BANJA LUKA COLLEGE

BANJA LUKA

Miloša obilića 30

ESEJ IZ PREDMETA RADNO PRAVO

Tema: Zakon o radu i odstupanja u praksi

Profesor dr Mijal Stojanović Student: Dragana Brdar

Asistent: mr Predrag Ćeranić Broj indeksa:

Banja Luka, april 2011. god.

U ovom eseju obradila sam temu o kojoj iz ličnog primjera mogu pokazati kako se u praksi odstupa od zakona o radu. Smatram da je ova tema idealna jer sve više ljudi postaje svijesna stanja u državi i sve više ljudi prestaje ćutati i počinje se boriti za svoja prava.

U državnim institucijama je manje prisutno odstupanje od zakona o radu nego kod privatnika. Dosta je ljudi zbog slabog materijanog stanja moralo prihvatiti da radi bez ikakvih prava tzv. rad na crno. Umorna sam više od priča, npr. kod mene u firmi su većina zaposleni preko „štele“, znam čovjeka kome se može ponuditi novac da bi se dobio posao. Često se zapitam, dokle više, kako to promijeniti, ko je u stanju to promijeniti, kome se trebam obratiti da i ja pomognem da se stanje promjeni? Što više razmišljam postajem zbunjenija i sve više kao da sam upala u začarani krug. Jedino me raduje jedna činjenica, a to je, da sve više mladih ljudi se počinje brinuti za svoju budućnost.

Pošto sam na fakultetu okružena mladim pa od njih mogu dosta toga saznati, kako razmišljaju, šta očekuju kad završe fakultet. Njihova razmišljanja su pozitivna, pošto većina studira ono što voli i to je jedna od pozitivnijih strana Bolonjskog procesa. Znači sada ako se izađe iz srednje škole i odmah odluči za studiranje do 26. godine se može postati magistar što je veoma dobar posticaj za mlade, dok je u doba kad sam ja završila srednju školu bilo dosta drugačije.

Važna činjenica je da mladi tek kasnije postaju sve manje i manje optimistični kad dođu u situaciju da se zaposle, a posla nigdje. Onda slijedi malo čekanja, razočarenja još većeg, i ostaje samo praznina. Onda se svi čude zašto se pomjerila vremenska granica osnivanja porodice. Pored svih spomenutih problema javlja se još jedan, a to je odlazak mladih. Sad je u modi da se fakultet ili master studiji završe u Austriji, a za one sa malo „ dubljim džepom “ u Engleskoj ili Americi.

Nekada smo mi njih podučavali, a sada te države kupe sve najbolje od nas nudeći im super stipendije, i uslove kakve nemaju ministri u našoj državi. Kažu novac nije bitan, ali sve maje vjerujem da je tako.

Pošto sam malo skrenula s teme da pređem na konkretnu temu. Trenutno sam zaposlena u Elektrodistribuciji i sad sam poprilično zadovoljna, ali nisu mi uvijek cvjetale ruže.

Posle srednje škole sam radila sitne posliče sve dok nisam dobila moj prvi pravi posao u TRSS komercu – knjižara. Pošto sam u toj firmi zadovoljila na njihovom tzv. probnom radu, pošto tad nisam imala pojma da je probni rad plaćen i da imam ikakva prava, radila sam mjesec dana bez primljenog dinara i ikakvih prava i radila sam kako se kod nas narodski kaže radila sam kao „ crnac “ nije ni čudo što sam zadovoljila na probnom radu. Znači prvo

1

odstupanje od Zakona o radu je ne potpisivanje ugovora o probnom radu u kome su definisana moja prava. Članovima 21 i 22 Zakona o radu definisana su prava u ugovoru o probnom radu

Član 21. Ugovorom o radu može se predvidjeti probni rad radnika, koji

može iznositi najviše do tri mjeseca (ugovor o probnom radu). Izuzetno, ovaj rok može se sporazumno produžiti još do tri mjeseca.

Poslodavac, kao i radnik, imaju pravo da otkažu ugovor o probnom radu i prije isteka roka na koji je ugovor zaključen, uz otkazni rok od sedam dana.

Ugovorom o probnom radu, pored podataka iz člana 19. stav 2. ovog zakona, uređujese način sprovođenja i ocjenjivanja rezultata probnog rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

Član 22. Radnik za vrijeme probnog rada ima sva prava iz radnog odnosa,

u skladu sa poslovima radnog mjesta koje obavlja za vrijeme probnog rada.

Radniku koji ne zadovolji na poslovima radnog mjesta za vrijeme probnog rada, prestaje radni odnos s danom isteka roka određenog ugovorom o probnom radu.

Potpisala sam ugovor o radu na neodređeno vrijeme u kojem je bilo definisano sve kao u Zakonu o radu. I tu je malo bilo odstupanja kao što je npr. dogovor da na papiru bude minimalac radi doprinosa oko 400km, a da na ruke primam 100 km. Nije bilo sve tako crno pošto su se poslodavci pridržavali dogovora. To je trajalo sve dok im nisam saopštila da sam trudna i dok nisam otišla na trudničko. Poslodavci su se pridržavali Zakona prva dva mjeseca, a onda nastaje tišina uz izgovor da će sve ići na bolje. Poslije godinu dana sam dala otkaz. Naravno napravila sam grešku jer se nisam borila za sebe.

Zaštita žene i materinstva su definisana članovima od 76 – 85 u Zakonu o radu.U mom slučaju se odstupalo da člana 84 Zakona o radu.

Član 84. Za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva, žena ima pravo na

naknadu plate u visini prosječne plate koju je ostvarila u toku poslednja tri mjeseca prije otpočinjanja porodiljskog odsustva. Naknada se mjesečno usklađuje sa rastom prosječnih plata u Republici.

Ako žena nije ostvarila platu za svih poslednjih šest mjeseci, naknada plate iznosi u visini plate koja joj pripada u skladu s kolektivnim

2

ugovorom u mjesecu koji predhodi mjesecu otpočinjanja porodiljskog odsustva.

Odredbe stavova 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i na druga lica koja, uskladu sa ovim zakonom, imaju pravo na naknadu plate za vrijeme odsustvovanja s posla zbog njege i staranja o djetetu.

Naknada plate iz stava 1. ovog člana ostvaruje se na teret Javnog fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske. Sve u svemu ovo mi je bila škola za buduće zaposlenje gje sam naučila

da svi imaju prava i da treba da se ostvare da bi dobili ta prava.

3