R K T. Ž U P A

POHODA B. D. M.

God. VI. Broj: 36 17. svibnja 2020.

Šesta vazmena nedjelja

Ne želimo biti niti želimo živjeti kao siročad koja nikoga nema. Kao Kristovi vjernici, želimo biti i

ostati s našim Gospodinom. No, kako se ostaje s njim u zajedništvu? Kako netko može biti u društvu

s Kristom kad vidimo i znamo da ga ne možemo sresti na ulicama našega mjesta? Kako netko može

biti zajedno s njim ako zemaljski Krist više nije tu na ovoj zemlji? Svjetlo odgovora na ta pitanja

dolazi nam s prelijepe stranice Ivanova Evanđelja koja nam je naviještena ove vazmene nedjelje.

Ono nad čim mnogi mogu odmah zastati čitajući današnje Evanđelje, jest to da Isus moli. I ja ću moliti

Oca, veli Krist. Da, Krist moli za mene, moli za nas, jer mu je prevažno da ostanemo na životu, u

istini, u dubokom odnosu s Bogom. Isus moli da ja i Otac nebeski, da mi i naš Otac nebeski, uvijek

ostanemo povezani i da to bude najvažnija relacija i najdublji odnos našega života.

Krist nas danas sve ohrabruje: Ne želim da budeš sam! Svi se mi bojimo da ne budemo osamljeni i

napušteni. Osjećamo veliki strah pred mogućnošću da možemo ostati sami onda kad se budemo trebali

nositi s teškim i strašnim situacijama u životu. Tko će tada biti sa mnom? Hoću li prije ili kasnije

postati siroče koje nikoga nema? Za koga sam siguran da će biti sa mnom stalno, postojano i uvijek?

Znam da su sa mnom i uz mene moje voljene osobe i moji prijatelji. Ali isto tako znam da one neće i

ne mogu uvijek biti tu, jer će jednom otići, jednom ih neće biti na ovome svijetu.

Da nas ohrabri i osnaži, Isus nam jamči i obećava dar Duha Svetoga, Duha Istine. On je nutarnji dar,

njegova je prisutnost nutarnja, on je dah života koji se nastanjuje u unutrašnjosti našega života. Veli

Isus da Duh kod nas ostaje i u nama je. On nas, prije svega, iznutra hrabri i podupire u istini, u životu.

On je Duh Branitelj i Duh Tješitelj koji će s nama ostati zauvijek, koji je uvijek tu da s nama tvori

zajedništvo, u kojem i zbog kojeg se ne možemo i ne trebamo osjećati kao osamljena siročad. Nikada

se ne smijemo osjećati napušteni, jer Bog, koji je uvijek Emanuel. Bog s nama, po svome Duhu trajno

prati i štiti naše živote, po Duhu Svetome on je uvijek tu, s nama i za nas.

Je li dovoljno samo to da Gospodin moli kako bismo se mi, njegovi učenici, osjetili ispunjeno i

zaštićeno po Duhu Svetome? Iz Evanđelja je razvidno da nije! Isusova je poruka jasna: Samo ako

budete vršili moje zapovijedi, moja ljubav može ostati u vama, a prisutnost Duha Svetoga postati

djelatna i plodna. Ljubiti ne znači samo biti ispunjen Duhom ljubljenoga, Duhom Isusa Krista. Ljubiti

ne znači samo biti u zajedništvu s ljubljenim, s Isusom Kristom. Iznad svega i prije svega, ljubiti znači

živjeti svoj život kao ljubljeni, živjeti kao Isus Krist.

Jako mi se sviđa kad Krist govori jasno i konkretno: Ljubiš li me? Onda vrši moje zapovijedi? Želiš li

biti moj učenik? Onda učini ono što sam ti pokazao, živi onako kako sam ti rekao. Ako me tako ljubite,

poručuje nam Krist, vi puštate Bogu da se po vama i vašim životima očituje Kristova ljubav u svijetu.

Ako dopustimo da ta Božja ljubav djeluje u nama i po nama, i sami ćemo imati još dublje iskustvo

2.

samoga Boga i zato još jači odnos s njim: nećemo se osjetiti samo praćeni i zaštićeni, nego ćemo biti

i Božji suradnici da njegova ljubav, njegovo milosrđe i utjeha dođu i do onih koji su nam bližnji, naša

braća i sestre koji žive tu oko nas, a koje nismo sami izabrali, nego su nam od Boga darovani. Zato

nas Krist nije ostavio kao siročad, jer svatko od nas po daru Duha Svetoga u svom životu može

otkrivati i objavljivati svojim bližnjima zrake Božje koje Otac stalno želi razlijevati u srcima svojih

vjernih. Amen!

Možda ste u ovo vrijeme izolacije poželjeli u ruke uzeti Bibliju? Evo zgodne prilike! Sada možete naručiti Bibliju

po cijeni od samo 100 kuna i ako želite, bit će Vam dostavljena na Vašu adresu! Naručite telefonom, mobitelom,

mailom… platite kod preuzimanja! Vjerujem da sada imamo dovoljno vremena za čitanje, pa Vam toplo

preporučam Bibliju! Oni kojima je možda teže patiti odjednom, nudim mogućnost plaćanja na dvije rate! Naručite

na broj 098/452-192.

Nažalost, zbog ove pandemije moramo otkazati naše hodočašće u Rim! Prvo smo planirali ići u nedjelju, 8.

ožujka, no zbog pojave ovog koronavirusa morali smo odgoditi hodočašće, nadajući se da će ovo brzo proći, pa

smo odredili novi termin polaska i to u nedjelju, 31. svibnja, međutim sada ni taj termin nije iskoristiv, jer mnogi

se boje putovanja, ne znamo točno kakva je situacija u Italiji i iz razumljivih razloga otkazujemo ovo hodočašće.

Svi oni koji su uplatili mogu se u narednim danima javiti i u uredovno vrijeme zatražiti povratak uplaćenog novca!

Postoji ideja da bismo na jesen išli u Poljsku, no ako se to bude organiziralo, na vrijeme će svi biti obaviješteni i

pozvani da uplate troškove toga hodočašća. Za sada neka si spreme novce koje su uplatili za hodočašće u Rim.

Nadamo se da će opet biti prilika u godinama koje su pred nama i nadamo se da ćemo opet putovati i posjećivati

sveta mjesta!

Slijedeće nedjelje, 24. svibnja slavimo Mariju Pomoćnicu. Budući da u Vukovom Selu imamo kapelicu posvećenu

Mariji Pomoćnici, u nedjelju će u 9,30 sati biti sveta Misa kod kapelice u Vukovom Selu, a ne u kapeli kod Sv.

Križa!

Zadnju nedjelju u mjesecu, 31. svibnja je svetkovina Duhova! To je i naš župni blagdan, Marija od Pohoda! Te

nedjelje će biti samo dvije sv. Mise i to u župnoj crkvi: u 8 i u 11 sati Vjerujem da će nam se pridružiti i pokoji

svećenik iz Dekanata i tada ćemo proslaviti i 25-tu obljetnicu naše Općine! Od srca rado Vas pozivam na ovu

proslavu!

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO je blagdan svih naroda: “Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim“, jer je u vama Bog po Duhu Svetom stvorio novu zemlju – da u njoj bude nazočan Isus Krist. Danas „uzlazi Bog uz klicanje“ – na Nebo! Ali i ostaje- krotak i ponizan – među nama.

3.

„Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.“

Uzvišeni Pobjedniče grijeha, smrti i pakla, danas te gledam u duhu kako se slavodobitno uzdižeš na Nebo, koje si opet grešnom čovjeku otvorio zaslugom svoje muke i smrti. Na Maslinskoj gori si uzašao na Nebesa i unišao u prebivalište vječnoga veselja – na onoj istoj gori, na kojoj si se hrvao sa smrću i krvlju znojio. Time Ti, Isuse moj, učiš da samo put trpljenja, nevolje i križa vodi u Nebo. Ti si mi pokazao put, a ja ću te slijediti i neću ni truda štedjeti ni nevolje se bojati da dostignem slavu nebesku. Amen.

DIREKTORIJ ZA PASTORAL SAKRAMENATA U ŽUPNOJ ZAJEDNICI

Sakrament ženidbe Prosudba stanja

Ženidbeni i obiteljski život – gorući problem. Drugi Vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji

Gaudium et spes, govoreći o gorućim problemima današnjeg vremena, na prvo mjesto stavio je

ženidbeni i obiteljski život. Naime, situacija u kojoj se nalaze te dvije osnovne institucije ljudskog

života tako zabrinjava da im se mora posvetiti izuzetna pozornost, jer „spas osobe te ljudskog i

kršćanskog života usko je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici“. I enciklika

pape Pavla VI Humanae vitae upućuje biskupima hitan poziv da zaštite ženidbu i naglase njezinu

svetost: „Smatrajte ovo poslanje jednim od najprečih zadataka u sadašnjem vremenu“ (HV 30).

Priprava na ženidbu ima veliku vrijednost za cijelu kršćansku zajednicu, u prvom redu za ženidbene

drugove, jer njihova odluka ne smije biti improvizirana i donesena na brzu ruku. Nekada se u pripravi

moglo računati na podršku društva koje je priznavalo vrijednosti i dobrobit braka. Crkva je bez

poteškoća i sumnji štitila njegovu svetost, svjesna činjenice da je sakrament ženidbe crkveno jamstvo

životne stanice Božjega naroda. Crkvena podrška u stvarno evangeliziranim zajednicama bila je

snažna, jedinstvena i nepodijeljena. Dok su nekada bile rijetke rastave ili promašaji braka, a razvod

se smatrao društvenom „ljagom“, danas se ovi smatraju gotovo normalnom pojavom. Osim samo

civilno reguliranih brakova sve više je slučajeva da se parovi ne registriraju ni pred državnim

činovnikom. Uz to, danas su sve brojniji tzv. „istospolni brakovi“, koji u mnogim zemljama dobivaju

svoje zakonsko i ustavno dopuštenje.

Raspored bračnih vrijednosti:

Svjedoci smo i naglašenog pogoršanja obitelji i pravog raspada bračnih vrijednosti. U mnogim

narodima, napose ekonomski razvijenima, smanjio se broj ženidbi. Ženidba se sklapa u višoj životnoj

4.

dobi, a povećava broj rastava, čak i u prvim godinama braka. U Hrvatskoj se rastaje svaki peti brak.

Sve to izaziva pastoralnu zabrinutost, uz pitanje je li onaj koji sklapa ženidbu pripravljen na nju?

Pitanje priprave na sakrament ženidbe i na život koji nakon njega slijedi nameće se kao velika

pastoralna potreba samih supruga, cijele kršćanske zajednice i društva. Zato raste zanimanje za dobru

pripravu na ženidbu. U nekim biskupijama priprave za ženidbu putem tečajeva je nešto što se samo

po sebi razumije. Kroz koje sve poteškoće i izazove prolaze brak i obitelj u našem narodu, potanko je

opisano u dokumentu Hrvatske biskupske konferencije Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u

Hrvatskoj. Taj vrijedni dokument trebao bi biti vade mecum svih pastoralnih djelatnika u pastoralu

braka i obitelji, to je ujedno „integralni dio“ ovog dokumenta. Župnici i njihovi suradnici u pastoralu

braka i obitelji pozvani su napose proučiti i kandidate za ženidbu poučiti što o kršćanskoj ženidbi

propisuje Zakonik kanonskoga prava u kanonima 1055 – 1165.

Visok postotak onih koji se vjenčavaju u crkvi:

Iako sakrament ženidbe prolazi kroz teška iskušenja, visok je postotak onih koji se vjenčaju u crkvi.

čak i nakon što je prema Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske dana mogućnost izbora

crkvenog ili građanskog vjenčanja, velika većina sklapa ženidbu samo u crkvi, čak i oni koji ne

prakticiraju vjeru. Razlog tome nije samo običaj i velika svečanost koja se može doživjeti samo u

crkvi, nego i privlačnost „transcendentnog događaja“ koja usprkos sekularizaciji svjedoči da je ljudska

duša po naravi kršćanska.

Priprava:

Daljnja priprava za ženidbu:

Kao svako liturgijsko slavlje, tako i slavlje sakramenta ženidbe zahtijeva pripravu, daljnju, bližu i

neposrednu pripravu. Daljnja priprava tiče se isključivo zaručnika u njihovu početnom zaručničkom

razdoblju, vremenu očitovanja ljubavi, a za druge dvije priprave odgovorni su biskup, župnik, i na neki

način cijela crkvena zajednica. „Priprava i slavljenje ženidbe, što se u prvom redu tiče samih budućih

supruga i njihovih obitelji, u pastoralnom i liturgijskom pogledu tiču se biskupa, župnika i njegova

zamjenika i, barem na neki način, cjelokupne crkvene zajednice. (RSŽ 12).

„Daljnja priprava započinje već od djetinjstva mudrom obiteljskom pedagogijom koja ide za tim da

pomogne djeci otkriti same sebe kao bića obdarena bogatom i složenom psihologijom i posebnom

osobnošću, s vlastitom prednošću i nedostatcima“ (FC, 66; usp. kann 1063 1065.). Doista, sve ono

vrijedno i plemenito, što je sam Bog od iskona za čovjeka providio i čovjeku dao, razvija se i raste u

obitelji. Tek uz velike napore 'delegiranih odgojitelja', uz osobno nastojanje u odrasloj dobi te uz

pomoć Božje milosti moguće je nadoknaditi ako je nešto bitno zanemareno u obiteljskom odgoju.

Zato se veoma važna uloga Crkve sastoji u tome da obiteljima pomogne da djecu odgajaju u ozračju

prave ljudske i kršćanske ljubavi, usađujući im u srce osjećaj za lijepo, pravedno, plemenito,

nesebično, za istinsku ljubav i sposobnost za žrtvu, za ispravno shvaćanje i pristup vlastitoj i tuđoj

spolnosti te za ostvarenje čovjeka kao spolnog bića. Obitelj koja u svom krilu njeguje takve vrednote,

5.

zacijelo će ih prenijeti i na svoju djecu. U tome je smislu od osobite važnosti upravo sustavni

posliježenidbeni pastoral, jer je kvalitetan rad s bračnim parovima i obiteljima najbolji oblik

promicanja i ostvarenja „daljnje priprave za ženidbu“. Prateći svaki bračni par, počevši od njihovog

vjenčanja, pastoralna briga Crkve pomaže razvoj njihove bračne i obiteljske ljubavi, koja je temeljni

preduvjet zdravog odgoja djece.

O odgoju za navedene vrednote također trebaju voditi računa kako redoviti pastoralni rad, tako i

društvene formalno-odgojne institucije (predškolske ustanove, osnovne i srednje škole, fakulteti) te

pokreti, udruge i inicijative koje se bave djecom i mladima te osmišljavanjem njihova slobodnog

vremena. Takvi sadržaji trebaju pomoći dostatan prostor i u vjeronaučnim i školskim planovima i

programima, u sredstvima društvenog priopćavanja te drugim oblicima odgojnog utjecaja (FC 37).

Tako se 'daljnja priprava za ženidbu' odvija upravo na posredan način i to po redovitom pastoralnom

radu s djecom i mladima, redovitim vjeronaučnim, biblijskim, molitvenim i sličnim susretima, po

školskom odgoju i obrazovanju, kvalitetnom korištenju slobodnog vremena, što je sastavna dimenzija

dječjeg i mladenačkog odrastanja.

Bliža priprava za ženidbu:

Donedavno se bliža priprava za ženidbu odvijala u okviru uže i šire obitelji, dok je danas uloga te iste

obitelji manje izražena jer se mladi s jedne strane ranije osamostaljuju, a s druge strane ženidbu

sklapaju u kasnijoj dobi nego što je to ranije bio slučaj. Zbog toga su odgovornost i poslanje Crkve u

pripravi mladih za ženidbu danas osobito naglašeni (kan. 1063, t. 2). Bliža priprava za sakrament

ženidbe otvorena je svim zaručnicima. Oni koji su bliski Crkvi imat će prigode još bolje ući u otajstvo

sakramenta ženidbe za koji se spremaju. Pastoralni djelatnici posebnu pozornost trebaju posvetiti

onim zaručnicima koji su udaljeni od Crkve, a sada su došli radi crkvenog vjenčanja za koje se žele

spremiti. To je naime izvrsna prigoda da im se navijesti ne samo ljepota i važnost sakramentalne

ženidbe i Božjeg poziva koji imaju, nego i Božji poziv koji im je upućen već na njihovom krštenju. To

je također prigoda da se u tom njihovom približavanju Crkvi i Crkva približi njima te da kroz taj susret

ponovno otkriju svoje poslanje u svijetu i Crkvi.

Bliža bi priprava po sebi trebala započeti tečajem priprave za ženidbu. U nas se ovi redovito održavaju

na dekanatskoj ili međudekanatskoj razini. Postoji snažna tendencija da se tečaj odgodi sve do

neposredne priprave, čime ne uspijeva postići svoj puni smisao i cilj. Biskupijski ured za pastoral

braka i obitelji i drugi nadžupni uredi bdjet će nad time da se ti tečajevi dobro i na vrijeme organiziraju

(na početku bliže priprave), da se obogaćuju svim potrebnim sadržajima, uz dragocjeno

svjedočanstvo bračnih parova. Tečajeve valja tako organizirati da se zaručnicima omogući djelatno

sudjelovanje kroz razgovor, rad u skupinama i kroz molitvu, „nešto slično kao kod katekumenata“ (FC

66). Metoda takvih susreta treba biti i interdisciplinarna (sudjelovanje stručnjaka različitih profila) i

obogaćena sudjelovanjem i svjedočenjem kršćanskih bračnih parova i zauzetijih vjernika.

Tečajevi se trebaju temeljiti na katehezi u koju valja uključiti razmatranje i slavljenje Božje riječi.

Zaručnike valja poučiti o naravnim svojstvima ženidbe (jednost, nerazrješivost), o značenju spolnosti

u sklopu bračne ljubavi i bračne plodnosti, o kršćanskom odgoju djece. Jednako je potrebno obraditi

6.

teme vezane uz psihološka, pedagoška, pravna i medicinska pitanja vezana uz brak i obitelj. Važna je

također i pouka o prirodnom planiranju začeća. Valja nastojati da u tečajevima bude ozračje dijaloga,

prijateljstva, molitve, otvorenosti prema Bogu. Za zahtjevnije zaručnike bliža priprava za ženidbu

izvrsna je prigoda za njegovanje zaručničke duhovnosti temeljene na sakramentima krsta i potvrde.

Na temelju vlastitog iskustva nesebične ljubavi oni na nov način doživljavaju Božju ljubav i tako

postižu da se njihova ljubav sve više otvara međusobno i prema svakom bližnjem.

Potrebno gradivo za pripravu:

Obiteljsko vijeće ili slične strukture svake biskupije potrudit će se izdati prigodne materijale za

održavanje ovih tečajeva, tako da se osigura dostatna kakvoća ovih tečajeva na korist budućim

supruzima. Jednako će se tako pobrinuti a svi predavači budu dostatno poučeni i osposobljeni za ovaj

važan posao. U tome će smislu poticati prigodne seminare da bi se dodatno i stalno obučavali oni

koji djelatno sudjeluju na tečajevima.

Pastoralna skrb za zaručnike obveza je svakog župnika, s time da se takvi tečajevi uvođenja u vjeru i

tečajevi priprave za ženidbu upriličuju u župnoj, dekanatskoj ili međudekanatskoj razini. Kada se ti

susreti odvijaju na nadžupnoj razini, to nipošto ne znači da je župa „prenijela“ svoje obaveze na

određeno tijelo, nego da se i sama smatra pozvanom sudjelovati na tom prevažnom polju.

Neposredna priprava:

Neposredna priprava na brak treba se odvijati na župnoj razini. Zaručnici bi se trebali prijaviti župniku

– u idealnom slučaju – godinu dana prije planiranog vjenčanja ili najmanje šest mjeseci prije vjenčanja

(kan. 1067). Neposredna priprava ima za cilj oživljavanje ili produbljivanje vjere. Naime, skoro

vjenčanje izvrsna je prigoda da prodube svoju vjeru zaručnici koji su inače bliži Crkvi, a da obnove i

ponovno ražare svoju vjeru oni zaručnici koji su se od Crkve praktički udaljili. U toj pripravi trebaju

sudjelovati uz župnika i osvjedočeni kršćanski bračni parovi, koji će im dati svjedočanstvo vjere i

življenja svoga posebnog kršćanskog poziva. Neposredna priprava uključuje:

Sintezu dosadašnjeg puta priprave;

Doživljavanje molitvenog i duhovnog iskustva (dani sabranosti i molitve, duhovne vježbe za

zaručnike);

Liturgijsku pripravu uz što veće sudjelovanje samih zaručnika;

Pravni postupak predviđen kanonskim pravom.

Teme za neposrednu pripravu nadahnjuju se onim što stoji u prva tri poglavlja ovog dokumenta:

Božja zamisao o braku i obitelji upisana u ljudsko biće;

Ljubav, bitna odrednica života (proces sazrijevanja ljubavi, oznaka zrele ljubavi);

Evanđelje života (dostojanstvo žene, muškarca i djeteta);

Ženidba, trajni sakrament;

Crkvena i društvena dimenzija obitelji.

7.

Liturgijska priprava:

Liturgijska priprava za slavlje vjenčanja inicijacijske je naravi i prvenstveno se sastoji od uvođenja u

znakove (npr. prsten, križ, pružanje ruku, blagoslov) i sadržaje (značenje saveza, euharistije,

pomirenje, bračna duhovnost, molitva). Jednom riječju, mladencima valja protumačiti smisao i

znakovitost svake geste, i svih obreda u vjenčanju, treba ih uvesti u smisao i značenje liturgije

vjenčanja.

„Prije sklapanja ženidbe mora se utvrditi da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom

sklapanju“ (kan. 1066).

Slavlje:

Ženidbeno slavlje:

Bilo bi dobro da zaručnici zajedno sa župnikom izaberu i prouče biblijska čitanja koja će se u homiliji

tumačiti; isto tako i oblik kojim će izraziti međusobnu privolu; obrasce za blagoslov prstenja, za

ženidbeni blagoslov, za nakane sveopće ili vjerničke molitve i za pjesme. Osim toga, neka se pazi na

to da se prikladno upotrijebe različiti oblici koji se predviđaju u obredu, kao i na mjesne običaje koji

se, ako je zgodno, mogu sačuvati, npr. prisega na križ i sl.

Sakrament ženidbe neka se redovito slavi uz misno slavlje, s blagdanskim obilježjem, u duhu

jednostavnosti, ozbiljnosti i molitve. U ženidbenom slavlju neka se osim na obred pazi i na navještaj

biblijskih tekstova, prinošenje darova, na gestu mira. Vodeći računa o činjenici da među sudionicima

svadbe ima nemali broj onih koji su se dijelom udaljili od Crkve, pogotovo od slavlja Dana

Gospodnjega, pa čak da ima i nekrštenih, valja posebnu pažnju posvetiti cijelom obredu, a naročito

homiliji, koja će za neke biti prva evangelizacija i izazov da se više uključe u život župne zajednice ili

čak da postanu kršćani. Valja također izbjeći i neka posebna veličanja zaručnika ili pojedinog od njih,

ako je u župnoj zajednici aktivniji. To je najbolje izreći, svakako na umjeren način, u završnoj riječi i

čestitci na kraju slavlja. Ako je zgodno, neka se mladenci pričeste pod obje prilike. Radi pažljivijeg

slušanja Božje riječi i molitve neka se pravna formalnost građanskog zakona odgodi za kraj

ženidbenog slavlja nakon završnog blagoslova. Čin potpisa novih supruga i kumova na službene

dokumente ne obavlja se na oltaru nego na za to posebno pripravljenom stolu.

„U vezi sa ženidbom nisu rijetki slučajevi: kao ženidba s krštenom nekatoličkom stranom, s

katekumenom, s nekrštenom stranom ili također sa stranom koja katoličku vjeru izričito odbacuje.

Oni koji vode pastoralnu skrb neka imaju pred očima odredbe Crkve za takve slučajeve i, ako je

potrebno, neka se obrate mjerodavnoj vlasti.“ (RSŽ 22).

Mjesto i vrijeme ženidbe:

„Neka se ženidba slavi u župi zaručnice, zaručnika ili drugdje, s dopuštenjem vlastitog ordinarija ili župnika“ (RSŽ 27). Sakrament ženidbe može se slaviti u svako doba liturgijske godine, no u vrijeme došašća i korizme preporuča se ozbiljnost i poštovanje pokorničke naravi tih liturgijskih vremena. Prije dogovora o dvorani za svadbu i o bračnom putovanju ili o fotografiranju, neka se mladenci dogovore sa župnikom o slobodnom mjestu i vremenu ženidbenog slavlja, kako ne bi došlo do kolizije

8. s drugim župnim slavljima. Što se tiče vjenčanja u izvanžupnim crkvama u mjestima kao što su katedrala, razna svetišta, samostanske crkve, privatne kapele, valja se držati odredaba mjerodavnoga dijecezanskog biskupa. U ženidbenom slavlju neka aktivno sudjeluju svi uzvanici, uz pjesmu i odgovore što ih traži Red ženidbe. Neka se izbjegava svaki oblik slavlja koji za vrijeme obreda rastresa. Za vrijeme euharistije, odnosno slavlja ženidbe, neka se poštuju odredbe dijecezanskog biskupa o snimanju za vrijeme obreda.

U petak, 22. svibnja u 19 sati imamo zajedničku sv. Misu za ove pokojnike: +Anđela i Vinko

Ljubić i Obitelj, Marija (uz rođendan) i Nikola Klokočar i za zdravlje jedne osobe.

Slijedeće nedjelje, 24. svibnja slavimo Mariju Pomoćnicu. Stoga će misa u 9,30 umjesto kod

Sv. Križa biti kod kapelice u Vukovom Selu! Sve Vas od srca pozivam!

Ovaj broj našeg Listića dostupan Vam je u crkvi, u trgovini i u pošti u Mariji Gorici! Izdaje: ŽUPA Pohoda B. D. Marije – MARIJA GORICA

Tel. 01/3395-848; 098/452-192; stjepan.baric@yahoo.com

glavni urednik: vlč. Stjepan Barić, župnik

PON 18. V. Ivan I, papa 18,45h

19h

Marija Gorica

svibanjska pobožnost

+ Stjepan Jakolić, uz rođendan

UTO 19. V. Urban

18,45h

19h

Marija Gorica

svibanjska pobožnost

za dobročinitelje

SRI 20. V. Bernardin

18,45h

19h

Marija Gorica

svibanjska pobožnost

+ Ljubica i Josip Blažević

ČET 21. V. Uzašašće,

Spasovo

8h Marija Gorica 11h Sveti Križ 18,45h 19h Marija Gorica

+ Katarina i Ivan Buljan

ŽUPNA SV. M I S A svibanjska pobožnost

+ Obit. Belšak i Petek

PET 22. V. Rita

18,45h

19h

Marija Gorica

svibanjska pobožnost

Zajednička sv. Misa

SUB 23. V. Deziderije

18,45h

19h

Marija Gorica

svibanjska pobožnost

+ Željko Šporčić, uz imendan

NED 24. V. SEDMA

VAZMENA

NEDJELJA

8h

Marija Gorica

9,30h

VUKOVO SELO

11h

Marija Gorica

+ Božo Cajhen (3. god.); Obit. Cic, Cajhen, Mejaš i Gorupec + Marija (uz rođendan) i Obit. Tašić i Novak i za duše u čistilištu

ŽUPNA SV. M I S A