Ekonomsko-informatičke studije – FMEFB & FISTIme i prezime studenta, Fakultet i broj indeksaDatum i mjesto

„Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda“- Adam Smit

Ideja knjige

Teorijsku osnovu ekonomskog liberalizma dao je Adam Smit u svom djelu "Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda", koje je prvi put bilo objavljeno u Londonu 1776. godine. Djelo je doživelo ogroman publicitet i postalo neka vrsta ekonomske biblije, koja je služila i državnicima i preduzetnicima kao zbirka vodećih praktičnih načela. Osnovna ideja u tom djelu je ideja o ekonomskoj slobodi i nemiješanju države u privredu. Smit je smatrao da će i opšti interes biti najbolje ostvaren ako se sve privredne aktivnosti prepušte slobodnom izražavanju pojedinačnih interesa, bez miješanja bilo kakvog spoljašnjeg autoriteta. Država jednostavno ne smije da postavlja tržišna pravila, ne smije da pomaže ili odmaže raznoraznim intervencijama, jer tržište kao mehanizam najbolje funkcioniše u ulovima ekonomske slobode. Tržište samo sebe najbolje reguliše i vrši najpravilniju alokaciju resursa jedne ekonomije.

Pretpostavka

Iako se o Adamu Smitu pisalo i piše mnogo, neki ga prihvataju i slijede a drugi negiraju, kritikuju i osporavaju on je nesporno jedan od najvećih ekonomista XIX vijeka a i ukupne ljudske istorije. Iako ga često nazivaju ocem ekonomije, Smit nije „izmislio“ ekonomiju. On je izgradio paradigmu engleske klasične ekonomske škole. Pažljivo je posmatrao društvo, načine na koje se mijenja i promišljao o pravcima budućih promjena. Bio je profesor na Univerzitetu u Glazgovu u vremenu kada je ovaj grad bilježio procvat u trgovini sa Amerikom. Zalagao se za slobodnu trgovinu i stvaranje političke unije sa Sjevernom Amerikom. Isticao je da će Amerika postati veća sila od Velike Britanije, što njegovi savremenici nijesu mogli da razumiju. Smatrao je da je vladavina zakona jedini garant svim učesnicima u ekonomskom životu jedne zemlje da mogu biti jednako zaštićeni.

Napisao je dvije knjige: Teoriju moralnih osjećanja (1759) u kojoj je razvio osnov za opšti sistem morala, postavio etički, filozofski, psihološki i metodološki okvir, i uočio da lični interes vodi svakog čovjeka; i Istraživanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda (1776) serijal od pet knjiga u kojima nastoji da otkrije razloge zbog kojih neke nacije prosperiraju, a neke ne.

1

Obrada problema

Bogatstvo naroda uticalo je na veliki broj političara XIX vijeka i formiralo intelektualnu osnovu za slobodnu trgovinu i ekonomsku ekspanziju. Ova knjiga nije samo ekonomska studija, već istraživanje o životu, socijalnoj psihologiji, napretku, političkim institucijama, zakonu i moralu.

Adam Smit nije ni najveći, ni najbolji, ni najvažniji ekonomista on je „samo“ napisao par knjiga u kojima je predstavio ideje koje traju, i oko kojih se vode polemike već više od 250 godina. Koje su to ideje izdržale tako snažan pritisak vremena? Ima ih više, ali u ovom eseju fokusiraćemo se na tri koje mogu biti od značaja za politički i ekonomski trenutak u kojem se nalazimo.

Prva se odnosi na podjelu rada. Što je to podjela rada? Najjednostavnije, umjesto da rade sve i svašta, pojedinci se fokusiraju na poslove koje najbolje znaju da rade. Podjela rada dovela je do specijalizacije, a specijalizacija do veće proizvodnje i razmjene. Zahvaljujući razmjeni dolazimo do onoga što nama treba, nudeći ono što treba drugima. Ipak, ukoliko ne očekujemo neku korist, do razmjene neće ni doći. Nijedan ekonomista prije, a ni poslije, ovom pitanju nije dao toliki značaj.

Neki ekonomisti danas zamjeraju Smitu da je zanemario značaj talenta u specijalizaciji, odnosno da je pošao od pretpostavke da su svi zaposleni jednaki, pa su razlike koje nastaju rezultat podjele rada, a ne uzrok podjeli rada. Smit je veći fokus stavio na podjelu rada u okviru jedne, a ne različitih industrija. Dodatno, nije analizirao podjelu rada između zemalja. To je, nešto kasnije, učinio Džejms Mil, postavivši temelje teoriji komparativne prednosti. Ideja podjele rada razvijala se vremenom i upravo zahvaljujući njoj danas postoje brojni poslovi, od kojih mnogi nijesu postojali u vrijeme kada je stvarao Adam Smit. Dakle, upravo je podjela rada uticala na to da pojedinac koji zna malo o svemu bude zamijenjen pojedincem koji zna mnogo toga o nečemu.

Druga ideja obuhvata produktivni vs. neproduktivni rad. Prije Smita, smatralo se da produktivni rad postoji samo u zemljoradnji. Zahvaljujući Smitu, saznali smo da produktivni poslovi postoje svuda gdje se stvara nova vrijednost. To znači da svako radno mjesto nije produktivno. Na primjer, predsjednik Parlamenta obavlja veoma važan posao, ali posao koji obavlja nije produktivan. I nije Adam Smit kriv zbog toga što je predsjednik Parlamenta neproduktivan. Da bi predsjednik Parlamenta bio produktivan morao bi stvarati novu vrijednost. A kako da stvara novu vrijednost kad ne radi ništa produktivno? Indirektno! Ako ne može direktno da stvara novu vrijednost, onda će rad predsjednika Parlamenta biti produktivan ukoliko bi obavljajući važan posao predlaganja i usvajanja zakona, uticao da se usvoje zakoni koji omogućavaju svima koji žele da lakše i brže stvaraju. Tada bi, stvarajući uslove drugima da budu produktivniji, i predsjednik Parlamenta bio produktivan.

Treća ideja je nevidljiva ruka – vjerovatno najslavnija metafora poslednjih dva i po vijeka kojom se označavaju prirodne sile koje vode slobodni tržišni kapitalizam kroz proces konkurencije.

2

Zaključak

Smit je postavio konceptualni okvir kapitalizma i liberalne ekonomije. Danas znamo da ne postoji nijedna zemlja na svijetu u kojoj postoji kapitalizam o kojem je pisao Adam Smit, niti zemlja u kojoj postoji liberalna ekonomija. Istovremeno, znamo da na slobodnom tržištu nema regulacije i da su se najbrže razvijale one zemlje koje su svoje ekonomske sisteme primakle ekonomskom konceptu čije je fundamente postavio Adam Smit. Pa što onda napadaju i o čemu pišu danas svi koji o ekonomiji znaju sve? Ne znam. Biće da „oru mora i okeane“!

Zato, treba se vratiti podjeli rada. Ona ukazuje na ono što radimo najbolje ili za šta imamo najviše šansi. Ako, pritom, postanemo svjesni da to što radimo nije produktivno, što je čest slučaj u Crnoj Gori, onda, prije nego krenemo da napadamo kapitalizam i liberalnu ekonomiju, treba da se ponovo vratimo podjeli rada. I tako sve dok tražeći upravo ono u čemu smo najbolji, ne osjetimo nevidljivu ruku koja nam primiče kupce, prihode, inovacije i priznanja drugih koji ne mare da plate za ono u čemu smo najbolji.

Zbog toga je Adam Smit važan! On ističe koliko je teško shvatiti i prihvatiti tri jednostavne stvari: prvo, fokusiraj se na ono što najbolje znaš. Drugo, napravi proizvod koji drugi hoće da kupe, čime ti odaju priznanje za uloženi trud i rad. I treće, ako hoćeš da traješ, stalno gledaj naprijed i usavršavaj svoj proizvod, jer ništa ne traje dovijeka. Na prvi pogled jednostavno. No, nije li upravo jednostavnost odlika velikih umova.

Ako želimo da promijenimo svijet na bolje moramo razumijeti Adama Smita, bez obzira na to da li se slažemo ili ne sa njegovim idejama. Znam da ne možemo ići naprijed ako ne ukažemo dužno poštovanje svima koji su postavili temelje. Ako pažljivo ne proučimo prošlost, ne možemo razumjeti budućnost. A prošlost je mnogo teže razumjeti, nego što nam to, veoma često, izgleda.

3