Događaj i Etnička Situacija Promjene Identiteta Nacionalnih Manjinskih Zajednica

7/25/2019 Dogaaj i Etnika Situacija Promjene Identiteta Nacionalnih Manjinskih Zajednica

1/64

Stud. ethnol. Croat., vol. 27, str. 770, Zagreb, 2015.Marina Peri Kaselj, Filip kiljan, Aleksandar Vuki: Dogaaj i etnika situacija: promjene...

7

MARINA PERI KASELJFILIP KILJANALEKSANDAR VUKIInstitut za migracije i narodnosti

10 000 Zagreb, Trg Stjepana Radia 3

DOI: 10.17234/SEC.27.1Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 1. 3. 2015.Prihvaeno: 24. 6. 2015.

DOGAAJ I ETNIKA SITUACIJA:

PROMJENE IDENTITETA NACIONALNIH MANJINSKIHZAJEDNICA U REPUBLICI HRVATSKOJ

U radu se izlau rezultati istraivanja (re)konstrukcije etnikih/nacionalnih identiteta

pojedinih manjinskih zajednica u Republici Hrvatskoj uvjetovanih promjenama drutveno-

povijesnog konteksta (u razdoblju kad se Hrvatska nalazila u sastavu SFRJ, potom u razdoblju

demokratskih promjena, Domovinskog rata, i samostalne RH). Koristi se kvalitativni pristup

koji s jedne strane ukljuuje propitivanje slubenog kategoriziranja i klasiciranja nacionalnih

manjinskih zajednica unutar Ustava SFRJ i Ustava RH, teorijsko-pojmovnih objanjenja i

njihovoj implementaciji u deniranju identiteta, te empirijski dio koji obuhvaa dubinske

intervjue maksimalne varijacije s pripadnicima razliitih nacionalnih manjinskih zajednica

koji ive na irem podruju RH. Naglaava se kako odreene institucionalizirane klasikacijskesheme ili povijesni trenutak mogu nametnuti ili dovesti do promjenjivosti strategija, poloaja

i uloge odreenih manjinskih zajednica. Osim slubenih denicija i institucionaliziranih

klasikacijskih shema kojima se neposredno pripisuju odreena identitetska svojstva pojedinoj

grupi, drutveni identiteti mogu biti i rezultat slobodnog izbora, prinude, strategijske igre samih

pojedinaca/lanova odreene grupe ili resurs podloan mobilizaciji u ostvarivanju politikih ili

ekonomskih ciljeva. Kroz ova dva pristupa analizi identiteta nacionalnih manjinskih zajednica

u RH pojanjavamo ne samo procesualni i dinamini karakter identiteta nego i njegovu

promjenjivu i situacijsku prirodu.

Kljune rijei:etnika situacija, dogaaj, identitet, etnike grupe, nacionalne manjine,

nacionalne manjine u Hrvatskoj

UVOD

Interakcije i suivot veinskog i manjinskog naroda, stalnamigracijska kretanja, promjena granica i drutveno-politikih sistema i

povremeni ratni sukobi znaajka su hrvatskog prostora i povijesti. Drimokako hrvatski prostor i povijest u gotovo laboratorijskim uvjetimapruaju istraivaima mogunost da odgovore na neka prijeporna teorijska


2/64


8

pitanja o etnikom identitetu. Na se rad u epistemolokom smislu temelji

na Luhmannovu (2001b) naelu po kojem se sistem konstruira i odravaoperacijom promatranja kroz procese razlikovanja i oznaavanja. Iztakvog pristupa nastaje temeljni istraivaki program (metoda) sistemskogpristupa. U takvom teorijskom okviru transformacije identiteta etnikihskupina nisu posljedica kulturnih razlika meu njima nego je posrijedispoznajni proces u kojem promatrai razlikovanjem proizvode razliitost(Bateson 1979:99).

Drugi istraivaki program jest promatranje promatraa i njihovih

razlikovnih kodova, opisa, kategorizacija i klasikacijskih sustava. Tadase mogu razumjeti mehanizmi kojima promatraki aparati koji imajumo deniraju etnike situacije, te procese kojima se ta mikrozikamoi manifestira u etnikim situacijama. Iz toga slijedi Luhmannovametodoloka uputa promatraj promatrae i njihove opise situacije.Promatrai esto mogu bolje predvidjeti djelovanje na temelju poznavanjasituacije nego na temelju poznavanja linosti, i u skladu s tim, njihovoopaanje esto, ako ne preteno, ak ne odgovara mentalnom stanju

aktera. (Luhmann 2001a:240). U tom je smislu i na pristup u ovom radutemeljen na promatranju djelovanja drave i njezinih institucija, s jednestrane, te analizi diskursa manjinskih zajednica u Hrvatskoj koji su rezultat

promatranja i razumijevanja vlastite pozicije u etnikoj situaciji, s drugestrane. U tom smislu glavna istraivaka metoda sociologa, povjesniaraili antropologa trebala bi biti interpretativna. Jer kako je pokazao joGeertz (1973), drutvene se znanosti ne bi trebale baviti objektivniminjenicama nego interpretacijama tih injenica, i interpretacijom tihinterpretacija. To je uostalom i jedino to preostaje promatraima drugog,treeg i n-tog stupnja. Iz tih epistemoloko-teorijskih pozicija razvijase i sredinje istraivako pitanje: kako se unutar razliitih drutveno-politikih sistema organizira temeljni, za drutvene sustave konstitutivniodnos veine i manjine, odnosno odnos inkluzije i ekskluzije pojedinacai drutvenih, a napose etnikih grupa? Koji su to imbenici koji dovodedo mobilizacije, destabilizacije ili revitalizacije mnogostrukih vidova

etnikog identiteta, i na koji se nain (re)konstruira identitet u razliitimetnikim situacijama?


3/64


9

METODOLOKO-POJMOVNA OBJANJENJA

Kako bi prikazali naine (re)konstruiranja identiteta pojedinihmanjinskih zajednica na prostoru RH, i pritom testirali model etnikesituacije, u istraivanju smo primijenili kvalitativni metodolokipristup. Polazei od naih teorijskih postavki, istraivanje smo zapoeliinterpretativnom analizom klasikacijskih shema i deniranja nacionalnihmanjina na ocijelnoj slubenoj razini Ustava SFRJ i Republike Hrvatske.Empirijski dio istraivanja obuhvatio je 50 dubinskih polustrukturiranihintervjua1 maksimalne varijacije s pripadnicima nekoliko razliitih

nacionalnih manjinskih zajednica koji ive u razliitim mjestima/regijamaunutar RH. Prilikom definiranja nacionalnog identiteta naglasak smostavili na socijalne konstrukte kao to su kolektivna sjeanja, kolektivnakrivnja, stigmatizacija, koji dovode do razliitih oblika potisnutog,prikrivenog, zamjenskog ili izmiljenog identiteta. Pokazujemo kakoodreene institucionalne shematske klasikacije ili povijesni Dogaajmogu nametnuti ili dovesti do promjene strategija samoopisivanja odreeneetnike (manjinske) grupe koji je, drimo, uvijek usko povezan s promjenometnike situacije. Osim prirode nacionalnog/etnikog identiteta, osvremose i na pojedine subjektivno-objektivne kriterije koji mogu biti relevantniu objanjenju i deniranju nacionalnog/etnikog identiteta. Na taj nainpojanjavamo ne samo procesualni i dinamini karakter identiteta nego injegovu promjenjivu i situacijsku prirodu. Stoga za oblikovanju identitetaetnikih (nacionalnih) manjinskih zajednica smatramo vanim povijesnonaslijee. Svaka nacionalna zajednica ima jedinstveno iskustvo i povijest

(Buzan 1991), i kao takva razvit e vlastiti i jedinstveni kolektivni identitet.Isto tako, bitno nam je odrediti u kojem se vremenu kolektivni identitetstvara odnosno koliko je on uvjetovan odreenom etnikom situacijom iliodreenim drutvenim, politikim i ekonomskim kontekstom.

1Intervjui su voeni u razdoblju od 2010. do 2014. godine prema unaprijed dogovorenimuvjetima kroz kontakte i dogovor s institucionalnim predstavnicima nacionalno-

manjinskih zajednica koji su sudjelovali u organizaciji dolaska ispitanika te osiguranjuprostora za voenje intervjua. U radu ispitanike navodimo inicijalima imena i prezimena,godinom roenja i mjestom ivljenja.


4/64


10

Kad govorimo o identitetu nacionalnih manjinskih zajednica, koristit

emo pojam etnika/nacionalna zajednica i etniki i nacionalni identitet kaosinonime jer je rije o manjinskim nacionalnim zajednicama koji ne ive usvojim matinim dravama nego na podruju Republike Hrvatske.

ETNIKA SITUACIJA, DOGAAJ I IDENTITET ETNIKIHGRUPA

Etnika situacija jest teorijsko-promatraki model koji omoguuje dase konkretno promatrana etnika situacija smjesti u odgovarajui sinkronijski

(prostorni) i dijakronijski (povijesni) kontekst. Etnika je situacijaanalitiki promatraki aparat koji se nalazi u oku promatraa. Promatraisu po Luhmannovoj konstruktivistikoj epistemologiji funkcionalnoizdiferencirani sustavi drutva znanost, umjetnost, politika, pravo, teorganizacije, napose drava. Na model etnike situacije obuhvaa prostorno-vremenski kontekst obuhvaen promatranjem, sudionike-pojedince (aktere)i dravu nadzorno-klasikacijski aparat s monopolom politike moi.Strukture i procesi u etnikoj situaciji (u ovom sluaju hrvatskoj) odravaju

se kroz neprekidnu komunikaciju i interakciju. Dogaaj se nadovezujena dogaaj u interakciji, a iskaz na iskaz u komunikaciji. S vremenom seinterakcije i komunikacije rutiniziraju, institucionaliziraju i nastaju relativno

vrste strukture odnosa koje odtereuju sudionike od razmiljanja to uinitiu svakoj konkretnoj situaciji (Berger i Luckmann 1992:4245). U svijeturutiniziranog dogaanja i komuniciranja poneki put se pojavljuje Dogaaju smislu koji tom pojmu pridaje A. Badiou (2005:173178). Dogaaj seprepoznaje po tome to on, za razliku od uobiajenih dogaaja, automatski

utjee na promjenu etnike situacije. Nakon njega ni prolost ni budunostsudionika u etnikoj situaciji ne mogu ostati jednake. Vjerodostojan opisetnike situacije pretpostavlja promatranje funkcije drave kao organizacijekoja koncentrira mo na odreenom teritoriju i njezine uloge u oblikovanjuetnike situacije. Svoju mo ona ostvaruje kroz mehanizme promatranja,nadgledanja, nadzora, imenovanja i kategoriziranja drutvenih grupa ipojedinaca koji ine stanovnitvo drave.2

2Podrobniji prikaz tih funkcija drave vidjeti u radu Mo klasikacije: klasikacijskesheme i konstrukcija etnike strukture u Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji (1785.1860.)

(Vuki 2008).


5/64


11

Za hrvatsku etniku situaciju takvi su Dogaaji bili pobjeda

antifaista (komunista) u Drugom svjetskom ratu i odluka o razdruivanjuod Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i stvaranjeHrvatske kao nacionalne drave. Hrvatska je drava, uostalom kao i svakadruga, poela obavljati svoje osnovne funkcije: prebrojavanje stanovnitva,nadziranje, kanjavanje, izdavanje zakona i uredbi, sve temeljeno na novojklasikacijskoj shemi stanovnitva. Polazei od Luhmannova (2001b)naela po kojem se sistem konstruira i odrava operacijom promatranja krozprocese razlikovanja i oznaavanja, u istraivanju smo osobitu pozornost

posvetili opisima i samoopisima promatraa (drave kao klasicirajueganadzornog aparate te pripadnika etnikih grupa), te njihovu logikomgrupiranju u sustave klasikacije ljudskih kolektiviteta, diskursa, pogledana svijet i konstrukcije razliitih identiteta.3

NACIONALNE MANJINE I NJIHOV USTAVNI POLOAJUNUTAR SFRJ/RH

U Odluci o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu, kojaje slubeno prihvaena 1943. godine u Jajcu, doneseno je rjeenjenacionalnog pitanja u Jugoslaviji na bazi pune ravnopravnosti svihnaroda Jugoslavije. Naelno su dogovorena i prava nacionalnih manjina.Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske 9. svibnja1944. godine donijelo je Deklaraciju o osnovnim pravima naroda i graanaDemokratske Hrvatske u kojoj je proklamirano kako e se nacionalnim

manjinama u Hrvatskoj osigurati sva prava na nacionalni ivot. Ustavom iz1963. godine prvi se put uvodi termin narodnost. Ponovljena je odredba opravu nacionalnih manjina da slobodno upotrebljavaju svoj jezik i razvijajuvlastitu kulturu, ali se u tome cilju dodaje i pravo na osnivanje manjinskihorganizacija. Ustav sadri i temeljno pravilo o kolama za pripadnikepojedinih nacionalnih manjina, a prema njemu, nastava se u tim kolama

3S poneto drugaijega teorijskog motrita o bitnoj ulozi klasicirajuih i kategorizirajuihaparata te odnosu etninosti i nacionalizma u konstruiranju identiteta pie T. H. Eriksen(1991; 2002).


6/64


12

odravala na jezicima nacionalnih manjina. Prema lanku 43, republikim

ustavima i zakonima bilo je preputeno da utvrde i druga prava pojedinihnacionalnih manjina.4Bitne promjene u poloaju naroda i narodnosti uvodese Ustavom SFRJ 21. veljae 1974. i tek su po njemu i od tada narodnostipostale ravnopravni sastavni dio sustava, te su nosioci suverenosti i usamoj Federaciji. Od tada se i u republikim Ustavima koristi terminnarodnosti, ali se uz njega (osim u Ustavima BiH i Crne Gore) javljai termin etnika grupa. Pod etnikom grupom mislilo se na Rome,Vlahe i idove. Na osnovi takvog odreenja poloaja ovjeka i graanina,

kao prije svega pripadnika neke nacije ili etnike skupine, u Socijalistikojje Jugoslaviji i konstruirana metodologija popisa stanovnitva. Za razlikuod prijanjih popisa stanovnitva i metodologija koje su primjenjivane uklasiciranju, u socijalistikoj je Jugoslaviji prvi put dozvoljeno iznoenjeosobnih stavova o etnikoj i nacionalnoj pripadnosti. Svaki se graaninmogao izjasniti o pripadnosti nekoj naciji ili etnikoj skupini, ali se mogaone izjasniti niti odluiti za pripadnost nekom narodu ili narodnosti (l. 170Ustava SFRJ 1974). Bez obzira na odluku graanina, on uiva jednakostu pravima i dunostima, jednakost pred zakonom, jer nacionalnost,rasa, spol, jezik, vjera, obrazovanje ili drutveni poloaj ne mogu bitirazlog za diskriminaciju (l. 154). Protuustavnim i kanjivim smatra sesvako propagiranje ili provoenje nacionalne netrpeljivosti i raspirivanjenacionalne, rasne ili vjerske mrnje. Prema Ustavu iz 1974., Jugoslavijaje bila zamiljena kao federacija republika, od kojih je svaka (s iznimkomBosne i Hercegovine) pripadala jednoj naciji. U okviru Srbije postojalesu autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo koje su istodobno bile ikonstitutivni dijelovi SFRJ. Prema lanku 1 Ustava, SFRJ je denirana kaodravna zajednica dragovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalistikihrepublika te autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova. Nacijama susmatrane one etnike skupine koje imaju vlastitu republiku/dravu: Hrvati,Srbi, Slovenci, Makedonci i Crnogorci.5Status nacionalne manjine premaUstavu SR Hrvatske imale su etnike skupine koje imaju matinu dravu

4

Ustav FNRJ iz 1963. godine, Slubeni list, Beograd, 1964.5Muslimani su imali status konstitutivnog naroda, nacije, ali je njihov poloajumnogome drukiji zbog injenice da nisu imali vlastitu republiku/dravu.


7/64


13

(esi, Maari, Rusini, Slovaci, Talijani i Ukrajinci), a poloaj etnike grupe

narodi bez drave (Romi).6

Nacije SFR Jugoslavije smatrale su se konstitutivnim narodima,

temeljima federacije. Pripadnici nacija imali su odreene prednosti nateritoriju cijele zemlje. Tako su Srbi po Ustavu SR Hrvatske bili konstitutivninarod Republike, sve dok nisu Ustavom iz 1990. izjednaeni sa svimostalim nacionalnim grupama. Jedna od bitnih odrednica ravnopravnostinacionalnih manjina u SR Hrvatskoj bilo je njihovo izravno sudjelovanje upredstavnikim tijelima i dravnoj upravi na svim razinama.

Pojam manjina uveden je tek Ustavom RH od 22. prosinca 1990.godine. U Ustavu iz 1990. godine i Ustavnom zakonu o ljudskim pravimai slobodama i o pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina (1991)navodi se esnaest manjinskih skupina ili zajednica: sedam spomenutih (esi,Maari, Rusini, Slovaci, Talijani, Ukrajinci, Romi), pet manjinskih zajednicakoje su se oblikovale iz nekada konstitutivnih naroda tadanje Jugoslavije(Crnogorci, Makedonci, Muslimani, Slovenci i Srbi) te oni koji iz politikih

motiva (Austrijanci i Nijemci) ili iz drugih razloga (idovi, Albanci) nisu ubivem sustavu bili prihvaeni kao nacionalne posebnosti na tlu Hrvatske.

Prema Ustavnom zakonu o izmjenama i dopunama Ustava RepublikeHrvatske (1997), u izvorinim osnovama Ustava kao autohtone manjine7uHrvatskoj navedeni su Srbi, esi, Slovaci, Talijani, Maari, idovi, Nijemci,Austrijanci, Ukrajinci, Rusini i drugi, ali ne i Slovenci i Bonjaci. Nakonprosvjeda i odreenog pritiska EU-a, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima islobodama i o pravima etnikih nacionalnih zajednica ili manjina u Republici

6Albanci, iako priznata manjina u Jugoslaviji, u Hrvatskoj unutar socijalistike Jugoslavijenisu uivali taj status, idovi, zbog nerazlikovanja vjerskog i nacionalnog, nisu imaliustavom zajamena manjinska prava, Austrijanci i Nijemci zbog kolektivne krivnje nisuimali pravo na samoorganiziranje, dok Rusi, Bugari, Grci, Turci, Vlasi, Poljaci i Rumunjizbog svoje malobrojnosti i nezainteresiranosti ostaju na razini pojavnosti u Hrvatskoj.7Pod pojmom autohtone manjine podrazumijevaju se manjine koje su vie od sto godina

nastanjene na tlu neke zemlje. Pojam je veoma dvojben i ini se da je dobro to se od njegaodstupilo, te je Bonjacima priznat status manjine. O ideolokim aspektima koritenjapojma autohtoni vidjeti u lanku Irene umi i Alenke Janko Spreizer (2011:101121).


8/64


14

Hrvatskoj iz 2000. (proieni tekst) status nacionalne manjine priznat je

praktino svim etnikim skupinama, pa tako i Slovencima i Bonjacima (l. 3).U istom lanku pobrojene su sljedee nacionalne manjine iju ravnopravnosttiti Republika Hrvatska: Albanci, Austrijanci, Bonjaci, Bugari, Crnogorci,esi, Maari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini,Slovaci, Slovenci, Srbi, Talijani, Turci, Ukrajinci, Vlasi i idovi.

Ovakvim rjeenjem Hrvatska je nainila pozitivan pravni presedanpriznajui jednaka prava svim etnikim manjinama bez obzira na njihovbroj i duljinu boravka na teritoriju drave. U zakonima europskih

zemalja, primjerice, Romi nigdje nisu priznati kao nacionalna manjina.No posebno je revolucionarna odluka o priznavanju statusa nacionalnemanjine Albancima koji su u Hrvatsku pristigli kao radnici-migranti. Dana13. prosinca 2003. donoenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnihmanjina Hrvatska je ispunila jedan od kljunih preduvjeta na putu premapridruenom lanstvu Europskoj uniji i istodobno cjelovito uredila pravno-politiki prostor za nesmetan razvitak manjinskih zajednica. Postavkenovoga Ustavnog zakona izviru iz meunarodnih konvencija i zakona kojih

je hrvatska drava potpisnica, a u ijim su temeljima kljune postavke idejemultikulturalizma i miroljubive koegzistencije.

DEFINIRANJE NACIONALNOG (ETNIKOG) IDENTITETA:IZBOR, PRISILA ILI NETO TREE?

Definiranje identiteta od strane pojedinaca lanova odreenemanjinske nacionalne zajednice moe biti uvjetovano razliitim povijesnim,

politikim ili drugim imbenicima. Kroz razliite primjere pojedinihnacionalnih manjinskih zajednica, pokazat emo da je etniki (nacionalni)identitet proizvod etnike situacije u kojima etnike grupe i pojedincikoriste primordijalne, instrumentalistike i konstruktivistike strategijekako bi denirali situaciju u odnosu prema drugim etnikim grupama.

Upravo su primordijalne8 sastavnice identiteta, u smislu kakoje taj pojam prvi upotrijebio Shils (1957), osnova odranja primarnih

8Odlina rasprava o odnosu primordijalno/instrumentalno u konstruiranju etnikogidentiteta nalazi se u knjizi Irene umiKultura, etninost, mejnost.


9/64


15

grupa i vezivno tkivo integracije i reprodukcije globalnog drutva. Po

Geertzu (1963), primordijalnost je kulturna injenica koja podrazumijevasolidarnosti koju karakterizira osjeaj bliskosti (krvna veza, religija, jezik,religijska pripadnost ). Primordijalne sastavnice identiteta etnikih grupazadani su temelj na kojem se izgrauje identitet pojedinaca, pripadnikaetnikih grupa. Konstruiranje identiteta, samoopisi koje pojedinci ili etnikegrupe neprekidno proizvode, ne mogu se graditi ni iz ega i proizvoljno.Zbilja svijeta i etnike situacije socijalno je konstruirana, ona je posljedicanevidljivog rada drutvenih institucija, a etnike su institucije, prema Mary

Douglas, svakako primordijalne, odnosno, nulte institucije (Douglas 2001).Etniki identitet moe se koristiti i instrumentalno kao resurs

podloan mobilizaciji u osvajanju politike vlasti i ekonomskih dobara.Glazer i Moynihan (1975:18) istiu da su to oblici identikacije zasnovanina razliitim realnostima kao to su religija, jezik ili nacionalno podrijetloi kojima je zajednika injenica da su postali djelotvorna arita grupnemobilizacije za konkretne politike ciljeve. Etninost potie grupnusolidarnost i prikriva zajednike specine interese za koje se vodi borba

(Cohen 1969). Etnike grupe definiraju se kao instrumentalne grupe,umjetno stvorene i odravane zbog svoje pragmatike korisnosti (Vincent1974). Pokazuje se da, prema navedenim autorima, etniki identitet moebiti koriten kako bi se ostvarili individualni ciljevi, dok u nekim situacijamamoe postati sredstvo kolektivne (etnike) mobilizacije u borbi za vlast.Interakcionalisti su razvili dvije vrste teorijskih pristupa: prvi stavljanaglasak na postupke klasiciranja i kategorizacije koji upravlja procesimainterakcije, a drugi pozornost poklanja pitanjima drutvenih statusa.

Prvi pristup, pedesetih godina razvili su istraivai s Rhodes-Livingstone Institute. Etninost se promatra kao dinamika kategorija.Etniki identitet denira se kao spoznajni okvir koji ima vanu ulogu udrutvenim odnosima i u tumaenju pojedinih situacija. Etniki simbolii nazivi predstavljaju spoznajne toke, a akteri im pribjegavaju kako bipotvrdili ispravnost svoga ponaanja. Kategorije koje tvore jednu etnikuskupinu uvijek su u suprotnosti jedne prema drugima, nastajanje jednekategorije izaziva i javljanje pridruenih kategorija.

Drugi pristup koji su razvili S. M. Lyman i W. Douglass (1972)etninost denira kao dio odreene situacije u kojoj se akteri nalaze u tijeku


10/64


16

svojih interakcija. Po njima, etninost se pojavljuje kao sredstvo konstrukcije,

manipulacije i modikacije stvarnosti. Kontakti i interakcije meu akterimaproizvode razliite situacije koje deniraju i razliite identitete. Na taj nainsituacijska analiza etninosti povezuje se s izuavanjem razliitih strategijapojedinca (mijenjanje etnikog identiteta kao strategija za ostvarenje vlastitihinteresa) u oblikovanju i izraavanju njihova etnikog identiteta.

Konstruktivisti (Cornell, Harman 1998) smatraju kako se nacionalniidentitet izgrauje i konstruira tijekom ivota, i ponekad je rezultatslobodnog izbora samog pojedinaca, a nekad je kombinacija naslijeenih i

zadanih i novih formiranih identiteta.U sljedeim primjerima vidjet emo na koji je nain nacionalni

identitet pojedinih manjinskih zajednica na prostoru RH bio rezultatosobnog izbora, prisile ili neega treeg.

KOLEKTIVNA KRIVNJA: STIGMATIZACIJA I PRISILNO

ISELJAVANJE NIJEMACAKolektivna krivnja jest psiholoko iskustvo koje moe ali i ne moraimati stvarne konotacije proivljenog pojedini lanovi grupe ne morajusudjelovati u nanoenju tete ili nepravde drugoj grupi. Kolektivna krivnjanajee se pojavljuje u dvama osnovnim oblicima: prihvaanje kolektivnekrivnje i pripisivanje kolektivne krivnje. Ovdje emo govoriti o drugomobliku kolektivne krivnje za koju je znaajno da grupa kojoj je nanesenateta eli prihvaanje odgovornosti i kolektivne krivnje pripadnika druge

grupe. Govorimo o primjeru kategoriziranja njemake nacionalne manjinekoja je ivjeli na podruju SRH/SFRJ kao krivca na osnovi zloina kojesu uinili pripadnici njihove nacije za vrijeme Drugoga svjetskog rata.Naime, Drakonskom odlukom AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godinesva imovina dravljana Reicha i osoba njemake narodnosti na podrujuJugoslavije (izuzev onih koji su se borili u jedinicama NOV-a ili supodanici neutralnih drava, a nisu se drali neprijateljski tijekom rata)prelazi u vlasnitvo drave (Geiger 1997:31). Prema tadanjem shvaanju,

s folksdojerima u Jugoslaviji treba jednom za uvek preistiti raunei dravu treba oistiti od manjina. Pored ienja od strane vojske utoku operacije, treba primeniti i druga sredstva, da bi se narodne manjine


11/64


17

prisilile na iseljavanje. Pre svega, zbog njihovog dranja u ovom ratu,

treba im oduzeti sva manjinska prava. Nemilosrdno treba staviti predratni sud sve one lanove narodnih manjina, koji su se stavili na bilo kojinain u slubu okupatorima. Za njih treba stvoriti koncentracione logore,njihova imanja zapleniti, a porodice im isto poslati u logore, pa prvomprilikom prebaciti u njihove nacionalne drave (Vasa ubrilovi, tadanjisveuilini profesor, ekspoze o protjerivanju Nijemaca, Maara, Rumunjai Albanaca iz Jugoslavije 3. studenoga 1944. za Prezidijum Narodneskuptine Narodne Republike Srbije, u Beus Richemberg 2010:189).

Prema prianju ispitanika, pripadnika njemake nacionalne manjine, vese 1943. godine formiraju drugaiji stavovi o Nijemcima (folksdojerima)u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji, te se nekada uzorni i vrijedni susjedikategoriziraju kao pripadnici nepoeljne, zloinake nacije.

Godina 1943. ve je dobro nagovjetavala kakav e biti konani ishodrata. Bila je to naznaka tekih dana za Nijemce bez obzira na to kakvisu bili ljudi, pa je injenica da je netko bio poten i dobronamjeran,

protivnik nacizma kao ideologije ili je naprosto ena, dijete ili nemoni

starac bila nevana. Dovoljno je bilo biti Nijemac da bi bio obiljeen.(O. K., ro. 1939., Beli Manastir)

U to je vrijeme dolo do prisilnog premjetanja, mogli bismo reiegzodusa Nijemaca iz SFRJ/RH. Njemake su vlasti na Zapad evakuiralevelik broj obitelji njemakog podrijetla koje su se nalazile na prostorimasatelitskih drava. Prema vlastitim sjeanjima, slikovitu impresiju prisilnogiseljavanja Nijemaca kao i dislociranje vlastite obitelji prikazuje nam

ispitanik iz Belog Manastira:vabe su otili na kolima, kao Indijanci na lmovima, u jesen 1944.

Namjetaj je ostao, porculan su zakopali nadajui se da e se vratiti.Neke su stvari sakrivali tako to su prezidali podrume.Kada je uBeogradu donesena odluka da su svi Nijemci neprijatelji otjerali sunas u logor. Mati i djed su ostali u Baranji. Prababu i nas djecu odvelisu u Mitvar pokraj Grabovca. Bili smo tamo oko mjesec dana. Poslijesu nas prebacili u akovo. Tamo smo pjeice ili (sad kada sam vidio

u posljednjem ratu Vukovar i kolone ljudi vidio sam sebe). Stric kojije bio partizan doao je po nas u logor i vratio nas kui.(P. M., ro.1933., Beli Manastir)


12/64


18

Velik broj Nijemca koji su ostali u Jugoslaviji ili koji su se iz

Njemake i Austrije vratili u Jugoslaviju zavrili su u logorima diljemzemlje. O vlastitom iskustvu proivljenog govori ispitanik:

Naa familija uvijek je bila na samom elu kolone u prvimredovima. Mama je nosila mlaeg brata i ono neto to nam je ostalou jednom koferu, baka i djeda neto svoje sirotinje u pinklu, strinasvog malog sinia, a ja sam hodao drei se za maminu suknju dane zaostanem. (O. K., ro. 1939., Beli Manastir)

Kako je vidljivo, biti Nijemac u poslijeratnoj SFRJ/RH (bez obzirana to to moda nisi sudjelovao u ratu ili to si bio tek dijete) znailo jebiti pripadnik zloinakog naroda, i po tom su obiljeju stigmatizirani.Posljedice kolektivnog pripisivanja krivnje bile su zastraujue, a nekeod njih su promjena etnike strukture naselja, izjanjavanje Nijemaca kaoMaara ili Jugoslavena, strah od upotrebe materinskog jezika, traumatinoiskustvo, stigmatiziranje/iskljuivanje od strane drugih i slino.

U takvim traumatskim situacijama dolo je do procesa potiskivanja

pravog identiteta i prihvaanja poeljnog ili egzistencijalno jedino moguegidentiteta. O tome nam govore sljedei primjeri:

Uvijek su me zezali. Vikali su mi vabo vabo! Ako niste imali nekesrpske korijene onda je bio problem nai posao. Mene i brata mama jeuvijek izjanjavala kao Jugoslavene. Ti si roen u Jugoslaviji i doklegod je te drave neka tako ostane, a onoga trenutka kada je ne budetvoje je da odlui to e biti. (B. M., ro. 1956., irine)

Ja sam znao samo njemaki. Mama nas je bremzala da negovorimo njemaki. Pod tom presijom cijelog drutva ja i brat smo

praktiki zaboravili njemaki. Nauili smo maarski i hrvatski/srpski. Upisao sam se u kolu i mama me je deklarirala kao Maara.Biti Maar je bilo manje nezgodno. Bilo je tada dosta pomaarenih

Nijemaca. Kao Maar sam se vodio do sedamdesetih i do tada mise prezime pisalo s jednim L, a tek poslije s dva L. (O. K., ro.1939., Beli Manastir)

U razdoblju od 1943. godine pa do devedesetih godina prolog stoljeanacionalni identitet njemake manjinske zajednice na ovim prostorima bio


13/64


19

je prikriven i potisnut. Tek se demokratskim procesima i raspadom SFRJ

Nijemci poinju izjanjavati kao Nijemci, pa ova nacionalna manjinapostaje opet drutveno vidljiva.9

KOMEMORACIJA JASENOVCA VANOST KOLEKTIVNOGSJEANJA U OBLIKOVANJU NACIONALNOG IDENTITETA

Ako se priklonimo individualistikom poimanju kolektivnih sjeanja,

onda emo naglasak staviti na pojedince kao nosioce tih sjeanja. Pojedinci usvojim umovima aktiviraju kolektivna sjeanja, a usvajanjem i pridavanjemznaenja kolektivna sjeanja dobivaju uporabnu vrijednost (Kansteiner2002). Vanost kolektivnih sjeanja na stradanja u Drugome svjetskom ratupokazat emo na primjerima Roma i Srba, a mjesto/spomenik kao (njihovo)opredmeeno sjeanje jest logor Jasenovac gdje je prema poimeninompopisu rtava stradalo 83 145 rtava.10

Ustaki zloini koji su poinjeni nad Srbima ve prvih dana nakon

uspostave NDH rezultirali su mnogobrojnim odlascima Srba u partizane.Ispitanica D. K. iz Kusonja kraj Pakraca (ro. 1961.) govori kako jeizuzetno vana bila partizanska slava koja se obiljeavala svake godineu selu budui je 1942. godine izvren pokolj u kojem je stradalo mnogostanovnika. Ili primjer mladog ispitanika koji kae: Za Jasenovac samznao od najranijih dana ... (M. I., ro. 1986.).

Koncentracioni logori i logori smrti kao i mjesta masovnih smaknuai danas predstavljaju mjesta kolektivne memorije Srba i Roma u Hrvatskoj.Kao to je uoljivo na osnovi stvarno proivljenog, a u veini sluajeva naosnovi sjeanja prenesenog i oivljenog kroz transgeneracijsku perspektivugdje su uvijek iznova konstruira pitanje rtve (vlastitog naroda) i zloinca(kolektivna krivnja svih Hrvata), nosioci takvoga traumatinog kolektivnogsjeanja iskazuju snanu moralnu obvezu prema predcima kroz svjesni naporda se takva nepravda nikada ne zaboravi. Slini mitsko-konstruktivistiki

9O toj temi podrobnije pie kiljan (2014a).10www.jusp-jasenovac.hr


14/64


20

pojam nacije susreemo meu mladim potomcima hrvatskih iseljenika

na primjeru obiljeavanja komemoracije Bleiburga (Peri Kaselj 2014).Mitovi prolosti oblikuju etniku/nacionalnu zajednicu i na taj nainpostaju arite u oblikovanju nacije (Dugandija 1999). Prepriavanjemmitova dolazi do obnavljanja etnike zajednice. Povratak u prolost vrlo jebitan za odravanje zajednice u sadanjosti.

Kazivaica M. S. iz Velikih Grabiana pokraj Koprivnice (ro.1986.) pria o svojem djedu koji je ostao bez svojeg oca koji je ubijen uJasenovcu, to je ostavilo peat na cijeli njegov ivot: Djed je ostao bez

oca kad je imao pet-est godina. Nikada poslije nije volio Hrvate, a itavje svoj ivot odlazio na komemoracije u Jasenovac i Jasenovac je inio dionjegova identiteta.

I za Rome Jasenovac ima krucijalnu ulogu u kolektivnom pamenju.Komemoraciju danas Romi obavljaju na romskom groblju u Utici, anjihova su stradanja u odnosu na njihov predratni broj u relativnim brojkamabila svakako najvea. esto se poistovjeuje vrijeme stradanja u NDH srazdobljem Domovinskog rata u Hrvatskoj, o emu govori i ispitanik S. .,

Rom iz Bjelovara, roen poslijeratne 1947. godine:1941. g. i 1991. g. gadno se pisalo Romima, pa ih je zato malo ostalou Bjelovaru. Zato se 2001. nisu htjeli izjasniti kao Romi. Od mojihurevia stradalo je 578 u Jasenovcu. Mi se moemo pomiriti shrvatskim narodom, ali zaboraviti ne moemo.

O poistovjeivanju Jasenovaca i Roma i danas govore grati/porukenetolerancije i stigmatizacije u gradu akovcu, sjeditu upanije s najveim

brojem Roma u Hrvatskoj, o emu govori ispitanik M. M., Rom iz MurskogSredia, ro. 1982.: U akovcu je stajao natpis: dosta ciganskog; Cigani Jasenovac, vlak bez povratka ... Upravo e ova vrsta kolektivnog pamenjadoi do izraaja za vrijeme Domovinskog rata kada e Romi i Srbi hrvatskinacionalni identitet poistovjeivati s ustatvom.


15/64


21

RASPAD SOCIJALIZMA: NACIONALNE MANJINE U

PROCJEPU IZMEU SAMOSTALNE HRVATSKE IOUVANJA JUGOSLAVIJE

Raspad socijalizma najavljen je prvim viestranakim izborima kojisu u Hrvatskoj provedeni 1990. godine. Nacionalne manjine u Hrvatskoju tome su se trenutku nale u vrlo nepovoljnom poloaju (u podrujimakoja su bila etniki arolika). Maari, Romi, Rusini i Slovaci inili supanoptikum arolikosti nacija istone Slavonije, zapadnog Srijema iBaranje, a esi, Ukrajinci i Talijani inili su taj isti panoptikum u zapadnoj

Slavoniji. Uzroci nesnalaenja bili su politiko djelovanje u dugogodinjemjednopartijskom uhodanom sistemu koji je nacionalnu pripadnost kaopolitiku kategoriju smatrao nevanom, ak i tetnom, i svaki iskorak utom pravcu karakterizirao kao nacionalizam i nespremnost za integracijuu jugoslavensko drutvo. Nesnalaenju narodnosti u novonastaloj situacijipridonosili su politiki upravljaki slojevi narodnosti koji su godinamapredstavljali pojedine etnike skupine, a koji u danom trenutku nisu moglipromijeniti politike programe. Osim toga, centralna udruenja koja su

uglavnom bila kulturnog karaktera, bila su najee smjetena u susjednojVojvodini (kao to je sluaj kod Slovaka, Maara, Rusina i Ukrajinaca).Posljedica toga bio je porazni rezultat na izborima na kojima nije bilomanjinske liste ni manjinskih predstavnika. Pripadnici nacionalnih manjinakoji su ivjeli u susjedstvu s Hrvatima uglavnom su se opredjeljivali zasamostalnu Hrvatsku, dok su oni koji su ivjeli zajedno sa Srbima smatralikako je jedina opcija zajednika drava Jugoslavija. Opredjeljivanjeje znalo ovisiti i o konfesionalnoj pripadnosti. Tako su Romi u Baranji(koji su uglavnom pravoslavne vjeroispovijesti) ostajali uz Srbe, dok surimokatoliki Romi u Slavoniji i Meimurju pristajali uz Hrvate. Evangelici(Slovaci), kalvini (Maari) i grkokatolici (Rusini i Ukrajinci) ostajali su unajveem broju sluajeva uz Hrvate.

Na primjeru sela Mikluevci prikazujemo na koji su nain Rusinidoekali demokratske promjene i formiranje samostalne Hrvatske.Mikluevci su 1991. godine imali 648 stanovnika, od ega je bilo 521

Rusin, 73 Srba, 44 Hrvata, 2 Ukrajinca, 1 Nijemac i 7 neopredijeljenih.Na referendumu za neovisnu Hrvatsku u Mikluevcima se oko 70% ljudiizjasnilo za hrvatsku neovisnost. Jedan dio Rusina i Srbi izjasnili su se za


16/64


22

ostanak u Jugoslaviji, a drugi dio sela opredijelio se za neovisnu Hrvatsku.

Nakon zauzimanja Mikluevaca od strane JNA, iz sela su se trebali iselitisvi oni koji su ostali, a bili su na strani HDZ-a (64 kue ili vie od 150ljudi). tab sela nakon zauzimanja od strane JNA vodili su lokalni Srbii Rusini. Kue Rusina koji se iseljavaju oduzete su u ime SAO IstoneSlavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a namjera je bila u njih naselitiSrbe iz Vukovara kojima su kue unitene u ratu. D. M. iz sela Mikluevciizjavila je:

Ovi nai Rusini, znate, oni su kao suncokret. Doao Tuman na

vlast, oni svi za Tumana, jer Tuman je poslao svoje delegate daim obea zemlju i kue, dat e im novu mehanizaciju, i oni svi uzTumana. Kada je Tuman propao, i dio njegove Hrvatske, oni su sadsvi za Jugoslaviju. Sada trae da ih vojska primi i da oni kau kakooni nisu krivi, kako su lojalni graani ovoga sela. Kako koja vlastdoe, oni za nju. Samo, znate to, mi s takvima ivit neemo, ili oniili mi. Kad mi Srbi idemo kroz selo, oni se podsmjehuju i okreu: ideSrbin ili Srpkinja. Mi to neemo. Svi ogrijeeni iz sela imaju da idu.Ili emo mi pozvati Gorana Hadia da se postara za ovih 15 srpskih

kua, da nas iseli. [...] Vojska ih moli 7 dana da predaju oruje, jere vojska bombardirat selo. Kae Joakim Ljikar mom muu: neka

porue, njemu e Tuman i Vatikan napraviti novu kuu. ta sadnjegov otac hoe, on tu nema ta da trai. Otili mu i unuk i sinovi...

Tek 1998. godine uslijedio je povratak u Mikluevce i Petrovce. Ukuama izbjeglih Rusina nalazili su se izmeu 1993. i 1997. godine Srbikoji su bili protjerani iz podruja Podravske Slatine, Slavonske Poege,

akova, Pakraca, Vinkovaca, Slavonskog Broda, Orahovice, Karlovca,Slunja, Vukovara i Nove Gradike (Biki 2007). U Domovinskom ratuRusini i Ukrajinci bili su najzastupljenije nacionalne manjine u redovimaHrvatske vojske (njih 410 se nalazilo u Hrvatskoj vojsci).

INTEGRALNO JUGOSLAVENSTVO

Integralno jugoslavenstvo svojevrsni je politiko-ideoloki konstruktkoji je oznaavao jedinstvenost jugoslavenske nacije naspram etnike/nacionalne posebnosti naroda koji su ivjeli na teritoriju Jugoslavije.


17/64


23

Kategorija Jugoslaven slubeno je uvedena u popis stanovnitva tek u treem

poslijeratnom popisu stanovnitva 1961. godine i oznaavala je stanovnikekoji se nisu opredijelili ni za jedan odreeni identitet (Petrovi 1983). Urazdoblju od 1961. do 1981. godine u svim dijelovima bive Jugoslavijeporastao je broj onih koji su se opredijelili kao Jugoslaveni. U Hrvatskojse 1961. godine 1,9% stanovnika izjasnilo kao Jugoslaveni, a 1981. godinebilo ih je 8,2%., dok je 1991. godine, uoi raspada Jugoslavije i rata, taj udiopao na 2,2% (Sekuli 1997). Takav drastian pad rezultat je nacionalnihsukoba i raspada jugoslavenske drave. Glavne razloge izjanjavanja

Jugoslavenima Sekuli (2001) nalazi u sljedeim faktorima: 1. poloajmanjine manjine su izbjegavale svoj manjinski poloaj izjanjavajuise kao Jugoslaveni (univerzalistike ideologije ih izdiu iz manjinskogstatusa); 2. demografski djeca iz mjeovitih brakova, kako bi izbjegli izborizmeu dvije nacionalnosti, odluivali su se za jugoslavenstvo; 3. politikiimbenik lanstvo u partijskim i drugim drutvenim organizacijamaspontano je vodio jugoslavenstvu; 4. modernizacijski imbenik mlai iurbaniji ljudi bili su skloni jugoslavenstvu; 5. manji dio je time protestirao

protiv etnikog nacionalizma (Sekuli 2003:153). Izjanjavanje zajugoslavenstvo, kako navodi Sekuli (2003:153), vjerojatno se nijetemeljilo samo na pozitivnoj identikaciji s jugoslavenstvom nego jebilo i rezultat negativne identikacije s tradicionalnim nacionalizmom injegovom ulogom u jugoslavenskoj politici.

Pojedine imbenike Sekulievih teorijskih razmatranja potvruju isljedei primjeri naih ispitanika. Opredjeljenje za jugoslavenstvo djeceiz mjeovitih brakova, a potom na uvjetovanost na etniki izbor nakon

raspada Jugoslavije pokazujemo na sljedeim primjerima:

Bila sam Jugoslavenka jer mi je otac Nijemac, a mama Srpkinja.Dakle, prvo Jugoslavenka, a potom Baranjka. Drave koju volimvie nije bilo, pa sam odluila da u biti Njemica.(J. ., ro. 1955.,Beli Manastir)

B. M., takoer Nijemac, ro. 1956., iz irene, smatrao je ispravnim

kako je najbezbolnije prihvatiti naciju drave u kojoj si roen pa jetako do 1989. godine bio Jugoslaven. Demokratskim promjenama koje suuslijedile ponovno je postao Nijemac. Njegovi su roditelji za vrijeme rata


18/64


24

ostali u Baranji, ali su kao Nijemci doivljavali neugodnosti te su trebali

biti deloirani, odnosno prisilno iseljeni. titili su ih srpski susjedi. Mlaii urbaniji stanovnici pristajali su uz jugoslavenstvo, te nisu ni smatralibitnim razlike u nacijama i konfesijama. Ispitanik iz Knina koji je u vrijemepoetka ratnih sukoba imao 12 godina bio je prije ratnih zbivanja, kao iitava njegova obitelj, nacionalno opredijeljen kao Jugoslaven(i):

Do poetka rata nisam imao svijest o kategoriji nacionalnost. Teksam tada uo da se ljudi u mojoj okolici dijele na Srbe, Hrvate idruge nacije. U naoj kui krsna slava se slavila sve vrijeme (i u

vrijeme socijalizma), bili smo jedina kua u irem susjedstvu kojaje to inila, ali ni u jednom trenutku nije isticano da smo mi Srbi.Znao sam samo da postoji konfesionalna razlika. (M. S., ro.1979., Knin)

Ispitanik (M. H., Zagreb), nastanjen u Varadinu i roen 1940.godine, istie kako do 1990. godine nitko nije pitao tko si (misli na etniku/nacionalnu pripadnost) i to je smatrao blagodatima jugoslavenskog sistema

kao i pripadnosti jugoslavenskoj dravi u kojoj su svi, koji su to eljeli,mogli nacionalno i ideoloki biti samo Jugoslaveni:

To je bila prednost bratstva i jedinstva. Kad je dola demokracijaonda smo se morali opredijeliti. To je bio ok za moju djecu koja nisu

bila nacionalno usmjeravana. Jednostavno to nije bila tema. Buduida smo u Hrvatskoj ivjeli poput otoka [misli na injenicu da su kodkue govorili slovenski jezik, (op. a.) bez da smo se javno deklariralinismo imali potrebe izraziti nacionalnost. Ja i kolegica koji smo

zajedno radili u koli smo se tek tada prepoznali kao Slovenci,odnosno tek smo u novoj dravi doznali tko nam je sunarodnjak.

Ispitanica O. P., roena u Ljubljani 1941., a koja ivi u Varadinu,takoer istie kako je dolo do promijene i naglaavanja etnikog/nacionalnog identiteta meu nacionalnim manjinama raspadom SFRJ:

Nakon raspada Jugoslavije rekla sam da sam Slovenka. I prije toga

osjeala sam se ponosnom to sam Slovenka jer Slovenci su, znate,radini i vrijedni. A danas moj me sin pita, a kaj e ti da si Slovenka?


19/64


25

Kako je vidljivo iz navedenih primjera, jugoslavenstvo kao

izraz modernizacijske, manjinske ili demografske (mjeoviti brakovi)situacije nestaje raspadom jugoslavenske drave koju je pratio i nestanakjugoslavenstva kao konstruirane nacionalne kategorije.

DOMOVINSKI RAT: NACIONALNO/ETNIKO NAELO POKRITERIJU TKO JE (U RATU) BIO NA IJOJ STRANI

Nacionalni identitet kao i svi oblici drutvenog identiteta sastavljenisu od kompleksne konfiguracije. Uvijek je to spona razliitih udjelaindividualnog i kolektivnog u cijelom spektru prolih, doivljenih, nauenih,pripisanih znaenja ija se struktura mijenja pod utjecajem vanjskihimbenika. Domovinski rat koji karakterizira specino ratno i traumatskostanje, prisilno premjetanje stanovnitva, buktanje nacionalizma i brojnidrugi procesi dovodi i do redenicije identiteta pripadnika nacionalnihmanjinskih zajednica koji su ivjeli na tom prostoru. Izdvojit emo primjer iz

Baranje, opina Beli Manastir, kao multikulturne i multinacionalne sredinekoja je 1991. godine brojila 22 740 Hrvata, 13 851 Srba, 8956 Maara i8718 ostalih, meu kojima i 433 Nijemaca i 381 Roma (Popis stanovnitva1991, 4849). Godine 1991. opina Beli Manastir izdvojila se iz RepublikeHrvatske i prikljuila SAO Istonoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemuunutar kojeg su se nalazile i itava opina Vukovar, te dijelovi nekadanjihopina Vinkovci i Osijek. Kako se to podruje geografski oslanjalo direktnona susjednu Srbiju, bilo je ekonomski i politiki vezano uz srpski teritorij.

Raspadom Jugoslavije pripadnici nacionalnih manjina bili su u situacijiizbora ostanka u Baranji koja je bila pod srpskom vlau ili prijei nateritorij pod kontrolom hrvatskih vlasti. Prema rijeima B. P., iz Bolmana,ro. 1961., jednog od predstavnika Roma za podruje Belog Manastira,za vrijeme Domovinskog rata u Baranji su u 99% sluajeva Romi ostaliu svojim kuama i do tada su se uglavnom osjeali i opredjeljivali kaoJugoslaveni:

Kud smo mogli otii kad je poeo rat? U crnu zemlju ne moe,

a kud god krene patit e za Baranjom i svojom kuom. A moramiskreno da Vam kaem, Romi su se ovdje osjeali Jugoslavenima i,opet Vam iskreno govorim, te 1991. mi smo se prepali hrvatske vlasti


20/64


26

u kojoj smo vidjeli nastavak ustakog reima koji je poklao hiljade i

hiljade Roma iz ovih krajeva. Onda smo raunali da je bolje ostati unekakvoj Jugoslaviji.

O prilikama nakon Domovinskog rata i poloaju romske manjinesaznajemo iz razgovora ispitanika. Prema njihovim rijeima, nakonzavretka rata Romi su, prije svega zato to su ostali u svojim kuama i nisunapustili Baranju, optueni od strane Maara i Hrvata za suradnju sa Srbima.Pri tomu su isticali kako su Romi bili najbolji ratnici u srpskoj vojsci te da

su pljakali naputena hrvatska sela u Baranji. U maarskom selu Vardarcuna romsko naselje baena je bomba, a u vie navrata razvojaeni braniteljipucali su na kue vardarakih Roma. Nakon tih dogaaja velik je brojRoma otiao iz Baranje u Srbiju ili u zapadne zemlje. Jedan dio izbjeglihRoma vratio se nakon nekoliko godina. O poloaju Roma u Baranji kasnihdevedesetih godina govore izjave Roma reporterima Feral Tribunea(1999)11objavljene u lankuDom za beanje31. kolovoza 1999. na stranicibr. 4. Zoran Mitrovi iz Torjanaca:

Koja god vlast doe, udari po nama Ciganima. Najbolje nam je,burazeru, bilo u ono vrijeme dok je Tito hodao po zemlji, a poslijetoga jebe nas ko god naie. Poeo rat, dola srpska vlast i odma nassve mobiliziralo. Ne pita Srbin oe li u rat ili nee, nego mora iliode glava. Ako nisi za puku, jesi za kopanje, pa ti kopa, a on dri

puku uperenu u lea. Pa ti budi junak i nemoj kopat. Eto, takvi smoti mi bili etnici.

injenica da su Romi u Torjancima rimokatolici stvarala im jedodatnih problema. Vlado Palko iz Torjanaca opisuje to ovim rijeima:

E, pazi sad: mi smo, kao, etnici, a pravi su nas etnici smatraliustaama, jer smo mi Romi iz Torjanaca po vjeri katolici. Romi uBaranji su pristupali onoj crkvi koja je u nekom selu bila jaa, pasmo tako ovdje uzeli katoliku vjeru. Otkad su se Hrvati vratili uselo, upnik vie nee da krsti nau djecu, pa moramo traiti vezekod sveenika u Osijeku. Ne moe nam jedino zabraniti da dolazimo

11Feral Tribune, Dom za beanje, 31. kolovoza 1999:4.


21/64


27

u crkvu, ali nas i tu poniava govorei na misi Doite blie, Cigani

moji. Ustaama nas smatraju i roaci koji su otili u Jugoslaviju.12

O poloaju Nijemaca u Baranji govori J. ., ro. 1955., iz BelogManastira:

Kada je Njemaka priznala Hrvatsku bila sam 4 puta na listi zaotkaz. Ali, kako je tata bio ugledan graanin Belog Manastira, imalasam ljude koji su me uvali. Svaki od nesrba imao je jednog Srbinakoji ga je uvao. Nakon mirne reintegracije 1997. godine dobila sam

otkaz zato to sam bila nehrvatica i zato to sam ostala za vrijemesrpske vlasti.

Svjedoenje J. M., predsjednika SKPD Ljudevit tur upuuje napoloaj Slovaka za vrijeme Domovinskog rata:

Konvoj iz Iloka krenuo je 17. listopada 1991. god. Bilo je u njemuoko 7000 ljudi. Prva mobilizacija onih koji su ostali u Iloku, bila jeve u studenom, iako je vojska jamila da oni koji u Iloku budu ostali,

nee biti mobilizirani. Osim nas Slovaka, ostalo je u Iloku dostaHrvata koji su takoer bili mobilizirani, no prvi strah smo doivjelijo istog dana kad je vojska sa svojim jedinicama ulazila u grad. [...]Osim Slovakoga veleposlanstva u to vrijeme veliku su nam podrku

pruili vojvoanski Slovaci, kao i Matica slovaka u Jugoslaviji.Matica slovaka iz Vojvodine organizirala je 1992. god. pomo uhrani i u odjei za Slovake u Iloku. Prvi kamion s pomoi stigao je utravnju. Nakon toga je svaki tjedan stizao po jedan kamion. U prvimtjednima dijelili smo pomo samo Slovacima, no poeli su dolaziti i

Hrvati koji takoer nisu imali od ega ivjeti, niti od koga to dobiti.[...] Nakon Bljeska i Oluje 1995., bilo nam je najtee. Pokupili su nasu radne logore i inili s nama to su htjeli. [] Godine 1995. potpisan

je Dejtonski dogovor, a nakon toga i Erdutski dogovor. Poeli su nasputati kui Godine 1996. bilo je ve lake. [...] Neki su odlazili naslobodna podruja Hrvatske kako bi se sreli s obiteljima. Neki od njihnisu se vidjeli pet ili est godina. (Kuric 2002:123125)

12http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199908/90831-002-pubs-zag.htm.


22/64


28

STIGMATIZACIJA NA OSNOVI KONFESIONALNOG:

MUSLIMANSKO-HRVATSKI RAT U BOSNI13

Demokratske promjene koje su uslijedile poetkom devedesetihuvelike su promijenile poloaj Muslimana u Hrvatskoj. PredstavnikBonjake nacionalne zajednice za Primorsko-goransku upaniju I. R.,turli, ro. 1956., smatra kako je Bonjacima u Jugoslaviji bilo dobro teda su prihvaali dravni okvir u suivotu s drugim narodima Jugoslavije.Prisjea se kako su uspostavom neovisne Hrvatske Muslimani bili isprvafavorizirani od hrvatskih politiara:

Kao, evo mi smo dio zajednikog politikog korpusa. Previesu oekivali da mi ne budemo mi nego da budemo oni, a oni nisusmatrali da su oni mi. Hrvatski politiki korpus nije nas elio priznatikao zasebnu naciju. Podravali smo obranu Republike Hrvatske iodazivali se u najveem postotku, vie nego veinski narod. Odnos

prema Muslimanima se promijenio u srpnju i kolovozu 1992. godine.Onoga trena kada je obrana Bosne i Hercegovine postala ozbiljnadolazi do promjene ocijelne hrvatske politike prema Muslimanima.

Odnos je bio determiniran eljom da se stvori Velika Hrvatska, aval terora koji su proivljavali Bonjaci/Muslimani na podrujuHrvatske imao je svoj vrhunac 1993. godine.

Probleme za vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata najvie su imaliMuslimani/Bonjaci u veim gradskim sreditima kao to su Rijeka iZagreb, a svodio se najee na telefonske prijetnje i otputanja s posla,a tek kod istaknutih pojedinaca na policijska ispitivanja i zike napade.

Ispitanik (I. R., ro. 1956., turli) kae: tek 1993. godine razumio sam Srbe zato su selili 1991. godine,

jer su upravo Bonjaci/Muslimani postali neeljena nacionalnamanjina te 1993., ba kao to su to bili Srbi 1991.

13Bonjako-hrvatski sukob ili Hrvatsko-bonjaki sukob, esto nazvan i rat u ratu, bioje konikt izmeu Republike Bosne i Hercegovine i samoproglaene Hrvatske zajedniceHerceg-Bosna, koji je trajao od 19. lipnja 1992. do 23. veljae 1994. godine.


23/64


29

Iako Bonjaci u vrijeme rata uglavnom nisu fiziki protjerivani

iz svojih kua, oni su bili administrativno brojno reducirani. Svatko tkonije imao hrvatsko dravljanstvo nije mogao biti u radnom odnosu tenije mogao sudjelovati u privatizaciji svojih poduzea. Brojni Bonjaci/Muslimani migrirali su iz Hrvatske u prvim godinama rata (1991.1993.)zbog nemogunosti ostvarivanja stambenih prava i prava na rad. U manjimsredinama, poput Krka i Buzeta, odnos prema Bonjacima/Muslimanimatijekom posljednjeg rata (1991. 1995.) bio je daleko korektniji. R. K. izNjivica na Krku zbog svojeg roenja 1960. u Crnoj Gori (Pljevlje) osjeao

se Crnogorcem do ratnih dogaaja poetkom devedesetih prolog stoljea.Zbog muslimanske konfesionalnosti i odluke roditelja da se izjanjavaju kaoBonjaci i R. K. se izjanjavao Bonjakom. Do tada su ga u DINA-i gdje jeradio vrijeali kao etnika, a poslije kao muslimana. R. K. naglaava kako seu to vrijeme osjeala atmosfera koja je davala naslutiti da bi bilo poeljno dase svatko vrati otkud je i doao. U slunjskom kraju gdje Bonjaci ine veinuu nekoliko sela oko Rakovice i u nekim selima u blizini Cetingrada nalazimoslinu situaciju o emu nam govori ispitanik iz Lipovaca pokraj Slunja:

Mojoj su keri u koli Hrvati govorili: Ti si muslimanka. Ja samotiao njezinu uitelju i rekao mu za taj problem. Onda mi je on rekaoda to se ja bunim kada i jest Muslimanka. Ja sam njemu onda rekao: Akako bi tebi bilo da te zovem Ej, ti katolie! Zato se osjeam strancemi ovdje i u Bosni. U Bosni sam doao s drugim naglaskom i drugimregistarskim oznakama. Ja Hrvatsku smatram svojom domovinom, ali

ja sam ponosni Musliman i ne elim da itko ispadne manje vrijedan. Jahou svoje interese braniti ovdje.(F. S., ro. 1976., Lipovac)

SKRIVENI IDENTITET: NEPOELJNO JE BITI SRBIN IPRAVOSLAVAC

Stvaranje hrvatske drave u ratnim uvjetima proizvelo je snanunacionalnu identifikaciju i postojanje jednog identiteta. Nacionalnost(Hrvat) i konfesionalnost (katolianstvo) bili su nerazdruive kategorije.Srbi (u Srbiji i u Hrvatskoj) su denirani kao Drugi, razliiti, te su im obino

pripisivana negativna svojstva, bilo da se o njima govorilo u kontekstusudbine i inferiornog poloaja Hrvata u Jugoslaviji ili kao izravnih krivacaza Domovinski rat (Peri Kaselj 2015). Jedna od bitnih isticanih razlika


24/64


30

ovih dvaju naroda bila je i razliita konfesionalna pripadnost. U vrijeme i

neposredno nakon rata mnogim pripadnicima srpske nacionalne manjinebilo je lake skriti ili preutjeti vlastiti nacionalni identitet. O tome namsvjedoe i sljedei primjeri:

Bilo je i djece koja su vritala na spomen da su Srbi, i odrastanjem sushvatila taj moment diskriminacije, moment ponienja i te injeniceda se skriva, da je bio prisiljen odrasti svoj identitet i sad u nekakvimkasnim dvadesetima prilaze i pitaju kako bih se ja mogao ukljuiti uto. On je 15 godina bio u mimikriji, ali sad misli da bi se moda ipak

trebao ukljuiti i da je sad moment da vrati sam sebi neto od toga toje dosad morao zatomljivati. Jer u kuama je to i dalje postojalo, nisuroditelji doma govorili djetetu nisi ti Srbin, nego zna mi smo Srbiali to ne smije nigdje glasno rei. I kad to netko slua sve te godine,kad doe u 25-e onda kae: E sad bih ja to htio rei. Do poetka ratanis.(N. P., ro. 1978., Hrvatska Kostajnica);

ili

Moda im je lake rei da su pravoslavci, nego da su Srbi. Srbi su

loi deki, pa im je lake rei da su pravoslavci. To je meka varijanta.Kad mi je jedan rekao da je pravoslavac, ja sam ga pitala: A jeste liBugarin?(M. J., ro. 1957., Osijek).

Ispitaniku Srbinu (J. B.ro, 1947, Kupinovac) paroh iz Novoseljanakod Bjelovara rekao je:

Vi biste se zaudili koliko se ljudi kod mene dolo ispisati izpravoslavne vjere, da ne budu crne ovce, da se odre ... To se

uostalom vidi i u popisu stanovnitva. (kiljan 2014a)

Iskljuivane su i druge nacionalne manjinske zajednice pravoslavnevjeroispovijesti poput Rusa, Bugara, Makedonaca i Crnogoraca. Jednaispitanica Ruskinja iz Ekaterinburga nastanjena u okolici Karlovca prisjease razdoblja neposredno prije Domovinskog rata:

Kada je poelo 1990. dolo je do podjele na Hrvate i Srbe. Sin meje pitao da li je on Hrvat ili Srbin. Govorio je ruski i hrvatski i nije

znao tko je i kako se odluiti. Srbi su se okrenuli od mene jer mi jesuprug bio Hrvat, a Hrvati su me zvali etnikinjom. Doivljavala samraznorazne prijetnje na telefon.(T. M., ro. 1946., Karlovac)


25/64


31

Primjer Ruskinja koje su dole u Hrvatsku nakon rata pokazuje da

su i u razdoblju nakon rata jo uvijek vrijedili slini obrasci iskljuivanjaili poistovjeivanja pravoslavne konfesionalnosti s nacionalnom srpskompripadnou. O tome govori K. H., voditeljica knjinice Rusina, Ukrajinacai Rusa u Hrvatskoj:

Ljudi su imali predrasude prema pravoslavnoj vjeroispovijesti.Mislili su ako smo pravoslavni da smo Srbi. Posebno je mnogo toga

bilo za vrijeme rata. I puno puta poslije direktno su me vrijeali ...U niim krugovima to je miljenje jo uvijek uvrijeeno.

FUNKCIJA RELIGIJE U OBRANI NACIONALNOG: SRBI UHRVATSKOJ NAKON 1990-IH

U propitivanju teorijskih pristupa o nacionalnom identitetu obinose polazi od bitnih odrednica ili kriterija u njegovu deniranju. Raspravaobino polazi od odreivanja objektivnih ili subjektivnih kriterijaidentiteta. Religija kao objektivni marker identiteta obino se denirakao nepromjenjiva i postojana odrednica koju pojedinac moraprihvatitiako ne eli ostati izvan grupe. Mogli bismo rei kako u viestrukostiljudskih identiteta religija igra vanu ulogu, te je podjednako bitna zaobje vrste identiteta osobni i drutveni identitet. Posebice je znaajnau procesu konstrukcije nacionalnog identiteta te su uglavnom religijskii etniki/nacionalni identiteti u korelaciji. U konstruiranju nacionalnogidentiteta u Hrvatskoj 1990-ih religija se razumijeva kao identitetsko-simboliki okvira veine stanovnitva te se snano naglaava povezanostnacionalnog i vjerskog (rpi i Zrinak 2010:5). Devedesetih godinaprolog stoljea dolazi do revitalizacije religije u Hrvatskoj (pravoslavljekod Srba i katolianstvo kod Hrvata) kao i novoga drutvenog odnosaprema religijskom u kojem ona postupno sve vie ulazi u javnu sferu. Istotako politike elite koriste identikaciju s crkvom zbog vlastite politikelegitimacije.

Buenjem nacionalizma krajem osamdesetih i poetkom devedesetih

u Hrvatskoj, Srbi u obrani svoga identiteta od katolianstva, reaktivirajupravoslavlje, odnosno religiju stavljaju u direktnu funkciju identikacije snacionalnim. Ispitanica B. V., ro. 1950., iz Vrhovina pokraj Otoca, smatra


26/64


32

kako su Srbi tada ponovno poeli uiti o religiji i obiajima jer su 45 godina

uglavnom na njih zaboravljali. Stoga nije bilo neobino da se i starije osobetek u to vrijeme krste:

Brat se krstio u posljednjem ratu, a krstio je i svoju djecu. Probudiose taj duh pravoslavlja. Poeli su njegovati krsne slave. Znate, oni nisunita znali o tome pa su morali uiti od starijih i oivljavati to. To jezato to je onaj rat bio ideoloki, a ovaj je bio nacionalni. Sve je toiniciralo vraanje obiaja. (B. V., ro. 1950., Vrhovine)

Kazivaica M. C., ro 1983. iz Polae kraj Knina vezuje religiju uzsindrom rata. Oni seljaci su traili spas i htjeli su kroz religiju pokazatisvoje srpstvo i vjeru. Uostalom to su bili obini sitni seljaci koji su sevratili svojoj vjeri i u tome su pronalazili jedini nain ispoljavanja svojegidentiteta.. Religioznost je osobito bila bitna u krajevima gdje su Srbibili u manjini. Takva je situacija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u kraju okoLepavine:

Nama je religija danas posebno bitna. Mi traimo neto po emu

e se vidjeti da smo mi Srbi. Bez manastira Lepavine bili bismopotpuno izgubljeni. Ipak nas je malo i vidi da nestaje taj identitet.Ne naglo, nego sporo. Kada na primjer kae nekome da je nekisvetac taj dan, a on ti odgovori da je to nebitno. (M. S., ro. 1986.,Veliki Grabiani)

Ispitanik M. J. iz ukovca, ro. 1985., istie vanost Lepavine zaSrbe sjeverozapadne Hrvatske:

To je najvei skup Srba u tom kraju i tamo se vide ljudi iz svih tihsela. Na Veliku Gospojinu dolaze i Hrvati ondje, kao to i Srbi odlazena protenje u Ludbreg. (vidi vie kiljan 2014b)

NOVA NACIONALNA KATEGORIZACIJA: MUSLIMANIPOSTAJU BONJACI

Godine 1961. u Bosni je bio visok postotak onih koji su se

nacionalno izjanjavali kao Jugoslaveni. Bila je to posljedica odbijanjamuslimana da se poistovjete s dominantnim nacionalnim grupama, tj.Srbima i Hrvatima (Ramet 1992:176186). Na popisu 1971. godine prvi


27/64


33

je put uvedena kategorija Musliman14 kao nacionalnost i mnogi su

se muslimanski Bosanci, koji su se prije izjanjavali kao Jugoslaveni,izjasnili kao Muslimani. Nakon raspada SFRJ odlukom iz 1993. godineodbacuje se naziv Musliman i prihvaa naziv Bonjak. Rezultat je topomicanja bonjakih politikih elita od dravotvorne prema nacionalnojideji, odnosno deniranju BiH kao jedinstvene tronacionalne zajednicesvih njezinih naroda.15 Prihvaanjem novog imena, Bonjaci su se htjelilegitimirati pred izvanjskom silom koja je sad postala glavni konstruktor iBosne i samog bonjatva (Jovi 2013:14). Zbog Europe je bilo potrebno

smisliti novo nacionalno ime jer tko u Evropi nema nacionalno ime,nema ni dravu [...] naputanje muslimanske dominacije smatrano jepribliavanjem, ali i ustupkom Europi (air 2012:194195).

Prema popisu stanovnitva Hrvatske iz 2011. godine, vidljivo jeetveroimeno rastakanje nekadanje jedinstvene kategorije (etnike grupe)Musliman16u Bonjak, Musliman, Bosanac i Hercegovac.17

Na koji je nain provoen proces mijenjanja kategorije Musliman

u Bonjak govori nam ispitanik H. . (Slatina kod Cazina, sada Buzet),aktivni lan Bonjake nacionalne zajednice Grada Buzeta:

14Abazovi istie kako je identitet Muslimana bio kreiran spojem socijalistikog iislamskog. Islamska (vjerska) zajednica (i sama preimenovana tako da iz IVZ postanesamo IZ) bila je vrlo kooperativna s vlastima, pa komunisti nisu stvarali separatnenacionalne institucije Muslimana. IZ je bila ujedno i kulturalna, identitetska, kao i vjerskaorganizacija te nove nacije. Autor ak tvrdi kako je Islamska zajednica trebala ngirati

kao nacionalna institucija muslimanskog naroda. air govori kako je ime Muslimanbilo rezultat nunosti prilagoavanja i namjernog forsiranja vjerskog imena kao imenanacije kako bi se sprijeio a ne potaknuo ravnopravan tretman te nacije s drugima uJugoslaviji (Jovi 2013:15).15Alija Izetbegovi, bonjaki lider devedesetih godina prolog stoljea, prestao je bitibosansko-hercegovaki, te postao primarno bonjaki lider. S te je pozicije prihvationovi naziv jer je smatrao kako Zapad nee prihvatiti da se jedna od triju republika nazovemuslimanskom. Promjena imena nacije stoga je rezultat rata, vanjskih okolnosti, kao ipolitike oportunosti (air, prema Jovi 2003:28).

16Na popisu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo 43 369 Muslimana.17Od toga se 31 479 izjasnilo kao Bonjaci, 7558 kao Muslimani, 2059 kao Bosanci i 75kao Hercegovci.


28/64


34

Mnogi nisu razlikovali nacionalnost i vjeroispovijest. Kada smo

radili popis za promjenu nacionalnosti iz Musliman u Bonjakbilo je velikih otpora. Objanjavali smo stanovnitvu da e imativea prava kao Bonjaci. U to vrijeme Matini ured u Buzeturadio je prekovremeno i preko vikenda da bi se Muslimani mogli

preregistrirati u Bonjake. Nekima je bilo teko otii u Matini uredi preregistrirati se.

Ispitanik F. M. (Kosova kod Maglaja, sada Buzet) smatra kako jedevedesetih godina prolog stoljea dolo do preispitivanja identitetaMuslimana na relaciji nacija religija drava i nerazumijevanjanovonastale situacije: Ima ljudi koji nisu bili zainteresirani, pa su ostaliono to su bili prije. Na nerazumijevanje su nailazili Bonjaci i kodMuslimana/Bonjaka u Buzetu, ali i kod Muslimana/Bonjaka u Bosni iHercegovini. U pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine jo je uvijeksnano zastupljena ideja o tome kako su Bonjaci Muslimani, te da jedinoto mogu biti. U zapadnoj su Bosni Bonjacima podrijetlom iz toga dijelazemlje roaci govorili: Ja ivim u Bosni i ja znam tko sam. Ja sam

Musliman (H. ., Slatina kod Cazina, sada Buzet).

Bonjacima iz srednjeBosne govorili su njihovi najblii u Bosni: ta vi hoete u Hrvatskoj?Hoete od nas da smo Bonjaci, a mi smo od pamtivijeka Bosanci (F. M.,Kosova kod Maglaja, sada Buzet).

Jedan od naih ispitanika svoje zadravanje i ostajanje u kategorijiMusliman objanjava ovim rijeima:

Ako nisam Musliman nisam nita. To je moja vjeronacija. Nisu

Bonjaci preko u turliu [prvo vee selo preko granice u Bosninasuprot Bogovolji, op. a] nego su Bosanci. Mene to jako mui. Did jebio Musliman kad je Tito dozvolio da se bude Musliman. Borili smose za to da budemo Muslimani, a Bonjaci su bili prije 300 godina uBosni. (. K., ro. 1977., Komesarac)


29/64


35

ZAKLJUAK: UZAJAMNO PROMATRANJE U ETNIKOJ

SITUACIJI I KONSTRUKCIJA IDENTITETAOrijentacija i motivacija pojedinaca u etnikoj situaciji regulirana

je spoznajnim, afektivnim i moralnim programima etnikih institucija. Tiprogrami proizvode i uvruju granice prema drugim etnikim grupama,te samim tim osnauju etniki identitet. Spoznajni programi opskrbljujupojedince znanjem o njima samima, znanjem o njihovoj vlastitoj skupini,o grupnom naslijeu i povijesti (koja se katkad svodi na pojedine odabraneaspekte prolosti) te znanjem o vrijednostima pojedineve skupine.

Moralni program podrazumijeva postojanje osjeaja grupnih obveza,primjerice vanosti uenja etnikog jezika, prenoenja moralnih vrijednostiskupine potomcima, endogamije te solidarnosti s lanovima vlastiteetnike skupine. Afektivni program etnikog identiteta pokriva osjeajeprivrenosti grupi. Stoga se i moe tvrditi da su institucije, napose etnike,tvorci i uvari znanja koja su njihovim lanovima nuna da bi opstali kaogrupa (Isajiw 1988). Postojea institucionalizirana unutarnja odreenjamogu osigurati obranu od nametanja izvanjskih. Iskustvo kategoriziranja i

klasiciranja moe ojaati postojei grupni identitet kroz pruanje otpora,reagiranje i ojaavanje granica.

No, i izvanjsko kategoriziranje i klasiciranje istodobno ine i bitnedimenzije unutarnjeg odreenja.18 Izvanjsko odreenje, ono koje drugiprimjenjuju na nas, nedvojbeno ima utjecaja na nae samoodreenje (Jenkins1996:23). Ako se kao konstitutivni imbenik etnike situacije uzima granicaizmeu dvije etnike grupe u interakciji, tada postaje znaajna selekcijskauloga institucija. Institucije su dakle selekcijski mehanizmi koji omoguujuda se jedno djelovanje nastavi na drugo, jedna komunikacija na drugu,

da se neto zapamti a neto zaboravi. Institucije svojim kategorizirajue-klasicirajuim selekcijskim mehanizmima spajaju motive djelovanjai oekivanja te tako kroz tipiziranje ponaanja aktera u ulogama gradedrutvene strukture. Etnike grupe ne mogu postojati ako ne postoje i

18Proces odreenja nas zahtijeva da se oni razlikuju i time razdvoje od nas, ili da ses nama kontrastiraju; grupna kategorizacija e vjerojatno tei, bar jednim dijelom, krozpozitivno ili negativno kategoriziranje drugih.


30/64


36

druge etnike grupe. One su prije svega posljedica dugotrajnih interakcija

u etnikim situacijama. Stoga se, po Barthu (1969), etninost moe i trebadenirati situacijski, to ovdje znai relacijski i transakcijski: ona seproizvodi i reproducira s ovu stranu etnike granice, na njoj i preko nje.Prema Barthu, etnike grupe jesu kategorije pripisivanja i identiciranjakojima se slue sami akteri (1969:10). Etnike grupe/institucije rade ponaelu jednostavnoga binarnog kodiranja. Osnovna se operacija kodiranjaprovodi kroz razlikovanje na osi mi i oni, koja povlai granicu izmeusustava i okoline. Daljnja manipulacija objektima u okolini sustava

preputena je operativnim programima izvedenim iz temeljnog koda. Izdijalektike unutarnjih kodiranja i izvanjskih opisivanja razvija se identitetetnikih skupina. Izvanjski opisi u obliku zdravorazumskih, znanstvenihi ideolokih diskursa te slubenih statistikih popisa izraz su reeksivneprirode modernoga drutvenog poretka koji se reproducira stvarajuirazliite diskurse o samome sebi. Diskursi su tijesno povezani s nainima nakoji su drutva strukturirana i organizirana. Oni su ti koji formiraju osobne ikolektivne identitete. Diskurs kao poredak strukturirani sklop diskurzivnih

procedura to se u kojoj etnikoj situaciji moe rei, u kojem trenutku i nakojem mjestu neki iskaz vrijedi kao istinit. Odreuje to je vrijedno znanja isjeanja, a to se moe potisnuti i predati zaboravu (Foucault 2007:1719).Nadalje, stalnom proizvoenje diskursa u modernim drutvima (najee upismenom obliku) svrha je razviti mehanizme ukljuivanja i iskljuivanjaodreenih grupa u drutvenom sustavu.

Nae empirijsko istraivanje potvrdilo je poetnu hipotezu ovanosti Dogaaja u klasiciranju i kategoriziranju etnikih i nacionalnih

manjina u Republici Hrvatskoj. Pored toga, pokazalo se da je Dogaajbitan za samoreeksiju etnikih i manjinskih skupina koje polazei odnjega proizvode vlastite identitetske diskurse i kulturu sjeanja. Jednomrazvijena kultura sjeanja veoma se uspjeno, kako je pokazalo istraivanje,prenosi od generacije do generacije pripadnika etnikih/manjinskih grupa.Kultura sjeanja mono je oruje u borbi etnikih/nacionalnih manjinaza ouvanje svoje posebnosti u promjenjivim i nepovoljnim etnikimsituacijama.


31/64

37

Stud. ethnol. Croat., vol. 27, str. 770, Zagreb, 2015.Marina Peri Kaselj, Filip kiljan, Aleksandar Vuki: Event and ethnic situation: changes...

MARINA PERI KASELJFILIP KILJANALEKSANDAR VUKIInstitute for Migration and Ethnic Studies10000 Zagreb, Trg Stjepana Radia 3

DOI: 10.17234/SEC.27.1Original scientic paperReceived: 1 March 2015Accepted: 24 June 2015

EVENT AND ETHNIC SITUATION:

CHANGES TO THE IDENTITY OF NATIONAL MINORITYCOMMUNITIES IN THE REPUBLIC OF CROATIA(Translation)

This paper presents research results concerning the (re)-construction of the ethnic / national

identities of particular minority communities in the Republic of Croatia, as shaped by

uctuations in the social and historical context (over the period when Croatia was part of the

Federal Republic of Yugoslavia, thereafter in the periods of democratic transformation, the

Homeland War, and the independent Republic of Croatia). We take a multi-method approach,

on the one hand exploring the ofcial categorization and classication of national minorities

within the Constitution of the FRY and the Constitution of the RC, whilst also examining

theoretical and conceptual explanations and their implementation in defining identity.

The empirical part includes in-depth interviews with members of different ethnic minoritycommunities living across the territory of present-day Croatia. The paper emphasizes how

certain institutional classicatory schemes or historical moments may be imposed or lead to

volatility as concerns the strategies, positions and roles of certain minority communities. In

addition to the ofcial denition and institutionalized classicatory schemes that are directly

attributed to the specic identity characteristics of each group, social identities can be the result

of free choice, coercion, strategy games played by individuals / members of certain groups

themselves or resources mobilized in order to achieve political or economic goals. Through

considering these two approaches to the analysis of national minority identities in present-day

Croatia, we elaborate not only the procedural and dynamic character of identity but also its

variable and situational nature.

Keywords:ethnic situation, event, identity, ethnic group, national minority, national minorities

in Croatia

INTRODUCTION

Interaction and coexistence of the majority and minority peoples,constant migrations, change of borders and socio-political systems, as wellas occasional war conicts, are an idiosyncrasy of the Croatian geography


32/64

38


and history. The authors believe that the Croatian geography and history

in near laboratory environment provide researchers with the opportunityto nd answers to some debatable theoretical questions on ethnic identity.Our work, epistemologically speaking, is founded upon Luhmanns(2001b) principle of constructing and maintaining a system by observationoperation through differentiation and denomination. The result thereof isthe fundamental research program (method) of systemic approach. In thistheoretical framework, transformations of identity of ethnic groups are nota consequence of cultural differences between them, but rather a cognitive

process in which observersproduce diversity by differentiating(Bateson1979:99).

Another research program is the observation of observers and theirdifferentiation codes, descriptions, categorizations and classificationsystems. This makes understandable the mechanisms used by observationapparatuses in power to dene ethnic situations and the processes behindthe microphysics of power manifested in ethnic situations:

Observers do frequently better foresee an effect based on knowinga situation than a personality and, accordingly, their observation isoften, if not predominantly, inconsistent with the mental state ofactor. (Luhmann 2001a:240)

In this sense, our approach is also founded on the observation of partsof state and its institutions on the one side, and analysis of the discourseof minority communities in Croatia resulting from the observation and

understanding of ones own position in an ethnic situation, on the otherside. It is in this sense that the principal researching method of a sociologist,historian or anthropologist should be interpretive. To support this, as Geertzdemonstrated earlier (1973), social sciences should not deal with objectivefacts, but rather with interpretations of these facts and interpretations oftheir interpretations. This, furthermore, is the last recourse of the second-,third- and nth-degree observers. From illustrated epistemological andtheoretical positions, central research issue is derived: How is the basic

inclusion-exclusion correlation between individuals and social (primarilyethnic) groups, so inherent in the majority-minority relationship, organizedwithin different socio-political systems? Which are the factors leading to


33/64

39


mobilization, destabilization or revitalization of the multifaceted ethnic

identity and what way is the identity (re)constructed in different ethnicsituations?

METHODOLOGICAL AND CONCEPTUAL CLARIFICATIONS

So as to demonstrate the ways of (re)constructing the identity of givenminorities within the Croatian territory, thereby testing the model of ethnic

situation, this research has applied the qualitative methodological approach.Starting from a set of basic theoretical hypotheses, the research was startedby an interpretive analysis of classication schemes and denitions ofnational minorities at the ofcial constitutional level of both the SocialistFederal Republic of Yugoslavia (SFRY) and Republic of Croatia (RC). Theempirical part of research included 50 in-depth semi-structured interviews1of maximum variation with members of several different national minoritycommunities residing in different places/regions within Croatia. While

dening the national identity, focus was placed on such social constructs ascollective memory, collective guilt and stigma leading to diverse forms ofrepressed, hidden, substitute or imaginary identity. This paper shows howcertain institutional schematic classications or historic Events may imposeor lead to a change in strategies of self-description by an ethnic (minority)group, and are, we believe, always strongly tied to a change in ethnicsituation. Besides the nature of national/ethnic identity, certain subjective-objective criteria potentially relevant for the clarication and denition of

national/ethnic identity are also dealt with. This way elucidation is givennot only to the processing and dynamic character of identity, but also itsvariable and situational nature. The key to the forming of identity of ethnic(national) minority communities is, hence, historic heritage. Every nationalcommunity has a unique experience and history (Buzan 1991) and will, as

1 Interviews held between 2010 and 2014, according to previously agreed conditions

via contacts and agreements with institutional representatives of national minoritiesparticipating in the organization of interviewee arrival and arrangement of venue. Thepaper lists interviewees by their initials, year of birth and place of residence.


34/64

40


such, develop its own unique collective identity. Likewise, it was essential

to determine in which period the collective identity develops, that is howmuch it rides on a specic ethnic situation or social, political and economiccontext.

When speaking of national minority identity, the concepts of ethnic/national community and ethnic/national identity will be synonymous asthey both reect national minority communities not residing in their motherstates but in the territory of the RC.

ETHNIC SITUATION, EVENT AND IDENTITY OF ETHNICGROUPS

Ethnic situation is a theoretical and observational model enabling a

specic observed ethnic situation be placed within a suitable synchronic(spatial) and diachronic (historic) context. Ethnic situation is an analyticalobservational tool in the eye of the observer. Observers are, according to

Luhmanns constructivist epistemology, functionally differentiated socialsystems science, art, politics, the law, organizations, fundamentally thestate. The present model of ethnic situation includes a spatio-temporalcontext covered by observation, participants-individuals (actors) and thestate the supervisory and classication apparatus with the political power.The structures and processes in an ethnic situation (this case, Croatian)are realized via uninterrupted communication and interaction. The Eventbuilds upon the event in interaction, and statement upon the statement

in communication. With time, interaction and communication becomeroutinized, institutionalized and form relatively rm relationship structuresliberating participants from thinking about what to do in each and everyspecific situation (Berger and Luckmann 1992:4245). In a world ofroutinized events and communication, on occasion an Event takes place inthe sense of A. Badiou (2005:173178). The Event is, unlike the usual events,recognized by automatic impact on the change of ethnic situation. After it,the past or the future of participants in an ethnic situation simply cannot

remain the same. A credible description of an ethnic situation presupposesobservation of the function of the state as an organization concentratingpower in a given territory and its roles in shaping the ethnic situation. State


35/64

41


power is realized by mechanisms of observation, supervision, surveillance,

nomination and categorization of social groups and individuals constitutingits population.2

Examples of above Events in the Croatian ethnic situation are theAnti-Fascist (Communist) victory in WW2 or the decision to separatefrom the SFRY and create Croatia as a national state. The Croatian state,like any other, soon assumed its fundamental functions: population census,surveillance, penalization, legislation, all based on the new populationclassification scheme. Starting from Luhmanns (2001b) principle of

constructing and maintaining a system by observation operation throughdifferentiation and denomination, this research focused particularly on the(self)descriptions by observers (of the state as a classifying surveillanceapparatus and members of ethnic groups) and their logical grouping intoclassication systems of human cooperatives, discourses, attitudes andconstructions of diverse identities.3

NATIONAL MINORITIES AND THEIR CONSTITUTIONALPOSITION WITHIN SFRY/RC

The decision on building Yugoslavia on the federal principle, ofciallyadopted in 1943 in Jajce, set forth a conclusion on the national issue on thebasis of full equality of all peoples in Yugoslavia. National minoritiesrights were also agreed upon, in principle. State Anti-Fascist Council forthe National Liberation of Croatia (ZAVNOH) on 9 May 1944 passed the

Declaration of Basic Rights of Peoples and Citizens of the Federal State ofCroatia to proclaim that national minorities in Croatia will be given full rightsto a national life. The Constitution of 1963 for the rst time introduced the

2 For a more detailed presentation of said functions of the state, see article Power ofClassications: Classication Schemes and the Construction of Ethnic Structure in Civil

Croatia and Slavonia (17851860)(Vuki 2008).

3Writing from a somewhat different theoretical standpoint on the pivotal role of classifyingand categorizing apparatuses, and on the relationship between ethnicity and nationalism inidentity construction is T. H. Eriksen (1991; 2002).


36/64

42


concept of peoplehood (narodnost). The provision on national minority

right to freely use their language and develop their culture was now addedthe right to form minority organizations. The constitution also foresaw thebasic rule on schools for members of given national minorities, accordingto which classes were to be held in the languages of national minorities.Pursuant to Article 43, the republican constitutions and legal acts were givenauthority to establish any other rights of individual national minorities.4Vital changes in the status of peoples and peoplehood were introduced inthe Constitution of SFRY on 21 February 1974. Only then was peoplehood

integrated equally and fairly in the system, and became bearer of sovereigntywithin the federation itself. It was from that point on that the republicanconstitutions too introduced the concept of peoplehood, parallelly with(except in the constitutions of Bosnia and Herzegovina, and Montenegro)ethnic group. Ethnic group referred to Romanies, Vlachs and Jews. Basedon such status of man and citizen, primarily as member of a nation or ethnicgroup, the Socialist Yugoslavia formed the methodology of populationcensus. Unlike previous censuses and classication methodologies, the

Socialist Yugoslavia for the rst time allowed personal attitudes towardethnic and national belonging. Each citizen was given right to declare theirafliation with a people or nationality (Art. 170 of the Constitution of theSFRY, 1974). Regardless of their decision, the citizen enjoys full equalityin rights and obligations and before the law because nationality, race, sex,language, religion, education or social status cannot be used to discriminate

against somebody (Art. 154). Any encouragement or imposing of nationalintolerance, or stirring up of national, racial or religious hatred is held to

be unconstitutional and punishable by law. Pursuant to the Constitution of1974, Yugoslavia was envisioned as a federation of republics wherein eachone (with the exception of Bosnia and Herzegovina) belonged to a singlenation. Serbia comprised autonomous provinces of Vojvodina and Kosovothat were simultaneously constituents of the SFRY. Pursuant to Article 1 ofthe Constitution, the SFRY was dened as a state association of voluntarilyunited peoples with their socialist republics, plus autonomous provinces

4 Constitution of the Federal Peoples Republic of Yugoslavia (FPRY) from 19

Documents

Događaj i Etnička Situacija Promjene Identiteta Nacionalnih Manjinskih Zajednica