Emocionalna inteligencijaPETER SALOVEY, Brian T. DETWEILER-Bedell, JERUSHA B. DETWEILER-Bedell, a John D. MAYER Osnovna istraivanja o emocijama su porasla tjekom zadnjih nekoliko desetljeda i iako ima jo dosta toga za nauiti, jedan konstantan pogled na emocije se poinje pojavljivati. Afektivni fenomen ini bitan izvor informacija za pojedince o njihovoj okolini i informira njihove misli, akcije i naknadne osjedaje. Esencijalna pretpostavka u naem poslu je da su razliiti pojedinci razliito vjeti u percipiranju, razumjevanju, regulaciji i koritenju emocionalnih informacija, i da osobna razina emocionalne inteligencije podosta doprinosi intelektualnoj i emocionalnoj dobrobiti i rastu. U ovom poglavlju , razmotrit demo na model emocionalne inteligencije i sposobnostima koje naglaava, ukljuujudi i diskusiju o problemima mjerenja. Zatim demo opisati kako emocionalna inteligencija utjede na bitne psiholoke pojave. Psihologija linosti esto naglaava razlike u nainima na koji ljudi obino razmiljaju, osjedaju i ponaaju se. Meutim, kako Mischel (1990) naglaava, ljudi djeluju u svijetu mnogo fleksibilnije nego to se s terminima dispozicije i stilovi moe pretpostaviti. Prema Mischelu jedna bitna lekcija kognitivne psihologije psihologiji linosti je da pojedinci selektivno konstruiraju svoja iskustva realnosti, i da rezultati ovog procesa uvelike ovisi o individualnoj konstrukciji sposobnosti ( npr. Sposobnosti procesiranja informacija koja odreuje raspon potencijalnih misli, osjedaja i ponaanja koje pojedinac proivljava kroz pojedinu situaciju i spektar razliitih situacija). Da bi razumjeli osobu, moramo povedati nae studije dispozicija s naglaskom na te sposobnosti. Istraivanja takvih sposobnosti, neovisno o generalnoj inteligenciji, fokusirala su se na vjetine rijeavanja socijalnih problema i ostale praktine sposobnosti i koje su izmeu ostalog nazvane socijalna inteligencija (Cantor & Kihlstrom, 1985, 1987; Gardner, 1983; Sternberg, 1985, 1988; Sternberg & Smith, 1985; Thorndike, 1920; Thorndike & Stein, 1937; Wagner & Sternberg, 1985). Vjerujemo da su emocionalne sposobnosti temelji socijalne inteligencije ( Mayer, Caruso, & Salovey, 2004; Salovey & Mayer 1990). Razlog tomu je to su socijalni i situacijski problemi voeni afektivnim informacijama. A osim toga emocionalne sposobnosti nisu ukljuene samo u socijalna iskustva nego i u iskustva unutar pojedinca. Neki istraivai tvrde da je znanje o sebi i individualni unutarnji ivot najsalijentniji s emocionalnim iskustvima ( npr. Showers & Kling, 1996). Tako je emocionalna inteligencija vie usmjerena od socijalne inteligencije, upravo u tom se odnosi posebno na emocionalne pojave; ipak to se moe odnositi izravno na iroki spektar emocionalnih problema ugraenih u meuljudska i intrapersonalna iskustva (Epstein, 1998; Mayer i Salovey, 1997; Saarni, 1990, 1997; Salovey i Mayer, 1990). Upravo je ova efikasna i tedljiva priroda okvira emocionalne inteligencije to je ini tako privlanom. Doista, to smatramo da je zbunjujude kako je psihologija trebalo tako dugo da prepozna vanost emocionalne sposobnosti.

EMOCIJE: OD DEZINFORMACIJE DO INFORMACIJE Emocija, povijesno gledano, su ostavljene po strani pored kognicije . Filozofi i znanstvenici (ukljuujudi psihologe) su se oslonili na slavljenu analitiku inteligenciju tokom vedine zapadne povijesti. Aristotel (384-322 prije Krista), na primjer, tvrdio je da je ljudski intelekt najvia stvar u nama, a da su predmeti koje razumije najvie stvari koje se mogu znati" (1976, str 328, vidi takoer Aristotel, 1947). U isto vrijeme, emocije se smatra kao inferiorne, esto smetajudi element ljudske prirode. Strasti su pogreiv vodie za djelovanje. Ljutnja esto dovodi do nepravednih djela nasilja, straha esto dovodi do kukaviluka. Te izjave o osjedajima bile su poticaj za Malebrancheov recept: Nametni utnju na svoja osjetila, svoju matu, i svoje strasti, i onda de uti isti glas unutarnje istine" (citirano u James, 1890/1950, str 10). Kao rezultat povijesnog nepovjerenja emocijama, mnogi psiholozi su zauzeli poloaj da su intelekt i strast u neskladu (Npr., Schaffer, Gilmer, i Schoen, 1940, Woodworth, 1940). U tom pogledu, um prua tone informacije, a emocije zamrauju na um s dezinformacijama. Young (1936) je ak otiao toliko daleko da kae da emocije nemaju svjesne svrhe i uzrokuju "Potpuni gubitak cerebralne kontrole" (str. 457 - 458). Tu je sasvim razumljivo, dakle, da su rane koncepcije inteligencije u podruju psihologije izrazito racionalne. Terman je izjavio: "pojedinac je inteligentan u odnosu na sposobnost noenja s apstraktnim razmiljanjem(1921, p. 128). Biti emocionalan se nije smatralo pametnim. Suvremena psihologija je ostavila ovaj prikaz razuma kao superiornog u odnosu na emocije, a naglasak se stavlja na funkcionalnost emocija. Ova promjena potjee iz filozofije Davida Humea i etolokih promatranja Charlesa Darwina. Hume (1739/1948), poetkom 18. stoljeda empirijski filozof, tvrdio je da emocionalni impulsi motiviraju sve akcije. On je vjerovao da razum ne radi nita vie nego uzeti u obzir injenice i stvara zakljuke o svijetu relevantne za postizanje i prioriziranje poticaja koji dolaze od strasti. Freud (1923/1962) je imao slian stav. Naglasio je primat Id-a sjedite self-emocionalnosti i psihike energije- i tvrdio je da su drugi aspekti sebstva izvedeni. Freud, kao i Hume, stavlja razum u slubu emocija. Iako Hume doveo u pitanje prevlast razuma nad emocijama, sve do Darwinovog objavljivanja Izraavanje emocija u ljudi ili ivotinja (1872/1965) funkcionalna svrha emocija nije bila osnovana. Svojim intenzivnim etolokim zapaanja ivotinjskog ivota, Darwin je otkrio da emocije slue za barem dva vrlo bitne funkcije. Prvo, emocije energiziraju prilagodljiva ponaanja kao to je bijeg (strah) i prokreacija (ljubav ili pouda). Drugo, emocije dovode do podizanja signalizacijskih i komunikacijskih sistema to donosi znaajnu prednost za opstanak cijele vrste i pojedinanih organizama (npr., reakcija straha jednog jelena u prisutnosti predatora brzo informira i druge jelene o prijetnji). Pripisivanjem ove funkcije emocijama, Darwin je svratio pozornost na adaptivnu, naizgled inteligentnu prirodu emocionalne ekspresije. Danas je veliki naglasak stavljen na psiholoku vanost emocija, a opdenito je prihvadeno da emocije povedaju, prije nego da interferiraju s drugim kognitivnim sposobnostima. Emocije sigurno imaju signalizacijsku funkciju kako je Darwin zamjetio (npr., Ekman, 1984). Osim toga, opde je prihvadeno da su emocije primarni izvori motivacije Oni probuuju, odravaju i usmjeravaju ljudsko djelovanje (npr. Izard, 1971; Frijda, 1986; Leeper, 1948; Tomkins, 1962). Konano, mnogi istraivai su prihvatili iroko afekt-kao-informacija stajalite, prema kojem internalno emocionalno iskustvo omoguduje pojedincu vane informacije o njihovoj okolini i situaciji. Ova informacija oblikuje prosudbe, odluke, prioritete i akcije pojedinca (npr., Schwarz, 1990; Schwarz i Clore, 1983, 2003).

OKVIR Kad smo u poetku razvijali koncept emocionalne inteligencije (npr., Salovey i Mayer, 1990), naa namjera je bila svrnuti pozornost za kooperativni odnos izmeu emocija i razuma (Mayer, Caruso, i Salovey, 1999). Ljudi nisu, ni u kom smislu, preteno racionalna bida, niti su preteno emocionalna bida. Oni su obje. Tako njihova sposobnost da se prilagode i nose sa ivotom ovisi o integriranom radu njihovih emocionalnih i racionalnih sposobnosti. Kao to je Tomkins je rekao, " Brakom razuma i afekta dolazi do (Out of the marriage of reason with affect there issues clarity with passion* ) . Razum bez afekta bi bio impotentan, a afekt bez razuma bi bio slijep. (1962, str 112). Uspjeh u ivotu ovisi o neijoj sposobnost razmiljanja o emocionalnim iskustvima i drugim informacija koje su pod utjecajem afekta, te o emocionalno adaptivnom odgovoru na zakljuke doneene razumski o svojoj sadanjosti, prolosti i bududnosti. Opdenito, opisali smo emocionalnu inteligenciju kao sposobnost prepoznavanja i izraavanja emocija, njihovog razumjevanja i koritenja na nain da doprinose osobnom rastu (Mayer i Salovey, 1997;. Mayer i sur, 2001, 2004; Salovey i Grewal, 2005; Salovey i Mayer, 1990). Meutim, formalnija definicija bi ukljuivala specifine strunosti koje obuhvada; ukljuujudi sposobnost tonog prepoznavanja emocija; sposobnosti da generira osjedaje kad facilitiraju kogniciju; sposobnosti razumjevanje informacija koje su pod utjecajem afekta i koritenje emocionalnog znanja; i sposobnost upravljanja i reguliranja vlastitih emocija i emocija drugih kako bi poboljali emocionalno i intelektualno blagostanje i rast. Na model emocionalne inteligencije prikazana je u okviru 33.1. Model se sastoji od 4 grane, od kojih svaka predstavlja klasu vjetina. Podvjetine svake grane su organizirane s obzirom na njihovu kompleksnost, tako da su sofisticiranije vjetine svake grane ovisne o ostalim vjetinama drugih grana modala (Mayer & Salovey, 1997). PREPOZNAVANJE EMOCIJA Prva grana emocionalne inteligencije, prepoznavanje emocija, je sposobnost detektiranja i deifriranja emocija na licima, slikama, glasovima i kulturalnim tvorevinama. Takoer ukljuuje sposobnost identificiranja neijih emocija. Prepoznavanje emocija bi bio bazini aspekt emocionalne inteligencije, bududi da omoguduje svako daljnje procesiranje emocionalnih informacija. Pojedinci mogu biti vie ili manje vjeti u primjedivanju,Percepcija, procjena i ekspresija emocija Sposobnost prepoznavanja emocija u necijem fizikom i psihikom stanju. Sposobnost prepoznavanja emocija kod drugih ljudi i objekata. Sposobnost preciznog izraavanja emocija i potreba koje su povezane s tim emocijama. . Sposonost diskriminacije ispravnih i neispravnih , iskrenih i neiskrenih ekspresija osjeaja. . Emocionalna facilitacija razmiljanja Sposobnost preusmjeravanja i postavljanja prioriteta kod neijeg razmiljanja zasnovanog na osjeajima povezanim uz druge objekte, dogaaje i ljude. Sposobnost generiranja ili oponaanja ivih emocija da bi se facilitiralo prosudbe i sjeanja o osjeajima. Sposobnost prevlasti nad promjenama raspoloenja koako bi se ostvarila prednost viestruke perspektive; sposobnost integriranja perspektiva koje ukljuuju raspoloenja Sposobnost koritenja emocionalnih stanja kako bi se facilitiralo rijeavanje problema i kreativnost Razumjevanje i analiziranje emocionalne informacije Sposobnost razumjevanja u kakvom su odnosu razliite emocije. Sposobnost prepoznavanja uzroka i posljedica razliitih osjeaja Sposobnost interpretiranja kompleksnih osjeaja, poput emocionalih kombinacija i kontradiktornih emocionalnih stanja Sposobnost razumjevanja i predvianja moguih tranzicija izmeu osjeaja Regulacija emocija Sposobnost otvorenosti prema osjeajima, bilo ugodnim bilo neugodnim Sposobnost motrenja i odgovaranja na emocije Sposobnost pokretanja , produivanja ili odvajanja od emocionalnog stanja ovisno o korisnosti i informativnosti tog stanja. Sposobnost upravljanja emocijama u sebi i drugima. _________________________________

FIGURE 33.1. Okvir emocionalne inteligencije Preuzeto iz Mayer and Salovey (1997). Copyright 1997 by Peter Salovey and David J. Sluyter. Uzeto s doputenjem: Basic Books, a member of Perseus Books, L.L.C.

podravanju i izraavanju svojih emocionalnih stanja. Ove sposobnosti su osnovne vjetine procesiranja informacija u kojima informaciju ine osjedaji i raspoloenja. Npr., neki pojedinci ne mogu izraziti svoje osjedaje verbalno, prvenstveno jer imaju potekode sa identificiranjem svojih osjedaja; ovo stanje se naziva Aleksitimija ( Apfel & Sifneos, 1979;Lumley, Stettner, i Wehmer, 1996). Ove osnovne emocionalne sposobnosti su vane jer oni koji mogu brzo i precizno procjeniti i izraziti svoje emocije bolje reagiraju na okolinu i na druge. Postoje dokazi da pojedinci koji izraavaju svoje emocije vjeto su empatiniji i manje depresivni o onih koji nisu sposobni za to (Mayer, DiPaolo,&Salovey, 1990; Notarius& Levenson, 1979; Prkachin, Craig, Papageorgis, & Reith, 1977). Pojedinci moraju procjenjivati i emocije drugih. Ponovno postoje individualne razlike u njihovoj sposobnosti preciznog procjenjivanja, razumjevanja i empatije s osjedajima drugih (Buck, 1984; Barrett & Salovey, 2002), i pojedinci koji su sposobni to i uiniti bolje odgovaraju na svoje socijalno okruenje i grade suportivnu socijalnu mreu (Salovey, Bedell, Detweiler, & Mayer, 1999) KORITENJE EMOCIJA ZA FACILITACIJU RAZMILJANJA Druga grana emocionalne inteligencije, koritenje emocija, je sposobnost koritenja emocija kako bi se facilitiralo razliite kognitivne aktivnosti, kao to je razmiljanje i rjeavanje problema. Emocionalna srana i njihovi efekti mogu biti iskoriteni na razliite naine. Npr., pozitivna raspoloenja ine pozitivne ishode vjerojatnijim, dok negativna raspoloenja ine negativne ishode vjerojatnijim (Johnson & Tversky, 1983; Mayer, Gaschke, Braverman, i Evans, 1992). Stoga rjeavanje problema u razliitim raspoloenjima moe osposobiti pojedinca da uzme u obzir iri raspon razliitih akcija i ishoda ( Mayer & Hanson, 1995). Takoer, brojni su istraivai (e.g. Isen,1987;Magai & Havliand-Jones, 2002; Palfai & Salovey, 1993; Schwarz, 1990) raspravljali o tome da razliite emocije stvaraju razliite mentalne setove koji su vie ili manje adaptivni za rjeavanje razliitih problema. To znai da razliite emocije stvaraju razliite stilove procesiranja informacija. Radost facilitira mentalni set koji je koristan za kreativne zadatke u kojima pojedinac mora razmiljati intuitivno ili ekspresivno kako bi stvorio nove asocijacije (e.g. Isen, Daubman & Nowicki, 1987). Tuga stvara mentalni set u kojem je rijeavanje problema usporeno, s posebnom panjom za detalje i vie fokusiranja i namjernog strategiziranja. Palfai i Salovey (1993) su predloili da bi ova dva razliita stila procesiranja informacija (npr., intuitivni i ekspresivni vs fokusirani i namjerni) trebala biti efikasna za 2 razliita problemska zadatka: induktivne probleme kao analogijsko razmiljanje i deduktivno logike zadatke. Emocionalno inteligentni pojedinci bi trebali biti sposobni iskoristiti motivacijku kvalitetu emocija. Npr., student bi se moga namjerno fokusirati na negativne posljedice neizvravanja svojih obveza na vrijeme, kako bi inducirao stanje straha koje bi ga potaklo da pone ranije s radom. Drugi student bi se mogao prisjetiti svih svojih uspjeha prije nego pone raditi. Samoinducirano pozitivno stanje povedava njihovo samopouzdanje u zadatcima i onda de vjerojatnije ustrajati ak i kad naiu na tekode. RAZUMJEVANJE EMOCIONALNIH INFORMACIJA Treda grana emocionalne inteligencije se odnosi na znanje o emocionalnom sistemu. Razumjevanje emocija je sposobnost razumjevanja jezika emocija i kompleksnih odnosa

izmeu emocija. Najfundamentalnija sposobnost ovog djela je sposobnost oznaavanja emocija rijeima i prepoznavanje odnosa izmeu primjera afektivnog leksikona. Emocionalno inteligentan pojedinac je sposoban je sposoban prepoznati da su termini koji se koriste da opiu emocije grupirani u obitelji i da grupe termina za emocije formiraju neizraene (fuzzy) setove (vidi Ortony,Clore, & Collins, 1988). Npr., Pojedinac ui da rijei kao to su bijes, iritacija i smetnja mogu biti grupirane zajedno kao termini asocirani s ljutnjom. to je jo bitnije, relacije izmeu ovih termina se zakljuuju smetnja i iritacija mogu voditi do bijesa ako provokativni stimulus nije eliminiran; ili da se zavist esto doivljava u kontekstu koji izaziva ljubomoru, ali da se ljubomora rijetko javlja u situaciji koja izazova zavist ( Salovey & Rodin, 1986, 1989). Kako bi razumio emocije pojedinac mora nauiti to emocije otkrivaju o odnosima. Lazarus (1991), npr., opisuje kako su osnovne relacijskih tema centrala teta ili korist u adaptivnim susretima koji proimaju emocije- povezane sa raliitim vrstama osjedaja. Ljutnja proizlazi iz poniavajudeg protiv sebe, krivnja iz krenja moralnog imperativa, i nada iz susretanja s najgorefa ali oekivanja boljeg ( pogledaj Tablica 3.4. u Lazarus, 1991). Povedana kompleksnost u ovoj domeni emocionalne inteligencije je pokzana znanjem da se emocije mogu kombinirati na interesantan i suptilan nain. Na godinjici mature, nostalgini razgovori mogu izazvati mjeavinu radosti i tuge. Zadivljujude iznenaenje pred udima interneta moe biti kombinirani sa strahom od vlastite neznanosti u cijelom tom prostoru. Na kraju, razumjevanje i analiziranje emocija ukljuuje sposobnost prepoznavanja prijelaza izmeu emocija. Npr., Tangney i njezine kolege su opirno opisali kako se sram ali ne krivnja moe brzo okrenuti u bijes. Pojedinac moe doslovno biti posramljen do bijesa ( Tangney, Wagner, Fletcher, & Gramzow, 1992; Tangney & Salovey, 1999). UPRAVLJANJE EMOCIJAMA Emocionalno znanje takoer doprinosi 4-oj komponenti emocionalne inteligencije, emocionalnoj regulaciji. Meutim, pojedinci moraju razviti daljne sposobnosti kako bi iskoristili scoje znanje u akciji. Oni moraju prvo biti otvoreni iskustvu raspoloenja i emocija, i onda vjebati i postati naviknut na ukljuivanje u razliita ponaanja koja izazivaju eljene emocije u njima samima i u drugima. Ove vjetine reguliranja emocija omoguduju pojedinca da se ukljuuju u strategije popravljanja i odravanja raspoloenja, poput izbjegavanja neugodnih aktivnosti ili traenje aktivnosti koje smatra nagraujudima. Pojedinci koji nisu sposobni upravljati svojim emocijama de vjerojatinje doivjeti negativne afekte i ostati slabijeg raspoloenja (Erber, 1996). Kroz samo-reflektivno iskustvo emocije, pojedinac dobiva znanje o poveznicama i uzrocima njihovog emocionalnog iskustva. Znanje o emocijama stoga osposobljuje pojedonca da formira teorije o tome kako i zato su emocije izazvane u razliitim situacijama. Ova sposobnost razumjevanja i analiziranja emocionalnog iskustva prelazi u sposobnost boljeg razumjevanja sebe i vlastitih odnosa s okolinom, to moe donjeti efektivnu emocionalnu regulaciju i vede blagostanje. U psihoterapijskoj literaturi, ovo se naziva emocionalna pismenost (Steiner & Perry, 1997; vidi takoer Mauer & Brackett, 2004, za aplikaciju u edukaciji). Iako se na rad primarno fokusirao na reflektivne sposobnosti meta-raspoloenja , vano je napomenuti da se emocionalna inteligencija moe manifestirati na drugi nain. Pojedinci esto reagiraju prema vlastitim direktnim emocionalnim iskustvima, a

metaemocionalna iskustva mogu facilitirati ili oteati funkcioniranje (Gottman, 1997). Npr., osoba se moe osjedati posramljeno jer je osjedala ili izrazila ljutnju prema onima koje voli. Metaemocija u ovom sluaju je sram, koji uzima kao svoj objekt pojedinavo direktno iskustvo ljutnje i moe motivirati pojedinca da inhibira ljutnju ili bar ljutito ponaanje u bududnosti. Ovaj tip nauenih emocija moe biti od iznimne koristi izmeu roditelja i djece, izmeu ljubavnika. I u mnogim drugim socijalnim odnosima. Kao napomena, postoji jako malo istraivanja o metaemocijama ( vidi Gottman, 1997), djelom jer je istraivanja emocionalnih reakcija na direktna emocionalna iskustva kompleksno. Meutim, metaemocije su fascinantni primjer kako ljudi doivljavaju sebe i svoja iskustva kao objekte i odgovaraju na te objekte na vii nain. Sposobnost pomaganja drugima da poprave ili poboljaju svoje raspoloenje je takoer vana vjetina. Pojedinci se esto oslanjaju na svoju socijalnu mreu kako bi dobili ne samo praktine ved i emocinalne zatite od negativnih ivotnih dogaaja ( za usporedbu vidi Stroebe & Stroebe, 1996). Nadalje, pojedinci dobivaju osjedaj efikasnosti i socijalne vrijednosti od pomaganja drugima da se osjedaju bolje i od doprinoenju radosti svojih voljenih. Sposobnost upravljanja emocionalnim iskustvima drugih takoer igra vanu ulogu kod upravljanja dojmom i persuazijom. Iako je ova vjetina ponekad beskrupulozno koritena od strane psihopata, voa kultova i oglaivaa, upravljanje dojmovima i persuazija se esto koriste za prosocijalne svrhe. Pojedinci koji su efikasni u reguliranju emocija drugih su esto sposobniji djelovati prosocijalni i graditi i odravati vrste socijalne mree. Mogli bi se zapitati koja vjetina, osim emocionalnog znanja, stoji u podlozi emocionalne regulacije. Odgovor na ovo pitanje ne moe se dati definitivno jer je jo uvijek jako malo istraivanja koja su ispitala razlike izmeu emocionalnig znanja i emocionalne regulacije. Meutim, razlika se moe ilustrirati jako lako. Razmislite o neugodnosti koju vedina nas osjeda dok pleemo. Oni od nas koji uivaju u plesu su sposobni prepustiti se glazbi i pokretima plesa. Naalost, ovo stanje je nedostino kad smo anksiozni zbog drugih koji bi nas evaluirali. Stvarnost je, meutim, takva da je malo drugih briga kako mi pleemo. Ostali su ili previe zaokupljeni ili preposramljeni da bi nas zamjetili; promatrai brzo prolaze preko onih koji najgore pleu jer im je to dosadno i privueni su vie onima koji pleu vjeto i elegantno. Zanimljivo, oni meu nama koji kojima je plesanje neugodno su esto svjesni da nitko ne obrada pozornost na njihov ples. ak razumijemo da je na strah od evaluacije najveda prepreka na plesnom podiju. Koliko god je prosvjetljujude ovo saznanje, ono oslobaa samo neke od nas od osjedaja neugodnosti. Tako je zato to je emocionalna regulacija razliita od metaemocionalnog znanja koje pretpostavlja. To znai da su potrebne regulatorne vjetine kako bi se metaemocionalno znanje aktiviralo. SAETAK Mnogo ostaje za nauiti o svakoj komponenti emocionalne inteligencije. Kao rezultat, na koncept emocionalne inteligencije se jo uvijek razvija. Bez obzira na to nae se razumjevanje emocionalne inteligencije ved prenijelo u pojedina istraivanja. Sad se okredemo mjerenju emocionalne inteligencije, nakon kojeg demo raspraviti o nekim pronalascima i implikacijama koje su proizale iz koritenja ovih mjerenja i teorija opdenito

MJERENJE EMOCIONALNE INTELIGENCIJE Uvoenje koncepta emocionalne inteligencije ( Salovey & Mayer, 1990) imalo je trenutnu intuitivnu i popularnu privlanost ( npr. Goleman, 1995a; Segal, 1997), i ova je ideja iskoritena kako bi se organiziralo mnogo prolih i subremenih istraivanja. Pokuaji operacionalizacije i direktnih mjerenja ovog koncepta su bili neizbjeni. Voeni orginalnim okvirom emocionalne inteligencije, Mayer i Salovey su inicijalno ispitivali metaiskustvo, ili reflektivno iskustvo, raspoloenja ( npr., Mayer & Gaschke, 1988; Salovey, Mayer, Goldman, Turvey, & Palfai, 1995). Dvije samoiskazne skale za procjenu kognicije metaraspoloenja su se koristile: skala osobina linosti (Salovey et al., 1995) skala stanja (Mayer & Stevens, 1994). Na poetku, kao primjer, je Skala osobina meta-raspoloenja (Trait meta-mood scale, TMMS), koja ispituje vjerovanja ljudi o njihovoj sklonosti da sudjeluju s jasnodom u svojim raspoloenjima i ukljuuju se u poravljanje raspoloenja. Predmeti ovih mjerenja su izravninpr. , Ja obradam mnogo panje na to kako se osjedam. ( Panja), Nikad ne mogu redi kako se osjedam ( Jasnoda, obratno bodovano) i Ja nastojim misliti pozitivno bez obzira koliko se loe osjedam ( Popravljanje). Psihometrijska svojstva TMMS-a su jako dobra, i neka empiriska otkrida su dobivena njegovom uporabom ( Goldman, Kraemer,& Salovey, 1996; Salovey et al., 1995, Salovey, Stroud, Woolery, & Epel, 2002). Meutim, ova skala osobina linosti ima svoje granice. Prvo, faktorska struktura skale se sastoji do samo tri dimenzije ( i.e. Panje, jasnode, i poravljanja), predstavljajudi tako samo nekoliko emocionalnih sposobnosti navedenih u okvir. Nadalje, TMMS, kao i ostale samoiskazne mjere ( vidi e.g. Bar-On 1997), u sri pitaju pojedince jesu li ili nisu emocionalno inteligentni; ne zahtjeva da oni demonstriraju svoje emocionale sposobnosti. Vjerujemo kako valjanija mjera sri emocionakne inteligencije treba test koji se oslanja na zadatke i vjebe, prije nego na samoiskaz. Noviji pokuaji mjerenja emocionalne inteligencije kroz zadatke se zasnivaju na zadatcima razumjevanja sposobnosti i procjenjivanja bitnih vjetina. Multifaktorna skala emocionalne inteligencije se moe rjeavati olovkom na papiru, ili na kompjuteru (Mayer,Caruso & Salovey,1998). Organizirana je u etiri glavne grane koje reflektiraju trenutan okvir pri razumjevanju emocionalne inteligencije; Doivljavanje, koritenje, razumjevanje i upravljanje emocijama. Za svaku od ovih grana je napravljen niz podtestova kako bi se ocjenile razne sposobnosti. Nedavno je izdan kradi i bolje normiran test emocionalne inteligencije koji se naziva MayerSalovey- Caruso test emocionalne inteligencije (MSCEIT; Mayer, Salovey,& Caruso, 2002). MSCEIT je 40 minutni skup testova koji se moe rjeavati na papiru ili na kompjuteru. Ispitujudi sposobnosti pojedinaca kroz sve etiri grane em. inteligencije, izluuje pet rezultata: jedan za svaku od etiri grane te sveukupni rezultat. Centralna ideja ovog modela je da se emocionalna inteligencija mjenja kroz socijalne norme. Stoga se rezultat na tom testu zasniva na socijanim normama, s tim da vedi rezultat ukazuje na koliinu preklapanja izmeu odgovora pojedinca i velikog broja ispitanika. Uz to, uinak pojedinca u MSCEITu se moe usporeivati sa uinkom 21og strunjaka za emocionalnu inteligenciju. Najvaniji je das u obe metode pouzdane i daju sline rezultate, to ukazuje da laici, kao i strunjaci imaju slino socijalno znanje o emocijama. (Mayer, Salovey, Caruso, & Sitarenios, 2003).

Stvaranje skupa testova koji uspjeno zahvadaju concept emocionalne inteligencije je zahtjevno, ali MSCEIT se pokazao kao dobar poetak. Rezultati na svakoj od etiri grane su u srednjoj korelaciji jedan sa drugim, a podskale i sveukupna mjera su pouzdani (Mayer i sur., 2003). Lopes i sur.(2003) su ustanovili nisku pozitivnu korelaciju izmeu rezultata na MSCEITu i svojstava svjsenosti i prihvaanja. MSCEIT ispituje emocionalne sposobnosti, a ne osobna svojstva in e korelira sa skalama socijalne poeljnosti. Iako je koncept emocionalne inteligencije i njegove mjere izazvao veliki interes, veljani rezultati se tek poinju pojavljivati. Istraivadi se poinju slagati, iako meu njih ponekad ne spadaju oni koji se bave primjenjivim djelovima onoga to je emocionalne inteligencije (niz sposobnosti vezanih uz ocjenjivanje i iskazivanje emocija, koritenje istih da bi se olakale kognitivne aktivnosti, znanje o emocijama i regulacija emocija) i onoga to emocionalna inteligencija nije (pozitivan karakter, optimizam). Ipak znaajno je manje slaganje izmeu miljenja kako mjeriti emocionalnu inteligenciju. Iako se ovdje iskazuju prednosti ispitivanje em. inteligencije putem zadataka (Mayer i sur. 1990,2000), niz introspektivnih upitnika je u mogudnosti da mjeri vane aspekte individualne percepcije i jnihovih sposobnosti u ovoj i slinim domenama (npr., Bar-On, 1996, 1997; Petrides & Furnham, 2003; Schutte i sur., 1998; Tett, Fox, &Wang, 2005). Meutim, postoji mogudnosti da takvi introspektivni testovi visoko koreliraju sa tradicionalnim mjeramaosobnosti i blagostanja (Brackett & Mayer, 2003; Brackett, Rivers, Shiffman, Lerner, & Salovey, 2006). Drugi introspektivni testovi koji su koriteni u mjerenju em. inteligencije nisu poveyani sa ovim konstruktom (nrp. Simmons & Simmons 1997). Nalazi vezani uz korelate em. inteligencije kako je operacionalizira MSCEIT se trenutno obrauju. Emocionalna inteligencija je negativno povezana sa devijantnim ponaanjem kod mukih adolescenata (Brackett, Mayer & Warner, 2004). Studenti koji su imali nii rezultat na MSCEITu su se ede drogirali i opijali. Uz to, ovi ispitanici su imali slabije prijateljske odnose. ak i kad su efekti osobnosti i analitike inteligencije kontrolirani, nalazi vezani uz em. inteligenciju ostaju znaajni. Slino tome, Lopes, Salovey i Straus (2003) su primjenili MSCEIT na skupini sutdenta, zajedno sa upitnikom koji je procjejnivao vlastito zadovojlstvo sa socijalnim vezama. Ispitanici koji su imali vedi rezultat na tom testu su ede izjavljivali da imaju pozitivne veze sa drugima, to ukljuuje i vedu percipitranu podrku od stranje njihovih roditelja i manje negativnih interakcija sa prijateljima. Ogranienje ovih dviju studija je da koriste MSCEIT da predvide introspektivni izvjetaj o kvaliteti socijalnih veza. Lopes i sur. (2004) su ispitali vezu izmeu em. inteligencije i izvjetaje vrnjaka o kvalitetama drugih. Ameriki studenti su rjeili MSCEIT i nakon toga su zamoljeni da dva njihova najblia prijatelja ocjene njihove kvalitete. Studenti koji su imali vii rezultat na MSCEITu su dobili pozitivnije ocjene od prijtelja. Prijetelji su isto tako istakli da studenti koji imaju visoku emocionalnu inteligenciju ede pruaju em. podrku kad je potrebna. U drugom ispitivanju, Njemaki studenti su zamoljeni da prate vlstite dnevne socijalne interakcije. Oni sutdenti koji su imali vii rezultat na MSCEITu su izvjestili o vedem uspjehu u socijalnim interakcijama sa suprotnim

spolom. Npr. Izjavili su da pristupili na privlaniji nanim pripadnicima suprotnig spola id a su doivljeni kao da imaju poeljne kvalitete, kao to su inteligencija i prijateljski pristup. Em. inteligencija moe pomodi ljudima u vezama sa njihovim partnerima i suprunicima. Jedno istraivanje je ispitivalo em. inteligenciju 180 studentskh parova (Brackett, Cox, Gaines, & Salovey, 2005). Nakon rjeavanja MSCEITa su odgovorili na pitanja o kvaliteti njihovih veza. Parovi su podjeljeni ovisno o tome kako odgovaraju meusobno u em. inteligenciji. Parovi u kojima su oba partnera imali niske rezultate na MSCEITu su izjavili da se osjedaju najmanje sretnima, kad se usporede sa druge dvije grupe. Parovi kod kojih su oba partnera em. inteligentna su bili vrlo sretni. Nadalje, parovi kod kojih je samo jedan partner bio visoko em. inteligentan su spadali negdje izmeu ove dvije grupe. Emocionalna inteligencija ome znaiti in a poslu. Uzorak zaposlenika osiguravajude tvrtke koji su radili u manjim grupama sa supervizorom na elu su ispunili MSCEIT. Svi zaposlenici su zamoljeni da se ocjene meusobno vezano uz kvalitete koje iskazuju na poslu, kao to su noenje sa stresom i iskazivanjem potencijala za voenjem. Zaposlenici sa boljim rezultatom na testu su od strane njihovih kolega ocjenjeni kao pristupaniji i odgovorniji za stvaranje pozitivnog okruenja na poslu. Njihovi supervizori su ih ocjenili kao osjetljivijima na odnose sa drugima, tolerantnijima prema stresu is a vedim potencijalom za voenjem. Uz to, vedi rezultat na tom testu je povezan is a vedom pladom i vedim poviicama (Lopes, Grewal, Kadis, Gall, & Salovey, 2006). Unato tome to je naueno o mjerenju em. inteligencije kroz nekoliko zadnjih godina, istraivanje o valjanosti vedine testova em. inteligencije je jo u zaetku. Stoga je Boringov (1923) prijedlog da je inteligencija ono to test mjeri posebno varljiva. Neovisno o tome, Inteligencija kakva mjerena MSCEITom je prilino snaan psiholoki fenomen (Dunn, Brackett, Ashton- James, Schneiderman, & Salovey, 2007). Bududi da je dogovoren jasan concept em. inteligencije, nastavlja se rad na ovakvim mjerama em. inteligencije.

EMOCIONALNO INTELIGENTNO NOENjE SA STRESOM I SAMOREGULACIJA Emocija je potomak ljuske motivacije, primarni opskrbljiva otisaka za kogniciju, odluku i akciju(Tomkins, 1962). Ovo stajalite istie da se em. inteligencija uzdie do motivacijske ili samoregulacijske inteligencije, do te mjere da pojedinac ima visoko razvijeno em. znanje i sposobnosti, koji mu omoguduju uspjenu i uinkovitu samoregulaciju prema eljenim ciljevima . Zbog toga to se proli dogaaji ne mogu promjeniti, noenje sa prijanjim traumatinim iskustvima je stvar razumjevanja dogaaja i interpretiranja istoga na drugaiji nain. Vanost emocionalne sposobnosti je moda najoitija u tim sluajevima, u smislu da pojedinci moraju odgovoriti na snane emocije izazvane dogaajima iz prolosti. Uspjeno noenje sa nekim dogaajem ovisi o suradnji niza emocionalnih sposobnosti , i predloeno je da nedostatci u takvim osnovnim emocionalnim sposobnostima kao to su percepcija i ekspresija emocija

interferiraju sa razvojem i implementiranjem sloenijih vjetina noenja sa stresom, kao to je regulacija emocija (Salovey, Bedell, Detweiler, & Mayer, 1999). Vanost em. inteligencije kod specifinih metoda noenja sa stresom kao to su razotkrivanje i odvradanje je navedena dalje u tekstu. Pennebaker je pokazao da razotkrivanje emocionalnih trauma u tekstu, maker i anonimnom ima brojne pozitivne efekte. Opdenito, pojedinci koji mogu identificirati kako se osjedaju, razumjevaju implikacije tih osjedaja, te uinkovito reguliraju vlastita em. iskustva de se uspjenije nositi sa negativnim iskustvima od manje em. inteligentnih pojedinaca. Na osnovnoj razini, oni koji nisu sposobni parcipirati i ocjeniti vlastito em. stanje tono mogu pogrijeitiu definiranju podrijetla tih problema. Ako se to dogodi, process noenja sa stresom de usporiti, iskljuujudi uspjeno razotkrivanje emocija. U prijanjim radovima, pojedinci otovreni prema em. iskustvima su pokazali nii nivo depresije od onih koji nisi bili tome skloni (Mayer, Salovey, Gomberg- Kaufman,&Blainey, 1991). Uz to, em .inteligentni pojedinci bi trebali biti uspjeni u prepoznavanju najuinkovitijih naina noenja sa stresom. Npr. Nolen- Hoeksema i sur. smatraju da je jedan od najuinkovitijih naina noenja sa stresom odvradanje (Morrow & Nolen-Hoeksema, 1990; Nolen-Hoeksema & Morrow, 1993). Kada ljudi koriste ugodne aktivnosti da si poprave raspoloenje, pokazuju bolje vjetine rjeavanja problema i manje negativnih misli (Lyubomirsky & Nolen-Hoeksema, 1995). Jedna od najnaprednijih vjetina unutar reflektivne regulacije emocijaje sposobnst poboljavanja negativnih emocija i promoviranje pozitivnih emocija (Mayer & Salovey, 1997). Stoga se smatra da pojedinci koji su vjeti u regulaciji emocija bolje popravljaju vlastita em. stanja ugodnim aktivnostima koja funkcioniraju kao odvradanje od negatvnih emocija. Koritenje odvradanja je drugaije od izbjegavanja negativnih emocija. Wegnerov rad na ironinim procesima (npr. Wegner, Erber, & Zanakos, 1993) je pokazao da su pokuaji izbjegavanja negativnih misli i emocija osueni na propast. Raspad snage volje se dogaa zbog toga to se potisnute misli i osjeaji doivljavaju kao oznake o tome kako ih je uspjeno osoba izbjegavala. Ovaj rad je u skladu sa kognitivnim promjenama, prema kojima de negativno iskustvo ostati u pamdenju dok se ne rjei i vie ga se ne treba izbjegavati. Daljnja komponenta reflektivne regulacije je sposobnost razumjevanja emocija bez uvedavanja ili umanjivanja njihove vanosti (Mayer & Salovey,1997). Kao rezultat, emocionalno inteligentni pojedinci trbali bi nai ravnoteu izmeu ugodnih odvraanja panje i prihvaanja vlastitih osjedaja. Neki tipovi odvraanja mogu ak i olakati aktivno noenje sa stresom. Npr. Oekujemo od e. inteligentnih pojedinaca da trae drutvo zbog podjedanja na dobre stvar u ivotu. Pojedinci se po prirodi obraaju drugima da bi razumjeli negativne dogaaje u ivotu (pennebaker & Harber, 1993), a dostupnost visoko kvalitetne socijalne podrke moe sprijeiti pojedince u oajavanju. Em. inteligentni pojedinci de dede rjeavati em. probleme jer shavadaju da je djeljenje emocija jedan od naina organiziranja i razumjevanja istih. Pojedinci koji imaju snanu emocionalnu sposobnost bi trbali biti u mogudnosti da reorganiziraju emocionalne odgovore

prema nekoj traumi kao normalne, da doive traumu u irem kontekstu ivota, te da stvaraju pozitivne atribucije prema traumi. Em. inteligencija bi trebala voditi prema prilagodljivijem nainju noenja sa strsom kada je cilj bolkiran. Kada se ne uspije ostavriti odreeni cilj doivljava se nelagoda. Meutim, ne reagiraju svi na isti nain kad je cilj bolkiran. Odreeni pojedini odustanu od cilja neprimjetno, dok drugi proivljavaju negativnije emocije. ;cIntosh (1996) je predloio model koji objanjava zato odreeni pojedinci reagiraju negativnije na neostvarivanje cilja. Model poinje sa saznanjem das u ciljevi struktuirani hijerarhijski, to mjenja shvadanje das u svakodnevni ciljevi bitni u postizanju opdenitijih ciljeva. Ponekad cilj nieg ranga mora biti ostvaren da bi se dostigao cilj vieg ranga, ali u vedini sluajeva postoji itav niz naina da se ostvare ciljevi koji su pozicionirani na vioj razini hijerarhije. Meutim, neki pojedinci doivljavaju nie rangirane ciljeve kao jednake vierangiranim. McIntosh naziva te pojedince povezivaima, jer neuspjeh u nie rangiranim ciljevima smatraju kao neuspjeh koji vodi neuspjehu u vie rangiranim ciljevima. Povezivai smatraju da njihova sreda ovisi o ispunjenu ciljeva, te da neispunjenje jednog cilja uzorkuje neispunjenje drugih ciljeva. LJudi koji povezuju nie rangirane ciljeve sa vie rangiranim vie oajavaju kad doive neuspjeh. Em. inteligencija bi mogla olakati gomilanje raznih ciljeva; omogudava pojedincu da osjeti osobnu vanost svakog cilja i da tu informaciju iskoristi prilikom traenja alternativnih naina za ostvarenje drugih ciljeva. To omoguduje em. inteligentnim pojedincima da ulau u razliite aktivnosti.

ZAVRNE MISLI O EMOCIONALNOJ INTELIGENCIJI Vedina konstrukata u socijalnoj psihologiji sazrijeva desteljedima prije nego pronau publiku. Sudbina em. inteligencije je bila drukija. Nedugo nako to je izadan rad Mayer i sur., 1990; Mayer & Salovey, 1993; Salovey & Mayer, 1990, popularna knjiga o emocionalnoj inteligenciji je tiskana. Zahvaljujudi toj knjizi em. sposobnosti su se preko nodi pretvorile od niza sposobnosti do bogatih sposobnosti koje su u mogudnosti da odreuju ovjekov karakter i djeluju na gotovo sve aspekte ovjeka. Unato popularizaciji konstrukta 1990ih godina, ozbiljnija istraivanja em. inteligencije se poinju pojavljivati poetkom 21. stoljeda. Problemi na ovom podruju niu udni, uzevi u obzir tek nedvni poetak istraivanja. Ovo podruje istraivanja se nede pokazati korisno ako se aposobnosti koje ine em. inteligenciju ne budu mogle generalizirati na ivotne situacije.