Okolina poduzea-seminarski rad - ispravakx

9

>Seminarski rad

SADRAJ:1.UVOD2

2.Ekonomika rada3

2.1.Podjela i razliite naravi rada3

2.2.Prouavanje rada4

2.2.1.Studij rada4

2.2.2.Studij vremena5

2.2.3.Studij pokreta5

2.3.Plaanje rada 52.3.1.Teorije o plaanju rada 6

2.3.2.Praksa plaanja rada7

3.Ekonomika radnog procesa83.1. Kombiniranje initelja radnog procesa84.Djelovanje ekonomskih zakona u radnom procesu9

5.Zakljuak 10

6.Popis literature 11

1. UVOD

Ekonomika poslovanja je gospodarenje svim raspoloivim resursima, kako u radnom procesu u cjelini, tako i po svim njegovim dijelovima. U tom smislu ekonomika poslovanja obuhvaa ekonomiku resursa, ekonomiku radnog procesa i ekonomiku funkcija.Neovisno o tome o kojoj se od navedenih ekonomika radi u danoj prilici, svaku od njih valja razmatrati kroz pitanja ime se gospodari?, gdje se gospodari?, i kako se gospodari?

2. EKONOMIKA RADA

Rad je svjesna i unaprijed smiljena djelatnost ovjeka, usmjerena k ostvarenju svrhovitog i korisnog cilja na bilo kojem podruju ivota. U ekonomskom smislu, rad je ovjekova djelatnost kojom se privreuju dobra i usluge za podmirivanje potreba ljudi.Rad je manifestacija ovjekova tjelesnog i mentalnog potencijala, funkcija njegove radne snage koja rezultira stvaranjem ostalih elemenata radnog procesa.

2.1. PODJELA I RAZLIITE NARAVI RADA

Podjela rada je proces opredjeljivanjivanja ljudi za sve ue i odreenije djelatnosti i poslove s temeljnom svrhom poveanja ope efikasnosti ovjekova rada.Razlikujemo prirodnu podjelu rada (po spolu i dobi) na koju se nadovezuje drutvena podjela rada: opa (poljoprivreda, obrt, industrija, trgovina i slino), posebna (grane pojedinih djelatnosti) i pojedinana (u privrednim i drugim organizacijama).Za ekonomiku privrednih organizacija od posebnog je znaenja pojedinana podjela rada zbog toga to ona pridonosi uspjenijem poslovanju.

i PODJELA RADA U PRIVREDNOJ ORGANIZACIJIRalanjivanje sveukupne djelatnosti na vee i manje organizacijske jedinice, a unutar njih na radne grupe i pojedince kao izvritelje odreenih poslova.

HORIZONTALNA PODJELA RADAPodjela rada na istoj razini, tj. na djelatnosti i poslove koji se mogu obavljati istovremeno i neovisno o drugim poslovima i djelatnostima (npr.: uzgoj itarica, voa, povra; prijevoz sirovina, sredstava za rad; nabava razliitih artikala...).

VERTIKALNA PODJELA RADAPodjela rada na razliitim razinama, tj. izvravanje jednog posla uvjet je za obavljanje drugih poslova (npr.: proizvodnja penice, brana i kruha; utovar, prijevoz i istovar; ugovaranje nabave, preuzimanje robe...). RAZLIITE NARAVI RADAOvdje govorimo o znaajkama koje rad ima ili poprima kad ga promatramo s posebnih stajalita. Razlikujemo:S Tjelesni i umni rad,S Apstraktni i konkretni rad,S Individualni i drutveni rad,S Pojedinani i kolektivni rad,S Jednostavni i sloeni rad,S Proizvodni i neproizvodni rad,S Korisni i nekorisni rad,S Direktni i indirektni rad,S ivi i minuli rad,S Kreativni i rutinski rad,S Poduzetniki i izvrni rad.

2.2. PROUAVANJE RADA

Pod prouavanjem rada podrazumijevamo kritiko preispitivanje postojeeg naina rada s ciljem poboljanja dosadanjih i primjenu novih radnih postupaka. Dakle, prouavanje rada se odraava u nastojanju olakavanja rada, ostvarenja to veih i boljih uinaka, te poboljanju profesionalne selekcije prilikom rasporeivanja ljudi na posao - unapreenje plaanja rada odnosno raspodjela osobnih dohodaka.Suvremena prouavanja rada se odvijaju u okviru triju osnovnih studija: studija rada, studija vremena i studija pokreta.

2.2.1. STUDIJ RADA

Sudijem rada eli se prije svega ustanoviti to se radi, s kojom svrhom se radi, tko radi, gdje se radi, kad se radi, kakvim sredstvima se radi i u kakvim uvjetima se radi. Sva ta pitanja postavljaju se zbog dobivanja uvida u kvalitetu postojeeg naina rada, kako bi ga se moglo poboljati otklanjanjem uoenih nepravilnosti. Kod poboljanja rada bitno je naglasiti da je ono uvjetovano realnou izgleda za ostvarenje boljih rezultata s jedne strane i financijskim i kadrovskim mogunostima poduzea s druge strane.2.2.2.STUDIJ VREMENA

Zanima nas kako se iskoritava radno vrijeme shvaeno kao radni dan. Pritom ne mislimo samo na radno vrijeme radnika nego i na radno vrijeme sredstava za rad, vrijeme uskladitavanja, transporta i obrade predmeta rada.Teite je ipak u praenju i analiziranju naina iskoritavanja radnog vremena radnika s temeljnom svrhom da se radni proces to djelotvornije i bre obavi jer upravo se boljim iskoritavanjem radnog vremena radnika osjetno smanjuju mnogi trokovi ime se ujedno poboljava poslovni rezultat.

2.2.3.STUDIJ POKRETA

Svrha studija pokreta je da se svaki posao obavi sa to manje pokreta, sa to veom lakoom i to manje utroene energije radnika. Teite je na prouavanju operacija i njihovih dijelova - zahvata, pokreta i mikropokreta.Studija isto tako obuhvaa i prouavanje razliitih poloaja tijela pri obavljanju rada. Osnovni poloaji tijela su sjedenje i stajanje, ali ponekad su neizbjeni i uanje, kleanje, leei i sagnuti poloaj.S obzirom na to da je dugotrajno statiko naprezanje u bilo kojem od navedenih poloaja osobito teko, uputno ih je izmjenjivati koliko god je to mogue.

2.3. PLAANJE RADA

Plaanje rada odnosno raspodjela osobnih dohodaka bez sumnje je jedan od najznaajnijih ekonomsko-socijalnih problema svakog poduzea, a svakako i najdelikatniji meu njima.Radnik i njegova obitelj ive od njegove zarade i upravo se kroz raspodjelu dobiti odraava sva pravinost u odreenom drutvu i u samom poduzeu. Zbog tih razloga plaanje rada zahtijeva odreenu odreenu panju i obradu. Kod razmatranja raspodjele novostvorene vrijednosti razlikujemo: MAKRORASPODJELU - razdioba unutar itava drutva; narodne je privrede, aodvija se na tritu posrednitvom ekonomskih zakona i djelovanjemdrutvene zajednice - njome se bave politika ekonomija i ekonomika narodne privrede, aekonomika poduzea prouava u kojoj se mjeri ona odraava na raspodjeludohotka u poduzeu MIKRORASPODJELU - raspodjela unutar samog poduzea, odvija se u skladu s ekonomskim zakonima i mjerama drutva, a regulira se odgovarajuim propisima poduzea

2.3.1. TEORIJE O PLAANJU RADA

TOMA AKVINSKI (1225 - 1274)Zalagao se za ''pravednu najamninu'' koja omoguuje radniku da ivi. Po njegovoj teoriji trokovi ivota su prvi element cijene proizvodnje.THOMAS MORE (1478 - 1535) u Etiopiji i TOMASSO CAMPANELLA (1586 - 1639) Zalagali su se za jednaku raspodjelu na sve pripadnike drutva.

ADAM SMITH (1723 - 1790)

Smatra da radnikova nadnica mora biti barem dovoljna da ga uzdrava. U veini sluajeva ona mora biti ak neto vea jer inae ne bi mogao uzdravati obitelj i rod takvih radnika ne bi preivio novo pokoljenje.Smatra da cijenu rada odreuju dvije okolnosti: potranja za radom i cijena ivotnih potreptina i ugodnosti.DAVID RICARDO (1772 - 1823)Razlikuje i posebno definira dvije cijene rada: prirodna cijena rada koja ovisi o cijeni hrane itd., i trna cijena rada koja ovisi o ponudi i potranji rada.Isto tako, smatra da se trna cijena rada ne moe spustiti ispod ivotnog minimuma.JOHN STUART MILL (1806 - 1873)Smatra da visina najamnine ovisi o meusobnoj moi poduzetnika i radnika.FERDINAND LASSALLE (1825 - 1864)Vjeruje da se najamnina ne moe spustiti ispod razine potrebe za odravanje radnikove fizike egzistencije (eljezni zakon najamnine).KARL MARX (1818 - 1883)Smatra da su rad i priroda izvori bogatstva i uporabnih vrijednosti.VLADIMIR ILJI LENJIN (1870 - 1921)Uvaavajui marxovu koncepciju kae: ''Po odbitku koliine rada, namijenjene drutvenom fondu, svaki radnik dobiva od drutva onoliko koliko mu je dao''.MIHAIL TUGAN-BARANOVSKI (1865 - 1919)Postavio je relativnu tezu ''da je raspodjela dohotka ist problem danog odnosa snaga''.JOHN MAYNARD KEYNES (1883 - 1946)Predstavnik kupovne moi najamnina po kojoj povienje plaa irokih slojeva zaposlenih dovodi do porasta potranje potronih dobara,to potie gospodarsku aktivnost i zaposlenost

TEORIJA PREGOVARAKE MOIPolazi od stajalita da e najamnine biti vie ili nie ovisno o snazi poslodavaca i sindikata. Postoje dvije koncepcije raspodjele: buroaska (izvori nacionalnog dohotka su rad, zemlja, kapital i poduzetnost), i socijalistika (izvori su rad i priroda).

2.3.2. PRAKSA PLAANJA RADA

Osnovni kriteriji raspodjele razvijeni dosadanjom praksom: S Plaanje po vremenu S Plaanje po komaduS Plaanje po naelu ''svakom jednako'' (egalitarizam ili uravnilovka) Promatrani s tehnikog stajalita svi su naini u osnov prihvatljivi, pogotovo ako su jednostavniji i razumljiviji radnicima. S ekonomskog stajalita valja rei da je uravnilovka potpuno nestimulativna, plaanje po vremenu samo djelomino (radnicima je samo bitno da su prisutni na poslu), a plaanje po komadu vie nego stimulativno jer dovodi do naprezanja radnika. Socijalni aspekt plaanja po vremenu ogleda se prije svega u tome to pogoduje vlasnikoj i najamnoj psihologiji - dok poslodavac za ugovoreno radno vrijeme nastoji iz radnikova rada izvui to vie, radnik nastoji da mu da to manje. Plaanje po komadu samo se na prvi pogled ini valjanim. Naime, dok radnik za dvostruko veu plau mora ostvariti dvostruku koliinu uinaka, poduzetnik ostvaruje poveani profit praktiki bez ikakve rtve, jer mu se trokovi proizvodnje poveane koliine proizvoda vraaju kroz prodajnu cijenu. Uravnilovka nije dobra jer jednaka raspodjela za individualno vrlo razliite uinke omoguuje eksploataciju boljih od strane loijih radnika.

KOLEKTIVNI UGOVORIKao pismeno zakljueni sporazumi izmeu poslodavaca i radnikih sindikata instrument su reguliranja ne samo osnovnih pitanja iz radnih odnosa nego i temeljnih kriterija za utvivanje plaa zaposlenih.3. EKONOMIKA RADNOG PROCESA

Ekonomika radnog procesa je gospodarenje unutar sveukupne djelatnosti poduzea i iskljuivo sve angairane initelje.

3.1. KOMBINIRANJE INITELJA RADNOG PROCESA

Kombiniranje initelja radnog procesa ogleda se u ispravnom izboru tehnoloke metode i odgovarajue funkcije proizvodnje.Tehnoloke i radne metode postupci su kombiniranja elemenata radnog procesa uz pomo kojih se nastoji ostvariti to povoljniji odnos izmeu koliine ostvarenih uinaka i utroenih elemenata.Sveukupnost tehnolokih metoda odnosno radnih postupaka, poznatih privrednoj organizaciji i njezinim strunjacima, naziva se tehnolokim horizontom ili vidokrugom.Funkcija proizvodnje predstavlja odnos izmeu jedinice uinka (output) i koliine faktora (input) potrebnih ili utroenih za njegovu izradu (proizvod) ili realizaciju (usluga) primjenom odgovarajue tehnoloke ili radne metode. Taj se odnos najjednostavnije izraava ovakvom jednadbom: q = f (x1 x2...xn) (prema Bannock-Baxter-Rees, 1983) q - jedinica uinka (proizvoda ili usluge) f - funkcija (rezultat)x1x2...xn - ulaganja (inputs, utroci) rada, sredstava za rad, sirovina...

Dva su osnovna tipa funkcije proizvodnje:S Linearna funkcija proizvodnje, za koju je karakteristino da se koliine ostvarenihuinaka mijenjaju u istom odnosu u kojem se mijenjaju uloeni elementi; S Nelinearna funkcija proizvodnje, koja dolazi do izraaja kad neki elementi ostajukonstantni, a drugi se mijenjaju4. DJELOVANJE EKONOMSKIH ZAKONA U RADNOM PROCESU

Za ekonomiku radnog procesa od znaenja je i poznavanje, uvaavanje i primjena ekonomskih zakona.

ZAKON MINIMUMATemeljna je spoznaja zakona minimuma da se nijedan uinak ne moe ostvariti bez minimalnih ulaganja odreenih elemenata.ZAKON MAKSIMUMAStalno poveanje uinaka nije mogue bez ikakvih ogranienja. Ogleda se u spoznaji da postoji neka granica ostvarivanja uinaka koja se uope ne moe nadmaiti u danoj prilici.ZAKON OPTIMUMAOstvarenje nekog odreenog uinka moe se postii raznim kombinacijama elemenata koji se slau. Meutim, najpovoljnija je samo jedna od tih kombinacija, i to ona koja omoguuje usklaeno dopunjavanje svih elemenata, angairanih u radnom procesu. Zakon optimuma manifestira se kao zakon proporcionalnosti.ZAKON MASOVNE PROIZVODNJEBucher je konstatirao da se, zahvaljujui sve veoj koliini uinaka, stalno smanjuju prosjeni fiksni, a time i prosjeni ukupni trokovi. Zahvaljuui masovnoj proizvodnji, dolazi do degresije nekih varijabilnih trokova, a prije svega trokova ivog rada za projektiranje i konstrukciju proizvoda, za pripremu rada, za ekonomsku propagandu i slino.ZAKON RASTUEG PRINOSAKoritenjem veih sredstava za rad omoguuje se ostvarivanje veih utroaka za 20, 50 ili 100%, a da pritom utroak energije ili ivog rada nije morao rasti u istom postotku.ZAKON OPADAJUEG PRINOSATemelji se na spoznaji da se, prilikom sve veeg ulaganja rada na istoj poljoprivrednoj povrini, ukupan prinos - istina - na neko vrijeme poveava, ali da se prosjean prinos po jedinici rada stalno smanjuje.ZAKON SUPSTITUCIJEPo ovom zakonu mogue je i uputno, u odreenim radnim i poslovnim situacijama, zamjenjivati i ciljeve i sredstva uz pomo kojih se oni ostvaruju. (Supstitucija ciljeva i supstitucija sredstava).

5. ZAKLJUAK

Sa stajalita daljnjih poveanja poslovnog uspjeha, openito se moe rei da se on dijelom postie unutar poduzea, poglavito zaslugom tehnikih i proizvodnih kadrova (inovacije, racionalizacije, bolje iskoritavanje kapaciteta, itd.), a dijelom izvan poduzea - u prvom redu zaslugom ekonomista i pravnika (potpunije istraivanje trita, ispravnija primjena zakonskih propisa... )

6. POPIS LITERATURE:

Jelavi, A., Ravli, P., Starevi, A., amanovi, J.; Ekonomika poduzea, Ekonomski fakultet, Zagreb 1993 (Reprint: Ekonomski fakultet Split, 1995)

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com