Univerzitet u Sarajevu Sarajevo, 2009.Šumarski fakultet

Ekološke osnove gospodarenja šumama

Šuma i njeni oblici

1

Profesor: prof. dr. Faruk MekićStudent: Daria Šimić Asistent: dipl. ing. Dino HadžidervišagićSADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................3

1. Pojam šume.............................................................................................................................4

2. Šuma i neki tipovi vegetacije..................................................................................................5

3. Najvažniji oblici šume i njihovo rasprostiranje na zemlji......................................................8

3.1. Lišćari............................................................................................................................10

3.2. Četinarske šume.............................................................................................................13

4. Pojavni oblici šume...............................................................................................................14

a) Regularne ili jednodobne šume....................................................................................14

5. Šuma prema namjeni i načinu postanka................................................................................16

6. Degradacijski oblici šuma.....................................................................................................17

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................18

LITERATURA.........................................................................................................................19

2

UVOD

Šuma je savršena ekološka tvornica, ali i idealno stanište za brojni živi svijet i

blagodat za čovjeka. Koristeći isključivo prirodne sirovine - ugljen dioksid i vodu, kao izvor

energije isključivo sunčevu energiju, u stanju je proizvest znatne količine biomase (drva,

lišća). Istina, uz nešto otpada u tom proizvodnom procesu koji se zove - kisik! Tek onako

usput, zadržat će pri procesu znatne količine prašine iz zraka, povoljno utjecati na kruženje

vode u prirodi, kao i na atmosferske prilike (vremenske i klimatske) a poslužit će i kao

odlično stanište za brojne biljne i životinjske vrste. Ako još pridodamo socijalno i estetsko

značenje za čovjeka, teza iz prve rečenice je zapravo preskromna.

Pored toga, šume imaju kako privredni tako i kulturni značaj za život čovjeka. Stara i

oštećena stabla se općenito koriste kao drvo za ogrijev, dok se zdrava stabla planski sijeku i

transportiraju do potrošača. Kulturni značaj šuma ogleda se u korištenju terena za sport,

rekreaciju i odmor koje nam pružaju brda i planine sa svojim šumama.

Danas, u suvremenom svijetu, postoji niz raspodjela šume. Uopće se može reći da se

svaka raspodjela šume na manje jedinice temelji na međusobnim razlikama njenih određenih

dijelova u pogledu starosti, vrste drveća, klimatskih uvjeta i slično, ali i na činjenici da je

lakše gazdovati manjim teritorijalnim jedinicama koje dobijemo unutrašnjom raspodjelom

šume. Ovakva podjela šuma, nastala je na osnovu potreba uređivanja šuma.

Međutim, šuma kao prirodna zajednica se javlja u različitim oblicima koji su

obuhvaćeni ovim seminarskim radom.

3

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0uma

1. Pojam šume

Šumu (engl. Forest, njem. Wald) predstavlja šumsko tlo koje je suvislo obraslo

šumskim drvećem, grmljem i prizemnim biljem, na kojem se trajno proizvode drvna tvar i

općekorisna dobra, a između biocenoze i staništa vladaju uravnoteženi odnosi.

Iz tog razloga, sasvim je opravdano svako izjednačavanje pojma šume s pojmom

biogeocenoza.

Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskoga drveća na površini do 0,1 ha,

šumski rasadnici, poljozaštitni i vjetrobrani pojasevi, drvoredi i sl.

Općekorisne funkcije šuma odražavaju se osobito u zaštiti zemljišta, prometnica i

drugih objekata od erozije, bujica i poplava, utjecaju na vodni režim i hidroenergetski sustav;

u utjecaju na plodnost zemljišta i poljoprivrednu proizvodnju; u utjecaju na klimu; u zaštiti i

unapređivanju čovjekove okoline; u stvaranju kisika i pročišćavanju atmosfere; utjecaju na

ljepotu krajolika te stvaranju povoljnih uvjeta za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju, za

razvitak turizma i lovstva.

Biljna odjeća, koja pokriva zemlju, veoma je bogata i raznolika. No u svakoj promjeni

s kontinenta na kontinent, s mjesta na mjesto, ipak se mogu razlikovati izvjesni zajednički

tipovi te odjeće, koji predjelu daju određeni vanjski pečat (fizionomiju) i koji u svojoj suštini i

životu (ekologijom) pokazuju zajedničke osnovne crte. Vrijedna je spomena i zanimljiva

pojava u prirodi da oblik nije nešto vanjsko i slučajno, nego je često u velikoj mjeri povezan

sa životnim uvjetima i načinom života, tako da izgled i odjeća biljci često već daje izraz, koji

odgovara ekološkim odnosima. Biologija je odatle stekla mnoštvo saznanja najdragocjenijeg

značaja. To vrijedi u punoj mjeri i za šunu.

Ako se posmatra biljna odjeća zemlje prema njenim raznim tipovima, ukazuju se

najzad nekoliko velikih glavnih i osnovnih oblika koji se danas u biologiji označavaju

vegetacijskim tipovima ili biljnim formacijama. Oduvijek su jezici svih naroda za njih našli

određene nazive. To su npr. izrazi: pustinja, stepa, livada, tresetište, vriština, šikara i šuma.

http://www.vuka.hr/uploads/media/06_Suma.pdf

4

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0uma#.C5.BDivotinje_i_biljke

Mekić, F. (1998.) Uzgajanje šuma, ekološki osnovi. Sarajevo.

2. Šuma i neki tipovi vegetacije

Udarna snaga šume, te njena rasprostranjenost u odnosu na ostale tipove vegetacije

proistječe neposredno iz samog sastava, visine, veličine i gustog sklopa šume. Prema tome,

šuma se na kraju formira i opstaje svugdje tamo, gdje postoje optimalni klimatski uvjeti.

Što se tiče šume kao završne formacije, taj proces možemo posmatrati još i danas na

sve strane, ondje gdje nastaje novo zemljište putem prirodnih zbivanja (naplavljivanje ili

spiranje) ili gdje takvo novo zemljište umjetno stvara čovjek. Većinom se na ovim

lokalitetima prvo formiraju drugi vegetacijski tipovi kao: rudine, patuljasto šiblje i žbunje.

No, na kraju se nađe poneko malo drvo pa izraste jedno za drugim, sklapa se i potiskuje sve

elemente strane šumi, a naseljavaju se drugi, šumi pripadajući elementi. Najzad, ako postoji

dovoljno prostora na površinama pojavljuje se i životinjski svijet. Na kraju ovog redoslijeda,

nazvanog sukcesija, stoji uvijek šuma kao završni element (klimaks). To nekad ide brže,

nekad sporije, pa se to vrijeme ponekad mjeri samo periodom od nekoliko decenija. Ipak, to

vodi prema krajnjem cilju, šumi.

Prašuma je tip vegetacije, koji označava one šume koje su se od svog nastanka

razvijala uz malo (sekundarne) ili bez utjecaja čovjeka (primarne), odnosno nastale su

djelovanjem prirode. U Europi je stara oko 10,000 godina, što znači da se pojavljuje nakon

ledenog doba koje je tu vladalo prije 15000 godina. Prašume po geografsko-klimatskim

karakteristikama dijelimo na nekoliko vrsta, osnovne su tropske kišne šume u tropskim

područjima (najpoznatija vrsta), i umjerene (skandinavske, europske i prašume umjerenih i

hladnih zona), Imenom džungla u širem smislu označava se tropska kišna šuma a njezino ime

dolazi iz sanskrtskog jangala (pustara).

5

Slika 01. Prašuma, Perućica

Na području bivše Jugoslavije nalazi se znatan broj starih prašuma nastalih

djelovanjem prirode. Bilo ih je 20, i to 3 u području BIH-a, „Janj“, „Lom“ i „Perućica“. U

Sloveniji 4, u Hrvatskoj 6 (Čorkova uvala, Muški bunar, Klepina duliba), u Srbiji 5, i po jedna

u Crnoj Gori i Makedoniji.

Degradacija šuma. Utjecaj civiliziranog čovjeka na prašumu dovodi do njezinih degradacija i

konačnih nestanaka, te pojave mladih ili umjetnih šuma, nastalih pošumljavanjem. Na

području Hrvatske degradacija šuma javila se u nekoliko oblika:

šikara, izostanak diferencijacije između sloja drveća i sloja grmlja. Prvi je

degradacijski stupanj. U daljnjoj degradaciji dolazi do pojave

šibljaka, do koje dolazi zbog utjecaja paše i brsta (koze). Konačna faza je

krš ili kamenjara, posljednji degradacijski stadij.

Šuma i tundra, šuma i stepa. U drugim predjelima svijeta, gdje vladaju ekstremni

klimatski uvjeti, kao i pojedinim mjestima Europe, šuma nema više svoj nadmoćni položaj u

biljnom svijetu, nego ga mora ustupiti drugim formacijama. Takva područja nisu mala, jer su

klimatski uvjeti za šumu povoljni u mnogim dijelovima zemlje. Dvije okolnosti prije svega

isključuju šumu, negdje premalo toplote, negdje premalo vlage i slično.

6

Na graničnim područjima (granica suhoće) između livade i šume, nastaju na velikim

područjima prelazni oblici, za koje se jedva može reći da li da se broje u šumu ili livadu. Ove

su formacije označene kao stepska šuma ili šumska stepa.

Šuma i vriština. Mnogo je spornije pitanje prirodnog postanka jedne druge formacije,

susjeda šume, zastupljene u blagim, oceanskim klimatskim područjima Europe, naime

vrištine, koja igra važnu ulogu i mnogo osporavanu ulogu u šumskom gospodarstvu. Prava

područja vriština tj. formacija patuljastog šiblja bez drveća, obrazovana uglavnom od Calluna,

ali protkane i smrekom, vrstama žutilovke, aromatičnim šibljem i mnogim drugim

karakterističnim biljkama nalaze se uglavnom u području srednje i sjeverne Bosne.

Šuma i izdignuto tresetište. Postoji još jedan drugi tip vegetacije koji može biti opasan

za šumu u hladnijim, vlažnim područjima i čije širenje moderno šumarstvo mora imati u vidu.

To je izdignuto tresetište. Ono je uglavnom formirano od tzv. tresetnih ili bijelih mahovina,

sfagnum vrsta, a nalazi se većinom u šumama srednje bosanskih planina na vlažnim

staništima u obliku otoka i to u dolinama i uvalama gdje voda ne otječe. Pojavljivanje

sfagneja na šumskom zemljištu bilo po strani ili na nekoj udaljenosti od postojećeg

izdignutog tresetišta, izgleda da je opasno po šumu, jer predstavlja opasnost od zamočvarenja

zemljišta.

Mekić, F. (1998.) Uzgajanje šuma, ekološki osnovi. Sarajevo.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Perucica.jpg

7

3. Najvažniji oblici šume i njihovo rasprostiranje na zemlji

Kad se hoće u najgrubljim crtama razlikovati oblici šume na zemlji po njihovoj

fizionomiji, onda se one mogu podijeliti na lišćarske i četinarske šume. Prema tome da li se

one sastoje od drveća sa manje ili više površinski široko razvijenim asimilacijskim organima

(lišće) li od takvog u koga su ti organi usko i linearno raspoređeni (četine).

Među lišćarskim šumama razlikujemo stalno zelene i periodično zelene. I stalno

zelene lišćarske šume mijenjaju lišće, ali većinom postepeno i neupadljivo, ili je novo listanje

tako brzo da je promjena jedva uočljiva. Periodično zelene lišćarske šume pokazuju izrazito

doba olistalosti i neolistalosti u jasnoj zavisnosti od klimatskih raznolikosti tijekom godine.

Četinarsko drveće je uglavnom stalno zeleno. I ono odbacuje stare četine, često

također u određeno doba godine, a to ipak samo tako da pored ovih u isto vrijeme zadržavaju

zelenu odjeću mlađih četina. Samo pripadnici roda Larix vrsta čine značajan izuzetak svuda

na zemlji odbacujući potpuno u jesen četine i ozelenjavajući ponovo u proljeće- S tim on

pokazuje naročiti stav koji ukazuje na zbližavanje sa periodično zelenim lišćarima. Isto i

američki močvarni taksodij (T. distichum) mijenja četine odbacujući u isti mah ovogodišnje

ljetoraste.

Sa ovog gledišta, ne gledajući na sve tanje razlike, kao što to čine i druga biljno-

geografska djela, mogu se podijeliti oblici šuma na zemlji kako slijedi:

1. Lišćari

2. Četinari

8

Slika 02. Lišćarska (bukova) šuma

Slika 03. Četinarska (zimzelena) šuma

-Mekić, F. (1998.) Uzgajanje šuma, ekološki osnovi. Sarajevo.

-http://img112.imageshack.us/img112/3835/dscn7736bp2.jpg

-http://www.suvaplanina.com/Slike%20sa%20Stare%20planine/Galerija%20Vrazja

%20glava /fgfgfh.jpg

9

3.1. Lišćari

1. Uvijek zeleni lišćari

a) Tropske i suptropske šume kišnih perioda u stalno žarkim i vlažnim

područjima.

b) Lovorove šume i šume tvrdolisnatih lišćara u područjima manje ili više toplih i

suhih ljeta i blagih vlažnih zima.

2. Periodično zeleni lišćari

a) Ljeti zelene šume u područjima toplog ljeta i hladne zime sa prilično jednoliko

raspoređenom vlagom.

b) Šume kišnih perioda – monsunske šume u stalno žarkim područjima,

povremeno sušnim, sa kišnim periodima većinom prouzrokovanim vlažnim

monsunskim vjetrovima (monsuni).

Slika 04. Tropska lišćarska šuma

Mekić, F. (1998.) Uzgajanje šuma, ekološki osnovi. Sarajevo.

http://georgije.ekof.bg.ac.yu/~geografija/images/stories/slike/tropska_suma.gif

10

a) Tropska i suptropska šuma kišnog perioda sa ekološkog gledišta je nesumnjivo

najbujniji oblik od svih oblika šume i najviši stepen biocenoze. Što se tiče izrade drveta u tim

šumama, ona je dosta otežana zbog mnogih povijuša i gustog podrasta, a pogotovo zbog toga

što se naročito vrijedne vrste drveta često javljaju samo rasuto. Ove šume često nisu više

netaknute prašume, nego šume koje nasljeđuju prašumu, drugačijeg sastava i siromašnije

vrstama. Tropska prašuma se odlikuje u prvom redu višeslojnim etažama. U njoj često

možemo razlikovati 4-5 etaža drveća pod kojima biva zastupljena etaža šiblja i trava.

Otpadak šume, stelja, raspada se brzo i potpuno i pored svoje količine, usljed vanredno bogate

mješavine vrsta i povoljnih klimatskih uvjeta. Generalno, nedostaju debele naslage stelje ili

nesatruo sirovi humusni sloj. Područje rasprostranjenosti ovagvog tipa šuma nije veliko

koliko se pretpostavlja.

b) Šume lauretuma i tvrdolisnih lišćara nemaju iste, pa čak ni vrlo slične karakteristike

u odnosu na tropske i suptropske šume kišnog perioda. One pokazuju izrazita odstupanja u

pogledu visine, stepena sklopa i stanišne prilike, te međusobno razgraničavanje tih šuma i

njihovo odvajanje od ostalih osnovnih oblika šuma djelimično je jako nesigurno.

Asimilacijski organi ovih vrsta pokazuju na kserofiliju, odnosno na prilagođavanje lišća na

naročitu sušu i zaštitu od isušivanja, usljed vrelog ljeta koje je karakteristično za područje

rasprostiranja ovih šuma.

Ovaj oblik šume se većinom nalazi u rano naseljenim obalskim krajevima, područjima

umjerene toplote, gdje su ljudi intenzivno mijenjali njen izgled. U Europi se šuma lauretuma

nalazi na obalskim područjima cijelog mediterana. Vrlo mali značaj ima za dobijanje drvne

mase, jer su stabla deformiranog oblika i dosta je slaba proizvodnost.

c) Zimi gola ljeti zelena lišćarska šuma je obrazovana od drveća sa sočno-zelenim,

tankim i mekanim lišćem koje se odbacuje sa nastupom hladnog godišnjeg doba i ponovo

obrazuje tek sa početkom toplijeg vremena. Dakle, u onim geografskim širinama gdje je po

pravilu izražena zima bogata snijegom i jako hladna, a ljeto bogato talozima, pojavljuje se

ovaj obliš šume koji još nazivamo i ''ljetna šuma''.

Ljetne šume su uglavnom svuda visokog rasta i gusto skopljene. Sastojine imaju debela

stabla, drvo im je tvrdo i vrijedno. Ljeti zelena lišćarska šuma javlja se samo na kopnima

sjeverne Zemljine polulopte, jer na južnoj nedostaje izrazita suprotnost između ljeta i zime.

Tu se pojavljuje (sjeverna hemisfera) kao oblik prilagođenja na već spomenutu suprotnost.

11

d) Lišćarska šuma kišnih perioda obrazovala se u južnim širinama, u vrelim

klimatskim područjima izrazito suhih i kišnih perioda. Njen period mirovanja vegetacije pada

u sušno godišnje doba, a spolja se karakterizira opadanjem lišća, odnosno ogoljenošću. Ta

promjena vlage uvjetovana je istovremenom promjenom vrlo redovitih strujanja vjetra. To su

naročiti vjetrovi koji su poznati pod nazivom ''monsunski vjetrovi'' koji donose kišno vrijeme,

a s njim dolazi i listanje drveća. Prema tome, ove oblike šuma zovemo i monsunskim šumama

Mekić, F. (1998.) Uzgajanje šuma, ekološki osnovi. Sarajevo.

12

3.2. Četinarske šume

Stalno zelena četinarska šuma

Pravo područje rasprostiranja četinarskih šuma imamo u tek hladnijem klimatskom

području, izrazito oštrih zima i redovitno snježnij i mraznih vremena u sjevernim širinama ili

na višim planinskim položajima umjerenih zona. Vrste roda Pinus u ovim šumama zahvataju

velike površine, što je inače uvjetovano edafskim faktorima, a odmah nakon roda Pinus,

javljaju se i vrste roda Abies.

Karakterističan za ovaj oblik šume je uglavnom uzak do četine zakržljali oblik

asimilacijskih organa. Smatralo se da ograničavanje površine ima izvjesnog naročitog

prilagođavanja na zimsku opasnost sušenja zato što se isparavanje može očigledno jako

smanjiti oblikom i unutarnjom građom četine.

Stalno zelene biljke u proljeće ne trebaju čekati pupanje, već mogu ranije početi s

asimilacijom.

Forma stabla u šumama ovog oblika naročito je dugačka, vitka i prava. U tome i leži

visoka ekonomska vrijednost ovih šuma, koje igraju važnu ulogu u proizvodnji građevinskog

drveta i rezane građe u svim dijelovima svijeta u kojima se javljaju. Granjanje nije naročito

bogato. Najviše se pokazuju 3-4 reda grana većinom usljed dugogodišnjeg trajanja četina.

Listanje je bogato i upravo kod naročito karakterističnih vrsta ovog oblika šuma, u

unutrašnjosti je svjetlost svedena na minimum. Sastojine roda Abies i Picea ubrajamo u

najsjenovitije koje poznajemo.

Četinarske šume još više naginju obrazovanju čistih sastojina nego ljeti zelene

lišćarske šume i to u svojim hladnijim i najpovoljnijim klimatskim područjima, većinom

borove šume na propustljivim i suhim pješčanim tlima.

Četinari pokrivaju cijeli pojas sjeverne hemisfere između granice šume koja je

uvjetovana niskim temperaturama i područja zimi gole lišćarske šume provlačeći se kroz

sjevernu Europu i Aziju kao i kroz sjevernu Ameriku i Kanadu. Najveće četinarsko područje

predstavlja Sibirska tajga (od Urala do Tihog ocena). Klimu sjevernog pojasa četinara

određuju hladne zime i dugotrajni mrazevi. Uprkos ekološki siromašnijem dijelu šume u

cjelini ovaj oblik šume koji ide do granice životne sposobnosti, zahvaljujući svojim oblicima

prilagođavanja, pokazuje veliku mjeru životne snage i visoku ekonomsku vrijednost.

Mekić, F. (1998.) Uzgajanje šuma, ekološki osnovi. Sarajevo.

13

4. Pojavni oblici šume

a) Regularne ili jednodobne šume

Slika 05. Regularna šuma crne johe u Podravini.

Mnoge ljude brine kad prolazeći npr. Slavonijom, vide posječene veće djelove šume,

misleći da su šumari napravili čistinu. U krivu su. Ono što izgleda kao čistina zapravo je

mlada šuma, stara tek nekoliko godina. A kad i padne jedan hrast to treba gledati kao na

rođenje njih nekoliko tisuća, koji ne mogu živjeti u sjeni svog roditelja i jedva čekaju svoju

šansu. Stoga se nekim vrstama drveća naprosto mora gospodariti, šumari kažu na regularan

način. Važno je uočiti da se sječa koja izgleda kao čista zapravo događa na razmjerno malim

površinama, a na razini gospodarske jedinice ukupna zaliha je unatoč sječi cijelo vrijeme ista

ili godinama raste. Kad se pak promotri odrasla šuma lako je uočiti da su sva stabla glavne

vrste drveća istih dimenzija, dakle praktički iste starosti. Ponekad ljude zbune manja stabla

tzv. podstojne etaže, odnosno sloj grmlja. Oni su zapravo pozitivan element, jer osim što

poboljšavaju biološku raznolikost dosta jednolike sastojine, tjeraju glavne vrste da rastu u

veće visine i čiste ih od suvišnih grana.

14

b) Preborne šume

Preborna šuma je visoka šuma u kojoj se na razmjerno maloj površini nalaze stabla

različitih debljina i visina, koja su pomiješana pojedinačno (stablimično) ili u manjim grupama

(grupimično). Preborna je šuma trajna šuma s neprestanim nejednoličnim sklopom, u kojoj se

iskorištavanje, pomlađivanje i njegovanje obavlja stablimičnim ili grupimičnim odabiranjem,

uglavnom istodobno i na istoj površini. Tamo se gospodari preborno tako da se svakih

nekoliko godina iz šume izdvajaju pojedinačna zrela stabla i tako otvara prostor za rast

podmlatka. Bukva i jela su vrste koje omogućuju takav način gospodarenja. Izvana gledano,

čovjeku se čini da šuma stalno izgleda jednako, mada se na ovaj način pridobiva približno

jednaka količina drva kao i u regularnim šumama. Jasno je da se u ovom obliku mogu uzgajati

samo vrste čiji podmladak dobro podnosi zasjenu starih stabala.

c) Mediteranska šuma

U probalnom pojasu i otocima rastu šume crnike ,mješovite šume crnike i alepskog

bora te čiste šume alepskog bora. Iznad 350 m n.v. na otocima i 600 u priobalju alepski bor

zamjenjuje dalmatinski crni bor. U submediteranu crniku zamjenjuje hrast medunac koji čini

mješovite zajednice s bijelim i crnim grabom. Hrastove šume su uništene,nekontroliranom

sječom,brstom i požarima pa su danas to pretežno makije ,garizi,šikare i šibljaci. Krivo je

tumačenje kako je alepski bor alohtona vrsta. U Hrvatskoj, južno od Šibenika smatra se

autohtonim ,a zajednica Querco ilici-Pinetum halepensis čini klimatogenu zajednicu na

najsušim i najtoplijim predjelima tog područja. Širenje alepskog bora van svojih priodnih

staništa je posljedica uništavanja šuma i erozije tla, te neobrađivanje poljoprivrednih površina.

d) Kulture i plantaže

U Hrvatskoj su gotovo zanemarive i zauzimaju manje od 1% površina. U krajoliku će

se primijetiti ili pionirske kulture borova i sličnih vrsta na bujadarama i vrištinama Korduna i

Like, ili industrijske plantaže topola u Baranji. Iako podignute s idejom brze proizvodnje

drvne mase od toga se odustaje i jedne i druge samo su stadij pripreme terena za ponovno

uvođenje autohtonih vrsta i prirodne vegetacije

http://hr.wikipedia.org/wiki/oblici_sume

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Crni_jarki.JPG

15

5. Šuma prema namjeni i načinu postanka

a) Prema namjeni šume mogu biti:

- gospodarske

- zaštitne

- posebne namjene

Gospodarske šume ponajprije imaju gospodarsku i općekorisnu namjenu.

Zaštitne šume imaju naglašenu općekorisnu i to zaštitnu namjenu.

Ponajprije služe za zaštitu tla od erozije, komunikacija i objekata od lavina i erozije, za zaštitu

od snažnih udara vjetra i sl. Zaštitne šume trajno su ili privremeno izuzete iz redovitoga

šumskog gospodarenja.

Šume posebne namjene su šume i dijelovi šuma registrirani za proizvodnju šumskog

sjemena, šume koje predstavljaju prirodne rijetkosti ili su od posebnog znanstvenog,

povijesnog i drugoga značenja (nacionalni parkovi, park-šume, rezervati i sl.), šume

namijenjene znanstvenim istraživanjima, edukaciji, za vojne potrebe te šume namijenjene za

odmor i rekreaciju.

b.) Prema načinu postanka, razlikujemo:

- visoku šumu

- nisku šumu

- srednju šumu.

Visoka šuma može biti regularna i preborna.

Regularnu šumu tvore jednodobne sastojine. U jednodobnoj sastojini stabla su podjednako

stara, visoka i podjednakih su prsnih promjera.

Preborna šuma sastoji se od prebornih sastojina. U prebornoj sastojini stabla su različitih

dimenzija odnosno visina i prsnih promjera. U sastojinama visoke šume stabla su

generativnoga podrijetla, pa se još nazivaju sjemenjače. Visoke šume nose takav naziv zbog

svog dugog produkcijskog perioda.

Nisku šumu tvore sastojine panjače. U njima je podrijetlo stabala

vegetativno. Ovakav naziv potječe od produkcijskog perioda koji ne traje dugo.

Srednju šumu tvore sastojine u kojima je podrijetlo stabala kombinirano – generativno i

vegetativno.

16

6. Degradacijski oblici šuma

Degradacijski oblici šuma u kontinentalnome dijelu Hrvatske su:

1) Šikara - šikara je prvi degradacijski stupanj, najčešće šikara šume panjače.

Temeljno joj je obilježje izostanak diferencijacije (slojanja) između sloja drveća i sloja

grmlja. U strukturi sastojine dominiraju izbojci grmlja, dok su izbojci iz panjeva

u manjini.

2) Šibljak - šibljak je degradirana šikara. Degradacija se najčešće dešava pod utjecajem

paše i brsta. Zadržali su se uglavnom šiboliki izbojci zbog ekstremnoga iskorištavanja šikare.

3) Gola kamenjara, krš (vriština, bujadara, bujadnica)

Ostali su samo najotporniji elementi šume koje zbog nekih njihovih značajki (trnje, okus

lišća) stoka izbjegava. Kamenjara je posljednji degradacijski stadij.

Degradacijski oblici šuma hrasta crnike (mediteran):

1) makija - prvi degradacijski stupanj šume hrasta crnike. Ne raspoznaju se sloj drveća

i grmlja, tlo je suvislo obraslo velikim brojem vrsta grmlja i drveća koji se inače javljaju kao

pratioci hrasta crnike (zelenika, lemprika, planika, tetivka). Makija je neprohodna. Najčešće

se može prevesti u panjaču.

2) garig - nastaje degradacijom makije zbog jačega brštenja, požara i sl. Ostaju samo

najotporniji elementi makije (bodljikavi, aromatični). Garig je rijedak, prohodan, tlo nije

suvislo obraslo.

3) goli krš (kamenjara) Uslijed sječe, brsta, požara, nestaje gotovo sva vegetacija,

ostaje samo prizemno rašćenje.

17

ZAKLJUČAK

Glavni element koji izgrađuje šumu i razlikuje je od ostalih tipova vegetacije je

šumsko drveće. Drvećem nazivamo drvenasto bilje na kojem se jasno luče deblo i krošnja te

koje u odrasloj dobi dosiže visinu od najmanje 5 – 8 m.

Drvenasto bilje kod kojega se još može razlučiti deblo i krošnja, a u odrasloj dobi može

narasti u vis do 5 m ubrajamo u poludrveće.

Biljna odjeća, koja pokriva zemlju, veoma je bogata i raznolika. No u svakoj promjeni

s kontinenta na kontinent, s mjesta na mjesto, ipak se mogu razlikovati izvjesni zajednički

tipovi te odjeće, koji predjelu daju određeni vanjski pečat (fizionomiju) i koji u svojoj suštini i

životu (ekologijom) pokazuju zajedničke osnovne crte. Vrijedna je spomena i zanimljiva

pojava u prirodi da oblik nije nešto vanjsko i slučajno, nego je često u velikoj mjeri povezan

sa životnim uvjetima i načinom života.

Različiti oblici šuma nastali su, prije svega, zbog različitih klimatskih uvjeta i prilika

koje su različite od područja do područja. Određeni oblici, bilo da su grubo ili stručno

razlučeni, imaju različite vrijednosti za čovjeka s gledišta ekonomske iskoristivosti. Zbog toga

je izrazito važno poznavati osnovne karakteristike područja na kojima se javljaju određeni

oblici šuma, u prvom redu poznavanje klimatskih uvjeta koji tu vladaju, da bismo znali kako

pravilno postupati i gospodariti takvim šumama u cilju njihovog očuvanja i što bolje i veće

proizvodnje drvne mase.

18

LITERATURA

Mekić, F. (1998.) Uzgajanje šuma, ekološki osnovi. Sarajevo.

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0uma

http://www.vuka.hr/uploads/media/06_Suma.pdf

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0uma#.C5.BDivotinje_i_biljke

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Perucica.jpg

http://img112.imageshack.us/img112/3835/dscn7736bp2.jpg

http://www.suvaplanina.com/Slike%20sa%20Stare%20planine/Galerija%20Vrazja

%20glava /fgfgfh.jpg

http://georgije.ekof.bg.ac.yu/~geografija/images/stories/slike/tropska_suma.gif

http://hr.wikipedia.org/wiki/oblici_sume

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Crni_jarki.JPG

19