18.01.2011.

Prosudbeno povjerenstvo za Nacrt Zakona o znanosti,

- Izvješće i Zaključci rasprave -

14.,15.,16. prosinca 2010.

11.,12.,18. siječnja 2011.

Uvodne napomene

Temeljem odluke ministra znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) dr. sc. Radovana Fuchsa od 9.12.2010., osnovano je Prosudbeno povjerenstvo za Nacrt Zakona o znanosti u sastavu:

dr. sc. Danica Ramljak, ravnateljica Instituta Ruđer Bošković, prof. dr. sc. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta društvenih djelatnosti „Ivo Pilar“, dr. sc. Stjepan Matković, ravnatelj Instituta za povijest, prof. dr. sc. Roko Andričević, prorektor za znanost, međunarodnu i međusveučilišnu

suradnju Sveučilišta u Splitu, dr. sc. Slavko Perica, ravnatelj Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, prof. dr. sc. Ivona Marasović, ravnateljica Instituta za oceanografiju i ribarstvo, dr. sc. Mira Lenardić, predstavnica Nacionalnog vijeća za konkurentnost, prof. dr. sc. Ivan Samardžić, prorektor za znanost, tehnologije, projekte i međunarodnu

suradnju Sveučilišta u Osijeku, prof. dr. sc. Krunoslav Pisk, predsjednik Nezavisnog sindikata za znanost i visoko

obrazovanje, dr. sc. Nevenka Ožanić, prorektorica za znanost i razvoj Sveučilišta u Rijeci. prof. dr. sc. Melita Kovačević, prorektorica za istraživanje i tehnologiju Sveučilišta u

Zagrebu, dr. sc. Hrvoje Meštrić, ravnatelj Uprave za znanost, MZOŠ, tajnik Prosudbenog

povjerenstva za nacrt Zakona o znanosti dr. sc. Tvrtko Smital, koordinator Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o znanosti

Prisutni predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa: Leana Salamunić Džaja, dipl. iur., voditeljica Odsjeka za pravne poslove

Prisutni predstavnici znanstvenih novaka: dr. sc. Nenad Malenica dr. sc. Iva Rezić

Temeljna je zadaća Povjerenstva izraditi izvješće o prihvatljivosti primjedbi i prijedloga koji su temeljem javne rasprave pristigli na Nacrt Zakona o znanosti, odnosno iznijeti stajališta o ostalim odredbama Nacrta Zakona, te predložiti moguća alternativna rješenja zakonskih odredbi.

Povjerenstvo je na početku rasprave prihvatilo prijedlog tajnika Povjerenstva dr. sc Hrvoja Meštrića i koordinatora Povjerenstva dr. sc. Tvrtka Smitala, prema kojem je strategija rada Povjerenstva zauzeti stavove o temeljnim načelima koja su vodila predlagače Nacrta. Potom će nakon jasne formulacije stavova Povjerenstva biti moguće zauzeti stavove o svim konkretnim

1

primjedbama i prijedlozima na pojedinačne članke Nacrta zakona, te predložiti konkretna rješenja za narednu verziju nacrta Zakona.

Nakon provedene rasprave o temeljnim načelima i mogućim smjernicama za budući Nacrt Zakona, Povjerenstvo donosi sljedeće:

IZVJEŠĆE I ZAKLJUČKE

Načelne primjedbe:

sa stajališta lingvistike zakon se ne može zvati Zakon o znanosti, već Zakon o znanstvenoj djelatnosti

- potrebno je sustavno regulirati umjetnička istraživanja, uključujući problematiku izbora na umjetnička radna mjesta na sveučilištima, te problematiku znanstvenih novaka i izvođenja doktorskih studija u umjetničkom području. Povjerenstvo predlaže da Ministarstvo uključi u raspravu o toj temi angažira za tu temu predstavnike sveučilišta iz umjetničkog područja te da se uvaži njihov prijedlog.

- regulirati interdisciplinarno područje znanosti;

- ugraditi u naredni Nacrt i detaljnije razraditi načelo internacionacionalnog karaktera znanosti, kroz definiranje načela u čl. 3., zatim kroz propisivanje kriterija vrednovanja sveučilišta i javnih instituta kroz međunarodnu suradnju;

- mišljenje predstavnika Nacionalnog vijeća za znanost jest da Nacrt ne poštuje Odluke Ustavnog suda prema kojima fakulteti imaju pravnu osobnost, što smatra da bi trebalo biti izrijekom navedeno u Zakonu;

- Uskladiti stupanje na snagu odredbi i pažljivo razraditi Prijelazne odredbe budućeg nacrta - neke promjene ne bi trebale stupiti odmah na snagu.

- Sveučilišta treba zasebno tretirati u Zakonu zbog svoje različite strukture, misije i vizije te načina upravljanja, a poglavito zbog činjenične dvojne pravne osobnosti između Fakulteta i Sveučilišta. Sveučilište treba sustavno provesti kroz sve članke koji se odnose na znastvenu djelatnost na sveučilištima.

Zaključci:

1. Povjerenstvo prihvaća smatra da temeljni koncept budućeg Nacrta Zakona treba prema kojem se javnim znanstvenim ustanovama dajeti visokau autonomijua u njihovu djelovanju, uz jasno definiranu nadzornu ulogu države koja istodobno skrbiza znanost kao javno dobro. Pod time se podrazumijeva da Ministarstvo napušta dosadašnju ulogu izravnog financiranja institucija, izravnog odlučivanja o kadrovskim rješenjima (znanstveni novaci, znanstvena, suradnička, administrativna i druga radna mjesta), financiranja projekata, znanstvene opreme, infrastrukture, temeljnog održavanja i sl. Umjesto toga Povjerenstvo podržava uvođenje koncepta financiranja ustanova putem programskih ugovora temeljenog na lump-sum modelu financiranja.

1.1. Uloga Ministarstva sastoji se ponajprije od brige o cjelokupnom sustavu znanosti u RH kao o javnom dobru, i to konkretno kroz - putem upravnogi nadzora ustanova, ali i izravnijim zatim izravnim utjecajem na upravljanje ustanovama putem članova upravnih

2

ili sveučilišnih vijeća (što ne obuhvaća odlučivanje o akademskim, znanstvenim i stručnim i znanstvenim pitanjima), te kroz financiranje prethodno ugovorenih programskih ugovora.

1.2. Predlaže se ugradnja i odredbi koje obavezuju Ministarstvo na imenovanje samo onih kandidata za članstvo u upravnim ili sveučilišnim vijećima koji imaju odgovarajuću kompetenciju nužnu za jasan doprinos upravljanju javnim znanstvenim ustanovama, različitima za sveučilište i za institute. Predlaže se da članovi sveučilišnih/upravnih vijeća moraju imati ili znanstvene kompetencije, ili ugled i iskustvo u upravljanju ustanovama slične veličine i/ili orijentacije, te etičnost.

2. Povjerenstvo prihvaća koncept financiranja kroz programske ugovore, s time da sadržaj programskih ugovora kao i svi elementi lump- sum proračunskog sustava kao temelja budućeg financiranja javnih znanstvenih ustanova moraju biti jasno definirani..

2.1. Prihvaća se načelni koncept sklapanja programskog ugovora s institutima i sa sveučilištima u dijelu financiranja znanstvenih istraživanja, s time da predstavnici sveučilišta ističu problem pravne osobnosti fakulteta kod sklapanja programskih ugovora sa sveučilištem, te naglašavaju da treba definirati razlike programskih ugovora koji se pregovaraju i sklapaju sa sveučilištem u odnosu na programske ugovore i s institutaom, uz kvalitetne prijelazne odredbe za sklapanje programskog ugovora.

2.2. Dosljedno objasniti sve pojmove i ključne elemente osnovnog i razvojnog proračuna, te proračuna vlastitih prihoda. Iznimno je važno propisati transparentan postupak pregovaranja između ustanova i Ministarstva, s obzirom da sam postupak ima presudno značenje u konceptu autonomnog funkcioniranja ustanova, odnosno u procesu u kojem Ministarstvo ima izravnu ulogu u definiranju srednjoročnog financijskog okvira institucija. U novom Nacrtu Zakona treba točno definiratiMora biti sasvim jasno tko i s kime pregovara, kada, te koji su rokovi i zaštitni mehanizmi za obje strane u procesu pregovaranja (Ministarstva i ustanove). Također Zakon treba predvidjeti proceduru u slučaju da se ne postigne dogovor u zakonom predviđenom roku.

2.3. Jasnije obrazložiti koncept prema kojem se buduće financiranje javnih znanstvenih Instituta i Sveučilištaustanova iz sredstava državnog proračuna (ali moguće i drugim javnim sredstvima, primjerice preko javnih poduzeća) temelji na odvajanju tzv. institucionalnog i kompetitivnog financiranja, gdje se kompetitivno financiranje odnosi na sva sredstva dobivena kroz kompetitivne znanstvene projekte (bez obzira na izvor financiranja)

2.4. Jasnije naglasiti načelo javne odgovornosti države i svih subjekata za sustav znanosti, koji uključuje kako institucionalno financiranje, tako i osiguranje sredstava te razvoj instrumenta za kompetitivno financiranje

2.5. Osnovni proračun ustanova treba se temeljiti na institucionalnom financiranju temeljem Programskog ugovora ustanovama koji provodi Ministarstvo, a ta sredstva uključivala bi: plaće, hladni pogon, investicijsko održavanje, te osnovna sredstva za istraživački rad; kao i predviđeni iznos za kompetitivna sredstava koji se ugovara na temelju prethodnog razdoblja. Posebno je važno u novom Nacrtu Zakona točno definirati što spada pod osnovna sredstva za istraživački rad i koji su kriteriji pod kojima se dodijeljuju unutar Programskih ugovora.

2.6. U razvojni proračun ustanova svakako uključiti kapitalne investicije.

3

2.7. Pojasniti ulogu i mehanizme kompetitivnog financiranja znanosti, kao komplementarnog i odvojenog izvora financiranja ustanova, štoa uključuje kako ivalo bi proračunska, tako ie druga javna i privatna sredstva namijenjena za financiranje znanstvenih projekata. Ta sredstva dodjeljivala bi se putem natječaja Hrvatske zaklade za znanost i drugih kompetitivnih financijskih instrumenata. Kompetitivna sredstva uključivala bi i sva druga sredstva koje ustanove putem odgovarajućih natječaja (dakle kompetitivno) dobivaju od domaćih, stranih znanstvenih zaklada i fondova, te od istraživanja za gospodarstvo. Povjerenstvo preporučuje da se u budućem nacrtu zakona dosljedno koristi upravo podjela na kompetitivno i institucionalno financiranje, te izbaci pojam tzv. „vlastitih sredstava“, koji nepotrebno izaziva asocijacije na komercijalizaciju znanstvenih ustanova.

3. Povjerenstvo smatra da se budući razvoj sustava znanosti u RH treba temeljiti na učinkovitom radu tri ključna nacionalna tijela, odnosno na tragu sljedećih rješenja:

3.1. Nacionalno vijeće za znanost i tehnologiju (NVZT) – umjesto jednog nacionalnog vijeća za obrazovanje i znanosti Povjerenstvo se predlaže postojanje dva odvojena nacionalna vijeća: vijeće za znanosti i tehnologiju, te vijeće za obrazovanje, s time da se vijeće koje se brine o strateškom razvoju znanosti svakako mora brinuti i o tehnološkom razvoju. U Povjerenstvu prevladavaju dva mišljenja:

a) Uloga NVZT treba biti isključivo strateška i savjetodavna, vijeće treba imenovati Vlada RH, te među članovima trebaju biti i državni dužnosnici kako bi se osigurao izravni utjecaj NVZT na provedbu javnih politika u znanosti.

b) NZVT treba imenovati Sabor RH čime bi se postigla veća politička neovisnost, vijeće koje bi bilo ne samo strateško i savjetodavno, nego i neovisno tijelo s određenim izvršnim ovlastima.

U budućem Nacrtu svakako treba lo uvesti profesionalno mjesto predsjednika NZVT (ekvivalent tzv. Chief Scientista), kao osobe s punom znanstvenom kompetencijom, zaposlene najmanje na pola radnog vremena na mjestu predsjednika NVZT.

3.2. Hrvatska zaklada za znanost (HZZ) – iako je funkcioniranje Zaklade predmet posebnog zakona, nedvosmisleno naglasiti da se radi o ključnom tijelu za kompetitivno financiranje znanosti javnim sredstvima. U prijelaznim odredbama Nacrta potrebno je odrediti vrijeme u kojem se prelazi na model razdvojenog institucionalnog i kompetitivnog financiranja, (ne prije nego je HZZ u potpunosti kadrovski i financijski spremna za obavljanje svoje uloge.).

3.3. Agencija za znanosti i visoko obrazovanje (AZVO) – treće ključno tijelo regulirano također posebnim zakonom – naglasiti da ima odlučujuću ulogu u vrednovanju znanstvene kvalitete ustanova. Pri tome vrednovanje AZVO mora biti međunarodno i u operativnom smislu potpuno neovisno od Ministarstvo i aktualne politike. Kriteriji i postupak vrednovanja trebaju se temeljiti na najboljim primjerima iz Europe i svijeta, a kriterije i postupak vrednovanja svakako mora verificirati NVZT.

3.4. Rezultati vrednovanja trebaju biti osnova za kategorizaciju svih javnih znanstvenih ustanova (javnih znanstvenih instituta i sveučilišta) prema kvaliteti znanstvenih istraživanja. Kategorizaciju ustanova (različita za institute i sveučilišta) na nacionalnoj razini treba osmisliti NVZT, opet oslanjajući se na međunarodna iskustva i kriterije. Rezultati vrednovanja koje provodi AZVO i kategorizacija potom trebaju imati kao ključnu posljedicu različitu stopu financiranja ustanova u institucionalnom dijelu

4

proračuna kojeg doznačuje Ministarstvo (drugim riječima - viša kategorija znači višu stopu financiranja za osnovni istraživački rad više znanstvenih novaka i post-doktoranata, prioritet za investicije, možda i viši dozvoljeni postotak najviših znanstvenih i/ili znanstveno-nastavnih radnih mjesta i sl.). Kategorizacija treba jasno odražavati misiju i viziju Instituta odnosno Sveučilišta u dijelu koji se odnosi na znanstvenu djelatnost;

4. Jasno definirati ključnu ulogu sveučilišta u hrvatskom znanstvenom sustavu, kao ustanove koje su stožerne za obavljanje znanstvene djelatnosti. Posebno se navedeno odnosi na sadržaj programskog ugovora, koji Zakon treba posebno definirati za znanstvenu djelatnost na sveučilištu. Potrebno je razvidnije odrediti koje elemente iz zakona o znanosti sveučilišta ugovaraju u programskom ugovoru koji je definiran Zakonom o sveučilištu.

5. Definirati javne znanstvene institute kao ustanove koje obavljaju istraživanja od strateškog značaja za RH, u skladu sa Strategijom koju definira Vlada RH, uz ključnu savjetodavnu ulogu NVZT. Mora biti jasno da javni instituti u tom slučaju imaju svakako manju autonomiju u izboru predmeta istraživanja u odnosu na sveučilišta.

5.1. Povjerenstvo ne podržava predloženu podjelu javnih instituta na nacionalne i državne. Umjesto toga predlaže da postoji samo jedan pojam - javni znanstveni instituti, s time da se u Nacrtu naznači nekoliko osnovnih kriterija za dobivanje statusa javnog znanstvenog instituta:

- samo ona istraživanja koja su od strateškog značaja (strateška orijentacija instituta),

- kritična veličina, kriterij policentričnog razvoja RH,.

- vrednovanje instituta/sveučilišta,

- internacionalizacija znanstvene djelatnosti.

5.2. U prijelaznim odredbama Nacrta jasno naznačiti da će Ministarstvo donijeti odluku o budućem statusu javnih znanstvenih instituta u odgovarajućem roku, a na temelju vrednovanja koje je u tijeku a provodi ga Akreditacijski Savjet za AZVO.usvojenih kriterija.

5.3. Povjerenstvo nije zauzelo jedinstven stav oko mogućnosti javnih znanstvenih instituta na samostalno organiziranje i izvođenje poslijediplomskih doktorskih studija.

a) Predstavnici instituta podržavaju koncept da doktorske studije provode i instituti, uz uvjet da instituti koji provode doktorski studij obavezno prolaze uobičajeni postupak akreditacije kojim moraju dokazati svoje programske, prostorne i kadrovske potencijale za izvođenje studija. Razlozi za ovaj prijedlog su sljedeći:

- kvaliteta mnogih postojećih doktorskih studija vrlo je niska, a kroz institute se može iskoristiti veliki znanstveni potencijal pojedinih instituta u organizaciji kvalitetnih doktorskih studija,

- potiče se konkurencija čime će se uspostavljati i kvalitetnija suradnja (na ravnopravnoj osnovi)

- u pojedinim zemljama postoji praksa izvođenja doktorskih studija na institutima (npr. Weizmann u Izraelu, Jožef Štefan u Sloveniji…)

b) Predstavnici sveučilišta drže da provedba doktorskih studija, kao integralni iran dio akademskea cjeline (vertikale) visokog obrazovanja, treba ostati isključivo pravo sveučilišta, ističući da:

5

- davanje institutima prava na samostalne doktorske studije podići će ionako previsok broj doktorskih studija u RH, uz upitan iskorak u kvaliteti; broj doktroskih studija kako na nacionalnoj razini tako i na većini sveučilišta treba smanjiti to jest povezati i objediniti

- doći će do rasipavanja nastavnih i istraživačkih resursa (kadrova) kojih je ionako nema dovoljno (dodatno smanjenje kvalitete) te neadekvatnog iskorištenja istraživačke infrastrukture; trenutno je stanje s doktorskim studijima i istraživačkim radom potpuna fragmentiranost što je upravo suprotan trend europskome

- rijetke su iznimke u Europi da je institutima omogućeno samostalno izvodjenje doktorske izobrazbe (npr. zemlja kao Njemačka koja ima jake institute poput Max Plancka to ne dopušta) a i onda je pitanje koja je to vrsta doktorskih studija (naime u pojedinim zemljama postoje različite vrste doktorskih programa i ne omogućavaju sve titutlu doktora znanosti, PhD)

- institute je moguće bolje integrirati u postojeće doktorske studije, uz sudjelovanje instituta u provedbi doktorskih studija preko sveučilišta treba kvalitetnije reguliranjeti i to prvenstveno na institucionalnoj razini (za razliku od trenutnih sudjelovanja na razini pojedinaca), uz veću prepoznatljivost uloge instituta i njegovih istraživača

- za organizaciju doktorskih studija instituti (država) bi morali bi investirati značajne kadrovske i administrativne kapacitete u prateće službe i tijela (procedure) koja inače ne postoje na institutima;

- Organizacija doktrorskih studija na institutima jasno duplicira kadrovske i administrativne kapacitete te uvodi dvojnost izdavanja diploma što je vrlo rijedak slučaj u sSvijetu i nije potreban u RH niti je sukladan Salzburškim Principima koje predlaze EU (2005.) kao ni s Preporukama salzburških principa (2010).

-

- opća je tendencija u Europi da se doktorska izobrazba izvodi na sveučilištu, te da diplomu potpisuje rektor.

6. Povjerenstvo se jednoglasno slaže s ukidanjem dvojnosti znanstvenih zvanja i radnih mjesta, ali ne prihvaća koncept potpune autonomije u kriterijima za izbor na radna mjesta.

6.1. Većina članova Povjerenstva smatra da bi potpuna deregulacija u davanju autonomnog prava ustanovama za definiranje vlastitih kriterija za izbor na radna mjesta izvjesno na većini ustanova uzrokovalo srednjoročni pad kriterija i kvalitete izabranih kadrova, bez obzira na mehanizam vrednovanja i posljedično financiranje. Stoga Povjerenstvo predlaže kompromisno rješenje: uvesti zahtjevnije minimalne nacionalne kriterije za radna mjesta u smislu kvalitete, a ne u smislu kvantitete, a potom ustanovama dati pravo na potpuno samostalno odlučivanje i provođenje postupka, uz naravno pravo dodatnih kriterija. Ocjenjuje se da postojanje minimalnih nacionalnih kriterija ne narušava autonomiju jer daje ustanovama autonomiju u pogledu izbora za radno mjesto.

6.2. Povjerenstvo nije zauzelo jedinstven stav oko pitanja tko treba donositi minimalne kriterije za pojedina područja/polja znanosti:

a) predložiti NVZT (ukoliko je savjetodavno tijelo Vlade) i donijeti ministar

6

b) samostalno donosi NVZT (uz eventualni prijedlog područnih vijeća, po stavu nekih članova Povjerenstva), što znači da NVZT zadržava određene upravne ovlasti.

6.3. Moguća je odredba prema kojoj bi se u Zakonu moglo jasno naznačiti da će visina kriterija ustanove također biti jedan od elemenata vrednovanja i posljedičnog financiranja, čak i da će ustanova s višim kriterijima imati pravo na veći udio najviših radnih mjesta.

6.4. Uz minimalne kriterije, moguće je i propisati ustanovama „zaštitni“ mehanizam imenovanja vanjskog člana povjerenstva za izbor.

6.5. „Piramidalni“ unutarnji ustroj ustanova – što podrazumijeva najmanji udio najviših radnih mjesta i najveći udio najnižih radnih mjesta – nužnost je za učinkovito i racionalno upravljanje ustanovama i provedbu organiziranih znanstvenih istraživanja. Neki članovi (predstavnici NVZ i sveučilišta) ne slažu se s navedenim konceptom te drže da za sveučilište piramidalni ustroj nije bitan .nije potrebno kruto (brojčano definirati).

6.6. Postojeći prijedlog Zakona treba značajno modificirati u pogledu najvišeg dozvoljenog udjela najviših radnih mjesta, te svakako vremena u kojem se zadani ustroj treba postići prema prijelaznim odredbama Zakona. Predstavnici sveučilišta smatraju da je uvođenje ikakvih numeričkih ograničenja narušavanje autonomije sveučilišta u pitanju unutarnjeg ustroja, s obzirom da „piramida“ postavlja omjere radnih mjesta, dok neki predstavnici instituta drže da bez postavljanja omjera kroz zakon neće se ispraviti postojeća anomalija ustroja u obliku „obrnute piramide“.

6.7. Povjerenstvo jednoglasno odobrava koncept prema kojem napredovanje na radnom mjestu nije obavezno, što će dovesti do prirodne selekcije najboljih kandidata na vrhu „piramide“ ustroja radnih mjesta.

6.8. Također, tijekom razdoblja uspostave „piramide“ ne smije se ograničiti napredovanje mladim znanstvenicima i ne smije se stvoriti generacijska tenzija. Dodatno, navedeni rok ne treba biti isti za sve ustanove, te treba uvažavati i specifičnosti pojedinih područja, te piramidalni ustroj se treba graditi u perspektivi dugoročnog razvoja pojedinih institucija i cijelog sustava što se mora jasno naznačiti u prijelaznim odredbama Nacrta Zakona. Također, u Nacrtu treba biti jasno naznačeno da se piramidalni ustroj analizira i pregovara na razini sveučilišta i javnih instituta, a ne pojedinih sastavnica, čime bi se svakako skraćivao rok u kojem je moguće postizanje optimalnog ustroja, dao dodatni manevarski prostor čelnicima i stimulirala integracija ustanova. Ustroj radnih mjesta u „piramidi“ mora biti načelna uputa za provedbu pregovaračkog procesa.

6.9. Moguće je razmotriti i uspostavu „piramidalnog“ ustroja pomoću novog sustava radnih mjesta, uvođenjem dva sustava - jedan koji se odnosi na radna mjesta ustrojena do sada, a drugi za radna mjesta koja se tek ustrojavaju.

6.10. Ne može se prihvatiti restriktivna odredba prema kojoj se osoba na radnom mjestu bira ponovo na javnom natječaju svakih 5 godina i da tada može izgubiti radno mjesto. Time bi se praktično dokinuo sustav trajnog radnog mjesta (prije no što je osoba izabrana dva puta na radno mjesto znanstvenog savjetnika ili redovitog profesora) i uvela bi se neprihvatljiva nesigurnost za zaposlenike. Predlaže se umjesto javnog natječaja za znanstvena radna mjesta uvesti obavezu izvještaja o radu.

6.11. Konkurentnost sustava znanosti u RH na većini ustanova u ovom trenutku ne opravdava uvođenje kategorije radnog mjesta koje bi bilo ekvivalent tzv. tenure track konceptu dominantnom u razvijenim zemljama. To bi za mlade znanstvenike značilo

7

dodatno produžavanje statusa zaposlenika na određeno vrijeme, čime bi se za perspektivne znanstvenike interes za karijeru u znanosti dodatno smanjio. Međutim, nema potrebe da se ograničava postdoktorandski staž na maksimalno jedno trogodišnje razdoblje, ukoliko ustanova ima osigurano projektna sredstva za financiranje radnih mjesta suradnika-postdoktoranada.

7. Povećanje konkurentnosti i mobilnosti mladih znanstvenika svakako je prioritet za opstanak RH u Europskom istraživačkom prostoru. Potrebno je pažljivije afirmirati poticajne mjere za selekciju, obrazovanje i zadržavanje mladih znanstvenika, te stvaranje kompetencija budućih doktora znanosti za rad izvan sektora znanosti i obrazovanja.

7.1. Pitanja doktorske izobrazbe detaljnije definirati i normirati na nacionalnoj razini u skladu s europskim trendovima. Doktorandi (izvan znanstvenih pravnih osoba) i asistenti u sadašnjem su sustavu diskriminirani u odnosu na novake jer se ne upisuju u upisnik znanstvenika i njihov se znanstveni rad time ne evidentira. Potrebno je zakonom inzistirati da se novaci i post-doktorandi ne vezuju samo uz institucije nego obavezno i uz znanstveni projekt i istraživača i jasnu odgovornost mentora/voditelja projekta.

7.2. Rok u kojem znanstveni novaci trebaju doktorirati potrebno je skratiti, iako je učinkovitost provođenja poslijediplomskih doktorskih studija u RH prije, ali i nakon uvođenja Bolonjskog procesa niska. U RH postoji potencijal za učinkovitiji doktorski studij, poglavito nakon što briga za znanstvene novake bude autonomna odgovornost ustanova i sastavni element vrednovanja, brže završavanje doktorskog studija, uz rast kvalitete i inzistiranje na istraživačkoj komponenti, važan je nacionalni prioritet, koji mora prepoznati i gospodarstvo. S obzirom da je predloženi rok od najviše 4 godine teško postići, predstavnici javnih instituta i sindikata predlažu da se rok s trenutnih 6 skrati na 5 godina, a predstavnici sveučilišta na 4 godine, s time da se početak novačkog staža mora računati od početka doktorskog studija, te se mora otvoriti mogućnost produženja za 2 puta po godinu dana u opravdanim razlozima. Potrebno je osigurati da se zapošljavanje znanstvenog novaka to jest sklapanje ugovora o radu uskladi s upisivanjem na doktorski studij odnosno početkom rada na projektu. Ne smije se omogućiti 'prazni hod'

7.3. Povjerenstvo podržava načelo po kojem nakon doktorata nije moguće automatski produžiti ugovora o radu na radnom mjestu višeg asistenta (postdoktoranda) na istoj ustanovi. Međutim, iako je namjera predlagača jasna i poželjna, nema opravdanja niti odgovarajućeg mehanizma kojim bi se znanstveni novaci nakon doktorata zakonski obavezali na postdoktorsko usavršavanje u inozemstvu/drugoj ustanovi. Stoga se u ovom trenutku kao jedino moguće i dovoljno uravnoteženo rješenje predlaže da se nakon doktorata ugovor o radu prekida, a da se na mjesto postdoktoranda popunjava isključivo temeljem javnog natječaja. Uvjete za zapošljavanje pri tome određuju same ustanove, pojedinačno za svaki natječaj za postdoktoranda.

7.4. Kvota novačkih i postdoktorskih mjesta na ustanovi također treba biti sastavni dio programskog ugovora, i to u korelaciji s rezultatima vrednovanja odnosno nacionalnom kategorizacijom znanstvene kvalitete ustanove. Dodatna radna mjesta postdoktoranda moguća su kroz kompetitivne projekte, gdje razina prava novaka i postdoktoranda financiranih kroz kompetitivne projekte mora biti ujednačena s onima financiranih kroz programski ugovor. Potrebno je uvažiti načelo budućeg planiranja proračuna da se sredstva za novake ne prebacuju u cijelosti na programske ugovore nego da se dio novačkih radnih mjesta financira kroz kompetitivne projekte.

8

7.5. Nacrt zakona mora biti dopunjen odredbom koja će obvezati ustanovu na ocjenu mentora propisujući o opći aktom ustanove koji treba regulirati prava i obveze kako novaka, postdoktoranda tako i mentora. Obveze nastave treba regulirati tijekom ukupnog staža novaka, a ne na godišnjoj razini, ostavivši određivanje dinamike nastave slobodnom.

Zaključna napomena: dogovoreno je da će Povjerenstvo biti sazvano kada se pripremi novi Nacrt Zakona kako bi se članovi upoznali s novom verzijom Zakona te prosudili jesu li izmjene u skladu s gore danim načelima Povjerenstva.

U Zagrebu, ________________________

Potpis svih članova Prosudbenog povjerenstva:

dr. sc. Danica Ramljak, ravnateljica Instituta Ruđer Bošković

prof. dr. sc. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta društvenih djelatnosti „Ivo Pilar“

dr. sc. Stjepan Matković, ravnatelj Instituta za povijest

dr. sc. Mira Lenardić, predstavnica Nacionalnog vijeća za konkurentnost

prof. dr. sc. Roko Andričević, prorektor za znanost, međunarodnu i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Splitu

dr. sc. Slavko Perica, ravnatelj Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša

prof. dr. sc. Ivona Marasović, ravnateljica Instituta za oceanografiju i ribarstvo

prof. dr. sc. Ivan Samardžić, prorektor za znanost, tehnologije, projekte i međunarodnu suradnju Sveučilišta u Osijeku

prof. dr. sc. Hrvoje Sikirić, predstavnik Nacionalnog vijeća za znanost

prof. dr. sc. Melita Kovačević, prorektorica za istraživanje i tehnologiju Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Krunoslav Pisk, predsjednik Nezavisnog sindikata za znanost i visoko obrazovanje,

Izvješće sastavili:

Leana Salamunić Džaja, dipl. iur., Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

dr. sc. Hrvoje Meštrić, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, tajnik Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o znanosti

dr. sc. Tvrtko Smital, koordinator Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o znanosti

9