

Ev anđelj a2 4 5

26.50Prijatelju, zašto si došao!"

"Juda, poljupcem i izdaješSina čovječjega?"

Sada stupiše bliže, metnušeruke na Isusa i uhvatiše ga.

14.46Sada metnuše ruke na njega iuhvatiše ga

22.49Kad pratioci njegovi vidješe,što će biti, viknuše:"Gospodine, nećemo li udaritimačem?"

26.51Tada jedan od pratilacaIsusovih maši se rukom zamač i trgnu ga. Udari sluguvelikoga svećenika i odsiječemu uho.

14.47A jedan od onih, što su stajaliondje, potegnu mač, udarinjim slugu velikoga svećenikai odsiječe mu uho.

22.50I jedan od njih udari sluguvelikoga svećenika i odsiječemu desno uho.

22.51A Isus reče: "Pustite! Nedalje!" Tada se dotače uha iiscijeli ga.

26.52Isus mu reče: "Zadjeni mačsvoj u korice! Svi, koji semašaju za mač, ginu od mača.

26.53Ili zar misliš, da mi Otac mojne bi odmah poslao u pomoćviše od dvanaest legija anđela,kad bih ga zamolio za to?

26.54Ali kako bi se onda ispuniloPismo, po kojemu to moradoći tako?"

22.52A glavarima svećeničkim,nadstojnicima hramske stražei Starješinama, što su bili došlina njega,

26.55A u onaj čas reče Isus četi:"Kao na razbojnika izašli ste smačevima i toljagama,

14.48Isus im reče: "Kao narazbojnika izašli ste smačevima i toljagama,

reče Isus: "Kao na razbojnikaizađoste s mačevima itoljagama.

da me uhvatite. da me uhvatite.

Ev anđelj a 246

Svaki dan sam sjedio u hramui učio, i nijeste me uhvatili.

14.49Svaki dan sam bio međuvama u hramu i učio, i nijesteme uhvatili.

22.53Dan na dan bio sam kod vas uhramu, i ne staviste ruke namene.

Ali je ovo vaš čas i vlast tame."

26.56Ali se sve ovo dogodi,

da se ispune Pisma proroka. Ali se mora ispuniti Pismo."

Tada ga ostaviše svi učenicinjegovi i pobjegoše.

14.50Tada ga ostaviše i pobjegošesvi.

14.51A jedan mladić, koji je na golutijelu nosio samo platnenuhaljinu, išao je za njim; iuhvatiše ga.

14.52A on ostavi platnenu haljinu igo pobježe od njih.

26.57Oni, koji uhvatiše Isusa,

22.54Tada ga uhvatiše

odvedoše ga k velikomusvećeniku

14.53Odvedoše Isusa k velikomusvećeniku.

i odvedoše u kuću velikogasvećenika.

Kaifi,

kod kojega su se bili skupiliknjiževnici i starješine.

Tamo su se skupili svi glavarisvećenički, starješine iknjiževnici.

26.58Petar je išao za njim izdaleka

14.54Petar je išao za njim izdaleka

Petar je išao za njim izdaleka.

do dvorišta velikogasvećenika.

do u dvorište velikogasvećenika.

Uđe unutra i sjede sa slugama, Ondje sjede sa slugama uzvatru, i grijao se.

22.55Nasred dvorišta bili su naložilioganj i posjedali okolo. I Petarsjede među njih.

da čeka svršetak.

26.59Glavari svećenički i sve visokovijeće tražili su lažnosvjedočanstvo protiv Isusa, daga ubiju.

14.55Glavari svećenički i sve visokovijeće tražili su svjedočanstvoproti Isusu, da ga ubiju.

26.60Ali unatoč mnogim lažnim

Ev anđelj a2 4 7

svjedocima, koji pristupiše,

ne nađoše nijedno. Ali ne nađoše nijedno.

14.56Istina, iznesoše mnoge lažneizjave o njemu, ali izjavenjihove nijesu bile suglasne.

14.57Neki još ustadoše i lažnoizjaviše o njemu:

Najposlije dođoše još dva

26.61i rekoše: "On je tvrdio: "Jamogu porušiti hram Božji

14.58"Mi smo čuli gdje on govori:"Ja ću porušiti ovaj hram,

koji je sagrađen čovječjomrukom

i u tri ga dana opet sagraditi." i u tri dana sagradit ću drugi,

koji nije načinjen čovječjomrukom."

14.59Ali ni u tom nije se slagalaizjava njihova.

26.62Tada se diže veliki svećenik ireče mu: "Zar ništa nemaš dakažeš na to, što ovi iznoseprotiv tebe."

14.60Tada se diže veliki svećenik,stupi na sredinu i zapita Isusa:"Zar nemaš ništa da odgovorišna to, što ovi iznose protivtebe?"

26.63Isus je šutio.

14.61On je šutio i nije ništaodgovorio.

Tada mu reče veliki svećenik:"Zaklinjem te Bogom živim:"Kaži nam, jesi li ti Krist, SinBožji?"

Opet ga zapita veliki svećenik:"Jesi li ti Krist, SinBlagoslovljenoga?"

22.66bOni rekoše: "Ako si ti Krist,reci nam!: "

22.67On im reče: "Ako vam kažem,ne vjerujete mi;

22.68Ako vas upitam, neodgovarate mi i ne puštate mena slobodu.

22.70Tada rekoše svi: "Ti si dakleSin Božji?"

Ev anđelj a 248

26.64Isus mu odgovori: "Ti kažeš."

14.62A Isus odgovori: "Ja sam;

On odgovori: "Da, ja sam to!"

Ali vam velim: "Od sada ćetevidjeti Sina čovječjega gdjesjedi s desne Svemogućega

i vidjet ćete Sina čovječjegagdje sjedi s desneSvemogućega

22.69Ali od sada će Sin čovječjisjediti s desne stranesvemogućega Boga."

i dolazi na oblacimanebeskim."

i dolazi na oblacimanebeskim."

26.65Tada veliki svećenik razderahaljinu svoju i reče:

14.63Tada veliki svećenik razderahaljinu svoju i reče:

"Pohulio je na Boga!

22.71Tada povikaše:

Čemu trebamo još svjedoke? "Čemu trebamo još svjedoke? "Što trebamo jošsvjedočanstvo?

Sami ste sad čuli 14.64Čuli ste

Jer sami čusmo

iz vlastitih usta njegovih."

hulu na Boga. hulu na Boga;

26.66Što vam se čini" Oniodgovoriše: "Zaslužio je smrt!"

što vam se čini?" Onijednoglasno izjaviše, da jezaslužio smrt.

22.63Ljudi, koji su ga držalizarobljena, rugali su mu se izlostavili ga.

26.67Tada su mu pljuvali u lice iudarali ga šakama. Drugi suga udarali po obrazu

14.65I neki su pljuvali na njega,pokrivali mu lice, udarali garukama. Sluge su ga udaralepo obrazu

22.64Pokrili su mu oči tukli su gapo obrazu i govorili:

26.68I rugali se:

i rugali se:

"Proreci!" "Proreci,

"Kriste, kaži nam:

"Tko te je udario?" tko je, koji te udari?"

22.65Još mnoge druge psovkeizgovorili su protiv njega.

26.69Uto je Petar sjedio vani udvorištu. Tada pristupi k

14.66Dok je Petar bio dolje udvorištu, dođe jedna od

22.56Kako je on tako sjedio usvijetlu ognja, vidje ga jedna

Ev anđelj a249

njemu jedna sluškinja sluškinja velikog svećenika. sluškinja,

14.67Kad vidje, kako se grije Petar,

pogleda na njega uprije oči u njega,

i reče: "I ti si bio s IsusomGalilejcem!"

i reče: "I ti si bio s IsusomNazarećaninom."

i reče: "l ovaj je bio s njim."

26.70On to zataji pred svima i reče:"Ne znam što govoriš."

14.68On zataji i reče: "Ne znam i nerazumijem, što govoriš."

22.57On zanijeka i reče: "Ženo, nepoznajem ga."

26.71Kad onda htjede da izađe kvratima

Tada izađe u predvorje.

I pijetao zapjeva.

ugleda ga druga sluškinja ireče onima, što su stajaliondje: "I ovaj je bio s IsusomNazarećaninom!"

14.69I kad ga vidje ondje sluškinja,reče onima, što su tu stajali:"Ovaj je jedan od njih."

22.58Malo zatim ugleda ga drugi ireče: "I ti si jedan od njih."

26.72On opet zataji i zakle se:"Neznam toga čovjeka."

14.70On zataji opet.

Petar odgovori: "Čovječe,nijesam."

26.73Malo poslije toga pristupiše kPetru oni, što su okolo stajali, irekoše: "Doista, i ti si jedan odnjih,

Malo zatim oni, što su okolostajali, rekoše Petru: "Doista siti jedan od njih,

22.59Oko jednu uru kasnije ustvrdiopet drugi: "Zaista i ovaj je bios njim,

jer si Galilejac." jer je Galilejac."

i govor te tvoj izdaje."

26.74Tada se počne kleti ipreklinjati: "Neznam togačovjeka."

14.71Tada se počne kleti ipreklinjati: "Ne znam togačovjeka, o kojem govorite."

22.60Petar odgovori: "Čovječe, neznam, što govoriš."

Odmah zapjeva pijetao. 14.72Odmah zapjeva pijetao podrugi put.

Odmah, dok je on još govorio,zapjeva pijetao.

22.61Tada se obazre Gospodin ipogleda na Petra.

26.75Petar se sjeti riječi, koju mu jebio rekao Isus: "Prije negozapjeva pijetao, tri puta ćeš mezatajiti."

I Petar se sjeti riječi, koju muje bio rekao Isus: "Prije negozapjeva pijetao dva puta,zatajit ćeš me tri puta."

I Petar se sjeti riječiGospodinove, koju mu je biorekao: Još pri se nego danaszapjeva pijetao, triput ćeš mezatajiti."

Izađe 22.62Izađe van

Ev anđelj a 2 5 0

i proplaka gorko. I on proplaka. i počne gorko plakati.

27.1Kad je osvanuo dan, zaključišesvi glavari svećenički istarješine narodne

15.1Odmah u rano jutro održaševijećanje glavari svećenički sastarješinama i književnicima,cijelo visoko vijeće.

22.66aKad osvanu dan, skupiše sestarješine narodne, glavarisvećenički i književnici

i dadoše ga odvesti u svojuskupštinu.

da ubiju Isusa.

23.1Tada se diže sva skupština

27.2Odvedoše ga svezana

Oni dadoše Isusa svezana

i predadoše ga upraviteljuPilatu.

odvesti i predati Pilatu. i dade ga odvesti k Pilatu.

27.3Kad vidje njegov izdajnikJuda, da ga usudiše, pokaja se.Donese natrag tridesetsrebrnjaka glavarimasvećeničkim i starješinama

27.4I reče: "Sagriješio sam. Izdaosam krv nedužnu!" Oniodgovoriše: "Što nas je brigaza to? To je tvoja stvar!"

27.5Tada baci srebrnjake u hram,otide i objesi se o užetu,

27.6Glavari svećenički digošesrebrnjake i rekoše: "Ne smijese metnuti u hramsko blago;jer je krv.

27.7Zaključiše da za njih kupelončarovu njivu za grobljestrancima.

27.8Zato se zove ona njiva dodanašnjega dana krvna njiva.

27.9Tako se ispuni riječ prorokaJeremije: "Uzeše tridesetsrebrnjaka, cijenu

Ev anđelj a25 1

procijenjenoga, kogaprocijeniše sinovi Izraelovi,

27.10I dadoše ih za lončarovunjivu. Tako mi naložiGospodin."

27.11Isus bi predveden upravitelju.

23.2Ondje ga počeše tužiti:"Nađosmo, da ovaj buni narodnaš, da zabranjuje plaćatiporez caru, i izdaje se za Kristakralja."

Upravitelj ga zapita: "Jesi li tikralj židovski?" Isus odgovori:"Ti kažeš."

15.2Pilat ga upita: "Jesi li ti kraljžidovski?" On mu odgovori:"Ti kažeš."

23.3Pilat ga upita: "Jesi li ti kraljžidovski?" On mu odgovori:"Ti kažeš."

15.3I iznesoše glavari svećeničkimnoge tužbe protiv njega.

27.12Ali na tužbe glavarasvećeničkih i starješina neodvrati ništa.

27.13Tada mu reče Pilat: "Ne čuješli, što sve protiv tebe svjedoče"

15.4Pilat ga upita dalje: "Zar ništane odgovaraš? Čuj ipak, štosve iznose protiv tebe!"

27.14Ali mu on ne odgovori ni najedno pitanje, tako da se jeupravitelj vrlo čudio.

15.5Ali Isus ne reče više ništa, takoda se je čudio Pilat.

23.4Pilat izjavi glavarimasvećeničkim i narodu: "Ja nenalazim nikakve krivnje naovome čovjeku."

23.5Ali oni ostadoše pri tom: "Onbuni svojom naukom narodpo svoj zemlji judejskoj,počevši od Galileje do ovdje."

23.6Kad je to čuo Pilat, raspita se,je li on Galilejac.

Ev anđelj a 2 5 2

23.7Kad doznade, da je iz područjaHerodova, posla ga k Herodu,koji je onih dana takođerboravio u Jerusalemu.

23.8Herod se vrlo obradova, kadvidje Isusa, jer je odavno želioda ga vidi, jer je bio mnogočuo za njega, i nadao se da ćevidjeti od njega kakvo čudo.

23.9I tako ga stade pitati zamnogo što. Ali mu Isus ništane odgovori.

23.10Glavari svećenički i književnicistajali su pritom i tužili gajednako.

23.11Tada mu se naruga Herod sasvojom pratnjom. Za porugudade mu obući bijelu haljinu iposla ga tako natrag Pilatu.

23.12U taj se dan sprijateljiše Herodi Pilat, dok su prije bilineprijatelji.

23.13I Pilat sazva glavaresvećeničke, članove visokogavijeća i narod

23.14I reče im: "Dovedoste predame ovoga čovjeka, jer da bunnarod, Ja sam ga pred vamasaslušao, ali nijesam dokazanonašao nijedne od tužbi, što ihvi iznosite protiv ovogačovjeka.

23.15isto tako ni Herod jer ga poslanatrag nama. Eto, on nijeništa učinio, što zaslužujesmrt.

23.16Kaznit ću ga dakle i onda

Ev anđelj a2 5 3

pustiti."

27.15O blagdanu običavao jeupravitelj pustiti narodujednoga sužnja,

15.6O blagdanu običavao im jepustiti jednoga sužnja,

23.17O blagdanu morao im jepustiti jednoga uznika.

koga bi oni htjeli. kojega su smjeli zamoliti sebi.

27.16Tada su imali zloglasnogasužnja

15.7Tada je ležao u zatvoru čovjek,

23.19Ovaj je ležao u tamnici

po imenu Barabu. po imenu Baraba,

s drugim buntovnicima.

Oni su u buni počiniliumorstvo.

za nekakvu bunu u gradu i zaneko umorstvo.

15.8I tako izađe mnoštvo narodagore i zamoli ono, što bi mudavao svagda.

27.17Pilat upita skupljeno mnoštvo:

15.9Pilat ih upita:

23.20A Pilat im opet progovori,

jer je htio pustiti Isusa.

"Koga da vam pustim, Barabuili Isusa, koji se zove Krist."

"Hoćete li da vam pustimkralja židovskoga?"

27.18Znao je naime, da su ga bilipredali samo iz zavisti.

15.10On je bio dobro zapazio, da suga glavari svećenički bilipredali iz zavisti.

23.18Tada svi povikaše zajedno:"Uzmi ovoga! Pusti namBarabu!"

27.19Dok je on sjedio na sudu,poruči mu žena njegova:"Nemoj imati nikakva posla stim pravednikom, jer samdanas u snu mnogo pretrpjelazbog njega."

27.20Ali glavari svećenički istarješine nagovoriše narod,da traže Barabu,

15.11Ali glavari svećeničkipodgovoriše narod, da imradije pusti Barabu.

a Isusa da dadne pogubiti.

Ev anđelj a 2 5 4

27.21Upravitelj ih dakle zapita:"Koga od ove dvojice da vampustim?" Oni povikaše:"Barabu!"

27.22Pilat im reče: "Što ću tadačiniti s Isusom, koji se zoveKrist?":

15.12Pilat im reče: "A što da činim sovim, što ga zovete kraljemžidovskim?"

"Svi povikaše: "Neka serazapne!"

15.13Oni povikaše: "Razapni ga!"

23.21Ali su oni vikali: "Raspni ga,raspni!"

27.23Upravitelj upita: "A što je zloučinio?"

15.14"A što je zlo učinio?" upita ihPilat.

23.22On ih upita po treći put: "Pašto je on počinio zlo?

Ja ne nalazim na njemu ništa,što bi zasluživalo smrt. Kaznitću ga i onda pustiti."

Tada oni povikaše još jače:"Neka se razapne!"

Oni su samo vikali još jače:"Razapni ga!"

27.24Pilat vidje, da ništa ne postiže,

i da je buka postajala sveveća.

23.23Ali su oni zahtijevali samo jošžešće i glasnije, da se onraspne, i vika je njihovaprodrla.

On dade sebi dodati vode iopra ruke svoje pred narodomgovoreći: "Ja sam nedužan ukrvi ovoga pravednika. To jevaša stvar!"

27.25Tada povika sav narod: "Krvnjegova neka dođe na nas i nadjecu našu!"

15.15Pilat htjede zadovoljiti narodu

23.24Pilat odluči, da se udovolji injihovu zahtjevu.

27.26Sada im pusti

i pusti mu 23.25Pusti im,

Barabu. Barabu.

koji je ležao a tamnici za bunui za umorstvo, i koga sutražili.

Ev anđelj a2 5 5

A Isusa A Isusa A Isusa

žrtvova njihovoj volji,

dade bičevati i predade gaonda da se razapne.

dade bičevati i predade da garazapnu.

27.27Potom vojnici upraviteljeviodvedoše Isusa u sudnicu iskupiše oko njega cijelu četu.

15.16I vojnici ga odvedošeunutrašnjost dvora, u sudnicu,i sazvaše cijelu četu.

27.28Svukoše s njega haljine

i ogrnuše mu skrletnukabanicu.

15.17Ogrnuše mu skrletnukabanicu,

27.29Tada opletoše vijenac od trnja,metnuše mu ga na glavu

opletoše vijenac od trnja imetnuše ga na njega.

i dadoše mu trsku u desnicu.Onda su pregibali koljeno prednjim

i rugali mu se govoreći:"Zdravo, kralju židovski!"

15.18Tada su ga pozdravljali:"Zdravo, kralju židovski!"

27.30Pritom bi pljuvali na njega,uzeli bi trsku i udarali ga njompo glavi.

15.19Pritom su ga udarali trskompo glavi, pljuvali na njega,

pregibali svoje koljeno iklanjali mu se.

27.31Pošto su mu se bili takonarugali, svukoše s njegakabanicu i obukoše ga opet uhaljine njegove. Tada gaizvedoše, da ga razapnu.

15.20Pošto su mu se bili takonarugali, svukoše mu skrletnukabanicu i obukoše ga uvlastite haljine njegove. Tadaga izvedoše, da ga razapnu.

27.32Dok su izlazili, namjeriše se načovjeka iz Cirene po imenuSimona. Njega natjeraše, damu ponese križ.

15.21Natjeraše jednoga, koji jedolazio s polja i upravoprolazio, Simona iz Cirene,oca Aleksandrova i Rufova, damu ponese križ.

23.26Dok su ga vodili, zaustavišenekoga Simona iz Cirene, kojije dolazio iz polja i metnuše nanjega križ, da ga nosi zaIsusom.

23.27Veliko mnoštvo naroda išlo jeza njim, i žene, koje su za njimplakale i naricale.

Ev anđelj a 2 5 6

23.28Isus se obazre na njih i reče:"Kćeri jerusalemske, ne plačiteza mnom, nego plačite zasobom i za djecom svojom!

23.29Jer eto, doći će dani, kada ćese reci: 'Blagoslovljene sunerotkinje, žene, koje ne rodišei ne dojiše!'

23.30Tada će se dovikivati gorama:'Padnite na nas!' i brežuljcima:'Pokrijte nas!'

23.31Jer kad je tako zelenu drvetu,što će onda biti od suha?"

23.32S njim su vodili van još dvazločinca, da ih pogube.

27.33Tako stigoše na mjesto, koje sezove Golgota, kosturnica.

15.22Tako ga dovedoše na mjestoGolgotu, što znači kosturnica.

23.33Kad dođoše na mjesto, koje sezove Lubanja,

27.34Ondje mu dadoše vinopomiješano žučem.

15.23Ondje mu dadoše vino sasmirnom.

On okusi to

ali ne htjede piti, Ali on ne uze.

27.35Tada ga pribiše na križ

15.24Tada ga razapeše

raspeše ga ondje.

23.34A Isus se je molio: "Oče,oprosti im; jer ne znadu, štočine!"

i razdijeliše kockom među sehaljine njegove.

i razdijeliše haljine njegovemeđu se bacivši kocke za njih,tko će što dobiti.

Zatim razdijeliše haljinenjegove bacivši na njih kocku.

15.25Bila je treća ura, kad garazapeše,

27.36Onda su sjeli i čuvali ga.

27.37Više glave njegove pričvrstišenatpis s oznakom krivnje

15.26Natpis s oznakom njegovekrivnje glasio je: "Kralj

23.38Nad njim je bio natpis napisanpismom grčkim, latinskim i

Ev anđelj a2 5 7

njegove: "Ovo je Isus, kraljžidovski."

židovski." hebrejskim: "Ovo je Kraljžidovski."

27.38Zajedno s njim bila surazapeta

15.27S njim razapeše

dva razbojnika, jedan s desnenjegove, drugi s lijeve njegove.

dva razbojnika, jednoga sdesne njegove, drugoga s lijevenjegove,

Isto tako zločince, jednoga sdesne njegove, drugoga s lijevenjegove.

15.28Tako se ispuni riječ Pisma:"Ubrojen je među zločince,"

27.39Koji su prolazili, hulili su nanjega, mahali glavom svojom

15.29Koji su prolazili, hulili su nanjega, mahali glavom

27.40I govorili: "Ti si htio hramporušiti i u tri ga dana opetsagraditi;

i govorili: "Da, ti ćeš hramporušiti i u tri ga dana opetsagraditi!

spasi samoga sebe, 15.30Siđi s križa i spasi samogasebe!"

Ako si Sin Božji, siđi s križa!"

23.35Narod je tu stajao i gledao.

27.41Isto su se tako rugali i glavarisvećenički s književnicima istarješinama i govorili: "

15.31Isto tako rugali mu se i glavarisvećenički s književnicima igovorili jedan drugome:

A članovi visokoga vijećarugali su se:

27.42"Drugima je pomogao, sebisamomu ne može pomoći.

"Druge je spasavao, samogasebe ne može spasiti.

"Druge je spasio; neka sadspasi samoga sebe,

Ako je kralj Izraelov, 15.32Krist, kralj Izraelov,

ako je Pomazanik Božji,Izabranik."

neka siđe sad s križa, i vjerovatćemo u njega.

neka sad siđe s križa, davidimo i vjerujemo!"

23.36I vojnici mu se rugali,pristupali su k njemu i pružalimu ocat

23.37I govorili: "Ako si kraljžidovski, spasi samoga sebe!"

27.43On se je uzdao u Boga; neka

Ev anđelj a 25 8

ga sad izbavi, ako mu je povolji, jer je govorio: "Ja samSin Božji."

27.44Tako isto rugali mu se irazbojnici, koji su bili razapetis njim.

Oni, što su bili s njim razapeti,rugali mu se,

23.39Jedan od zločinaca, što suvisjeli na križu, hulio je nanjega govoreći: "Zar nijesi tiKrist? Onda spasi samoga sebei nas!"

23.40A drugi ga je korio i govorio:"Zar se ne bojiš Boga, kad isam trpiš jednaku kaznu?

23.41Mi dakako s pravom; jerprimamo pravednu kaznu zasvoja djela, a ovaj nije ništa zlopočinio."

23.42Onda nastavi: "Isuse, spomenime se, kad dođeš u kraljevstvosvoje!"

23.43On mu reče: "Zaista, kažem ti:Danas još bit ćeš s menom uraju!"

27.45Od šeste do devete ure nastadetama po svoj zemlji.

15.33O šestoj uri nastade tama posvoj zemlji, što je potrajala dodevete ure.

23.44Bilo je oko šeste ure, kad nasvu zemlju pade tama, kojapotraja do devete ure.

27.46Oko devete ure povika Isus izaglasa: "Eli, Eli, lamasabaktani?" to jest: "Bože moj,Bože moj, zašto si meostavio?"

15.34O devetoj uri povika Isus izaglasa: "Eloi, Eloi, lamasabaktani", što znači: "Božemoj, Bože moj, zašto si meostavio?"

27.47Neki od onih, što su stajaliondje, čuli su to i rekli: "ZoveIliju."

15.35Neki od onih, Što su okolostajali, čuše to i rekoše: "ZoveIliju."

27.48Odmah otrča jedan od njih

15.36Tada otrča jedan, napuni

Ev anđelj a2 5 9

napuni spužvu octa, natakneje na trsku i dade mu da pije.

spužvu octa, natakne je natrsku, dade mu da pije

27.49Drugi su rekli: "na vidimo,hoće li doći Ilija, da ga spasi."

i reče: "Da vidimo, hoće li doćiIlija, da ga skine!"

27.50Opet povika Isus iza glasa;

15.37A Isus još jedanput povika izaglasa

23.46Tada povika Isus iza glasa:

"Oče, u ruke tvoje predajemduh svoj!"

Ovo reče

tada ispusti duh svoj. i izdahnu. i izdahnu.

23.45Sunce pomrča,

27.51Tada se zavjesa hramskarazdera na dvoje odozgo dodolje,

15.38Tada se zavjesa hramskarazdera na dvoje odozgo dodolje.

i zavjes hramski razdera se nadvoje.

zemlja se potrese, hridine seraspuknuše,

27.52Grobovi se otvoriše, i mnogatjelesa svetih, koji su bilipreminuli, uskrsnuše.

27.53Oni izađoše iz grobova poukrsnuću njegovu, uđoše uSveti grad i pokazaše semnogima.

27.54Kad satnik

15.39Satnik,

23.47Kad vidje satnik,

koji je stajao prema njemu

i ljudi njegovi, koji su stražilikod Isusa,

vidješe i vidio,

što se dogodi,

da se zemlja trese i drugo štose dogodilo,

i gdje izdahnu tako,

prepadoše se vrlo i

poče slaviti Boga i

rekoše: "Ovaj je zaista bio Sin reče: "Zaista, ovaj je čovjek bio reče: "Zaista, ovaj je čovjek bio

Ev anđelj a 260

Božji." Sin Božji." pravedan!"

23.48Sav narod, koji je došaoovome prizoru i vidio, što sezbilo udarao se u prsa i vraćaose kući.

23.49Svi znanci njegovi

27.55Izdaleka gledale su ondje imnoge žene.

15.40Izdaleka su gledale i žene,

i žene, stajali su u nekojudaljenosti i gledali ovo.

One su već iz Galileje bileIsusa pratile

15.41One su ga bile pratile već uGalileji

koje su išle za njim iz Galileje,

i posluživale ga.

i brinule se za njega.

I još mnoge druge bile su tu,koje su bile s njim uzašle uJerusalem.

27.56Među njima nalazile se MarijaMagdalena, Marija, majkaJakovljeva i Josipova, i majkasinova Zebedejevih.

među njima MarijaMagdalena. Marija, majkaJakova Mlađega i Josipa, iSaloma.

15.42Već je bila večer, ustopriprava, dan uoči subote.

27.57Uveče dođe čovjek bogat izArimateje po imenu Josip, kojije bio učenik Isusov.

15.43Tada dođe Josip iz Arimateje,ugledan vijećnik, koji jetakođer očekivao kraljevstvoBožje.

23.50I bio je vijećnik po imenuJosip, plemenit i pravedančovjek, koji je bio rodom izArimateje, grada u Judeji, iočekivao kraljevstvo Božje.

23.51On nije bio pristao na njihovzaključak i postupak.

27.58On otide k Pilatu i zamoli zatijelo Isusovo,

On odvažno pođe k Pilatu izamoli mrtvo tijelo Isusovo.

23.52On ode k Pilatu i zamoli zatijelo Isusovo.

15.44Pilat se začudi, da je već umro.Zato dozva satnika i zapita, jeli umro.

15.45Kad mu satnik to potvrdi,

Ev anđelj a261

Pilat mu dade predati tijelo, darova Josipu mrtvo tijelo.

15.46Ovaj kupi platno,

27.59Kad Josip uze tijelo,

skinu ga 23.53Tada ga skide,

zavi ga u laneno platno čisto, i zavi ga u platno. obavi ga platnom

27.60I položi ga u novi svoj grob,što ga je bio dao sebi isjeći uhridini.

Tada ga položi u grob, koji jebio isječen u hridinu.

i položi ga u grob u hridini,

u koji još nitko nije biopoložen.

Pred ulaz u grob navali velikkremen

Pred ulaz u grob navalikamen.

i otide.

23.55žene, koje su bile s njim došleiz Galileje, išle su zajedno

27.61A Marija Magdalena i drugaMarija

15.47Marija Magdalena i Marija,majka Josipova,

ostadoše ondje i sjedoše naprema grobu.

gledale su, gdje je bio položen. i vidjele su grob i sahranunjegova tijela.

23.56Potom se vratiše i pripravišemirise i pomasti. A subotuprovedoše u miru po zakonu.

27.62Drugi dan, koji je iza priprave,skupiše se glavari svećenički ifarizeji kod Pilata.

27.63I rekoše: "Gospodaru, sjećamose, da je ovaj varalica rekao zaživota svojega: "Poslije tridana uskrsnut ću.

27.64Zato daj, da se čuva grob dotrećega dana. Inače bi moglidoći učenici njegovi ukrasti gai onda narodu reći: "On jeuskrsnuo od mrtvih. Tada bi

Ev anđelj a 262

posljednja prijevara bila jošgora od prve."

27.65Pilat im reče: "Imate stražu.Idite i čuvajte grob, kakoznate!"

27.66Oni odoše, osiguraše grobzapečativši kamen i postavivšistražu.

28.1Po suboti,

16.1Pošto prođe subota,

kupiše Marija Magdalena,Marija, majka Jakovljeva, iSaloma mirisa, da pođu i daga pomažu.

u osvit prvoga danu usedmici,

16.2Vrlo rano u prvi dan sedmice

24.1U prvi dan sedmice otidošeone vrlo rano

odoše Marija Magdalena idruga Marija

da pogledaju grob. dođoše na grob, grobu

s mirisima, što su ih bilepripravile.

kad je sunce upravo izašlo.

16.3Govorile su među sobom:"Tko će nam odvaliti kamen sgrobnoga ulaza?"

28.2Tada se zemlja potrese silno.Anđeo Gospodnji siđe s neba,pristupi, odvali kamen i sjedena njega.

16.4Kad su pogledale, vidješe, da jekamen bio već odvaljen.

24.2Nađoše kamen odvaljen odgroba

Bio je naime vrlo velik.

16.5Uniđoše u grob

24.3I uniđoše unutra.

Ali ne nađoše tijela GospodinaIsusa.

24.4Dok su one zbog toga bile

Ev anđelj a263

posve zbunjene,

i vidješe mladića u bijelojhaljini gdje sjedi s desnestrane,

gle, dva čovjeka stadoše prednjima u sjajnim haljinama.

28.3Lice je njegovo bilo kaomunja, i odijelo njegovo bijelokao snijeg.

i uplašiše se vrlo.

24.5Od straha srušiše pogled natlo.

28.4Stražari uzdrhtaše od strahapred njim i postadoše kaomrtvi.

28.5Anđeo progovori ženama:

16.6A on im reče:

A oni im rekoše:

"Ne bojte se vi! Znam, vitražite Isusa, Razapetoga.

"Ne bojte se! Tražite IsusNazarećanina, Razapetoga,

"Što tražite živoga međumrtvima?

28.6On nije ovdje.

nije ovdje. 24.6On nije ovdje,

Uskrsnuo je, uskrsnuo je, on je uskrsnuo.

Sjetite se,

kao što je rekao. kako vam reče,

kad je još bio u Galileji:

24.7Sin čovječji mora biti predan uruke grješnika i raspet, ali ćetreći dan uskrsnuti.

24.8Tada se sjetiše riječi njegovih.

Dođite, vidite ovdje mjesto,gdje je ležao Gospodin.

Evo, ovdje je mjesto, kamo suga bili položili.

28.7A sad otidite brže i javiteučenicima njegovim:

16.7Sad idite i javite učenicimanjegovim,

posebno Petru:

"On je uskrsnuo od mrtvih

i ide pred vama u Galileju. "On ide pred vama u Galileju.

Ev anđelj a 264

Ondje ćete ga vidjeti. Eto, javam rekoh."

Tamo ćete ga vidjeti, kao štovan reče."

28.8Sa strahom i ujedno s radošćuvelikom odoše brzo od groba

16.8One izađoše i otrčaše odgroba; jer ih obuze strah itrepet.

i pohitješe da to dojaveučenicima njegovim.

Nikome ništa ne rekoše o tom,jer su se bojale.

16.9Izakako je bio rano u prvi dansedmice uskrsnuo, javi senajprije Mariji Magdaleni, izkoje je bio istjerao sedam zlihduhova.

28.9Tada im dođe Isus u susret ireče: "Zdravo!" One pristupišek njemu, obujmiše nogenjegove i pokloniše mu se.

28.10Nato im reče Isus: "Ne bojtese! Idite i javite braći mojoj,neka idu u Galileju! Ondje ćeme vidjeti."

28.11Kad su one bile otišle, odošeneki od straže u grad i javišeglavarima svećeničkim sve,što se je bilo dogodilo.

28.12Ovi se skupiše sa starješinamai održaše vijeće. Dadoševojnicima mnogo novaca

28.13I rekoše: "Izjavite: "Učenicinjegovi dođoše noću iukradoše ga, dok smo mispavali.

28.14Ako to dođe upravitelju doušiju, mi ćemo ga umiriti i zavas se zauzeti."

28.15Oni uzeše novac i učiniše,

Ev anđelj a2 65

kako im je bilo rečeno. Ovo jegovorkanje rašireno kodŽidova do dana današnjega.

24.9Vratiše se od groba

16.10Ona otide

i javi onima, što su bili s njim, i javiše sve ovo jedanaestorici isvima ostalim.

a koji su tugovali i plakali.

24.10Bile su Marija Magdalena,Ivana, Marija, majkaJakovljeva, i još druge s njima,koje ovu vijest donesošeapostolima.

16.11Kad su oni čuli, da je živ i dase je objavio njoj,

24.11A njihove riječi učiniše seovima kao tlapnja

nijesu vjerovali. i ne povjerovaše im.

24.12Ali Petar ustade i pohrli grobu.Kad se je prignuo, vidje samoplahte gdje leže. Pun čuđenjanad tim otide kući.

16.12Potom se javi u stranomobličju dvojici od njih na putu,kad su išli u selo.

24.13Još isti dan putovala sudvojica od njih u selo

po imenu Emaus, koje je biloudaljeno od Jerusalemašezdeset stadija.

24.14Oni su se razgovarali međusobom o svemu, što se je bilodogodilo.

24.15Dok su se tako razgovarali iraspravljali među sobom,približi im se sam Isus, i išaoje s njima.

Ev anđelj a 266

24.16Ali oči su njihove bile držane,te ga ne poznaše.

24.17On im reče: "Kakav je torazgovor, što ga imate međusobom na putu?" Tada sežalosni zaustaviše.

24.18Jedan, po imenu Kleofa,odgovori mu: "Zar si ti jedinistranac u Jerusalemu, koji nezna, što se je ondje dogodiloovih dana?"

24.19On ih upita "Što?" Odgovorišemu: "To za IsusaNazarećanina. On je bioprorok, silan u djelu i u riječipred Bogom i svim narodom.

24.20Naši glavari svećenički i prvacipredadoše ga, te se osudi nasmrt, i raspeše ga.

24.21A mi, smo se bili nadali, da ćeon izbaviti Izraela. I nakonsvega toga ovo je danas trećidan, kako se je to dogodilo.

24.22I neke su nas od naših ženauzbunile. One su bile ranoujutro na grobu,

24.23Ali ne nađoše tijela njegova.Dođoše govoreći da su im seukazali anđeli, koji da su rekli,da on živi.

24.24Neki od naših otidoše tada nagrob i nađoše tako, kako subile rekle žene; ali njegasamoga ne vidješe."

24.25Tada im on reče: "O bezumni isporoga srca za vjerovanje svešto su navješćivali proroci!

Ev anđelj a2 67

24.26Zar nije morao Krist to trpjeti itako unići u slavu svoju?"

24.27I poče od Mojsija i svihproroka i tumačio im, štopisano stoji o njemu u svimPismima.

24.28Tako se približiše k selu, u kojesu išli. On se učinio, kao dahoće dalje ići.

24.29A oni ga nukali i govorili: "Ostani s nama! Brzo će večer.Dan se je već nagnuo." Tadase svrati s njima.

24.30Dok je s njima sjedio zastolom, uze kruh, blagosloviga, prelomi ga i pruži im ga.

24.31Tada im se otvoriše oči, ipoznaše ga. A njega nestadeispred očiju njihovih.

24.32I oni rekoše jedan drugome:"Nije li gorjelo naše srce unama, kad je govorio s namaputem i tumačio nam Pismo?"

16.13I oni odoše i javiše ostalima.

24.33Još u isti čas ustadoše, vratišese u Jerusalem i nađošejedanaestoricu skupa sasvojim drugovima.

24.34Oni rekoše: "Gospodin jezaista uskrsnuo i javio seSimonu."

Ali ni njima nijesu vjerovali.

24.35I pripovjediše, što se je bilodogodilo na putu, i kako su gapoznali u lomljenju kruha.

16.14Najposlije se javi

Ev anđelj a 268

jedanaestorici, kad su bili zastolom.

24.36Dok su oni još govorili o tom,stade Isus među njih i reče im:"Mir vam! (Ja sam, ne bojtese!)"

24.37Od tjeskobe i straha oni sumislili, da vide duha.

Prekori ih za njihovo nevjerje itvrdoću njihova srca, štonijesu bili vjerovali onima, kojisu ga bili vidjeli, da jeuskrsnuo.

24.38On im reče: "Zašto ste seustrašili i zašto se sumnjeporađaju u srcima vašim?

24.39Vidite ruke moje i noge moje!Ja sam glavom. Opipajte me ividite! Duh nema mesa ikostiju, kako to vidite nameni."

24.40Iza ovih riječi pokaza im rukei noge.

24.41Ali od radosti i začuđenjanijesu oni još uvijek moglivjerovati. Zato ih upita:"Imate li ovdje što jesti?"

24.42Oni mu dadoše komad ribepečene i nešto meda.

24.43On uze, i jeo je pred njihovimočima što preostade, dadenjima.

28.16Jedanaestorica učenika odošeu Galileju na goru, kamo ih jebio Isus uputio.

28.17Kad ga vidješe, pokloniše mu

Ev anđelj a269

se. A neki posumnjaše

24.44On im reče: "Ovo je ono, štosam vam govorio, dok sam jošbio s vama: "Sve se moraispuniti, što stoji napisano omeni u zakonu Mojsijevu, kodproroka i u psalmima."

24.45Tada im otvori um, darazumiju Pismo,

24.46I nastavi: "Tako stoji pisano:Krist mora trpjeti i treći dauskrsnuti od mrtvih.

28.18Tada pristupi Isus k njima ireče im: "Dana mi je sva vlastna nebu i na zemlji.

16.15Tada im reče:

28.19Zato idite i učinite sebi svenarode učenicima

"Idite u sav svijet ipropovijedajte evanđelje svimastvorenjima!

24.47U ime njegovo ima sepropovijedati pokajanje ioproštenje grijeha svimnarodima, počevši odJerusalema.

krštavajući ih u ime Oca i Sinai Duha Svetoga.

16.16Tko vjeruje i pokrsti se, spasitće se; a tko ne vjeruje, osuditće se.

16.17One, koji vjeruju, pratit će ovačudesa: "U moje ime izgonitće đavle, govorit će novimjezicima,

16.18Uzimat će zmije u ruke. I akootrov smrtonosan popiju, nećeim nauditi. Na bolesnikemetat će ruke, i oni ćeozdravljati.

24.48Vi ste svjedoci ovome.

Ev anđelj a 2 7 0

24.49Evo, ja ću poslati obećanjeOca svojega na vas. Ostanite ugradu, dok ne budeteopremljeni snagom odozgo!"

24.50On ih izvede prema Betaniji,podiže ruke svoje i blagosloviih.

28.20I učeći ih da drže sve, što samvam zapovjedio. Evo, ja sam svama u sve dane do svršetkasvijeta."

16.19Pošto im je Gospodin Isus biotako izgovorio,

24.51I blagoslivljajući ih rastade seod njih i

bi uzet u nebo, uzađe na nebo.

i sjede Bogu s desne strane.

24.52Oni padoše ničice i poklonišese.

16.20A oni otidoše i počešepropovijedati posvuda.Gospodin je djelovao s njima ipotvrđivao riječ njihovučudesima, što su slijedila.

24.53Tada se s velikom radošćuvratiše u Jerusalem. Bili suuvijek u hramu i slavili suBoga.

Amen. Amen.

Ev anđelj a27 1

1.5 Evanđelj e po Ivanu

Evanđelje po Ivanu

Ev anđelj a 2 7 2

1.5.1 Uvod u Ivanovo evanđelje

Uvod u Ivanovo evanđelje

Autor

Vrijeme nastanka

Mjesto nastanka

Namjena evanđelja


Organizacija teksta

Odnos između Ivanovog i sinoptičkih evanđelja

Razlike između Ivanovog i sinoptičkih evanđelja


Ev anđelj a2 7 3

1.5.1.1 Autor

Pisac četvrtog evanđelja je po tadašnjim običaju anoniman, ali nije ga teško otkriti jer se "krije"iza izreke: "onaj učenik, koga j e Isus lj ubio...". (Iv 13:23; Iv 19:26; Iv 20:2; Iv 21:7, Iv 21.20)Zato se opravdano smatra da je pisac evanđelja apostol Ivan, učenik Isusa Krista, očevidacmnogih Isusovih djela. Nadjevak „… po Ivanu“ (ΚΑ ΤΑ ΙΩΑ ΝΝΗΝ) dodan je početkom ili sredinom drugoga stoljeća,što jasno govori da rana crkva vjeruje da je upravo apostol Ivan autor četvrtog evanđelja kao itri poslanice nazvane njegovim imenom i knjige Otkrivenja.Dokaz ovoj tvrdnji je i velika podudarnost u stilu i tematici između evanđelja i poslanica apostolaIvana.

Ivanovo ime na Hebrejskom je Johan an, Jahve j e m ilostiv.

Vjeruje se da je Ivan najmlađi od dvanaestorice apostola.

Prema tekstu Matejevog (Mt 27.56) i Markovog evanđelja (Mk 1.19, Mk 15.40) Ivan je sinZabadeea i Salome.Prvotno je s obitelji bio ribar na Galilejskom moru pa učenik i suradnik Ivana Krstitelja. Prvi jesa Andrijom pošao za Kristom. Nalazi se, uz Petra i Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus uodređenim okolnostima uzima sa sobom, u čemu se očituje Učiteljev prisniji odnos s tomtrojicom.Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi muozdravio punicu (Mk 1.29); s ostalom dvojicom slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira,čija je kći vraćena u život (Mk 5.37); slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočitiPreobraženju Gospodnjem (Mk 9.2); uz njega je na Maslinskoj gori kad, pred veličinom Hrama,izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta (Mk 13.3); blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtupovlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke (Mk 14.33). Prvog dana Pashe zajedno s Petrom,s kojim je uvijek gajio najdublje prijateljstvo, po Isusovom zahtjevu priprema i posljednju večeru(Lk 22.8). Unatoč opasnosti, najveću vjernost i hrabrost pokazao je kada je ostao, kao jedini odapostola, zajedno sa Djevicom Marijom, Isusovom tetom Marijom Kleofinom i MarijomMagdalenom podno raspetog Isusa (Iv 19.25). Tada je Isus svoju Majku povjerio baš njemu, dase za nju brine (Iv 19.26)..Nakon uskrsnuća, ponovno nalazimo Zebedejeve sinove, zajedno s Petrom i ostalima, ubezuspješnom noćnom ribolovu, nakon kojega, uz pomoć uskrsloga Isusa, dolaze do čudesnogulova. Tada je upravo učenik kojeg je Isus ljubio taj koji prvi prepoznaje Gospodina i to kažePetru (Iv 21,6-7).Sv. Ivan i sv. Petar pojavljuju se zajedno kada su na prvu Pedesetnicu, puni Duha Svetogpropovijedali mnoštvu te ga krstili (Dj 2) ili kada čine prvo čudo ozdravljenja nakon Isusovoguzašašća ozdravivši čovjeka koji bijaše hrom više od četrdeset godina (Dj 3), a što ih je dovelopred židovsko vijeće glavara, starješina, pismoznanaca i svećenika, pred kojima su neustrašivogovorili o Isusu kao Kristu, unatoč prijetnjama koje su im ovi upućivali (Dj 4). Nakon obraćenjaSamarije poslaše tamo Petra i Ivana pa se pomoliše za njih da bi primili Duha Svetoga (Dj 8.14-16)Nakon toga znamo da je bio prisutan Apostolskom koncilu u Jeruzalemu, oko 50. g., gdje se uzPetra i Jakova Mlađega ubraja među stupove prve Crkve (Gal 2.9).

Ev anđelj a 2 7 4

O drugoj polovici Ivanovog života pouzdano se zna vrlo malo.Tradicija nam govori kako je bio odveden u Rim gdje ga je car Domicijan osudio na paljenje uvrelom ulju. Međutim, čudesno se izbavio od smrti. Ivan je potom bio osuđen na rad urudnicima na zatvorskom otoku Patmosu gdje je u Špilji Otkrivenja napisao Otkrivenje. NakonDomicijanove smrti na čelo Rima dolazi Nerva i Ivan se slobodno vraća u Efez, gdje je napisaoostatak svojih rukopisa. Smatra ga se odgovornim za evangelizaciju područja Male Azije zbogčega su ga Rimljani kažnjavali.

Ivan umire u stotoj godini života (oko 100g), treće godine vladavine cara Trojana (Marko Ulpij eTraj an (53. - 117. godine), rimski car).Polikrat (Polykrates oko 130 - 196, biskup u Ef ezu) piše da je Ivan pokopan u Efezu.Jeronim (oko 347. - Betlehem, 30. ruj na 420.)- svetac, autor prij evoda Biblij e na latinski j ezik,crkveni naučitelj , crkveni otac, teolog, f ilozof , j ezikoslovac) isto tako svjedoči: "Apostol Ivanživio je u Aziji do vremena cara Trojana, i umire u dubokoj starosti, šezdeset osme godine odIsusovog mučeništva, pokopan je u blizini grada Efeza."

Iz teksta može se vidjeti da je pisac palestinski Židov, dobro poznaje tekst Starog Zavjeta kao ižidovske običaje. Poznato mu je da je, po strogom židovskom zakonu, zabranjeno liječiti usubotu (Iv 5.16, Iv 9.14) a da je obrezivanje u subotu dozvoljeno (Iv 7.22).Upoznat je sa Židovskim iščekivanjem Ilije (Iv 1.21) koji će navijestiti dolazak Mesije. Kao i sa neprijateljstvom između Samaritanaca i Židova (Iv 4.9).Zna da Židovi vjeruju da su nevolje koje im se dešavaju u životu posljedica počinjenog grijeha(Iv 9.2) i da se čovjek koji uđe u kuću ne-židova smatra nečistim (Iv 18.28).Dobro poznaje okolicu Jeruzalema (Iv 5.2), i hram (Iv 8.20) kao i dolinu Sichem i brdoGerazim (Iv 4.5), i Kafarnaum i mjesta oko Galilejskog jezera (Iv 7).

Pisac je očevidac događaja koja opisuje. To i sam jasno kaže u Iv 1.14 „i v idj esmo slav u

nj egov u “, i još jasnije u Iv 19.35 „Onaj koj i j e v idio sv j edoči i istinito j e sv j edočanstv o

nj egov o. On zna da gov ori istinu da i v i v j eruj ete…“. I pred kraj evanđelja u Iv 21.24 pisacpiše „T aj učenik za ov o sv j edoči i ov o napisa. I znamo da j e istinito sv j edočanstv onj egov o“.

Potvrdu ove tvrdnje možemo naći u samom tekstu evanđelja gdje pisac detaljno i jasno opisujevrijeme i mjesto pojedinih događaja, imenujući lokacije i ljude koji susreću Isusa.

Nekoliko značaj nih lj udi rane crkv e četv rto ev anđelj e pripisuj e Iv anu, kao na primj er;

Irenej Lionski (Smirna, 130. - Lyon, 202.), poznavao je Polikarpa iz Smirne (cca. 69 – cca.155, kršćanski biskup iz Smirne, 2. stolj eće) koji je bio učenik apostola Ivana. Irenej na osnovu Polikarpova svjedočenja piše: "Ivan, učenik Gospodinov, koji je naslonio glavuna Isusova prsa (Iv 13.25), napisao je evanđelja dok je bio u Efezu u Aziji."Klement Aleksandrij ski (idealist, voditelj katehetske škole, prvi "doktor kršćanstva", Atena 150– 215 Cezarej a) piše: "Ivan potaknut od prijatelja i nadahnut Duhom Svetim, sastavio jeduhovno evanđelje".Anti-Marcionite uv od u Iv anov o ev anđelj e (c. AD 160) sugerira da je Ivan autor evanđelja.Muratorij ev fragment (i.e. kanon), (napisan oko 200g. Rim) isto tako pripisuje autorstvočetvrtog evanđelja Ivanu.Origen (Aleksandrij a, 185. - Tir, 253.), ugledni učitelj i veliki propovj ednik, ref ormatoraleksandrij ske škole, iznimno utj ecaj an i plodonosan pisac 3. stolj eća) svjedoči o Ivanovomautorstvu evanđelja.Isto kao i neki drugi pisci rane crkve kao što su Euzebij e Cezarej ski (oko 265.-340.) bio j ebiskup u Cezarej i Primorskoj , glavnom gradu tadašnj e Palestine) i T ert u lij an (Kvint Septimij eFlorencij e), (rođen u Kartagi, oko godine 160 – umro u Kartagi, oko godine 240.)

Ev anđelj a2 7 5

1.5.1.2 Vrijeme nastanka

Ivanovo evanđelje je posljednje napisano evanđelje.

Točna godina nastanka je nepoznata ali većina znanstvenika smatra da je evanđelje napisanokrajem prvog stoljeća. Godine između 85 i 95 najvjerojatnije su godine u kojima je Ivan napisaosvoje evanđelje.

Nekoliko činj enica gov ori u prilog tim godinama:

Prv o: tradicija rane crkve smješta nastanak evanđelja u te godine (o tome pišu i Irenej Lionski iEuzebije Cezarejski, isto tako tradicija kaže da je evanđelje napisano za vladavine rimskog caraDomicijana (lat. Titus Flavius Domitianus (Rim, 24. listopada 51. - Rim, 18. ruj na 96.) , bio j erimski car, brat i naslj ednik Titov, sin Vespazij anov i poslj ednj i car dinastij e Flavij evaca))Dru go: razvijena teologija koju možemo naći u tekstu evanđelja ukazuje na kasnije godinenastanka (Iv 1:1-18; Iv 5:18; Iv 8:58; Iv 10:30; Iv 20:28).T reć e: ne spominjanje Saduceja čiji je utjecaj nestao nakon 70. godine.Čet v rt o: razaranje Jeruzalema nije spomenuto jer se desilo oko dvadesetak godina ranije.

1.5.1.3 Mjesto nastanka

Prema tradiciji, Ivan svoje kasne godine provodi učeći, propovijedajući i pišući u Efezu.

T ertu lij an (Kvint Septimij e Florencij e, rođen u Kartagi, oko godine 160 – umro u Kartagi, okogodine 240.) i Jeronim (oko 347. - Betlehem, 30. ruj na 420.)- svetac, autor prij evoda Biblij e nalatinski j ezik, crkveni naučitelj , crkveni otac, teolog, f ilozof , j ezikoslovac) pišu da je Ivan tijekomvladavine cara Domicij ana (81-96g.), koji je progonio kršćane, odveden u Rim. Tamo Ivana bacaju u kotao pun vrelog ulja ali se on čudesno izbavlja. Nakon toga Ivanaprogone na otok Patmos u istočnom Egeju, tamo Ivan u jednoj od špilja piše Otkrivenje.

Nakon Domicijanove smrti (ubijen 96g.), nasljeđuje ga Nerv a (lat. Marcus Cocceius Nerva, 8.studenog 30. - 27. sij ečnj a 98., prvi rimski car u periodu Pet dobrih careva, od 96. do 98). Ivanje oslobođen i vraća se u Efez gdje piše evanđelja i poslanice.

Mnogi rani pisci i crkveni oci potvrđuju Efez kao mjesto nastanka evanđelja, kao što su;Irenej Lionski (Smirna, 130. - Lyon, 202.), Origen (Aleksandrij a, 185. - Tir, 253., ugledniučitelj i veliki propovj ednik, ref ormator aleksandrij ske škole, iznimno utj ecaj an i plodonosanpisac 3. stolj eća), Polikrat (Polykrates oko 130 - 196, biskup u Ef ezu), Jeronim (oko 347. -Betlehem, 30. ruj na 420.)

Ev anđelj a 2 7 6

1.5.1.4 Namjena evanđelja

Sam Ivan jasno izražava svrhu pisanja evanđelja, u Iv 20.31 možemo pročitati: „A ov a suzapisana, da v j eruj ete, da Isus j est Krist, Sin Božj i, i da v j eruj ući imate živ ot u imenj egov o.“

Ivan želi evanđeljem pomoći ljudima da povjeruju da je Isus Mesija i Sin Božji. Njegova želja jeda kroz vjeru ljudi dobiju dar vječnog života kroz Isusa Krista.

Evanđelje ima evangelističku namjenu, prvenstveno je napisano za kršćane u Maloj Aziji, međukojima su se pojavila mnoga krivovjerja. Rana tradicija govori da je Ivan bio potaknut odbiskupa Azije da napiše evanđelje kako bi pobio ta krivovjerja.

Iz teksta evanđelja možemo primijetiti da je evanđelje sastavljeno za Grčke čitatelje. Ivan pažljivo objašnjava Židovske i Aramejske riječi (npr. Iv 1:38, 41, 42; Iv 9:7; Iv 11:16; Iv19:13, 17; Iv 20:16.)Isto tako trudi se objasniti Židovske običaje (Iv 2:6; Iv 19.31, 40, 42) i zemljopisne pojmove (Iv1:28, Iv 11:54)

Zbog jednostavnosti, s jedne strane, i duhovne dubine, s druge, Ivanovo evanđelje mnogismatraju najljepšim evanđeljem.

1.5.1.5 Osvrt na tekst evanđelja

Ivanovo evanđelje je svjedočenje očevidca o životu, smrti i uskrsnuću Isusa iz Nazareta,napisano od Isusovog najbližeg prijatelja.

Ivanovo evanđelje naglašava, više nego bilo koje drugo, Isusovo Božanstvo.Nema povijesnu početnu točku, kao sinoptička evanđelja. Dok Matej i Luka počinju svoja evanđelja rođenjem Isusa Krista a Marko s krštenjem, Ivan ističebezvremenosti (vječnost) Isusa kao božanskog bića "U početku bij aše Rij eč, i Rij eč, bij aše u

Boga, i Rij eč bij aše Bog." (Iv 1.1), "I Rij eč j e tij elom postala i prebiv ala među nama. I

v idj esmo slav u nj egov u, slav u kao Jedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine." (Iv 1.14)

Ivan želi jasno svima dati do znanja tko je Isus. Želi da znamo da je Isus Bog koji se utjelovio uljudsko tijelo, koji je zadivio ljude svojim čudima i učenjem. Isus je Bog koji je živio bezgrešan život, da bi potom dragovoljno dao svoj život za otkupljenjeljudskih grijeha. On je Bog koji je nakon tri dana pobijedio samu smrt i izašao iz groba živ.Isus nije obični duhovni učitelj koji želi ljudima objasniti put do Boga, Isus je sam Bog, i želi daljudi vjeruju u njega.

Poruka Ivanovog evanđelja je potpuno jasna. Oni koji ne prihvate Isusa kao spasitelja osuđenisu na propast, dok oni koji prihvate Isusa dobivaju vječni život.

Ivanovo evanđelje je moćan i predivan prikaz Isusa iz Nazareta kao samoga Boga.Objašnjava i dopunjuje sinoptička evanđelja dubljom duhovnom dimenzijom i poimanjem IsusaKrista. Taj naglasak na duhovnu dimenziju pomaže nam da jasnije spoznamo pravi Isusovidentitet i potiče nas da odredimo naš odnos prema njemu.

Ev anđelj a2 7 7

Nekoliko različitih lj udi u ev anđelj ima sv j edoče da j e Isus sam Bog.

Ivan Krstitelj: „Ja sam to v idio i postao sam sv j edok za to: On j e Sin Božj i." (Iv1.34)Natanael: „Natanael mu odgov ori: "Učitelj u, ti si Sin Božj i, ti si kralj Izraelov !" (Iv 1.49)Petar: „I mi v j erov asmo i spoznasmo, da si ti Sv etac Božj i." (Iv 6.69)Marta: „Ona mu odgov ori: "Da, Gospodine, j a v j eruj em, da si ti Krist, Sin Božj i, koj i j e imao

doći na ov aj sv ij et." (Iv 11.27)Toma: „T ada mu reče: "Gospodin moj i Bog moj !" (Iv 20.28)Apostol Ivan: „A ov a su zapisana, da v j eruj ete, da Isus j est Krist, Sin Božj i, i da v j eruj ući

imate živ ot u ime nj egov o.“ (Iv 20.31)Sam Isus: „Smij ete li v i onda za onoga, koj ega Otac posv eti i posla na sv ij et, tv rditi: 'Huliš

na Boga,' što rekoh: 'Sin sam Božj i!' (Iv 10.36)

Kako bi prikazao Isusa kao Mesij u, Iv an organizira sv oj e ev anđelj e oko:

1. sedam čuda i njihovo tumačenjea. Isus pretvara vodu u vino (Iv 2.1-11)b. Isus liječi sina kraljevskog činovnika (Iv 4.46-54)c. Isus izlječuje bolesnog čovjeka u Jeruzalemu (Iv 5.1-15)d. Isus nahrani pet tisuće ljudi (Iv 6.1-15)e. Isus hoda po vodi (Iv 6.16-21)f. Isus vraća vid slijepom čovjeku (Iv 9.1-12)g. Isus uskrsava Lazara (Iv 11.1-44)

2. dvadeset sedam dijaloga s različitim ljudima3. oko nekih židovskih blagdana

a. subotab. Pasha (Iv poglavlje 5, 6)c. Blagdan sjenica (Iv poglavlja 7-10)d. Hanuka (svetkovina posvećenja hrama) (Iv 10.22-39)

4. izjava „Ja j esam“

a. u odnosu na njegovu Božansku naravi. "Ja, koj i gov orim s tobom, sam On." (Iv4:26; 8:24,28; 13:19; 18:5-6)ii. "prij e nego j e Abraham bio Ja Jesam" (Iv 8:54-59)

b. slikovito opisivanjei. "Ja sam kruh živ ota.." (Iv 6.35)ii. "Ja sam sv j etlost sv ij eta." (Iv 8.12)iii. "Ja sam v rata k ov cama.." (Iv 10.7,9)iv . "Ja sam pastir dobri" (Iv 10.11,9)v . "Ja sam uskrsnuće i živ ot." (Iv 11.25)v i. "Ja sam put i istina i živ ot" (Iv 14.6)v ii. "Ja sam prav i čokot" (Iv 15.1)

Ivan u evanđelju naglašava Isusove razgovore više nego sama učenja, samo kod Ivana Isusnadugačko govori o sebi i svom poslanju.

Isusovo propovijedanje usredotočeno je na "život vječni", koji nije samo neko buduće dobro nagostvarnost koja počinje samim prihvaćenjem Isusa Krista kao spasitelja.

Ev anđelj a 2 7 8

1.5.1.6 Organizacija teksta evanđelja

Strukturu Ivanovog evanđelja možemo podijeliti na pet dijelova:

I. Dolazak i utjelovljenje Riječi (Iv 1.1 – 1.13)Ivan počinje evanđelje naglašavajući Isusovo Božansko porijeklo i njegovu bezvremenost(vječnost). Opisuje Isusa kao stvoritelja svijeta i izvora sveg života.Spominje Ivana Krstitelja koji je došao da navijesti dolazeće Svijetlo svijeta, koje će većina ljudiodbaciti a oni koji Ga prihvate postati će djeca Božja.

II. Utjelovljena Riječ, život svijeta (Iv 1.14-6.71)Evanđelist zapisuje događaje i govore koji otkrivaju pravu Isusovu narav. To čini krozsvjedočenje Ivana Krstitelja i kroz riječi i djela samog Isusa. Piše o milosti i istini koja dolazi s utjelovljenom Riječju Božjom (Isusom Kristom) (Iv 1.14-2.11). Isus sam otkriva svoje poslanje i narav kroz opis događaja kod što su: čišćenje hrama (Iv 2.12-32); razgovor s Nikodemom (Iv 3.1-21); razgovor s ženom iz Samarije (Iv 4.7-42); kao i kroziscjeljenje sina kraljevskog činovnika (Iv 4.46-54). U ovom djelu i Ivan Krstitelj ponovno javnosvjedoči u prilog Isusovog mesijanstva (Iv 3.22-36).Još jasnije Ivan opisuje kako se sam Isus otkriva kao začetnik i održavatelja života u priči oozdravljenju nemoćnog čovjeka u subotu (Iv 5.1-47), kao i u cijelom šestom poglavlju gdje Ivanopisuje kako Isus nahrani pet tisuća ljudi s pet kruhova i dvije ribe (Iv 6.1-15) i hoda po vodi (Iv6.16-21). U nastavku šestog poglavlja Isus drži govor u kojem jasno govori tko je i koje mu je poslanje. Todovodi, s jedne strane, do napuštanja Isusa od većeg broja dotadašnjih učenika a s druge stranedo priznanja „I mi v j erov asmo i spoznasmo, da si ti Sv etac Božj i." od ostatka učenika. (Iv6.21-71).

III. Utjelovljena Riječ, Život i Svjetlost Svijeta u borbi s duhovnom tamom (Iv 7.1-11.54)Tijekom blagdana sjenica Isus govori Židovima da je poslan od Boga, kojeg oni ne poznaju. Zbogtoga oni ga žele ubiti i šalju sluge da ga uhvate. Još im govori da je on život svijeta i da tko god povjeruje u njega „iz nj ega će poteći rij eka živ e

v ode.“ Zbog njegovog govora dolazi do podjele između Židova, neki ga priznaju kao proroka dokga drugi žele ubiti. (Iv 7.1-53)Idućeg dana ponovno dolazi u hram i poučava. Židovi mu dovode ženu uhvaćenu u preljubukako bi ga kušali ali on im otkriva njihovu vlastitu grešnost kad ih poziva da oni bez grijeha prvibace kamen.Ponovno im govori da je on svijetlost svijeta i da tko god ide za njim ne hoda u tami nego imasvjetlost života.U idućem djelu ulazi u otvoren sukob s Židovima kad im govori da imaju Đavla za oca (Iv 8.44)i da ne slušaju riječi Božje jer nisu od Boga (Iv 8.47).Potom se najjasnije objavljuje kao sam Bog kad kaže: „Zaista, zaista, kažem v am: ako tko

bude držao rij eč moj u, neće v idj eti smrti dov ij eka." (Iv 8.51) i posebno „Isus im odgov ori:

Zaista, zaista, kažem v am: "Prij e nego j e postao Abraham, j a j esam." (Iv 8.58)To pobuđuje žestok revolt Židova koji uzimaju kamenje da ga kamenuje ali on između njih izlaziiz hrama (Iv 8.59).U devetom poglavlju Isus dokazuje da je svjetlost svijeta kad vraća vid slijepom čovjeku (Iv 9.1-41), a u prvoj polovici desetog poglavlju govori o sebi kao dobrom pastiru koji daje život za svojeovce (Iv 10.11) što opet dovodi do razdora među Židovima.

Ev anđelj a2 7 9

Prilikom svetkovine posvećenja hrama jasno govori da on daje život vječni (Iv 10.28) i da su on iOtac jedno (Iv 10.30), za što ga Židovi opet pokušavaju kamenovati ali on im izmiče.Odlazi preko rijeke Jordan na mjesto gdje je Ivan krstio gdje mnogi ljudi povjerovaše da je IsusMesija (Iv 10.40-42).U prispodobi o uskrslom Lazaru Isus se prikazuje kao uskrsnuće i život (Iv 11.25), zboguskrsnuća Lazara mnogi povjerovaše u njega, dok svećenici i farizeji odlučuju ubiti Isusa (Iv11.1-57).

IV. Utjelovljena Riječ, smrću na križu otkupljuje grijehe svijeta i daje život vječni (Iv11.55 – 19.42)Marija iz Betanije pomazuje Isusa nardovom pomasti kao priprema za ukop (Iv 12.3).Isus ulazi u Jeruzalem na magaretu a narod ga dočekuje kao kralja. (Iv 12.12-16).Kroz cijelo dvanaesto poglavlje Isus poučava ljude, i glas s neba se javlja kako bi svjedočio zaIsusa (Iv 12.28).Unatoč svim čudima i znakovima, baš kako je navješteno u Starom Zavjetu, mnogi nisuvjerovali u Isusa, dok su mnogi od glavara vjerovali ali ga nisu javno priznavali zbog straha odŽidova (Iv 12.37-43).Isus još jednom govori da je poslan od Oca i da su on i Otac jedno (Iv 12.45), i da je svjetlosvijeta koji nije došao suditi nego spasiti svijet (Iv 12.46-47)Tijekom večere s učenicima poučava ih poniznost u službi drugima, otkriva izdajicu i navještavasvoj skori odlazak (Iv 13.1-38). U iduća tri poglavlja (Iv 14, Iv 15 i Iv 16) Isus nastavlja poučavati učenike i objašnjava imvažnost njegovog odlaska i naviješta dolazak Duha Svetoga koji će učenicima biti tješitelji iIsusov svjedok, naglašava potrebu ostanka u njegovoj vjeri kao i ljubavi između učenika.Naviješta buduću patnju i tugu učenika, kao i vlastito uskrsnuće i povratak Ocu, kao i pobjedunad svijetom. (Iv 14.1-16.33).U sedamnaestom poglavlju možemo pročitati Isusovu molitvu Ocu, u kojoj govori da je životvječni spoznati Boga i onoga kojeg je On poslao (Isusa). Isus moli Oca da sačuva učenike kao isve one koji povjeruju u njega zbog njihove riječi; „Posv eti ih u istini! Rij eč j e tv oj a istina.“

(Iv 17.17), (Iv 17.1-26).U vrtu hvataju Isusa i nakon saslušanja pred vrhovnim svećenikom šalju ga Pilatu. Iako Pilatne nalazi krivnje na Isusu, na inzistiranje Židova, osuđuje ga na smrt razapinjanjem na križ (Iv18.1-19.16).Na Golgoti razapinju Isusa i on umire na križu(Iv 19.17-30).Nakon Isusove smrti Josip iz Arimateje i Nikodem uzimaju njegovo tijelo i pokapaju ga u vrtu(Iv 19.31-42).

V. Utjelovljena riječ, uskrsnuo od mrtvih, Spasitelj i Gospodin svima koji vjeruju unjega (Iv 20.1-21.25)Nakon što je Isus uskrsnuo, prvo se ukazuje Mariji Magdaleni a nakon toga i učenicima (Iv20.1-31).U zadnjem poglavlju evanđelja Ivan opisuje događaje na Tiberijadskome moru gdje Isusobjeduje s učenicima (Iv 21.1-13), postavlja Petra za glavara crkve i naviješta kakvom će smrćuumrijeti (Iv 21.15-19).Na kraju Ivan nam govori da je Isus napravio još puno drugih stvari koje nisu zapisane uevanđeljima. (Iv 21.25).

Ev anđelj a 280

1.5.1.7 Odnos između Ivanovog i sinoptičkih evanđelja

Ivan se znatno razlikuje, i izborom građa i načinom izlaganja. Osobitost Ivanovog evanđelja zapaža se ako ga usporedimo s sinoptičkim evanđeljima,devedeset posto Ivanovog evanđelja je jedinstveno tj. ne nalazimo sličan tekst kod sinoptičkihevanđelja.

Samo u Iv anov om ev anđelj u možemo naći:

§ Prolog u evanđelje, utjelovljena Riječ (Iv 1.1-18)§ Razgovor Ivana Krstitelja s svećenicima i Levitima (Iv 1.19-31)§ Isusovo prvo čudo, pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani (Iv 2.1-11)§ Razgovor između Isusa i Nikodema (Iv 3.1-21)§ Prepirka između Ivanovih učenika i nekog Židova u krštenju (Iv 3.23-36)§ Susret s Samaritankom (Iv 4.4-26)§ Čudesno ozdravljenje slijepog čovjeka (Iv 5.1-15)§ Isusova propovijed (život) (Iv 5.17-47)§ Isusova propovijed o kruhu života (Iv 6.25-71)§ Isusov posjet Jeruzalemu na Blagdan sjenica (Iv 7.1-51)§ Isusu - svjetlo svijeta, rasprava i opomene Židovima (Isus i Abraham) (Iv 8.12-58)§ Ozdravljenje slijepca od rođenja (Iv 9.1-41)§ Dobri pastir (Iv 10.1-42)§ Lazarovo uskrsenje iz mrtvih (Iv 11.1-41)§ Isusovo pranje nogu učenicima (Iv 13.1-17)§ Isus – jedini put prema Ocu (Iv 14.1-14)§ Obećanje Duha Svetoga (Iv 14.15-31)§ Isus – pravi trs (Iv 15.1-8)§ Ljubav Oca i mržnja svijeta (Iv 15.9-16.4)§ Djela Duha Svetoga (Iv 16.5-15)§ Poslije kratke žalosti, trajna radost (Iv 16.16-33)§ Isusova molitva Ocu (Iv 17.1-26)§ Isusovo ukazivanje „nevjernom“ Tomi (Iv 20.24-29)§ Ukazanje na Tiberijadskom jezeru, Petrovo prvenstvo (Iv 21.1-23)

S druge strane, u Iv anov om ev anđelj u ne možemo naći neke događaj e koj i su opisani usinoptičkim ev anđelj ima, kao što su:

§ ne spominju se događanja prilikom Isusovog rođenja, krštenja i kušnje u divljini§ nema usporedbenih priča (alegorija, parabola)§ ne spominju se čuda nad nečistim duhovima§ ne spominje se uspostavljanje euharistije niti posljednje večere

Jedino čudo koje se spominje u sva četiri evanđelja je Isusovo hranjenje pet tisuća ljudi (Mt14.13-21, Mk 6.30-44, Lk 9.10-17, Iv 6.1-15).

Sve to pokazuje da je Ivan kao pisac imao sasvim drugi mentalitet i drugu svrhu pisanja svogevanđelja.

Klement Aleksandrijski naziva ga »duhovnim evanđeljem«.

Ivan opisuje Isusa kao utjelovljenu "Riječ", po kojoj je sve nastalo, kao samog Boga kojizaslužuje naše poštovanje. Samo u Ivanovom evanđelju, Isus naširoko govori o sebi i svojoj Božanskoj ulozi.

Ev anđelj a281

Ivan piše jednostavnim jezikom, lakim za čitanje. Isus se često u Ivanovom evanđelju služimetaforama kako bi opisao sebe i svoju poruku.

Ivan nam želi otkriti tko je zapravo Isus, kroz brojna čuda otkrivamo Isusa koji je Sin Božji, tojest sam Mesija.

Ivan kroz cijelo evanđelje naglašava važnost vjere, jer se samo vjerom može ući u život vječni.Vjera je za Ivana nešto dinamično i živo, vjerovati znači prihvatiti objavu Boga u Isusu Kristu iprihvatiti Isusa kao spasitelja u svoj život, to jest predati svoj život Kristu i priznati ga zaGospodina.Potrebno je ući u zajedništvo s Isusom. To znači poznavati Njegovo otajstvo, božansko podrijetloi priznati ga Bogom.Ivan želi prikazati razapetog Isus kao živog Krista, pobjednika nad smrću i našeg spasitelja.

Kao što je Markovo, Lukino i Matejevo Evanđelje usredotočeno na „Kraljevstvo Božje“, tako jeIvanovo Evanđelje usredotočeno na „život vječni“, koji se sastoji u najprisnijem živomzajedništvu svih vjernika s Isusom Kristom, kojima on dariva Duha Svetoga kao zaštitnika itješitelja.

1.5.1.8 Razlike između Ivanovog i sinoptičkih evanđelja

I. Razlike u opisu Isusov og dj elov anj a

a. Sinoptička evanđelja naglašavaju Isusovo djelovanje u Galileji, dok Ivan stavlja naglasak nanjegovo djelovanje u Judeji, posebice u Jeruzalemu.b. Prva tri evanđelja spominju samo jedan blagdan Pashe za koji Isus dolazi u Jeruzalem (tadabiva i ubijen), dok Ivan spominje tri takva Blagdana (možda i četiri - Iv 5.1).Po Ivanovom svjedočenju može se zaključiti da je Isusovo djelovanje trajalo barem tri godine.c. Ljudi kojima se Isus prvenstveno obraća nisu isti kod sinoptičkih evanđelja i kod Ivana.U sinoptičkim evanđeljima možemo vidjeti Isusa koji se kreće teritorijem Galileje i propovijedaobičnom puku o dolazećem Kraljevstvu Božjem.Kod Ivana Isus se obraća Židovima, između ostalima i uglednicima kao što su VrhovniSvećenik, učenjaci i Farizeji. Neki pojedinci kojih u sinoptičkim evanđeljima nema ili su samo spomenuti u Ivanovomevanđelju imaju značajnu ulogu kao na primjer Nikodem, Filip, Natanael, Marija Magdalena,Toma.d. Odnos Židova prema Isusu prilično se razlikuje između sinoptičkih evanđelja i evanđelja poIvanu.Prema sinoptičkim evanđeljima Isus postiže značajan uspjeh na početku djelovanja, tek kadjasno daje do znanja da nije došao da uspostavi zemaljsko kraljevstvo oduševljenje velikog dijelanaroda splašnjava i On priprema učenike za buduće patnje i smrt.Ivan od samog početka možemo vidjeti da Isusovo djelovanje pobuđuje mržnju kod Židova, kojedolazi do vrhunca poslije uskrsenja Lazara što na kraju dovodi do Isusove smrti.e. Postoji i nekoliko detalja u opisu nekih događaja koja se razlikuju između Ivana i sinoptičkihevanđelja.Spomenimo dva najvažnija. U sinoptičkim evanđeljima opis Isusovog čišćenja Hrama možemonaći na samom kraju njegovog zemaljskog djelovanja, dok Ivan opis tog događaja stavlja pripočetku svog evanđelja.

Ev anđelj a 282

Druga važna razlika je u opisu zadnjih Isusovih dana na zemlji. U sinoptičkim evanđeljima Isusjede Pashalnu večeru navečer 14.-tog Nisana a razapet je i umire 15.-tog, u evanđelju po Ivanustječe se dojam da Isus večera Pashalnu večeru dan ranije a da je razapet i umro na samblagdan Pashe, upravo u vrijeme kad se prinosi Pashalno janje kao žrtva.

II. Razlike u formi i sadržaj u Isusov og učenj a

a. Analizirajući tekstove evanđelja možemo vidjeti značajnu razliku u formi pisanja izmeđusinoptičkih i Ivanovog evanđelja. U sinoptičkim evanđeljima možemo naći kratke i jednostavne izreke kojima Isus iznosi svojenaučavanje.S druge strane u Ivanovom evanđelju nailazimo na duže i detaljnije Isusove govore.b. Prva tri evanđelja sadrže veliki broj parabola koje ne nalazimo u Ivanovom evanđelju.Umjesto toga Ivan više koristi alegorije, kao što su vrata ovcama, dobri pastir, pravo vino idr.c. I stil Ivanovog pisanja razlikuje se od stila u sinoptičkim evanđeljima. Ivan piše u kratkimrečenicama, konstrukcija rečenice je jednostavna i često povezuje rečenice veznikom „i“.d. Postoje i razlike u sadržaju Isusovog učenja.U sinoptičkim evanđeljima naglasak je na učenju Isusa u Kraljevstvu Nebeskom, Isus govori onjegovom nastanku, o prirodi Kraljevstva, o podanicima, njegovom Kralju, pravednost,neprijateljima Kraljevstva i budućoj slavi.Kod Ivana Kraljevstvo Nebesko je spomenuto samo jednom u razgovoru između Isusa iNikodema.Sam Isus Krist je glavna tema Ivanovog evanđelja. Isus govori o svom božanskom porijeklu,svojoj zadaći na zemlji i o svom povratku u slavi.Predstavlja se kao Mesija, sin Božji, vodom života, dobrim pastirom, svjetlošću svijeta,uskrsnućem i samim životom.U sinoptičkim evanđeljima Isus govori puno manje o samome sebi i to tek pred kraj svog puta.Isus govori o Kraljevstvu Nebeskom a relativno malo o samom Kralju. Postupno otkriva svojpravi identitet i tek kasnije u tekstu Petar izjavljuje: "T i si Krist- Pomazanik, sin Boga živ oga ."

(Mt 16.16)Tek u zadnjem tjednu svog života Isus jasno i otvoreno govori o sebi kao Mesiji poslanom odBoga.U Ivanovom evanđelju sve je potpuno jasno od samog početka. Ivan Krstitelj kaže; "Ev o Jaganj ca Božj eg koj i oduzima grij ehe sv ij eta." (Iv 1.29) i na drugommjestu; "I j a to v idj eh i sv j edočim da j e on Sin Božj i." (Iv 1.34)Sam Isus prilikom susreta s Samarijankom na zdencu na njezinu tvrdnju; "Znam da ima doći

Mesij a koj i se zov e Pomazanik. Kad on dođe sv e će nam obj av iti." odgovara; "T o sam j a

koj i gov orim s tobom." (Iv 4.25-26).U većem dijelu petog poglavlja Isus u razgovoru s Židovima otvoreno govori o sebi kao SinuBožjem i o svom odnosu s Ocem.e. U sinoptičkim evanđeljima naglašava se Isusova čovječnost (ljudskost), prikazuje se kaoSpasitelj koji se utjelovio u ljudskom obliku, dijeli sve naše slabosti, koji je kušan isto kao i mi alibez grijeha.Ivanovo evanđelje, s druge strane, naglašava božansku narav Isusa Krista. Na samom početkuevanđelja u rečenici: "U početku bij aše Rij eč, i Rij eč bij aše u Boga, i Rij eč bij aše Bog." (Iv 1.1)Ivan nam otkriva tko Isus ustvari je. I dalje u tekstu, Isus u svojim govorima nadugačkoobjašnjava svoju božansku prirodu, svoj dolazak i povratak u slavu iz koje je i došao i koja jenjegova od postanka svijeta. Najjasnije nam to izjavljuje Toma kad kaže: "Gospodin moj i Bog

m oj ." (Iv 20.28).

Ev anđelj a283

Zbog tih razlika ponekad se dovodi u pitanje Ivanovo autorstvo evanđelja, neki znanstvenicismatraju da je takva razvijena teologija karakteristična za kasnija stoljeća a ne za prvo stoljeće.

No svakako treba naglasiti da između Ivanovog i sinoptičkih evanđelja postoje brojnepodudarnosti u tekstu i pojedinim opisima događanja.

Neke od tih podudarnosti su:

1. krštenje Ivana Krstitelja (Iv 1.29-34)2. hranjenje pet tisuća ljudi (Iv 6.1-15)3. hodanje po moru (Iv 6.16-21)4. pomazanje u Betaniji (Iv 12.1-8)5. ulazak u Jeruzalem (Iv 12.12-19)6. posljednja večera (Iv 13.1-17.26)7. izdaja od strane Jude (13.21-30)8. suđenje (Iv 18.12-19.16)9. razapinjanje (Iv 19.17-18)10.pogreb (Iv 19.38-42)11.uskrsnuće (Iv 20.1-29)

Normalno da u opisima tih događanja nailazimo i na neka razmimoilaženja u detaljima.

Unatoč tim podudarnostima, možemo reći da se Ivanovo evanđelje poprilično razlikuje odsinoptičkih evanđelja. Što stavlja pitanje pred nas: Kako pomiriti te razlike?

Kako bi shvatili te razlike moramo uzeti u obzir nekoliko posebnosti Ivanovog evanđelja.

Prv o: cilj Ivanovog evanđelja je prikazati Isusa iz određene točke gledišta. Zato on bira iz mase dostupnog materijala, kako iz pisanih dokumenata tako i iz usmenepredaje, ali ponajviše iz vlastitih sjećanja teme i događaje koji najbolje služe svrsi njegovogpisanja. Potom taj materijal prikazuje na način koji smatra najučinkovitijim, uzimajući u obzir,koliko je god to moguće, kronološki slijed u kojem su se ti događaji dogodili.Sam Ivan nam govori koji je cilj pisanja njegovog evanđelja kad kaže: "A ov a su opisana da

traj no v j eruj ete da j e Isus Mesij a, Sin Božj i, te da v j eruj ući imate živ ot po nj emu." (Iv20.31).S tim ciljem, Ivan opisuje Isusova čuda i koristi njegove govore iz kojih najjasnije možemospoznati Isusa kao najavljenog Mesiju.Ivan želi na uvjerljiv način prikazati Isusa kao Krista, poslanog od Boga za spas svim ljudima. Ida taj Krist nije običan čovjek nego sam Sin Božji koji je došao od Oca, s njim dijeli vječnu slavukoju je imao i prije postanka svijeta.Ivan svojim evanđeljem potiče ljude na vjeru u Isusa Krista, i da im kroz tu vjeru, sam začetnikživota, podari život vječni.

Dru go: Ivan piše s namjerom da pojasni i proširi (dopuni) sinoptička evanđelja.Kako Ivan svoje evanđelje piše pred kraj prvog stoljeća, sigurno su mu poznata ostala evanđelja ion piše svoje evanđelja kao bi dodao neke važne detalje i pokazao Isus iz jedne druge perspektive.Ta perspektiva je u prvom redu teološka, Ivan naglašava Isusovo božansko porijeklo inadugačko pojašnjava njegovu bit i bit njegovog učenja.Glavnina događaja koje Ivan opisuje događa se u Judeji dok sinoptička evanđelja više prateIsusovo djelovanje u Galileji.

Ev anđelj a 284

Iz izbora tema i događaja koje Ivan opisuje jasno se može nazrijeti njegova namjera da svojimtekstom nadopuni i pojasni sinoptička evanđelja, dok sa druge strane manje koristi teme idogađaje koje možemo naći već opisane u sinoptičkim evanđeljima.

1.5.1.9 Kanonska važnost evanđelja

Ivanovo evanđelje prihvaćeno je kao kanonsko od najranijih vremena crkve.Iako ga najraniji crkveni očevi doslovno ne citiraju, u nekim njihovim tekstovima može se naćijasan utjecaj kako Ivanovog evanđelja tako i njegovih poslanica.U nekim poslanicama Ignacija Antiohijskog (? - 107. godine, biskup Antiohije i mučenik)možemo primijetiti utjecaj Ivanovog pisanja, kao i kod tekstova Polikarpa iz Smirne (cca. 69 –cca. 155). U svim tim tekstovima se aludira na prvu Ivanovu poslanicu, koja je napisana u isto vrijemekad i evanđelja.To dokazuje da su Ivanovo evanđelje i njegove poslanice široko poznate i prihvaćene većpočetkom drugog stoljeća.No već u drugom stoljeću mnogi crkveni očevi (Klement od Aleksandrije, Tertulijan, JustinMučenik idr.) slobodno citiraju tekst evanđelja ili ga spominju u svojim tekstovima kao sastavnidio Riječi Božje.Ivanovo evanđelje je i sastavni dio Diatessarona (tekst koji je sirijski kršćanski apologet Tacijannapisao između 160. i 175. te u kome je nastojao harmonizirati četiri evanđelja), kao iMuratorijevog fragmenata (pri kraju II stoljeća, tekst koji sadržava kanon svetih knjiga), kao isirijske i latinske verzije Novoga Zavjeta.Sve ukupno devetnaest svjedoka potvrđuje korištenje i opće prihvaćanje Ivanovog evanđelja kaokanonskog do kraja drugog stoljeća.

Ev anđelj a285

1.5.2 Tekst Ivanovog evanđelja

Tekst Ivanovog evanđelja

Ev anđelj a 286

1.5.2.1 Poglavlje 1

1 U početku bijaše Riječ, i Riječ, bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.

2 Ova bijaše u početku u Boga

3 Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo, što je postalo.

4 U njoj bijaše život, i život bijaše Svjetlost ljudima.

5 Svjetlost zasvijetli u tami; ali tama ga ne obuze.

6 Poslan je bio čovjek od Boga, kojemu bijaše ime Ivan.

7 Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči za Svjetlost, da svi vjeruju po njemu.

8 On ne bijaše Svjetlost, nego da svjedoči za Svjetlost.

9 Svjetlost istinita, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet.

10 Na svijetu bijaše, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao.

11 K svojima dođe, i svoji ga ne primiše.

12 A svima, koji ga primiše, dade vlast, da budu djeca Božja. Onima, koji vjeruju u imenjegovo,

13 Koji nijesu rođeni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.

14 I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. I vidjesmo slavu njegovu, slavu kaoJedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine.

15 Ivan svjedoči za njega i viče: "Ovaj bijaše, za koga rekoh: "Koji dolazi za mnom, predamnom je; jer bijaše prije nego ja."

16 Od punine njegove mi svi primismo milost za milošću.

1 7 Po Mojsiju bio je dan zakon, po Isusu Kristu dođe milost i istina

18 Boga nitko nije vidio nikada. Jedinorođeni, koji je Bog, koji počiva na srcu Očevu, on jedonio vijest,

19 Ovako glasi svjedočanstvo Ivanovo, kad Židovi iz Jerusalema poslaše k njemu svećenike iLevite, da ga zapitaju: "tko si ti?"

20 On priznade i ne zataji. Priznade: "Ja nijesam Krist."

21 Tada ga upitaše: "Što dakle? Jesi li možda Ilija?" On odgovori: "Nijesam." "Jesi li prorok?"On odgovori: "Nijesam."

22 Onda mu rekoše: "Tko si dakle? Mi ipak moramo donijeti odgovor onima, koji nas poslaše.Za koga se ti izdaješ?"

23 On odgovori: "Ja sam glas onoga, što viče u pustinji: "Poravnite put Gospodnji, kao štoreče prorok Izaija."

24 A oni poslanici bili su od farizeja.

25 Zapitaše ga dalje, govoreći"Zašto dakle krstiš, kad ti nijesi Krist, ni Ilija, ni prorok?"

26 Ivan im odgovori: "Ja krstim samo vodom. A među vama već stoji, koga vi ne poznate,

27 On je onaj, koji dolazi za mnom a ipak je preda mnom. Ja nijesam dostojan odriješitiremena na obući njegovoj."

28 Ovo se dogodi u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

29 Sutradan vidje on Isusa, gdje dolazi k njemu. Tada reče: "Evo Janje Božje, koje oduzima

Ev anđelj a2 87

grijeh svijeta!

30 Ovo je onaj, za koga sam rekao: "Za mnom dolazi čovjek, koji je preda mnom; jer je bioprije nego ja.

31 Ja ga nijesam poznavao. Ali da se on objavi u Izraelu, došao sam ja da krstim vodom."

32 Dalje je svjedočio Ivan, govoreći"Vidio sam Duha, gdje silazi s neba kao golub i lebdi nadnjim.

33 Ja ga nijesam poznavao. Ali onaj, koji me je poslao, da krstim vodom, reče mi: "Na kogavidiš da silazi Duh i nad kim da lebdi, to je onaj, koji krsti Duhom Svetim.

34 Ja sam to vidio i postao sam svjedok za to: On je Sin Božji."

35 Sutradan je opet stajao Ivan s dvojicom svojih učenika.

36 Kad je vidio Isusa gdje prolazi, reče: "Evo Janje Božje!"

37 Čim su ga oba učenika čula da govori tako, pođoše za Isusom.

38 Isus se obazre i vidje ih gdje idu za njim. Tada ih upita: "Što vi tražite?" Oni muodgovoriše: "Rabi," - to jest: "Učitelju, - "gdje stanuješ?"

39 On im odgovori: "Dođite i vidite!" Otiđoše s njim i vidješe, gdje je stanovao, i ostadoše kodnjega onaj dan. Bilo je to oko desete ure.

40 Jedan od dvojice, koji na riječ Ivanovu pođoše za njim, bio je Andrija, brat Simona Petra.

41 Ovaj se sastade najprije sa svojim bratom Simonom i reče mu: "Nađosmo Krista - to jestPomazanika."

42 I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na njega i reče: "Ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvatiKefa - to jest Kamen."

43 Sutradan htjede poči u Galileju. Tada sastade Filipa i reče mu: "Hajde za mnom!"

44 Filip je bio iz Betsaide, zavičaja Andrijina i Petrova.

45 Filip nađe Natanaela i javi mu: "Nađosmo onoga, o kojem su pisali Mojsije u zakonu iproroci: "Isusa, sina Josipova iz Nazareta."

46 Natanael mu odgovori: "Iz Nazareta može li doći što dobro?" Filip mu reče: "Dođi i vidi!"

47 Kad Isus vidje Natanaela gdje dolazi k njemu, reče za njega: "Evo pravoga Izraelca, ukojem nema lukavstva!"

48 Natanael ga upita: "Odakle me poznaješ?" Isus mu odgovori: "Još prije nego te pozvaFilip, vidio sam te pod smokvom."

49 Natanael mu odgovori: "Učitelju, ti si Sin Božji, ti si kralj Izraelov!"

50 Isus mu reče: "Vjeruješ, jer ti rekoh, da sam te vidio pod smokvom. Vidjet ćeš još više odtoga"

51 Tada nastavi: "Zaista, zaista, kažem vam: vidjet ćete nebo otvoreno i anđele Božje gdjeuzlaze i silaze nad Sinom čovječjim."

Ev anđelj a 288

1.5.2.2 Poglavlje 2

1 Treći dan iza toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Majka Isusova bila je ondje.

2 I Isus i učenici njegovi bili su pozvani na svadbu.

3 Kad je nestalo vina, reče majka Isusova njemu: "Nemaju više vina."

4 Isus joj reče: "Što ja imam s tobom, ženo? Moj čas nije još došao."

5 Tada reče majka njegova slugama: "Učinite, što vam kaže!"

6 A bilo je ondje šest kamenitih posuda, kako je to tražio običaj židovskoga čišćenja. Svaka jeod njih obuhvatala dvije do tri mjere.

7 Isus im zapovjedi: "Napunite posude vodom!" Napuniše ih do vrha

8 Tada im reče: "Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola!" Oni odnesoše.

9 I ravnatelj stola okusi vodu, što je bila postala vino. A nije znao, odakle je bilo vino. Samosu to znale sluge, koje su bile zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola mladoženju

10 I reče mu: "Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom, kad se ponapiju gosti, lošije. Ti sičuvao dobro vino do sada."

11 Tako učini Isus u Kani u Galileji početak čudesima svojim. Stim objavi slavu svoju, iučenici njegovi vjerovaše u njega.

12 Potom siđe u Kafarnaum s majkom svojom, s braćom svojom i učenicima svojim. Ondjeostadoše nekoliko dana.

13 A blizu je bio židovski blagdan Pashe, i uzađe Isus u Jerusalem.

14 U hramu zateče trgovce, što su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjače, što su biliondje posjedali.

15 Tada on splete od užeta bič i istjera iz hrama sve zajedno s ovcama i volovima.Mjenjačima prosu novce i isprevrnu stolove njihove.

16 Onima, što su prodavali golubove, reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojegakuće trgovačke!"

1 7 Tada se sjetiše učenici njegovi riječi Pisma: "Revnost za kuću tvoju izjede me."

18 A Židovi mu prigovoriše: "Kojim nam čudesnim znakom dokazuješ, da to smiješ činiti?"

19 Isus im reče: "Razvalite ovaj hram, i za tri ću ga dana opet sagraditi."

20 Tada rekoše Židovi: "Četrdeset i šest godina gradilo se na ovom hramu, i ti da ga u tridana sagradiš?"

21 A on je mislio na hram tijela svojega.

22 Kad je onda bio uskrsnuo od mrtvih, sjetiše se učenici njegovi ove riječi i vjerovaše Pismu iriječi, koju je bio rekao Isus.

23 Dok je Isus boravio u Jerusalemu na blagdan Pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, jervidješe čudesa, što ih je činio.

24 Ali im se Isus nije povjeravao; jer ih je sve poznavao,

25 I nije mu trebalo, da tko svjedoči za čovjeka. On je sam znao, što je bilo u čovjeku.

Ev anđelj a289

1.5.2.3 Poglavlje 3

1 Među farizejima bio je vijećnik židovski po imenu Nikodem.

2 Ovaj dođe noću k njemu i reče mu: "Učitelju, znamo, da si ti učitelj, koji je došao od Boga,jer nitko ne može čudesa ovih činiti, što ih ti činiš, osim ako nije Bog s njim."

3 Isus mu reče: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjetikraljevstva Božjega."

4 Nikodem ga upita: "Kako se može čovjek ponovo roditi, kad je već star. Može li po drugiput ući u utrobu majke svoje i opet se roditi?"

5 Isus odgovori: "Zaista, zaista kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi vodom i Duhom(Svetim), ne može ući u kraljevstvo Božje.

6 Ono što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.

7 Ne čudi se, što ti rekoh: "Morate se ponovo roditi.

8 Vjetar puše, gdje hoće; čuješ šum njegov, ali ne znaš, odakle dolazi i kamo ide. Tako je kodsvakoga, koji je rođen od Duha."

9 Nikodem upita: "Kako može to biti?"

10 Isus mu odgovori: "Ti si učitelj u Izraelu i to ne razumiješ?

11 Zaista, zaista, kažem ti: mi govorimo, što znamo, i mi svjedočimo, što vidjesmo; ali vi neprimate svjedočanstva našega.

12 Ako ne vjerujete, kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete vjerovati, kad vamgovorim o nebeskim?

13 Nitko nije uzašao na nebo osim koji siđe s neba, Sin čovječji koji je na nebu.

14 Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako se mora podići i Sin čovječji,

15 Da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima život vječni.

16 Jer je Bog tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinorođenog Sina, da svaki, koji vjerujeu njega, ne pogine, nego ima život vječni.

1 7 Jer Bog nije poslao Sina svojega na svijet zato, da sudi svijet, nego da se svijet spasi ponjemu.

18 Tko vjeruje u njega, ne sudi se: tko ne vjeruje, taj je već suđen, jer ne vjeruje u imejedinorođenoga Sina Božjega.

19 A sud stoji u tom: Svjetlost je došla na svijet, ali su ljudi radije imaju tamu negoli svjetlost;jer su njihova djela bila zla.

20 Jer svaki, koji čini zlo, mrzi na svjetlost i ne dolazi k svijetlu, da ne dođu na vidjelo njegovadjela.

21 A tko čini istinu, dolazi k svijetlu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena."

22 Potom dođe Isus sa svojim učenicima u pokrajinu Judeju. Ondje je boravio s njima ikrstio.

23 I Ivan je krstio još u Enonu kraj Salima, jer je ondje bilo mnogo vode. Ljudi su dolazilitamo i dali su se krstiti.

24 Jer Ivan nije još bio bačen u tamnicu.

25 Tada nastade prepirka među učenicima Ivanovim i nekim Židovom o čišćenju.

Ev anđelj a 290

26 Oni otidoše k Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj, koji je na drugoj obali Jordana bio kodtebe i za koga si ti svjedočio, evo on krsti, i svi idu k njemu."

27 Ivan odgovori: "Ne može čovjek ništa primati, ako mu nije dano s neba.

28 Vi mi sami morate posvjedočiti da sam rekao: 'Ja nijesam Krist, ja sam poslan samo prednjim.'

29 Tko ima zaručnicu, zaručnik je. Prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, radošću se radujeglasu zaručnikovu. Tako se je sada i moja radost ispunila.

30 On se mora uvećati, a ja se umanjiti,

31 Tko dolazi odozgo, stoji nad svima; tko je sa zemlje, zemaljski je i govori zemaljski. Tkodolazi s neba, stoji nad svima.

32 On svjedoči, što je vidio i čuo, a nitko ne prima svjedočanstva njegova.

33 Nasuprot tko prima svjedočanstvo njegovo, stim potvrđuje, da je Bog istinit.

34 Jer od Boga poslani govori riječi Božje, jer Bog ne daje Duha na mjeru.

35 Otac ljubi Sina i dao mu je sve u ruke njegove.

36 Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, nego gnjevBožji ostaje na njemu."

Ev anđelj a291

1.5.2.4 Poglavlje 4

1 Gospodin je bio doznao, da je farizejima bilo dočuli, da on, Isus, dobiva više učenika i krstiviše nego Ivan.

2 Uostalom Isus sam nije krstio, nego učenici njegovi

3 Zato ostavi Judeju i otide opet u Galileju.

4 A morao je proći kroz Samariju.

5 Tako dođe u grad samarijski, koji se zove Sihar, blizu zemljišta, što ga je bio darovao Jakovsvojemu sinu Josipu.

6 Ondje je bio studenac Jakovljev. Umoran od puta sjeo je Isus kraj studenca. Bilo je okošeste ure.

7 Tada dođe žena iz Samarije I da zahvati vode. Isus je zamoli: "Daj mi da se napijem!"

8 Učenici njegovi naime bili su otišli u grad da kupe jela.

9 Žena mu Samarijanka odgovori "Kako? Ti, Židov, možeš iskati od mene, ženeSamarijanke, da se napiješ?" - Židovi naime nijesu družili sa Samarijancima.

10 Isus joj odgovori: "Kad bi ti znala dar Božji i onoga, koji ti govori: 'Daj mi da se napijem', tibi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu."

11 žena mu odgovori: "Gospodine, ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok. Odakle ćešuzeti vodu živa?

12 Jesi li ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, isinovi njegovi, i stoka njegova?"

13 Isus joj odgovori: "Svaki, koji pije od ove vode, opet će ožednjeti.

14 A koji pije od vode, koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. Nego voda, što ću mu jadati, bit će u njemu izvor vode, što teče u život vječni."

15 Tada ga zamoli žena: "Gospodine, daj mi te vode, da ne žednim više i da ne dolazimovamo po vodu."

16 Isus još reče: "Idi, zovni muža svojega i dođi onda opet ovamo!"

1 7 Žena odgovori: "Nemam muža." Isus joj reče: "Pravo si rekla: 'Nemam muža.'

18 Jer si imala pet muževa, i sad koga imaš, nije ti muž. To si pravo rekla."

19 Reče mu žena: "Gospodine, vidim, da si ti prorok.

20 Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete, da je u Jerusalemu mjesto, gdje semora klanjati Bogu."

21 Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas, kad se nećete klanjati Ocu ni na onoj gori tamoni u Jerusalemu.

22 Vi ne znate, čemu se klanjate; mi znamo, čemu se klanjamo jer spasenje dolazi od Židova.

23 Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takveklanjaoce traži Otac.

24 Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini."

25 Žena mu odgovori: "Znam, da dolazi Krist - to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će namreći."

26 Tada joj reče Isus: "Ja, koji govorim s tobom, sam On."

Ev anđelj a 292

27 U taj čas dođoše učenici njegovi. Oni su se čudili, što je govorio sa ženom. Ali ni jedan neupita: "što tražiš od nje?" ili: "Što govoriš s njom?"

28 Žena ostavi svoj krčag, otide u grad i reče ljudima:

29 "Dođite! Vidite čovjeka, koji mi reče sve, što sam učinila! Da nije to Krist?"

30 Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu.

31 Uto su ga molili učenici: "Učitelju, jedi!"

32 A on im reče: "Ja imam da jedem jelo, za koje vi ne znate."

33 Tada učenici rekoše jedan drugome: "Da mu tko nije donio da jede?"

34 Isus im reče: "Jelo i moje, da činim volju onoga, koji me je poslao, i da izvršim djelonjegovo.

35 Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca, i dolazi žetva?' Eto, velim vam, podignite oči svoje ipromatrajte njive! One su već bijele za žetvu.

36 I koji žanje, prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se raduju zajedno koji sije i kojižanje.

37 Jer ovdje pristaje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.'

38 Ja vas poslah da žanjete, gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihovuđoste."

39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada vjerovaše u njega, jer je svjedočila žena: "On mi rečesve, što sam učinila."

40 Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga, da ostane kod njih. Tako osta ondje dvadana.

41 I mnogo ih više vjerova zbog nauke njegove.

42 Oni rekoše ženi:, "Sad ne vjerujemo više zbog izjave tvoje; jer sami čusmo i znamo: "Ovajje zaista Spasitelj svijeta."

43 Poslije dva dana otide odatle u Galileju.

44 Jer je sam Isus posvjedočio, da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju.

45 A kad dođe u Galileju, primiše ga radosno Galilejci, jer su bili vidjeli sve, što je bio učiniona blagdan u Jerusalemu, jer su i oni bili došli na blagdan.

46 Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevskičinovnik, čiji je sin bolovao u Kafarnaumu.

47 Kad je on čuo, da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i zamoli ga, neka bisišao i sina mu iscijelio; jer je ležao na umoru.

48 Isus mu reče: "Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.

49 Reče mu kraljevski činovnik: "Gospodine, siđi, dok nije umrlo dijete moje!"

50 Isus mu reče: "Idi! Sin tvoj živi," Vjerova čovjek riječi, koju mu reče Isus, i ode.

51 A već na putu dođoše mu u susret sluge njegove i javiše, da njegov sin živi.

52 Upita ih za uru, u koju mu je bilo lakše. Rekoše mu: "Jučer o sedmoj uri pusti gagroznica."

53 Tada razumje otac, da je to bila ona ura, u koju mu reče Isus: "Sin tvoj živi." I vjerova on isva kuća njegova.

Ev anđelj a293

54 To je bilo drugo čudo, koje učini Isus iza svojega povratka iz Judeje u Galileju. Iscjeljenjebolesnika kod kupelji. Isus pravi Sin Božji.

Ev anđelj a 294

1.5.2.5 Poglavlje 5

1 Potom je bio blagdan židovski, i uzađe Isus u Jerusalem.

2 U Jerusalemu je kod Ovčjih vrata kupelj, koja se zove hebrejski Betsaida, i ima pettrijemova.

3 U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i sušičavih. Oni su čekali, da sezaljulja voda.

4 Jer je anđeo Gospodnji silazio u određeno vrijeme u kupelj i zaljuljao vodu. Tko je tadanajprije sišao u zaljuljanu vodu, ozdravio bi makar kakva bolest bila na njemu.

5 A ondje je bio jedan čovjek, koji je trideset i osam godina bio bolestan.

6 Kad ga vidje Isus gdje leži i doznade, da je već odavno bolestan, upita ga: "Hočeš li daozdraviš?"

7 Bolesnik mu odgovori: "Gospodine, nemam čovjeka, da me spusti u kupelj, kad se zaljuljavoda. Dok ja dođem, drugi siđe prije mene."

8 Tada mu reče Isus: "Ustani, uzmi postelju svoju i hodi!"

9 Odmah ozdravi taj čovjek, uze postelju svoju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota.

10 Zato rekoše Židovi onome, što ozdravi: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju."

11 On im odgovori: "Koji me iscijeli, reče mi: 'Uzmi postelju svoju i hodi!'"

12 A Oni ga zapitaše: "Tko je taj čovjek, koji ti reče: "Uzmi postelju svoju i hodi"

13 Iscijeljeni nije znao, tko je bio; jer se je Isus bio uklonio, jer je bilo ondje veliko mnoštvoljudi.

14 Kasnije ga zateče Isus u hramu i reče mu: "Eto si ozdravio. Ne griješi više, da ti se nedogodi što gore!"

15 Tada otide čovjek i javi Židovima, da je Isus, koji ga iscijeli.

16 Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to bio činio u subotu.

1 7 Isus im izjavi: "Otac moj do sada djeluje, i ja djelujem."

18 Zato su još više gledah Židovi da ga ubiju, jer je ne samo prestupao subotu, nego je i Boganazivao Ocem svojim i stim se gradio jednak Bogu.

19 Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego štovidi da čini Otac. Što on čini, ono i Sin čini jednako.

20 Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje, što sam čini. I pokazat će mu veća djela od ovih, dase vi čudite.

21 Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin koje hoće oživljuje.

22 I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu,

23 Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca, koji ga jeposlao.

24 Zaista, zaista, kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome, koji je poslao mene, imaživot vječni i ne dolazi na sud, nego se prešao iz smrti u život.

25 Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i kojiga budu čuli, živjet će.

26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu, da ima život u sebi.

Ev anđelj a2 95

27 On mu dade i vlast, da drži sud, jer je Sin čovječji.

28 Ne čudite se tomu! Dolazi čas, kad će svi u grobovima čuti glas njegov.

29 Tada će oni, koji su činili dobro, izaći na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnućesuda.

30 Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim, kako čujem. Moj je sud pravedan; jer netražim volje svoje, nego volju onoga, koji me je poslao.

31 Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.

32 Drugi je, koji svjedoči za mene, i znam, da je istinito svjedočanstvo, kojim svjedoči zamene.

33 Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoči za istinu.

34 Ali ja ne trebam svjedočanstva od čovjeka. Ja govorim samo o tom, da se vi spasite.

35 On je bio svjetiljka, koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo za čas radovati u svijetlunjezinu.

36 Ja imam svjedočanstvo veće od Ivana: Djela, koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela,koja ja činim, svjedoče za mene, da me posla Otac.

37 Tako Otac, koji me posla, sam posvjedoči za mene. Ali glasa njegova niti ste kad čuli, nilica njegova nijeste vidjeli;

38 I riječi njegove nijeste spremili u sebi, jer ne vjerujete onome, koga on posla.

39 Istražujete Pisma jer mislite, da imate u njima život vječni! Upravo su ona, koja svjedočeza mene.

40 Ipak vi nećete da dođete k meni, da imate život.

41 Ja ne primam časti od ljudi.

42 Ali vas poznajem, da nemate u sebi ljubavi Božje.

43 Ja dođoh u ime Oca svojega, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u ime svoje, njegaprimate.

44 Kako vi možete vjerovati, kad primate slavu jedan od drugoga, a slave, koja je od jedinogaBoga, ne tražite?

45 Ne mislite, da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije, u koga se vi uzdate.

46 Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali; jer je on pisao o meni.

47 A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?"

Ev anđelj a 296

1.5.2.6 Poglavlje 6

1 Potom otide Isus preko Galilejskoga mora, naime Tiberijadskoga.

2 Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa, koja je činio na bolesnicima.

3 Tada uzađe Isus na goru i sjede ondje s učenicima svojim.

4 A bio je blizu židovski blagdan Pashe.

5 I kad Isus podiže oči i vidje, da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: "Odakle ćemokupiti kruha, da ovi jedu?"

6 A ovo reče, da ga kuša; jer je sam znao, što će činiti.

7 Filip mu odgovori: "Dvjesta denara kruha nije dosta, da svaki od njih samo malo dobije."

8 Jedan od učenika njegovih, Andrija, brat Simona Petra, reče mu:

9 "Ovdje je jedan dječak, koji ima pet kruhova ječmenih i dvije ribe. Ali što je to za tolike?"

10 Isus reče: "Učinite da ljudi posjedaju!" Bilo je naime trave mnogo na onom mjestu. Posadise dakle muževa na broj oko pet tisuća.

11 A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima, koji su se bili posadili; tako i od riba,koliko htjedoše.

12 Kad su se bili nasitili, reče učenicima svojim: "Skupite komade, što preostaše, da nepropadnu!"

13 Skupiše dakle i napuniše dvanaest košari komada od pet kruhova ječmenih, što preteče izaonih, što su jeli.

14 Kad ljudi vidješe čudo, što ga je bio učinio Isus, rekoše: "Ovo je zaista prorok, koji ima doćina svijet."

15 Isus doznade, da hoće da dođu, te ga silom učine kraljem. Zato otide opet u goru - posvesam.

16 Kad bi uveče, siđoše učenici njegovi na more,

1 7 Uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se je bilo smrklo, a Isus još nijebio došao k njima.

18 Puhao je jak vjetar, i more se podizalo.

19 Bili su otplovili daleko jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, (potrkališta) kad ugledašeIsusa, gdje ide po moru i približuje se k lađici. Oni se uplašiše.

20 A On im reče: "Ja sam. Ne bojte se!"

21 I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je za čas bila lađica na obali, na koju su išli.

22 Sutradan mnoštvo naroda, što je bilo ostalo preko mora, opazi, da je ondje bila samo jošjedna lađica, i da Isus nije bio ušao u lađicu s učenicima svojim, nego da su učenici njegovibili otišli sami,

23 Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta, gdje je bio Isus rekao zahvalnumolitvu i oni bili jeli kruh.

24 Sad dakle vidje narod, da ondje više nema Isusa ni učenika njegovih, uđoše u lađe i dođošea Kafarnaum, da traže Isusa.

25 Nađoše ga preko mora i upitaše ga: "Učitelju, kad si došao ovamo?"

26 Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam, tražite me, ne što čudesa vidjeste, nego što

Ev anđelj a2 97

jedoste kruha i nasitiste se.

27 Starajte se ne a jelo, što prolazi, nego za jelo, što ostaje za život vječni, koje će vam dati Sinčovječji; jer njega potvrdi Bog Otac."

28 Tada ga upitaše: "Što moramo činiti, da izvršimo djela Božja?"

29 Isus im odgovori: "Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga, koga on posla."

30 Oni mu odgovoriše: "Koji dakle ti činiš znak, da vidimo i da i vjerujemo? Što radiš?

31 Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: 'Kruh s neba dade im da jedu.'"

32 Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vamOtac moj daje kruh istiniti s neba.

33 Jer je kruh Božji onaj, koji silazi s neba i daje život svijetu."

34 Tada mu rekoše: "Gospodine, daj nam svagda taj kruh!"

35 Isus im reče: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje umene, neće nikad ožednjeti.

36 Ali vam rekoh: vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete.

37 Sve, što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga, koji dolazi k meni, neću istjerati van.

38 Jer siđoh s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla.

39 A ovo je volja onoga, koji me posla, da od svega, što mi dade, ništa ne izgubim, nego da ihuskrsnem u posljednji dan.

40 A ovo je volja Oca mojega, koji me posla, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje u njega, imaživot vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan."

41 Tada su mrmljali Židovi na njega, što reče: "Ja sam kruh (živi), koji siđe s neba."

42 Rekoše: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli:'Ja siđoh s neba?'"

43 Isus im reče: "Ne mrmljajte među sobom!

44 Nitko ne može doći k meni, ako ga ne povuče Otac, koji me posla. I ja ću ga uskrsnuti uposljednji dan.

45 U prorocima stoji pisano: "Svi će biti naučeni od Boga. Svaki, koji čuje od Oca i nauči,dolazi k meni.

46 Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca.

47 Zaista, zaista, kažem vam: "Tko vjeruje u mene, ima život vječni.

48 Ja sam kruh života.

49 Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe.

50 Ovo je kruh, koji silazi s neba, da tko jede od njega, ne umre.

51 Ja sam kruh živi, koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh, kojiću ja dati, tijelo je moje za život svijeta."

52 Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: "Kako nam može ovaj dati tijelo svoje dajedemo?"

53 Isus im reče: "Zaista zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvinjegove, nemate života u sebi.

54 Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.

Ev anđelj a 298

55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.

56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.

57 Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj, koji jede mene, živjetizbog mene.

58 Ovo je kruh, koji siđe s neba, ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovajkruh, živjet će dovijeka."

59 Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu.

60 Mnogi od učenika njegovih, koji su to čuli, rekoše: "Ovo je tvrd govor! Tko ga možeslušati?"

61 Isus je znao, da učenici njegovi mrmljaju na to, i reče im: "Zar vas ovo sablažnjava?

62 A kad vidite Sina čovječjega da uzlazi gore, gdje je prije bio?

63 Duh je ono, što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi, koje vam ja rekoh, jesu duh i život.

64 Ali imaju neki među vama, koji ne vjeruju." - Jer je znao Isus od početka, tko ne vjeruje itko će ga izdati. -

65 "Zato", nastavi on, "rekoh vam: "Nitko ne može doći k meni, ako mu nije dano od Ocamojega."

66 Otada mnogi od učenika njegovih odstupiše, i nijesu više išli s njim.

67 Tada upita Isus dvanaestoricu: "Hoćete li i vi otići?"

68 Simon Petar odgovori mu: "Gospodine, kojemu ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.

69 I mi vjerovasmo i spoznasmo, da si ti Svetac Božji."

7 0 Isus im reče: "Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao!"

7 1 A govorio je za Judu, sina Simona Iskariota. Ovaj, jedan od dvanaestorice, imao ga jeizdati.

Ev anđelj a299

1.5.2.7 Poglavlje 7

1 Potom je Isus hodao naokolo po Galileji, jer po Judeji nije htio da hoda, jer su gledaliŽidovi da ga ubiju.

2 A bio je blizu židovski blagdan sjenica.

3 Tada mu rekoše braća njegova: "Izađi odavde i pođi u Judeju, da i učenici tvoji vide djelatvoja, što ih činiš.

4 Jer nitko ne čini što tajno, a sam traži da je poznat. Ako to činiš, objavi sebe svijetu!"

5 Jer ni braća njegova nijesu vjerovala u njega.

6 Isus im reče: "Vrijeme moje još nije došlo, a vrijeme je vaše svagda spremno.

7 Na vas ne može svijet mrziti; a na mene mrzi, jer ja svjedočim za njega, da su djelanjegova zla.

8 Vi uzađite na blagdan ovaj! Ja još neću uzaći na blagdan ovaj, jer se moje vrijeme još nijenavršilo."

9 Tako reče i ostade u Galileji.

10 A izakako su bila braća njegova uzašla na blagdan, tada i sam uzađe, ali ne javno, negokao tajno.

11 Židovi su ga tražili na blagdan i pitali: "Gdje je on?"

12 Govorilo se mnogo o njemu u narodu. Jedni su rekli: "On je dobar", a drugi su mislili:"Ne, on zavodi narod."

13 Ali nitko nije govorio javno o njemu od straha pred Židovima.

14 Već je bio blagdan prošao napola, kad Isus uzađe u hram i počne učiti.

15 Zadivljeni pitali su Židovi: "Kako ovaj razumije Pismo, a nije se učio?"

16 Isus im reče: "Moja nauka nije moja, nego onoga, koji me je poslao.

1 7 Ako tko hoće činiti njegovu volju, poznat će, je li ova nauka od Boga, ili ja sam od sebegovorim.

18 Tko govori sam od sebe, traži slavu svoju; a tko traži slavu onoga, koji ga je poslao, on jeistinit, i nema u njemu nepravde.

19 Nije li vam Mojsije dao zakon? I nitko od vas ne izvršuje zakon. Zašto tražite da meubijete!"

20 Narod odgovori: "Đavao je u tebi. Tko traži da te ubije!"

21 Isus im reče: "Jedno djelo učinih, i svi se divite.

22 Mojsije vam dade obrezanje - ne kao da je od Mojsija, nego od otaca - i u subotuobrezujete čovjeka.

23 Ako se čovjek u subotu obrezuje, da se ne prekrši zakon Mojsijev: "Što se srdite na me, jersam svega čovjeka ozdravio u subotu?

24 Nemojte suditi po vanjštini, nego pravedan sud sudite!"

25 Tada su rekli neki iz Jerusalema: "Nije li to onaj, kojega traže da ubiju?

26 A eto, javno govori, i ništa mu ne vele. Da ne upoznaše doista poglavari, da je on Krist?

27 Ali ovoga znamo, odakle je, a Krist kad dođe, nitko neće znati, odakle je."

28 Tada povika Isus, dok je učio u hramu: "I poznajete me i znate, odakle sam. Ja ne dođoh

Ev anđelj a 3 0 0

sam od sebe, nego jest Istiniti, koji me posla, kojega vi ne znate,

29 Ja ga poznajem, jer sam od njega, i on me posla."

30 Tada su gledali da ga uhvate. Ali nitko ne metnu na njega ruke, jer još nije bio došao časnjegov.

31 A od naroda su mnogi vjerovali u njega. Govorili su: "Kad dođe Krist, hoće li više čudesačiniti nego ovaj što čini?"

32 Farizeji doznaše, da narod tako govori o njemu. Tada poslaše glavari svećenički i farizejisluge, da ga uhvate.

33 Isus reče: "Još sam malo vremena s vama, onda idem k onome, koji me posla.

34 Tražit ćete me, i nećete me naći, i gdje sam ja, vi ne možete doći."

35 Tada rekoše Židovi među sobom: "Kamo će ovaj ići, da ga mi nećemo naći? Da neće poćiza Židovima razasutim među neznabošcima i učiti neznabošce?

36 Što znači ova riječ što reče: "Tražit ćete me, i nećete me naći, i Gdje sam ja, vi ne možetedoći?"

37 U posljednji veliki dan blagdana stajao je Isus i vikao: "Tko je žedan, neka dođe k meni ipije!

38 Tko vjeruje u mene, kako kaže Pismo, iz njegova će srca poteći rijeke žive vode."

39 A ovo reče za Duha, kojega su imali primiti oni, koji vjeruju u njega, jer Duh Sveti nije jošbio došao, jer se Isus nije bio još proslavio.

40 Neki od naroda, koji su bili čuli ove riječi, rekoše: "Ovo je zaista prorok!"

41 Drugi rekoše: "Ovo je Krist!" Opet drugi: "Zar iz Galileje dolazi Krist?

42 Ne kaže li Pismo: "Krist dolazi od roda Davidova i iz mjesta Betlehema, odakle je bioDavid?"

43 Tako nastade prepirka u narodu zbog njega.

44 Neki od njih htjedoše ga uhvatiti, ali nitko ne metnu ruku na njega.

45 Dođoše dakle sluge glavarima svećeničkim i farizejima. Ovi ih upitaše: "Zašto ga nedovedoste?"

46 Sluge odgovoriše: "Nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek."

47 A farizeji im odgovoriše: "Zar ste i vi zavedeni?

48 Je li vjerovao tko od poglavara ili farizeja u njega?

49 Nego narod ovaj, koji ne zna zakona - proklet bio!"

50 Tada reče jedan od njih, Nikodem, koji mu je nekoć noću bio došao:

51 "Osuđuje li zakon naš čovjeka, prije nego ga je saslušao i doznao što čini"

52 Oni mu odgovoriše: "Da nijesi i ti iz Galileje? Ispitaj (u Pismu) i vidjet ćeš, da prorok nedolazi iz Galileje."

53 I otiđoše svaki svojoj kući.

Ev anđelj a301

1.5.2.8 Poglavlje 8

1 A Isus otide na Maslinsku goru.

2 Rano ujutro dođe opet u hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i uze ih učiti.

3 Tada književnici i farizeji dovedoše ženu zatečenu u preljubi, postaviše je na sredinu

4 I rekoše mu: "Učitelju, ova je žena sada zatečena u preljubi.

5 Mojsije nam je zapovjedio u zakonu, da takve kamenujemo. A ti što veliš?"

6 Ovim pitanjem htjedoše ga, kušati, da bi ga mogli optužiti. Isus se nagnu dolje i uze pisatiprstom po zemlji.

7 Kad su ga jednako pitali, uspravi se i reče im: "Tko je među vama bez grijeha, neka prvibaci kamen na nju!"

8 I opet se sagnu i pisao je po zemlji.

9 Kad su čuli odgovor, stadoše izlaziti jedan za drugim počevši d starješina. I ostade Isussam sa ženom, koja je stajala na sredini.

10 Isus se uspravi i upita: "Ženo, gdje su oni koji su te tužili? Nitko te ne osudi?"

11 Ona odgovori: "Nitko, Gospodine!" Tada reče Isus: "Ni ja te neću osuditi. Idi, i od sadaviše ne griješi!"

12 Isus im dalje reče: "Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego ćeimati svjetlost života."

13 Tada mu rekoše farizeji: "Ti sam za sebe svjedočiš. Svjedočanstvo tvoje nije istinito."

14 Isus im reče: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, istinito je svjedočanstvo moje, jer znam,odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate, odakle dolazim i kamo idem.

15 Vi sudite po vanjštini, ja ne sudim nikome.

16 I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nijesam sam, nego ja i Otac, koji me posla.

1 7 U zakonu vašem stoji pisano, da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.

18 Ja sam, koji svjedočim sam za sebe, i Otac, koji me posla, svjedoči za mene."

19 Tada ga upitaše: "Gdje je Otac tvoj?" Isus odgovori: "Vi ne poznajete ni mene ni Ocamojega. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca mojega."

20 Ove riječi reče on kod riznice, kad je učio u hramu. I nitko ga ne uhvati; jer još nije biodošao čas njegov.

21 Nadalje im On reče: "Ja idem. Tražit ćete me i umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo jaidem, vi ne možete doći."

22 Tada rekoše Židovi: "Da se neće sam ubiti, jer reče: "Kamo ja idem, vi ne možete doći?"

23 On im reče: "Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovogasvijeta.

24 Rekoh vam: "Umrijet ćete u grijehima svojim, jer ako ne uzvjerujete, da sam ja, umrijetćete u grijehima svojim."

25 Tada ga upitaše: "Tko si ti?" Isus im odgovori: "Početak, koji vam i govorim.

26 Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj, koji me posla, istinit je, i ja ono govorimsvijetu, što sam čuo od njega."

27 Oni ne opaziše, da im je govorio o Ocu.

Ev anđelj a 3 0 2

28 Isus nastavi: "Kad podignete Sina čovječjega, onda ćete upoznati, da sam ja, i da ništa samod sebe ne činim, nego onako govorim, kako me nauči Otac moj.

29 Onaj, koji me posla, s menom je. On me ne ostavi sama, jer ja svagda činim, što je njemuugodno."

30 Kad je ovo govorio, mnogi vjerovaše u njega.

31 Tada Isus reče onim zidovima, koji vjerovaše u njega: "Ako vi ustrajete u mojoj nauci,zaista ćete biti učenici moji.

32 Tada ćete upoznati istinu, i istina će vas osloboditi."

33 Odgovoriše mu: "Mi smo djeca Abrahamova i nikome nijesmo robovali nikad. Kako tiveliš: "Bit ćete slobodni?"

34 Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: "Tko čini grijeh, rob je grijehu.

35 Rob ne ostaje zauvijek u kući, sin ostaje zauvijek.

36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.

37 Znam, da ste djeca Abrahamova. Ali gledate da me ubijete; jer se moja riječ vas ne prima,

38 Ja govorim, što sam vidio u Oca svojega; i vi činite, što ste čuli od oca svojega."

39 Odgovoriše mu: "Otac je naš Abraham." Isus im reče: "Ako ste djeca Abrahamova, ondačinite i djela Abrahamova!

40 Ali vi sad gledate da ubijete mene, čovjeka, koji sam vam govorio istinu, koju sam čuo odBoga. Tako Abraham nije činio.

41 Vi činite djela oca svojega." Tada mu rekoše: "Mi nijesmo rođeni od preljubočinstva,jednoga oca imamo, Boga."

42 Isus im reče: "Kad bi Bog bio vas otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh.Ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.

43 Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete riječi moje da slušate.

44 Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama oca svojega, On je bio krvnik ljudi odpočetka. On nije bio utvrđen u istini jer nema istine u njemu. Kad govori laž, od svojegagovori, jer je lažac i otac laži.

45 Jer ja istinu govorim, ne vjerujete mi.

46 Tko će me od vas prekoriti za kakav grijeh? Ako vam kažem istinu, zašto mi ne vjerujete '

47 Tko je od Boga, riječi Božje sluša. Zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga."

48 Tada mu odgovoriše Židovi: "Ne velimo li mi pravo, da si Samarijanac i da imaš đavla?"

49 Isus reče: "Ja nemam đavla, nego poštujem Oca svojega, a vi mene sramotite

50 A ja ne tražim slave svoje; ima, koji traži i sudi.

51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko bude držao riječ moju, neće vidjeti smrti dovijeka."

52 Tada mu rekoše Židovi: "Sad znamo, da imaš đavla. Abraham umrije, i proroci, a ti kažeš:'Ako tko bude držao riječ moju, neće okusiti smrti dovijeka.'

53 Jesi li ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci pomriješe. Kime se to pravišbiti?"

54 Isus reče: "Ako se ja, sam slavim, slava je moja ništa. Otac je moj, koji me slavi, za kojegavi kažete, da je vaš Bog.

Ev anđelj a3 0 3

55 Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; i ako reknem, da ga ne znam, bit ću kao i vi lažac. Aliga znam i riječ njegovu držim.

56 Abraham, otac vaš, kliktao je, da bi vidio dan moj. Vidio je i obradovao se je."

57 Tada mu rekoše Židovi: "Još ti nema pedeset godina, i Abrahama si zar vidio?"

58 Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: "Prije nego je postao Abraham, ja sam."

59 Tada uzeše kamenje, da bace na njega. Ali se On skrije, izađe iz hrana, idući između njih, itako prođe.

Ev anđelj a 304

1.5.2.9 Poglavlje 9

1 I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja.

2 Učenici njegovi zapitaše ga: "Učitelju, tko sagriješi, ovaj ili roditelji njegovi, te se rodioslijep?"

3 Isus odgovori: "Ni on ne sagriješi, ni roditelji njegovi, nego da se objave djela Božja nanjemu.

4 Meni valja raditi djela onoga, koji me posla, dok je dan. Dolazi noć, kada nitko ne možeraditi.

5 Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta."

6 Kad reče ovo, pljunu na zemlju, načini blato od sline, pomaza blatom oči slijepčeve

7 I reče mu: "Idi, operi se u kupelji Siloamu - što prevedeno znači Poslan. - Otide dakle, oprase i dođe videći.

8 A susjedi i koji su ga prije bili vidjeli kao prosjaka, rekoše: "Nije li ovo onaj, što je sjedio iprosio?"

9 Jedni rekoše: "Jest, on je!" A drugi: "Nije, nego mu je sličan." A on je govorio: "Ja sam."

10 Tada ga upitaše: "Kako ti se otvoriše oči?"

11 On odgovori: "Onaj čovjek, koji se zove Isus, načini blato i pomaza oči moje i reče mi: "Idiu kupelj Siloam i operi se, Otidoh, oprah se, i vidim."

12 Upitaše ga dalje: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam."

13 Dovedoše k farizejima onoga, koji je bio prije slijep.

14 A bila je subota, kad načini Isus blato i otvori mu oči.

15 Opet ga dakle upitaše farizeji, kako je progledao. A on im reče: "Blato metnu mi na oči, ioprah se, i vidim."

16 Tada rekoše neki od farizeja: "Nije ovaj čovjek od Boga, jer ne svetkuje subote." A drugirekoše: "Kako može čovjek grješnik činiti takve znakove?" I bio je razdor među njima.

1 7 Rekoše dakle opet slijepcu: "Što veliš ti za njega, koji ti otvori oči" On odgovori:, "Prorokje."

18 I ne povjerovaše Židovi za njega, da je bio slijep i da je progledao, dok ne dozvaše roditeljeonoga, što je progledao;

19 I zapitaše ih: "Je li ovo vaš sin, za koga vi kažete, da se je rodio slijep? Kako dakle sadvidi?"

20 Odgovoriše im roditelji njegovi: "Znamo, da je ovo sin naš i da se je rodio slijep.

21 A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu otvori oči, ne znamo. Pitajte njega! On je velik, nekasam govori, za sebe!"

22 Ovo rekoše roditelji njegovi, jer su se bojali Židova, jer su se već bili dogovorili Židovi, da sesvaki, koji bi ga priznao za Krista, izopći iz sinagoge.

23 Zato rekoše roditelji njegovi: "On je veliki. Pitajte njega!"

24 Tada dozvaše opet čovjeka, koji je bio slijep, i rekoše mu: "Podaj Bogu slavu! Mi znamo, daje ovaj čovjek grješnik."

25 A on im odgovori: "Je li grješnik, ne znam. Jedno znam, da sam bio slijep, a sad vidim."

Ev anđelj a3 0 5

26 Upitaše ga: "Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?"

27 Odgovori im: "Već sam vam rekao, a nijeste slušali. Što ćete opet slušati? Nećete li i vipostati učenici njegovi?"

28 Tada ga izgrdiše i rekoše: "Ti budi učenik njegov, a mi smo učenici Mojsijevi!

29 Mi znamo, da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo, odakle je."

30 Odgovori im onaj čovjek: "To i jest čudnovato, što vi ne znate, odakle je, a on otvori očimoje.

31 A znamo, da Bog ne sluša grješnika, nego ako tko poštuje Boga i čini volju njegovu, onogausliši.

32 Otkako je svijeta, nije se čulo, da je tko otvorio oči rođenom slijepcu.

33 Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa činiti."

34 Odgovoriše mu: "U grijesima si se rodio sav, i ti da nas učiš?" I izbaciše ga van.

35 Čuo je Isus, da ga izbaciše, i kad ga nađe, upita ga: "Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?"

36 On odgovori: "Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega!"

37 Isus mu reče: "l vidio si ga, i koji govori s tobom, on je taj."

38 A on reče: "Vjerujem, Gospodine", i baci se pred njega ničice.

39 Isus nastavi: "Ja dođoh na sud na ovaj svijet, da vide, koji ne vide, i koji vide, da postanuslijepi."

40 To su čuli neki od farizeja, koji su bili s njim, i upitaše ga: "Jesmo li i mi slijepi?"

41 Isus im odgovori: "Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. A sad velite: 'Vidimo', zatovaš grijeh ostaje."

Ev anđelj a 306

1.5.2.10Poglavlje 10

1 "Zaista, zaista, kažem vam: tko ne ulazi na vrata u ovčinjak nego prelazi na drugommjestu, on je tat i razbojnik.

2 A tko ulazi na vrata, pasti je ovcama.

3 Njemu vratar otvara, i ovce slušaju glas njegov. On zove svoje ovce po imenu i izvodi ih.

4 I kad ispusti svoje ovce, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.

5 A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuđega."

6 Ovu prispodobu reče im Isus. Ali oni ne razumješe, što im htjede stim reći.

7 Tada im reče Isus opet: "Zaista, zaista, kažem vam: "Ja sam vrata k ovcama.

8 Svi koji dođoše prije mene, tati su i razbojnici, i ovce ih nijesu slušale.

9 Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se. On će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.

10 Tat ne dolazi, nego da krade, ubija i upropašćuje. Ja dođoh, da imaju život i obilatijeimaju.

11 Ja sam pastir dobri, Pastir dobri daje život svoj za ovce.

12 A najamnik i koji nije pastir, kojemu nijesu ovce njegove, vidi vuka gdje dolazi, i ostavljaovce, i bježi, a vuk grabi ih i razgoni.

13 A najamni bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.

14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje (ovce), i mene poznaju moje.

15 Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce svoje.

16 I druge ovce imam, koje nijesu iz ovoga ovčinjaka, i one mi valja dovesti, i čut će glas moj,i bit će jedno stado i jedan pastir.

1 7 Zato me ljubi Otac, jer ja život svoj polažem, da ga opet uzmem.

18 Nitko ga ne otima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem, i vlast imam položiti ga, ivlast imam uzeti ga opet. Ovu sam zapovijed primio od Oca svojega."

19 Opet nastade razdor među Židovima zbog ovih riječi.

20 Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima i luduje. Što ga slušate?"

21 Drugi su govorili: "Ove riječi nijesu opsjednutoga. Zar može đavao slijepima oči otvarati"

22 A bila je tada u Jerusalemu svetkovina posvećenja hrama. I bila je zima.

23 Isus je hodao u hramu po trijemu Salomonovu.

24 Tada ga opkoliše Židovi i upitaše: "Dokle ćeš mučiti dušu našu? Ako si ti Krist, kaži namotvoreno!"

25 Isus im odgovori: "Ja vam rekoh, i ne vjerujete. Djela, koja činim u ime Oca svojega, onasvjedoče za me.

26 Ali vi se vjerujete, jer nijeste od mojih ovaca.

27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznam njih, i za mnom idu.

28 I ja im dajem život vječni, i neće propasti dovijeka, i nitko ih neće oteti iz ruke moje.

29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od sviju, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.

30 Ja i Otac jedno smo."

Ev anđelj a3 0 7

31 A Židovi opet uzeše kamenje, da ga kamenuju.

32 Isus im reče: "Mnoga vam dobra djela pokazah od Oca svojega. Za koje me od ovih djelakamenujete?"

33 Židovi mu odgovoriše: "Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i što ti,premda si čovjek, praviš se Bogom."

34 Isus im reče: "Ne stoji li pisano u zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?

35 Ako one nazva bogovima, na koje dođe riječ Božja, a Pismo se ne može dokinuti.

36 Smijete li vi onda za onoga, kojega Otac posveti i posla na svijet, tvrditi: 'Huliš na Boga,'što rekoh: 'Sin sam Božji!'

37 Ako ne činim djela Oca svojega, ne vjerujte mi!

38 Ako li činim, i ako meni nećete vjerovati, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete, da jeOtac u meni i ja u Ocu."

39 Tada su opet gledali da ga uhvate, ali im se izmače iz ruku.

40 I otide opet preko Jordana na ono mjesto, gdje je Ivan prije krstio, i osta ondje.

41 Mnogi dođoše k njemu i rekoše: "Ivan, istina, ne učini nijednoga čuda; ali sve, što rečeIvan za ovoga, bilo je istinito."

42 I mnogi ondje vjerovaše u njega.

Ev anđelj a 308

1.5.2.11 Poglavlje 11

1 A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte.

2 A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona, što pomaza Gospodina pomašću i otrlanoge njegove svojom kosom.

3 Tada mu poručiše sestre njegove: "Gospodine, evo, koga ljubiš, bolestan je."

4 Kad je to čuo Isus reče: "Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njojproslavi Sin Božji."

5 A Isus je ljubio Martu i sestru njezinu Mariju i Lazara.

6 Kad je dakle čuo, da je bolestan, tada ostade još dva dana na mjestu, gdje je bio.

7 Istom tada reče učenicima svojim: "Hajdemo opet u Judeju!"

8 Učenici mu odgovoriše: "Učitelju, sad su Židovi gledali da te kamenuju, pa opet hoćeš daideš onamo?"

9 Isus reče: "Nije li dvanaest sati u danu? Tko danju ide, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovogasvijeta.

10 A tko ide noću, spotiče se, jer mu fali svjetlost."

11 Tako reče. Onda nastavi: "Lazar, naš prijatelj, spava. Ali idem da ga probudim od sna."

12 Učenici mu odgovoriše: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."

13 A Isus im reče za smrt njegovu; a oni su mislili, da govori za spavanje sna.

14 Tada im Isus reče otvorene: "Lazar je umro,

15 I radujem se zbog vas, što nijesam bio ondje, da vjerujete. Nego hajdemo k njemu!"

16 Onda Toma, koji se zove Didim, (znači blizanac) reče suučenicima: "Hajdemo i mi, daumremo s njim!"

1 7 Kad dođe Isus, nađe ga, da je već četiri dana u grobu.

18 Betanija je bila blizu Jerusalema, jedno petnaest stadija, (potrkališta) udaljena od njega.

19 I mnogi od Židova bili su došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim.

20 Kad je Marta čula, da dolazi Isus, izađe mu u susret. A Marija je sjedila kod kuće.

21 Onda reče Marta Isusu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.

22 Ali i sad znam, da štogod zaišteš od Boga, dat će ti Bog."

23 Isus joj reče: "Brat će tvoj uskrsnuti."

24 Marta mu odgovori: "Znam, da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan."

25 Isus joj reče: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.

26 I ni jedan, koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?"

27 Ona mu odgovori: "Da, Gospodine, ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Božji, koji je imao doćina ovaj svijet."

28 I kad to reče, otide, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: "Učitelj je ovdje i zove te."

29 Jedva je ona bila to čula, ustade brzo i ode k njenu.

30 Isus naime nije još, bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu, gdje ga je bilasusrela Marta.

Ev anđelj a309

31 Kad Židovi, što su bili kod nje u kući, vidješe, gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše zanjom; jer su mislili, da ide na grob, da plaće ondje.

32 "Čim Marija dođe na mjesto, gdje je bio Isus i kad ga vidje, pade k njegovim nogama i rečemu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi bio umro moj brat."

33 Kad Isus vidje, gdje ona plače i gdje plaču Židovi, što su bili došli s njom, u duhu se potresei uzbudi se.

34 I upita: "Gdje ga metnuste?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i vidi!"

35 Udariše suze Isusu.

36 Tada rekoše Židovi "Vidite, kako ga ljubio!"

37 A neki od njih rekoše: "Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti, da onaj neumre?"

38 Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen ležao na njoj.

39 Isus zapovjedi: "Odvaljajte kamen!" Marta, sestra pokojnoga, odgovori mu: "Gospodine,već zaudara, jer već leži četiri dana."

40 Isus joj reče: "Ne rekoh li ti: "Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?"

41 Tada odvaljaše kamen. Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem ti, što si me uslišio.

42 Ja sam, istina, znao, da me svagda uslišiš. Ali rekoh zbog naroda, koji ovdje stoji, davjeruju, da si me ti poslao."

43 Iza ovih riječi povika iza glasa: "Lazare, izađi van!"

44 I odmah izađe pokojni, obavit povojima po rukama, nogama i lice mu povezanoručnikom. Isus im reče: "Razvežite ga i pustite da ide!"

45 Mnogi zidovi, što su bili došli k Mariji i Marti i vidjeli što učini Isus, vjerovaše u njega.

46 A neki od njih otidoše k farizejima i rekoše im, što učini Isus,

47 Tada glavari svećenički i farizej sazvaše visoko vijeće i rekoše: "Što da činimo, jer čovjekovaj čini mnoga čudesa?

48 Ako ga ostavimo tako, svi će vjerovati u njega, i doći će Rimljani i uzet će nam zemlju inarod."

49 A jedan od njih, Kaifa, koji je one godine bio veliki svećenik, odgovori im: "Vi ne znateništa,

50 I ne mislite, da je bolje za vas, da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod savpropadne."

51 A ovo ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine proreče, da Isusu valjaumrijeti za narod.

52 I ne samo za narod, nego da i razasutu djecu Božju skupi u i jedno.

53 Od toga dakle dana bili su nakanili da ga ubiju.

54 Zato se Isus nije više kretao javno među Židovima, nego odanle otide u kraj blizu pustinje,u grad po imenu Efraim. Ondje je boravio s učenicima svojim.

55 A bio je blizu židovski blagdan Pashe. Mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jerusalem prijeblagdana Pashe, da se posvete.

56 Tada su tražili Isusa, i dok su zajedno stajali u hramu, govorili su među sobom: "Štomislite, neće li doći na blagdan?"

Ev anđelj a 310

57 A glavari svećenički i farizeji bili su izdali zapovijed, ako tko dozna, gdje je, da javi, da gauhvate.

Ev anđelj a311


1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar koji bijaše mrtav, kojega je bioIsus uskrsnuo iz mrtvih.

2 Ondje mu zgotoviše večeru. Marta je služila, a Lazar je bio jedan od onih, što su sjedili snjim za stolom.

3 Tada Marija uze litru prave, dragocjene nardove pomasti, pomaza noge Isusove i otrekosom svojom noge njegove. Miris pomasti napuni svu kuću.

4 Onda jedan od učenika njegovih, Juda Iskariot, koji ga je imao izdati, reče:

5 "Zašto se ova pomast nje prodala za trista denara i dalo to siromasima?"

6 A ovo ne reče, što bi se starao za siromahe, nego što je bio tat, i imao torbu, i nosio, što semetalo u, nju.

7 Isus reče: "Pustite je! Ona je sačuvala to za dan mojega pokopa!

8 Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda."

9 Mnogi narod židovski bio je doznao, da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i davide Lazara, kojega je bio podigao iz mrtvih.

10 A glavari svećenički naumiše da ubiju i Lazara,A glavari svećenički naumiše da ubiju iLazara,

11 Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.

12 Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. Bili su čuli, da Isus dolazi uJerusalem.

13 Tada uzeše grane palmove i izađoše mu u susret, i vikali su "Hosana! Blagoslovljen, kojidolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!"

14 Isus nađe magare i sjede a njega, kao što je pisano:

15 "Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi, sjedi na mladetu magaričinu."

16 Ovo učenici njegovi ne razumješe prije. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše, da jeto bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše.

1 7 Svjedočio je dakle narod, koji je bio s njim, kad je Lazara izazvao iz groba i podigao ga izmrtvih.

18 Zato mu narod izađe u susret. Bio je naime čuo, da je učinio ovo čudo.

19 A farizeji rekoše jedan drugome: "Vidite, da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!"

20 Među onima, što su bili uzašli da se klanjaju na blagdan, nalazili se i neki neznabošci.

21 Ovi pristupiše k Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamoliše ga: "Gospodine, htjelibismo vidjeti Isusa."

22 Dođe Filip i reče Andriji. Andrija i Filip opet reče Isusu.

23 Isus im reče: "Dođe čas, da se proslavi Sin čovječji.

24 Zaista, zaista, kažem vam: "Ako zrno pšenično ne padne u zemlju i ne umre, ostane za sesamo. Ako li umre, mnogo roda rodi.

25 Tko ljubi život svoj, izgubit će ga; a tko mrzi na život svoj na ovom svijetu, sačuvat će gaza život vječni.

26 Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje i sluga moj neka bude! Tko tko

Ev anđelj a 312

meni proslavit će ga Otac moj.

27 Sad je duša moja duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Alizato dođoh u čas ovaj.

28 Oče, proslavi ime svoje!". Tada glas dođe s neba: "I proslavio sam ga, i opet ću gaproslaviti."

29 Narod, koji je stajao i čuo, pomisli, da je zagrmjelo. Drugi rekoše: "Anđeo mu govorio."

30 A Isus reče: "Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas.

31 Sad je sud ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta.

32 A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi."

33 Ovim riječima htjede navijestiti, kojom će smrti umrijeti.

34 Narod mu odgovori: "Mi smo čuli iz zakona, da Krist ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći,da se Sin čovječji mora podignuti? Tko je taj Sin čovječji?"

35 Isus im reče: "Samo još malo vremena svjetlost je među vama. Hodite, dok imate svjetlost,da vas tama ne obuzme! Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.

36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svijetla!" To reče Isus, i otide, iskrio se od njih.

37 Premda je bio tolika čudesa učinio pred njima, nijesu vjerovali u njega.

38 Tako se je imala ispuniti riječ proroka Izaije: "Gospodine, tko je vjerovao vijesti našoj?Kojemu se je otkrila ruka Gospodnja."

39 Zato nijesu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija:

40 Zaslijepio je oči njihove i otvrdio srce njihovo, da ne vide očima i ne razumiju srcem, i dase ne obrate, da ih ne iscijelim."

41 Tako reče Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu.

42 Ipak i mnogi od poglavica vjerovaše u njega. Ali ga nijesu javno priznavali zbog farizeja,da ne budu izgnani iz sinagoge.

43 Čast kod ljudi vrijedila im je više, negoli čast kod Boga.

44 Isus povika iza glasa: "Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga, koji meposla;

45 I tko vidi mene, vidi onoga, koji me posla.

46 Ja kao svjetlost dođoh na svijet, da ni jedan, koji vjeruje u mene, ne ostane u tami.

47 Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu neću suditi, jer ne dođoh da sudim, nego daspasim svijet.

48 Tko prezire mene i ne prima riječi mojih, ima već suca svojega: Riječ, koju sam janavijestio, ona će mu suditi u posljednji dan.

49 Jer ja nijesam govorio sam od sebe, nego Otac, koji me posla, on mi dade zapovijed, što dakažem i što da govorim.

50 I znam, da je zapovijed njegova život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim, kakomi reče Otac."

Ev anđelj a313


1 Bilo je pred blagdan Pashe. Isus je znao, da mu je došao čas, da ide s ovoga svijeta k Ocu.Tada on, koji je ljubio svoje, što su bili na svijetu, izrazi svoju ljubav do kraja.

2 Bilo je za večerom, Već je bio đavao metnuo u srce Judi, sinu Simona Iskariota, da gaizda.

3 Premda je Isus znao, da mu je Otac sve dao u ruke, i da je od Boga izišao i k Bogu da ide,

4 Ustade od večere, skide svoju gornju haljinu, uze otirač i njim se opasa.

5 Tada uli vodu u umivaonicu i počne prati noge učenicima i otirati otiračem, kojim je bioopasan.

6 Tako dođe k Simonu Petru. On mu reče: "Gospodine, zar ti da mi pereš noge?"

7 Isus mu odgovori: "Što ja činim, ti ne znaš sada, ali ćeš poslije razumjeti."

8 Petar mu odgovori: "Nikad mi ti nećeš oprati nogu!" Isus mu odgovori: "Ako te neoperem, nećeš imati dijela s menom."

9 Reče mu Simon Petar: "Onda, Gospodine, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu."

10 Isus mu reče: "Tko je opran, ne treba nego da samo noge opere, onda je sav čist. I vi stečisti, ali ne svi."

11 Jer je znao izdajnika svojega, zato reče: "Nijeste svi čisti."

12 A kad im je bio oprao noge, svoju gornju haljinu uzeo i opet sjeo za stol, reče im: "Znate li,što ja učinih vama?

13 Vi zovete mene Učiteljem i Gospodinom, i pravo velite, jer jesam.

14 Kad dakle ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi morate jedan drugome prati noge.

15 Jer vam dadoh primjer, da i vi tako činite, kao što ja učinih vama.

16 Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći odonoga, koji ga je poslao.

1 7 Kad ovo znate, bit ćete Blagoslovljeni, ako to činite.

18 Ne kažem za sve vas. Ja znam, koje izabrah. Ali se Pismo mora ispuniti: Koji s menomjede kruh, podiže petu svoju na me.

19 Već sada kažem vam, prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujete, da sam ja.

20 Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga, koga ja pošljem, mene primi; a tko primimene, primi onoga, koji me posla."

21 Iza ovih riječi bi Isus potresen u duhu i posvjedoči: "Zaista, zaista, kažem vam: jedanizmeđu vas izdat će me."

22 Tada su učenici pogledali jedan drugoga, jer nijesu znali, za koga govori.

23 A jedan od učenika njegovih, kojega je Isus ljubio, počivao je na grudima Isusovim.

24 Njemu namignu Simon Petar i reče mu: "Upitaj, za koga to govori."

25 A on naslonjen na grudi Isusove upita: "Gospodine, tko je to?"

26 Isus odgovori: "Onaj je, kojemu ja pružim zalogaj kad ga umočim." I umoči zalogaj i dadega Judi Simona Iskariota.

27 I po zalogaju uđe u njega sotona. Isus mu još reče: "Što činiš, čini brže!"

28 Nitko od onih, što su sjedili za stolom, nije razumio, zašto mu to reče.

Ev anđelj a 314

29 Neki su mislili, jer je u Jude bila kesa za novac, da mu Isus reče: "Kupi, što nam treba zablagdan," ili da dadne što siromasima.

30 Kad je on bio uzeo zalogaj, odmah izađe. Bila je noć.

31 Kad je bio izašao, reče Isus: "Sad je proslavljen Sin čovječji, i Bog je proslavljen u njemu.

32 Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi i odmah će ga proslaviti

33 Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me; ali kako već rekoh Židovima: kamo ja idem,vi ne možete doći, i vama govorim sada.

34 Novu zapovijed dajem vam: ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i viljubite jedan drugoga!

35 Po tom će svi spoznati, da ste moji učenici, ako ljubite jedan drugoga"

36 Tada ga upita Simon Petar: "Gospodine, kamo ideš?" Isus mu odgovori: "Kamo ja idem,ne možeš sad ići za mnom, ali ćeš poslije poči za mnom."

37 Petar mu odgovori: "Gospodine, zašto ne mogu sad ići za tobom? Život ću svoj položiti zate."

38 Isus mu reče: "Život li ćeš svoj položiti za me? Zaista, zaista, kažem ti: Još prije negopijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti."

Ev anđelj a315


1 "Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte!

2 U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem davam pripravim mjesto.

3 I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje samja.

4 I kamo ja idem vi znate i put znate."

5 Toma mu odgovori: "Gospodine, ne znamo, kamo ideš; i kako možemo put znati?"

6 Isus mu reče: "Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni.

7 Kad biste poznavali mene, onda biste poznavali i Oca mojega. Od sada poznajete ga, ividjeste ga."

8 Tada mu reče Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca, i to nam je dosta."

9 Isus mu reče: "Tako sam već dugo s vama, i nijesi me upoznao, Filipe? Tko je vidio mene,vidio je i Oca. Kako ti veliš: 'Pokaži nam Oca'?

10 Zar ne vjeruješ, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni? Riječi, koje vam ja govorim, negovorim od sebe samoga, i djela čini Otac, koji ostaje u meni.

11 Vjerujte mi, da sam ja u Ocu, i da je Otac u meni. Ako li ne, vjerujte mi zbog samih djela!

12 Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, djela, koja ja činim, i on će činiti, i veća ćeod ovih činiti, jer ja idem k Ocu.

13 Sve, što onda zamolite (Oca) u ime moje, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.

14 Ako me za što zamolite u ime moje, ja ću to učiniti.

15 Ako me ljubite, držite zapovijedi moje!

16 I ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Utješitelja, da ostane s vama dovijeka,

1 7 Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje; a vi ga poznajete,jer ostaje kod vas i u vama je.

18 Neću vas ostaviti sirote, doći ću k vama.

19 Još malo, i svijet me neće više vidjeti. A vi me vidite, jer ja živim, a i vi ćete živjeti.

20 U onaj dan spoznat ćete, da sam ja u Ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.

21 Tko ima zapovijedi moje i drži ih, on je onaj, koji me ljubi. A tko ljubi mene, njega će ljubitiOtac moj, i ja ću ga ljubiti i objavit ću mu sebe samoga."

22 Tada ga upita Juda, ne onaj Iskariot: "Gospodine, kako to, da ćeš se objaviti nama, a nesvijetu?"

23 Isus mu odgovori: "Tko ljubi mene, držat će riječ moju, i Otac moj ljubit će njega, i knjemu ćemo doći i u njega ćemo se nastaniti.

24 Tko ne ljubi mene, ne drži mojih riječi. A riječ, koju ste čuli od mene, nije moja, nego Oca,koji me posla.

25 Ovo vam rekoh, dok sam s vama.

26 A Utješitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu inapomenut će vam sve, što vam rekoh.

27 Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ne dajem vam ga, kao što svijet daje. Neka se ne

Ev anđelj a 316

plaši srce vaše i neka se ne boji!

28 Čuli ste, da vam ja rekoh: 'Ja odlazim, i doći ću k vama. Kad biste me ljubili, onda biste seradovali, što idem k Ocu, jer je Otac veći od mene.

29 I sad vam rekoh, prije nego se zbude, da vjerujete, kad se zbude.

30 Više neću mnogo govoriti s vama; jer dolazi knez ovoga svijeta, ali na meni nema ništa.

31 Nego da spozna svijet, da ljubim Oca, i kako mi je zapovjedio Otac, onako činim. Ustanite,hajdemo odavde!"

Ev anđelj a317


1 Ja sam pravi čokot, i Otac je moj vinogradar.

2 Svaku lozu na meni, koja ne rađa roda, on odsiječe, i svaku, koja rada rod, očisti da rodiviše roda.

3 Vi ste već čisti zbog riječi, koju vam rekoh.

4 Ostanite u meni, i ja u vama, Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe, ako neostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni.

5 Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene nemožete učiniti ništa.

6 Tko u meni ne ostane, izbacit će se kao loza, i osušit će se, i skupit će je, i u oganj baciti, igorjet će.

7 Ako ostanete u meni, i riječi moje ostanu u vama, štogod hoćete, tražite, i bit će vam.

8 Stim se proslavlja Otac moj, da rodite rod mnogi i budete moji učenici.

9 Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u ljubavi mojoj!

10 Ako zapovijedi moje uzdržite, ostat ćete u ljubavi mojoj, kao što sam i ja održao zapovijediOca svojega, i ostajem u ljubavi njegovoj.

11 Ovo vam rekoh, da bude radost moja u vama, i radost vaša da se ispuni.

12 Ovo je zapovijed moja: ljubite se među sobom, kao što sam ja ljubio vas!

13 Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko život svoj položi za prijatelje svoje.

14 Vi ste prijatelji moji, ako činite, što vam ja zapovijedam.

15 Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna, što radi gospodar njegov; nego vas nazvahprijateljima, jer vam sve objavih, što sam čuo od Oca svojega.

16 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas, i postavih vas, da vi idete i rod rodite, i da vašrod ostane, da štogod zamolite u Oca u ime moje, da vam dadne.

1 7 Ovo vam zapovijedam: ljubite se među sobom!

18 Ako svijet mrzi na vas, znajte, da je mrzio na mene prije vas!

19 Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; a kako nijeste od svijeta, nego vas ja izabrahod svijeta, zato mrzi na vas svijet.

20 Sjetite se riječi, koju vam ja rekoh: 'Nije sluga veći od gospodara svojega.' Ako su progonilimene, i vas će progoniti; ako su držali riječ moju, i vašu će držati.

21 Ali sve će vam ovo činiti zbog imena mojega, jer ne poznaju onoga, koji me posla.

22 Da nijesam bio došao i govorio im, ne bi imali grijeha; a sad nemaju izgovora za grijehsvoj.

23 Tko mrzi na mene, mrzi i na Oca mojega.

24 Da nijesam bio djela činio među njima, kojih nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha; alisad i vidješe, i zamrziše na mene i na Oca mojega.

25 Ali se je morala ispuniti riječ, što stoji napisana u zakonu njihovu: 'Mrzili su na mene ni zašto.'

26 A kad dođe Utješitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca, on ćesvjedočiti za mene.

Ev anđelj a 318

27 A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka s menom.

Ev anđelj a319


1 Ovo vam rekoh, da se ne spotaknete.

2 Izgonit će vas iz sinagoga. A dolazi vrijeme, kad će svaki, koji vas ubije, misliti, da Bogučini službu.

3 I ovo će vam činiti, jer ne poznaju ni Oca ni mene.

4 Nego vam ovo rekoh, da, kad dođe vrijeme, sjetite se ovoga, da vam ja rekoh. A isprva nerekoh vam ovo, jer sam bio s vama.

5 A sad idem k onome, koji me posla, i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?'

6 Nego, jer vam rekoh ovo, žalosti napuni se srce vaše.

7 Ali ja vam istinu govorim: "Bolje je za vas, da ja idem; jer ako ne otidem, Utješitelj nećedoći k vama; ako li otidem, poslat ću ga k vama

8 I kad on dođe, dokazat će svijetu što je grijeh, i o pravdi, i o sudu.

9 O grijehu, jer ne vjeruju u mene;

10 O pravdi, jer idem k Ocu svojemu, i više me nećete vidjeti;

11 O sudu, jer je knez ovoga svijeta osuđen.

12 Još bih vam imao mnogo da kažem, ali sad ne možete podnijeti.

13 Ali kad dođe on, Duh istine, uvest će vas u svu istinu, jer neće od sebe govoriti, nego ćegovoriti što čuje, i javit će vam buduće stvari.

14 On će me proslaviti, jer će od mojega uzeti, i javit će vam.

15 Sve, štogod ima Otac, moje je. Zato rekoh: On će od mojega uzeti i javit će vama.

16 Malo, i više me nećete vidjeti, i opet malo, i vidjet ćete me jer idem k Ocu."

1 7 A neki od učenika njegovih rekoše među sobom: "Što je to, što nam kaže: 'Malo', i nećeteme vidjeti, i opet malo, i vidjet ćete me,' i: 'Idem k Ocu?'"

18 Rekoše dakle: "Što je to, što kaže: 'Malo'? Ne znamo, što govori.

19 Isus opazi, da su ga htjeli upitati, i reče im: "Za to li se zapitujete među sobom, što rekoh:'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, i vidjet ćete me?'

20 Zaista, zaista, kažem vam: "Vi ćete plakati i tugovati, a svijet će se radovati; vi ćete sežalostiti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost.

21 Žena kad rađa, ima žalost, jer dođe čas njezin. Ali kad rodi dijete, više se ne sjeća mukezbog radosti, jer se rodi čovjek na svijet.

22 Tako i vi sad imate žalost, ali ću vas opet vidjeti, i radovat će se srce vaše, i vaše radostinitko neće uzeti od vas.

23 I u onaj dan nećete me pitati ni za što. Zaista, zaista, kažem vam: Ako što zamolite Oca,dat će vam u ime moje.

24 Do sada ne moliste ništa u ime moje. Molite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna.

25 Ovo sam vam govorio u prispodobama. Dolazi čas, kad vam više neću govoriti uprispodobama, nego ću vam otvoreno javiti za Oca.

26 U onaj ćete dan u ime moje moliti, i ne velim vam, da ću ja moliti Oca za vas.

27 Jer sam Otac ljubi vas, jer vi mene ljubiste i vjerovaste, da ja od Boga izađoh

28 Izađoh od Oca i dođoh na svijet; opet ostavljam svijet, i idem k Ocu."

Ev anđelj a 3 2 0

29 Rekoše učenici njegovi: "Eto sad otvoreno govoriš i prispodobe nikakve ne govoriš.

30 Sad znamo, da sve znaš, i ne treba ti, da te tko pita. Zato vjerujemo, da si izašao od Boga."

31 Isus im reče: "Sad zar vjerujete?

32 Evo dolazi čas, i već je došao, da se razbjegnete svaki na svoje mjesto i mene samaostavite. Ali nijesam sam, jer je Otac s menom.

33 Ovo vam rekoh, da u meni mir imate. U svijetu imate tjeskobu; ali se radujte: Ja samnadvladao svijet."

Ev anđelj a321


1 Ovo reče Isus i podiže oči svoje na nebo i reče: "Oče, dođe čas, proslavi Sina svojega, daSin tvoj proslavi tebe!

2 Jer ti si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima, koje si mu dao, dadne život vječni.

3 A ovo je život vječni, da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i koga si poslao, Isusa Krista.

4 Ja tebe proslavih na zemlji, djelo svrših, koje si mi dao da činim.

5 I sad proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga slavom, koju imadoh u tebe, prije nego postadesvijet.

6 Ja objavih ime tvoje ljudima, koje si mi dao od svijeta. Tvoji su bili i Ti si ih dao meni, iriječ su tvoju održali.

7 Sad znaju, da je sve, što si mi dao, od tebe.

8 Jer riječi, koje si dao meni, dadoh njima. Oni ih primiše i spoznaše istinito, da od tebeizađoh, i vjerovaše, da si me ti poslao.

9 Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one, koje si mi dao, jer su tvoji.

10 Sve, što je moje, jest tvoje, i što je tvoje, jest moje, i ja se proslavih u njima.

11 I više nijesam na svijetu - ali su oni na svijetu. Ja dolazim k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih uime svoje, koje si mi dao, da budu jedno kao mi!

12 Dok sam bio s njima, čuvao sam ih u ime tvoje, koje si mi dao, i sačuvah ih, i nitko od njihne pogibe, osim sina propasti, da se ispuni Pismo.

13 A sad k tebi dolazim, i ovo govorim, dok sam još na svijetu, da imaju radost mojuispunjenu u sebi.

14 Ja im dadoh riječ tvoju. A svijet zamrzi na njih, jer nijesu od svijeta, kao što ni ja nijesamod svijeta.

15 Ne molim, da ih uzmeš sa svijeta nego da ih sačuvaš oda zla.

16 Od svijeta nijesu, kao što ni ja nijesam od svijeta.

1 7 Posveti ih u istini! Riječ je tvoja istina.

18 Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet.

19 I za njih ja posvećujem sebe, da i oni budu posvećeni u istini.

20 A ne molim samo za njih, nego i za one, koji na riječ njihovu vjeruju u mene,

21 Da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, davjeruje svijet, da si me ti poslao.

22 I slavu, koju si mi dao, ja dadoh njima, da budu jedno, kao što smo i mi jedno:

23 Ja u njima i ti u meni; da budu sasvim u jedno, i da spozna svijet, da si me ti poslao i da siih ljubio, kao što si mene ljubio.

24 Oče, hoću, da oni, koje si mi dao, budu s menom, gdje sam ja, da vide slavu moju, koju simi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.

25 Oče pravedni, svijet tebe ne spoznade, a ja te spoznadoh, i ovi spoznadoše, da si me tiposlao.

26 I obznanih im ime tvoje, i obznanit ću, da ljubav, kojom si mene ljubio, bude u njima, i jau njima.

Ev anđelj a 3 2 2


1 Kad je Isus bio ovo izrekao, izađe s učenicima svojim preko potoka Kidrona, gdje je bio vrt,u koji uđe on, i učenici njegovi.

2 A Juda, izdajnik njegov, znao je ono mjesto, jer se je Isus često sastajao ondje s učenicimasvojim.

3 Onda Juda uze četu vojnika i sluge od glavara svećeničkih i farizeja i dođe onamo szubljama i sa svjetiljkama i s oružjem.

4 A Isus, koji je znao sve, što će biti od njega, stupi naprijed i upita ih: "Koga tražite"

5 Odgovoriše mu: "Isusa Nazarećanina." Isus im reče: "Ja sam." A s njima je stajao i Juda,izdajnik njegov.

6 A kad im reče: "Ja sam, ustuknuše natrag i popadoše na zemlju.

7 Onda ih opet zapita: "Koga tražite?" A oni rekoše: "Isusa Nazarećanina."

8 Odgovori Isus: "Rekoh vam, da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove nek idu!"

9 Tako se je imala ispuniti riječ, koju reče: "Ne izgubih nijednoga od onih, koje si mi dao."

10 A Simon Petar izvadi mač, što ga je imao sa sobom, i udari slugu velikoga svećenika, iodsiječe mu desno uho. A slugi je bilo ime Malho.

11 Onda reče Isus Petru: "Zadjeni mač svoj u korice! Čašu što mi je dade Otac, zar da je nepijem?"

12 A četa, zapovjednik i sluge židovske uhvatiše Isusa i svezaše ga;

13 I odvedoše ga najprije k Ani, jer je bio tast Kaifi, koji je bio veliki svećenik one godine.

14 A Kaifa je bio onaj, koji je bio dao savjet Židovima: "Bolje je, da umre jedan čovjek zanarod."

15 Za Isusom je išao Simon Petar i drugi učenik. Ovaj je učenik bio poznat velikomusvećeniku, i uđe s Isusom u dvorište velikoga svećenika;

16 A Petar je stajao vani kod vrata. Onda izađe drugi učenik, koji je bio poznat velikomusvećeniku, i reče vratarici, te uvede Petra.

1 7 Onda reče sluškinja vratarica Petru: "Nijesi li i ti od učenika ovoga čovjeka?" On reče:"Nijesam."

18 A sluge su i podvornici stajali kod žeravice, jer je bila zima, i grijali se. A i Petar je stajao snjima i grijao se.

19 A veliki svećenik zapita Isusa za učenike njegove i za njegovu nauku.

20 Isus mu odgovori: "Ja sam govorio javno svijetu. Ja sam svagda učio u sinagogi i uhramu, gdje se svi Židovi skupljaju, i ništa nije bio govorio u potaji.

21 Što pita s mene? Pitaj one, koji su slušali, što sam im govorio. Evo, ovi znadu, što sam jagovorio."

22 A kad ovo reče, jedan od sluga, koji su, stajali ondje, udari Isusa po obrazu i reče: "Zartako odgovaraš velikomu svećeniku?"

23 Isus mu reče: "Ako zlo rekoh, dokaži, da je zlo; ako li dobro, što me biješ?"

24 I Ana ga posla svezana velikomu svećeniku Kaifi.

25 A Simon Petar stajao je i grijao se. Onda mu rekoše: "Nijesi li i ti od učenika njegovih?" Onzataji i reče: "Nijesam."

Ev anđelj a3 2 3

26 Jedan od sluga velikoga svećenika, rođak onome, kojemu je Petar bio odsjekao uho, rečemu: "Nijesam li te ja vidio u vrtu s njim?"

27 Onda Petar opet zataji, i odmah pijetao zapjeva.

28 Od Kaife povedoše Isusa u sudnicu. A bilo je jutro; i oni ne uđoše u sudnicu, da se ne bionečistili, nego da bi mogli jesti Pashalnu večeru.

29 Tako Pilat izađe k njima i reče: "Koju tužbu iznosite na ovoga čovjeka!"

30 Odgovoriše mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga bili predali tebi."

31 A Pilat im reče: "Uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu!" A Židovi mu rekoše: "Mine smijemo nikoga pogubiti."

32 Tako se je imala ispuniti riječ Isusova, kojom je označio, kakvom će smrću umrijeti.

33 Onda uđe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reče mu: "Jesi li ti kralj židovski?"

34 Isus odgovori: "Govoriš li to sam od sebe, ili ti drugi rekoše za mene?"

35 Pilat odgovori: "Zar sam ja Židov? Narod tvoj i glavari svećenički predadoše te meni. Što siučinio?"

36 Isus odgovori: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi bilo od ovoga svijetakraljevstvo moje, onda bi se sluge moje borile, da ne budem predan Židovima. Alikraljevstvo moje nije odavde."

37 Onda mu reče Pilat: "Dakle ti si kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš, da sam ja kralj. Ja samzato rođen i zato dođoh na svijet, da svjedočim istinu. Svaki, koji je od istine, sluša glasmoj."

38 Reče mu Pilat: "Što je istina?" I kad to reče, izađe opet Židovima i reče im: "Ja nikakvekrivnje ne nalazim na njemu.

39 A u vas je običaj, da vam jednoga pustim za blagdan Pashe. Hoćete li dakle, da vampustim kralja židovskoga!"

40 Onda povikaše svi: "Ne ovoga, nego Barabu!" A Baraba je bio razbojnik.

Ev anđelj a 324


1 Tada dakle Pilat uze Isusa i bičeva ga.

2 Vojnici spletoše vijenac od trnja, metnuše mu ga na glavu i obukoše mu skrletnu haljinu.

3 I pristupali su k njemu i govorili: "Zdravo, kralju židovski!" i udarali su ga po obrazima.

4 Onda Pilat izađe opet i reče im: "Evo, izvodim ga k vama, da vidite, da na njemu nenalazim nikakve krivnje."

5 A Isus izađe pod vijencem od trnja i u skrletnoj haljini. Pilat im reče: "Evo čovjeka!"

6 A kad ga vidješe glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni ga!" Pilat imodgovori: "Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje."

7 Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo zakon, i po zakonu mora umrijeti, jer se je gradioSinom Božjim."

8 Kad je dakle čuo Pilat ovu riječ, poboja se većma.

9 I opet uđe u sudnicu i upita Isusa: "Odakle si ti?" A Isus mu ne dade odgovora.

10 Tada mu reče Pilat: "Zar meni ne govoriš? Ne znaš li, da imam vlast raspeti tebe, i vlastimam pustiti tebe?"

11 Isus reče: "Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom, kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato onajima veći grijeh, koji me predade tebi."

12 Otada je gledao Pilat da ga pusti. Ali su Židovi vikali. "Ako ovoga pustiš, nijesi prijateljcaru. Svaki, koji sebe gradi kraljem, protivi se caru."

13 A kad je Pilat čuo ove riječi izvede Isusa, i sjede na sudačku stolicu na mjestu, koje se zoveLitostrotos, a hebrejski Gabata.

14 A bila je priprava Blagdana Pashe, oko šeste ure, i reče Židovima: "Evo kralj vaš!"

15 A oni su vikali: "Uzmi, uzmi, raspni ga! Pilat im reče: "Zar kralja vašega da raspnem?"Odgovoriše glavari svećenički: "Nemamo kralja osim cara."

16 Tada im ga predade, da se raspne. A oni uzeše Isusa i odvedoše ga.

1 7 Nosio je križ svoj, i izađe na mjesto, koje se zove Lubanja, (košturnica) a hebrejskiGolgota.

18 Ondje ga raspeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini.

19 A Pilat napisa i natpis i metnu na križ. A bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kraljžidovski."

20 I ovaj su natpis čitali mnogi od Židova; jer je mjesto, gdje je bio raspet Isus, bilo blizugrada; i bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki.

21 A židovski su glavari svećenički govorili Pilatu: "Ne piši: 'kralj židovski', nego da je onrekao: 'kralj sam židovski.'"

22 Pilat reče: "Što pisah, pisah."

23 Kad su bili vojnici raspeli Isusa, uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakomevojniku po dio, i donju haljinu; a donja haljina nije bila šivana, nego izatkana sva ujednom komadu od vrha do dna.

24 Onda rekoše među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo kocke za nju, kojemu će dopasti!"Tako se imala ispuniti riječ Pisma: "Razdijeliše među se haljine moje i za odjeću mojubaciše kocke." I vojnici tako učiniše.

Ev anđelj a3 2 5

25 A stajala je kod križa Isusova majka njegova i sestra majke njegove, Marija Kleofa, iMarija Magdalena.

26 Kad vidje Isus majku i učenika, koga je ljubio, pokraj nje, reče majki svojoj: ženo evo tisina!"

27 Potom reče učeniku: "Evo ti majke!" I od onoga časa uze je učenik k sebi.

28 Isus je znao, da se je već sve svršilo. Zato reče, da se ispuni Pismo: "Žedan sam."

29 Ondje je stajala posuda puna octa. I napuniše spužvu octa, nataknuše je na stabljikuisopovu i prinesoše je k ustima njegovim.

30 A kad je bio Isus primio ocat, reče: "Svršeno je." Tada nakloni glavu i predade duh.

31 Bila je priprava. I Židovi zamoliše Pilata, da hi se raspetima prebile golijeni, i da bi seskinuli, da ne bi tjelesa ostala na križu u subotu. Ona subota bila je name veliki dan.

32 Dođoše dakle vojnici, i prvome prebiše golijeni i drugome raspetomu s njim.

33 A kad dođoše k Isusu, vidješe, da je već umro, i ne prebiše mu golijeni.

34 Nego jedan od vojnika probode mu bok kopljem, i odmah izađe krv i voda.

35 I onaj, koji vidje, posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito. I on zna, da govori istinu,da i vi vjerujete.

36 Jer se ovo dogodi, da se ispuni Pismo: "Nijedna kost neće mu se slomiti."

37 I opet drugo Pismo veli: "Vidjet će, koga probodoše."

38 A potom Josip iz Arimateje, koji je bio učenik Isusov, ali tajni od straha pred zidovima,zamoli Pilata, da uzme tijelo Isusovo. I dopusti Pilat. Dođe dakle i uze tijelo njegovo.

39 A dođe i Nikodem, koji je prije bio došao k Isusu po noći, i donese pomiješane smirne ialoja, oko sto libara

40 I uzeše tijelo Isusovo i obaviše ga platnom mirisima, kao što je običaj u Židova dapokopavaju.

41 A bio je na mjestu, gdje je bio raspet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji još nitko nije bio položen.

42 Ondje dakle zbog priprave židovske, jer je bio blizu grob, položiše Isusa.

Ev anđelj a 326


1 A u prvi dan sedmice dođe Marija Magdalena na grob rano, dok je još bila tama, i vidje, daje kamen odvaljen od groba.

2 Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku, koga je ljubio Isus, i reče im:"Uzeše Gospodina iz groba, i ne znamo, gdje ga položiše."

3 Izađe dakle Petar i drugi učenik, i pođoše na grob.

4 Trčala su obojica zajedno. Drugi učenik trčao je brže od Petra i dođe prije na grob.

5 On se sagne i vidje plahte gdje leže, ali ne uđe.

6 Onda dođe i Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje plahte gdje leže,

7 I otirač, koji je bio na glavi njegovoj, ali nije ležao zajedno s drugim plahtama, negoposebno savit na jednom mjestu.

8 Tada uđe i drugi učenik, koji je bio prvi došao na grob, i vidje i vjerova;

9 Jer još nijesu razumjeli Pisma, da je trebalo njemu uskrsnuti od mrtvih.

10 Onda odoše opet učenici kući.

11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, sagne se nad grob,

12 I vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jedan pokraj glave, a jedan pokraj nogu,gdje je bilo položeno tijelo Isusovo.

13 Oni joj rekoše: "Ženo, što plačeš!" Reče im: "Uzeše Gospodina mojega, i ne znam, gdje gapoložiše,

14 Kad je bila ovo rekla, obazre se natrag i vidje Isusa gdje stoji, ali nije znala, da je Isus.

15 Isus joj reče: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Ona misleći, da je vrtlar, reče mu:"Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi, gdje si ga položio, i ja ću ga uzeti."

16 Reče joj Isus: "Marija!" Ona se obazre i reče mu hebrejski "Rabbuni", to znači: "Učitelju".

1 7 Reče joj Isus: "Nemoj me se dodirnuti, jer još nijesam uzašao k Ocu svojemu. Nego idi kbraći mojoj i kaži im: "Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Boguvašemu."

18 Marija Magdalena otide i javi učenicima: "Vidjela sam Gospodina, i ovo mi je rekao."

19 A kad bi uveče onaj prvi dan sedmice, i vrata bila zatvorena, gdje se bili učenici skupili odstraha pred Židovima, dođe Isus, i stade na sredinu, i reče im: "Mir vam!"

20 I kad je bio ovo rekao, pokaza im ruke i bok. Tada se obradovaše učenici, što vidješeGospodina.

21 I reče im opet: "Mir vam! Kao što Otac posla mene, i ja šaljem vas."

22 Kad je bio ovo rekao, dahnu u njih i reče: "Primite Duha Svetoga!

23 Kojima oprostite grijehe, oprostit će im se, i kojima zadržite, zadržat će se."

24 A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je došao Isus.

25 I rekoše mu drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina," A on im reče: "Dok ne vidim narukama njegovim znaka od čavala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od čavla, i nemetnem ruke svoje u bok njegov, neću vjerovati."

26 I poslije osam dana bili su opet učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, kad subila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i reče: "Mir vam!"

Ev anđelj a3 2 7

27 Potom reče Tomi: "Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju, i metni ubok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!"

28 Tada mu reče: "Gospodin moj i Bog moj!"

29 Reče mu Isus: "Jer si me vidio, Toma, vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne vidješe ivjerovaše!"

30 I mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim; koja nijesu napisana u knjiziovoj.

31 A ova su zapisana, da vjerujete, da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život uime njegovo.

Ev anđelj a 328


1 Poslije toga opet se javi Isus na Tiberijadskome moru. A javi se ovako:

2 Bili su zajedno Simon Petar i Toma, koji se zove Blizanac, i Natanael, koji je bio iz Kanegalilejske, i sinovi Zebedejevi, i druga dvojica od učenika njegovih.

3 Reče im Simon Petar: "Idem da hvatam ribe." Rekoše mu: "Idemo i mi s tobom. Izađoše iuđoše u lađicu; ali onu noć ne uhvatiše ništa.

4 A kad bi jutro, stajao je Isus na obali; ali učenici ne poznaše, da je Isus.

5 Tada im reče Isus: "Djeco, imate li što za jelo?" odgovoriše mu: "Nemamo."

6 A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađice, i naći ćete." Onda baciše, i već jenijesu mogli vući od mnoštva riba.

7 Tada učenik onaj, koga je ljubio Isus, reče Petru: "Gospodin je!" A Simon Petar kad je čuoda je Gospodin, baci na se košulju - jer je bio go - i skoči u more.

8 Drugi učenici dođoše na lađici, jer nijesu bili daleko od zemlje, nego oko dvjesta lakata, avukli su mrežu s ribama.

9 A kad izađoše na zemlju, vidješe žeravicu postavljenu, i ribu na njoj, i kruh.

10 Isus im reče: "Donesite od riba, što ih sad uhvatiste!"

11 Ode Simon Petar i izvuče na zemlju mrežu, punu velikih riba sto i pedeset i tri; i premda ihje bilo toliko, mreža se nije prodrla.

12 Isus im reče: "Dođite, objedujte!" I ni jedan se od učenika ne usudi da ga upita: "Tko si ti?"Znali su, da je Gospodin.

13 Dođe Isus i uze kruh, i dade im, tako i ribu.

14 Ovo se već treći put javi Isus učenicima svojim, pošto je bio uskrsnuo od mrtvih.

15 Iza objeda reče Isus Simonu Petru: "Simone Jonin, ljubiš li me više nego ovi?" Reče mu:"Da, Gospodine, ti znaš, da te ljubim." Reče mu: "Pasi jaganjce moje!"

16 Reče mu opet drugi put: "Simone Jonin, ljubiš li me?" Reče mu: "Da, Gospodine, ti znaš,da te ljubim." Reče mu: "Pasi jaganjce moje!"

1 7 Reče mu treći put: "Simone Jonin, ljubiš li me?" Ožalosti se Petar, što mu reče po trećiput: "Ljubiš li me?" i reče mu: "Gospodine, ti sve znaš, ti znaš, da te ljubim." Reče muIsus: "Pasi ovce moje!

18 Zaista, zaista, kažem ti: "Kad si bio mlađi, opasivao si se sam, i hodio si, kamo si htio; akad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i odvesti, kamo nećeš."

19 A ovim riječima htjede označiti, kakvom će smrti proslaviti Boga. Nato mu reče: "Hajde zamnom!"

20 Petar se obazre i vidje, gdje za njim ide onaj učenik, koga je Isus ljubio, koji se je i na večerinaslonio na grudi njegove i rekao: "Gospodine, tko je taj, koji će te izdati?"

21 Kad ga ugleda Petar, reče Isusu: "Gospodine, a što će ovaj?"

22 Reče mu Isus: "Ako hoću, da on ostane, dok ne dođem, što je tebi do toga. Ti hajde zamnom!"

23 Tako izađe među braćom ova riječ, da onaj učenik neće umrijeti. A Isus mu ne reče, daneće umrijeti, nego: "Ako hoću, da on ostane, dok ne dođem, što je tebi do toga?"

24 Ovo je onaj učenik, koji svjedoči za ovo, i koji napisa ovo; i znamo, da je istinito

Ev anđelj a329

svjedočanstvo njegovo.

25 A ima i drugo mnogo, što učini Isus. I kad bi se to pojedince popisalo, mislim, da ni savsvijet ne bi mogao obuhvatiti knjige, koje bi se napisale.

Ev anđelj a 3 3 0

1.6 Osvrt

Evanđelja pripremio: Mario Koren Mačak

Ova evanđelja možete vidjeti i na internetu na adresi http://evandjelja.mtbavantura.com/(s stranice možete skinuti PDF i CHM verziju evanđelja)

Rad na ovim evanđeljima se nastavljaju i zato za sve sugestije, prijedloge i mišljenja slobodno me kontaktirajte na: [email protected]

ili preko facebook stranice:

Ovaj rad je dostupan pod licencijom: Creative Commons Imenovanje/Nekomercijalan/Dijeli pod istim uvjetima

Korišten software kod izrade:Bible Explorer

Korišteni materijali:Tekst Biblije: prijevod Šarić (1942); korišten tekst s: http://hr.wikipedia.org/wiki/BiblijaPodaci za uvode: s web stranice http://en.wikipedia.org/ i Biblija; urednici Kaštelan, Duda 1968,izdanje 1996.

http://evandjelja.mtbavantura.com/

mailto:[email protected]

http://www.facebook.com/pages/Evandelja-Biblija/174282245941594

http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/

http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/

http://www.bible-explorer.com/

http://hr.wikisource.org/wiki/Biblija_%28%C5%A0ari%C4%87%29

http://en.wikipedia.org/

Documents

Evanđeljaevandjelja.mtbavantura.org/evandjelja.pdf · 2 Uvod u evanđelja ... Duhom Svetim a od kojih se sastoji Stari i Novi zavjet. Prvi kršćani nisu imali kanon, prvenstveno