of 85 /85

Ekonomika turizma

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Skripta napravljena od slajdova s predavanja

Citation preview

Page 1: Ekonomika turizma

UVODNI POJMOVI

Page 2: Ekonomika turizma

EKONOMIKA – POJAM I SADRŽAJ

Ekonomika je znanstvena disciplina koja pokušava naći odgovore na pitanja kako ograničenim resursima zadovoljiti neograničene potrebe.Najčešće se dijeli na dva posebna područja izučavanja: mikroekonomiju i makroekonomiju, iako i svaka djelatnost napose (kao npr. turizam) ima ''svoju'' posebnu ekonomiku koja pokušava dati odgovore na ista pitanja, odnosno što, kako i za koga proizvoditi?!

MIKROEKONOMIJA NASUPROT MAKROEKONOMIJI

Mikroekonomski pojmovi odnose se na: vrijednost proizvodnje jednog proizvoda ili usluge, skupine proizvoda, skupine usluga, proizvodnje jednog

poduzeća porast cijene jednog proizvoda ili usluge, skupine proizvoda ili usluga broj zaposlenih u jednoj grupaciji ili jednom poduzeću otpuštanje radnika u jednom poduzeću ili grupaciji poduzeća tržište jednog proizvoda, skupine proizvoda ili usluga vrijednost izvoza i uvoza jednog ili grupacije poduzeća gospodarska djelatnost jednog ili grupacije poduzeća ponuda robe ili usluga jednog ili više poduzeća potrošnja jednog kućanstva ili poduzeća vrijednost fiksnih (osnovnih) fondova u poduzeću

Praćenjem, analizom i spoznajama o ponašanju i rezultatima poslovanja ovih jedinica bavi se MIKROEKONOMIKA ili EKONOMIKA PODUZEĆA kao zasebna grana ekonomskih znanosti.

Makroekonomski procesi odnose se na djelovanje gospodarstva u cjelini

Makroekonomski pojmovi su npr.: sveukupna vrijednost proizvodnje roba i usluga u gospodarstvu jedne zemlje porast opće razine cijena u gospodarstvu jedne zemlje – INFLACIJA pad opće razine cijena u gospodarstvu jedne zemlje – DEFLACIJA sveukupan broj zaposlenih u jednoj zemlji (opća razina zaposlenosti) sveukupan broj nezaposlenih u jednoj zemlji (opća razina nezaposlenosti) tržište (svih proizvoda i usluga jedne zemlje) sveukupna vrijednost izvoza i uvoza jedne zemlje (vrijednost vanjskotrgovinske razmjene) gospodarska djelatnost (gospodarski procesi) u jednoj zemlji ukupna (agregatna) ponuda robe i usluga u jednoj zemlji sveukupna (agregatna) potražnja ili potrošnja (kućanstva, poduzeća i države) vrijednost osnovnih (fiksnih) fondova u gospodarstvu jedne zemlje

Praćenjem, analiza i spoznaje o učinkovitosti i problemima, te prijedlozi za poboljšanje djelovanja cjelokupnog gospodarstva predmet su proučavanja MAKROEKONOMIKE ili EKONOMIKE NARODNE PRIVREDE kao znanstvene discipline.

NOSITELJI GOSPODARSKE DJELATNOSTII NJIHOVI MEĐUSOBNI ODNOSI (TRANSAKCIJE)

Makroekonomska koncepcija gospodarstva ne razmatra ponašanje i međusobne transakcije (odnose) pojedinih mikroekonomskih subjekata. Oni se promatraju kao velike skupine privrede ili agregatni SEKTORI gospodarstva:

1. SEKTOR KUĆANSTVA2. SEKTOR PODUZEĆA3. SEKTOR DRŽAVA

Oblici transakcija među sektorima: kućanstva prodaju radne usluge, a poduzeća i država ih kupuju na tržištu rada potrošna dobra (hrana, piće, odjeća, obuća…) kupuju se i prodaju na tržištu potrošnih dobara investicijska dobra (strojevi, oprema, sirovine…) kupuju se i prodaju na tržištu investicijskih dobara vrijednosni papiri (dionice, obveznice…) kupuju se i prodaju na tržištu vrijednosnih papira novčani kapital kupuje se i prodaje na tržištu novčanog kapitala, npr. Posredstvom bankarskog sustava

(cijena novca je KAMATA) do novog novca u narodnom gospodarstvu dolazi se putem centralne banke (kod nas je to Narodna banka

Hrvatske) javna dobra i usluge (npr. Obrazovanje, zdravstvo, obrana, javna sigurnost, upravne i sudske usluge) pruža

(prodaje) država kućanstvima, odnosno građanima i poduzećima za odgovarajuću naknadu kao što su porezi, takse i ostale naknade za korištenje javnih usluga.

ČINITELJI (FAKTORI) GOSPODARSKE DJELATNOSTI RAZVOJA

PRIRODNI UVJETI (zemljište, vode, izvori energije, plovni putovi, rudna bogatstva, prirodni i prometni položaj zemlje u odnosu na okruženje)

1

Page 3: Ekonomika turizma

STANOVNIŠTVO (demografska struktura, aktivnost, proizvodnost rada, veličina unutrašnjeg tržišta, obrazovna struktura stanovništva)

MATERIJALNI UVJETI dijele se u dvije temeljne grupe: FIKSNI (STALNI, OSNOVNI) KAPITAL I OBRTNI KAPITAL

OSNOVNI (FIKSNI) FONDOVI tj. KAPITAL – npr. u gospodarskim djelatnostima predstavljaju: proizvodne i poslovne zgrade i ostali građevinski objekti, strojevi, uređaji i ostala tehnička sredstva (u turizmu hoteli, marine, rekreacijski sadržaji, itd.). U negospodarskim djelatnostima osnovni fondovi su stambene zgrade, građevinski objekti, oprema i sredstva u djelatnostima obrazovanja, zdravstva, kulture, sporta, države i državnih institucija itd... Osnovni fondovi u obliku javnih dobara su npr. ceste, željezničke pruge, plovni kanali, parkovi i sl.

OBRTNI FONDOVI (KAPITAL) dijele se na:- poslovne zalihe u proizvodnim djelatnostima (sirovine, poluproizvodi i pomoćni materijali)- poslovne zalihe u trgovinskim djelatnostima- zalihe u kućanstvima (hrana, odjevni predmeti, automobili i ostala tehnička dobra u kućanstvima)

Obnova fondova (i obrtnih i osnovnih) i njihovo povećanje ostvaruje se INVESTIRANJEM.

ZNANOST I TEHNOLOŠKI UVJETI

Faktori proizvodnje/razvoja u poduzeću Prirodni resursi Rad Kapital Poduzetničke sposobnosti

Faktori proizvodnje/razvoja u državi Prirodni resursi Stanovništvo/radni resursi Kapital/materijalni uvjeti Znanost i tehnološki uvjeti

INSTITUCIONALNI ČINITELJI/ UVJETI

INSTITUCIJE su zakonska, administrativna i običajna pravila, predstavljaju makroekonomski okvir unutar kojeg funkcioniraju svi subjekti u jednoj državi.

Temeljne institucije u tržišnom društvu su:1. tržišne institucije

privatno vlasništvo kapital (novčani, materijalni ili imovinski oblik vrijednosti koji u gospodarskom procesu ima sposobnost

uvećanja) razlika između uložene i dobivene vrijednosti kapitala je PROFIT (koji se nastoji maksimizirati) tržišna konkurencija poduzetništvo

Tržište određuje ŠTO, KAKO I ZA KOGA PROIZVODITI!2. pravna država3. civilno (građansko) društvo

MAKROEKONOMSKA POLITIKA

POJAM: makrodjelovanje države u području gospodarske (ekonomske) aktivnosti; svjesno djelovanje društva u području ekonomskog života

CILJEVI: zadovoljavanje ukupnih materijalnih i kulturnih potreba stanovništva, brz gospodarski rast, puna zaposlenost, stabilan rast cijena, uravnoteženi odnosi sa inozemstvom…

SREDSTVA: monetarni (novčani sustav (uz pomoć kamatne stope i regulacije količine novca u opticaju), fiskalni sustav, sustav ekonomskih odnosa s inozemstvom vezano uz vanjskotrgovinsku politiku i devizni tečaj.

Unutar makroekonomske politike postoji cijeli niz sektorskih politika kao što je i turistička politika!

MJERENJE EKONOMSKOG RASTA

NACIONALNI PROIZVOD (BDP) – sveukupna proizvodnja robe i usluga neke zemlje tijekom određenog vremena (najčešće godine dana).Budući da se sve robe i usluge ne mogu jednostavno zbrojiti te izraziti u fizičkim pokazateljima (npr. ne možemo zbrojiti automobile, metre platna, kw energije, litre mlijeka, tone čelika itd.), stoga ih moramo izraziti u jednom zajedničkom pokazatelju, tj. Vrijednosno, u kunama, dolarima, eurima itd.

Kako mjerimo vrijednost ostvarenog nacionalnog proizvoda u zemlji?

KRUŽNI TOK MAKROEKONOMSKE AKTIVNOSTI

2

Page 4: Ekonomika turizma

U gornjem dijelu grafikona vidimo tok INPUTA.Inputi su USLUGE RADA, KAPITALA, PRIRODNIH RESURSA I PODUZETNIČKIH SPOSOBNOSTI.Njih ulažu/prodaju kućanstva privrednom sektoru.Kućanstva od privrednog sektora očekuju suprotni tok naknada (plaćanja) u obliku NADNICA, KAMATA, RENTE I PROFITA (oblici dohotka)

NADNICA je oblik dohotka, naknada (plaća) za prodane usluge rada (radne snage).KAMATE su naknada za posuđeni kapital.RENTA je naknada za ustupljeno (iznajmljeno) zemljište.PROFIT je naknada za kapital uložen u proizvodnju roba i usluga.

U donjem dijelu grafikona vidimo tokove OUTPUTA Outputi su robe i usluge koje proizvodi privreda, a kupuju kućanstva. Kao što kućanstva za prodane inpute dobivaju naknadu, tako i privreda za prodane outpute (robu i usluge) dobiva naknadu od kućanstava.

Time je kružni tok zatvoren. Da bismo nakon završenog (godišnjeg) kružnog toka izmjerili koliki je nacionalni proizvod mogu nam poslužiti tri načina:

1. vrijednosno izražavanje TOKA FINALNE PROIZVODNJE OUTPUTA (tj. proizvedenih roba i usluga)

2. vrijednosno izražavanje TROŠKOVA INPUTA upotrijebljenih za proizvodnju roba i usluga (dakle, radne snage, kapitala, prirodnih resursa) Kada privreda nabavlja inpute, za njih su to TROŠKOVI. Kada prodavaoci inputa za njih dobiju

naknadu, to su njihovi PRIHODI.(PRIMJER: nadnice koje radnici dobivaju od privrede, za njih su prihodi, a za privredu trošak; stoga su prihodi i rashodi samo različiti izraz iste vrijednosti)

Vrijednost nacionalnog proizvoda u zemlji obično se mjeri kroz godinu dana i naziva UKUPNI/BRUTO DRUŠTVENI PROIZVOD(BDP), (GROSS DOMESTIC PRODUCT-GDP). Ukoliko se mjeri i domaća proizvodnja te proizvodnja domaćih proizvođača u inozemstvu, onda se ta sveukupna proizvodnja izražava tzv. UKUPNIM NACIONALNIM PROIZVODOM (GNP).

3. Postoji i treći način obračuna GNP-a, a to je utvrđivanjem namjene proizvedenih dobara i usluga u nekoj zemlji i vrste rashoda koji nastaju radi zadovoljenja pojedinih oblika potreba u društvu.

KUĆANSTVA, tj., stanovništvo imaju rashode kojima zadovoljavaju OSOBNU POTROŠNJU (C).

PODUZEĆA imaju rashode za nabavu i izgradnju osnovnih i obrtnih fondova. To je INVESTICIJSKA POTROŠNJA ili BRUTO INVESTICIJE (I).

Rashode DRŽAVE, OBRAZOVANJA, ZDRAVSTVA, KULTURE I DRUGIH JAVNIH DJELATNOSTI nazivamo JAVNA POTROŠNJA (G).

Troškove za kupljenu robu i usluge iz inozemstva nazivamo UVOZ (IM), A PRIHODE ZA PRODANU ROBU I USLUGE U INOZEMSTVU IZVOZ (EX).

BDP= C+I+G+(EX-IM)

OSTALI MAKROEKONOMSKI AGREGATI

Osim GNP (ukupnog ili bruto nacionalnog proizvoda) imamo i kategoriju NETO NACIONALNOG PROIZVODA (NNP), a on predstavlja razliku između ukupnog nac. proizvoda i amortizacije.

(GNP) ili BDP - a= NNP

Usluge rada, kapitala, prirodnih resursa i poduzetničkih sposobnosti

Nadnice, kamata, renta i profit

Novčani izdaci za robe i usluge

Robe i usluge

KUČANSTVA

DRŽAVA PRIVREDAPOREZI

Plaćanja

Robe i usluge

TRŽIŠTEFAKTORA

TRŽIŠTE PROIZVODA

3

Page 5: Ekonomika turizma

NACIONALNI DOHODAK (NI) je zbroj dohodaka primljenih na temelju korištenja triju osnovnih činitelja gospodarske aktivnosti (rada, kapitala i zemlje) umanjenih za iznos amortizacije i neizravnih poreza (npr. porez na promet roba i usluga). Dobije se kao razlika ukupnog nacionalnog proizvoda (GNP), amortizacije i neizravnih poreza.

NI = GNP - a - INTx

RASPOLOŽIVI DOHODAK KUĆANSTVA (disposable income DI) je vrijednost dohotka kojim stanovništvo neke zemlje doista raspolaže tijekom jedne godine za potrošnju.Dobije se tako da se od nacionalnog dohotka oduzmu izravni porezi koje plaćaju kućanstva i poduzeća i štednja te dodaju transferna plaćanja (subvencije, socijalne pomoći, invalidnine itd.)

DI = NI – DITx – S – a + Tr

AGREGATNA PONUDA I AGREGATNA POTRAŽNJA

AGREGATNA PONUDA je sveukupnost domaćih dobara i usluga koje su u određeno vrijeme (godina dana) proizvođači spremni ponuditi po određenim cijenama. Nju se još saldira s međunarodnom razmjenom i zalihama. Agregatnu ponudu oblikuju troškovi upotrebe proizvodnih faktora (rada, kapitala, tehnologije, prirodnih resursa).

AGREGATNA POTRAŽNJA/POTROŠNJA je sveukupnost roba i usluga koje su kupci (kućanstva, država, poduzeća) spremni kupiti u zemlji u toku godine dana po određenim cijenama (sastoji se od osobne potrošnje, investicijske potrošnje, javne potrošnje i neto izvoza)

D=C+I+G+(EX-IM)

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI

Suočena s činjenicom da su dobra relativno oskudna u usporedbi sa željama, svaka privreda mora odlučiti kako baratati s ograničenim resursima. Mora birati između različitih potencijalnih skupova dobara (što), tehnika proizvodnje (kako) i odlučiti na kraju tko će trošiti ta dobra (za koga).

Odluka što će se proizvoditi i kako zapravo je odluka o alociranju resursa između tisuću različitih mogućih dobara (koliko zemlje koristiti za uzgoj pšenice, ili za stanovanje, ili za gradnju hotela, koliko tvornica će proizvoditi računala, a koliko cipele?)

Da bismo dobili odgovor na ova pitanja pojednostavnit ćemo problem. Pretpostavimo da se u zemlji proizvode samo dva ekonomska dobra (ili vrste dobara), npr. Maslac i automobili.

Ako naša privreda usmjerava svu svoju energiju na proizvodnju maslaca, čak i tada postoji maksimalna količina maslaca koja se može proizvesti godišnje. Ona ovisi o kvaliteti i kvantiteti resursa promatrane privrede te njihovoj produktivnosti. Neka je maksimalna količina proizvedenog maslaca 5 milijuna kg uz postojeću tehnologiju i resurse.

U drugoj krajnosti zamislimo da naša privreda proizvodi samo automobile. Opet, zbog ograničenja resursa privreda može proizvesti samo ograničenu količinu automobila, recimo 15 000 automobila. To su dvije ekstremne mogućnosti. Između njih se nalaze mnoge druge; tako, ako želimo proizvesti više automobila, moramo žrtvovati dio maslaca i obratno.

GRAFIČKI PRIKAZ ALTERNATIVNIH MOGUĆNOSTI PROIZVODNJEMogućnost maslac (mil kg) automobili (000)

A 0 15B 1 14C 2 12D 3 9E 4 5F 5 0

Krivulja povezuje točke mogućih kombinacija proizvodnje maslaca i automobila – KRIVULJA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI

Ako ispunimo prostor između točaka s novim točkama koje predstavljaju sve različite kombinacije automobila i maslaca, dobit ćemo neprekidnu krivulju koja prikazuje GRANICU PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI ili GPM.

Granica proizvodnih mogućnosti pokazuje maksimalne količine proizvodnje koje može neka privreda postići uz dano tehnološko znanje i dostupnu količinu inputa. GPM predstavlja listu izbora na raspolaganju društvu.

Granica proizvodnih mogućnosti određena je razvijenošću tehnologije te raspoloživošću proizvodnih resursa.

4

kombinacije

1514

12

9

5

00

2

4

6

8

10

12

14

16

0 1 2 3 4 5

maslac (u mil kg)

au

tom

ob

ili (u

000)

kombinacije

Page 6: Ekonomika turizma

EFIKASNOST je jedan od središnjih pojmova ekonomije. To znači da nema otpada tj. da se privredni resursi koriste s najvećom mogućom efikasnošću da bi se zadovoljile ljudske želje i potrebe. Drugim riječima privreda proizvodi efikasno kada ne može proizvoditi više nekog dobra bez da proizvodi manje drugog dobra - kada je na granici proizvodnih mogućnosti.

Glatka krivulja povezuje ucrtane točke brojčanih vrijednosti mogućnosti proizvodnje. Ova granica pokazuje križaljku mogućnosti izbora koje društvo može izabrati da bi supstituiralo automobile za maslac. Ona predstavlja poznato stanje tehnologije i količine inputa. Točke izvan granice nemoguće je postići. Bilo koja točka unutar krivulje, pokazuje da su neki od resursa nezaposleni ili nisu iskorišteni na najbolji mogući način.

Kao rezultat povećanih inputa kapitala, rada i poboljšane tehnologije GPM se pomiče prema vani. Zemlja može imati više od svakog dobra kako joj privreda raste .

OPORTUNITETNI TROŠAK; u svijetu oskudnosti donošenje odluke zahtijeva od nas da žrtvujemo nešto drugo, tj. košta nas prilike da činimo nešto drugo. Izgubljena mogućnost jest oportunitetni trošak. On se pojavljuje zato što odabiranje jedne stvari u svijetu oskudnosti znači žrtvovanje nečeg drugog. To je vrijednost dobra ili usluge koje nismo koristili, a mogli smo.

Princip oportunitetnog troška nas podsjeća da stvarni novčani izdaci nisu uvijektočan pokazatelj pravih troškova. Npr. ako vlada odluči izgraditi autoput kroz nacionalni park, potrebna zemlja mogla bi izgledati jeftino što se tiče izdataka ili budžetskih troškova. Ali oportunitetni trošak korištenja zemlje nacionalnog parka može biti vrlo visok, zato što će ljudi uživati manje piknika i kampiranja.

Što se zbiva s potrošačima kada privreda proizvodi samo jednu vrstu proizvoda? Mogu li oni zadovoljiti svoje potrebe?

Dakako da ne mogu, budući da njima trebaju i upotrebne vrijednosti (korisnosti) ostalih proizvoda. Što to konkretno znači?

To znači da ne postoji samo granica proizvodnih mogućnosti (GPM) već i GRANICA MAKSIMALNE KORISNOSTI (GKM)

Dakle, pri dostignutoj granici proizvodnih mogućnosti ne može se povećavati proizvodnja nekog proizvoda, a da se ne smanji proizvodnja nekog drugog proizvoda. Isto tako, ne može se povećavati količina potrošnje neke robe ili usluge, a da se ne smanji potrošnja druge. GKM je određena razinom raspoloživog dohotka potrošača.

Tko nas dovodi do granice proizvodnih mogućnosti u proizvodnji dobara i do granice maksimalne koristi u potrošnji dobara?

U privredi slobodne (perfektne) konkurencije “čarobna moć” nevidljive ruke tržišta usklađuje interse proizvođača i potrošača, veličinu i strukturu proizvodnje, veličinu i strukturu potrošnje, cijene ponude i potražnje dobara i faktora proizvodnje dovodećiprivredu do OPĆE RAVNOTEŽE.

UVJETI OPĆE RAVNOTEŽE

Uvjeti opće ravnoteže utemeljeni su na marginalističkoj ili graničnoj teoriji – teoriji graničnih ili marginalnih vrijednosti.

Kada je određena krajnja točka opće ravnoteže? Kada su realizirana sljedeća načela:

1. Sva poduzeća maksimiziraju profit kad su im granični troškovi = graničnim prihodima (MC= MB)2. Svi potrošači maksimiziraju korist kad je granična vrijednost dohotka potrošenog za finalna dobra =

graničnoj koristi kojom se zadovoljavaju potrebe potrošača3. Granični troškovi svih dobara = relativnim graničnim cijenama 4. Relativni granični troškovi po kojima su proizvođači prodali svoje granične proizvode i ostvarili granične

prihode upravo su relativne granične cijene po kojima su potrošači kupili granične količine dobara radi postizanja granične korisnosti

TURIZAM KAO EKONOMSKA POJAVA I PREDMET EKONOMSKE ANALIZE I TEORIJE

EKONOMSKA TEORIJA I ANALIZA EKONOMSKIH POJAVA I PROCESA

Ekonomskih pojava i procesa kao što je turizam ima mnogo, ali svaka je na svoj način specifična; pa ipak postoje i neka obilježja koja su ista ili slična mnogim pojavama.

Kada zajedničke osobine različitih ekonomskih pojava i procesa uočavamo i utvrđujemo zakonitosti u njihovom kretanju i ponašanju, tada je riječ o ekonomskoj teoriji.

Teorija objašnjava bitne karakteristike i odnosekoje pojava ili grupa pojava ima, a koje određuje njihovo ponašanje. To je sustav znanja oblikovan u formi zakonitosti, paradigmi, pretpostavki, modela o ponašanju ekonomskih pojava i procesa.

5

Page 7: Ekonomika turizma

Uzmimo npr. ponašanje osobne potrošnje kao ekonomske pojave: pojavni oblici potrošnje su mnogobrojni, a turistička potrošnja je samo jedna od specifičnih oblika. Ekonomska teorija potrošnje obuhvaća zajedničke osobine i zakonitosti svih pojavnih oblika potrošnje kao skupine sličnih ekonomskih pojava.

Za objašnjenje posebnih ekonomskih pojava kao što je turizam moguće je (ako ne i ispravnije) koristiti pojam ekonomska analiza (umjesto ekonomska teorija) budući da se ekonomska analiza može definirati kao kombinacija 4 područja; ekonomske povijesti, ekonomske statistike, ekonomske teorije i ekonomske sociologije. Cilj ekonomske analize je da odgovori na pitanja kao što su:

što se je dogodilo, zašto su se promjene dogodile, kakvog su intenziteta bile promjene i kakve su posljedice hoće li se ponoviti i u kojem se pravcu razvija

Analizi ekonomskih pojava i procesa može se pristupiti na različite načine koji se uvjetno mogu svrstati u dvije skupine: Deskriptivne Analitičke pristupe (načine)

Deskriptivni pristup ima zadatak da opisuje pojavne oblike neke pojave ili procesa Analitički pristup istražuje uzroke i međuovisnosti pojave; može biti;

Kvantitativan Kvalitativan (istražuje seveza između npr. povijesnih odrednica društvenog razvoja i turizma)

MJESTO TURIZMA U SUSTAVU EKONOMSKIH ZNANOSTI

EKONOMIKA = OIKOS (kuća) + NOMOS (zakon, red)

Ekonomika turizmakao i svaka ekonomika težište izučavanja stavlja na ekonomske zakonitosti u razvoju turizma kao masovne pojave.

Može se definirati kao dio ekonomske znanosti/teorije koji opisuje, analizira, objašnjava i dovodi u vezu pojave i odnose u turizmus gledišta njihovih ekonomskih učinaka.

Stoga je važno istaknuti da ekonomika turizma prvenstveno proučava ekonomske odnose turizma, a ne njegove pojavne oblike. Pri tome, ekonomski odnosi turizma su sustav veza među ekonomskim subjektima koje nastaju radi zadovoljenja turističkih potreba.

Da bi obuhvatili sve aspekte turizma kao ekonomske pojave potrebno je analizirati proces privređivanja u cjelini, a to znači i sve faze procesa reprodukcije.

PROIZVODNA SFERA: obuhvaća se proizvodnja dobara koja zadovoljavaju čovjekove potrebe turističkog sadržaja (posredovanje, ugostiteljstvo...)

SFERA RASPODJELE: turizam se javlja kao medij putem kojega se preusmjerava dohodak u pojedinim fazama raspodjele po sektorskim i prostornim pravcima

SFERA RAZMJENE: turizam se manifestira kao tržišni element SFERA POTROŠNJE: turizam se manifestira dvojako; kao potreba koju treba zadovoljiti i čiju pojavnost

treba istražiti i kao kategorija finalne potrošnje najrazličitijih potrošnih dobara Odnosi subjekata u procesu turističkog privređivanja uspostavljaju se putem sudjelovanja u procesu

društvene reprodukcije (po osnovi raspolaganja proizvodnim sredstvima) Ključni uvjeti koji oblikuju ponašanje subjekata u procesu turističkog privređivanja su definirani:

ekonomskom politikom, privrednim sustavom političkim sustavom geoprometnim položajem strukturom tržišta (perfektno tržište)

O ovim parametrima ovisit će ponašanje ekonomskih subjekata te način na koji oni maksimiziraju svoje funkcije cilja.

Turizam je fenomen u kojem se izučavaju i mikro i makroekonomski aspekti. Budući da turističku privredu čine različite grane i područja, to se rješenje nalazi u svođenju različitih grana

na zajednički nazivnik što ga daje turistička potrošnja. Tako po osnovi trošenja proizvoda i usluga različitih grana i djelatnosti, sve one posredno postaju dio turističke privrede.

Turizam je, dakle postao ekonomska kategorija onoga trenutka kad se pojavio dohodak kao izvor sredstava za namirenje turističkih potreba i kada je taj dohodak u obliku TURISTIČKE POTROŠNJE počeo kolati krvotocima turističkog tržišta.

Zato u okviru ekonomike turizma posebno mjesto pripada dohotku i potrošnji. ODNOSI EKONOMSKIH SUBJEKATA U PROCESU TURISTIČKE PROIZVODNJE (TURISTIČKOG

PRIVREĐIVANJA)

Proces turističkog privređivanja se u privredi manifestira kao skup raznovrsnih odnosa proizvodnih i potrošnih subjekata. Ti se odnosi uspostavljaju na tržištu turističkih dobara (roba i usluga) i tržištu proizvodnih faktora, i to u okviru datih proizvodnih odnosa.

Između proizvođača turističkih dobara i turističkih potrošača uspostavljaju se a) direktni i b) posredni odnosi.

Direktni odnosi manifestiraju se kao odnosi TURISTIČKE POTRAŽNJE I TURISTIČKE PONUDE (mnoštvo proizvođača i mnoštvo kupaca/potrošača)

Posredni odnosi uspostavljaju se posredstvom turističke ponude preko koje turistički potrošači dolaze u brojne odnose s brojnim proizvodnim subjektima koji na nekom stupnju dovršenosti sudjeluju u proizvodnji turističkih dobara

6

Page 8: Ekonomika turizma

PONAŠANJE SUBJEKTA POTROŠNJE/TURISTA

Turistički potrošači na tržištu kupuju turistička dobra. Pri tome je njihov cilj MAKSIMIZACIJA POTREBA , TJ. ZADOVOLJENJA POTREBA.

Pri tome njihovo je ponašanje određeno: dohotkom kojeg su stekli udjelom u raspodjeli (posredstvom tržišta faktora) samom situacijom i položajem na tržištu dobara karakteristikama njihovih potreba

Faktori koji oblikuju ponašanje turista mogu se sintetizirati u tri grupe: potrebe potrošača raspoloživi dohodak cijene raznovrsnih dobara i odnose cijena pojedinih dobara

Ponašanje turista iskazuje se kupnjom određene količine turističkih dobara radi zadovoljenja turističkih potreba.

Količina dobara je sredstvo, a zadovoljenje potreba cilj. POTROŠAČ/TURISTA MAKSIMIRA, DAKLE ZADOVOLJAVANJE UKUPNIH, A TIME I TURISTIČKIH

POTREBA KAO FUNKCIJU CILJA. Pri tome turista se ponaša racionalno; što više koristi - što manje izdataka/troškova.

Što znači, pojmovno i sadržajno – maksimiziranje zadovoljenja turističkih potreba?!

PONAŠANJE SUBJEKATA PROIZVODNJE (TURISTIČKE PONUDE)

U teorijskom modelu pretpostavlja se da proizvođači u tržišnoj privredi teže maksimiziranju razlika između prihoda i troškova kao funkciji cilja.

Ponašanje subjekata turističke ponude s jedne je strane određeno troškovima proizvodnje turističkih dobara, a s druge strane stjecanjem prihoda od prodaje turističkih dobara na turističkom tržištu.

Troškovi proizvodnje pod utjecajem su tržišta faktora i/ili ekonomske politike. Tržište faktora je mjesto na kojem se nabavljaju faktori (rad,kapital, prirodni resursi) i formira njihova cijena. Troškovi proizvodnje neposrednih proizvođača turističkih dobara prihodi su drugih proizvodnih i potrošnih

subjekata, a ostvaruju se preko tržišta faktora i tržišta proizvoda. Prema tome, tržišne cijene dobara (proizvoda) i cijene faktora proizvodnje (rada, kapitala, prirodnih resursa)

određuju ponašanje subjekta proizvodnje. Na ponašanje subjekata ponude (proizvođača) mogu utjecati i neki drugi faktori mimo tržišta, kao npr. razne

subvencije, izvozne premije itd.

MEĐUOVISNOST TURIZMA I PRIVREDNOG RAZVOJA

Privredni rast i razvoj nisu sinonimi. Rast podrazumijeva kvantitativne promjene koje nastaju u obujmu proizvodnje roba i usluga tijekom

određenog vremenskog razdoblja, dok privredni razvoj podrazumijeva i skup strukturnih i funkcionalnih promjena u okviru ekonomskog sustava (društva u cjelini) koje prate kvantitativne promjene u proizvodnji.

Može se reći da je razvoj proces promjena u svim područjima života, dok je rast samo komponenta razvoja i jedan od njegovih mnogobrojnih pokretača.

Privredni razvoj može se predočiti općom paradigmom:

POTREBA-AKCIJA-CILJ-PROMJENE U PRIVREDNIM ODNOSIMA

Ključno pitanje od kojega ovisi razvoj jest alokacija i realokacija faktora proizvodnje. (U nerazvijenim poljoprivrednim društvima većina proizvodnih faktora angažira se u poljoprivredi, a ipak

ta djelatnost često nije u stanju zadovoljiti potrebe niti onih koji u njoj rade. S druge strane razvijenim privredama svega nekoliko postotaka ukupnih proizvodnih faktora, i to uglavnom rada je alocirano u poljoprivredi, a ipak se proizvodi toliko da se može podmiriti potrebe višestruko većeg broja stanovnika

Proizvodni subjektiI stupnja

Proizvodni subjekti

II stupnja

Proizvodni subjekti

n-tog stupnja

Subjekti potrošnje (turisti)

DIREKTNI/ NEPOSREDNI ODNOSI

POSREDNI / INDIREKTNI ODNOSI

Indirektni odnosi

Direktni odnosi

7

Page 9: Ekonomika turizma

-primjer SAD gdje je svega 2-3% od ukupnog broja zaposlenihangažirano u poljoprivredi, a podmiruju potrebe za hranom oko 200 mil Amerikanaca i barem još dva puta toliko u drugim zemljama )

Proces razvojaje globalan i univerzalan; njime se upravlja Institucionalni okvir u kojem se događa razvoj čine privredni sistem i ekonomska politika; U tom se okviru

utvrđuju ciljevi razvoja i instrumenti njegova ostvarivanja

Razvoj kao proces strukturnih promjena: Što se u stvari događa u zakonitom razvojnom procesu: smanjuje se broj zaposlenih u primarnom sektoru

čime se taj sektor oslobađa neiskorištenog rada i dobiva nove impulse širenjem tržišta. Time se stvaraju i povoljniji tehnološki uvjeti razvoja, što sve povećava i produktivnost primarnog sektora.

Sekundarni sektor postiže visoku proizvodnost rada Sektor usluga zbog skromnijih mogućnosti primjene i utjecaja tehničkog progresa najslabije je područje

direktnog rasta produktivnosti rada. Međutim, ovo područje prihvaća radni potencijal koji je u ostalim sektorima nedovoljno iskorišten i tako otklanja razvojna ograničenja i doprinosi rastu ukupne društvene produktivnosti rada.

UKLJUČIVANJE TURIZMA U PROCES PRIVREDNOG RAZVOJA

Uključivanje turizma u proces privređivanja i razvoja najprije se uočava u sferi potrošnje. Turističke potrebe otvaraju tržište mnogim proizvodima i uslugama što potiče razvoj djelatnosti koje ih proizvode.

Turizam kao kategorija finalne potrošnje ne stvara nove vrijednosti, nego stvara mogućnost da se utroše vrijednosti (novac) stvorene u drugim djelatnostima. Suvremena ekonomska literatura objašnjava ulogu turizma u procesu razvoja na tri područja:

prvo područje formiralo se oko objašnjenja uloge turističke potrošnje u direktnom i indirektnom napajanju regionalne i nacionalne privrede

drugo područje usmjereno je na objašnjenje značenja za privredni razvoj djelatnosti tzv. turističke privrede

treće područje obrađuje tzv.posredne (indirektne) razvojne utjecaje turizma

Mjerenje/utvrđivanje utjecaja turizma na privredni razvoj može se vršiti različitim analitičkim postupcima /metodama

metoda funkcionalne analize opisne metode cost-benefit metode ciljna (normativna) metoda faktorska metoda

8

Privredna struktura u izabranim zemljama s obzirom na udjel zaposlenih po sektorima u 1991

0,010,020,030,040,050,060,070,080,0

države

bro

j za

po

sle

nih

u %

primarni sektor

sekundarni sektor

tercijarni sektor

nedefinirani

Page 10: Ekonomika turizma

integralna metoda

Metoda funkcionalne analize: istražuje tzv. Funkcije turizma u procesu privrednog razvoja. Ona makro ekonomske veličine (dohodak, ponudu, potražnju itd.) Dovodi u funkcionalnu vezu sa turističkom potrošnjom. To su:

Multiplikativna funkcija (turističke) potrošnje; sredstva turističke potrošnje nakon svoje osnovne cirkulacije od mjesta gdje su nastala ne zaustavljaju se, nego njihov najveći dio nastavlja cirkulirati i time dalje utječe na privredna zbivanja (u prvoj transakciji raspodjeljuju se na osnovne djelatnosti turističke privrede, u drugoj se raspodjeljuju na one djelatnosti i sektore koje turizmu isporučujurepromaterijal itd. Broj tih iteracijanazivamo multiplikatorom. On se kreće obično između 3 i 5.

Induktivna funkcija turističke potrošnje leži u tome što ona inducira-pokreće proces formiranja novog, povećanog dohotka nacionalne privrede. Induktivna funkcija se razlikuje od multiplikativne (koja je njen preduvjet). Naime, mult. Funkcija djeluje na povećanje nacionalnih proizvodnih i ostalih kapaciteta, a time i na zaposlenost- Suprotno tome, kod induktivne funkcije efekti ne moraju nastati sami po sebi, a često mogu biti i negativni. Da bi došli do izražaja, treba ih izazvati (institucionalnim uvjetima)

konverzijska funkcija turizma; konvertira neprivredna u privredna dobra

funkcija turizma u zapošljavanju

funkcija turizma u apsorpciji kupovne snage te usklađivanju robno novčanih odnosa (turizam apsorbira dio slobodne kupovne moći stanovništva i time vrši važnu stabilizacijsku funkciju)

funkcija turizma u unapređenju vanjskotrgovinskih odnosa i međunarodne razmjene

Opisne metode objašnjavaju razvojnu ulogu turizma opisom i analizom registriranih posljedica koje turizam izaziva.

Cost-benefit metode objašnjavaju ulogu turizma u privrednom razvoju bilanciranjem pozitivnih i negativnih posljedicakoje nastaju na relaciji turizam-privredni razvoj i to u području ekonomije, ekologije, socio-kulturnih odnosa itd.

Faktorska metoda mjeri utjecaj turizma na privredni razvoj preko proizvodnosti faktora alociranih u proizvodnji turističkih dobara.

Ciljna (normativna) metoda utvrđuje doprinos turizma realizaciji razvojnih ciljeva na način da utvrđuje koliko i kako turizam može doprinijeti ostvarivanju onih razvojnih ciljeva za koje se konkretno društvo opredjeljuje.

Integralna metoda polazi od zakonitosti razvojnog procesa i međuovisnost turizma i privrednog razvoja valorizira na području podizanja proizvodnosti faktora,utjecaja na promjenu privredne strukture, promjena u strukturi osobne potrošnje i otklanjanja ograničenja.

TURIZAM- EKONOMSKE DIMENZIJE RAZVOJA

Prema procjenama WTP-a, ukupni bruto proizvod globalnog turizma je 1999.g. bio oko 4.000 mlrd $, a do 2006.g. će narasti do cca. 7.500 mlrd $

Njegov udio u globalnom GDP će iznositi 11.4%, zapošljavat će 385 milijuna ljudi. Prema procjenama WTO-a i IMF-a međunarodni turizam je najznačajnija izvozna djelatnost na svijetu i prelazi

čak i automobilsku i kemijsku industriju; zajedno s međunarodnom transportnom/putničkom industrijom predstavlja čak 8 % od zarade po osnovi izvoza roba i usluga u svijetu.

Za čak 83% država turizam se nalazi među prvih pet izvoznih djelatnosti i glavni je izvor strane valute za gotovo 38% država. (npr. za Cipar čak 40% ukupnog izvoza ostvaruje se putem turizma)

TURIZAM I CILJEVI PRIVREDNOG RAZVOJA

U razmatranju značenja turizma za postizanje razvojnih ciljeva važno je prisjetiti se mogućnosti poimanja turizma kao samostalnog sustava s vlastitim razvojnim ciljevima ali i turizma kao podsustava višeg (nadređenog) društveno-ekonomskog sustava u kojemu turizam predstavlja tek jedan od podsustava i kao takav čini metodu ili sredstvo uz čiju se pomoć dolazi do realizacije glavnih ciljeva višeg sustava.

Normativni ciljevi

Strategijski ciljevi

Operativni ciljevi

Operativni ciljevi

Operativni ciljevi

9

Page 11: Ekonomika turizma

Vrste ciljeva: Normativni (dugoročni i globalni, ciljevi razvoja svakog društva kao npr. Puna zaposlenost, rast standarda,

sigurnost i sl.) Strategijski (ukazuju na moguće načine realizacije normativnih ciljeva; tako su “turistički” ciljevi i turizam

sam po sebi jedan od mogućih načina za postizanje normativnih ciljeva društva) Operativni ciljevi predstavljaju kratkoročne tekuće ciljeve koje je lako konkretizirati brojkama i odnose se

najčešće na razdoblje do godinu dana (povećanje broja noćenja i sl.

TURISTIČKO TRŽIŠTE

PROIZVODNJA TURISTIČKIH DOBARA

Proizvodnja u svrhu zadovoljavanja turističkih potreba je, baš kao i svaka druga, proces u kojem ljudi svojim radnim sposobnostima pomoću sredstava za rad i dobara koje daje priroda izrađuju nova dobra, proizvode ili usluge.

Za analizu procesa proizvodnje bitno je definirati ekonomske subjekte koji proizvode turistička dobra. U literaturi se često pokušavaju grupirati oni ekonomski subjekti koji proizvode turistička dobra, pa se

nazivaju turističkom privredom, turističkom industrijom, putničkom industrijom, ugostiteljskom industrijom itd.

Postoje dvije mogućnosti grupiranja/klasificiranja proizvodnih subjekata u turizmu; konvencionalno grupiranje koje polazi od dogovorenih kriterija (pa dijeli subjekte u oblasti, grane, grupacije itd.) i prirodna osnova koja grupira proizvodne subjekte s obzirom na prirodna svojstva proizvoda ili usluge.

Grupiranje proizvodnih procesa prema prirodnim svojstvima proizvoda vrši se na HORIZONTALNO I VERTIKALNO.

Horizontalno raščlanjivanje procesa privređivanja vrši se prema vrsti potrebe koju dobro zadovoljava(prijevoz, smještaj, komunalne usluge, kulturne, zabavne, izletničke i druge)

Uobičajeni su primjeri horizontalnog raščlanjivanja globalnog procesa proizvodnje na djelatnosti poljoprivrede, industrije, trgovine, ugostiteljstva itd.

Vertikalno se raščlanjivanje kreće po stupnjevima proizvodnje, tj. prema fazama proizvodnje (s obzirom na stupanj dovršenosti). Stupnjevanje proizvodnje dobara koje zadovoljavaju turističke potrebe nije sasvim lako izvesti budući da svaki od proizvoda u lancu ima još predfaza različitog stupnja dovršenosti.

10

Page 12: Ekonomika turizma

Uobičajeno je konvencionalno klasificiranje subjekata proizvodnje na područja, zatim grane, grupacije i konačno na proizvodne subjekte.

Problem klasifikacije djelatnosti u svakoj zemlji je specifičan i stoga otežava međunarodnu usporedbu. Prema Pravilniku o razvrstavanju poslovnih subjekata prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti NKD 2002

(NN 52/2003) u RH se poslovni subjekti razvrstavaju na sljedeći način:

PRAVILNIK O RAZVRSTAVANJU POSLOVNIH SUBJEKATA PREMA NACIONALNOJ KLASIFIKACIJI DJELATNOSTI – NKD 2002 - NN 52/2003

Članak 2. Poslovni subjekt podnosi prijavu za razvrstavanje po djelatnostima prema NKD-u 2002 na obrascu RPS-1.

Članak 3. Uz prijavu na obrascu RPS-1 poslovni subjekt podnosi i prijavu na obrascu RPS-2, i to:

1) kada u svom sastavu ima podružnicu, pogon i slično koji su upisani u registar kod nadležnog tijela (u daljnjem tekstu: dijelovi poslovnog subjekta);

2) kada u svom sastavu ima dijelove koji nisu upisani u registar kod nadležnog tijela, a koji na različitoj adresi odnosno u različitom sjedištu obavljaju istu ili različitu djelatnost, ili koji na istoj adresi odnosno u istom sjedištu obavljaju različitu djelatnost

3) kada u svom sastavu ima urede, ispostave, postaje i slično kad je to utvrđeno propisom

Članak 4. Prijave za razvrstavanje iz članka 2. i 3. ovoga pravilnika poslovni subjekt podnosi Državnom zavodu za

statistiku u roku 15 dana od dana primitka rješenja o upisu u registar kod nadležnog tijela, odnosno od dana donošenja odluke o osnivanju nadležnog tijela poslovnog subjekta odnosno akta o unutarnjem ustrojstvu poslovnog subjekta.

Rješenja, odluke i akti iz stavka 1. ovoga članka prilažu se uz prijavu za razvrstavanje.

POSTUPAK RAZVRSTAVANJA POSLOVNIH SUBJEKATA

Članak 5.Državni zavod za statistiku razvrstava poslovni subjekt prema djelatnosti koju pretežito obavlja (u daljnjem tekstu: glavna djelatnost).Poslovni subjekti razvrstavaju se prema NKD-u 2002 tako da se utvrđuje podrazred glavne djelatnosti.Djelatnost dijelova poslovnog subjekta utvrđuje se neovisno o djelatnosti poslovnog subjekta u čijem su sastavu.

PODRUČJE55 – Hoteli i restorani (H)

55.1.Hoteli (odjeljak/razred)55.2 Kampovi i druge vrste smještaja za kraći boravak (razred)55.21 Omladinski hoteli i planinarski domovi55.22 Kampovi, uključujući i za stambene autoprikolice55.23 Ostali smještaj za kraći boravak, d. n.55.23.1 Ostali smještaj za boravak turista55.23.2 Učenički domovi i internati55.23.3 Studentski domovi55.23.4 Ostali smještaj (podrazredi)55.3 Restorani (razred)55.4 Barovi55.5 Kantine (menze) i opskrbljivanje pripremljenom hranom (catering)55.52 Opskrbljivanje pripremljenom hranom (catering) podrazred

Područje “H” hoteli i restorani

55 hoteli i restorani

Ovo područje obuhvaća pružanje usluga smještaja i/ili pripremanje obroka hrane i pića za izravnu potrošnju. Odjeljak uključuje i usluge smještaja i usluge pripremanja obroka jer ove dvije djelatnosti često idu zajedno.

Postoje određena preklapanja između djelatnosti u području H, kao što je to slučaj s prodajom pića koja čini zasebnu djelatnost, a u isto vrijeme je i dio djelatnosti restorana (priprema i posluživanje hrane i pića), dok je u kasnijim slučajevima prodaja pića razvrstana zajedno s prodajom obroka u 55.3 (Restorani). Slično tome, djelatnost restorana je specifična djelatnost koja isto tako može biti uključena u usluge smještaja.

Smještajne jedinice osiguravaju smještaj koji uključuje i smještaj za kraći boravak putnicima, turistima i ostalima.

PODRUČJE HOTELI I RESTORANI

RAZRED(grupacija) HOTELI

RAZRED(grupacija)RESTORANI

PROIZVODNI SUBJEKT

PODRAZRED hoteli

PODRAZREDkampovi

PODRAZRED turistička naselja...

PODRAZREDrestorani

PODRAZREDbarovi...

11

Page 13: Ekonomika turizma

Restorani osiguravaju pripremu potpunih obroka koji služe za izravnu potrošnju, bilo da se radi o tradicionalnim restoranima, restoranima sa samoposluživanjem ili restoranima iz kojih se hrana iznosi, kao i kioscima s prženom ribom ili krumpirom i sl., sa ili bez prostora za sjedenje. Ovdje je bitna činjenica da se nude obroci koji služe za izravnu potrošnju, a ne vrsta objekta koja ih nudi.

PODRUČJE 63 Prateće i pomoćne djelatnosti u prijevozu; djelatnosti putničkih agencija 63.3 Djelatnosti putničkih agencija i turoperatora; ostale usluge turistima, d. n. 63.30 Djelatnosti putničkih agencija i turoperatora; ostale usluge turistima, d. n. 63.30.1 Djelatnosti putničkih agencija organizatora i turoperatora 63.30.2 Djelatnosti putničkih agencija posrednika Ovaj podrazred uključuje:

djelatnost putničkih agencija: davanje putnih informacija, savjeta i planiranje putovanja nabavljanje voznih karata, prodaju paket-aranžmana itd.

63.30.3 Djelatnosti turističkih vodiča i ostale usluge turistima

92. Rekreacijske, kulturne i sportske djelatnosti 92.62.1. Djelatnost marina

TURISTIČKO TRŽIŠTE- POJAM I SADRŽAJ

U tržišnoj privredi, krug ekonomskog toka ne zatvara se u neposrednom odnosu između proizvodnih i potrošnih jedinica, već se njihov odnos uspostavlja i oblikuje na tržištu.

Tržište je mehanizam koji nesvjesno vrši koordinaciju ljudi, aktivnosti i poduzeća preko sistema cijena. To je mjesto gdje kupci i prodavači, u međuodnosu određuju cijenu i količinu dobara, koja će se potrošiti u kružnom toku ekonomskog procesa.

Tržište nije mjesto kojeg je netko izmislio, već nesvjesni i “nevidljivi” sustav komunikacija. Tu se udružuju akcije milijuna različitih pojedinaca koji u međuodnosu oblikuju cijene za tražene količine svih dobara koja se prodaju ili kupuju.

Tržišni odnosi ponuditelja i tražitelja su složeni, jer se ostvaruju na dvije različite vrste tržišta; na tržištu faktora ili proizvodnih činilaca i na tržištu dobara, ili proizvoda i usluga

Kružni tok ekonomskog života, u kojem posreduje tržište, pokazuje kako potrošači i proizvođači ostvaruju tržišne odnose u kojima se određuje cijena i količina dobara koje cirkuliraju u privredi.

Tu se uspostavlja zamršena mreža međuodnosa različitih subjekata ponude i potražnje, koji putem tržišnog mehanizma rješavaju ključne ekonomske probleme, i to kako na razini nekog parcijalnog tržišta kojih u sustavu privrede ima mnogo, (a turizam je samo jedno od parcijalnih tržišta) tako i na razini privrede kao cjelovitog tržišnog sustava.

PONUDA I POTRAŽNJA NA TRŽIŠTU DOBARA

Na tržištu dobara, na jednoj strani je mnoštvo proizvođača, poduzeća koja nude dobra što su ih u stanju proizvesti, a na drugoj su brojni potrošači, koji prema svojim kupovnim mogućnostima i ukusima kupuju dobra koja mogu zadovoljiti njihove potrebe.

Time se naglašava činjenica da su turistička dobra, po svojim tržišnim karakteristikama specifična skupina dobara, koja formiraju posebno ili parcijalno tržište, čija struktura i karakteristike predstavljaju poseban predmet ekonomske analize.

Svaki privredni sektor, kao i privreda u cjelini, može proizvoditi u granicama proizvodnih mogućnosti. Ta granica određena je raspoloživim resursima i dostignutom razinom ukupne razvijenosti.

Potrošači su, s druge strane, prilikom trošenja raspoloživog novca ograničeni u svom izboru i ukusima, upravo ponudbenim mogućnostima privrede.

Često se ističe da su mogućnosti razvoja turizma ograničene ukupnim gospodarskim razvojem zemlje i područja koje razvija turizam. Ta granica proizvodnih mogućnosti potvrđuje se i na primjeru Hrvatske. Tu veliki prirodni potencijali za razvoj turizma i radni potencijali ostaju neiskorišteni, jer su iznad granice proizvodnih mogućnosti koju postavljaju ostali proizvodni faktori, poglavito tehnologija, znanje i poduzetništvo.

PONUDA I POTRAŽNJA NA TRŽIŠTU FAKTORA

Tržište faktora obuhvaća tržište pojedinih faktora tj. rada, kapitala i prirodnih resursa. Svako od ovih tržišta je specifično.

Položaj svakog poduzeća, tražioca faktora na tržištu faktora je isti, bez obzira da li se faktore koriste kao inputi proizvodnje turističkih ili nekih drugih dobara.

Poduzeća, kupci inputa, da bi realizirala proizvodnju, odlučuju se za kombiniranje faktora u proizvodnom procesu.

Poduzeće bira kombinaciju faktora proizvodnje koja će mu omogućiti minimiziranje troškova proizvodnog procesa

TURISTIČKO TRŽIŠTE KAO PARCIJALNO TRŽIŠTE

12

Page 14: Ekonomika turizma

U tržišnoj privredi mehanizam ponude i potražnje djeluje istovremeno i povezano na svim tržištima

U nacionalnoj ponudi dobara sudjeluju svi domaći gospodarski subjekti, mnogobrojna poduzeća iz različitih djelatnosti koja prodaju svoje proizvode na domaćem tržištu, te strani subjekti čija se roba uvozi i prodaje na domaćem tržištu.

Potražnju za dobrima na nacionalnoj razini određuju mnogobrojni potrošači (domaći i strani) Tržišnim mehanizmom ponude i potražnje uspostavlja se opća ravnoteža na razini nacionalne privrede. Ta

ravnoteža nastaje kao posljedica djelovanja svih parcijalnih tržišta unutar privrede. Radi se o djelovanju niza parcijalnih tržišta, kao što su poljoprivredno, industrijsko, turističko, prometno itd. koja se mogu dalje parcelizirati do razine grane, grupacije i poduzeća.

Svako od ovih tržišta uspostavlja odnose ponude i potražnje u granicama općeg tržišta, pa se stoga u odnosu na opće odnose ponude i potražnje, promatra kao parcijalno tržište.

Svako parcijalno tržište ima i svoje specifičnosti u odnosu na druga parcijalna tržišta i u odnosu na odnose ponude i potražnje na općem tržištu.

Specifičnost se javlja u ponašanju subjekata ponude i potražnje na ovom tržištu te u međuodnosu parcijalnog i općeg tržišta.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE/SPECIFIČNOSTI TURISTIČKOG TRŽIŠTA

Turističko se tržište razlikuje od ostalih parcijalnih tržišta po tome što je turistička ponuda odvojena od potražnje što znači da kupac mora doći-putovati na mjesta gdje se locirala ponuda.

Turistička ponuda, s obzirom na svoj karakter, može komunicirati s turističkom potražnjom, dakle sa svojim kupcima samo specifičnim putovima i načinima. Za pojednostavljenje kontakata, informacija i poslovanja formirani su i uspješno djeluju turistički posrednici, koji su u pravili locirani unutar tržišta potražnje.

Turistička potražnja putuje turističkoj ponudi. Na ostalim, robnim tržištima proizvođač, odnosno dobavljač šalje robu distributerima ili maloprodajnoj mreži, dakle što je moguće bliže kupcima te robe.

Drugim riječima, roba putuje kupcu, formirajući tako različita tržišta. To znači da mjesto proizvodnje robe i mjesto prodaje te robe nije u pravilu identično, tj. robna tržišta ne označavaju istovremeno i mjesto proizvodnje i potrošnje.

Na turističkom tržištu i novac “putuje” ka turističkoj ponudi, jer se statičneturističke usluge mogu koristiti i plaćati (u pravilu) samo na licu mjesta.

MODEL TRŽIŠNE RAVNOTEŽE EKONOMSKOG PROCESA

Tržišna ravnoteža jeravnoteža interesa svih ekonomskih subjekata, koji se ostvaruju putem tržišnog mehanizma.

Modelom tržišne ravnoteže ekonomskog procesa služimo se u ekonomskoj analizi da bi objasnili kako tržište kao neutralni mehanizam u uvjetima slobodne konkurencije rješava ključna ekonomska pitanja: što, kako i za koga proizvoditi.

Kako funkcionira model tržišne ravnoteže ekonomskog procesa? Model tržišne ravnoteže je stanje u kojem je svaki subjekt uspostavio ravnotežu između onog što nudi i traži. Ravnoteža koju nastoji uspostaviti tržište kao neutralni mehanizam podrazumijeva da svi faktori ostvaruju

istu proizvodnost bez obzira gdje su alocirani i da svi potrošači troše svoj dohodak tako da promjenom svoje strukture potrošnje ne mogu ostvariti veću korist.

Takva ravnoteža definira se kao jednakost graničnih troškova i koristi. To stanje uspostavlja se preko ravnoteža na tržištu faktora i prenosi na parcijalna tržišta i

konačno, na opće tržište. Opće tržište predstavlja viši stupanj agregiranosti od parcijalnog tržišta i tu se sublimira djelovanje posebnih

tržišta koja djeluju na ravnotežu općeg tržišta Na vrhu naredne slike prikazano je tržište faktora na kojemu se formira cijena inputa (resursa, faktora). Na te cijene utječe ponuda faktora i dakako potražnja za dobrima koja poduzeća proizvode. Cijene koje formira tržište faktora iste su za sva poduzeća Poduzeća nabavljaju faktore po ravnotežnoj ili tržišnoj cijeni. To dakako utječe na formiranje ponude dobara koja se tim faktorima proizvode.

13

Page 15: Ekonomika turizma

UVJETIOPĆE RAVNOTEŽE

Dakle, u privredi slobodne (perfektne) konkurencije “čarobna moć” nevidljive ruke tržišta usklađuje interese proizvođača i potrošača, veličinu i strukturu proizvodnje, veličinu i strukturu potrošnje, cijene ponude i potražnje dobara i faktora proizvodnje dovodećiprivredu do OPĆE RAVNOTEŽE

Uvjeti opće ravnoteže utemeljeni su na marginalističkoj ili graničnoj teoriji – teoriji graničnih ili marginalnihvrijednosti.

Tržišna ravnoteža u uvjetima konkurencije pretpostavlja situaciju u kojoj se POTROŠAČ I PROIZVOĐAČ nalaze u točki međusobne ravnoteže. Ta se ravnoteža kod svakog ekonomskog subjekta definira kao jednakost graničnih koristi i graničnih troškova, tj

MB=MC (Marginal benefits/utilities= marginal costs)

CIJENE I RAVNOTEŽA POTROŠAČA I PROIZVOĐAČA

Potrošač bira između različitih dobara s obzirom na svoje potrebe i raspoloživi dohodak. On će se opredjeljivati npr. između “turističkog dobra” i hrane i to u ovisnosti o graničnoj korisnosti koju ima

od dodatne jedinice jednog ili drugog dobra. Sve dok mu “turističko dobro” donosi veću graničnu korisnost, on će kupovati upravo to dobro i obrnuto. Međutim, povećanjem količine kupljenih turističkih dobara njihova korisnost pada (zakon opadajuće

korisnosti). Turist će dakle, preferirati takav izbor sve dok se granične korisnosti ovih dvaju dobara za jedinicu

novca ne izjednače, bez obzira kupuje li on turističko dobro ili hranu.

Model opće ravnoteže pretpostavlja ovakvu situaciju između različitih potrošača ili skupina potrošača. To je stanje u kojemu se položaj jednog potrošača ili skupine potrošača ne može izmijeniti, osim

na štetu drugoga jer svi zajedno ostvaruju ravnotežu Odstupanje “na više” od tog prosjeka nije moguće jer privreda je ograničena stanjem resursa i tehnologije, a

“pomaci na niže” ukazuju na neefikasnost privrede

Istodobno proizvođač proizvodi dok ne uspostavi ravnotežu između tržišne cijene dobra kojeg proizvodi i graničnih troškova za proizvodnju tog dobra, koji pak zavise o cijeni inputa.

Iz toga slijedi da će granični trošak proizvodnje dodatne jedinice odmora (turističkog dobra) i hrane biti jednak njihovoj tržišnoj cijeni: MC=P

Poduzeće će maksimirati profit na onoj razini proizvodnje (količini proizvedenih dobara) pri kojoj se izjednačuje tržišna cijena dobra koje proizvodi s graničnim (ili dodatnim) troškom za proizvodnju tog dobra (MC=P)

Odnosi cijena odmora i hrane predstavljaju ujedno i odnose graničnih troškova proizvodnje ovih dobara.

Ako se ekonomski sustav nalazi u ravnoteži , turist ne može povećati korisnost ili zadovoljstvo svojim dohotkom jer za jedinicu novca dobije istu korisnost, bez obzira da li kupuje hranu ili odmor.

Proizvođači hrane i odmora u istoj su poziciji budući da ne mogu povećati ukupnu proizvodnju tako što će proizvesti više odmora, a manje hrane i obrnuto, jer proizvode na liniji na kojoj su izjednačene cijene i granični troškovi.

Pretpostavka je uspostavljanja i funkcioniranja modela opće ravnoteže da se sve cijene (dobara i faktora) formiraju na tržištu savršene / potpune konkurencije.

To znači da: na tržištu postoji velik broj proizvođača koji slobodno ulaze i izlaze, oni prihvaćaju cijene kao zadane i ne utječu na njih, njihovim “ispadanjem” iz tržišne utakmice ne remeti se ravnotežno stanje.

14

Page 16: Ekonomika turizma

Kad je realizirana opća ravnoteža?

Ukoliko su realizirana sljedeća načela:1. Sva poduzeća maksimiraju profit kad su im granični troškovi = graničnim prihodima (MC= MB)2. Sva poduzeća/ proizvođači proizvode upravo onu količinu dobara kod koje su granični troškovi upravo

jednaki tržišnoj cijeni (MC=P)3. Svi potrošači maksimiziraju korist kad je granična vrijednost dohotka potrošenog za finalna dobra =

graničnoj koristi kojom se zadovoljavaju potrebe potrošača (MC=MB)4. Tada je i granična korist potrošenih dobara jednaka cijeni (MB=P)5. Budući da su MB=P i MC=P, slijedi da je MB=MC

TRŽIŠTE I DRŽAVA

Djelovanjem tržišta na ekonomski proces, uspostavlja se ravnoteža ekonomskog procesa. To je stanje u kojem svaki ekonomski subjekt, bilo da je proizvođač ili potrošač, uspostavlja optimalan odnos

s drugim ekonomskim subjektima, i ni jedan subjekt koji sudjeluje u ekonomskom procesu ne može popraviti svoj položaj, a da ne ugrozi položaj drugog.

U realnoj privredi tržište nije neutralni mehanizam. Djelovanje tržišnog mehanizma na ekonomski proces država nastoji podrediti svojim ciljevima.

Stoga o tržištu govorimo kao o općoj paradigmi koja se koristi za analizu ekonomskog procesa, a o tržišnoj ravnoteži kao analitičkoj metodi i dijagnostičkoj mjeri odstupanja stvarnosti od stanja tržišne ravnoteže.

Država svojim djelovanjem na ekonomski proces, doprinosi općoj ravnoteži ekonomskog sustava, ali prema ciljevima koje promiče.

Ciljevi koje država želi ostvariti neutraliziranjem tržišta ili usmjeravanjem tržišnog mehanizma, mogu biti raznovrsni, a ovdje se razmatraju samo ekonomski.

Osnovni ekonomski cilj države je ravnoteža i efikasnost ekonomskog procesa . Promičući načelo efikasnosti država djeluje u istom pravcu kao i tržište, nastojeći ispraviti ograničenja

tržišnog mehanizma, tj. anticipirajući/predviđajućiprivremene tržišne neravnoteže na parcijalnim tržištima. Država ide i za tim da promiče načelo jednakosti u stvaranju i raspodjeli vrijednosti koje se proizvode u

ekonomskom procesu.

DRŽAVNA INTERVENCIJA U PRIRODNI TOK EKONOMSKOG PROCESA

Suvremena država obavlja čitav niz javnih funkcija i servisa, izgrađuje i održava javna dobra, štiti prirodna bogatstva zemlje, potiče, usmjerava, a u nekim državama i vodi proces gospodarskog razvoja.

Sve to država obavlja po kriterijima javnih interesa i državne regulacije. Iste funkcije mogu obavljati i ekonomski subjekti, poduzeća, ali prema kriterijima privatnih interesa i

tržišne regulacije. Koji je razlog da i u tržišnim privredama država preuzima dio javnih funkcija i servisa, poglavito na području

gospodarenja javnim dobrima, a sve više i funkciju usmjeravanja razvoja i uravnoteženja ukupnog ekonomskog procesa?

Moguće su tri razine ravnoteže ekonomskog procesa bitne za razumijevanje uloge države. To su: Ravnoteža ekonomskog procesa koja se uspostavlja slobodnim djelovanjem tržišta, tj. bez intervencije

države. Ona se postavlja na razini teorijske paradigme i ne može se simulirati ili izmjeriti. To je referentna veličina u teorijskom smislu prema kojoj mjerimo (ne)uspjeh ekonomske politike i koju koristimo za analizu i vrednovanje ekonomskog procesa.

Ravnoteža koja je cilj ekonomske politike odnosno koju se želi dostići državnom intervencijom u ekonomski mehanizam. Ona se izražava u planskim ciljevima i mjerama državne politike te u obrazloženjima mjera koje država poduzima.

Stvarna ravnoteža ekonomskog procesa tj. stanje u kojem se nalazi gospodarstvo zemlje (u pravilu niža od teorijskog modela ravnoteže).

Ta razlika između tržišne (stvarne) i realno moguće ravnoteže ekonomskog procesa je mjera tržišne neefikasnosti.

Cilj je države koja se oslanja na tržišni mehanizam, da intervenira radi otklanjanja ograničenja koji tržišni mehanizam sputavaju

Ako tako definiramo cilj državne intervencije, onda se uloga države u ekonomskom procesu može promatrati na dva područja. To je područje: Ispravljanja alokativne (ne)efikasnosti tržišnog mehanizma, i Anticipiranje/predviđanje razvojnih ograničenja radi ostvarivanja razvojnog efekta u gospodarstvu

Efikasnom se ocjenjuje ona gospodarska politika države koja uspijeva približiti realno stanje modelu tržišne ravnoteže, a neefikasna je ona koja ga udaljava.

Tržište u praksi nije u stanju samostalno voditi ekonomski proces prema stanju najviše razine ravnoteže. Što je razlog tome? Razlozi se nalaze u samoj prirodi ekonomskih subjekata koji sudjeluju u procesu. Tako npr. potrošač ili proizvođač kao tržišni subjekt, kada je iskoristio tržišni mehanizam, tržište doživljava

kao ograničenje koje sputava njegovo ponašanje, stoga neprekidno nastoji izbjeći “tržišnoj kontroli”. U realnoj praksi to znači da proizvođač želi prodati svoje dobro po većoj cijeni od tržišne, a inpute potrebne

za proizvodnju tog dobra platiti manje od tržišne cijene Drugim riječima on želi ostvariti određeni stupanj monopola.

15

Page 17: Ekonomika turizma

Jednak efekt imamo u situaciji kada potrošač, naročito turist, ostvaruje korist koja proizlazi iz činjenice da ne plaća tržišnu cijenu dobra kojeg troši.

Turista npr. provodeći odmor može loviti ribu ili koristiti neka druga prirodna dobra koja nisu kalkulirana u cijenu turističke usluge.

Tako nastaje situacija u kojoj turista ima veću graničnu korist od cijene turističke usluge. Uslijed te neravnoteže također nastaje neefikasna alokacija i neravnoteža ekonomskog sustava.

Značajan primjer neuspjeha/neučinkovitosti tržišta, koji može zahtijevati intervenciju države jesu tzv.vanjski učinci ili eksternalije.

Oni se događaju kada se troškovi (ili koristi) neke djelatnosti prelijevaju na druge ljude, a da ti drugi ljudi nisu plaćeni (ili nisu platili) za troškove (koristi) koje su pretrpjeli (stekli).

Na primjeru nautičara koji izlovljava ribu, a da nije platio dozvolu i prijavio ulov pokazuje da je on direktno povećao vlastitu potrošnju (eksterna korist za njega), a istovremeno je smanjio nacionalno bogatstvo (eksterni trošak za državu).

Može se postaviti i pitanje; tko sve u turizmu mora plaćati eksterni trošak zagađenja zraka ili vode nastao mnogobrojnim turističkim aktivnostima kao i avionima, plovilima itd.koji dovode turiste?

OBLICI DRŽAVNE INTERVENCIJE

Centralno planiranje (Kina, Kuba, bivše socijalističke države) Zakonodavstvo i kontrola (država donosi razne zakone protiv monopola i nelojalne konkurencije te u

svezi s planiranjem na različitim razinama; na razini EU imamo npr. EU Article 85; zabranjuju se sporazumi i restriktivne prakse koje spriječavaju ili smanjuju konkurenciju između članica EU i utječu na trgovinu između njih; ukoliko poduzeća krše ovaj propis može ih se kazniti oduzimanjem do 10% njihova prihoda )

Porezi i subvencije (porezima se želi npr. povećati cijene nekih proizvoda (cigareta) kako bi se smanjila njihova potrošnja), a subvencijama se podstiče proizvodnja dobara ili usluga koje imaju šire društveno značenje (umjetnost); u hrvatskom turizmu subvencionira se organizirani dolazak turista u agencijskim aranžmanima

Javna davanja /javno vlasništvo (dobra i usluge od općeg značaja,kao npr. vodoopskrba, opskrba električnom energijom i sl.)

TURISTIČKA PONUDA

TURISTIČKO DOBRO-OBJEKT PROIZVODNJE I PONUDE

Definiravši prethodno tko su subjekti-sudionici procesa priozvodnje tj. turističkog privređivanja (potrošači-turisti i proizvođači-turistička poduzeća), dolazimo do objekta te iste proizvodnje-turističkog dobra.

Turističko dobro je, prema općoj definiciji dobra: rezultat prirode ili čovjekovog rada i zadovoljava ljudske potrebe

U ovu kategoriju ulaze ne samo materijalna već i brojna nematerijalna dobra i usluge budući da je u svakoj usluzi sadržan ljudski rad (ili rad prirode) i zadovoljava potrebe.

Turističkom, kao i svakom drugom dobru, osnovno je svojstvo korisnost i upotrebna vrijednost. To je upravo njegova sposobnost da zadovolji nečiju želju, ili u protivnom nije dobro. Među dobrima se mogu uspostavljati različiti odnosi i to;

odnosi homogenosti i heterogenosti odnosi supstitucije i komplementarnosti

Homogena su dobra ona koja se jednostavno daju zamijeniti,a da se kvaliteta podmirenja potreba ne mijenja (npr. Hotelski smještaj iste kategorije, iako je i to podložno subjektivnim procjenama kvalitete)

Heterogena dobra se ne mogu mijenjati jedno za drugo, a da se kvaliteta zadovoljenja potrebe ne izmijeni (hot.smještaj za kamp)

Komplementarna su dobra ona koja su "dopunjiva"tj. jedna drugo skladno nadopunjavaju, za razliku od supstitucijskih svojstava dobara što znači zamjenjivost.

U turizmu ne možemo govoriti o supstitucijskim svojstvima dvaju dobara osim u situaciji kada govorimo o zamjenjivosti ponude/dobra dviju destinacija.

TURISTIČKA DOBRA

PRIRODNA DOBRA

PROIZVEDENA/EKONOMSKA DOBRA

KLIMA

RESURSI UUTROBI ZEMLJE

RESURSI BIOSFER

E

PROIZVEDENA (TEKUĆA

PROIZVODNJA)

BAŠTINJENA

16

Page 18: Ekonomika turizma

Prirodna turistička dobra (turistički prostor, prirodna bogatstva i rijetkosti i klimatski uvjeti) turističke potrebe konvertiraju (pretvaraju) u ekonomska dobra dajući im cijenu za njihovu upotrebu.

Njihova relativna ograničenost/rijetkost u odnosu na ljudske potrebe i njihovo zadovoljavanje otvara mogućnost nastanka turističke rente.

Renta je dohodak kojeg netko ostvaruje, a da ne ulaže vlastiti rad. Ako netko koristi relativno rijetko prirodno dobro i ne plaća za to naknadu (koncesiju), on ostvaruje rentu, tj. dohodak bez ulaganja vlastitog rada u to dobro.

Ekonomska/proizvedena turistička dobra dijelimo na materijalna i duhovna (tj. ona koja zadovoljavaju kulturne tj. duhovne potrebe)

TURISTIČKA PONUDA

Turistička ponuda može se promatrati s empirijskog i teorijskog aspekta. Empirijski pristup određuje ponudu i njenu strukturu u odnosu na potražnju. Tu se ponuda promatra

kao zahtjev turista-kupca za određenom strukturom dobara koja mogu zadovoljiti njegove potrebe. Primjer empirijskog definiranja ponude izveden je iz stava inozemnih turista o našoj ponudi (anketa TOMAS)

Teorijski pristup turističkoj ponudi usmjeren je na dva područja spoznaje.Prvo, na područje objašnjenja ekonomskog ponašanja proizvodnih subjekata ili pojedinih specifičnihskupina subjekata povodom ponude prirodnih i proizvedenih dobara.Drugo, na područje spoznaje zakonitosti u samoj strukturi i međuovisnosti dijelova koji formiraju ponudu.

Ponuda (turističkih) dobara predstavlja spremnost ponuđača (proizvođača) odnosnog dobra da ponudi tržištu određenu količinu u određenom vremenu i uz određenu cijenu. Pošto nema ponuđača koji na tržištu prodaje robu bez poznavanja cijene, cijena je osnovni regulator ponude. To ne znači da se ponudamijenja sa svakom promjenom cijene. Mijenja se samo količina koju je ponuđač spreman ponuditi na prodaju (ne može se na kratki rok promijeniti cjelokupna proizvodnja).

Ponuda, kao i potražnja može biti individualna i tržišna. Individualna predstavlja ponudu pojedinačnog poduzeća ili prodavatelja, dok je tržišna ponuda zbroj svihpojedinačnih ponuda na tržištu.

Ponuda u najvećoj mjeri ovisi o cijeni koja se za nju može postići na tržištu. Odnos između tržišnecijene i količine ponude koju su gospodarski subjekti spremni proizvesti i prodati prikazuje tablica ponude ili raspored ponude. Na temelju podataka iz tablice ponude izvodi se krivulja ponude.

EKONOMSKA ILI PROIZVEDENA TURISTIČKA

DOBRA

MATERIJALNA DUHOVNA

Prirodna konvertirana dobra

Proizvedena dobra

Dnevna kulturna dobra

Turistička kultura

Kulturna baština

Druga baština

Spomenička baština

Spomenici kulture Spomenici prirodeSpomenici kulture i

prirode

P 1 2 3 4Q 5 10 15 20

1

2

3

10 155

4

20 Q

p

Tablica individualne ponude

Krivulja individualne ponude

17

Page 19: Ekonomika turizma

Ponuda nekog proizvoda u najvećoj mjeri ovisi o cijeni tog proizvoda. Međutim, na ponudu utječe još i niz drugih faktora kao npr.:

troškovi proizvodnje koji se mijenjaju u ovisnosti o cijenama inputa/faktora i tehnologiji proizvodnje cijene supstituta i komplemenata organizacija tržišta posebni utjecaji

Ponuda se može izraziti kao funkcija niza nezavisnih varijabli u obliku formule: Qsx = f(Px,Py,C,T),gdje su Qsx- količina ponude u vremenskom razdoblju Px - cijena proizvoda x Py - cijena proizvoda povezanih s pr. X (supstituta ili komplemenata) C - troškoviproizvodnje T - vrijeme

Između ponude dobra i navedenih faktora mogu se uočiti sljedeći odnosi: Odnos između ponuđene količine (turističkog) dobra X i njegove cijene Px; ovaj odnos je direktno

proporcionalan. To znači da povećanje cijene proizvoda, uvjetuje povećanje njegove ponude u određenom razdoblju, a to je razdoblje potrebno poduzeću da svoje kapacitete prilagodi povećanjuproizvodnje

Odnos između ponuđene količine (turističkog) proizvoda X i cijena povezanih proizvoda (Py): ako proizvod X ima supstitute, tada će primjerice smanjenje cijene supstituta povećati potražnju za supstitutom Y i smanjiti potražnju za proizvodom X; padat će cijena proizvoda X, a to znači i smanjenje ponude proizvoda X. I obrnuto, ako se npr. poveća cijena ljetovanja u Španjolskoj, ljetovanje u Hrvatskoj će biti jeftinije, rast će potražnja za njim, rast će mu cijena, odnosno povećat će se ponuda aranžmana za ljetovanje u Hrvatskoj. S druge strane, ako se poveća cijena proizvoda X, povećat će se ponuda njegova i svih ostalih proizvoda koji su s njim povezani (komplemenata); primjer povećanje cijene smještaja povećava njegovu ponudu, ali i ponudu prijevoza, prehrane i ostalih komplemenata.

Odnos između ponude i troškova proizvodnje: troškovi proizvodnje ovise o tehnologiji kojom poduzeće raspolaže i cijenama inputa. Ukoliko je tehnologija stara i neefikasna, troškovi proizvodnje bit će visoki s tendencijom da brže rastu s povećanjem proizvodnje. Ako se povećaju cijene inputa povećat će se troškovi proizvodnje što će utjecati na smanjenje ponude (jer je proizvodnja skuplja)

Odnos između ponuđene količine i vremena; ponuda može biti trenutačna, kratkoročna i dugoročna.

Trenutačna je ona količina koja je rezultat date ponuđene količine postojećih ponuđača. Ona je upravo tolika i ne može se mijenjati niti povećanjem niti smanjenjem cijene proizvoda (upravo je ponuda hotelskog smještaja primjer trenutačne ponude budući da hotel u datom trenutku ne može povećati ponudu svojih kapaciteta).

Kratkoročna je rezultat promjene cijena u nekom razdoblju unutar kojega proizvođači mogu unutar raspoloživih kapaciteta smanjiti ili povećati proizvodnju dotičnog proizvoda s obzirom na smanjenje ili povećanje cijene tog proizvoda.

Ukoliko se cijene duže vremensko razdoblje zadržavaju na višoj ili nižoj razini, proizvođači imaju vremena povećati (ili reducirati) svoje kapacitete, čime se uspostavlja ponuda u dugom roku.

Iz navedenih odnosa može se zaključivati o promjeni ponude konkretnog proizvoda s obzirom na promjenu njegove cijene, a to se naziva - kretanje uzduž krivulje ponude. Ukoliko se prati promjena utjecaja ostalih čimbenika (cijena povezanih proiozvoda, vremena, troškova, mode itd.) na kretanje ponude, govorimo o pomicanju krivulje ponude ulijevo ili udesno.

Krivulja ponude će se cijela pomicati ulijevo, tj. doći će do smanjenja proizvodnje (ponuđene količine) jer povećani troškovi (rast cijena inputa) smanjuje proizvodnju (sa S na S0).

U suprotnom slučaju, tj. ako dođe do pada cijena inputa/resursa dolazi do povećanja proizvodnje te se krivulja ponude pomiče udesno-raste (sa S na S1)

Pomak krivulje ponude ulijevo

Krivulja tržišne ponude

  A B

Q 3 6 2 5

p 1 2 1 2

112 3 5 6

1

2 A

B

Krivulja tržišne ponude

18

Page 20: Ekonomika turizma

Pomak krivulje ponude udesno

Pomak krivulje ponude Udesno/ raste ponuda proizvoda X Rast cijena supstituta Pada proizvodnih troškova Uslijed rasta subvencija Uslijed tehničkih poboljšanja

Ulijevo/pada ponuda proizvoda X Pad cijena supstituta Rasta proizvodnih troškova Uslijed rasta poreza Posljedica štrajkova

KRIVULJE PONUDE PRIRODNIH DOBARA

Prirodna dobra/resurse dijelimo na javna i privatna dobra. Javna su ona dobra koja služe cijeloj zajednici, tj. usmjerena su svakom pojedincu neovisno od toga da li ih

on želi ili ne želi koristiti ili kupiti. Privatna dobra su ona koja se odnose na pojedince, tj. na konkretnu privatnu ili fizičku osobu. S aspekta utjecaja prirodnih dobara na kvalitetu turističke usluge razlikujemo:

slobodna dobra (ponuda im nije ograničena i zadovoljavaju svaku potražnju) vlasnički ograničena slobodna dobra/privatizirana (nude se u ograničenim količinama pa porast

potražnje za takvim dobrima povećava njihovu cijenu) rijetka dobra (njihov je kapacitet prirodno ograničen za razliku od privatiziranih dobara čiji je

kapacitet tehnički i ugovorno ograničen) prostor (ograničen je i samom fizičkom činjenicom, ali i odlukama organa vlasti, najčešće u formi zakona

/ ekonomija prostora (prostorni planovi) i ekologija prostora (Zakon o zaštiti prirode i ostali ekološki zakoni i propisi)

Sjecište ponude i potražnje bit će u A (sjecište linije S i Q) ili nekoj točki desno od nje. Linija potražnje ne može ići ispod apscise jer bi to značilo negativnu cijenu. Linija ponude je okomita što znači relativnu ograničenost, ali i mogućnost pomicanja udesno uslijed promjena potražnje. Slobodna dobra uvijek se nude u dovoljnim količinama, pa im je cijena 0. Ako bi se smanjila ponuda, došlo bi do pomicanja linije S i presijecanja linije D, a time pozitivne cijene.

PONUDA I POTRAŽNJA SLOBODNIH DOBARA

Cijena p

Količina Q

SS0

2

4

6

2

4

6

2 4 6

SS1

Cijena p

Količina Q

19

Page 21: Ekonomika turizma

Uzmimo da je neko prirodno dobro privatizirano. Linija potražnje takvog dobra siječe liniju ponude S. Ponuda prirodnog dobra je konstantna , tj. ograničena je koncesijom i ne može se povećavati. Ta ograničenost stvara mogućnost da potražnja bude veća od ponudete da ponuda prirodnog dobra ima cijenu veću od 0. Cijena p1 formira se na presjecištu potražnje i ograničene ponude zbog privatizacije resursa

PONUDA I POTRAŽNJA PRIVATIZIRANIH PRIRODNIHDOBARA

FORMIRANJE PROSTORNE TURISTIČKE RENTE

Ukupna potražnja za prostorom predstavljena je linijom D. Ponuda prostora je ograničena i predstavljena je linijom S, ali se cijeli prostor ne koristi. Ponuda prostora u pravilu košta (infrastrukturno opremanje). Ona se poduzimaju da bi se povećala potražnja, a time i rentni dio dohotka predočen na slici trokutom abc. Dodatna ulaganja u infrastrukturno opremanje prostora često ne onemogućuju rentu, pa čak i ne osiguravaju granične dohotke na uloženi rad i kapital predstavljene linijom n,k, jer je povećani prinos od tih ulaganja takav da to onemogućuje. Drugim riječima, u funkciji je prostor desno od linije S0. U uvjetima tržišne regulacije faktora proizvodnje ulaganja u prostor ograničit će njegovu ponudu na razini S1. To je situacija u kojoj vlasnik zemlje ostvaruje dohodak, inače nema logike da investira u zemlju jer ima i druge mogućnosti ulaganja kapitala i rada, ako time ne povećava rentu. Najniža razina rente (granični dohodak zemlje) jest apsolutna renta označena vodoravnom crtom iznad linije n,k. Nastala je ograničavanjem ponude na liniji S1. Bolje lokacije ostvaruju rentu koja je iznad apsolutne rente i naziva se diferencijalna renta, a u osnovi je višak profita iznad kamate, nadnice i apsolutne rente. U gornjem primjeru postižu je svi turistički prostori koji omogućavaju produktivnost veću od prostora na sjecištu linija S1 i D, tj. na razini granične produktivnosti

Renta je plaća/naknada za upotrebu faktora proizvodnje čija je ponuda fiksna (npr. prirodni resursi)

KRIVULJA PONUDEPROIZVEDENIH TURISTIČKIH DOBARA

Za analizu turističke ponude bitno je istaknuti i razlike između pojednične ponude i ponude različitih stupnjeva agregiranosti. Tu govorimo o ponudi hotela, trgovine, kulturnih djelatnosti, naselja, regije ili zemlje u cjelini. Krivulje ponude tih subjekata i djelatnosti slijede isti smjer, naročito dugoročno gledano, samo se razlikuju po načinu ponašanja.

Uzmimo za primjerponudu hotelskog smještaja (a) i ponudu suvenira i trgovačke robe (b)

Q

p

D

S

A

Q

p

D

S

p1

q1

20

Page 22: Ekonomika turizma

Hotel koji nudi smještaj ima male mogućnosti da povećanjem cijene poveća ponudu (slika a). Zato je njegova krivulja okomitija tj. ukazuje na relativnu neelastičnost ponude hotela u ovisnosti o promjeni cijena.

Ponuda trgovine bit će zato osjetljivija (elastičnija) na promjene cijena (slika b), pa je zato i krivulja ponude nagnutija.

Analiza turističke ponude može se razmatrati isključivo kao ponuda pojedinačnog subjekta ili agregirana ponuda srodnih subjekata (nikako kao ponuda određene destinacije ili zemlje).

U ekonomskoj teoriji poznata je i krivulja ponude tzv. negativnog nagiba koja odražava izvjesno odstupanje od pravila ponašanja subjekata ponude. Ta krivulja opisuje određeno ponašanje subjekata ponude koji, nakon što dosegnu određenu razinu ponude, na povećanje cijene reagiraju tako da smanje ponuđenu količinu. Npr.domaćinstva koja iznajmljuju sobe, nakon što su dosegla određenu razinu standarda, na povećanje cijene smještajnih jedinica neće reagirati tako da ponude sve svoje jedinice, već će ponuditi manji broj soba/kreveta jer više ne žele dijeliti cijeli životni prostor sa strancima.

ELASTIČNOST TURISTIČKE PONUDE

Elastičnost pokazuje promjene u odnosima ekonomskih veličina. Njome se iskazujekoličina promjena ponuđenih dobara u slučaju promjene cijene. To nazivamo cjenovnom elastičnošću ponude.

% postotak promjene u količini (Q) dobra x (DQ/Q)x 100 E=----------------------------------------------------= ----------------- E<=>1% postotak promjene u cijeni (C) dobra x (DP/P)x 100

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Primjer: Kada cijene TV porastu sa 160 na 180 $, ponuda raste sa 3200 na 3600 komada TV po sedmici. Izračunajte

elastičnost ponude: računamo najprije postotak promjene ponude; 3600-3200=400 (D400); podijelimo taj iznos sa originalnom količinom ponude (3200) i pomnožimo sa 100

400:3200x100=12,5% podijelimo promjenu cijene (D20) sa originalnom cijenom (P=160) i pomnožimo sa 100

20:160X100=12,5% ELASTIČNOST PONUDE=12,5:12,5=1

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- U ekonomskoj teoriji često se zastupa stav da je turistička ponuda neelastična. Takva stajališta valja

relativizirati s obzirom na a) heterogenost same ponude b) vremenski aspekt elastičnosti.

Sposobnost prilagođavanja promjenama cijena različitih subjekata ponude određena je uglavnom s dvije specifičnosti. Prva je da veću elastičnost pokazuju subjekti koji angažiraju manje fiksnih fondova po jedinici proizvoda. Dalje, subjekti koji mogu formirati zalihe, imat će veću elastičnostponude na promjene cijena (npr. trgovine suvenirima).

Na elastičnost ponude utječu neki faktori: tip konkurencije (od čiste konk. do monopola) stupanj elastičnosti potražnje karakter pojedinih turističkih dobara supstitutivnost tur. dobara

p

Q

Do ove točke krivulja je rastuća

S rastom cijene pada ponuda

p

21

Vrijednost Graf Objašnjenje Naziv

E=0

0<E<1

E=1

1<E < beskonačno

Beskon.

Page 23: Ekonomika turizma

(TURISTIČKA) PONUDAI TROŠKOVI

VRSTE TROŠKOVA

Proizvođači/ponuđači svih, pa i turističkih dobara proizvode uz pomoć osnovnih faktora proizvodnje i ostvaruju određene troškove.

Fiksni (indirektni) troškovi podrazumijevaju takve troškove koji se javljaju neovisno o razini proizvodnje (npr. ako avion leti prazan ili pun do odredišta, njegovi fiksni troškovi su isti; jednako tako i ako hotel ima goste ili nema). To su troškovi održavanja.U hotelijerstvu fiksni troškovi dosežu 60-80 % svih troškova poslovanja.

Fiksni troškovi se mogu podijeliti na apsolutno fiksne i relativno fiksne troškove. Apsolutno fiksni troškovisu oni koji ostaju neizmijenjeni bez obzira na promjenu stupnja zaposlenosti kapaciteta, a relativno fiksni se mijenjaju i to stupnjevito nakon većih pomaka stupnja zaposlenosti kapaciteta (ostaju neizmijenjeniu određenim zonama korištenja kapaciteta).

Apsolutno fiksni troškovi u hotelijerstvu su: plaće stalno zaposlenih radnika amortizacija kamate na kredite premije osiguranja ukalkulirano investicijsko održavanje ostali troškovi fiksnog karaktera

Relativno fiksni troškovi: plaće sezonskih radnika troškovi tekućeg održavanja energija,voda, gorivo razne društvene obaveze doprinosi komorama i udruženjima otpisi sitnog inventara

Ponuda uopće ne reagira na

promjene cijene

Savršena neelastično

st

Promjena ponude manja je od

promjene cijene

Relativna neelastično

st

Promjena ponude jednaka promjeni

cijene

Jedinična elastičnost

Ponuda se mijenja u većem postotku nego

cijene

elastičnost

Ako cijena padne, nema ponude

Perfektna elastičnost

22

Page 24: Ekonomika turizma

propaganda, prezentacije i sl.

Varijabilni (direktni) troškovi su takvi troškovi koji direktno ovise o razini proizvodnje. Neki se varijabilni troškovi kreću proporcionalno s promjenom stupnja zaposlenosti, pa se nazivaju

prorporcionalni (namirnice, piće i sl.), neki brže - progresivni (npr. provizije putničkim agencijama u produljenoj sezoni), a neki sporije - degresivni,(kao npr. troškovi pomoćnih materijala što se koriste u proizvodnji hrane).

Kod proizvodnje turističkih dobara oni podrazumijevaju: materijale za izradu (namirnice i pića) ostali materijali nabavna vrijednost trgovačke robe provizije putničkim agencijama doprinosi po osnovi realizacije ostali troškovi koji se mijenjaju s promjenom stupnja realizacije

Ukupni troškovi se definiraju kao ukupni fiksni plus ukupni varijabilni troškovi (FC+VC= TC) I oni se mogu kretati progresivno i degresivno u odnosu na jedinicu usluge.

Degresivno kretanje ukupnih troškova rezultat je degresivnog (opadajućeg) kretanja varijabilnih troškova i fiksnih koji se pri većoj zaposlenosti relativno smanjuju po jedinici(raspoređuju se na veći broj usluga).

Progresivno kretanje nastaje pod utjecajem relativno fiksnih i varijabilnih troškova. Može nastati zbog opterećenosti kapaciteta-dodatna radna snaga, prekovremeni rad, povećani troškovi održavanja itd.

Između zone degresije i progresije javlja se zona optimalne zaposlenosti u kojoj poduzeće ostvaruje najniže troškovepo jedinici usluge - proizvoda. Uz pretpostavku da su prodajne cijene usluga jednake na svim stupnjevima zaposlenosti u toj zoni će i

dobit po jedinici usluge biti najveća.

Zona optimalne zaposlenosti u sezonskom hotelijerstvu pada uglavnom u vrijeme standardne sezone poslovanja koja može trajati između 4 i 6 mjeseci.

Razdoblje od 0-180 dana poslovanja može se smatrati prvom zonom poslovanja (jer sezona traje 120-180 dana),

drugu zonu predstavlja vrijeme od 180-220 dana, treća zona poslovanja razdoblje iznad 220 dana. Zona optimalne zaposlenosti sezonskih hotela nalazi se negdje u okviru prve zone tj. unutar prvih 180 dana

jer iznad tog vremena rastu relativno fiksni troškovi i varijabilni po jedinici usluge. Naime, produženje sezone iznad standardnih granica poslovanja zahtijeva dodatne troškove, a mnogi hoteli

zbog nedostatka odgovarajućih tehničkih uređaja je ne mogu ostvariti. Također, povećavaju se i troškovi tuđih usluga namijenjenih stvaranju tzv. dopunskih sadržaja u hotelu jer se gosti više zadržavaju u hotelu zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta.

U tom razdoblju obično se ugostiteljske usluge nude po nižim cijenama, daju se popusti, povećavaju provizije agencijama itd.

Odgovor na pitanje pod kakvim se uvjetima isplati produžiti sezonu daje teorija graničnih troškova.

Granični troškovi označavaju dodatne troškove proizvodnje 1 dodatne jedinice proizvoda. Npr. neka poduzeće proizvodi 1000 čvrsth diskova uz ukupni trošak od 10.000 $. Ako su ukupni troškovi

proizvodnje 1001. diska 10.015 $, tada su granični troškovi proizvodnje za 1.001. disk 15$.

ODNOSI MEĐU KRIVULJAMA TROŠKOVA

Kretanje troškova

troškovi

Stupanj iskorištenja kapaciteta (promet)

Apsolutno fiksni

Relativno fiksni

degresivni

proporcionalni

Progresivni

23

Page 25: Ekonomika turizma

Na prvom grafikonu vidljivo je da funkcija ukupnih troškova ima svoju vrijednost i kada se ništa ne proizvodi i ona je jednaka fiksnim troškovima. Povećanjem proizvodnje povećavaju se ukupni troškovi jer ovise o povećanju varijabilnih.

Krivulja ukupnih varijabilnih troškova prati krivulju ukupnih troškova (paralelne su) jer je razlika između njih konstantna tj. odgovara iznosu fiksnih troškova.

Krivulja prosječnihfiksnih troškova na drugom grafikonu je opadajuća jer se s rastom broja proizvoda fiksni troškovi raspodjeljuju na sve veći broj jedinica proizvodnje.

Na drugom grafikonu vidi se da krivulje prosječnih ukupnih (ATC), prosječnih varijabilnih (AVC) i graničnih troškova (MC) imaju oblik slova U jer u svom toku najprije opadaju (zakon rastućih prinosa), a zatim rastu (zakonopadajućih prinosa). Zakon rastućih prinosa kaže da u prvim fazama proizvodnje (do jedne točke, A’’)

dodatna/granična ulaganja inputa uzrokuju rast graničnog proizvoda/ outputa (granični trošak opada). U točci A’’imamo maksimum graničnog proizvoda uz minimum graničnog troška.

Zakon opadajućih prinosa kaže da ćemo dobivati sve manje i manje dodatnog outputa/proizvoda kako dodajemo dodatne jedinice inputa dok ostale inpute držimokonstantnima; dakle granični trošakraste, dok graničniproizvod opada od točke A’’ na desno.

Granični troškovi ne ovise o ukupnim troškovima, a grafički se prikazuju na pola puta između različitih razinaproizvodnje. Svoj maksimum dosežu prije krivulja ATC i AVC što se odražava na to da krivulja MC siječe krivulje odozdo, u njihovim najnižim točkama.Odnosi između graničnih i prosječnih troškova su veoma bitni pri donošenju odluka o tome dali se isplati nastaviti s proizvodnjom ili ne.

ANALIZA TOČKE POKRIĆA TROŠKOVAIsplativost poslovanja poduzeća u određenim okolnostima

Analiza rentabilnosti poslovanja istražuje vezu između ukupnog profita poduzeća i ukupnog prihoda poduzeća te odnos između ukupnog profita i angažiranog kapitala poduzeća. Ako su u nekom poduzeću prihodiveći od rashoda, onda je ono ostvarilo dobit (profit) a ako su veći rashodi od prihoda, posluje s gubitkom.

U prvom slučaju poduzeće posluje rentabilno,a u drugom nerentabilno. Analiza pokrića troškova istražuje vezu između ukupnog prihoda, ukupnih troškova i ukupnih profita

poduzeća na različitim razinama proizvodnje. Usmjerena je prvenstveno na određivanje količine prodajekoja je neophodna da poduzeće pokrije troškove .

TFCQ = --------- P-AVC

Ukupni troškovi se pokrivaju npr. pri razini od 40 jedinica proizvoda Q Za tu količinu proizvodnje ukupni troškovi jednaki su ukupnim prihodima, odnosno točka B jest točka pokrićatroškova. Ispod te točke poduzeće ostvaruje gubitak, a iznad nje profit (uvjet analize-proizvodnja samo jednog proizvoda ili skupine sličnih proizvoda te stalne cijene i varijabilni troškovi

Kada poduzeće želi odrediti onu razinu proizvoda ili usluga koju mora prodati da bi ostvarilo određeni profit (Pf) koristi se sljedećomformulom

TFC+PfQ=-------------

P-AVC

20

40

60

80

100

1 2 3 4 Q

TC-ukupni troškovi

Q

ATC-prosječni ukupni

troškovi

20

40

60

80

100

1 2 3 4

TFC-ukupni fiksni troškovi

TVC-ukupni var. Trošk.

TC-ukupni trošak

MC

A’’ AFC

AVC

ATCC’’

B’’

A B

A’ B’

24

Page 26: Ekonomika turizma

Određivanje cijena na tržištu savršene konkurencije Savršena konkurencija je takvo tržišno stanje u kojem postoji velik broj prodavatelja i kupaca istog

proizvoda. Cijena se u uvjetima savršene konkurencije javlja kao nezavisna varijabla u odnosu na svakog pojedinačnog

sudionika. Turističko tržište je primjer tržišta koje ima neke od odlika tržišta savršene konkurencije. Tržištesavršene konkurencije ima sljedeće karakteristike:

velik broj sudionika i na strani ponude i na strani potražnje nema diferencijacije proizvoda jer svi nude isti homogeni proizvod postoji savršena informiranost kupaca i prodavatelja o tržišnim cijenama i drugim uvjetima tržišta postoji apsolutna sloboda ulaska i izlaska pojedinih subjekata u granu ili iz grane

Proizvođači koji djeluju u uvjetima savršene konkurencije suočavaju se s tržišnim cijenama na koje ne mogu utjecati i ne mogu ih kontrolirati (price takers) mogu, pri zadanoj cijeni prodati onoliko proizvodakoliko žele, tržišna cijena se ne mijenja i mogu izabrati

količine proizvodnje odnosno prodaje koja im, pri danim cijenama omogućuje maksimiziranje profita. Poduzeće koje je sudionik na tržištu savršene konkurencije dio je sektora. Takvo je poduzeće vrlo malo i

njegova potražnja čini tek jedan vrlo mali dio sektorske krivulje i tako je mala da se ukazuje kao potpuno vodoravna ili beskonačno elastična.

Kod monopolskih cijena imamo situaciju da jedan prodavač/proizvođač definira cijenu (price maker). U turizmu postoje neki subjekti koji imaju gotovo monopolni položaj na tržištu, npr. jedinstvene turističke

atrakcije kao što je muzej Madame Tissaud u Londonu ili npr. brodski prijevoznik na nekoj atraktivnoj lokaciji i sl.

Poduzeća koja posluju između ova dva ekstremna slučaja nazivaju se “price shapers” (oblikovatelji cijena); oligopol i monopolistička konkurencija

MAKSIMIZACIJA PROFITA / MINIMIZIRANJE GUBITAKANA KRATKI ROK

(Odluka poduzeća o produžetku proizvodnje)

Na kratki rok poduzeće ima zadane fiksne troškove tako da svoj cilj (maksimizacija profita, odnosno minimizacija troškova) ostvaruje prilagodbom svoje proizvodnje kroz promjene varijabilnih troškova (materijala, radne snage itd.).

Postoje dva načina na koje se može odrediti razina proizvodnje za koju će poduzeće maksimizirati profit, tj. minimizirati gubitke.

Jedan način uspoređuje ukupne prihode i ukupne troškove; Drugi uspoređuje marginalne (granične) prihode i granične troškove. Oba pristupa se primjenjuju ne samo za slučajeve poduzeća koja posluju u uvjetima čiste konkurencije kao i

svim ostalim vrstama tržišne strukture (monopolske konkurencije, čistih monopola i oligopola).

Prvi pristup – ukupni troškovi-ukupni prihodi

Kada će poduzeće proizvoditi? Poduzeće će proizvoditi ukoliko može realizirati:

profit ili manji gubitak od svojih fiksnih troškova (koje mora pokriti čak i u situaciji da uopće ne proizvodi)

Koju količinu proizvoda će poduzeće proizvoditi? Poduzeće će proizvoditi onu količinu proizvoda (dobara i usluga) za koju može maksimizirati profit ili

minimizirati gubitak. Profit je maksimiziran na razini proizvodnje na kojoj ukupni prihod prelazi ukupne troškove. Gubici su minimizirani na razini proizvodnje na kojoj je iznos ukupnih gubitaka u odnosu na ukupni prihod

najmanji i donekle je niži od ukupnih fiksnih troškova. Da li će proizvodnja rezultirati profitom?

TR-ukupni prihod

TC-ukupni trošak

B

200

400

40302010

gubitak

profit

SektorPoduzeće

A

Proizvodnja sektora

poduzećeProizvodnja poduzeća

p Dp

d

25

Page 27: Ekonomika turizma

Da, ukoliko ukupni prihodi (TR) prelaze ukupne troškove (TC); ne ukoliko ukupni troškovi prelaze ukupne prihode

Kada poduzeće mora zatvoriti? Ukoliko gubici na svim razinama proizvodnje prelaze ukupne fiksne troškove, poduzeće će na kratki rok

zatvoriti.

Prvi pristup: Razina proizvodnje pri kojoj se maksimiziraprofit(ukupan prihod-ukupni troškovi)

Ukup.proiz.

Ukupni fiksni trošk.

Ukupni varijab. Trošk.

Ukupni trošk.

Ukup. prihod Profit

Ukup. prihod Profit

Ukup. prihod Profit

0 100,00 0 100 0 -100 0 -100 0 -100

1 100,00 90 190 131 -59 81 -109 71 -119

2 100,00 170 270 262 -8 162 -108 142 -128

3 100,00 240 340 393 53 243 -97 213 -127

4 100,00 300 400 524 124 324 -76 284 -116

5 100,00 370 470 655 185 405 -65 355 -115

6 100,00 450 550 786 236 486 -64 426 -124

7 100,00 540 640 917 277 567 -73 497 -143

8 100,00 650 750 1048 298 648 -102 568 -182

9 100,00 780 880 1179 299 729 -151 639 -241

10 100,00 930 1030,00 1310 280 810 -220 710 -320

Cijena 131 $ Cijena 81 $ Cijena 71$

Najveći profit je pri razini proizvodnje od 9 proizvoda (pri cijeni od 131$); pri cijeni od 81$ poduzeće neće maks. profit već minimizirati gubitak pri proizvodnji od 6 jedinica, dok mu se pri cijeni od 71$ više isplati zatvoriti jer manje gubi kad uopće ne radi nego kada proizvodi

Drugi pristup (marginalni prihod-marginalni troškovi)

Kada će poduzeće proizvoditi? U koliko je cijena jednaka ili veća od minimalnih prosječnih varijabilnih troškova; P==>AVC

Koju će količinu proizvoda proizvoditi? Da bi poduzeće saznalo koju količinu proizvoda će proizvoditi pri postojećoj cijeni, mora odrediti i

usporediti iznos koji svaka dodatna jedinica proizvoda doprinosi ukupnom proizvodu i ukupnim troškovima. Poduzeće će uspoređivati marginalne prihode (MR) i marginalne troškove (MC) svake dodatne jedinice proizvoda.

Poduzeće će, dakle proizvoditi onu količinu proizvoda pri kojoj će maksimizirati profite (i/ili minimizirati gubitke).

Profit će maksimizirati pri onoj razini proizvodnje na kojoj su marginalni prihodi jednaki marginalnim troškovima MR=MC. Ovo je pravilo bez izuzeća, a u uvjetima čisto konkurentskog tržišta jednakost se proširuje sljedćom jednakošću MR=P=MC, tj. P=MC (cijena je jednaka marg. troškovima)

Da li će proizvodnja rezultirati profitom? Da, ukoliko cijena prelaziukupne prosječne troškove (P>ATC), odnosno ako prelazi prosječne varijabilne

troškove (P>AVC); Kada poduzeće mora zatvoriti?

Ako je cijena ispod minimalnih prosječnih varijabilnih troškova poduzeće će minimizirati svoje gubitke zatvaranjem. P<AVC

Krivulja ponude je dio krivulje graničnih troškova i to iznad točke zatvaranja poduzeća (iznad krivulje prosječnih varijabilnih troškova)

Drugi pristup: Određivanje razine proizvodnje pri kojoj se makimizira profit(marginalni prihod-marginalni trošak) (cijena =131)

Ukupan proizvod

Prosječni fiksni troš.

Prosječni varijabil

ni troškovi

Prosječni ukupni troškovi

Marginalni

troškovi

Cijena =marg. Prihod

Ukupan profit ili gubitak

0 -100,001 100,00 90,00 190,00 90,00 131,00 -59,002 50,00 85,00 135,00 80,00 131,00 -8,003 33,33 80,00 113,33 70,00 131,00 -53,004 25,00 75,00 100,00 60,00 131,00 124,005 20,00 74,00 94,00 70,00 131,00 185,006 16,67 75,00 91,67 80,00 131,00 236,007 14,29 77,14 91,43 90,00 131,00 277,008 12,50 81,25 93,75 110,00 131,00 298,009 11,11 86,67 97,78 130,00 131,00 299,00

10 10,00 93,00 103,00 150,00 131,00 280,00

Pri razini proizvodnje od 9 jedinica P= MC=MB,P>AVC; P>ATC, profit je maksimiziran , 10.jedinica proizvoda se neće proizvesti jer je MC>MB (MR)

Razina proizvodnje pri kojoj se minimizira gubitak (pri cijeni od 81$ i 71$; pristup marginalni prihod-marginalni trošak)

26

Page 28: Ekonomika turizma

Ukupna proizv.

prosječni fiksni trošak

prosječni varijabilni

trošak

Prosječni ukupni troškovi

marginalni troškovi

cijena 81$=margin.

prihod

profit ili gubitak

pri cijeni

cijena 71$=marg.

prihod

profit ili gubitak pri cijeni71$

0 -100,00 -100,001 100,00 90 190 90,00 81,00 -109,00 71,00 -119,002 50,00 85,00 135,00 80,00 81,00 -108,00 71,00 -128,003 33,33 80,00 113,33 70,00 81,00 -97,00 71,00 -127,004 25,00 75,00 100,00 60,00 81,00 -76,00 71,00 -116,005 20,00 74,00 94,00 70,00 81,00 -65,00 71,00 -115,006 16,67 75,00 91,67 80,00 81,00 -64,00 71,00 -124,007 14,29 77,14 91,43 90,00 81,00 -73,00 71,00 -143,008 12,50 81,25 93,75 110,00 81,00 -102,00 71,00 -182,009 11,11 86,67 97,78 130,00 81,00 -151,00 71,00 -241,00

10 10,00 93,00 103,00 150,00 81,00 -220,00 71,00 -320,00

Pri cijeni od 81$ poduzeće može proizvoditi maksimalno 6 jedinica, jer je to količina proizvoda koji mu donosi najmanji gubitak

Pri cijeni od 71$ poduzeće zatvara jer mu se više isplati ništa ne proizvoditi jer mu je tada gubitak jednak fiksnim troškovima, a za svaku jedinicu proizvodnje se povećava.

Mnogi hoteli nalaze interes da u produženoj sezoni prodaju usluge po cijeni koja odgovara graničnim troškovima jer ostvaruju i neke druge prihode – dodatne prihode od izvanpansionske potrošnje i dužu zaposlenost sezonskih radnika.

Ako se , dakle želi produžiti sezona iznad standardne granice, mogu se ponuditi cijene koje će biti jednake graničnim troškovima po jedinici usluge.

Ukoliko se mogu postići i nešto više cijene, razlika iznad toga predstavlja čisti prihod. Apsolutno fiksni troškovi se u ovom slučaju isključuju i moraju biti pokriveni prihodima koji se ostvare u

razdoblju predviđenog stupnja iskorištenosti kapaciteta (u zoni optimalnog poslovanja)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Primjer 1

U navedenom primjeru, u razdoblju B ostvareno jenovih 5 000 noćenja, a promjenjivi troškovi (relativno fiksni i varijabilni) porasli su za 180.000 kuna. Dakle, granični troškovi po noćenju su iznoslili 36 kuna (180.000 : 5.000) što znači da bi hotel mogao u produženoj sezoninaplaćivati noćenje po toj cijeni da bi zadržao ranije ostvarenu dobit.

Ako bi naplaćivao40kuna osigurao bi povećanje dobiti ostvarene u standardnoj sezoni poslovanja.

P=MC=MB--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Primjer 2:

Primjer 2: Proizvodnja u godini dana iznosi 135 usluga noćenja. Radi se o hotelu sezonskog tipa. Cijena usluge mijenjala se u pojedinim periodima godine. Maksimalni kapacitet godišnje iznosi 360 noćenja, a dvomjesečni 60. Stupanj iskorištenosti kapaciteta najveći je u četvrtom intervalu tj. 95% (iznosi 57 noćenja).

U situaciji kada ništa ne proizvodi poduzeće mora podmirivati fiksne troškove. Zbog toga prihvaća cijenu koja je niža od minimuma prosječnih jediničnih troškova (12) ali samo ako je veća od prosječnih varijabilnih troškova po jedinici proizvodnje (između 4 i 12). Ta cijena omogućuje nadoknadu varijabilnih troškova i umanjuje količinu fiksnih troškova.

U našem primjeru cijena od 8 jedinica po kojoj se prodaje prvih 6 noćenja ispod je prosječnog varijabilnog troška i to je primjer u kojem se ne pokrivaju varijabilni troškovi i ne umanjuju fiksni. Proizvodnjom daljnjih 12 jedinica usluga smještaja po cijeni od 8, poduzeće kompenzira dio fiksnih troškova(1000+90-(8x18)=946) i to za 54 novčane jedinice. To je dokaz zašto se poduzetnik odlučuje na proizvodnju i ponudu u predsezoni iako je cijena ispod minimuma prosječnih troškova (u našem primjeru oni iznose 12 jedinica).

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

27

Page 29: Ekonomika turizma

PROCESI KONCENTRACIJE I USITNJAVANJA KAPITALA NA STRANITURISTIČKE PONUDE

POJAM I SADRŽAJ INTEGRACIJE

Pojam integracija vuče korijene iz latinske riječi integer, što znači netaknut, sav, čitav. Ona označava spajanje dijelova u cjelinu, a isto tako označava upotpunjavanje i održavanje postojeće cjeline. Taj pojam susrećemo ne samo u privredi, već i u politici, znanosti i sl. Razni autori imaju različit pristup i upotrebljavaju za integraciju u privredi različite izraze kao npr. “privredna

integracija”, “ekonomska integracija”, “integracija poduzeća” itd. Ackerman kaže: Integracija je poduzeća potpuno ili u određenim oblastima ograničeno udruživanje

pravnih i ekonomsko samostalnih poduzeća ili prerastanje u prodorno snažnije ekonomske cjeline.

Prema Kimballu rast je industrijskih poduzeća jedna od suvremenih tendencija razvitka i ostvaruje se na više načina: konsolidacijom tj. povezivanjem poduzeća koja proizvode iste artikle integracijom , tj. povezivanjem poduzeća čiji proizvodni procesi čine jedinstvenu tehnološko-proizvodnu

cjelinu kombinacijom konsolidacije i integracije nespomenute forme, tj.prosto okrupnjavanje kapitala, povezivanje poduzeća bez ikakve

tehnološke veze

UZROCI INTEGRACIJA: dinamičan razvoj svjetske privrede, koncentracija i centralizacija sredstava, zahtjevi za povećanjem produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja

Tržišni subjekti u razvijenim zemljama nastoje maksimirati profit tako da integracijom razvijaju monopole, tj ovladavaju tržištem.

Integracije im pomažu da: koristeći načela ekonomije velikih razmjera snižavaju troškove proizvodnje i poslovanja općenito uspijevaju kontrolirati izvore opskrbe (dobavljače) i potražnju za proizvodima veća financijska snaga poduzeća omogućuje veću samostalnost i ulaganja u istraživanje i razvoj

FORME INTEGRACIJE:

28

Page 30: Ekonomika turizma

1. Povezivanje malih subjekata kroz poslovna udruženja u kojima nastoje sjediniti ponudu i zajednički, ali autonomno nastupati na turističkom tržištu (primjer industrijskih distrikta u Italiji)

2. Poslovna kooperacija dva ili više partnera sa svrhom postizanja određenih prednosti na tržištu ili u proizvodnji usluga / proizvoda

3. Spajanjem, pripajanjem i razvojem gospodarskih subjekata čime nastaju veće organizacijske cjeline (kompanije)

Prva dva slučaja - poslovna suradnja (ugovorna suradnja), Treći oblik - statusno (organizacijsko) srastanje.

Sve vrste integracija u (turističkom) gospodarstvu zapadnih zemalja mogu se svrstati u tri skupine: tehničke koncentracije (fizički rast kompanije) financijske koncentracije što nastaju spajanjem grupa koje kontroliraju financijski više poduzeća udruženja u kojima udruženi subjekti zadržavaju poslovnu i pravnu samostalnost.

PREGLED NAJČEŠĆIH OBLIKA INTEGRACIJA PODUZEĆA:

Karteli - najrazvijeniji oblik privredne integracije. Cilj im je maksimiranje profita cijele kartelne grupe, koji se dijeli među poduzećima ne prema njihovom

udjelu, već prema unaprijed utvrđenom planu, ovisno o njihovoj relativnoj snazi. Članovi kartela ostaju samostalni u proizvodnom, financijskim i upravnom pogledu.

Koncern je oblik privredne integracije u kojem dolazi do čvrstog financijskog povezivanja samostalnih poduzeća tako da se vrši stapanje bankarskog i privrednog kapitala. Koncern je usmjeren u pravcu racionalnije organizacije poslovanja (zajednička uprava, financiranje i sl) Upravo u turizmu imamo često oblike ovakvog integriranja (npr. banke, tour operatori, prijevoznici, hoteli

itd.)

Holding kompanije se bave samo upravljanjem kapitalom

Trustovi su takav oblik privredne integracije u kojem udružena poduzeća gube samostalnost, a vlasnici bivših poduzeća postaju dioničari. Trust teži osiguranju monopolskog položaja na tržištu, stvaranju vertikalne proizvodno-uslužne povezanosti radi pojeftinjenja proizvodnje ili pružanja usluga. Ima zajedničko rukovodstvo. (VERTIKALNO OKRUPNJAVANJE)Fuzija kao i trust predstavlja takav oblik povezivanja gdje poduzeća gube svoju samostalnost; razlika je u tome što trust nastoji doći do monopolskog položaja na tržištu, dok kod svake fuzije to ne mora

biti

Konzorcij je udruživanje sredstava, najčešće između trgovinskih poduzeća i banaka, radi nekih zajedničkih poslovaili osnovanja novog poduzeća.

Predstavnici horizontalnog tipa integracije - karteliVertikalne forme integracija - koncerni i trustovi

Kod horizontalnog tipa integracije dolazi do poslovnog udruživanja unutar iste djelatnosti ( npr. stvaranje hotelskih lanaca),

V ertikalni seodvija među subjektima različitih djelatnosti (npr.banke, trgovački kapital, ahgencije, hoteli, prijevoznici, npr. TUI)

Cilj im je povećanje kvalitete i kvantitete prodaje međusobno povezanih usluga na tržištu, pa se naziva prodajnim tipom.Drugi tip je povezivanje ugostiteljstva s proizvođačima ili snabdjevačima raznih proizvoda što ih ugostiteljstvo koristi u procesu rada; taj tip nazivamo proizvodnim jer mu je cilj osigurati snabdijevanje ugostiteljstva potrebnim proizvodima.

PREDNOSTI HORIZONTALNOG POVEZIVANJA:

Stvaranje zajedničkih standarda stvaranje šireg vlastitog asortimana ponude potpunija i učinkovitija promidžba povezanija prodaja u lancu izgradnja internog sustava kreditiranja ulaženje u mrežu elektronskih-informatičkih sustava (npr. AMADEUS, SABRE, GALILEO) izgradnja vlastitih sustava

VERTIKALNE INTEGRACIJE imaju također brojne prednosti

povezuje se lanac turističke ponude u integralnu cjelinu stvara se mogućnost kreiranja i prodaje zajedničkog programa posredna prodaja se pretvara u neposrednu i dolazi do izravnog kontakta s kupcima, do objektivnije prodaje

i sniženja troškova prodire se u dubinu i širinu tržišta

29

Page 31: Ekonomika turizma

povećava se sigurnost plasmana

U prostornom pogledu integracije mogu biti; lokalne, regionalne, nacionalne, internacionalne,odnosno supranacionalne (globalne)

NAJČEŠĆI OBLICI POVEZIVANJA U SEKTORU TURIZMA UU HORIZONTALNOM SMISLU SU:

povezivanje hotelske tvrtke s drugom hotelskom tvrtkom povezivanje turističke agencije s drugom agencijom povezivanje zrakoplovne kompanije s drugom itd.

NAJČEŠĆI OBLICI VERTIKALNIH INTEGRACIJA SU:

touroperator i/ili agencija sa zrakoplovnom kompanijom i obratno touroperator ili agencija s hotelskim poduzećem zrakoplovne kompanije s hotelskim poduzećem touroperator s brodskom kompanijom zrakoplovne kompanije s rent-a-car agencijama touroperator s rent-a-car agencijom touroperator s trgovačkim i drugim privrednim organizacijama financijske institucije s agencijama, touroperatorima i zrakoplovnim kompanijama

Ovakvi “čisti” oblici povezivanja sve su rjeđi, a zamjenjuju ih kompleksniji oblici.

Primjer horizontalnih integracija- najbolji hotelski lanci u 2000

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Primjer

Horizontalne integracije u hotelijerstvu se stvaraju najvećim dijelom uz pomoć tzv. Franchising sustava Hotelskoj kompaniji se više isplati u svoj sustav uključiti već postojeći hotel koji se može uklopiti u njen

image, nego graditi nove hotele i stvarati im tržišni image. Sustav franchisinga je potekao iz Sjedinjenih Država, a njegova suština leži u sljedećem:

Firma-hotel koji ulazi u franšizni odnos ima sljedeće beneficije:• nosi ime renomiranog sustava• dobiva pomoć pri obrazovanju osoblja• uključuje se u jedinstveni sustav rezervacija i promidžbe• ima povlastice u nabavi investicijske opreme

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Obaveze korisnika franšize su:

da primjenjuje standarde u pogledu kvalitete objekta, razine usluga čuvanje imena i ugleda te plaćanje određenihobveza.

Temeljna je svrha takvog sustava da pridobije klijentelu koja je unaprijed sigurna da će u svim objektima jednog takvog sustava naći isti standard usluga.

Osim franšize, suradnja po horizontalnom principu može se provoditi i putem:

30

Page 32: Ekonomika turizma

Menadžment kompanija (Valomar u Hjrvatskoj) Ugovorom o leasingu, tj. zakupu

Menadžment kompanije su nastale krajem 19. St. u SAD-u Predstavljaju razdvajanje upravljačke i vlasničke funkcije Oni s vlasnicima hotela ugovaraju posao upravljanja njihovim objektom uz određenu nakandu, najčešće kao

% od ukupnih prihoda Specifičnost: centralizirana prodaja, marketing, standardizacija upravljanja i kontrola troškova. Primjer hotelska tvrtka Marriot International koja upravlja s 2400 hotela širom svijeta Leasing-zakup; vlasniku objekta se isplaćuje fiksno utvrđena naknada koja ne uzima u obzir ostvareni

rezultatGLOBALNA EKSPANZIJA HOTELSKIH LANACA

SAD , Velika Britanija i Francuska kontroliraju oko 83% hotelskih soba u svijetu Do globalne ekspanzije dolazi tek nakon zasićenja domaćeg tržišta Globalno tržište je primarno za Hilton, Sheraton i Inter-Continental Kao posljedica stalnih integracija trenutno je na svijetu 11 gigantskih hotelskih grupacija od kojih svaka u

svom portfelju ima najmanje 100.000 soba Smanjuje se konkurencija na tržištu Glavni investitori u hotel: SAD, EU,Hong Kong, Tajland i Kina Investira se u različite zemlje radi smanjenja rizika

TUI KONCERN-primjer vertikalnog povezivanja u turizmu

Snaga Thomas Cook-a U vlasništvu avio kompanije “Lufthansa” i lanca robnih kuća “KarstadtQuelle” Vlasnik je 30 touroperatora Kontrolira prteko 30.000 putnički agencija te brojnih receptivnih agencija Ima 2 čarter kompanije s ukupno 85 avioona Vlasnik ili suvlasnik preko 73.000 kreveta Zapošljava preko 28.000 ljudi

Posljednjih godina na europskom i na svjetskom tržištu događaju se značajne promjene glede touroperatorskih turističkih koncerna.

Ono što je svima zajedničko jest promjena u dosadašnjoj strategiji okrupnjavanja: Ranije - osnivanje vlastitih novih touroperatora na novim tržištima. Danas - kupovina postojećih touroperatora na nekom od tržišta

Logika je u tome da su investicije daleko manje kada se kupuje uhodani touroperator.

Najveći rizik u poslovanju touroperatora predstavlja nekoliko faktora: popunjenost zakupljenih kapaciteta image touroperatora (kojeg determiniraju cijene i kvaliteta) kupovna moć touroperatora (njegova pozicija u pregovorima s poslovnim partnerima; jača pozicija-niža

cijena) optimalizacija marketing mixa (dobra procjena i odabit destinacija, utvrđivanje dužine sezone itd.) maksimizacija prihoda eliminacija promjena tečaja valuta primjena suvremenih tehnologija uspješna promocija i pravilan odabir kanala prodaje sposoban management tim

31

Page 33: Ekonomika turizma

Interesantan je podatak da usprkos svim prednostima velikih sustava, tj integracija (kako općenito, tako i u sektoru turizma i ugostiteljstva), oni ne uspijevaju ovladati tržištem.

Prema podacima Europske Unije za 2002.godinu, od 1,5 milijuna poduzeća u sektoru HORECA (hotels and restaurants) 99,95% su poduzeća koja svrstavamo u skupinu malih i srednjih poduzeća.

Ukupna slika poduzeća na razini EU daje istu sliku; 99,8% su poduzeća u skupini malih i srednjih; od toga broja 89% su poduzeća s manje od 10 zaposlenih.

ŠTO JE MALO I SREDNJE PODUZEĆE OPĆENITO (I U TURIZMU)?

Prema Preporuci Europske Komisije malo poduzeće ima manje od 50 zaposlenih i godišnji promet ne prelazi 10 mil EURa, a srednje poduzeće je poduzeće koje ima od 50 do 250 zaposlenih i promet koji ne prelazi 50 mil EURa. U kategoriji malih poduzeća nalazi se i tzv. Mikropoduzeće koje ima od 0-9 zaposlenih i promet do 2 mil

EURa

U kategoriji malih poduzeća nalaze se i: obiteljska poduzeća obrti. Obiteljsko poduzeće je mikro poduzeće kojim upravljaju članovi jedne obitelji.

U Republici Hrvatskoj mala poduzeća zapošljavaju cca 64% radne snage i stvaraju cca 34% prihoda. Dijele se na;

fizičke osobe - obrtnike i slobodne profesije pravne osobe- zadruge i razne oblike trgovačkih društava . U turizmu se javlja i jedna specifična kategorija malih, obiteljskih “businessa”, tzv. domaćinstva koja

nude usluge turistima kao dopunsku djelatnost

Dopunski iznajmljivači, prema Zakonu o turističkoj djelatnosti mogu: iznajmljivati najviše do 10 soba (20 kreveta) ili 10 kamp jedinica (30 gostiju). Obveznici su plaćanja poreza na dohodak. Prema podacima za 2000. godinu, u Hrvatskoj ima 273.800 ovakvih kreveta, od čega u Dalmaciji 66.162

kreveta, dok u 2003 taj broj iznosi cca oko 90.000 kreveta

U Splitsko-dalmatinskoj županiji prema procjenama u 2003. godini registrirano: 78 hotela, 15 turističkih naselja, 5 aparthotela, 3 apartmanska naselja, 13 apartmana, 2 motela, 9 pansiona

(cca oko 50 objekata je u kategoriji malih) U kategoriji obrta od registriranih 12.528, oko 20,59% djeluje u turizmu i ugostiteljstvu.

PREDNOSTI MALIH PODUZEĆA:

Podstiču inovativnost i fleksibilnost zadržavaju bliske veze s kupcima i lokalnom zajednicom velika poduzeća prisiljavaju na konkurentnost omogućavaju stjecanje raznih znanja i vještina generiraju zaposlenost

NEDOSTACI MALIH PODUZEĆA

olakšani uvjeti za početak poslovanja privlače osobe bez kvalifikacija jaka konkurencija, visok udio nelegalnih aktivnosti, mnoge administrativne prepreke marketing; poslovanje na vrlo uskom tržištu, orijentacija na samo jedan marketinški segment, nedostatna

marketinška znanja, visoka sezonalnost , poslovni ciklusi, jaka konkurencija nedostatak planiranja i strategije, nema upotrebe novih tehnologija, diskontinuirani dotok sredstva, loša

kontrola cijena, svađe u obitelji, ekonomija maloh razmjera

MJERE POLITIKE USMJERENE KA PODSTICANJU MALOG PODUZETNIŠTVA

Europska Komisija je u Portugalu 2000.g.izdala tzv. European Charter for small entrepreneurship (Europsku povelju o malom poduzetništvu)u kojem ističe sljedeće nužne mjere politike usmjerene ka podsticanju malog poduzetništva:

obuka i stjecanje poduzetničkih znanja (poduzetnički inkubatori) jeftiniji i lakši početak bolje zakonodavstvo i regulativa usavršavanje online pristupa informacijama javne uprave

porezna i financijska pitanja (lakši pristup izvorima financiranja; kreditna politika kroz programe subvencioniranja, npr. Poticaj za uspjeh, vladin program podsticanja malog i srednjeg poduzetništva u turizmu)

jačanje tehnoloških kapaciteta malih poduzeća podsticannje poduzeća da se ugledaju u najbolje primjere (posebno u korištenju modela elektronskog

poslovanja) jačanje promidžbe o malom i srednjem poduzetništvu na razini EU

32

Page 34: Ekonomika turizma

NETWORKING MALIH PODUZEĆA

Osim formalne pomoći koju mala i srednja poduzeća mogu dobiti od raznih institucija (javnih i ostalih), puno značajnija je njihova samoinicijativa, odnosno pokušaj udruživanja kako bi se oduprli svojim velikim konkurentima.

Mala poduzeća se mogu pomagati stvaranjem tzv. Networka, mreže koja može biti formalnog i neformalnog karaktera.

Kroz sustav umrežavanja mala poduzeća: razmjenjuju informacije, reduciraju troškove poslovanja, lakše se suprotstavljaju velikim poduzećima, smanjuju troškove promidžbe jer zajedno istupaju na tržištu, lakše dolaze do novih znanja i vještina itd.

TURISTIČKA POTRAŽNJA

Turistička potražnja- pojam i sadržaj

Potražnja se općenito definira kao takva količina proizvoda i usluga koju su kupci spremni kupiti po određenoj cijeni u određenom vremenskom trenutku.

Količina potražnje se izražava u naturalnim jedinicama kao što su kg, komadi, a u turizmu obroci, noćenja i sl.i obično se odnosi na vremensko razdoblje od godine dana (ali može i dan i mjesec). U turizmu potražnju, osim po broju realiziranih noćenja sagledavamo i kroz broj turista, budući da u samoj definiciji pojma turista stoji i njegova povezanost s noćenjem kao uslugom, odnosno dobrom koje se u turizmu prodaje i kupuje.

Potražnja se izražava i kao spremnost potrošača da u određenom vremenskom trenutku po određenoj cijeni nabavljaju neke robe i usluge. Na tu spremnost na kupnju, sasvim izvjesno utječu i određeni faktori, a napose u turizmu. Možemo ih podijeliti na subjektivne i objektivne:

Subjektivni su faktori potražnje uvjetovani subjektivnim stavovima i potrebama potrošača/turista, a mogu biti racionalni i iracionalni.

Racionalne subjektivne faktore potražnje je lako objasniti razumom; odnose se npr. na potrebe za kupnjom nekog proizvoda ili usluge zbog zdravlja, rekreacije, učenja, itd.

Iracionalne faktore potražnje je nešto teže objasniti jer se odnose na “neopipljive” motive ponašanja kao što su moda, ugledanje, snobizam, ljubav, religija i sl.

U objektivne faktore potražnje ubrajamo sve one objektivne okolnosti koje povećavaju ili smanjuju kupčevu spremnost na potrošnju kao npr. standard, i s tim u vezi dohodak, slobodno vrijeme, sigurnosni uvjeti, itd.

Potražnja se u turizmu, jednako kao i ponuda može sagledavati s empirijskog i teorijskog aspekta. U empirijskom smislu dragocjeni su nalazi anketnih istraživanja koji imaju za cilj utvrditi tko je turistička

potražnja, odnosno tko su turisti u konkretnoj destinaciji tekakva im je struktura. U Hrvatskoj su u tom smislu dragocjeni podaci koja daju anketna istraživanja Instituta za turizam, po metodi TOMAS (prikaz analiza).

S teorijskog aspekta cilj je potražnju sagledati u međuovisnosti s elementima koji ju određuju, kao što su cijene, dohodak itd.

Individualna potražnja

Individualna potražnja je potražnja pojedinca, domaćinstva, poduzeća ili nekog drugog tržišnog subjekta na određenom tržištu. Općenito promatrano, količina proizvoda koji se potražuje određena je cijenom tog proizvoda, dohotkom potrošača, cijenom povezanih proizvoda (komplemenata ili supstituta) i vremenom u kojem se proizvod potražuje.

Ta ovisnost može se funkcijski prikazati na sljedeći način:Qdx=f (Px, I, Py, T)

gdje su: Qdx: količina proizvoda x koju pojedini potrošač potražuje u određenom trenutku Px-jedinična cijena proizvoda X I - dohodak potrošača Py-cijena povezanih proizvoda (komplemenata ili supstituta) T- vrijeme u kojem se proizvod potražuje Na dulji rok na količinu potražnjemogu utjecati i neki drugi faktori kao npr. moda, ukusi, očekivanja i sl.

Osnovni odnos koji se uspostavlja između tražene količine proizvoda X i njegove cijene Px (uz uvjet da se ostali faktorine mijenjaju-ceteris paribus), prikazuje se tzv.križaljkom / tablicom potražnje, a na temelju tih podataka izvodi se i krivulja potražnje.

33

Page 35: Ekonomika turizma

Veza između potraživane količine i neovisnih varijabli može se prikazati pomoću sljedećih odnosa: Odnos između potraživane količine proizvoda X i cijene proizvodaX Ovaj odnos je inverzan, tj. obrnuto proporcionalan; drugim riječima gledamo kako se mijenja potraživana

količine u ovisnosti o promjeni cijene i zaključujemo: ako raste cijene proizvoda ili usluge, potraživana količina pada jer su kupci manje spremni kupiti proizvod čija je cijena porasla (vrijedi i obrnuta situacija, tj. s padom cijene proizvoda, količina potražnje raste)

Odnos između potraživane količine proizvoda X i dohotka potrošača U ovom odnosu smjer kretanja dohotka u pravilu rezultuira kretanjem potražnje u istom smjeru. Dakle, ako

raste dohodak potrošača, raste i potražnja za većinom proizvoda, tj. ako pada dohodak, pada i potražnja za njima.

Proizvodi kod kojih potražnja raste s porastom dohotkanazivaju se normalni proizvodi.

Međutim, postoje neki proizvodi koji se ne ponašaju na opisani način Usprkos rastu dohotka potražnja za njima pada. To je slučaj kada se uslijed rasta dohotka odnosno veće kupovne moći potrošača, manje kvalitetne namirnice (npr. riža, krumpir i sl.) zamjenjuju kvalitetnijima (visoko kvalitetno meso, organski uzgojena hranais l.) Takvi proizvodi se nazivaju inferiorni proizvodi.

Odnos između potraživane količine proizvoda x i cijene povezanih proizvoda: potražnja za proizvodom X ovisit će o cijenama proizvoda s kojima je proizvod X povezan-supstitutima i komplementima.

Supstitut je proizvod kojim će potrošač rado zamijeniti proizvod koji inače koristi dok je komplement proizvod koji se troši istodobno s proizvodom o kojem je riječ.

Primjerice, uslijed rasta cijene avionskih karata za određenu destinaciju, pada potražnja za avionskim prijevozom u tu destinaciju, a samim time pada i potražnja za boravkom u destinaciji budući da se radi o komplementarnim proizvodima. S druge strane o supstitutima u turizmu je relativno teško govoriti s aspekta pojedinih elemenata /proizvoda kao što je npr. zamjena smještaja u hotelu sa smještajem u kampu budući da se ne radi o supstitutima u pravom smislu riječi. Međutim ovdje pod pojmom supstituta promatramo kompletan turistički proizvod, tj. ponudu destinacija X i Y. Tako npr. u slučaju da poraste cijena boravka u destinaciji X, pada potražnja za tom destinacijom, a istovremeno raste potražnja za boravkom u destinaciji Y.

Odnos između potraživane količine proizvoda X i vremena u kojem se proizvod potražuje: vrijeme je značajan parametar utjecaja na potražnju. Kroz određeno vrijeme mijenjaju se ukusi potrošača, što značajno utječe na njegovu potražnju za proizvodom. Promjene nastaju uslijed promjena navika, mode, ukusa i sl.

Najčešći oblik analize individualne potražnje za proizvodom je upravo veza između količine koja se potražuje i jedinične cijene tog proizvoda. Pri tome se pretpostavlja da se ostali faktori od utjecaja na potražnju ne mijenjaju (ceteris paribus). 

Pored opće teorijske paradigme odnosa tražene količine i cijenetreba istaći i jedno odstupanje poznato u literaturi kao Veblenov efekat.

Radi se o slučajevima kada potražnja pada iako je cijena pala. Objašnjenje takvom ponašanju nalazi se u snobizmu stanovništva na višim razinama dohotka(potrošnja određenih skupina stanovništva izraz je prestiža među pripadnicima određenih društvenih skupina) Npr. u trenutku kada se u mondenom ljetovalištu snize cijene pa boravak postane dostupan i potrošačima nižih platnih mogućnosti, pripadnici jet-seta odlaze u potragu za novim "skupim" mjestom (primjer Saint Tropeza)

U uvjetima konstantne cijene, tj. kada se cijena ne mijenja, a ni ostali uvjeti, individualna potražnja je uvijekvezana s pojmom opadajuće koristi. To znači da je poželjnost svake dodatne jedinice proizvoda sve manja kako se povećava upotreba tog proizvoda. Npr. prva čaša vode daje potrošaču najveću korisnost, ali svaka sljedeća sve manju i manju. (više riječi o tome u nastavku)

Osim promjene potraživane količine i njenog odnosa s cijenom, što se uočava na krivulji potražnje, moguće je promatrati i pomicanje cijele krivulje potražnje prema gore ili desno, tj. prema dolje ili lijevo. U tom slučaju govorimo o promjeni tj. pomaku krivulje potražnje.

Križaljka individualne potražnje za proizvodom XKrižaljka individualne potražnje za proizvodom X

Px 1 2 3Qx 8 4 3

1

2

3

2 4 6 8

Q

p

3

Krivulja individualne potražnje

34

Page 36: Ekonomika turizma

Naime, cijela krivulja potražnje pomaknut će se prema gore ili prema dolje ako se promijene npr. dohodak potrošača, cijena supstituta ili ukusi potrošača te ako se promijeni cijena komplementa. Primjerice, ako se poveća dohodak, potrošači mogu kupiti više proizvoda x, ili ako se poveća cijena supsituta porast će potražnja za proizvodom x čime se cijela krivulja potražnje pomiče prema gore (udesno)

Pomak krivulje potražnje (udesno ili ulijevo)

TRŽIŠNA POTRAŽNJA

Tržišna potražnja koja se prikazuje krivuljom tržišne potražnje jednostavno je zbroj krivulja individualne potražnje svih kupacadatog proizvoda na tržištu.

Krivulja tržišne potražnje prikazuje različite kombinacije količine proizvoda koji se potražuje u nekom vremenskom razdoblju i jedinične cijene tog proizvoda uz pretpostavku da su sve ostale varijablekoje utječu na potražnju za tim proizvodom u tom vremenskom razdoblju konstantne.

Opći oblik tržišne funkcije potražnje glasi: Q dx= f( Px, N, I, Py, T) gdje je N broj stanovnika, a ostale varijable su kao i u prethodnoj formuli individualne potražnje.

Pojedini subjekti, bilo kupci ili prodavači ne mogu utjecati na cijenu. Oni je prihvaćaju kao zadanu. Njihova prodaja ili kupnja je funkcija cijene, a ne obrnuto.

Ukoliko pak problem odnosa cijena i potražnje promatramo na razini agregatne potražnje (ukupne potražnje/potrošnje na razini privrede) onda je cijena funkcija potražnje; u toj situaciji porast ukupne potražnje u gospodarstvu neke zemlje izazvat će pad cijena i obratno (ceteris paribus).Bitno je uočit da je ovdje cijena u funkcionalnoj zavisnosti o količini; Px = f (Q)

Potražnja s kojom se suočava poduzeće

Potražnja s kojom se suočava pojedinačno poduzeće ovisi prije svega o veličini tržišta, odnosno granskoj potražnji kao i o broju poduzeća u toj grani.Tako razlikujemo monopol, savršenu konkurenciju, oligopol, i monopolističku konkurenciju.

Monopol je situacija u kojoj na tržištu postoji samo jedno poduzeće koje proizvodi i nudi određeni proizvod (komunalna poduzeća, pošte, željeznice i sl.)

Savršena konkurencija znači takvo stanje na tržištu u kojem postoji mnogo proizvođača koji proizvode identičan proizvod i od kojih niti jedan nema značajniji udio u prodanim količinama. Cijena se formira na temelju ponude i potražnje odnosno niti jedno od poduzeća nije dovoljno veliko da utječe na veličinu cijena (primjer turističko tržište, poljoprivreda)

Oligopol je tržišna situacija u kojoj susrećemo svega nekoliko proizvođača (cigarete, alkoholna pića) i na takvom tržištu promjena cijena ili neka druga aktivnost jednog poduzeća izaziva brzu reakciju ostalih

Monopolistička konkurencija je karakteristična za situacije kada postoji velik broj poduzeća koja proizvode slične proizvode i ujedinjuju elemente monopola i savršene konkurencije: poduzeća imaju utjecaj na formiranje cijena jer svako poduzeće ima određeni utjecaj na formiranje cijene zbog različitosti njihovih proizvoda.

FAKTORI UTJECAJA NA TURISTIČKU POTRAŽNJU (I POTROŠNJU)

Potražnja i ponašanje potrošača 

D

D1

D2

D1-krivulja potražnje pomiče se gore-desno uslijed porasta dohotka ili

povećanja cijene supstituta

D2-krivulja potražnje ide ulijevo uslijed pada dohotka ili npr. promjene mode/trenda Q

p

količina/cijena 10 kn 5 knkupac A 1 6kupac B 1 5

primjer tržišne potražnje

Kupac A Kupac B krivulja tržišne potražnje

10

5

6

10

5

10

5

1121 1 5

35

Page 37: Ekonomika turizma

Potrošač kupuje proizvod zato što mu on treba, tj. da zadovolji određene potrebe. Pri tome nastoji da uz što povoljniju cijenu što bolje zadovolji svoje potrebe. On, dakle polazi od koristi kojudobija kupnjom, tj. potrošnjom određenog proizvoda. Stoga se i ponašanje potrošača može objasniti pomoću teorije korisnosti, ali i pomoću teorije ravnodušnosti (indiferencije).

TEORIJA KORISNOSTI  Pod pojmom korisnostipodrazumijeva se subjektivni užitak tj. zadovoljstvo što ga potrošačima posjedujući,

odnosno trošeći neki proizvod ili uslugu. Svaka jedinica korištenog proizvoda ne daje istu korisnost. Odnosno svaka dodatna jedinica daje sve manju dodatnu korisnost nekom potrošaču.

Korisnost dodatne jedinice nekog proizvoda naziva se graničnom korisnošću i podložna je zakonu opadajuće korisnosti.

Prema tom zakonu, svako povećanje konzumirane količine nekog proizvoda smanjuje njegovu graničnu korisnost i obrnuto. Npr. kada želimo pojesti kolač, prvi kolač ima najveću graničnu vrijednost, drugi i svaki sljedeći ima sve manju graničnu vrijednost da bi na konačno konzumacija n-tog kolača već imala i negativnu dodatnu ili graničnu vrijednost budući da se već prejedamo. Zbog djelovanja zakona opadajuće korisnosti, krivulja granične korisnosti ima negativan nagib.

Zbrajanjem graničnih korisnosti dobije se ukupna korisnost koja pokazuje korisnost cjelokupne količine korištenih proizvoda. Za razliku od krvulje granične korisnosti, krivulja ukupne korisnosti je pozitivnog nagiba i pokazuje kako se povećanjem potrošnje ukupna korisnost povećava, ali po sve nižoj stopi. U navedenom primjeru sa kolačima, ukupnu korisnost dobili bi zbrajanjem graničnih korisnosti svakog pojedinačnog kolača, pri čemuje prvi kolač dao najveću graničnu korisnost, drugi nešto manju,a npr.peti ili sedmi već nije pružao nikakvo zadovoljstvo.

Kada ukupna korisnost dosegne maksimum i počne padati, tada i krivulja graničnih korisnosti prelazi u negativno polje. To je tzv. točka zasićenja ili saturacije potreba.

U slučaju zadovoljavanja turističkih potreba, kupnjom turističkih dobara radi zadovoljenja potreba, nakon određene količine kupljenih dobara korisnost od njihove dodatne nabave opada (prema zakonu opadajuće granične korisnosti).

Ukoliko turist nabavlja turističko dobro radi snobizma, tj. statusnog položaja, saturacija ne nastupa prema kriteriju granične korisnosti dodatne jedinice turističkog dobra, već po kriteriju granične korisnosti novca kao specifičnog dobra. Tu se postavlja ravnoteža između koristi od dodatne jedinice povećanja statusnog položaja i jedinice povećane potrošnje novca kao dobra.

KRIVULJA UKUPNE KORISNOSTI

Iz slika se vidi da ukupna korisnost (prvi grafikon) raste prema degresivnoj stopi. Ova činjenica da se ukupna korisnost povećava po opadajućoj stopi prikazana je na drugom grafikonu.

Cilj svakog potrošača jest da svoj ograničeni dohodak rasporedi na način kojim postiže najbolje zadovoljenje svojih potreba, a to će postići u točki u kojoj je granična korisnost posljednje utrošene novčane jedinice za jedan proizvod jednaka graničnoj korisnosti posljednje utrošene novčane jedinice za bilo koji drugi proizvod tj.

MUx Muy MUn ----- = ----- = ------

Px Py Pn

MU-granične korisnosti pro X, Y i N P cijene proizvoda X,Y i N

KRIVULJA GRANIČNE KORISNOSTI

123120

25

44

60

74

86

96

105

112

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Točka saturacije potreba

Q

p

36

Page 38: Ekonomika turizma

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Primjer:

Kod potrošnje od 0 jed.nema nikakve koristi, ali kako raste potrošnja, tako raste i korist. Pa ipak, korist ne raste po istim stopama što potvrđuje i analiza marginalne koristi.Marg. Korist se definira kao korist koja se dobije potrošnjom jedne dodatne jedinice dobara ili usliga. Izračunava se iz ukupne koristi na sljedeći način: npr. dva posjeta fitness centru rezultirala su sa 44 jed.ukupne koristi, tako da je marg.korist trećeg posjeta 16 jedinica (60-44=16)

Naredna tabela pokazuje da marg.korist pada kako potrošnja raste. Ovo je poznato kao princip opadajuće granične /marginalne koristi”. Extra (dodatno) zadovoljstvo koje poptrošači dobivaju od uzastopne potrošnje određenog dobra ili usluge teži smanjenju. Što se više dobro konzumira , to se njegova atraktivnost smanjuje.

U gornjem primjeru osoba ima 60$ mjesečnog dohotka kojeg troši na dvije vrste usluga. Tabela pokazuje različite kombinacije posjeta kazalištu i fitnes centru koje se mogu postići iz date razine dohotka. Potrošač će se naći u ravnoteži kada je ukupna korist maksimizirana. To se dešava na kombinaciji od 6 posjeta fitness centru (ukupna korist =96) i dvije posjete kazalištu (ukupna korist =57), što daje ukupnu kombiniranu korist od 153 jedinice.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Teorija ravnodušnosti

Krivulje indiferencije Prema teoriji indiferencije ili ravnodušnosti, individualna korist se ne može mjeriti. Potrošač je prema ovoj

teoriji ravnodušan u izboru kombinacija proizvoda, ako mu svaka od tih kombinacija daje isti stupanj zadovoljstva. Grafički se ovakav stav potrošača prikazuje krivuljom indiferencije. Ova krivulja pokazuje različite kombinacije proizvoda X i Y koje potrošaču pružaju isto zadovoljstvo ili korist.

Krivulja indiferencije

20

40

25

16

14

Kada ukupna korisnost dosegne maksimum i počne

padati, tada i krivulja graničnih

korisnosti prelazi u negativno polje. To

je tzv.točka saturacije ili

zasićenja potreba

37

Page 39: Ekonomika turizma

Potrošaču jednako zadovoljstvo pruža potrošnja jedne jedinice proizvoda X i 4 jedinice proizvoda Y , kao i tri jedinice proizvoda X i dvije jedinice proizvoda Y, ali i svaka druga kombinacija proizvoda X i Y na liniji krivulje indiferencije.

Krivulja indiferencije ima dva bitna svojstva: Opadajuća je, što znači da potrošač mora smanjivati potrošnju proizvoda Y kada se povećava potrošnja

proizvoda X da bi se zadržao na istoj krivulji indiferencije. Količina proizvoda Y koje se spreman odreći za dodatnu jedinicu proizvoda X da bi zadržao istu razinu korisnosti naziva se graničnom stopom supstitucije (MRS)

Konveksna je u odnosu na ishodište, što znači da se sve više smanjuje kako se pomičemo udesno. To znači da se potrošač odriče sve manje količine proizvoda Y kako se potrošnja proizvoda X povećava za jedinicu.

MAPA KRIVULJE INDIFERENCIJE

Različiti stupnjevi zadovoljstva potrošača mogu se prikazati nizom krivulja indiferencije koje zajedno čine mapu krivulja indiferencije. Krivulje koje su dalje od ishodišta pokazuju one kombinacije proizvoda koje daju višu razinu zadovoljstva, dok one bliže ishodištu pokazuju kombinacije proizvoda koje daju nižu razinu zdovoljstva. Krivulje indiferencije se nikada ne sijeku.

Važno je istaknuti da u gospodarstvu koje posluje na granici svojih proizvodnih mogućnosti, kao što se ne može povećavati proizvodnja jednog proizvoda, a da se ne smanji proizvodnja drugog, jednako tako ne može se povećavati potrošnja nekog proizvoda, a da se ne smanji potrošnja nekog drugog proizvoda. To znači da ne postoji samo granica proizvodnih mogućnosti nego i granica maksimalne korisnosti (GKM).

Kod individualnog potrošača to se može objasniti na primjeru raspodjele njegovog dohotka/ plaće na različite kategorije potrošnje; ako npr. povećamo potrošnju u sferi zabave, moramo smanjiti potrošnju nekih drugih dobara, npr. hrane da bismo trošili u granicama raspoloživog nam dohotka).

To se može prikazati tzv. budžetskom krivuljom

RAVNOTEŽA PONUDE I POTRAŽNJE

Bez obzira što se ponuda i potražnja mogu posebno analizirati, osnovna svrha svih ekonomskih zbiovanja jest u tome da oni budu u ravnoteži. Iako u niti jednom gospodarstvu kratkoročno ne postoji ravnoteža između ponuđene količine robe i usluga i potražnje za njima, svaka ekonomija teži na dugi rok uspostaviti ravnotežu. Ako na tržištu izvjesno vrijeme imamo situaciju da je ponuda veća od potražnje, proizvođači će biti prisiljeni snižavati cijene kako bi prodali svoje proizvode. U obrnutom slučaju, kada se potražuje više nego je proizvedeno ili ponuđeno na tržištu, proizvođači mogu kalkulirati s većim cijenama od onih kada bi postojala ravnoteža između ponude i potražnje.

Kada se ponuda i potražnja izjednače na tržištu dolazi do tržišne ravnoteže. Grafički se ravnoteža određuje u presjecištu krivulje ponude i potražnje, a cijena u toj točki se naziva tržišnom cijenom, a količina- ravnotežnom količinom.

Qx

Qy 4

3

2

1

1 2 3 4

2 4 6 8

2

4

6

8

Qx

Qy

Budžetska krivulja

38

Page 40: Ekonomika turizma

Na slici se ravnoteža ponude i potražnje ostvaruje na razini 3 jedinice proizvoda pri cijeni od 3 novčane jedinice (ravnotežna količina i cijena).

Ako dođe do porasta tržišne cijene sa 3 na 4 jedinice, doći će do viška ponude, jer se za 4 novčane jedinice potražuju 2 proizvoda, a nudi 5 jedinica. Da bi se ova razlika eliminirala, proizvođači moraju sniziti cijene proizvoda.

S druge strane, ako cijena padne na 2 jedinice, tada će potrošači htjeti više jedinica proizvoda, tj. potražnja raste na 4 proizvoda, a proizvođači će pri toj cijeni nuditi svega 2,5 jedinica . Razlika je 1,5 proizvod na strani potražnje, tj.višak proizvoda je 1,5 proizvoda. Stoga da bi se razlika uklonila, mora doći do porasta cijena.

Cijeli proces dešava se na tržištu slobodne konkurencije automatski, bez intervencija države. Ukoliko bi država intervenirala u tržišni mehanizam, neminovno bi dolazilo do viškova na strani ponude ili na strani potražnje (iako je čest slučaj državne intervencije u tržišni mehanizam radi raznih neekonomskih i ekonomskih ciljeva.)

Ravnotežna cijena nije nepromjenjiva veličina. Ona se neprestano mijenja promjenom ponude, odnosno potražnje i uspostavlja na nekoj novoj razini, koja može biti viša ili niža od postojeće.

S-supplyD-demand

S1

4 5

2

4

3

3

p

Q

3

3

S-supply

D-demand

2

2,5

D1

39

Page 41: Ekonomika turizma

UTJECAJ DOHOTKA I CIJENA NA TURISTIČKU POTRAŽNJU I POTROŠNJU

DOHODAK TURISTA KAO FAKTOR POTRAŽNJE

Analiza utjecaja dohotka na potražnju za turističkim dobrima može se vršiti na individualnoj razini ili na razini ukupne / agregatne potražnje.

U prvom slučaju analizira se realni dohodak turiste na temelju kojega će turist odlučivat će o potražnji. U drugom slučaju potražnja se promatra kao problem raspodjele dohotka

Raspodjela dohotka kao faktor (turističke) potražnje

U nastavku se najprije sagledava problem raspodjele dohotka na razini društva u cjelini koji je osnovni preduvjet za analizu realnog raspoloživog dohotka pojediniaca.

Najvažniji je izvor svake potrošnje GNP (BDP) odnosno DP, što je u stvari GNP od kojeg smo odbili materijalne troškove proizvodnje.

Bruto društveni proizvod ili GNP je najobuhvatnija mjera ukupne proizvodnje dobara i usluga nekog društva. On je zbroj različitih kategorija finalne potrošnje, odnosno izražava se kao

GNP = C+I+G+(EX-IM)

GNP se izražava /izračunava kao ukupna novčana vrijednost toka finalnih dobara i usluga (dobara i usluga namijenjenih krajnjoj potrošnji), npr. cijena naranača x broj naranača + cijena opeka x broj opeka + cijena automobila x broj automobila…

Definirali smo GNP kao ukupnu vrijednost finalnih dobara i usluga. Finalni proizvod je prodan za potrošnju ili za investicije. GNP dakle, isključuje intermedijarna dobra tj.dobra koja se koriste u proizvodnji drugih dobara (materijalni troškovi proizvodnje) Stoga kažemo da uključuje kruh, ali ne i pšenicu, uključuje automobile, ali ne i čelik, budući da se oni javljaju kao intermedijarni proizvodi, a već su negdje ranije obračunati.

Dakle, da bismo izbjegli dvostruki obračun, pazimo da uključimo samo finalna dobra u GNP, a da isključimo intermedijarna dobra koja se koriste u proizvodnji finalnih dobara. (Drugim načinom mjerenja GNP, tj. tijekom inputa puno bolje rješavamo problem dvostrukog obračuna)

U stvarnom svijetu ne troše samo kućanstva robe kao što su jabuke, kruh i sl.nego i države odvajaju sredstva za proizvodnju investicijskih dobara.

Investicije (ili kupovina kapitalnih dobara) sastoje se od dodavanja/uvećavanja fonda društvenog kapitala novim zgradama, opremom i zalihama tijekom godine.

Investicije znače smanjenje tekuće/sadašnje potrošnje da bi se povećala buduća potrošnja. (Umjesto da ljudi sada jedu više kruha, grade se nove peći kako bi omogućile proizvodnju više kruha za buduću potrošnju)

Investiranje je dakle kupovina kapitalnih dobara. Često se u svakodnevnom životu pod pojmom “investiranje” smatra upotreba novca za npr. kupnju dionica

neke firme ili za otvaranje štednog računa. To nisu investicije već je samo došlo do zamjene jednog oblika financijskog imetka drugim. Samo

kad se proizvede fizičko dobro, radi se o investiciji. Dakle, osim potrošnih dobara, GNP čine i bruto investicije (neto investicije su kada bruto investicije

umanjimo za amortizaciju)

Najveći potrošač je ipak država i to na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. U to uključujemo kupovinu i izgradnju cesta, oružja, bolnica, škola, plaća zaposlenima u javnim službama itd.

Da li to znači da se svaka kuna što je država potroši uključuje u GNP? Nikako! GNP uključuje samo državno trošenje na dobra i usluge; isključuje transferna davanja. Državna transferna plaćanja su državna plaćanja pojedincima koja se ne vrše u zamjenu za neko

dobro ili uslugu; primjer za to su npr. osiguranje zaposlenih, primanja ratnih veterana, plaćanja starijim i nemoćnim osobama, dječji doplatci, socijalna davanja i sl. Kako transferi nisu namijenjeni kupovini nekog dobra ili usluge, isključujemo ih iz GNP-a. (Npr. ako primate plaću kao učitelj na zamjeni, to je plaćanje vašeg rada/faktora i uključeno je u GNP. Ako pak dobijete naknadu zato što ste siromašni, to plaćanje nije izvršeno u zamjenu za neku vašu uslugu već predstavlja transferno plaćanje i isključeno je iz GNP-a.

40

Page 42: Ekonomika turizma

Ako računamo GNP po metodi troškova/inputa onda moramo voditi računa o porezima jer se od nadnica oduzima dio i odlazi državi putem osobnog poreza na dohodak.

Isto vrijedi i za izravne poreze na kamatu, rentu i profite.

Jednako tako, neizravni porezi (PDV) idu u fond državne potrošnje. Na taj način troškovni pristup GNP uključuje i neizravne i izravne poreze.

Nacionalni dohodak/ ND (National Income), predstavlja ukupne dohotke koje su primili faktori rada, kapitala i zemlje. Oni se dobiju kad se od GNP-a oduzme amortizacija i neizravni porezi

NI (ili ND)= GNP-Amortizacija-neizravni porezi Raspoloživi / diskrecioni dohodak (DI) odgovara na pitanje koliko je sredstava potrošačima

ostalo za osobnu potrošnju kad se Nacionalni dohodak umanji za izravne poreze i štednju i uveća za transfere

DI = ND-izravni porezi-štednja +transferna davanja DI je iznos što ga ljudi dijele između POTROŠNJE i ŠTEDNJE Jedan od najznačajnijih odnosa koji proizlaze iz računa nacionalnog dohotka jest odnos štednje i

investicija.Izmjerena štednja je jednaka izmjerenim investicijama. Što je mjera investicije? Pretpostavljajući za trenutak da ne postoji država i inozemstvo (G i (EX-IM)), znamo

da I (investicije) predstavljaju dio gornjeg toka proizvodnje koji je različit od C (osobne potrošnje).

Što je mjera štednje ? Ponovo zanemarujući državnu i inozemnu štednju i štednju poduzeća, znamo da je S dio donjeg toka raspoloživog dohotka, tj GNP koji nije potrošen na C (osobnu potrošnju

Da sažmemo:I= pristup proizvoda GNP-C

S= pristup prihoda /troškova GNP-C

Budući da oba toka daju istu mjeru GNP-a, na taj način dobivamo da jeI=S odnosno, prošireno

In (bruto domaće investicije i inozemne investicije)=PS+GBS+GS, gdje su In - bruto nacionalne investicije (uključuju bruto domaće investicije i inozemne investicije) PS - neto osobna štednja GBS - bruto poslovna štednja GS - neto državna štednja Ovaj uvjet mora biti zadovoljen bez obzira kakvo je stanje gospodarstva.

''Sklonost potrošnji'' individualaca prema Keynes-u određuju subjektivni i objektivni faktori.

Subjektivni faktori su: držanje rezervi za slučaj nepredviđenog odricanje od sadašnje potrošnje da bi se povećala buduća postupno povećanje životnog standarda ostavljanje nasljedstva škrtost kao osobina zbog koje se osoba suzdržava od trošenja

Objektivni faktori su: promjena jedinične nadnice promjene u fiskalnoj politici promjene očekivanog odnosa sadašnje i buduće razine dohotka itd.

Sredstva namijenjena osobnoj potrošnji dijele se na trajna (stanovi, automobili, kućanski aparati) te privremena, netrajna (hrana, odjeća, turistička dobra i sl.)

Potrošna dobra mogu se promatrati i s obzirom na vlasništvo ili na način financiranja, pa razlikujemo osobna i kolektivna potrošna dobra.

Društveni odnosi i stupanj razvijenosti zemlje utječu na udio osobne potrošnje u DP. U svim zemljama osobna potrošnja je najvažniji dio finalne potrošnje. U našim uvjetima ona obuhvaća : osobne dohotke zaposlenih socijalna davanja stanovništvu transferna primanja naročito iz fondova zajedničke potrošnje primanja iz inozemstva

Udio osnovnih struktura potrošnje u BDPu izabranim zemljama (u %)

Napomena; za sve zemlje osim Hrvatske podaci se odnose na 1990.g.; za Hrvatsku se odnose na 1994.i 1999.Zbroj po sve tri osnove ne iznosi 100% budući da nije dat udio izvoza odnosno uvoza u BDP-u

41

Page 43: Ekonomika turizma

Funkcija potrošnje – odnos između ukupne potrošnje (Pu) kao zavisne veličine i dohotka (D) kao nezavisne veličine.

Pu= a+bD Povećanje dohotka izazvat će povećanje potrošnje i obrnuto. Parametar a predstavlja neku

konstantu potrošnje, a parametar b pokazuje koliko se promijeni potrošnja ako se promijeni dohodak. Parametar b može se naći između vrijednosti 0 i 1. Kad bi vrijednost parametra b iznosila 1, to bi značili da jedinica rasta dohotka odgovara jedinici rasta potrošnje, odnosno da se cijeli prirast dohotka troši.

Funkcija ukupne potrošnje, a time i turističke potrošnje zavisi od sljedećih faktora: realni dohodak pojedinca ili obitelji granična korisnost štednje ili potrošnje (s rastom dohotka granična se korist “dobra potrošnje” smanjuje

zbog zasićenosti, pa potrošnja postaje “lošije” dobro i raste štednja bogatstvo, osobno ili obiteljsko cijene različitih dobara odnosi štednja-potrošnja sistem raspodjele dohotka među članovima društva cijeli niz subjektivnih i objektivnih faktora kao što su: ukus potrošača, kreditni uvjeti, demografski uvjeti,

psihološki uvjeti i propaganda itd.

Funkcija osobne i turističke potrošnje može se prikazati u zavisnosti o dohotku.OP = a+bD, TP = a+bD

Isto tako, turističku potrošnju kao komponentu tekuće potrošnje može se prikazati funkcijama različitog oblika.

Tu su: turistička potrošnja (TP) promatrana kao zavisna varijabla niza nezavisnih veličina. Kao nezavisne veličine mogu figurirati dohodak, osobna potrošnja (OP) u cjelini ili tekući dio osobne potrošnje:

TP=f(D), TP =f(OP), TP=f(TOP)

ELASTIČNOST TURISTIČKE POTRAŽNJE

Elastičnost turističke potražnje znači njenu osjetljivost na one faktore s kojima se nalazi u korelativnom odnosu (cijene i dohotka)

promjene (%) u potražnjiE=-------------------------------------------------------- promjene (%) faktora koji utječu na potražnju

U literaturi se obično razmatraju dvije kategorije elastičnosti: cjenovna elastičnost potražnje dohodovna elastičnost potražnje

Dohodovna elastičnost turističke potražnje

postotak (%) promjene turističke potražnje (izražen brojem posjeta, noćenja ili potrošnje)E = ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- postotak (%) promjena u dohotku turiste (izražen veličinom nacionalnog dohotka ili osobne potrošnje)

Vrsta proizvoda Dohodovna elastičnost potražnje (EI)

NORMALNI PROIZVODI EI > 0neophodni 1 > EI > 0luksuzni EI > 1INFERIORNI PROIZVODI EI < 0

CJENOVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE

Cjenovna elastičnost turističke potražnje izražava promjenu tražene količine turističkih dobara izazvanu promjenama cijene istog dobra i/ili cijene nekog drugog dobra (ukrštena elastičnost).

relativna promjena (%) potražnje za turističkim dobromE =---------------------------------------------------------------- relativna promjena (%) cijena turističkog dobra

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Primjer računanja cjenovne elastičnosti:

Cijene kolor TV-a porasle su sa 160 $ na 180 $, a potražnja je pala sa 3200 na 2800 komada sedmično. Elastičnost potražnje o promjeni cijena računamo na sljedeći način:

da bi izračunali postotak promjene u količini potražnje, dijelimo promjenu u količini potražnje (DQ= 400) sa originalnom količinom D0=3200) i množimo sa 100

(400: 3200) x100=12,5 da bismo izračunali postotak promjene cijene, podijelimo promjenu cijene (DP=20) sa originalnom cijenom

(P0=160) i pomnožimo sa 100,

42

Page 44: Ekonomika turizma

(20:160) x 100=12.5 elastičnost potražnje =12,5:12,5=1----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Zadatak 1:Pri cijeni od 20 kuna potražuje se 1000 suvenira. Izračunajte za koliko će se promijeniti potraživana količina suvenira ako cijena suvenira poraste na 25 kuna, a znamo da elastičnost potražnje za suvenirima pri cijeni od 20 kn iznosi -1,5.

Rješenje: potraživana količina smanjit će se za 375 suvenira (ΔQ = -375).(ΔQ : 5) x (20:1000)=-1,5ΔQ= -375----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Zadatak 2.:Pri dohotku od 2000 kn potrošači su spremni kupiti 200 turističkih aranžmana X. Ako porastom dohotka za 300 kuna potražnja za danim aranžmanom poraste za 40 jedinica, koliko u tom slučaju iznosi dohodovna elastičnost potražnje? U koju skupinu dobara spada navedeni proizvod?

Rješenje:EI = 1,33(40:300) x (2000:200)= 1,33Pošto je EI>1 zaključujemo da navedeni proizvod spada u skupinu luksuznih proizvoda.----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

UKRŠTENA ELASTIČNOST

relativna promjena (%) potražnje za turističkim dobromE =----------------------------------------------------------------- relativna promjena (%) cijene drugog dobra

Ako je Exy pozitivan promatrani proizvodi su supstituti; Ako je Exy negativan, promatrani proizvodi su komplementi!----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Zadatak 3.:Neka su dana dva turistička dobra A i B, te neka se pri cijeni dobra B od 60 kn potražuje 400 komada dobra A. Odredite vrijednost unakrsne cjenovne elastičnosti, ako porast cijene dobra B za 10 kn dovodi do porasta potražnje za dobrom A u iznosu od 20 jedinica? Da li su dobra A i B komplementi ili supstituti? Objasnite!

Rješenje:(ΔQa: ΔPb)X (Pb:Qa)(20:10)x (60:400)=2x0.15=0,3Eab=0,3Zaključujemo da su dobra A i B supstituti jer je EAB > 0 tj. porast cijene dobra B izaziva porast potražnje za dobrom A.---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- U modelima ukrštene elastičnosti predznak koeficijenta ovisit će od karaktera drugog dobra

U slučaju da cijena turističkih dobara raste, smanjit će se turistička potražnja, ali i potražnja za komplementarnim dobrima (i obratno) (u slučaju da raste cijena turističkog dobra u nekoj destinaciji, pada potražnja za tim dobrom, ali i potražnja za npr. prijevozom koje mu je komplementarno).(koef, negativne cjenovne elastičnosti)

Suprotni predznak imat će supstitutivna dobra. Povećanje cijene jedne vrste smještaja može izazvati pad potražnje za takvom uslugom i rast potražnje za uslugom koja je može supstituirati. Tada imamo slučaj pozitivnog koeficijenta cjenovne elastičnosti.U turizmu problem supstitucije uglavnom ne promatramo kao problem zamjene npr. hotelskog smještaja kamp smještajem (u slučaju promjene cijene hotelskog smještaja), već problem supstitutivnosti promatramo s aspekta “zamjenjivosti” dviju sličnih destinacija. Npr. porast cijene ljetovanja u Hrvatskoj, smanjuje potražnju za njom, ali povećava potražnju za npr. Španjolskom.

43

Page 45: Ekonomika turizma

Osjetljivost (inozemnog) turiste na cijene

Cijene na međunarodnom turističkom tržištu imaju nešto manju važnost nego na ostalim tržištima dobara i usluga budući da je osjetljivost turiste na cijene povezana s njegovim dohotkom, načinom života, stupnjem obaviještenosti, deviznim kursem itd.

Zato kažemo da je za turističku potražnju karakterističan koeficijent koji upućuje na relativno neelastičan tip potražnje

Pored cijene javlja se i cijeli niz drugih motiva koji mogu modificirati odluku turiste da kupi određeno dobro; dio turističke potražnje kreće se po inerciji u istom pravcu (bez obzira na cijenu) pojedina turistička područja /destinacije koriste cijenu kao sredstvo selekcije turista, kupaca veće plaćevne

moći težnja za imitacijom i ugledom dovodi do prihvaćanja i takvih cijena koje ne odgovaraju objektivnim

kupovnim mogućnostima turiste razlike u kupovnim mogućnostima turiste uzrokuju i različitu osjetljivost na promjenu cijena

sposobnost turiste da se prilagodi uvjetima i načinu života zemlje ili područja na kojem boravi utjecat će i na visinu izdataka neovisno o cijenama

suvremene socio-ekonomske promjene transformiraju sve više turističku potrebu iz sekundarne u primarnu, pa turista postaje sve manje osjetljiv na cijene

Usporedivost cijena turističkih dobara između zemalja

Cijena turističkog dobra (boravka) formira se na osnovi: troškova faktora proizvodnje, utjecaja tržišta i sezonalnosti potražnje, te intervencija koje zemlja vrši u oblasti cijena i faktora proizvodnje ili na vanjskotrgovinskom, valutnom i financijskom području.

Da bi se usporedila dva turistička dobra (dviju zemalja) potrebno je najprije precizno definirati sadržaj toga dobra (kvantitativno i kvalitativno), zatim ga vrijednosno izraziti u cijeni domaće novčane jedinice, te utvrditi službeni i kupovni paritet valute u odnosu na drugu zemlju (zemlje).

U strukturi turističkog boravka sudjeluju stanovanje, prehrana, transport i ostali troškovi. Potrebno je stoga posebno ocjenjivati odnose cijena u svakoj grupi, te zatim ponderiranjem doći do ocjene o razini cijena turističkog boravka u različitim zemljama.

Cijena turističkog dobra/boravka kojom zemlja konkurira na međunarodnom tržištu formira se također u uvjetima različitih nacionalnih intervencija (subvencija, fiksiranja i sl). čime se takva cijena udaljuje od svog slobodnog (ravnotežnog) formiranja.

Zbog isključivanja tržišnog mehanizma automatskog izravnanja domaćih i stranih cijena, javlja se određeni raspon među njima uvjetovan mjerama ekonomske politike. Ovakvi dispariteti među unutarnjim (domaćim) i inozemnim cijenama na dulji rok dovode i do nužnosti ispravljanja dispariteta između stvarnog i službenog kursa valute (devalvaciju ili revalvaciju).

Paritet cijena i kupovne moći valuta

Paritet kupovne snage/moći valute je vrijednost valute izražena u količini robe koja se može kupiti za jedinicu nacionalne valute.

44

Page 46: Ekonomika turizma

Teoretski bi za svaku robu trebalo utvrđivati paritet cijena te bi kurs trebao proizaći kao prosječna stopa različitih pariteta cijena. Paritet cijena bi tako predstavljao vrijednost novčane jedinice jedne zemlje izražene u novčanoj jedinici druge zemlje za istu robu ili uslugu.

Praktično, turista prodaje vlastitu valutu na deviznom tržištu zemlje u koju je došao i tako stječe valutu te zemlje, a time i mogućnost kupnje roba i usluga. Količina kupljenih roba i usluga može biti veća ili manja nego u njegovoj zemlji. Tako turista neposrednim aktom kupnje saznaje koliki je paritet kupovne moći njegove valute izražene u količini roba u zemlji u koju je došao.

K=Pb / Pa

K= tečaj valute zemlje a u zemlji b Pb = cijena u zemlji b Pa = cijena u zemlji a

Rješenje:(ΔQa: ΔPb)X (Pb:Qa)(20:10)x (60:400)=2x0.15=0,3Eab=0,3Zaključujemo da su dobra A i B supstituti jer je EAB > 0 tj. porast cijene dobra B izaziva porast potražnje za dobrom A.

Prema ovoj formuli paritet valuta odgovara kupovnoj snazi bez obzira na konvertibilnost valute. Različita stopa inflacije u zemlji a u odnosu na zemlju b ispravlja se indeksom cijena uz pomoć formule:

K = Kb . P1 /P2 Kb = tečaj prije inflacije cijena P1= indeks cijena u zemlji u čijoj se valuti kurs izražava P2 = indeks cijena u zemlji čiji se tečaj traži

PODSJETNIK: Što je inflacija? Inflacija je rast opće razine cijena (suprotno od pojma deflacije). Stopa inflacije se računa kao godišnji

prosjek porasta cijena roba i usluga u jednoj godini u odnosu na prethodnu. Izražava se indeksom cijena koji pak predstavlja ponderirani prosjek cijena određene robe i usluge prema sektorima gospodarstva (npr. ako je indeks 110 %, to znači da je stopa inflacije 10 %, ako je indeks 96, to znači da je stopa deflacije/pada cijena 4%). (Postoje tzv. očekivana inflacija, inflacija potražnje, troškovna inflacija i strukturna inflacija)

Kada se precjenjuje ili potcjenjuje vlastita valuta u odnosu na njenu kupovnu moć, može se analizirati ekonomska opravdanost takve politike i njen utjecaj na povećanje potražnje.

U slučaju potcijenjenosti valute receptivne zemlje, turista može kupiti više robe ili usluga s istom količinom novca nego u svojoj zemlji. Time će potcijenjenost valute djelovati kao poticajni faktor, ali će se turistička potrošnja smanjiti jer će turista istu količinu potreba zadovoljiti s manje novca.

U slučaju precijenjenosti postiže se veća potrošnja po turisti, ali su obično ukupni efekti slabiji.

Devalvacija i revalvacija valuta

Devalvacijom i revalvacijom valute mijenja se intervalutarni odnos, tečaj, čime se praktički mijenja kupovna snaga stranih valuta u zemlji koja je izvršila službenu promjenu pariteta vlastite valute.

Devalvacijom se snižava vanjska vrijednost novca. To je službeni akt ekonomske politike kojim se samo službeno potvrđuje situacija stvarnog obezvrijeđivanja novca (deprecijacije). Tim aktom cijene izvozne robe u stranoj valuti se smanjuju, a cijene uvoznoj robi rastu (izraženo u domaćoj valuti)

Revalvacija ili aprecijacija valute povisuje vanjsku vrijednost novca. Ovim službenim aktom kursevi stranih valuta na domaćem tržištu padaju, a cijene izvoznoj robi u stranoj valuti rastu. Istovremeno, kurs domaće valute na stranim tržištima raste, a cijene uvoznoj robi, izraženo u stranoj valuti, padaju.

Moguće kombinacije utjecaja valutnih promjena na kupovnu moć turista: revalvacija valute emitivne zemlje uz neizmijenjen kurs receptivne zemlje povećava kupovnu moć turista za

iznos revalvacije

revalvacija valute emitivne zemlje uz devalvaciju valute receptivne zemlje, još izrazitije povećava kupovnu moć turista za zbirni odnos revalvacije i devalvacije

devalvacija valute emitivne zemlje i nepromijenjen tečaj valute receptivne zemlje smanjuje kupovnu moć turiste za iznos devalvacije

devalvacija valute emitivne i receptivne zemlje povećava ili smanjuje kupovnu moć turiste s obzirom na stupanj devalvacije promatranih zemalja

revalvacija valute receptivne zemlje uz nepromijenjen tečaj emitivne zemlje smanjuje kupovnu moć turista za iznos revalvacije

revalvacija valute receptivne zemlje uz devalvaciju valute emitivne zemlje smanjuje kupovnu moć turiste za zbirni iznos revalvacije i devalvacije.

TURISTIČKA POTROŠNJA I PROMJENE U STRUKTURI I VELIČINI DRUŠTVENOG PROIZVODA

45

Page 47: Ekonomika turizma

POTROŠNJA TURISTA/VISITOR CONSUMPTION

Potrošnju definiramo kao aktivnost trošenja dobara i usluga. Ona predstavlja finalni čin u lancu “potrebe-potražnja-potrošnja” i možemo je definirati i kao financijski iskaz

spremnosti turista na kupnju i konzumaciju određenih roba i usluga. Dakle, ako potražnju definiramo kao spremnost turista (potrošača) da u određenom vremenskom trenutku kupi određene robe i usluge na tržištu po određenim cijenama, potrošnja je konkretizacija /realizacija te spremnosti.

Potrošnja se sastoji od finalne potrošnje i posredne potrošnje. Finalna potrošnja je aktivnost trošenja roba i usluga u svrhu zadovoljenja vlastitih potreba . Posredna potrošnja je aktivnost upotrebe inputa (faktora proizvodnje) u procesu proizvodnje tijekom

obračunskog razdoblja (najčešće godine dana,/ investicijska ili proizvodna potrošnja). Potrošnja posjetilaca / turista je dio finalne potrošnje građana, ukupna potrošnja koju ostvare

turisti/posjetioci (neposredno kupnjom dobara i usluga) ili koja se ostvari na njihov račun za vrijeme njihova putovanja i boravka u destinaciji.

Trošak (expenditure) je vrijednost/iznos novca koju kupac plaća prodavaču u zamjenu za robe i usluge.

Ukupan trošak (expenditure) finalne potrošnje turista sastoji se od dvije komponente: prva je komponenta u gotovini, a druga u stvarima (robama).

Komponenta koja se odnosi na gotovinu odgovara onim utrošcima koji se izvode iz izvora gotovine posjetilaca, što uključuje osobne dohotke, transfere i ostala primanja u gotovini (npr. poklon u novcu).

Komponenta koja se odnosi na stvari odgovara onim dobrima i uslugama koje se direktno primaju u svom izvornom obliku (npr. zrakoplovna karta dobivena na poklon, pozivnica na zabavu ili izložbu, putna torba itd.) ili tzv. barter transakcije što podrazumijeva npr. razmjenu vikendica dvaju vlasnika tijekom ljetovanja ili npr.razmjenu djece dviju obitelji radi učenja jezika (dakle, sve razmjene što isključuju novac).

Postoje i takva plaćanja koja se odnose na putovanja, a isključena su iz potrošnje turista/posjetilaca prema konvenciji satelitske bilance. To su npr. plaćanja poreza i carina na proizvode plaćanje kamata na usluge koje osiguravaju određeni financijski posrednici, uključujući i one koji se

odnose na troškove tijekom putovanja

kupnja financijske i nefinancijske imovine, uključujući zemljište, umjetnička djela i ostale vrijednosti sve transfere u gotovini kao što su donacije dobrotvornim ustanovama i ostalim individualcima, a koja se

ne odnose na plaćanja dobara i uluga osim toga, iz potrošnje posjetilaca/turista isključeni su svi oblici kupnje u poslovne, tj. komercijalne svrhe

(radi uporabe u poslovnom procesu)

STRUKTURA POTROŠNJE POSJETILACA / TURISTA

Osnovna kategorija potrošnje je potrošnja turista za vrijeme putovanja. WTO preporučuje da se u ovu kategoriju potrošnje uključe sljedeći proizvodi:a) paket aranžmanib) smještajc) hrana i piće d) prijevoze) rekreacija, zabava, sport i kulturaf) kupovinag) ostalo

Potrošnja prije puta podrazumijeva vrijednost dobara i usluga koje se u domaćinstvu kupuju radi pripreme jednog ili više putovanja. Takve kupnje uključuju trajna i potrošna dobra:

Trajna dobra; oprema za kampiranje, sportska oprema, igračke, male putne potrepštine, skijaška oprema ili oprema za ronjenje, kamere, putne torbe i sl. U tu kategoriju mogu se ubrojiti i mala putna glačala, sušila za kosu, ali i namještaj i oprema za vikendice, ali samo ukoliko ih nabavlja sam vlasnik, a ne građevinsko poduzeće.

Potrošna dobra podrazumijevaju hranu i piće kupljenu prije puta, kreme za sunčanje, motorna ulja za vozila, baterije, fotografske filmove i sl.

Ovdje se još mogu ubrojiti i drugi proizvodi kao npr. cjepiva protiv zaraznih bolesti, putne karte za kućne ljubimce, usluga dostave avio karata i sl.

Nakon puta također se realiziraju određeni troškovi kao npr,.za razvijanje fotografskih filmova, popravke motornih vozila ili druge opreme .

Oblici potrošnje posjetilaca Turistička satelitska bilanca priznaje različite oblike turističke potrošnje koji proizlaze iz različitih oblika

turizma:

POTROŠNJA POSJETILACA

PRIJE PUTOVANJA

ZA VRIJEME PUTOVANJA

POSLIJE PUTOVANJA

TRAJNA DOBRA

POTROŠNA DOBRA

USLUGE

uglavnom

46

Page 48: Ekonomika turizma

Domaća turistička potrošnja (domestic) uključuje potrošnju posjetilaca prije samog puta i to na trajna i potrošna dobra, zatim na potrošnju nakon puta i tijekom samog puta ali dok se nalazi unutar granica vlastite zemlje.

Inozemna turistička potrošnja (outbound) domaćih rezidenata; uključuje cjelokupnu potrošnju turista za vrijeme boravka u stranoj zemlji. Dakle, isključena je potrošnja prije i nakon putovanja.

Inbound turistička potrošnja (potrošnja inozemnih posjetilaca) uključuje vrijednost kupnje nerezidentnih posjetilaca koji putuju kroz zemlju, ali je ograničena na kupnju proizvoda domaćih proizvođača (osim u slučaju kupnje putne karte međunarodnih transportera).

Unutarnja turistička potrošnja podrazumijeva ukupnu potrošnju unutar zemlje. To predstavlja zbir domaće i inbound potrošnje tj.potrošnju rezidenata i nerezidentnih posjetilaca unutar ekonomskog teritorija neke zemlje.

Nacionalna turistička potrošnja podrazumijeva cjelokupnu potrošnju rezidenata neke zemlje bez obzira gdje se dešava, unutar neke zemlje ili van nje. To je zbir “domaće turističke potrošnje” i “outbound turističke potrošnje”.

Internacionalna turistička potrošnja je zbir “inbound turističke potrošneje i “outbound potrošnje” i predstavlja cjelokupnu turističku potrošnju koja se odnosi na međunarodna putovanja iz ili u zemlju.

Metode procjene potrošnje/iznosa izdataka

1. Upotreba postojećih podataka2. Prikazi/analize domaćinstava (households HH)3. Prikazi/analize posjetitelja :

metoda vođenja dnevnika / uzorak gostiju od kojih se traži da vodi popis svih izdataka, metoda intervjua i upitnika u smještajnim objektima, na granicama, na prijevoznim sredstvima, na poznatim mjestima, kao što su različite atrakcije, aerodromi, nacionalni ili zabavni parkovi.

4. Podaci centralne banke (banke, hoteli, mjenjačnice, agencije i sva mjesta na kojima se mijenja strana valuta dostavljaju podatke o iznosu kupljene/promijenjene valute centralnoj banci U Hrvatskoj se turistička potrošnja osim u gore navedenim kategorijamaregistrira i u zdravstvenim

ustanovama (za usluge pružene strancima / nerezidentima) te na temelju podataka o platnom prometu (službena putovanja u inozemstvo i na đačke/studentske stipendije do godinu dana).

5. Expenditure/troškovni modeli

Troškovni /expenditure modeli

Postoje dva temeljna modela, i to: expenditure ratio model (model omjera troškova) cost factor expenditure model (model izdataka prema troškovnom faktoru)

Prvi model počiva na pretpostavci o postojanju određenih službenih podataka o izdacima koji su već dostupni i prilično pouzdani.

Ovaj model se sastoji od 4 koraka:a) u prvom koraku se u smještajnim objektima sakupljaju svi podaci o izdacima turista na smještaj i ostale

izdatke u konkretnoj destinaciji (ono što je moguće registrirati)b) zatim se radi anketa posjetilaca u svezi s njihovom potrošnjom na smještaj i ukupne troškove za vrijeme

boravka u zemljic) u trećem koraku se temeljem podataka iz anketnog istraživanja izračunava omjer ukupne potrošnje

posjetilaca u odnosu na potrošnju na ukupan smještajd) u zadnjem koraku se množi dobiveni omjer sa računima ukupnog smještaja koji su prikupljeni u prvom

koraku (tj ostvarenih noćenja), tako da je rezultat ukupna potrošnja turista u destinaciji

Drugi model je svojevrstan hibrid/križanac anketnog istraživanja potrošnje domaćinstava i smještajnih kapaciteta. Podrazumijeva da se posjetitelji mogu sjetiti nekih detalja sa svoga putovanja kao npr. vrijeme putovanja, broj noćenja na različitim mjestima, transportna sredstva itd.

Svaka aktivnost se množi odgovarajućim troškovnim ponderom da bi se procijenila potrošnja turista u određenoj kategoriji potrošnje. Da bi se to postiglo, nužno je da se naprave približne procjene troškova po jedinici različitih aktivnosti i pouzdane procjene aktivnosti posjetitelja u posjećenim mjestima.

Ukupna turistička potražnja/ potrošnja je širi koncept jer osim potrošnje samih turista (visitor consumption) uključuje i ostale oblike potrošnje

Turistička ukupna/agregatna potražnja/potrošnja (TOTAL TOURIST DEMAND) se definira kao potražnja/potrošnja koju generira turizam na ekonomskom teritoriju države i jednaka je zbroju: unutarnje turističke potrošnje, ukupnog fiksnog kapitala u turizmu i potrošnje vlade na netržišne usluge koje se odnose na turizam.

Ct+It+Gt

Ct - Osobna potrošnja na robe i usluge u funkciji zadovoljenja turističkih potreba It - investicije u hotele, restorane, ostale smještajno- ugostiteljske objekte, objekte trasportne i

ostale infrastrukture, uređenja zemljišta itd. Gt - potrošnja države na nacionalnoj,regionalnoj i lokalnoj razini usmjerena na provođenje

planskih i koordinacijskih aktivnosti vezanih uz turizam, prikupljanje statističkih podataka,

47

Page 49: Ekonomika turizma

organiziranje informativnih centara, razni vidovi kontrole i inspekcijske službe, razne mjere koje se poduzimaju u cilju zaštite posjetitelja itd.

TURISTIČKA SATELITSKA BILANCA

TSA daje zbiran pregled učinaka koje turizam, temeljem svoje multiplikativne funkcije ima na različite djelatnosti koje posredno ili neposredno sudjeluju u stvaranju turističkog proizvoda.

48

Page 50: Ekonomika turizma

49

Page 51: Ekonomika turizma

50

Page 52: Ekonomika turizma

UTJECAJ TURISTIČKE POTROŠNJE NA PROMJENEU STRUKTURI I VELIČINI DRUŠTVENOG PROIZVODA

- MULTIPLIKATOR-

Proces proizvodnje svakog dobra (usluge) do konačnog (upotrebnog) oblika u kojem se prodaje ima jedan ili više stupnjeva dovršenosti. Niz stupnjeva dovršenosti prolazi i svako ekonomsko (turističko) dobro.

Na svakom narednom stupnju dovršenosti (fazi proizvodnje) vrši se prijenos i potrošnja proizvoda prethodnog stupnja. Obično to nazivamo materijalnim troškovima svake faze (poluproizvodi ili sirovine) ili predmetima rada.

Ukoliko promatramo odnose koji se uspostavljaju između predmeta rada i gotovog proizvoda, ulazimo u područje analize troškova.

Ukoliko analiziramo odnose između djelatnosti koje proizvode na različitim fazama dovršenosti (npr. onih koje finaliziraju turistička dobra kao ugostiteljstvo i onih koje sudjeluju na nižim fazama dovršenosti kao npr. poljoprivreda) ulazimo u područje međusektorskih modela i multiplikatora.

Tu se utvrđuju i objašnjavaju direktne i indirektne međuovisnosti koje nastaju između djelatnosti u procesu reprodukcije i pojedinih finalnih oblika potrošnje.

Multiplikator u ekonomskoj teoriji

Multiplikator je pojam kojim se izražava utjecaj neke promjene na jednu ili više različitih pojava. U ekonomskoj analizi najčešće se spominje multiplikator zaposlenosti, investicija, osobne potrošnje, vanjske trgovine, turističke potrošnje itd.

Kada se počela primjenjivati teorija multiplikatora? Tek kada su se, s privrednim razvojem individualne preferencije potrošača uspjele formirati u agregiranu

potražnju, nasuprot agregirane ponude, i kada je uočeno da odnosi ovih agregata u datim uvjetima vode u krizu hiperprodukcije (prevelike proizvodnje), kategorija potrošnje u ekonomskoj teroiji dobiva novi značaj.

Međutim, trebalo je pričekati da ojača država i nametne se kao faktor utjecaja na proces reprodukcije. Potrošnja tada postaje ključno područje preko kojeg država regulira funkcioniranje cjelokupnog gospodarstva.

To čini mjerama:a) poticanja ili spriječavanja potrošnjeb) propisivanjem standarda kvalitete potrošnih dobarac) intervencijama na tržištud) arbitriranjem u odnosima finalne potrošnje, naročito u odnosima investicijske, osobne i zajedničke

potrošnje.

Multiplikator se u ekonomskoj teoriji afirmira u vrijeme zaoštrenih kriza hiperprodukcije (konac 20-tih godina 20. St.) U tim uvjetima, prvi put u ekonomskoj teoriji R. Kahn istražuje odnose između investicija i nezaposlenosti te uvodi pojam multiplikatora.

Keynes kasnije prerađuje Kahnovu ideju u mult.dohotka, kojim će dokazivati promjene koje nastaju u dohotku zbog dodatnog povećanja investicija, pa je stoga poznat i kao investicijski multiplikator.

Međutim, njegovo značenje se ne ograničava na investicijsku potrošnju nego na svaki autonoman oblik potrošnje.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Pojednostavljen primjer:

Vlasnik restorana brze hrane kupio je od pekara kruščiće za 1000 kuna. Pekar je dakle, ostvario 1000 kn dodatnog dohotka. Od ostvarenog dohotka pekar je ostavio(uštedio)200 kuna, a 800 kuna je izdvojio za kupnju brašna od

mlinara. Sada je mlinar ostavio(uštedio) sebi 200 kuna , a izdvojio 600 kuna za kupnju pšenice od poljoprivrednika. Poljoprivrednik je dakle ostvario 600 kuna dodatnog dohotka od čega je 200 ostavio, a 400 izdvojio za

kupnju goriva za poljoprivrednu mehanizaciju. Proizvođač goriva ostvario je dodatni dohodak od 400 kuna. Konačno, pretpostavimo da je proizvođač goriva kupio od proizvođača sirovu naftu za 200 kuna. Time je

proizvođač nafte ostvario dohodak od 200 kuna.

Obračunajmo:dodatni dohodak u kunama

1) Primarne investicije vlasnika restorana 1.000 2) sekundarna potrošnja 2.1. Pekara za brašno 800 2.2. Mlinara za pšenicu 600 2.3. Proizvođača pšenice za gorivo 400 2.4. Proizvođača goriva za sirovu naftu 200

---------- Ukupni porast dohotka 3.000

Vidimo da je od 1.000 kuna primarnih investicija (kao oblika potrošnje) ostvaren dodatni dohodak od 3.000 kuna. Dohodak je dakle, uvećan za 3 puta (3x1.000= 3.000 ili 3.000:1.000=3)

Ovaj proces nazivamo “djelovanje investicijskog multiplikatora”.

51

Page 53: Ekonomika turizma

Zato kažemo da je multiplikator ekonomski pokazatelj (broj) koji nam kaže za koliko se puta poveća dohodak od dodatne jedinice investicija (ili nekog drugog oblika potrošnje).

Obrnuti odnos koji nam pokazuje koliko jednica mora biti prirast investicija da bismo ostvarili prirast dohotka od jedne jedinice nazivamo akcelerator.

Formula za utvrđivanje multiplikatora potrošnje općenito glasi:1

K=--------------DC

1 - ------DY

1 1k= ------= ----------- MPC+MPS = 1 MPS 1 - MPC

K - multiplikatorDC- promjene (prirast) u potrošnjiDY- promjene (prirast) u ukupnom dohotkuMPS - marginalna sklonost potrošnji MPC - marginalna sklonost štednji

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Primjer: Pretpostavimo da je granična sklonost potrošnji turista 0,40. Koliki mora biti prirast njihove potrošnje da bi

dohodak porastao za 200 kn? Koliki je multiplikator turističke potrošnje?MPC=0,40

1 1K=------ ili --------

MPS 1-MPC 1

K=---------=1,67 DY=k x DC 1-0,40

200=1,67 x DCDC=119,76

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Multiplikator označava prosječni broj obrtaja odnosno iteracija što ih vrši realizirana jedinica potrošnje u toku

svoje cirkulacije u jednoj godini, a prije svoga “bijega” iz privrednog toka (uslijed tezauracije, odliva u inozemstvo, i djelomice investicije) Spomenuta se potrošnja pri svakoj novoj iteraciji pojavljuje kao ponovni prihod i pokretač novog privrednog procesa.

Turistička potrošnja se u prvoj transakciji raspodjeljuje na glavne djelatnosti, odnosno grane koje čine turističku privredu i to u ovakvim proporcijama:

Slijedeća, druga transakcija nastaje kada svaki pojedini faktor turističke privrede (koji u prvoj transakciji prima turističku potrošnju kao svoj prihod) mora i sam najveći dio tog prihoda raspodijeliti i isplatiti ili za materijalne troškove ili za amortizaciju osnovnih sredstava ili za dohotke zaposlenima. U toj se drugoj transakciji velik dio novčanih sredstava turističke potrošnje uključuje ponovno u transakciju što je nazivamo prvom iteracijom. U drugoj transakciji kao davaoci se javljaju gore navedene djelatnosti, a kao primaoci uglavnom neturističke djelatnosti.

Da bi se moglo utvrditi koje sve djelatnosti sudjeluju u apsorbiranju prvobitne turističke potrošnje i u kojoj mjeri, primjenjuje se poseban postupak i izrađuje za nacionalnu privredu tzv. Dvostruka tablica davanja i primanja tzv. Međusektorska tabela (input - output tabela). U toj se tabeli svaka privedna oblast, odnosno grana javlja i kao davatelj i kao primatelj u međusobnim transakcijama.

Turistička se potrošnja samo malim dijelom zaustavlja kod primalaca iz druge transakcije i pretežno ulazi u treću pa zatim četvrtu i daljnje transakcije.

Multiplikator turističke potrošnje u razvijenim privredama se kreće približno između 3 i 5. Postoje određeni prigovori teoretičara multiplikativnim efektima potrošnje budući da se radi u stvari o

prelijevanju dohotka iz jedne grane u drugu, a ne o njegovu stvarnom uvećanju, tj.kreiranju. Pa ipak, u tom pogledu treba praviti razliku između privrede koja se alimentira/napaja iz domaćeg

dohotka i privrede koja crpi dohodak formiran u inozemstvu (kao što je to slučaj u turizmu). Prelijevajući inozemnu potrošnju, odnosno dio inozemnog dohotka u receptivnu zemlju, turistička privreda pridonosi povećanju nacionalnog dohotka.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Primjer:

52

Page 54: Ekonomika turizma

Pretpostavimo situaciju u kojoj se dodatna potrošnja javlja u vrijeme kada se kapaciteti hotela i općenito turističke ponude ne troše dovoljno. Povećana potrošnja povećala bi stupanj korištenja svih proizvodnih faktora. To znači da bi se proizvelo više bez novih ulaganja što bi rezultiralo i povećanjem realnog proizvoda za jednak iznos za koji se povećala i potrošnja.

Na narednom primjeru se ravnoteža ostvaruje pri razini od 60 jedinica proizvodnje i potrošnje. Povećanje potrošnje (ovdje turističke) bez obzira na neiskorištene kapacitete, djelovat će dijelom na rast cijene, a dijelom na rast realnog proizvoda.

Pretpostavimo da je potrošnja porasla sa 60 na 90 jedinica (D30), te da je u prvoj transakciji za isti iznos povećan dohodak /proizvod. Sada nastupa druga faza u kojoj se isplaćuju faktori koji su omogućili dodatnu proizvodnju od 30 jedinica.

Kada bi se ponovno utrošilo svih 90 jedinica, proizvodnja bi se u narednom razdoblju zadržala na razini od 90, ali redovito se štedi dio dohotka.

Pretpostavimo da se od jednice prirasta dohotka troši 0,6 jedinica, a štedi 0,4 (granična sklonost potrošnji i štednji, tj. MPC i MPS).

Sada možemo predočiti razinu proizvoda u drugom razdoblju, tj. 60 + (0,6x30) =78; u trećem razdoblju ulazi sa dodatnom potrošnjom od 18 jedinica (78-60=18), što daje razinu proizvoda (dohotka) od 60+ (0,6x18) = 70,8; u četvrtom 60 + (0,6x10,8)=66,48; u petom razdoblju 60+(0,6x6,48)=63,888, dok se ne uspostavi ponovno početno stanje ravnoteže na početnoj razini proizvodnje od 60 jedinica proizvodnje i potrošnje. Zbroj svih prirasta (18+10,8+6,48+3,89…) daje multiplikativni efekat.Kad tome još pridodamo i početni iznos potrošnje (30), rezultat je ukupan efekt dodatne potrošnje na prirast dohotka

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

UKLJUČIVANJE TURIZMA U MEĐUNARODNE ODNOSE

Turizam i platna bilanca

Potreba uključivanja zemlje u međunarodnu razmjenu

Zemlje se uključuju u međunarodnu razmjenu prvenstveno stoga što nemaju uvjete za proizvodnju određenih vrsta roba. Prema tome, uvjeti proizvodnje su osnovni uzroci koji sile zemlju na međunarodnu trgovinu.

907870,860

90

60

proizvodnja

potrošnjaP

C

Prirast dohotka

90

53

Page 55: Ekonomika turizma

Ako zemlja sudjeluje u međunarodnoj razmjeni izvozeći samo jedan proizvod ili on predstavlja pretežitu stavku u njezinu izvozu, zemlja je pretjerano osjetljiva na udare naglih lomova na svjetskom tržištu. Zato teorija međunarodne razmjene upozorava na opsanost od pretjerane specijalizacije i o potrebi diverzifikacije izvoza (ali ne pretjerano jer to šteti kvaliteti i cijeni roba).

Teorija (relativnih) komparativnih prednosti D. Ricarda, aktualna je i danas kao i početkom 19. St. kad je nastala. Prema toj teoriji neka dvije zemlje proizvode dvije različite robe. Pretpostavimo da zemlja A proizvodi jeftinije robu x, a zemlja B robu y. Stoga će zemlja A izvoziti robu x u zemlju B, a zemlja B će izvoziti robu y u zemlju A (niži su im komparativni troškovi pojedinih roba).

Iako zemlje imaju velike koristi od međunarodne razmjene, ipak se međunarodna trgovina ne odvija posve slobodno; nema zemlje koja ne koristi neke od mjera protekcionizma,iako danas sve manje što je posljedica pristupanja zemalja različitim regionalnim i gospodarskim integracijama.

Tako npr. carine su naknade koje plaćaju uvoznici roba i bitno poskupljuju uvezenu robu. Carine su prihodi države. Carine imaju ponekad i prohibitivnu ulogu, tj. štite domaću proizvodnju nekih roba (npr. poljoprivrednih).

Stupanj uključenosti zemlje u međunarodnu razmjenu mjeri se odnosom vrijednosti izvoza i uvoza s vrijednošću ukupnog nacionalnog proizvoda

vrijednost izvoza vrijednost uvoza-------------------- x 100 -------------------- x 100 vrijednost BDP vrijednost BDP

Vrijednost izvoza + vrijednost uvoza------------------------------------------- x 100

Vrijednost BDP

Među brojnim institucijama koje promiču međunarodne ekonomske odnose tri se moraju istaknuti; Međunarodni Monetarni Fond (MMF), Međunarodna Banka za Obnovu i Razvoj i Svjetska Trgovinska Organizacija (WTO).

Platna bilanca

Iskaz svih ekonomskih transakcija neke zemlje s inozemstvom u određenom vremenskom razdoblju (najčešće godini dana) nazivamo platnom bilancom.

Kada zemlja ima potraživanja iz inozemstva odnosno kada plaćanja stižu iz inozemstva kažemo da su to prihodi ili prihodne stavke (aktiva) platne bilance. Sva dugovanja jedne zemlje u inozemstvu su odljev tj. plaćanja inozemstvu pa se iskazuju kao rashodi tj. pasivne stavke platne bilance. Razlika između prihodnih i rashodnih stavki naziva se saldo platne bilance.

Ako je vrijednost aktivnih stavki veća od vrijednosti pasivnih, postoji suficit platne bilance; obrnuto, ako vrijednost dugovanja nadmašuje dug prema inozemstvu, onda je u bilanci deficit.

Platna bilanca se prema odredbama Međunarodnog Monetarnog Fonda sastoji od tri velike grupe transakcija ili bilanci:

bilanca tekućih transakcija

bilanca financijskih transakcija

bilanca monetarnih rezervi neke zemlje

Red. Br.

Grupe (vrste) bilanci Vrste bilančnih stavki

1. BILANCA TEKUĆIH TRANSAKCIJA1.1. trgovinska (pod)bilanca

Izvoz i uvoz robe

1.2. (pod)bilanca usluga Prohodi i rashodi od svih vrsta prometnih ili transportnih usluga (turizam, osiguranje, kamate, dividende i druga primanja i plaćanja od investicija, prihodi i rashodi od ostalih usluga s inozemstvom)

1.3. (pod) bilanca transfera Transferni prihodi iz inozemstva, transferna plaćanja inozemstvu (iseljeničke doznake, mirovine, ekonomske pomoći i ostali transferi)

2. BILANCA FINANCIJSKIH ILI KAPITALNIH TRANSAKCIJA2.1. (pod) bilanca dugoročnih Izravne investicije u inozemstvo (aktivne stavke), izravne investicije

54

Page 56: Ekonomika turizma

financijskih transakcija iz inozemstva (pasivne stavke); privatne investicije u inozemne vrijednosne papire (aktivne stavke), privatne investicije iz inozemstva u domaće vrijednosne papire (pasivne stavke), državni zajmovi dani u inozemstvu (aktivne stavke), državna zaduženja u inozemstvu (pasivne stavke)

2.2. (pod) bilanca kratkoročnih financijskih transakcija

Trgovački krediti dani inozemstvu (aktive stavke), trgovački krediti primljeni iz inozemstva (pasivne stavke), privatni depoziti domaćih ulagača u inozemnim bankama (aktivne stavke), privatni depoziti stranih ulagača u domaćim bankama (pasivne stavke), kratkoročni državni zajmovi inozemstvu (aktivne stavke), kratkoročna državna zaduženja (pasivne), ostale kratkoročne kupnje inozemnih instrumenata i posudbe inozemstvu (aktivne), ostale kratkoročne privatne prodaje novčanih instrumenata i posudba u inozemstvu (pasivne stavke)

3. BILANCA MONETARNIH REZERVIProdaja monetarnog zlata inozemstvu, tj. Smanjenje monetarnih rezervi centralne ili emisijske banke (aktivne stavke), kupnja monetarnog zlata (pasivne stavke)

Utjecaj izvoza i uvoza roba i usluga na razinu nacionalnog dohotka

Izvoz i uvoz roba i usluga nazivamo vanjskom trgovinom, a vrijednosni iskaz izvoza i uvoza u godini dana nazivamo vanjskotrgovinskom bilancom (dio bilance tekućih transakcija).

Izvoz povećava razinu nacionalnog dohotka (sl.a), dok uvoz smanjuje (sl.b) Sl. a) sl. b)

Povećanje agregatne potražnje za veličinu izvoza pomiče krivulju agregatne potražnje s razine C+I na razinu C+I+EX (export). To povećanje višestruko (multiplikacijski) uvećava dohodak s razine Y0 na razinu Y1. Na drugoj slici je prikazan obrnut proces zbog utjecaja uvoza.

Hrvatska platna bilanca u 2002.godini, (u mil US $)

Pokrivenost uvoza izvozom 48,6%; to znači da niti polovica uvoza Hrvatske nije “pokrivena” izvozom roba i uslugaU 2002.godini ukupni BDP je iznosio 22,422 mil US $.

Međunarodna plaćanja se obavljaju u konvertibilnim valutama, tj.valutama koje su međunarodno priznata sredstva plaćanja na svjetskom tržištu, za razliku od nekonvertibilnih koje služe kao sredstvo plaćanja isključivo na domaćem tržištu. Uočimo razliku između pojmova “valuta” i “deviza”.

Valuta je službena novčana jedinica neke zemlje (efektivni novac u blagajnama i trezorima) dok je deviza svako potraživanje jedne zemlje u inozemstvu izraženo u valuti neke druge zemlje (obveznice, čekovi, mjenice i druge vrijednosnice).

Turistička bilanca

U shemi bilance MMF-a prihodi i rashodi po osnovi međunarodnog turizma obuhvaćeni su u stavci “putovanja” u okviru bilance usluga (unutar bilance tekućih transakcija).

Ostvarena turistička potrošnja na razini države se javlja kao strukturna komponenta na izvoznoj i uvoznoj strani. Kupovanje turističkih dobara građana zemlje A u zemlji B za zemlju B predstavlja izvoznu, a za zemlju A uvoznu transakciju.

Y0 Y1 Y2 Y0

C+I-IM

C+I

C+I

C+I+EX

Agregatna potražnja

Agregatna potražnja

55

Page 57: Ekonomika turizma

Od ukupne turističke potrošnje uvijek je važno izračunati koliki je uvozni sadržaj,tj.vrijednost uvezenih sadržaja inkorporiranih u potrošene robe i usluge (pa se od vrijednosti ukupne turističke potrošnje u zemlji odbije uvezeni sadržaj)

Zemlje u pravilu svrstavamo u skupinu pretežito emitivnih ili pretežito receptivnih zemalja upravo s obzirom na stanje njihovih turističkih bilanci, tj.s obzirom na razlike između prihoda ostvarenih turističkom potrošnjom u zemlji i rashoda koje domaće stanovništvo troši u inozemstvu u turističke svrhe.

Analiza odnosa prihoda i rashoda od međunarodnog turizma te odnosa ovih veličina prema saldu platne bilance pokazuje specifičnost položaja pojedine zemlje. Tu se mogu uočiti i četiri osnovna tipa odnosa koji se uspostavljaju između salda turističke i platne bilance, a koji određuju poziciju i politiku pojedine zemlje prema turizmu; I tip odnosa jest kad je saldo turističke i platne bilance negativan, pa turistička bilanca dodatno

potencira negativan saldo platne bilance. II tip odnosa u kojima je saldo turističke bilance negativan, a platne pozitivan. Ovdje turizam djeluje na

smanjenje pozitivnog salda platne bilance. Prva dva odnosa su karakteristična za industrijski razvijene zemlje.

III tip odnosa formira se u slučajevima kada je platna bilanca negativna, ali je saldo turističke bilance pozitivan. Takav tip odnosa nalazimo u zemljama koje su turistički razvijene ali ne i industrijski (npr.Hrvatska).

IV tip odnosa predstavlja situaciju kad zemlja ima pozitivan saldo turističke i platne bilance. Na taj način turizam doprinosi povećanju ukupnog pozitivnog salda ukupnih odnosa sa inozemstvom.

Važno je naglasiti da su ovi odnosi samo indikatori značenja turizma u pojedinim zemljama, odnosno interesa pojedine zemlje prema međunarodnom turizmu.

. Turistička i platna bilanca izabranih zemalja u 2000 g.(u mlrd. US $)

Zemlja Prihodi od turizma

Izdaci domaćih građana u

inozemstvu

Saldo turističke bilance

Saldo platne bilance

SAD 72,3 58,9 +13,4 +0,30Njemačka 17,2 46,2 -31,0 -5,22Francusk

a 30,0 17,7 +12,3 -2,43

Italija 25,8 14,2 +11,6 +3,25Hrvatska 3,3 1,2 +2,1 +0,611

Velika Britanija 19,5 36,3 -16,8 +5,30

Švicarska 7,6 6,6 +1,0 -2,48

Izvor: World Tourism Organisation, Tourism Highlights 2002, International Monetary Fund, International Financial Yearbook 2002., http:// www. iztzg.hr

Zemlje s najvećim prihodima i rashodima po osnovi turizma

Iz tabele se uočava da se u prvoj skupini zemalja kojima je i platna i turistička bilanca negativna nalazi Njemačka, dok se u drugoj skupini zemalja kojima je platna pozitivna, a turistička negativna nalazi Velika Britanija (u analiziranoj godini). Uočava se da se radi o razvijenim zemljama (na što upućuje prvenstveno negativna turistička bilanca što znači da više domicilnog stanovništva putuje u inozemstvo u odnosu na broj stranih turista koji dolaze u zemlju)

U trećoj skupini zemalja u kojima je turistička bilanca pozitivna, a platna negativna nalaze se za dotičnu godinu Francuska i Švicarska, zemlje jakog receptivnog turizma.

U četvrtoj skupini nalazi se Italija, SAD, pa čak i Hrvatska. Već je rečeno da nas ovi indikatori samo upućuju na aktualno stanje u određenoj godini (godinama) i

svakako nisu jedinio indikatori “razvijenosti” turizma u konkretnoj zemlji

Izvozna efikasnost turizma obuhvaća: analizu efekata izvoza brojnih roba i usluga koje su ugrađene u kapacitete koji proizvode primarna

turistička dobra (građevinarstvo, infrastruktura itd.); druga razina analize efikasnosti izvoza putem turizma obuhvaća različite skupine roba i usluga koje

proizvode i izvoze pojedini ekonomski subjekti i konačno

56

Page 58: Ekonomika turizma

analiza različitih roba i usluga kojima se otvara mogućnost izvoza (valorizacije) tek razvojem turizma na nekom području (komunalne i infrastrukturne službe).

Uvozna zavisnost turističke potrošnje (turističke privrede) uvijek se kreće oko prosječne uvozne zavisnosti privrede; u Hrvatskoj vrijednost direktne i indirektne uvozne supstance iznosi oko 25% od ukupne vrijednosti turističke potrošnje

Turizam – nevidljivi izvoz - prednosti

Putem turizma “izvoze” se, odnosno valoriziraju kroz turizam i neka dobra koja inače ne bi mogla biti objektom razmjene, kao npr. prirodna i kulturna dobra (konverzijska funkcija turizma). Oni privlače turiste i indirektno se prodaju na turističkom tržištu kroz više cijene proizvoda

Neki domaći proizvodi koji se prodaju stranim turistima mogu postići više cijene nego da se prodaju isključivo domaćem tržištu, posebno ako imaju tradicijske i autohtone vrijednosti,

Troškovi “izvoza” putem turizma su niži; nema transportnih troškova ili troškova osiguranja Prodaju se i mnogi proizvodi (posebice poljoprivredni) koje bi inače bili teško ili nemoguće izvesti klasičnim

načinom

Vrijednost turističke potrošnje u Hrvatskoj u 2000.g. (u %)

25%

17%58%

Vrijednost uvoznesupstance (direktna iindirektna oko 25%)

Porez na dodanuvrijednost i drugi porezi

Dodana vrijednost poosnovi turizma uukupnom hrvatsko gospodarstvu

57

Page 59: Ekonomika turizma

PODSJETNIK:

Hrvatska u kategoriju prihoda od turizma ubraja: prihode nastale po osnovi potrošnje stranih turista na smještaj i hranu u registriranim objektima, prihode od cestarina, prihode od zdravstvenih usluga strancima, prihode registrirane u izvještajima o platnom prometu s inozemstvom što uključuje stipendije, službena putovanja, otkup i prodaju čekova od stranaca itd.).To su, dakako prihodi koje je moguće prilično precizno registrirati za razliku od mnogih drugih koje je nemoguće precizno registrirati kao npr. prihodi po osnovi kupnje trgovačkih roba i usluga, prihode po osnovi kupnje usluga kulture, zabave i sporta, prihode nastale u neregistriranim smještajnim kapacitetima i sl. koji su stoga najčešće predmetom procjena. U kategoriju rashoda bilježe se rashodi hrvatskih građana u inozemstvu nastali po istoj osnovi kao i gore nabrojani prihodi.

STRATEGIJA RAZVOJA HRVATSKOG TURIZMA

58

Page 60: Ekonomika turizma

(za razdoblje od 2003-2010)

Prezentacija temeljnih načela

Metodologija izrade strategije

1. Uvod i analiza stanja na tržištu ponude i potražnje trendovi 2. Analiza stanja hrvatskog turizma3. SWOT4. Vizija i strateški ciljevi 5. Mjere i isntrumenti realizacije pojedinih strateških ciljeva

Turizam u Hrvatskoj

Hrvatska je tradicionalno turistički orijentirana zemlja. Rast turističkog prometa posljednjih godina potvrđuje da je Hrvatska na putu da turizam postane aktivni generator razvoja gospodarstva.

Registrirani turistički promet u Hrvatskoj u 2002. godini iznosio je oko 8,3 mil posjetitelja (oko 80% je udio stranih gostiju) koji su boraveći u komercijalnom smještaju ostvarili oko 44,7 milijuna noćenja. Posebnu važnost za hrvatsko gospodarstvo imaju prihodi od inozemnog turizma, a u prilog tomu stoji podatak da je u bilanci plaćanja s inozemstvom u 2000. godini neto prihodima od inozemnog turizma pokriveno oko 53% robnog deficita.

(Detaljniji prikaz podatak vezanih uz turistički promet i ulogu turizma u nacionalnom gospodarstvu dat je na kraju prezentacije.)

Udio koji generira turizam 2003

22,4% (US$5.369 mil) GDP-a27,4% (294.059) zaposlenih43,8% (US$ 5.106,7 mil) ukupnog izvoza11,1% (US$ 635 mil) kapitalnih investicija

Svjetska turistička organizacija za Hrvatsku u razdoblju 1995-2020.g. predviđa najveće godišnje stope porasta broja dolazaka stranih gostiju, čak 8,4% . Taj visoki rast je djelomično posljedica izrazito niske razine u 1995. godini. No i predviđeni rast broja noćenja u periodu 2000. do 2010. godine od 4,3% stavlja Hrvatsku u red država sa najbržim rastom turističkog prometa. Procjenjuje se da će 2010. godine u Hrvatskoj biti ostvareno oko 65 milijuna turističkih noćenja.

Prema procjenama WTTC-a turizam će u Hrvatskoj 2010. godine ukupno zapošljavati oko 380.000 osoba, od čega oko 180.000 neposredno a još oko 200.000 posredno.

Direktni prihod od strane turističke potrošnje doprinjet će 2010. godine USD 7,5 milijardi ukupnom izvozu Republike Hrvatske, a ukupni direktni i indirektni efekt sektora turizam i putovanja iznosit će oko USD 12,6 milijardi, pa se procjenjuje da će udio prihoda od turizma u GDP-u iznositi 28,8%.

Promjene na tržištu ponude

U proteklom desetljeću nastala je potpuno nova situacija na međunarodnom turističkom tržistu.

Razvoj tehnologije donosi promjene u strukturi tržišta i primjeni marketinga, te omogućava proces koncentracije subjekata ponude. Pod pritiskom sve veće konkurencije i borbe za mjesto na tržištu ponuđači ulaze u vertikalne i horizontalne integracije, što im daje mogućnost da konkuriraju i cijenom i kvalitetom. Manji subjekti prisiljeni su bježati u područja tržišnih niša.

EURO i Internet olakšavaju usporedivost destinacija i cijena te skraćuju vrijeme potrebno za prikupljanje informacija te omogućuju jednostavan direktni booking.

Standardizacija na različitim razinama odnosa cijena i usluga sve više je prisutna u hotelijerstvu. Atraktivnost standardizacije s aspekta kupca temelji na nekoliko prednosti: učinkovitost, mogućnost izračuna troškova, usporedivost, predvidivost i kontrola.

Uočljive su raznolike strategije specijalizacije hotela (all-inclusive, wellness, romantični, klupski, umjetnički, za gurmane, za samce, za naturiste, za tenis, golf, jahanje, lov i ribolov, za bebe i djecu itd.).

Klasični sve-namjenski hoteli uskoro bi se mogli pretvoriti u marginalnu pojavu.

Sve je veća konkurentnost na globalnom tržištu kapitalnih investicija u turizam. Kako tok kapitala sve više prelazi na globalnu razinu, konkurencija između destinacija na tom polju raste. Presudni faktor je povrat na uložen kapital, bilo da se temelji na nižim troškovima, blažoj regulaciji, dostupnim poticajima ili sl. Ulaganje u podizanje kvalitete i smanjenje sezonalnosti ponude rezultira rastom stope povrata od investicija, te povećanim interesom investitora,odnosno preusmjeravanjem toka kapitala u područje viših prinosa.

Promjene na tržištu potražnje

Kompleksniji paketi motiva za putovanje. Uz glavni motiv (kupanje, odmor, kultura), pojavljuje se novi paket motiva za odlazak na putovanje u koji spadaju između ostalog i intenzivni užitak, aktivnosti u prirodi,

59

Page 61: Ekonomika turizma

naglašena potreba za doživljajima, čulnost, emocije, rekreacija te zdravlje. Turist načelno želi iskusiti kontra-svjetove koji se jasno razlikuju od njegovog svakodnevnog okruženja i uobičajenih životnih okolnosti.

Veća očekivanja turista potpomognuta su medijima i naprednim telekomunikacijama, većom obrazovanošću i prethodnim osobnim iskustvom i znanjem. Isti faktori utječu i na brže prenošenje informacija i sve veću moć promocije od usta do usta.

Inovativne ponude i inscenacije koje pored osnovnih standarda omogućuju i neobična iskustva, iznenađenja i poticaje. Turisti dobivaju atmosfersku ili emocionalnu dodatnu korist (ambijent, doživljaj, zabava, avantura, kontakti s drugim gostima).

Promjene u potrebama potencijalnih turista. Rastom životnog standarda, ljudi raspolažu sa sve više raspoloživog novca, a sve manje slobodnog vremena, dva osnovna preduvjeta za uključivanje u turističke tokove. Rezultat tih promjena je sve veća popularnost kratkih i kružnih putovanja. Kao odgovor na brzi ritam suvremenog urbanog načina života, raste potražnja za nedirnutim, ekološki čistim područjima.

Osobna sigurnost postaje jedna od glavnih kriterija odluke, a sve je veći trend brige za vlastito zdravlje (wellness, fitness).

Diverzifikacija ciljnih skupina. Pripadnost socijalnim i demografskim skupinama pokazala se u međuvremenu kao pregrubo klasifikacijsko obilježje turističkog tržišta, iako se trend demografskog starenja ne može zanemariti.

Tržište se sve više raščlanjuje na podskupine koje su definirane životnim stilom, osobnim sklonostima, potrebama i životnim prilikama.

Hrvatski turistički potencijal

Najvažniji turistički potencijal Hrvatske je Jadransko more. Jedinstvene karakteristike mora (kristalna bistrina i čistoća) i obale (ukupne dužine 5.83 km, od čega na kopneni dio otpada 1.777 km a na otoke 4.058 km) koja je relativno rijetko naseljena (preko tisuću otoka od kojih je tek 66 naseljenih) uz vrlo ugodnu klimu, već su odavno prepoznate i korištene kao glavna komparativna prednost hrvatskog turizma.

Izrazito razvedena obala sa otočkim arhipelagom jedinstvenim na Mediteranu, s nizom slikovitih mjesta bogate kulturno-povijesne baštine nudi idealne preduvjete za kupališni turizam («sunce i more»), ali isto tako za ekskluzivniji nautički turizam te za ulazak u tržišne niše na području sporta, kulture, doživljaja itd.

Istraživanje TOMAS je pokazalo da je osnovni motiv dolaska u Hrvatsku sunce i more – preko 90% gostiju. Bitno je napomenuti da relativno malo turista dolazi u Hrvatsku zbog njenih ostalih atraktivnosti i sadržaja, poput kulture ili ronjenja, što potvrđuje nužnost njihovog definiranja, oblikovanja i adekvatne promocije.

Neke kulturne znamenitosti koje imaju međunarodno priznanje, tek su djelomično iskorištene kao jedinstvene prodajne vrijednosti («Unique Selling Points»), kao npr. Dubrovnik (stari grad), Pula (Arena), Split (Dioklecijanova palača). Oni hrvatskoj turističkoj ponudi daju identitet po kojem se razlikuje od ostalih Sredozemnih konkurenata.

Unutrašnjost Hrvatske je turistički još uvijek nedovoljno ili loše iskorištena, iako ne nedostaje potencijalnih turističkih atrakcija. Spomenimo npr.gradove vrlo zanimljive povijesti i arhitekture; svetišta; izvore termalne vode ljekovitih svojstava; rijeke; skijališta od regionalnog značaja; stare spomeničke i panoramske ceste; vinske ceste, nacionalne parkove i ostala zaštićena područja. Za dinamičniji razvoj turizma u kontinentalnim područjima potrebna je izgradnja adekvatne turističke infrastrukture.

Turizam može postati jedan od osnovnih pokretača razvoja i u područjima u kojima je do sada bio marginaliziran, ukoliko postoji turistički potencijal.

Svaka regija se mora usredotočiti na razvoj takve turističke ponude koje će imati najveći utjecaj na rast bruto domaćeg proizvoda i zaposlenosti, koje su atraktivne investitorima, te koje iskorištavaju neki jedinstveni lokalni potencijal.

Potencijalni turistički proizvodi po regijama

60

Page 62: Ekonomika turizma

Možemo još dodati i kulturni turizam u njegovim raznim varijantama u gotovo svim dijelovima Hrvatske, event ili manifestacijski turizam, edukacijski turizam, kupališni turizam, avanturistički turizam u raznim varijantama, gastroturizam itd.

SWOT analiza hrvatskog turizmaS- strenghts-unutarnje snage

W-weaknesses- unutarnje slabostiO-opportunities – vanjske prilike

T-threats-vanjske prijetnje

61

Page 63: Ekonomika turizma

Vizija i strateški ciljevi hrvatskog turizma do 2010.godine Turizam značajno pridonosi gospodarskom rastu Republike Hrvatske i blagostanju njenih građana, bazirajući

se na održivom korištenju prirodnih i kulturno-povijesnih potencijala aktivno sudjelujući u njihovom očuvanju i razvoju, stvarajući okruženje privlačno za investitore.

Strateški ciljevi hrvatskog turizma do 2010. Godine

1. Uređenje vlasničkih odnosa i okončanje procesa privatizacije hotela2. Konkurentnost Hrvatske na međunarodnom tržištu kapitala3. Donošenje prostornog plana razvoja hrvatskog turizma u svrhu očuvanja atraktivnih prirodnih resursa i

kultiviranih cjelina – pokretača razvoja i poticanja održivog razvoja turizma.4. Trajna zaštita, implementacija i poštivanje visokih ekoloških standarda5. te dugoročno održiva valorizacija turističkih potencijala.6. Izgradnja prometne infrastrukture i optimalna organizacija prometa u službi turizma te podizanje kvalitete

pratećih sadržaja na prometni pravcima i terminalima.7. Razvoj cjelovite ponude turističke destinacije8. Podizanje razine kvalitete svih smještajnih kapaciteta, osnovnih i komplementarnih, i prilagođavanje kriterija

kvalitete međunarodnim standardim9. Ulazak poznatih međunarodnih hotelskih brandova na hrvatsko tržište10. Efikasnija distribucija i korištenje suvremenih trendova komunikacije i marketinga

Vremenski okvir realizacije strateških ciljeva hrvatskog turizmaKontinuirani procesi:

Trajna zaštita, implementacija i poštivanje visokih ekoloških standarda te dugoročno održiva valorizacija turističkih potencijala

Edukacija managementa i svih zaposlenih u turizmu Efikasnija distribucija i korištenje suvremenih trendova komunikacije i marketinga Razvoj cjelovite ponude turističke destinacije

Podizanje razine kvalitete svih smještajnih kapaciteta, osnovnih i komplementarnih, i prilagođavanje kriterija kvalitete međunarodnim standardima

Poticanje proizvodnje organske hrane te njen plasman kroz turističku infrastrukturu Uređenje vlasničkih odnosa i okončanje procesa privatizacije hotela

Prioriteti u razdoblju 2003-2005 Donošenje prostornog plana razvoja hrvatskog turizma u svrhu očuvanja atraktivnih prirodnih resursa –

pokretača razvoja i poticanja održivog razvoja turizma. Ulazak poznatih međunarodnih hotelskih «brandova» na hrvatsko tržište

Prioriteti u razdoblju 2004-2006 Postizanje konkurentnosti Hrvatske na međunarodnom tržištu kapitala

Prioriteti u razdoblju 2003-2008 Izgradnja prometne infrastrukture i optimalna organizacija prometa u službi turizma te podizanje kvalitete

pratećih sadržaja na prometnim pravcima i terminalima.

Mjere koje su od vitalnevažnosti za poboljšavanje efekta privatizacije

Prije privatizacije dugovanja se moraju izdvojiti gdje je to moguće, te poduzeća restrukturirati da bi bila maksimalno atraktivna za potencijalnog investitora

Pored javnog natječaja, dogovaranje uvjeta prodaje sa (isključivo) najcjenjenijim svjetskim tvrtkama mora biti moguće i izravnim pregovorima. Lista najcjenjenijih tvrtki sa kojima su mogući izravni pregovori treba biti definirana unaprijed, prije raspisivanja natječaja

Odluka o prodaji investitoru, te razlozi za tu odluku moraju biti maksimalno transparentni, te dobro komunicirani javnosti

Treba ulagati u u kvalitetnu promociju prema investitorima, sa ciljem privlačenja kvalitetnih investitora i renomiranih svjetskih tvrtki.

Pri odabiru investitora treba uzeti u obzir dva osnovna, prioritetna kriterija:

Planovi u skladu sa strategijom razvoja turizma. Investitor se mora se obavezati da će razviti ponudu i objekte u skladu sa prostornim planom razvoja turizma Hrvatske te regionalnim planovima. Investitor mora poštovati zahtjeve za kvalitetom, štiteći pritom prirodno i povijesno naslijeđe te dokazati da je financijski pouzdan i da raspolaže dovoljnim znanjem i iskustvom za realizaciju predloženih planova.

Garancija implementacije. Investitor mora predočiti dovoljne i odgovarajuće garancije i omogućiti da se uspostavi efikasna kontrola o ispunjavanju odredaba ugovora o privatizaciji. Spomenute garancije moraju sadržavati obavezu investitora da će u objekt investirati u određenom roku i u skladu sa investicijskim planom.

Trenutna situacija u turizmu Hrvatske evidentno zahtijeva priliv svježeg kapitala. Inozemne investicije u turizam osim što direktno doprinose razvoju turističke ponude, imaju izrazito pozitivni indirektni utjecaj u ostalim područjima gospodarstva koji bi inače izostao, ili bi se javio znatno kasnije.

62

Page 64: Ekonomika turizma

Osim toga, Hrvatska se nalazi u procesu tržišne transformacije i rast deviznog priliva od turizma predstavlja značajni aspekt financijske politike zemlje.

Hrvatska mora vrlo ozbiljno shvatiti osnovni razlog nedostatka stranih direktnih investicija u turizam, a to je nezadovoljavajuća stopa rentabilnosti investicija.

Da bi se stvorila klima pogodna za rast direktnih kapitalnih investicija u turizam moraju se otkloniti prepreke za postizanje tražene razine povrata na investicije

U tom smislu predlažu se slijedeće mjere: Osigurati pravni okvir i sigurnost investicija za sve investitore, domaće i inozemne, te intenzivirati

efikasnu i kvalitetnu potporu direktnim investicijama u turizam.

U potpunosti izjednačiti pravni status domaćih i stranih investitora, te u praksi primjenjivati iste kriterije.

Deklarirati turizam i privlačenje stranih investicija kao odluku donešenu na najvišoj političkoj razini, te osigurati njeno provođenje u praksi, odnosno intenzivirati financijski, fiskalni i organizacijski angažman države.

Kao i u procesu privatizacije, potrebno je provoditi kvalitetan marketing prema potencijalnim investitorima.

Omogućiti porezne olakšice u turizmu, što dokazano ima veliki utjecaj u intenziviranju stranih investicija.

Intenzivna suradnja javnog i privatnog sektora (public-private partnerships) koji moraju biti stimulirani i poticani od strane države.

Takav način ulaganja u turizam je dokazano dugoročno efikasan, jer zadovoljava i privatnu i državnu inicijativu te ima pozitivne financijske i ekološke aspekte

Planovi potpore i subvencije moraju biti u sprezi sa postojećim prostornim planovima i Masterplanovima kako bi investicije bile konzistentne sa planiranim razvojem turizma u destinaciji te vrlo jasni i transparentni u svojim uvjetima.

Adekvatna prezentacija stimulativnih mjera i pozitivnh faktora bitnih za potencijalne investitore. Kao i

kod privatizacijskog procesa, marketing je vrlo važna komponenta poticanja investicija

Politika radne snage zahtijeva stimulativne mjere, kako bi se zadovoljile potrebe za kvalitetnom i ne preskupom radnom snagom, a s druge strane, da turizam bude privlačan mladim kadrovima.

Adekvatno korištenje prostora

U najkraćem mogućem roku donijeti Prostorni plan razvoja hrvatskog turizma. U njemu treba uzeti u obzir ne samo fizičke već i kvalitativne i logističke aspekte razvoja u turističkim destinacijama.

Izraditi Masterplanove - strateške dokumente o lokalnom ciljanom razvoju turizma za sve turističke regije koji moraju biti konzistentni sa strategijom razvoja turizma na nacionalnoj razini.

Masterplan mora sadržavati: Identifikaciju i valorizaciju postojećih turističkih resursa; Opis lokalnih tema i karakteristika turističkog proizvoda koje treba razviti (npr. nautički turizam, lovni,

seoski, i tako dalje); Opis potrebne turističke infrastrukture, smještaja, logistike, distribucije, te ključne principe za određivanje

cijena i strategije marketinga. Plan akcije za implementaciju Masterplana, uključujući izvore sredstava za financiranje programa, potrebnu

lokalnu organizacionu strukturu, procese i potrebne djelatnike.

Zaštita okoliša u službi razvoja turizma

Djelovanje u smislu očuvanja ukupne ekološke ravnoteže i razvoj sve popularnijeg ekoturizma kao specifičnog oblika provođenja odmora, ima snažno uporište u održivom razvoju, jednoj od temeljnih odrednica hrvatskog, a i svjetskog turizma.

Primjeri djelovanja u zaštiti okoliša: Stavljanje važnih prirodnih područja pod adekvatni stupanj zaštite, što zahtijeva promjenu zakonskog

pristupa kroz više ekološke standarde i njihovu strogu kontrolu Na nacionalnoj razini treba ohrabrivati implementaciju standarda “Plave zastave” na način da se djelomično

subvencionira dio troškova potrebnih za opremanje plaža do traženog standarda Uključivanje ekologije u program edukacije u turizmu Poticajna sredstva i stimulativni programi za projekte ekološkog turizma

Edukacija managementa i zaposlenih u turizmu

Ljudi su ključni faktor uspjeha u turizmu. Ukupno zadovoljstvo gostiju turističkom ponudom direktno ovisi o kvaliteti usluge koju im pružaju turistički djelatnici, a uspjeh u poslovanju ovisi o tome kako se tim poslovanjem upravlja.

63

Page 65: Ekonomika turizma

Jedan od prioritetnih strateških ciljeva je povećanje udjela visokoobrazovanih kadrova u turizmu, te inzistiranje na konstantnoj edukaciji kadrova na svim razinama, kako bi održali korak sa suvremenim tehnologijama i trendovima u svjetskom turizmu.

Treba poticati turistička poduzeća za poboljšanje edukacije, uključujući: Investiranje u daljnju edukaciju vlastitih zaposlenika; Zapošljavanje mladih, stručno obrazovanih kadrova, koje se potom educira kroz praksu; Praktičnu nastavu za srednje i više škole i fakultete Uključiti turizam u materiju nastavnih programa u višim razredima osnovne škole Lokalno treba organizirati i financirati obrazovanje turističkih djelatnika zajednički od strane lokalne

samouprave, turističkih poduzeća i profesionalnih udruga, sa maksimalnom koordinacijom turističkih poduzeća sa ciljem da optimalno koriste raspoložive resurse.

Razvoj prometne infrastruktureOsnovni ciljevi: Dovršenje izgradnje kvalitetne mreže auto-cesta između glavnih pravaca dolaska gostiju i turističkih

destinacija na kontinentu i duž obale Izgradnja lokalnih mreža cesta koja povezuje aerodrome i luke sa turističkim destinacijama; Izgradnja kvalitetne prateće cestovne infrastrukture poput parkirališta u destinacijama, odmorišta i servisnih

zona uz ceste i slično. Pri planiranju dodatnih sadržaja, treba poštivati prostornim planom definirani opteretni kapacitet područja. Zaštita, revitalizacija, označavanje i unošenje u turističke karte starih cesta (spomeničkih, panoramskih),

koje će uz adekvatnu prezentaciju i promociju obogatiti turističku ponudu Hrvatske i omogućiti turistički razvoj u regijama kroz koje prolaze

Zbog izrazite razvedenosti obale i velikog broja otoka put do krajnjeg odredišta često uključuje i brodski prijevoz. U cilju osiguranja brzog i udobnog transfera gostiju potrebno je:

Efikasnije organizirati povezivanje kopna sa otocima i otoka međusobno, što bi olakšalo pristup otočkim destinacijama i učinilo ih atraktivnijima;

Izgraditi, odnosno obnoviti luke u blizini aerodroma, kako bi se povećao radijus područja u koje je moguće stići unutar 2 sata nakon slijetanja aviona.

Prilagoditi luke za prihvat brodova za kružna putovanja

Rijeke su dosad bile turistički zanemarene, ali ne nedostaje im potencijala. Kako bi ih osposobili za korištenje u turizmu, treba:

Očistiti i urediti riječna korita, te izgraditi prateću infrastrukturu; riječna pristaništa i lučice za prihvat turističkih brodova i čamaca; luke nautičkog turizma. Koristiti ih i za prijevoz putnika i robe (Sava,Dunav, Drava).

Osposobiti rijeke za korištenje u turizmu (izleti, rafting, cruising)

Kulturni potencijal Hrvatske nedovoljno je uključen u turističku ponudu. U tijeku je izrada Strategije kulturnog turizma kojom će biti utvrđeni strateški pravci razvitka i bolje valorizacije kulturne ponude.

Hrvatska ima prirodne potencijale idealne za razvoj nautičkog turizma. Pri razvoju nautičkog turizma treba slijediti dva pravca: maksimalno iskorištavanje kapaciteta za

vezove u već postojećim lučicama i lukama; izgradnja kvalitetne infrastrukture za nautičare u marinama i lukama, te zabavnih sadržaja u njihovoj blizini.

Polazeći od specifičnih infrastrukturnih i logističkih zahtijeva marina te potreba i očekivanja nautičkih gostiju treba nastojati gdje god je to moguće prilikom određivanja lokacija za nove objekte koristiti lokacije koje su manje atraktivne za ostale vrste turizma, a zadovoljavaju uvjete za izgradnju marine ili lučice.

Ključni faktor prilikom donošenja odluka o izgradnji ili proširenju marina i lučica te ostalih sadržaja u njihovoj blizini je vođenje računa o utjecaju na okoliš i njegovoj maksimalnoj zaštiti.

Golf je vrlo popularan i danas gotovo nezaobilazan dio turističke ponude. Hrvatska nema predispozicije za vodeću poziciju na «golf»tržištu, ali poštivajući prostorne uvjete golf svakako treba uključiti u mozaik turističke ponude Hrvatske, vodeći pri tome računa o zaštiti okoliša, tj. minimiranju nagativnih utjecaja koje izgradnja i održavanje golf igrališta imaju na okoliš (promjena krajobraza, mijenjanje stanišnih prilika za floru i faunu, mijenjanje vodnog režima)

Izgradnja mreže putova i staza te ostale popratne infrastrukture unutar nacionalnih parkova i zaštićenih područja, postavljanje sistema označivanja na glavnim prometnim pravcima, te tabela sa kartama i korisnim informacijama, približit će golemo prirodno bogatstvo turističkoj potražnji, te dugoročno pribaviti sredstva za njihovo očuvanje.

Istovremeno potrebno je, u skladu sa Nacionalnom strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH (NSAP), Nacionalnom strategijom zaštite okoliša te Nacionalnim planom djelovanja za okoliš, izraditi ciljane programe turističke ponude u zaštićenim područjima priroda s naglaskom na zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti kako bi se očuvala njihova izvornost.

Podvodni svijet Jadranskog mora otvara velike mogućnosti ronjenju kao atraktivnom dijelu turističke ponude. Razvoj ronilačkih centara treba poticati sa državne razine, uz stroge propise o zaštiti podmorja uz osiguranje kompletne popratne infrastrukture (uključujući dovoljan broj brodova sa baro-komorama, te sve prateće sadržaje).

Brojni termalni izvori u kontinentalnom dijelu Hrvatske već su donekle iskorišteni kao lječilišta. Potencijal koji pružaju ti izvori ljekovite termalne vode je ogroman, uz izgradnju odgovarajuće infrastrukture, dodatnih zabavnih sadržaja te adekvatno pozicioniranje na tržištu marketinškim naporima, svoriti će se uvjeti za cjelogodišnje poslovanje i angažiranje čitavih regija.

64

Page 66: Ekonomika turizma

Koncept seoskog turizma koji podrazumijeva jedinstvene standarde za autentične smještajne kapacitete, te ponudu ekološki proizvedene hrane uz suvremeni komfor, ima veliku tržišnu vrijednost. Razvoj seoskog turizma omogućava ekonomski opravdano oživljavanje stare autentične arhitekture, te sjećanja na tradicionalni način života. Ovaj koncept primjenjiv je u svim krajevima Hrvatske, te bi osim povećanja blagostanja lokalnog stanovništva, pridonosio očuvanju kulturnopovijesne baštine i prirodnih potencijala.

Prioriteti za promjenu strukture smještajnih kapaciteta su:

U srednjem roku podići razinu kvalitete postojećih osnovnih smještajnih objekata na 3 do 5 zvjezdica, uz reguliranje minimalne kategorije smještaja prilikom rekonstrukcije ili izgradnje novih

Komplementarni smještajni kapaciteti, pogotovo kampovi i domaćinstva također moraju kvalitetom pratiti hotelsku ponudu u destinaciji. Različitim mjerama treba motivirati vlasnike privatnih soba i apartmana da stalno poboljšavaju kvalitetu smještaja.

Kampovi koji značajno sudjeluju u strukturi raspoloživih smještajnih kapaciteta, moraju pratiti trend podizanja opće razine kvalitete ponude i poštivanjem standarda kvalitete te uvođenjem međunarodnih kamping brandova pratiti razvoj čitave destinacije.

Novi hotelski kapaciteti trebaju nastati prvo prenamjenom postojećih zapuštenih zgrada ili izgradnjom novih umjesto neupotrebljivih odnosno zastarjelih objekata, kako bi se optimalno koristio raspoloživi prostor i prvoklasne lokacije.

Veći hoteli se mogu otvoriti rekonstrukcijom postojećih odmarališta, postojećih zgrada u obalnim gradovima, te obnovom postojećih hotela danas izvan upotrebe. Manji hoteli se mogu otvoriti u postojećim zgradama i vilama koje danas nisu dio turističke ponude, te rekonstrukcijom objekata koji danas nude privatne sobe.

Ulazak međunarodnih hotelskih brandova u Hrvatsku

Prisustvo «brand» hotela značajno pozitivno utječe na turizam, jer generira novu potražnju, investicije, te «know-how». Ulaskom u hotelski lanac, hotel značajno podiže razinu kvalitete svoje usluge, te ujedno daje garanciju potencijalnom gostu za određenu kvalitetu usluge. Prisustvo renomiranog hotela u destinaciji također potiče ostale hotele da povise kvalitetu smještaja i ostalih usluga, kako bi konkurirali na tržištu.

«Brand» hoteli pozitivno doprinose i image-u destinacije, jer komuniciraju njeno postojanje i kvalitetu svojim gostima širom svijeta.

Država će poticajnim sredstvima i stvaranjem povoljnih pravnih i stimulativnih investicijskih uvjeta za ulaganja u hotelske nekretnine i management potaknuti ulazak barem dva od deset najpoznatijih međunarodnih hotelskih «brandova» na hrvatsko turističko tržište.

Razvoj partnerstva sa velikim touroperatorima

Tour operatori su vrlo bitan distribucijski kanal za dovođenje turista u Hrvatsku i suradnja sa njima donosi značajne prednosti: Produžena sezona, jer tour-operatori zakupljuju smještaj u duljem trajanju, te ga promoviraju i prodaju na

tržistu i u predsezoni i posezoni Poboljšani marketing i distribucija, u što tour-operatori značajno ulažu. Stvaranje pozitivnog image-a

Povećanje učinkovitosti izravne prodaje

Izravna prodaja je bitan kanal distribucije, a uključuje lokalne turističke urede, Internet, prodaju putem kataloga, te direktno kontaktiranje smještajnih objekata. Hrvatska mora poboljšati učinkovitost izravne prodaje, efikasnije ciljajući kvalitetnije segmente potencijalnih turista koji dolaze u Hrvatsku po prvi put.

Tri ključna alata su: Katalozi većih objekata, koji sadrže ne samo informaciju o cijeni i lokaciji, već također i opis destinacije te

turističke ponude, prilagođeni ciljanim segmentima tržišta Katalozi manjih objekata i privatnog smještaja, specifične ponude pojedinih prostora te tematski katalozi sa

kulturnom ponudom Ponuda putem interneta, s detaljnim i vizualno atraktivno prezentiranim informacijama o smještajnim

kapacitetima i turističkom proizvodu, te sa mogućnošću direktne rezervacije.

Udio organiziranih dolazaka treba povećati radi produženja sezone, koristeći se učinkovitim marketingom i distribucijom. No pritom Hrvatska mora zadržati visok postotak individualnih gostiju, te mora i dalje stimulirati i razvijati odgovarajuću mješavinu kanala za izravnu prodaju (lokalne turističke agencije, Internet, itd.).

65

Page 67: Ekonomika turizma

66

Page 68: Ekonomika turizma

67

Page 69: Ekonomika turizma

68

Page 70: Ekonomika turizma