71
UVODNI MATERIJAL ZA OBUKE SA VISOKOŠKOLSKIM USTANOVAMA Državna matura i njeni potencijali za politiku i praksu upisa na visokoškolske ustanove u Srbiji Projekat državne mature Maj 2020. godine

Državna matura i njeni potencijali za politiku i praksu upisa · 2020. 7. 13. · Uvod Veliki i ozbiljan zadatak, ali i mogućnost da značajno unapredimo kvalitet obrazovnog sistema

  • Upload
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • UVODNI MATERIJAL ZA OBUKE SA VISOKOŠKOLSKIM USTANOVAMA

    Državna matura i

    njeni potencijali za politiku i praksu upisa na visokoškolske ustanove u Srbiji

    Projekat državne mature Maj 2020. godine

  • 2

    Sadržaj  Lista skraćenica .............................................................................................................................. 3 Uvod……….. .................................................................................................................................. 4 1. Državna matura u Srbiji .............................................................................................................. 6 1.1. Koncept državne mature ......................................................................................................... 6 1.2. Zakonodavni okvir državne mature ......................................................................................... 7 1.3. Programi državne mature ........................................................................................................ 9 1.3.1. Program opšte mature .......................................................................................................... 9 1.3.2. Program umetničke mature ................................................................................................ 10 1.3.3. Program stručne mature ..................................................................................................... 11 1.3.4.Program završnog ispita ...................................................................................................... 12 2. Obezbeđenje kvaliteta državne mature – obuke i metodologija izrade maturskih testova…. .. 13 2.1. Kvalitet – sredstvo i cilj u pripremi i sprovođenju državne mature ......................................... 13 2.1.1. Priprema testova i ispita ..................................................................................................... 13 2.1.2. Važni akteri ......................................................................................................................... 15 2.2. Metodologija izrade maturskih testova .................................................................................. 16 2.2.1. Razvoj zadataka i testova za maturske ispite .................................................................... 16 2.2.2. Osiguranje kvaliteta zadataka i testova .............................................................................. 19 3. Procena potencijala državne mature za uključivanje u prijemne ispite visokoškolskih ustanova………………………………………………………………………………………………... .. 21 3.1. Zastupljenost maturskih opšteobrazovnih predmeta na prijemnim ispitima fakulteta ........... 24 3.2. Zastupljenost stručnih predmeta na prijemnim ispitima fakulteta .......................................... 26 3.3. Podudarnost sadržaja predmeta maturskih i prijemnih ispita ................................................ 27 3.4. Odnos srednjoškolskog uspeha, uspeha na maturi i uspeha na dodatnim ispitima prijemnog ispita………… ............................................................................................................................... 29 4. Državna matura i njeno vrednovanje za prijem u visokoškolske ustanove - međunarodna praksa i iskustva…………………………………. ....................................................................................... 32 4.1. Državna matura i njeno vrednovanje na prijemnim ispitima fakulteta u Republici Sloveniji .. 34 4.2. Državna matura i njeno vrednovanje na prijemnim ispitima fakulteta u Poljskoj ................... 36 4.3. Državna matura i njeno vrednovanje na prijemnim ispitima fakulteta u Republici Hrvatskoj 37 4.4. Državna matura i njeno vrednovanje na prijemnim ispitima fakulteta u Češkoj Republici .... 39 Prilog 1. Državna matura u Sloveniji i upis na visokoškolske ustanove ....................................... 42 Prilog 2. Državna matura u Poljskoj i upis na visokoškolske ustanove ........................................ 53 Prilog 3. Državna matura u Hrvatskoj i upis na visokoškolske ustanove ..................................... 58 Prilog 4. Državna matura u Češkoj i upis na visokoškolske ustanove ......................................... 65

  • 3

    Lista skraćenica

    DM Državna matura (opšta, stručna i umetnička matura i završni ispit)

    VŠU Visokoškolske ustanove

    KONUS Konferencija univerziteta Srbije

    KASSS Konferencija akademija strukovnih studija Srbije

    EU Evropska unija

    MPNTR Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja

    NAT Nacionalno telo za akreditaciju i proveru kvaliteta u visokom obrazovanju Srbije

    NPS Nacionalni prosvetni savet

    NSVO Nacionalni savet za visoko obrazovanje

    Projekat Projekat „Unapređenje kvaliteta obrazovanja kroz uvođenje ispita na kraju srednjeg obrazovanja“ ili Projekat državne mature

    SSOOO Savet za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih

    Uvodni materijal Uvodni materijal za obuke sa visokoškolskim ustanovama

    ZVKOV Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja

    ZUOV Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja

  • 4

    Uvod Veliki i ozbiljan zadatak, ali i mogućnost da značajno unapredimo kvalitet obrazovnog sistema u Republici Srbiji su trenutno pred nama. Takvu mogućnost otvara uvođenje državne mature, spoljašnjeg vrednovanja obrazovnih postignuća naših srednjoškolskih učenika u gimnazijama, srednjim stručnim i umetničkim školama. Državna matura ima višefuncionalni karakter - rezultati državne mature treba objektivno da pokažu kvalitet srednjoškolskog obrazovanja i individualnog postignuća svakog učenika, sertifikuju kompetencije (završna diploma) ostvarene obrazovnim procesom i podrže pravedniji pristup i prohodnost ka sistemu visokog obrazovanja u Srbiji.

    Način vrednovanja postignuća učenika na državnoj maturi, sa jedne strane, i način vrednovanja tih postignuća na prijemnim ispitima fakulteta, dva su najmoćnija sredstva koja će eksplicitno i implicitno dalje uobličavati kvalitet srednjoškolskog obrazovnog sistema i unaprediti objektivnost selekcije kandidata za buduće studije. Značaj ovih odluka ogleda se u tome što može značajno da promeni mišljenje i ponašanje srednjoškolskih učenika u vezi sa očekivanjima, razumevanjem drugačijeg načina načina ostvarivanja uspeha (ocena), podići odgovornost nastavnika za kvalitet znanja koje učenici stiču, pomeriti fokus pritiska roditelja - sa nastavnika - da daju bolje i veće ocene, na decu, da se više trude i uspešnije uče. U tom smislu državna matura ne nosi potencijal nove forme kampanjskog učenja, već merenje uspešnosti učenika u kontinuiranom obrazovnom procesu.

    Ovaj Uvodni materijal za obuke sa visokoškolskim ustanovama (u daljem tekstu: Uvodni materijal) se priređuje sa ciljem da akademska zajednica bude objektivno, uvremenjeno i sveobuhvatno informisana o konceptu, sadržaju i načinu razvijanja državne mature, kao i o potencijalu koji državna matura donosi fakultetima za integrisanje u politiku i proceduru prijemnih ispita. U isto vreme, skreće se pažnja na važnost preuzimanja pune odgovornosti za razumevanje posledica koje odluke o novim prijemnim ispitima mogu da proizvedu na sveukupan obrazovni sistem.

    Mada svaki studijski program zadržava neotuđivo pravo da definiše potrebne uslove za upis na odgovarajuće studije, krupni tranzicioni preokreti u obrazovnom sistemu mogu imati uspeha samo ako se njihovi ciljevi i dometi jako dobro razumeju, ako postoji saglasnost oko zajedničkih vrednosti i najboljeg interesa društva, ali i učenika i ako postoji konsenzus da smo u prilici da uradimo nešto je vrlo značajno za kvalitet obrazovanja u Srbiji. Posmatranje državne mature na takav način svakako podrazumeva podizanje zahteva, jer traži da se na tom nivou analizira način uvođenja državne mature u sistem prijemnih ispita na svakom fakultetu, što, dodatno, zahteva ne samo dobro informisanje akademske zajednice o maturi, već pre svega razumevanje posledica koje uvođenje državne mature u prijemne ispite može da ima na obrazovni sistem.

    Delegirana odgovornost akademskoj zajednici za donošenje ovakvo krupnih i značajnih odluka podrazumeva preduzimanje nekoliko koraka koji bi obezbedili da odgovornost bude ostvarena na očekivan način. Ovaj Uvodni materijal je prvi korak, prva podrška pravovremenom i valjanom informisanju o državnoj maturi i svim njenim potencijalima koje nosi za prijemne ispite, trenutnoj praksi prijemnih ispita na fakultetima i njihovim potencijalima da integrišu buduću maturu u prijemne ispite. Relevantna iskustva drugih zemalja o načinu integrisanja mature u politiku prijemnih ispita na visokoškoškolskim institucijama, priložena na kraju ovog materijala, osnažiće nas u procesu donošenja odluka o upisu na visokoškolske institucije.

    Uvodni materijal predstavlja prvi korak ka informisanju i razmeni stavova u zajedničkom radu univerziteta na razvoju novih principa i vrednosti upisne politike.

    Dobro informisanoj akademskoj zajednici preporučuje se zatim dalja podrška oko razmatranja i usaglašavanja ključnih pitanja politike upisa. Na radionicama/obukama koje su na svim

  • 5

    univerzitetima u Srbiji organizovane za fakultete po grupacijama naučnih oblasti, kao krajni ishod se može očekivati povećana spremnost fakulteta da razviju prve radne verzije (ili varijante) novih prijemnih ispita. Tek analiza ovih predloga čije bi prednosti i nedostaci bili zajednički razmotreni u zajedničkom radu Projekta državne mature i akademske zajednice, mogli bi se smatrati trenutkom spremnosti i preuzimanja odgovornosti fakulteta da definišu svoje upisne procedure sa integrisanom maturom. Ovaj Uvodni materijal je nastao kao rezultat takvog plana.

  • 6

    1. Državna matura u Srbiji U ovom poglavlju je predstavljen koncept državne mature u Republici Srbiji, kao i zakonodavni okvir u vezi sa državnom maturom, „vrste“ državne mature i njen program.

    1.1. Koncept državne mature U obrazovnim krugovima se više od 10 godina razgovara o uvođenju državne mature u obrazovni sistem Republike Srbije. Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine (SROS) je usvojena 2012. godine, i ona predviđa promene u sistemu ulaska u visoko obrazovanje kroz uvođenje mature, sa osnovnim ciljevima da se unapredi kvalitet prijema i selekcije kandidata i da se ujednači procedura upisa, naglašavajući značaj visokog kvaliteta mature na kraju srednjeg obrazovanja kao svojevrsnog svedočanstva da su usvojeni svi osnovni standardi učeničkih postignuća u srednjem obrazovanju i vaspitanju.1

    Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja (MPNTR) je tokom 2016. godine osnovalo radnu grupu koja je okupila predstavnike nadležnih i stručnih institucija i organizacija sa zadatkom da izrade koncept državne mature, odnosno završnih ispita u srednjem obrazovanju, koja bi imala sertifikacioni i selekcioni karakter.2 Razlozi za uvođenje državne mature su brojni: postojeći maturski ispiti nisu standardizovani, prijemni ispiti za upis u visokoškolske ustanove nisu standardizovani, praksa polaganja prijemnih ispita stavlja određene grupe učenika u nepovoljan položaj (npr. one koji žive daleko od univerzitetskih centara) itd. Koncept državne mature je usvojen tokom 2017. godine i sadrži poglavlje koji se tiče upisa na visokoškolske ustanove (odeljak 7, strana 17), koji može biti naročito važan za predstavnike visokoškolskih ustanova.3

    Koncept državne mature se zasniva na sledećim principima: Partnerstvo: državna matura kao most između srednjeg i visokog obrazovanja i vaspitanja, Svrsishodnost: državna matura treba da bude usaglašena sa svojim glavnim funkcijama

    (sertifikaciona i selekciona funkcija), Pravednost: državna matura ne sme da favorizuje ili diskriminiše nijednu kategoriju učenika, Pouzdanost: državna matura treba da obezbedi validne rezultate, i da bude visoko pouzdana da

    može da obezbedi donošenje odluka, Transparentnost: sve u vezi sa državnom maturom treba da bude javno, osim onih informacija koje

    bi narušile bezbednost ispitnog materijala, Efikasnost: svi raspoloživi resursi treba da budu efikasno korišćeni u procesu pripreme i realizacije

    državne mature.

    1 SROS (2012) navodi da su uslovi za ulazak u visoko obrazovanje sledeći:

    1) Opšta matura daje pravo upisa na sve visokoškolske ustanove bez polaganja prijemnih ispita, bez obzira da li su u pitanju akademske ili strukovne studije, ali sa izuzetkom za ulazak u one studijske grupe koje zahtevaju specijalne sposobnosti, tj. posebne talente kao što su umetničke,

    2) Umetnička matura daje pravo upisa na odgovarajući studijske programe na fakultetima umetnosti, mada fakulteti umetnosti mogu uvesti i proveru posebnih sposobnosti/talenata. Srednjoškolci sa umetničkom maturom mogu se upisivati i na druge visokoškolske ustanove ako polože dodatne ispita iz pojedinih predmeta koje odrede visokoškolske ustanove,

    3) Stručna matura daje pravo upisa bez prijemnog ispita u matičnim disciplinama na akademskim i strukovnim studijama.

    2 Pored sertifikacione i selekcione funkcije, državna matura ima i funkciju vrednovanja – rezultati nacionalnog testiranja treba da se koriste za unapređivanje kvaliteta celokupnog sistema srednjeg obrazovanja i vaspitanja. 3 Tekst koncepta državne mature je dostupan na sledećem linku: https://matura.edu.rs/wp-content/uploads/2019/09/Koncept-zavrsnog-ispita-u-srednjem-obrazovanju.pdf

  • 7

    Pod državnom maturom se podrazumeva: opšta matura, umetnička matura, stručna matura, kao i završni ispit u srednjem stručnom obrazovanju u trajanju od tri godine. O svakoj od pomenutih „vrsta“ mature će biti reči u odeljku koji je posvećen programu državne mature.

    1.2. Zakonodavni okvir državne mature Najvažniji članovi dva zakona koja regulišu državnu maturu, Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja4 i Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju5, su predstavljeni u nastavku.

    Za državnu maturu je svakako važan i Zakon o visokom obrazovanju6, jer on reguliše upis na visokoškolske ustanove, rangiranje kandidata (član 100), odnosno iako se ne bavi državnom maturom ovaj zakon ima značaja za prohodnost učenika na visoko obrazovanje. Međutim, Zakon o visokom obrazovanju neće biti predstavljen ovde jer je pretpostavka da je u velikoj meri poznat i blizak predstavnicima visokoškolskih ustanova. Pored toga, jedan od proizvoda Projekta državne mature je i Analiza prakse upisa na visokoškolske ustanove u Srbiji7 u kojoj je detaljno predstavljen zakonodavni okvir u vezi sa upisom na visokoškolske ustanove, kao i analiza statuta i akata o upisu studenata uzorkovanih fakulteta.

    Prva generacija učenika će državnu maturu polagati na kraju školske 2021/2022. godine,8 odnosno oni učenici koji su srednje obrazovanje i vaspitanje upisali školske 2018/2019. godine.

    Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (ZOSOV) je krovni zakon u sistemu obrazovanja koji u članu 78. propisuje završne ispite u osnovnom i srednjem obrazovanju i vaspitanju, i to tako što u 1. stavu (tačke 2, 3. i 4) navodi da su završni ispiti u srednjem obrazovanju i vaspitanju ispiti na državnom nivou kojima se završava određeni nivo obrazovanja i vaspitanja, i to u opštem srednjem obrazovanju i vaspitanju – opšta matura, u srednjem umetničkom obrazovanju i vaspitanju – umetnička matura i u srednjem stručnom obrazovanju i vaspitanju – stručna matura i završni ispit.9 Dodatno, u stavu 3. istog člana ovaj zakon navodi da se učenik može upisati na sledeći nivo obrazovanja i vaspitanja na osnovu rezultata postignutog na opštoj maturi, umetničkoj maturi, stručnoj maturi ili završnom ispitu. 10

    ZOSOV takođe propisuje nadležnosti Nacionalnog prosvetnog saveta (NPS) i Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih (SSOOO), a u vezi sa davanjem mišljenja o programu mature.

    4 Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Sl. glasnik RS” br. 88/2017, 27/2018 – dr. zakon, 10/2019 i 6/2020). Tekst ZOSOV-a je dostupan na sledećem linku: https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_osnovama_sistema_obrazovanja_i_vaspitanja.html 5 Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju (Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju („Sl. glasnik RS” br. 55/2013, 101/2017, 27/2018 – dr. zakon i 6/2020). 6 Zakon o visokom obrazovanju („Sl. glasnik RS“ br. 88/2017, 73/2018, 27/2018 – dr.zakon, 67/2019 u 6/2020 – dr. zakoni). Tekst Zakona o visokom obrazovanju je dostupan na sledećem linku: https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_visokom_obrazovanju.html 7 Celokupna analiza je dostupna na sledećem linku: https://matura.edu.rs/wp-content/uploads/2020/06/Analiza-prakse-upisa-na-VSU-u-Srbiji-januar-2020.pdf 8 Učenici koji se školuju u srednjem stručnom obrazovanju u trogodišnjem trajanju će polagati završni ispit na kraju školske 2020/2021. godine. 9 U zakonu su navedeni i specijalistički i majstorski ispit i ispiti drugih oblika stručnog obrazovanja, ali oni za ovaj dokument nisu relevantni iz razloga neprohodnosti ka visokoškolskim ustanovama. 10 Završni ispit je verovatno naveden zato što neke neuniverzitetske visokoškolske ustanove omogućavaju upis učenika koji su završili trogodišnje programe srednjih stručnih škola.

  • 8

    Naime, NPS daje mišljenje o predlogu programa opšte i umetničke mature (član 34), dok SSOOO daje mišljenje o programima stručne mature i završnog ispita srednjeg stručnog obrazovanja (član 36). Iako mišljenja nijednog od ovih saveta nisu obavezujuća, zbog potencijalnih teškoća usled podeljenih nadležnosti u pitanjima državne mature, dobro rešenje je što NPS i SSOOO imaju obavezu međusobne saradnje i usaglašavanja svojih stavova u zajedničko objedinjeno mišljenje, prilikom razmatranja pitanja koja su u nadležnosti oba saveta. Dodatno, kada se razmatraju pitanja koja su od opšteg značaja za oblast obrazovanja, NPS i SSOOO su dužni da obezbede usaglašene stavove sa Nacionalnim savetom za visoko obrazovanje (NSVO) (član 32).

    Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju se još detaljnije i direktnije bavi državnom maturom i reguliše ispite na osnovu kojih se završava određeni nivo, odnosno vrsta, obrazovanja (čl. 58-68). Učenici opšteg srednjeg obrazovanja (gimnazije) na kraju školovanja polažu opštu maturu, čime se proverava usvojenost opštih standarda postignuća, u skladu sa programom opšte mature. Učenik, na osnovu položene opšte mature, može da upiše visokoškolsku ustanovu (VŠU) bez polaganja prijemnog ispita, osim ispita za proveru sklonosti i sposobnosti, u skladu sa zakonom koji uređuje visoko obrazovanje (član 61).

    Umetničkom maturom se proverava usvojenost umetničkih kompetencija i opštih standarda postignuća nakon završenog srednjeg umetničkog obrazovanja i vaspitanja, stručnom maturom se proverava usvojenost stručnih kompetencija i opštih standarda postignuća nakon završenog srednjeg stručnog obrazovanja i vaspitanja, dok se završnim ispitom srednjeg stručnog obrazovanja i vaspitanja proverava stečenost kompetencija definisanih standardom kvalifikacije, a sve u skladu sa propisanim programima.11

    Članom 64 je propisano da na osnovu položene stručne, odnosno umetničke mature, učenik može da se upiše na studije u naučnoj, stručnoj ili umetničkoj oblasti u kojoj je stekao srednje obrazovanje i vaspitanje, bez polaganja prijemnog ispita osim ispita za proveru sklonosti i sposobnosti, u skladu sa zakonom koji uređuje visoko obrazovanje. Istim članom se omogućava da svršeni učenici stručnih i umetničkih škola mogu da upišu studije izvan naučne, stručne ili umetničke oblasti u kojoj su stekli obrazovanje, uz polaganje određenih predmeta opšte mature, koje utvrdi samostalna12 visokoškolska ustanova umesto prijemnog ispita.

    Pravo na polaganje opšte mature imaju oni učenici koji su se školovali u gimnaziji, ali pravo polaganja opšte mature, odnosno njenog dela, imaju i učenici nakon završenog četvrtog razreda srednjeg stručnog i umetničkog obrazovanja (član 60).

    Pomenuti članovi Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju (čl. 58-68) navode na zaključak da visokoškolske ustanove treba da promene praksu upisa, odnosno da prilikom izbora i upisa kandidata vrednuju rezultate ostvarene na državnoj maturi i da se odrede u pogledu toga koje opšteobrazovne predmete iz programa državne mature će zahtevati od budućih kandidata, uz eventualne, dodatne ispite za proveru specifičnih sklonosti i sposobnosti.

    Učenici sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, specifičnim teškoćama u učenju ili jezičkim barijerama polažu državnu maturu u uslovima koji obezbeđuju prevazilaženje fizičkih i komunikacijskih prepreka.

    11 Programe državne mature propisuje ministar i o njima će biti više reči u nastavku. 12 Pod samostalnim visokoškolskim ustanovama se podrazumevaju: univerzitet, akademija strukovnih studija, visoka škola i visoka škola strukovnih studija. Fakultet u sastavu univerziteta nije samostalna visokoškolska ustanova, ali svakako se konkurs za upis novih kandidata donosi na nivou celog univerziteta.

  • 9

    1.3. Programi državne mature U nastavku su predstavljeni programi opšte, umetničke i stručne mature, kao i završnog ispita.

    Svi učenici imaju mogućnost da polažu državnu maturu na jeziku na kome su se školovali.

    Procesi i procedure koje su u vezi sa polaganjem državne mature će biti uređeni stručnim uputstvima koje donosi MPNTR (predlozi stručnih uputstava su izrađeni kroz Projekat državne mature).

    1.3.1. Program opšte mature Program opšte mature je uređen Pravilnikom o programu opšte i umetničke mature13. Cilj opšte mature je da se proveri stepen razvijenosti kompetencija učenika na kraju opšteg srednjeg obrazovanja i vaspitanja i da se utvrdi spremnost učenika za dalji nastavak školovanja na visokoškolskoj ustanovi.

    Sadržaj opšte mature čine nastavni predmeti za koje su usvojeni opšti standardi postignuća za kraj opšteg i srednjeg stručnog obrazovanja u delu opšteobrazovnih predmeta: Srpski jezik i književnost/Maternji jezik i književnost, Matematika, Strani jezik, Fizika, Hemija, Biologija, Geografija, Istorija i Srpski kao nematernji jezik14.

    Struktura opšte mature je takva da postoji obavezni i izborni deo. Svi učenici gimnazija su u obavezi da polažu obavezni deo, a izborni deo polažu samo ako se za to odluče.

    Obavezni deo opšte mature čine tri ispita iz nastavnih predmeta: 1. Srpski jezik i književnost/Maternji jezik i književnost 2. Matematika 3. Nastavni predmet po izboru sa navedene liste opšteobrazovnih predmeta (iako se bira, njegova

    obaveznost leži u tome što mora da se izabere, te postaje obavezni deo). Učenici koji su učili matematiku do dve godine, imaju mogućnost da umesto matematike izaberu neki drugi predmet sa liste opšteobrazovnih predmeta.

    Izborni deo opšte mature je potpuno dobrovoljan, odnosno nije obavezan i u potpunosti zavisi od odluka i procena učenika u vezi sa nastavkom školovanja. Učenici mogu da odluče da polažu izborni deo opšte mature ukoliko visokoškolska ustanova koju žele da upišu zahteva i taj predmet (na primer, učenik je kao izborni predmet u obaveznom delu izabrao biologiju, ali VŠU koju želi da upiše zahteva i hemiju, te se učenik opredelio da polaže hemiju u okviru izbornog dela opšte mature). Ukoliko se učenik u predviđenom roku opredeli za polaganje izbornog dela opšte mature, ovaj deo ispita postaje takođe obavezan za tog učenika, mada, može da odustane od polaganja u propisanom roku. Za izborni deo se biraju pomenuti predmeti sa liste opšteobrazovnih nastavnih predmeta (a da već nisu u okviru obaveznog dela). Broj izbornih predmeta nije ograničen.

    Testovi koji se polažu su zasnovani na utvrđenoj listi standarda postignuća za kraj opšteg srednjeg i stručnog obrazovanja u delu opšteobrazovnih predmeta i ispituju stepen razvijenosti predmetne i međupredmetnih kompetencija sa tri nivoa obrazovnih postignuća. Testovi sadrže po 40 zadataka, od kojih su 10 sa osnovnog, 20 sa srednjeg i 10 sa naprednog nivoa, i u odnosu na nivo zadatka nose različiti broj bodova. Svake školske godine se određuje minimalni broj bodova za svaki predmet pojedinačno, koji učenici treba da osvoje da bi položili opštu maturu. Učenik je položio opštu maturu kada položi sve ispite iz obaveznog dela. Nakon položenih svih ispita učeniku se izdaje javna isprava koja sadrži: nazive nastavnih predmeta iz obaveznog dela (kao i

    13 Pravilnik o programu opšte i umetničke mature („Sl. glasnik RS – Prosvetni glasnik“ br. 11/2017). 14 Predmet Srpski kao nematernji jezik mogu da izaberu samo oni učenici koji su školovanje sticali na nekom od jezika nacionalnih manjina.

  • 10

    iz izbornog ako je učenik polagao), ocene i ostvareni procenat/broj poena za svaki nastavni predmet i procenat rešenosti zadataka za svaki nivo standarda.

    Način polaganja. Opšta matura se polaže na celoj teritoriji Srbije u isto vreme, prema planu koji je utvrđen školskim kalendarom za srednje škole, u dva redovna ispitna roka (junski i avgustovski) i polaže se pisanim putem, rešavanjem testova. Učenik je u obavezi da u propisanom roku školi podnese prijavu za polaganje opšte mature.

    1.3.2. Program umetničke mature Program umetničke mature je uređen Pravilnikom o programu opšte i umetničke mature15. Cilj umetničke mature je da se proveri stepen razvijenosti kompetencija učenika na kraju četvorogodišnjeg umetničkog srednjeg obrazovanja i vaspitanja i da se utvrdi spremnost učenika za obavljanje poslova i zanimanja obuhvaćenih određenim obrazovnim profilom ili za dalji nastavak školovanja na visokoškolskoj ustanovi.

    Sadržaj umetničke mature čine nastavni predmeti za koje su usvojeni opšti standardi postignuća za kraj opšteg i srednjeg stručnog obrazovanja u delu opšteobrazovnih predmeta (Srpski jezik i književnost/Maternji jezik i književnost, Matematika, Strani jezik, Fizika, Hemija, Biologija, Geografija, Istorija i Srpski kao nematernji jezik16) i ispit iz umetničkog nastavnog predmeta. Umetnički nastavni predmeti su oni koji su utvrđeni nastavnim planom i programom, odnosno planom i programom nastave i učenja, a osnova za polaganje su sadržaji nastavnog programa datog predmeta.

    Struktura umetničke mature je takva da postoji obavezni i izborni deo. Svi učenici gimnazija su u obavezi da polažu obavezni deo, a izborni deo polažu samo ako se za to odluče.

    Obavezni deo opšte mature čine tri ispita iz nastavnih predmeta: 1. Srpski jezik i književnost/Maternji jezik i književnost 2. Umetnički nastavni predmet (zavisi od vrste srednjeg umetničkog obrazovanja) 3. Nastavni predmet po izboru sa navedene liste opšteobrazovnih predmeta (iako se bira, njegova

    obaveznost leži u tome što mora da se izabere, te postaje obavezni deo). Izborni deo umetničke mature je istovetan sa izbornim delom opšte mature i, takođe, broj izbornih predmeta nije ograničen.

    Testovi koje učenik polaže a koji se tiču opšteobrazovnih predmeta su identični kao na opštoj maturi.

    Umetnički nastavni predmet se razlikuje u odnosu na vrstu srednjeg umetničkog obrazovanja - u pomenutom pravilniku se nalazi program umetničke mature, odnosno sadržaj nastavnog programa, po kome će se polagati umetnički nastavni predmeti do donošenja standarda kvalifikacija.

    Učenik je položio umetničku maturu kada položi sve ispite iz obaveznog dela. Nakon položenih svih ispita učeniku se izdaje javna isprava koja sadrži: nazive nastavnih predmeta iz obaveznog dela (kao i iz izbornog ako je učenik polagao), ocene i ostvareni procenat/broj poena za svaki nastavni predmet i procenat rešenosti zadataka za svaki nivo standarda.

    Način polaganja. Umetnička matura se istovremeno polaže na celoj teritoriji Srbije, prema planu koji je utvrđen školskim kalendarom za srednje škole, u dva redovna ispitna roka (junski i

    15 Pravilnik o programu opšte i umetničke mature („Sl. glasnik RS – Prosvetni glasnik“ br. 11/2017). 16 Predmet Srpski kao nematernji jezik mogu da izaberu samo oni učenici koji su školovanje sticali na nekom od jezika nacionalnih manjina.

  • 11

    avgustovski) i polaže se pisanim putem, rešavanjem testova. Učenik je u obavezi da u propisanom roku školi podnese prijavu za polaganje opšte mature.

    1.3.3. Program stručne mature Program stručne mature je uređen Pravilnikom o programu stručne mature i završnog ispita17. Cilj stručne mature je da se proveri stepen razvijenosti stručnih kompetencija propisanih standardom kvalifikacije, odnosno znanja, veštine i stavove za rad i nastavak školovanja, na kraju četvrtog razreda srednjeg stručnog obrazovanja u četvorogodišnjem trajanju.

    Sadržaj stručne mature čine nastavni predmeti za koje su usvojeni opšti standardi postignuća za kraj opšteg i srednjeg stručnog obrazovanja u delu opšteobrazovnih predmeta18, odnosno isti ispiti koji su deo i opšte mature, s tom razlikom da stručna matura uključuje (umesto jednog izbornog opšteobrazovnog za gimnazijalce) i stručni ispit.

    Struktura stručne mature je takva da postoji obavezni i izborni deo. Svi učenici srednjih stručnih škola u četvorogodišnjem trajanju su u obavezi da polažu obavezni deo, a izborni deo polažu samo ako se za to odluče.

    Obavezni deo stručne mature čine tri ispita iz nastavnih predmeta: 1. Srpski jezik i književnost/Maternji jezik i književnost 2. Matematika 3. Stručni ispit (test za proveru stručno-teorijskih znanja i maturski praktični rad)

    Učenici koji nisu učili matematiku u poslednje dve godine, imaju mogućnost da umesto matematike izaberu neki drugi predmet sa liste opšteobrazovnih predmeta.

    Izborni deo stručne mature je istovetan sa izbornim delom opšte mature i, takođe, broj izbornih predmeta nije ograničen.

    Testovi koje učenik polaže a koji se tiču opšteobrazovnih predmeta su identični kao na opštoj maturi - to su najčešće testovi iz Srpskog jezika i književnosti i Matematike, a ako se učenik odluči da polaže još neki opšteobrazovni predmet, test iz tog predmeta će takođe biti identičan testu sa opšte mature).

    Sadržaj stručnog ispita se propisuje odgovarajućim pravilnikom za svaki obrazovni profil19 i zasnovan je na kompetencijama koje su definisane standardom kvalifikacije, odnosno sadržajima stručnih predmeta u skladu sa planom i programom nastave i učenja. Stručni ispit se sastoji iz dva dela: prvi deo je teorijski a drugi deo je maturski praktični rad.

    Prema pomenutom pravilniku, teorijski deo je test/ispit koji provera stručno-teorijska znanja neophodna za obavljanje poslova i zadataka za čije se izvršenje učenik osposobljava tokom školovanja iz onih predmeta koji su značajni za obrazovni profil, polaže se pismeno, a komisiju za pregled testova čine tri nastavnika stručnih predmeta. Međutim, radi se na unapređenju nekih od navedenih rešenja – na primer da pregledanje testova bude eksterno (kao i za predmete na opštoj

    17 Pravilnik o programu stručne mature i završnog ispita („Sl. glasnik RS – Prosvetni glasnik“ br. 1/2018), dostupan na sledećem linku: https://www.paragraf.rs/propisi/pravilnik-programu-strucne-mature-zavrsnog-ispita.html 18 Nastavni predmeti za koje su usvojeni opšti standardi postignuća za kraj opšteg i srednjeg stručnog obrazovanja u delu opšteobrazovnih predmeta su Srpski jezik i književnost/Maternji jezik i književnost, Matematika, Strani jezik, Fizika, Hemija, Biologija, Geografija, Istorija i Srpski kao nematernji jezik (predmet Srpski kao nematernji jezik mogu da izaberu samo oni učenici koji su školovanje sticali na nekom od jezika nacionalnih manjina). 19 Sadržaj stručnog ispita se propisuje odgovorajućim pravilnikom za svaki obrazovni profil koje možete pogledati na sledećem linku (grupisani su po oblastima, na primer: geodezija i građevinarstvo, elektrotehnika, saobraćaj itd.):www.zuov.gov.rs/zavrsni-ispit-i-maturski-ispit-srednje-strucno/

  • 12

    maturi), standarizacija teorijskog dela za celo područje rada ili za nekoliko obrazovnih profila itd. Drugi deo stručnog ispita je maturski praktični rad koji podrazumeva da učenik izvršava radne zadatke koji se nalaze na listi standardizovanih radnih zadataka. Sa ove liste standardizovanih zadataka se pravi odgovarajući broj radnih zadataka, odnosno škola formira školsku listu u svakom ispitnom roku na osnovu liste radnih zadataka. Učenik polaže maturski praktični rad pre komisijom koju čine dva nastavnika stručnih predmeta (od kojih je jedan predsednik komisije) i jedan predstavnik poslodavaca, stručnjak u toj oblasti rada. Da bi poslodavac učestvovao u radu komisije, mora da ga predloži škola, i odgovarajuće udruženje (odnosno Privredna komora Srbije) mora da da saglasnost. Ocenu o stečenim stručnim kompetencijama daje pomenuta komisija. Učenik koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova na svakom pojedinačnom radnom zadatku je pokazao kompetentnost, odnosno da je položio. Maturski praktični rad se sprovodi u školi i prostorima gde se nalaze radna mesta i uslovi za realizaciju maturskog praktičnog rada.

    Učenik je položio stručnu maturu kada položi sve ispite iz obaveznog dela. Nakon položenih svih ispita učeniku se izdaje javna isprava o položenoj stručnoj maturi za odgovarajući obrazovni profil i dodatak diplomi.

    Način polaganja. Stručna matura se istovremeno polaže na celoj teritoriji Srbije, prema planu koji je utvrđen školskim kalendarom za srednje škole, u dva redovna ispitna roka (junski i avgustovski). Ispiti iz opšteobrazovnih nastavnih predmeta se polažu na isti način kao i posle opšteg srednjeg obrazovanja. Što se tiče stručnog ispita, u istom danu učenik može da polaže samo jedan deo stručnog ispita (teorijski deo ili maturski praktični rad). Učenik je u obavezi da u propisanom roku školi podnese prijavu za polaganje stručne mature.

    1.3.4. Program završnog ispita Program završnog ispita na kraju srednjoškolskog obrazovanja u trajanju od tri godine je uređen Pravilnikom o programu stručne mature i završnog ispita20. Cilj završnog ispita je da proveri da li je učenik po završetku srednjeg obrazovanja u trajanju od tri godine stekao stručne kompetencije propisane standardom kvalifikacije, odnosno pre svega ima sertifikacioni karakter. Sadržaj završnog ispita se propisuje odgovarajućim pravilnikom za svaki obrazovni profil21 i sastoji se iz jednog ili više standardizovanih zadataka na osnovu utvrđene liste standardizovanih zadataka. Sa liste standardizovanih zadataka se pravi odgovarajući broj radnih zadataka za završni ispit, odnosno škola formira školsku listu u svakom ispitnom roku na osnovu liste radnih zadataka. Učenik polaže završni ispit pred komisijom koju čine dva nastavnika stručnih predmeta (od kojih je jedan predsednik komisije) i jedan predstavnik poslodavaca, stručnjak u toj oblasti rada. Da bi poslodavac učestvovao u komisiji, mora da ga predloži škola, i odgovarajuće udruženje (odnosno Privredna komora Srbije) mora da da saglasnost. Ocenu o stečenim stručnim kompetencijama daje pomenuta komisija. Završni ispit sе sprovodi u školi i prostorima gde se nalaze radna mesta i uslovi za realizaciju završnog ispita. Učenik je položio završni ispit kada ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova na svakom pojedinačnom radnom zadatku, i izdaje mu se javna isprava o položenog završnom ispitu za odgovarajući obrazovni profil i dodatak diplomi.

    20 Pravilnik o programu stručne mature i završnog ispita („Sl. glasnik RS – Prosvetni glasnik“ br. 1/2018), dostupan na sledećem linku: https://www.paragraf.rs/propisi/pravilnik-programu-strucne-mature-zavrsnog-ispita.html 21 Sadržaj završnog ispita se propisuje odgovorajućim pravilnikom za svaki obrazovni profil koje možete pogledati na sledećem linku (grupisani su po oblastima, na primer: geodezija i građevinarstvo, elektrotehnika, saobraćaj, itd.):www.zuov.gov.rs/zavrsni-ispit-i-maturski-ispit-srednje-strucno/

  • 13

    2. Obezbeđenje kvaliteta državne mature – obuke i metodologija izrade maturskih testova

    U ovom poglavlju su predstavljeni preduzeti i planirani napori sa ciljem obezbeđenja kvaliteta državne mature.

    2.1. Kvalitet – sredstvo i cilj u pripremi i sprovođenju državne mature

    Najava novina, manjih ili većih promena, u obrazovnom sistemu skoro uvek podiže talas sumnji, podozrenja, neverice u prave razloge i smisao promene, pa se kao posledica često javlja otpor promenama, čak i pre nego što što su one valjano i temeljno predstavljene, obrazložene i shvaćene.

    Ovo se, naravno, ne dešava samo u obrazovanju, ali kako ono na različite načine utiče na interese bezmalo cele populacije, to su u obrazovanju ovakve reakcije i izraženije i značajnije. Pri tome, obrazovanje se u velikoj meri vezuje i oslanja na tradiciju. Pod tradicijom se često podrazumevaju ne samo dugovečne vrednosti i ključni elementi paradigme kojima teži i na kojima počiva, već i utvrđene, preovlađujuće prakse, koje se javljaju u najraznovrsnijim formatima i koje ne proizlaze nužno ni iz vrednosti, ni iz paradigme. Najzad, obrazovanju je u značajnoj meri svojstvena pasivnost, između ostalog, i zato što su za odvijanje obrazovnog proizvodnog ciklusa potrebne godine, a po nekad i cele generacije. Zbog toga nije moguće uveriti se u prave učinke promena odmah nakon njihovog uvođenja, što otvara prostor da se, umesto činjenica, često potežu raznovrsna uverenja, lični sudovi i procene, pa i lični ili grupni interesi.

    Akademska zajednica je po pravilu umereno zainteresovana za douniverzitetsko obrazovanje, iako u njegovim razvojnim koracima učestvuju mnogi njeni predstavnici, ređe na sistemskom i institucionalnom nivou, a češće na nivou pojedinaca spremnih da u to ulože svoje znanje i vreme.

    Na najavu državne mature i promena u ulogama nekih važnih aktera (u prvom redu srednjih škola i univerziteta/fakulteta) akademska zajednica je reagovala određenim podozrenjem i nepoverenjem, pre svega nepoverenjem u integritet procesa izvođenja državne mature (posebno procedure polaganja i ocenjivanja maturskih ispita), kao i u relevantnost, kvalitet i diskriminativnost ispitnih zadataka i testova.

    Imajući u vidu da ovakvo prihvatanje ideje o državnoj maturi nije u potpunosti ni neosnovano ni proizvoljno, u pripremama za izvođenje državne mature fokus je na osiguranju kvaliteta u svim elementima procesa i postupka polaganja državne mature, kao i instrumenata koji se za te potrebe izrađuju i koji će biti korišćeni. Istini za volju, u neposredim kontaktima sa univerzitetima primetna je spremnost za saradnju u pripremama za izvođenje državne mature, posebno za maturante čije je obrazovanje u četvorogodišnjem trajanju, koji su kandidati za nastavak obrazovanja na visokoškolskim institucijama.

    U nastavku sledi nekoliko reči o tome kako se radi na osposobljavanju tj. podizanju kapaciteta sistema da državnu maturu realizuje na neophodnom, a vremenom i najvišem nivou kvaliteta i stručnosti.

    2.1.1. Priprema testova i ispita Izrada ispitnih zadataka, testova i drugih ispitnih materijala za opštu, stručnu i umetničku maturu, kao i za završni ispit u trogodišnjem srednjem obrazovanju, poverena je specijalno formiranim radnim grupama.

  • 14

    Članovi ovih radnih grupa izabrani su kao najbolji među kandidatima koji su odgovorili na javni poziv. U procesu formiranja radnih grupa uložen je poseban napor u podsticanje fakulteta da predlože svoje članove za rad u ovim grupama. Ovo je rezultiralo učešćem univerzitetskih nastavnika u radu svih radnih grupa koje izrađuju zadatke, ispite i ispitne materijale za opšteobrazovne predmete, kao i skoro svih grupa koje ih izrađuju za stručnu i umetničku maturu. Veliki broj članova radnih grupa ima iskustva u pripremi i učešću u nacionalnim i internacionalnim ispitivanjima postignuća učenika i aktivnostima povezanim sa izradom standarda postignuća kao i definisanjem kompetencija i obrazovnih ishoda, što su, u razvojnom smislu, neophodni pripremni stadijumi u uspostavljanju sistema državne mature. Ovako realizovana struktura radnih grupa za izradu maturskih zadataka, ispita i ispitnih materijala predstavlja prvi korak u osiguranju kvaliteta i za univerzitet prihvatljivih rezultata njihovog rada.

    Intenzivan program obuke je planiran za sve radne grupe i osmišljen je kao niz ciklusa, povezanih periodima intenzivnog praćenja toka i rezultata njihovog rada i stalnih konsultacija u cilju unapređenja i jednih i drugih. Pri tome, obuke nisu dizajnirane po principu „jedan model za sve“, već se u velikoj meri prilagođavaju specifičnostima zadatka, aktuelnog konceptualnog okruženja i drugih uslova pod kojima se odvija rad konkretne radne grupe, u cilju premošćavanja otklona između raspoloživih i neophodnih kapaciteta svake radne grupe. Ovo je osigurano kroz stalno praćenje procesa i rezultata rada radnih grupa, dok je agilan pristup omogućen otvorenim konceptom obuke. U načelu, ovo predstavlja masivan drugi korak u osiguranju kvaliteta rada i rezultata radnih grupa. Ovaj korak se sastoji iz niza međukoraka koji su povezani sa fazama u procesu rada radnih grupa, a ove pak sa planiranim ogledima u procesu pripreme državne mature.

    Za radne grupe je razvijen sistem otvorenog i kontinuiranog obučavanja i razvoja kapaciteta, koji odlikuje nekoliko bitnih karakteristika.

    Prvo, sadržajima obuke koji su zajednički za sve radne grupe, dodaju se oni kojima se odgovara na specifične potrebe svake radne grupe ponaosob. Ovim se osigurava da obuka bude relevantna ne samo načelno, već i u specifičnim uslovima i potrebama svake radne grupe.

    Drugo, obuka se odvija fazno i specifično je profilisana prema karakteristikama i zahtevima svake faze. Jedan tip obuka se primenjuje u fazama u kojima radne grupe pripremaju zadatke i testove, a druga u fazama u kojima se odvija vrednovanje rezultata realne primene zadataka i testova. Ovim se osigurava puna funkcionalnost obuka i ekonomično korišćenje resursa.

    Treće, obuke nisu izolovani događaji, već su, kroz praćenje i kontinuirane konsultacije, urasle u proces izrade zadataka, testova i drugih ispitnih materijala i predstavljaju njegov integralni deo. Ovim se osigurava visok stepen transfera rezultata obuke na kvalitet proizvoda.

    Četvrto, glavni sadržaji obuka obuhvataju širok spektar pitanja relevantnih za rad radnih grupa - od organizacionih, proceduralnih i tehničkih, do etičkih. Sadržajima je obuhvaćena i primena savremenih normi kvaliteta i valjanosti ispitnih zadataka i testova, savremeni pristupi u vrednovanju učeničkih postignuća, kao i neka specifična tehnička pitanja obrade i tumačenja nalaza i testovnih rezultata. Ovim se osigurava temeljnost u pripremi i podršci radnih grupa za obavljanje poslova za koje su zadužene.

    Peto, obuka je postepeno sve složenija, što znači da u sve većoj meri zalazi u neka specifična stručna i tehnička pitanja u oblasti za koju su radne grupe zadužene. Ovim se osigurava postepeni razvoj i uspostavljanje stručnih kapaciteta neophodnih razvijenom i stabilnom sistemu primene i funkcionisanja državne mature.

    Kvalitet produkata svih radnih grupa se, dakle, višestruko prati, koriguje i unapređuje: u toku samog procesa izrade, zatim kroz obuke, konsultacije, stručne recenzije i, najzad, analitičkim i formativnim

  • 15

    pristupom rezultatima realne primene u dva ogleda, od kojih se, kako je već rečeno, prvi sprovodi na uzorku od 20% škola, dok su u drugi uključene sve srednje škole u Srbiji.

    I poslednja, ali ne i najmanje važna činjenica je da su u sve pomenute procese uključeni i savetnici iz odgovarajućih centara u Zavodu za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja i Zavodu za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja. Prvo, oni su učesnici svih obuka koje se odvijaju u okviru priprema za državnu maturu. Drugo, oni učestvuju i u jednom delu procesa izrade zadataka, testova i ispitnih materijala. Treće, ukazujući na važnost određenih elemenata i sadržaja obuka za radne grupe, ali i učešćem u oblikovanju tih sadržaja, oni su i učesnici u dizajniranju obuka. Upravo na inicijativu zavoda, izrađen je poseban deo obuke namenjen jačanju kapaciteta radnih grupa koje pripremaju ispite za stručnu maturu sa ciljem da se ujednači nivo zahteva i kvaliteta zadataka u ispitima za opštu maturu, kao i teorijskom delu ispita za stručnu maturu.

    Paralelno sa podrškom jačanju kapaciteta radnih grupa, presudnog sa stanovišta osiguranja kvaliteta maturskih ispita i ispitnih materijala, postepeno se razvija i novi institucionalni okvir za pripremu i sprovođenje državne mature. Glavne namere ovog procesa su dvojake i obe su povezane sa jačanjem i osiguranjem kvaliteta u pripremi i sprovođenju državne mature: prva je da se svi elementi stručne odgovornosti za državnu maturu okupe „pod istim krovom“ tj. da se pojednostavi i harmonizuje heterogen aktuelni sistem institucionalno podeljenih, segmentiranih odgovornosti; druga je da se stručni kapacitet potreban tako prilagođenom institucionalnom okviru podigne na najviši mogući nivo. Prva intencija je u velikoj meri povezana sa upravnim i finansijskim razmatranjima. Za drugu, stručnu, planira se, slično kao za radne grupe, složen sistem ciklično organizovanih obuka, sa eminentnim domaćim i međunarodnim stručnjacima u ulozi voditelja, kao i neposredan uvid u načine rada u naprednom institucionalnom okruženju u odgovarajućim međunarodnim organizacijama i nacionalnim obrazovnim sistemima.

    2.1.2. Važni akteri Program obuka čiji je glavni cilj osiguranje što kvalitetnijeg sadržaja državne mature i izvođenja državne mature, ne obuhvata samo radne grupe za izradu ispitnih zadataka, testova i drugih ispitnih materijala i savetnike u dva zavoda, već uključuje i ceo niz drugih aktera. Njih je moguće podeliti u nekoliko velikih grupa. U prvoj, strateškoj, su ona tela i instance koje učestvuju u upravljanju procesom i vršenju nadzora nad procesom. Drugu grupu aktera čine ekspertske grupe. U trećoj grupi su oni koji učestvuju u procesu sprovođenja državne mature, dok su u četvrtoj oni koji u procesu državne mature imaju konsultativnu ulogu. Najzad, u petoj grupi su akteri koji u državnoj maturi ne učestvuju ni neposredno ni posredno, ali koji treba da budu informisani o različitim aspektima državne mature s obzirom na potencijal da joj na određeni način doprinesu. Posebnu grupu čini akademska zajednica kojoj je ovaj Uvodni materijal namenjen radi objektivnog informisanja kao i radi pripreme za rasprave u okviru radnih grupa oko uvođenja rezultata državne mature u procedure prijemnih ispita.

    Kao što se iz ove liste vidi, udeo svake od grupa u državnoj maturi je različit, određen i specifičan. Za svaku od njih su, saglasno upravo ulozi koju u državnoj maturi imaju, izrađeni posebni programi obuke, čiji je cilj unapređivanje njihovih kapaciteta da procesu državne mature doprinesu na najkvalitetniji način. Po sebi se razume da su, s obzirom na razlike u ulogama, i programi obuke diferencirani ne samo po sadržajima koji su u obuku uključeni, već i po tipovima. Neke obuke obuhvataju i konceptualni i funkcionalni i praktički aspekt državne mature, dok su druge, malobrojnije, uglavnom informativne. S obzirom na ulogu akademske zajednice u unapređenju kvaliteta mature sa jedne strane i uloge državne mature u selekciji budućih studenata, sa druge strane, „program obuke“ za akademsku zajednicu je sasvim poseban, proaktivan.

    Druga karakteristika obuke za različite aktere u obrazovnom sistemu koji su dužni, mogu ili bi trebalo da doprinesu kvalitetu pripreme i izvođenja državne mature jeste dubina obuhvata. Obuke

  • 16

    su planirane tako da obuhvate veliki broj neposrednih i posrednih učesnika i na taj način ih pripreme da kompetentno i konstruktivno doprinesu najvišem mogućem nivou kvaliteta državne mature, kao i adekvatnom razumevanju, tumačenju i upotrebi njenih rezultata, a akademskoj zajednici pripadaju svi ovi poslovi.

    2.2. Metodologija izrade maturskih testova Kvalitet i uspeh maturskih ispita u velikoj meri zavisi od kvaliteta testova i zadataka koje učenici polažu. Iz tog razloga u pripremi maturskih ispita posebna pažnja se posvećuje razvoju zadataka, sastavljanju testova i osiguranju kvaliteta zadataka i testova.

    2.2.1. Razvoj zadataka i testova za maturske ispite Zadaci koji se razvijaju za potrebe maturskih ispita treba da budu relevantni i kvalitetni. Relevantnost zadataka se odnosi na njuhovu usklađenost sa standardima obrazovnih postignuća za kraj srednjeg obrazovanja i sa potrebama studijskih programa na koje će učenici konkurisati prilikom upisa i zbog toga maturske zadatke prave zajednički nastavnici srednjih škola i profesori univerziteta. Pored kriterijuma relevantnosti, zadaci koji se pripremaju za maturske ispite treba da zadovolje sve kriterijume kvalitetnih zadataka.

    Relevantnost zadataka: usklađenost sa standardima obrazovnih postignuća za kraj opšteg srednjeg obrazovanja

    Kada je u pitanju relevantnost maturskih zadataka iz perspektive srednjeg obrazovanja, oni treba da budu usklađeni sa standardima obrazovnih postignuća za kraj opšteg srednjeg obrazovanja koji su definisani za osam opšteobrazovnih predmeta: Srpski jezik i književnost, Matematika, maternji jezici, strani jezici (Engleski, Ruski, Francuski, Nemački, Španski i Italijanski jezik), Biologija, Fizika, Hemija, Istorija i Geografija.

    Standardi obrazovnih postignuća su definisani za svaki od predmeta i to na tri nivoa: osnovni, srednji i napredni22:

    Osnovni nivo uključuje sve one kompetencije (znanje, veštine i stavovi) koje treba da steknu svi učenici koji uspešno završavaju srednje obrazovanje kako bi aktivno i produktivno učestvovali u različitim oblastima života (društvenom, privrednom, obrazovnom, porodičnom, ličnom itd.).

    Srednji nivo obuhvata kompetencije koje se očekuju od učenika koji bi, nakon završetka srednjeg obrazovanja, nastavili svoje obrazovanje na nivou akademskih studija u domenu u kojem dati predmet nije ključan (npr. srednji nivo u Matematici bi se očekivao od učenika koji će studirati društveno-humanističke nauke, odnosno srednji nivo u Srpskom jeziku i književnosti bi se očekivao od učenika koji će studirati prirodne i tehničke nauke).

    Napredni nivo uključuje one kompetencije koje treba da ostvari učenik koji namerava da studira nauke za koje je dati predmet od ključne važnosti (npr. napredni nivo u Matematici treba da dostigne učenik koji će studirati prirodne i tehničke nauke, dok bi se isti nivo u Srpskom jeziku i književnosti trebalo da ostvari učenik koji bi studirao društveno-humanističke nauke).

    Dakle, svaki zadatak koji se priprema za maturske ispite treba da ispituje specifične kompetencije koje su definisane u okviru jednog od tri nivoa standarda obrazovnih postignuća. Drugim rečima, za svaki zadatak koji se razvija za potrebe maturskog ispita, biće poznato šta se ispituje i koji nivo

    22 Definicije tri nivoa standarda su date na osnovu dokumenta ZVKOV-a „Opšti standardi postignuća za kraj opšteg srednjeg obrazovanja i srednjeg stručnog obrazovanja u delu opšteobrazovnih predmeta”, dostupno na:https://ceo.edu.rs/wpcontent/uploads/obrazovni_standardi/O_NIVOIMA_STANDARDA_ZA_SREDNJE_OBRAZOVANJE.pdf Specifični standardi za opšteobrazovne predmete za kraj srednjeg obrazovanja su objavljeni na intenet prezentaciji ZVKOV-a, dostupno na: https://ceo.edu.rs/стандарди-у-образовању/

  • 17

    standarda se proverava datim zadatkom. Na taj način se obezbeđuje sistematičnost u pripremi zadataka, njihova svrsishodnost i usklađenost sa standardima za opšte srednje obrazovanje.

    Da bi se ostvarila usklađenost zadataka koji se pripremaju za maturske ispite u radne grupe, koje će raditi na razvoju zadataka, biće uključeni (pored nastavnika univerziteta) nastavnici koji predaju opšteobrazovne predmete u srednjem obrazovanju i vaspitanju pošto oni imaju veliko iskustvo u primeni opisanih standarda. Nastavnici koji primenjuju standarde u svakodnevnoj nastavi treba da obezbede da zadaci budu usklađeni sa ishodima u srednjem obrazovanju.

    Relevantnost zadataka: usklađenost sa studijskim programima

    Pored toga što će maturski zadaci biti usklađeni sa standardima obrazovnih postignuća oni će biti usklađeni i sa potrebama različitih studijskih programa. Relevantnost zadataka za različite studijske programe se obezbeđuje na dva načina.

    Prvi način se odnosi na činjenicu da su univerzitetski profesori bili uključeni u proces razvoja standarda obrazovnih postignuća. Uloga univerzitetskih profesora je bila ključna u definisanju kompetencija koje treba da budu uključene na srednjem i naprednom nivou imajući u vidu da su ovi nivoi standarda, po svojoj definiciji, povezani sa visokim obrazovanjem. Na taj način se obezbeđuje da zadaci koji se pripremaju budu usklađeni sa potrebama selekcije kandidata za buduće studente.

    Drugi način se odnosi na činjenicu da su u radne grupe koje pripremaju zadatke za maturske ispite uključeni i profesori univerziteta posebno oni koji imaju značajno iskustvo u pripremi prijemnih ispita. Uključenost profesora univerziteta u radne grupe za pripremu zadataka će obezbediti da zadaci budu usklađeni sa potrebama studijskih programa i da na taj način rezultati maturskih ispita budu dobra osnova za selekciju budućih studenata.

    Kvalitet zadataka za maturske ispite

    Pored toga što treba da budu relevantni i svrsishodni iz perspektive standarda obrazovnih postignuća u srednjem obrazovanju i upisa u visoko obrazovanje, zadaci koji se pripremaju za maturske ispite treba da zadovolje sve standarde kvalitetnih ispitnih zadataka. Ovde ćemo navesti samo one najvažnije kada su u pitanju zadaci za maturske ispite.

    1. Svaki zadatak je definisan u odnosu na Revidiranu Blumovi taksonomiju23 prema kojoj postoje dve ključne dimenzije svakog zadatka koji se koristi u proceni obrazovnih postignuća: dimenzija znanja koje se ispituje zadatkom i dimenzija kognitivnih procesa koji se angažuju u rešavanju zadatka. U skladu sa time, za svaki zadatak koji se koristi na maturskim ispitima biće definisano koju vrstu znanja ispituje (činjenično znanje, konceptualno znanje, proceduralno znanje ili metakognitivno znanje) i koje kognitivne procese zahteva (pamćenje, razumevanje, primenu, analizu, evaluaciju i kreiranje). Ova komponenta kvaliteta zadataka je od posebne važnosti zato što zadatak za koji nije precizno definisano šta ispituje ne može biti kvalitetan zadatak čak iako zadovoljava sve druge kriterijume kvalitetnog zadatka.

    2. Svaki zadatak ima precizno i unapred definisane kriterijume ocenjivanja koji omogućavaju objektivnost ocenjivanja. Zadaci koji se razvijaju za potrebe maturskih ispita imaju precizno i unapred definisano uputstvo za ocenjivanje zadatka. U slučaju zatvorenih zadataka uputstvo za ocenjivanje je jednostavno i precizno. Međutim, u slučaju otvorenih zadataka, a posebno u slučaju zadataka koji ispituju više kognitivne procese, uputstvo za ocenjivanje je od posebne važnosti zato što takav tip zadataka ne može biti kvalitetan ako

    23 Anderson, L. W. & Krathwohl, D. R. (Eds.) (2001). A taxonomy for learning, teaching, and assessing: A revision of Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives (Complete edition). New York: Longman

  • 18

    uputstvom nije definisano koliko nivoa tačnosti odgovora se priznaje i po čemu su specifični odgovori koji se nalaze na različitim nivoima tačnosti. Na taj način se obezbeđuje da odgovori velikog broja učenika budu objektivno ocenjeni bez obzira što će njihovi odgovori biti ocenjeni od strane različitih ocenjivača.

    3. Svaki zadatak je formulisan na precizan, nedvosmislen i jednostavan način. Sledeća važna karakteristika kvalitetnih zadataka koji će biti uključeni u maturske ispite se odnosi na preciznost i jednoznačnost zadatka. Naime, ako zadatak može da se razume na različite načine od strane različitih učenika ili ako učenicima nije sasvim jasno šta se zahteva od njih samim zadatkom ili ako imaju dilemu kako treba da daju ili formulišu svoj odgovor onda takvi zadaci ne mogu biti korišćeni u maturskim ispitima. Povezano sa prethodnim jeste i potreba da zadatak bude jednostavan u smislu da se u zadatak ne uključuju zahtevi koji nisu relevantni iz perspektive onoga što se ispituje.

    4. Svaki zadatak je validan i ispituje samo ono čemu je namenjen. Prilikom razvoja zadataka za maturske ispite od posebne važnosti je da se obezbedi da zadaci ispituju samo ona znanja i kognitivne procese koji su definisani specifikacijom znanja. U praksi je, na žalost, česta situacija da se određenim zadatkom od ispitanika zahtevaju neka dodatna znanja ili postavljaju zahtevi koji nisu svrsishodni. U takvom slučaju ispitanici koji daju pogrešan odgovor mogu da budu neuspešni iz različitih razloga – neki ispitanici će dati pogrešan odgovor zato što nisu ovladali kompetencijama koje su ispitivane datim zadatkom (što doprinosi validnosti zadatka), ali bi neki ispitanici mogli da pogreše ne zato što nemaju date kompetencije, već zato što zadatak uključuje dodatne zahteve (što bi ugrožavalo validnost zadatka).

    Razvoj testova za maturske ispite

    Postojanje velike baze kvalitetnih zadataka je neophodan preduslov za kvalitet maturskih ispita. Ako je test sastavljen od zadataka koji ne zadovoljavaju kriterijume kvaliteta to nije kvalitetan test. Međutim, kvalitet zadataka koji se uključuju u maturske testove je neophodan, ali ne i dovoljan uslov za kvalitetne testove. Kvalitetni test, pored toga što uključuje samo kvalitetne zadatke, treba da bude validan, diskriminativan, pouzdan i objektivan.

    Prvi kriterijum koji će maturski testovi zadovoljiti se odnosi na validnost u smislu da će testom u celini biti ispitivane kompetencije koje su definisane standardima obrazovnih postignuća i koje su relevantne iz perspektive studijskih programa za koje će učenici konkurisati pri upisu u visoko obrazovanje. Na taj način će testovi biti svrsishodni i za sertifikaciju prethodnog obrazovanja i za selekciju kandidata pri upisu na visokoškolske programe. Ovaj kriterijum se ostvaruje tako što će u maturske testove biti uključeni zadaci koji su jasno definisani u pogledu onoga što ispituju i tako što će maturski testovi biti komponovani u odnosu na unapred dogovorenu specifikaciju. U proces razvoja specifikacije maturskih testova su uključeni nastavnici koji predaju date predmete u srednjem obrazovanju, stručnjaci ZVKOV-a i profesori univerziteta čime se obezbeđuje svrsishodnost testova.

    Drugi kriterijum se odnosi na diskriminativnost testova. Maturski testovi će biti sastavljeni od većeg broja zadataka koji se nalaze na različitom nivou težine (nivou standarda) čime se obezbeđuje da budu diskriminativni na različitim delovima skale. Pored toga, pošto će na osnovu pilotiranja sličnih zadataka biti poznata težina svakog zadatka to će omogućiti da se prilikom izbora zadataka većim brojem zadataka obezbedi veća diskriminativnost testova na onim delovima skale gde se donose najvažnije odluke (koji učenici su ostvarili uslove za sertifikaciju i koji učenici treba da dobiju prednost prilikom upisa u određeni studijski program). Konačno, nakon prvih par godina baza podataka o zadacima i testovima koji su bili korišćeni u maturskim ispitima će omogućiti dodatne analize i još preciznije komponovanje testova kako bi se unapredila njihova diskriminativnost.

  • 19

    Treći kriterijum koje će ispunjavati maturski testovi se odnosi na njihovu pouzdanost. Pošto se na osnovu rezultata na maturskim testovima donose važne odluke kako za obrazovni sistem, tako i za učenike, potrebno je da pouzdanost svih testova bude zadovoljavajuća. Pouzdanost testova će biti obezbeđena uključivanjem kvalitetnih zadataka i dobrim izborom zadataka tako da se obezbedi precizno merenje kompetencija učenika. Pored toga, na osnovu podataka koji će biti sistematično prikupljani i analizirani nakon pilotiranja (2020. i 2021. godine) i prvih par godina maturskih ispita, biće moguće da se obezbedi dobra pouzdanost testova.

    Četvrti kriterijum se odnosi na objektivnost testova što je neposredno povezano sa kvalitetom zadataka koji čine testove, tj. sa činjenicom da će u maturske ispite biti uključeni samo zadaci koji imaju precizne i dobro definisane kriterijume ocenjivanja (o čemu je već bilo reči).

    2.2.2. Osiguranje kvaliteta zadataka i testova U prethodnom tekstu su opisani kriterijumi kvaliteta zadataka i testova koji će biti korišćeni na maturskim ispitima. Da bi se obezbedilo da zadaci i testovi zaista budu usklađeni sa gore navedenim kriterijumima uspostavljen je sistem za osiguranje kvaliteta zadataka i testova. Sistem za osiguranje kvaliteta se sastoji od sledećih komponenti:

    Selekcija odgovarajućih članova radnih grupa koji će praviti zadatke i testove, Obuka za pisanje zadataka i razvoj testova, Praćenje kvaliteta rada radnih grupa i pružanje stručne podrške u radu, Recenziranje zadataka, Pilotiranje zadataka i Sekundarne analize maturskih ispita.

    Selekcija radnih grupa. Članovi radnih grupa koje će raditi na razvoju zadataka i testova za maturske ispite su sastavljene od nastavnika koji predaju dati predmet u srednjem obrazovanju i profesora univerziteta. Angažovanje nastavnika i profesora se vrši na osnovu javnog poziva (na primer, na pozivu koji je objavljen u okviru priprema za prvi maturski ispit prijavilo se oko 190 kandidata od kojih je izabrano 120 članova radnih grupa). Prilikom selekcije budućih članova radnih grupa koristi se niz kriterijuma: prethodno iskustvo na sličnim projektima u organizaciji MPNTR ili jednog od dva zavoda, učestvovanje u pripremi zadataka za prijemne ispite na fakultetima, učestvovanja u projektima čiji su ciljevi provera ostvarenosti ciljeva i ishoda nastave i učenja u skladu sa propisanim standardima postignuća u osnovnom i opštem srednjem obrazovanju i vaspitanju, učešće u stručnom usavršavanju u delu koji se odnosi na standarde postignuća za opšteobrazovne predmete i pisanje zadataka, kvalitet dostavljenih zadataka, kao i na osnovu motivacionog pisma.

    Obuka za pisanje zadataka i razvoj testova. Svi članovi radnih grupa dobijaju obuku koja je specifično dizajnirana za potrebe maturskog ispita. U okviru obuka članovi radnih grupa se usavršavaju u svim relevantnim znanjima i veštinama koje su neophodne za pisanje kvalitetnih zadataka i za razvoj kvalitetnih testova u skladu sa svim kriterijumima kvaliteta o kojima je ranije bilo reči.

    Praćenje kvaliteta rada radnih grupa i pružanje stručne podrške u radu. Tokom rada na pripremi zadataka i testova, radne grupe imaju na raspolaganju stalnu podršku relevantnih stručnjaka čija je osnovna uloga da osiguraju da zadaci i testovi budu usklađeni sa kriterijumima kvaliteta.

    Recenziranje zadataka. Svi zadaci koje pripreme radne grupe prolaze kroz dvostruku recenziju. Kao što je već rečeno kvalitetni zadatak treba da bude, s jedne strane, relevantan i svrsishodan, a sa druge strane, da bude usklađen sa opštim karakteristikama dobrih zadataka. Zbog toga nastavnici koji predaju dati predmet u srednjem obrazovanju i profesori univerziteta sprovode

  • 20

    recenziju zadataka koje pripreme radne grupe. Pri tome, recenzenti su nezavisni od radnih grupa, tj. radi se o nastavnicima i profesorima koji nisu bili uključeni u rad radnih grupa. Recenzija od strane nastavnika i profesora univerziteta osigurava da zadaci budu relevantni i svrsishodni kako za sertifikaciju tako i za selekciju učenika za različite studijske programe. Pored recenzije koju vrše nastavnici i profesori, svaki zadatak recenziraju stručnjaci (metodolozi) za pisanje zadataka čija je ključna funkcija da obezbede usklađenost zadataka sa opštim kriterijumima kvalitetnog zadatka.

    Pilotiranje zadataka. Zadaci koji dobiju pozitivnu recenziju se dodatno empirijski proveravaju na osnovu pilot testiranja u okviru kojeg se zadaci zadaju određenom uzorku učenika koji dobro reprezentuju učenike koji će polagati maturske testove. U pilotiranju se koristi veliki broj tzv. kloniranih zadataka (zadaci koji su identični onima koji su već razvijeni za potrebe maturskih ispita po svim bitnim karakteristikama). Na taj način se osigurava dobijanje empirijskih podataka na osnovu kojih mogu da se provere sve metrijske karakteristike zadataka i testova, a da se ne ugrozi tajnost zadataka koji će se koristiti na maturskim ispitima. Na osnovu rezultata pilot istraživanja članovi radnih grupa će unaprediti zadatke i izabrati zadatke koji odgovaraju kriterijumima kvaliteta.

    Sekundarne analize maturskih ispita. Nakon svakog maturskog ispita biće sprovedena analiza kvaliteta zadataka i testova koji su korišćeni, a na osnovu dodatnog povezivanja sa podacima o uspehu u studiranju biće moguće da se sistematski prati prediktivna validnost maturskih zadataka i testova. Na osnovu takvih sekundarnih analiza već posle par godina stvoriće se baza zadataka koja će omogućiti da se unapredi i obezbedi kvalitet maturskih ispita kako za potrebe sertifikacije srednjeg obrazovanja, tako i za potrebe selekcije kandidata prilikom upisa u visoko obrazovanje.

    Zbog svega navedenog, izuzetno je važno da visokoškolske ustanove budu otvorene i spremne da učestvuju u radu radnih grupa jer je to prilika, ali i dužnost, da akademska zajednica direktno doprinese kvalitetu državne mature. Iz svega rečenog, može da se zaključi da je kvalitet državne mature pažljivo osmišljen i da je velika verovatnoća da će dati pouzdane rezultate, u mnogim slučajevima verovatno mnogo pouzdanije u odnosu na pojedinačne prijemne ispite na mnogim visokoškolskim ustanovama jer nije retko da prijemni ispiti nemaju sve pomenute karakteristike testova koje osiguravaju valjanost i kvalitet.

  • 21

    3. Procena potencijala državne mature za uključivanje u prijemne ispite visokoškolskih ustanova

    Ovo poglavlje koje se bavi procenom potencijala državne mature za uključivanje u prijemne ispite visokoškolskih ustanova je izrađeno na osnovu Analize prakse upisa na visokoškolske ustanove u Srbiji24, i pre svega se odnosi na: a) sprovedenu analizu zastupljenosti opšteobrazovnih predmeta koji mogu da se polažu na državnoj maturi u odnosu na zastupljenost ovih predmeta u sadašnjim prijemnim ispitima fakulteta, b) zastupljenost stručnih predmeta koji su obuhvaćeni prijemnim ispitima, i c) podudarnost sadržaja programa predmeta i standarda postignuća srednjeg obrazovanja sa postojećim programima ispita na prijemnim.

    Rezultati analize nameću traženje najboljih rešenja o prohodnosti različitih matura (opšte, stručne i umetničke) za različite fakultete, sagledavanje posledica mogućeg različitog vrednovanja različitih uspeha postignuća srednjoškolaca na prijemnim ispitima na sveukupan obrazovni sistem a koji osim srednjoškolskog i maturskog uspeha (zahtevanog različitog broja položenih izbornih predmeta na državnoj maturi, posebnih nivoa znanja (broj i vrsta bodova) ostvarenih iz određenih predmeta), uključuje i mogućnost dodatnog testiranja posebnih sklonosti, sposobnosti i talenta.

    Analiza postojećih prijemnih ispita na VŠU u Srbiji je pokazala da postoje velike razlike u upisnim procedurama, kako među univerzitetima tako i među fakultetima istog univerziteta pa sve do različitih prijemnih procedura unutar jednog fakulteta, a u zavisnosti od studijskih programa koje su fakulteti akreditovali.

    S obzirom na ovako raznoliku situaciju, na prvi pogled može da izgleda da potencijal jednog koncepta mature (ma kakav da je koncept) teško može da odgovara potrebama za selekciju kandidata na studijama u preko 1.000 različitih akreditovanih studijskih programa.

    Analiza sadašnjih prijemnih ispita u odnosu na potencijale državne mature da ih zameni ipak govori suprotno. Jedan deo analize se bavio zastupljenošću opšteobrazovnih predmeta sa državne mature na prijemnim ispitima VŠU, a drugi deo se fokusirao na podudarnost sadržaja programa predmeta srednjoškolskog obrazovanja sa programom tih istih predmeta koji su uključeni u prijemne ispite. Podudarnost je praćena kroz procenu usaglašenosti sadržaja opšteobrazovnih predmeta koji se polažu na državnoj maturi sa sadržajima tih istih predmeta koji se polažu na prijemnim ispitima različitih fakulteta u okviru jednog univerziteta, u ovom slučaju Univerziteta u Beogradu. Drugi nivo analize je pratio usaglašenost sadržaja opšteobrazovnih predmeta prijemnih ispita među istim fakultetima različitih univerziteta u Srbiji, kao i njihovu usaglašenost sa predmetima koji će se polagati na državnoj maturi. I u prvom i u drugom slučaju fakulteti su reprezentovali sve četiri naučno-nastavne oblasti.

    Rezultati analize upućuju na zaključak da bi državna matura mogla da se smatra samo „promenjenim mestom prijemnih ispita“ u preko 90% studijskih programa. Naime, ispiti predviđeni državnom maturom bi u preko 90% studijskih programa mogli da budu osnov za buduću selekciju kandidata kao pouzdani način ispitivanja istih znanja (kao na prijemnim ispitima VŠU).

    24 Celokupna Analiza prakse upisa na visokoškolske ustanove u Srbiji je dostupna na sledećem linku: https://matura.edu.rs/wp-content/uploads/2020/06/Analiza-prakse-upisa-na-VSU-u-Srbiji-januar-2020.pdf

  • 22

    Važno je naglasiti da u ovom trenutku ne govorimo o poverenju akademske zajednice u realizaciju samog procesa polaganja državne mature, već da se zaključak odnosi na analizirane prakse upisa.

    Selekcija studenata za upis kroz prijemne ispite može da se vrši u odnosu na skalu mogućnosti načina procenjivanja pogodnosti kandidata za studije, od individualizovane procene svakog pojedinca koji želi da se upiše na određeni studijski program, preko procenjivanja grupe zainteresovanih za određene studije, pa sve do nacionalnog testiranja cele generacije potencijalno zainteresovane za nastavak školovanja. Analiza trenutne situacije u vezi sa prijemnim ispitima na univerzitetima u Srbiji govori nam da su prva dva navedena modaliteta prisutna u praksi sadašnjih prijemnih ispita, individualizovani i grupni, a da bi treći model, generacijsko eksterno testiranje kao osnov upisa na fakultete bio uveden državnom maturom.

    Svakako da je individualizovani pristup neekonomičan i neracionalan u vreme masovnosti tercijarnog obrazovanja koje je dostiglo današnje razmere. Ipak, iz različitih razloga u našem obrazovnom sistemu prisutne su neke varijante ovog modela. Prva, gde ovaj ekskluzivet zadržavaju svi prijemni ispiti vezani za gotovo sva polja umetnosti, ili su u bliskoj vezi sa njom, u kojoj nikakvi grupni standardi nemaju smisla. To se odnosi i na fakultete koji zahtevaju sasvim specifične veštine potrebne za studije. Potencijal novog koncepta državne mature ili bilo kakvog grupnog ili generacijskog testiranja zauzimaju mali deo varijanse u projektovanom „poželjnom profilu“ studenta na tim fakultetima i zbog toga učešće prethodnih postignuća studenata u bodovnom sistemu prijemnih učestvuje sa 20%, ili je prijemni eliminacioni bez obzira na prethodna postignuća.

    Neki drugi oblici individualizovane selekcije su „prošli“ kroz naš obrazovni sistem ili su u modifikovanim formama i danas prisutni. Prirodni eksperiment je izveden u našem obrazovnom sistemu 1968. godine kada je dozvoljen otvoren upis na neke fakultete koji su bili žarišta tadašnjih studentskih protesta, te se na ove fakultete upisalo po deset puta više studenata u prvu godinu u odnosu na dotadašnje kapacitete. Prva godina bila je selekciona. Gotovo svi koji su upisali drugu godinu završili su fakultet. Politička odluka o „otvorenom“ upisu donela je dvostruki uspeh, amortizovan je studentski udar i najbolji su nastavili studije. Ogromno „izrabljivanje“ postojećih resursa za ovaj poduhvat donelo je izvanredne rezultate u smislu dobre selekcije. Međutim, univerzitetski profesori platili su najveću cenu i podneli najveći teret ovog veoma skupog, političkog, neekonomičnog, „rasipničkog“ pristupa, da se prva godina studija učini selektivnom.

    Modifikovanu praksu otvorenog upisa i selektivnost prve godine studija imamo zapravo i danas na značajnom broju fakulteta za koje trenutno ne postoji dovoljna zainteresovanost srednjoškolaca i koji upisuju u oba ispitna roka (posebno u drugom ispitnom roku) kandidate sa minimumom uslova potrebnih za bilo kakve studije, neretko i ispod tih kriterijuma. Problem sa selekcijom se multiplikuje jer fakulteti, pokušavajući da obezbede dovoljan broj studenata, zapravo odlažu selekciju za drugu pa čak i treću godinu, zadržavajući studente „po svaku cenu“. Za fakultete sa ovakvom situacijom državna matura je „spas“. Dovoljno je samo da broj bodova potrebnih za upis bude dobro izbalansiran dok se ne dostigne poželjan broj studenata. Državna matura bi, sa druge strane, mogla da poveća zainteresovanost budućih studenata za upis na ove fakultete a u zavisnosti od toga kakve će rezultate na njoj postići i mogućeg broja fakulteta koje će moći da biraju na listi želja za upis na fakultet.

  • 23

    Razne forme individualizovane selekcije za upis na studije prisutne su na nekim privatnim fakultetima koji iz strateško-markentiških razloga neguju razne forme „otvorenog“ upisa, pomerajući selekciju kandidata na više godine studija. Takvom modelu pripadaju upisi na fakultete koji se obavljaju još pre završetka četvorogodišnjeg školovanja kao i besplatan upis na prvu godina studija privatnih fakulteta pomoću koga se „obezbeđuju“ budući studenti.

    Na svim državnim univerzitetima najčešća današnja praksa upisne politike (selekcija grupe) se oslanja na selekciju kandidata na osnovu standarda postignuća za grupe zainteresovanih i prijavljenih kandidata koja se testira (npr. srednjoškolski uspeh 40% + prijemni ispit 60%). Način kako se selekcija obavlja na fakultetima zavisi od broja prijavljenih zainteresovanih kandidata, tj. od veličine grupe. Najveći broj fakulteta ima manji višak zainteresovanih u odnosu na raspoloživa mesta, prijemne ispite „opšteg“ karaktera kojima se proveravaju opšteobrazovna srednjoškolska znanja, koji pružaju mogućnost objektivnije uporedivosti postignuća koji ostvaruje grupa zainteresovanih kandidata. Kako se u ovom slučaju radi o gotovo 100% „poklapanja“ maturskih i prijemnih ispita, uvođenjem rezultata državne mature u proceduru prijemnih ispita kod ove većine fakulteta, ovi bi fakulteti bili u prilici da, umesto testirane zainteresovane grupe srednjoškolaca, izbor budućih studenata vrše iz čitave generacije srednjoškolaca.

    Jedan broj fakulteta u svojim prijemnim ispitima ima opšteobrazovne predmete koji su predmet njihovih studija, ali ti predmeti nisu za sada uključeni u program maturskih ispita. Tendencija povećavanja broja predmeta koji se polažu na državnoj maturi svakako će ubuduće rešiti ovaj deo problema.

    Grupna testiranja velikih grupa imaju fakulteti kod kojih broj zainteresovanih kandidata značajno i višestruko premašuje broj raspoloživih mesta. Za ove fakultete se otvara pitanje da li je državna matura dovoljno osetljiv instrument za selekciju i rangiranje velikog broja kandidata. Treba imati u vidu da uvođenje dodatnih ispita, ili drugih osetljivih selekcionih instrumenata, može biti previše zahtevno za buduće studente što može da dovede do opadanja interesovanja od strane studenata, a sa druge strane i trendovi interesovanja za studije su promenjivi.

    Subjektivne procene i stavovi predstavnika akademske zajednice25 o mogućnosti sprovođenja regularne procedure državne mature stavljaju pod lupu objektivne nalaze o visokom potencijalu državne mature da zameni prijemne ispite. Za većinu predstavnika VŠU, jedan od osnovnih problema je sumnja u mogućnost sprovođenja regularne i uspešne procedure realizacije objektivnog testiranja cele generacije, a ta sumnja je opravdavana i dokumentovana primerima različitih dosadašnjih praksi u obrazovnom sistemu (uključujući negativne primere i u visokom obrazovanju). Veliki problem predstavljaju i različiti koncepti merenja postignuća učenika na prijemnim ispitima i na državnoj maturi: merenja količine, dubine, obima, zapamćenog znanja na kojima insistiraju VŠU na prijemnim ispitima i rukovođenje standardima postignuća za srednje obrazovanje koji kombinuju obim znanja u perspektivi različitih kognitivnih procesa i nivoa, koje zastupa državna matura na osnovu savremenih pedagoških paradigmi (pogledati odeljak 2.2.).

    25 Misli se na procene i stavove koji su utvrđeni kroz analizu upitnika i fokus grupa tokom izrade Analize praksi upisa na visokoškolske ustanove u Srbiji, dostupno na: https://matura.edu.rs/wp-content/uploads/2020/06/Analiza-prakse-upisa-na-VSU-u-Srbiji-januar-2020.pdf

  • 24

    Okrenutost fakulteta tradicionalnom pristupu obrazovanju se ogleda i u tome što pojedini fakulteti koriste priliku da kroz politiku svojih prijemnih ispita dodatno obezbede povećan obim znanja dolazećih srednjoškolaca, iz ključnih predmeta, uvodeći na prijemnim ispitima, pored sadržaja propisanih opšteobrazovnim programima, dodatne sadržaje iz posebnih naučnih poddisciplina relevantnih za određene fakultete (koji se izučavaju u srednjim stručnim školama). Time zapravo posao koji bi trebalo da obave na prvoj godini studija, fakulteti prebacuju na prijemni ispit i to o trošku samih zainteresovanih kandidata.

    Treći oblik selekcije kandidata za studije, nacionalno testiranje cele generacije potencijalno zainteresovane za nastavak školovanja, Srbija do sada nije imala. Uvođenje državne mature u obrazovni sistem po prvi put bi omogućilo da eksterno testirana postignuća sveukupne srednjoškolske populacije postanu valjani pokazatelji za selekciju budućih studenata.

    3.1. Zastupljenost maturskih opšteobrazovnih predmeta na prijemnim ispitima fakulteta

    Izrađeni su detaljni pregled i analiza zastupljenosti svih predmeta koji će se polagati na državnoj maturi u sadašnjim prijemnim ispitima na svim fakultetima državnih univerziteta u Srbiji. Analiza je u celini imala za cilj da se kroz različite elemente i segmente državne mature i prijemnih ispita sagleda potencijal državne mature za integrisanje u proceduru prijemnih ispita na VŠU. Zastupljenost predmeta koji se polažu na državnoj maturi na prijemnim ispitima je samo jedan od njih, a ovde se iznose samo neki aspekti rezultata analize26.

    Rang lista zastupljenosti opšteobrazovnih predmeta koji će se polagati na državnoj maturi a koji su zastupljeni na prijemnim ispitima već sama po sebi nudi različite mogućnosti analize i tumačenja.

    Tabela: Rang lista zastupljenosti opšteobrazovnih predmeta državne mature u sadašnjoj praksi prijemnih ispita

    Rang Predmet Broj fakulteta

    1 Matematika 40

    2 Hemija 28

    3 Biologija 21

    4 Srpski jezik 17

    5 Fizika 16

    6 Istorija 10

    26 Detaljnu analizu pogledati u dokumentu Analiza praksi upisa na visokoškolske ustanove u Srbiji, dostupno na: https://matura.edu.rs/wp-content/uploads/2020/06/Analiza-prakse-upisa-na-VSU-u-Srbiji-januar-2020.pdf

  • 25

    7 Strani jezik 6

    8 Geografija 4

    Opšteobrazovni predmeti, kao obavezni ili izborni u budućoj državnoj maturi, nisu zastupljeni ravnomerno na prijemnim ispitima s obzirom na značajne razlike koje postoje u broju studijskih programa koji pripadaju različitim naučno-nastavnim oblastima. Najzastupljeniji predmet na prijemnim ispitima je matematika. Matematika se polaže na više od polovine državnih fakulteta u Srbiji. Tako, kao obavezan predmet na državnoj maturi obezbeđuje prohodnost svim učenicima na veliki broj fakulteta. Drugi obavezan predmet je srpski jezik (ili maternji), ali on se polaže na samo 17 fakulteta i to najčešće na fakultetima na kojima se studiraju jezici. Procenjujući potencijal državne mature da zameni prijemne ispite, ali ne u smislu preklapanja i podudarnosti maturskih i prijemnih ispita, već uvođenjem jezika i matematike kao obaveznih predmeta za sve srednjoškolce, prediktivne vrednosti rezultata državne mature za uspešne studije značajno se uvećavaju.

    Postignuća učenika na obaveznom delu državne mature iz predmeta Srpski jezik i književnost i Matematika, kao obaveznim predmetima i istovetnog sadržaja za sve vrste matura - opštu, stručnu i neke umetničke mature, treba da bude šire prepoznato i vrednovano kao pouzdan i validan pokazatelj potencijala za uspešno studiranje budućih studenata. Koncept državne mature za ove predmete koji se polažu kao obavezni, kroz standarde postignuća za ove predmete kojima će biti mereni, indirektno i snažno podstiče razvoj matematičke i jezičke pismenosti, kao ključnih kompetencije i alata za razvoj opštih mentalnih kapaciteta učenika. Očekivano značajno unapređivanje ukupnog kvaliteta srednjoškolskog obrazovanja uvođenjem državne mature kao mere kvaliteta znanja na kraju srednjoškolskog obrazovanja, moći će da se pripiše upravo novoj poziciji jezičke i matematičke pismenosti koja će se negovati kroz četvorogodišnje školovanje. Uvođenje srpskog jezika kao obaveznog predmeta na maturi je verovatno najbolji odgovor učestalim kritikama na račun nivoa jezičke ne/pismenosti studenata i nedovoljnog nivoa funkcionalne pismenosti koju učenici donose sa sobom na studije.

    Prijemni ispiti medicinskih, prirodno-matematičkih i tehničko-tehnoloških nauka imaju dobar i značajno veći potencijal za zamenu prijemnih ispita rezultatima sa državne mature u poređenju sa fakultetima društveno-humanističkih nauka, ako uzmemo u obzir podudarnost predmeta koji se polažu na državnoj maturi i predmeta koji se polažu na prijemnim ispitima. Ali, baš tu, gde je direktna prohodnost sa državnom maturom na fakultete naizgled jednostavna i potpuno „poklapajuća” leže svi argumenti fakulteta o nedovoljnosti uspeha na maturi kao meri za rangiranje, zbog velike konkurentnosti za upis upravo na njihove pojedine studijske programe. Inače, raspon konkurentnosti svih fakulteta u celini kreće se od 8% prijavljenih na jedno upisno mesto do 1575% prijavljenih na jedno upisno mesto.

    Zakon o visokom obrazovanju, kao i statuti nekih VŠU, navode da pored priznavanja opšte, stručne i umetničke mature fakulteti mogu da u svoje prijemne ispite uključe i testiranje posebnih sposobnosti i sklonosti koje su potrebne za određene studije. Testove za proveru posebnih sklonosti i veština potrebnih za određene studije ima samo 13 akademskih studijskih programa fakulteta (bez Univerziteta umetnosti). Još 11 fakulteta ima posebne provere ali uglavnom samo nekih specifičnih vidova, u suštini opštih sposobnosti.

    Postojeće Testove opšte informisanosti/kulture možemo da tretiramo samo kao kompenzatorne mehanizme prognoze buduće uspešnosti studenata, ne znajući ništa o njihovoj projektivnoj

  • 26

    vrednosti i stepenu korelacije sa opštim sposobnostima, na šta se najčešće računa kada se ovi testovi uvode. Njih koristi 20 fakulteta.

    Tabela: Dodatni ispiti

    Vrste dodatnih testova Broj fakulteta

    Test opšte informisanosti i kulture 20

    Test opštih/posebnih sposobnosti 11

    Test posebnih sklonosti i veština 13

    3.2. Zastupljenost stručnih predmeta na prijemnim ispitima fakulteta

    Potencijal stručne mature da učestvuje u procesu vrednovanja za upis na VŠU, ili da zameni prijemne ispite, u mnogome je složenija problematika od procene potencijala opšte mature.

    Stručni predmeti koji su zastupljeni na prijemnim ispitima fakulteta direktno su u funkciji podrške prohodnosti učenika srednjih stručnih škola na akademske studije ili zahteva za specifičnim znanjima u procesu selekcije kandidata. Iz pomenute analize može da se zaključi da određeni broj fakulteta ima stručne predmete na svojim prijemnim ispitima. To je uglavnom dodatna varijanta prijemnog ispita, posebna kombinacija predmeta na prijemnom kako bi se, pored gimnazijalaca, studije učinile dostupnijim učenicima srednjih škola. Tako, na primer, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, ima nekoliko varijanti za polaganje prijemnog ispita, pa pored varijante u kojoj se polažu samo opšteobrazovni predmeti, kandidatima se nude i moduli prijemnog ispita koji sadrže i stručne predmete.

    Analiza kongruentnosti sadržaja predmeta na prijemnim ispitima sa sadržajem programa tih predmeta u srednjoškolskom obrazovanju pokazuje da sadržaji stručnih predmeta na prijemnim ispitima često prevazilaze kompetencije propisane standardom kvalifikacije (ovaj nalaz je problematičan iz različitih razloga, a jedan od njih je i sama svrha ispitivanja na prijemnom ispitu onih kompetencija koje nisu propisane aktima koji regulišu srednjoškolsko obrazovanje – dovodi se u pitanje smisao ispitivanja ako se i pre studiranja ispituje ono što nije bilo zastupljeno u dosadašnjem školovanju, a sigurno će biti zastupljeno u studijskom programu). Najmanji broj fakulteta koji uključuje stručne ispite na prijemnom ispitu je na Univerzitetu u Nišu (jedan), mali broj fakulteta Univeziteta u Beogradu i Univerziteta u Kragujevcu (po tri), a najveći broj fakulteta Univerziteta u Novom Sadu (sedam).

    U trenutku izrade ovog Uvodnog materijala (maj 2020. godine), nije do kraja definisano koliko stručnih predmeta će se polagati na stručnoj maturi (npr. da li će stručna matura iz istog područja rada imati isti teorijski stručni predmet, ili će se stručna matura razlikovati za svaki obrazovni profil u srednjem stručnom obrazovanju).

  • 27

    3.3. Podudarnost sadržaja predmeta maturskih i prijemnih ispita Analiza kongruentnosti sadržaja prijemnih ispita i sadržaja predmeta državne mature podrazumevala je različito uzorkovanje fakulteta u skladu sa definisanim zadacima analize. Kongruentnost je analizirana procenom saglasnosti sadržaja opšteobrazovnih predmeta koji se polažu na državnoj maturi sa sadržajima tih istih predmeta koji se polažu na prijemnim ispitima, i to na dva nivoa: 1) na različitim fakultetima u okviru jednog univerziteta, u ovom slučaju Univerziteta u Beogradu i 2) saglasnost sadržaja istih opšteobrazovnih predmeta prijemnih ispita među istim fakultetima različitih univerziteta u Srbiji, kao i njihovu usaglašenost sa državnom maturom.

    I u prvom i u drugom slučaju fakulteti su predstavljalisve četiri naučno-nastavne oblasti. Analiza procene kongruentnosti sadržaja predmeta prijemnih ispita i mature rađena je na uzorku fakulteta koji predstavljaju četiri naučno-nastavna polja: prirodno-matematičke nauke, društveno-humanističke nauke, medicinske nauke i tehničko-tehnološke nauke.

    Prijemni ispiti na univerzitetima umetnosti sasvim su specifični u odnosu na ostale naučno-nastavne oblasti pa ovom analizom nisu uzeti u obzir.

    Na prvom nivou analize kongruentnost je bila ograničena na uzorak sledećih opšte-obrazovnih maturskih predmeta: biologija, istorija, hemija i geografija i praćena je na različitim fakultetima Univerziteta u Beogradu.

    Tabela: Predmeti i faku