of 80 /80

DODATAK UDŽBENIKU ZA 7. RAZREDportal.ksc-tuzla.edu.ba/sites/default/files/attachment/skripta_za_7... · Decimalni zapis racionalnog broja Ponovimo prvo decimalni zapis razlomka

  • Author
    others

  • View
    8

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of DODATAK UDŽBENIKU ZA 7....

  • DODATAK UDŽBENIKU ZA 7. RAZRED

    DEVETOGODIŠNJE ŠKOLE SUSTAVA KATOLIČKIH

    ŠKOLA ZA EUROPU

    Izrada: Dalila Ljevo

    Lektorisala: Ivana Mostarac

    Tehnička obrada: Edin Tabak

  • Sadržaj CIJELI BROJEVI .............................................................................................................................4

    Svojstva zbrajanja cijelih brojeva .................................................................................................4

    RACIONALNI BROJEVI ...............................................................................................................7

    Decimalni zapis racionalnog broja ...............................................................................................7

    Svojstva zbrajanja racionalnih brojeva .......................................................................................11

    Svojstva množenja racionalnih brojeva .....................................................................................15

    KUT I TROKUT ............................................................................................................................19

    Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova .................................................................................19

    Podudarnost trokuta. Četvrti poučak o sukladnosti trokuta. .......................................................26

    Primjena pravila sukladnosti kod pravokutnog i jednakokrakog trokuta ...................................27

    Centar opisane i upisane kružnice trokuta ..................................................................................30

    Težište i ortocentar trokuta .........................................................................................................33

    Značajne točke trokuta .............................................................................................................37

    Središnji i obodni kut kruga .......................................................................................................39

    Uzajamni položaj pravca i kružnice. Konstrukcija tangente kružnice. ......................................44

    Uzajamni položaj dvije kružnice ................................................................................................47

    ČETVEROKUT .............................................................................................................................51

    Konstrukcije paralelograma ........................................................................................................51

    Konstrukcija trapeza ...................................................................................................................58

    Deltoid. Svojstva deltoida. .........................................................................................................63

    Konstrukcija deltoida..................................................................................................................67

    Opseg trokuta i četverokuta ........................................................................................................70

    POVRŠINA ČETVEROKUTA ......................................................................................................77

    Površina četverokuta s okomitim dijagonalama .........................................................................77

    Površina proizvoljnog konveksnog četverokuta .........................................................................79

  • Svojstva zbrajanja cijelih brojeva

    4

    CIJELI BROJEVI

    Svojstva zbrajanja cijelih brojeva

    Svojstva zbrajanja u skupu N0 vrijede i u skupu Z. Provjerimo.

    Pr. 1. Zbrojimo −2 i +1; 101 i −20.

    −2 + 1 = −1

    101 + (−20) = 81

    Pribrojnici i zbroj su cijeli brojevi.

    Vrijedi svojstvo ZATVORENOSTI skupa Z u odnosu na zbrajanje.

    Za svaka dva cijela broja 𝑎 𝑖 𝑏 vrijedi:

    𝒂 + 𝒃 ∈ 𝒁

    Pr. 2. Provjerit ćemo vrijedi li svojstvo komutativnosti.

    −7 + (−21) = −(7 + 21) = −28

    Zamijenimo mjesta pribrojnicima.

    −21 + (−7) = −(21 + 7) = −28

    Zbroj dva cijela broja se ne mijenja ako pribrojnicima zamijenimo mjesta. Vrijedi

    svojstvo KOMUTATIVNOSTI za zbrajanje u skupu Z.

    Za svaka dva cijela broja 𝑎 𝑖 𝑏 vrijedi jednakost:

    𝒂 + 𝒃 = 𝒃 + 𝒂.

    Pr. 3. Izračunat ćemo zbroj 8 + (−10) + (−3) grupirajući pribrojnike.

    (8 + (−10)) + (−3) = −2 + (−3) = −5

    8 + (−10 + (−3)) = 8 + (−13) = −5

    Zbroj tri ili više cijelih brojeva se ne mijenja ako pribrojnike grupiramo tako da dva ili

    više pribrojnika zamijenimo njihovim zbrojem. Vrijedi svojstvo ASOCIJATIVNOSTI

    za zbrajanje u skupu Z.

    Za bilo koje cijele brojeve 𝑎, 𝑏, 𝑐 vrijedi jednakost: (𝒂 + 𝒃) + 𝒄 = 𝒂 + (𝒃 + 𝒄)

  • Svojstva zbrajanja cijelih brojeva

    5

    Pr. 4. Zbrojimo −3 i 0, te 0 i −3.

    −3 + 0 = 0 + (−3) = −3

    Za operaciju zbrajanje u skupu Z, broj 0 je NEUTRALNI ELEMENT.

    Za svaki broj 𝑎 vrijedi: 𝒂 + 𝟎 = 𝟎 + 𝒂 = 𝒂

    Pr. 5. Već smo naučili da je zbroj dva suprotna broja jednak nuli.

    15 + (−15) = 0

    −15 + 15 = 0

    Za svaki cijeli broj 𝑎 vrijedi: 𝒂 + (−𝒂) = −𝒂 + 𝒂 = 𝟎

    Za svako 𝑎 ∈ 𝑍, postoji −𝑎 ∈ 𝑍, tako da je 𝒂 + (−𝒂) = 𝟎.

    Pr. 6. Primjenjujući svojstva komutativnosti i asocijativnosti, odredit ćemo vrijednost

    zbroja:

    a) −17 + 5 + 9 + 17 =

    −17 + 5 + 17 + 9 = (𝑘𝑜𝑚𝑢𝑡𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡)

    −17 + 17 + 5 + 9 = (𝑘𝑜𝑚𝑢𝑡𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡)

    (−17 + 17) + 5 + 9 = (𝑎𝑠𝑜𝑐𝑖𝑗𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡)

    0 + 5 + 9 = (𝑧𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑠𝑢𝑝𝑟𝑜𝑡𝑛𝑖ℎ 𝑏𝑟𝑜𝑗𝑒𝑣𝑎)

    = 14

    𝑏) 3 + (−2) + (+5) + (−1) =

    3 + (+5) + (−2) + (−1) = (𝑘𝑜𝑚𝑢𝑡𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡)

    (3 + 5) + (−2 + (−1)) =

    (𝑎𝑠𝑜𝑐𝑖𝑗𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡, 𝑔𝑟𝑢𝑝𝑖𝑟𝑎𝑚𝑜 𝑝𝑜𝑧𝑖𝑡𝑖𝑣𝑛𝑒 𝑝𝑟𝑖𝑏𝑟𝑜𝑗𝑛𝑖𝑘𝑒 𝑠𝑎 𝑝𝑜𝑧𝑖𝑡𝑖𝑣𝑛𝑖𝑚

    𝑎 𝑛𝑒𝑔𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑒 𝑠𝑎 𝑛𝑒𝑔𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑖𝑚)

    8 + (−3) = 5

  • Svojstva zbrajanja cijelih brojeva

    6

    Zadaci za vježbu:

    1. Ne izvodeći zbrajanje, umjesto zvjezdice (*) staviti odgovarajući broj, tako da

    bude točna jednakost.

    a) −9 + (−6) = −6 +∗

    b) ∗ +(−3) = −3 + 13

    c) 5 + (−31) =∗ +5

    d) −301 + (−503) = −503 +∗

    2. Bez izračunavanja odrediti nepoznati broj.

    a) 7 + (−10 + 9) = (7 + 𝑥) + 9

    b) (𝑥 + (−13)) + 19 = 28 + ((−13) + 19)

    3. Provjeriti je li (𝑎 + 𝑏) + 𝑐 = 𝑎 + (𝑏 + 𝑐) ako je:

    a) 𝑎 = −10, 𝑏 = 4, 𝑐 = 6

    b) 𝑎 = 17, 𝑏 = −2, 𝑐 = 13

    c) 𝑎 = 7, 𝑏 = 3, 𝑐 = −9

    d) 𝑎 = −15, 𝑏 = 8, 𝑐 = −5

    4. Izračunati zbroj svih cijelih brojeva koji se nalaze između −6 i 8.

    5. Koristeći svojstva zbrajanja, izračunati vrijednost izraza:

    a) 24 + (−19) + (−24) =

    b) −61 + 17 + 61 + (−17) =

    c) −71 + 39 + 11 + (−29) =

    d) 33 + 15 + 28 + (−33) + (−15) =

    e) −156 + 188 + (−78) + 156 =

    f) 15 + (−11) + 25 + (−38) + (−9) + 39 + (−21) =

  • Decimalni zapis racionalnog broja

    7

    RACIONALNI BROJEVI

    Decimalni zapis racionalnog broja

    Ponovimo prvo decimalni zapis razlomka.

    Pr. 1. Napisati u decimalnom zapisu razlomke:

    a) 34

    1000= 0,034 (decimalni broj ima 3 decimale, jer dekadska jedinica u nazivniku

    ima 3 nule)

    b) 523

    100= 5,23 (decimalni broj ima 2 decimale, jer dekadska jedinica ima dvije nule)

    c) 3

    2=

    3∙5

    2∙5=

    15

    10= 1,5 (proširivanjem prevedemo u decimalni razlomak, a zatim

    izrazimo u decimalnom zapisu)

    d) 34

    20=

    34:2

    20:2=

    17

    10= 1,7 (skraćivanjem prevedemo u decimalni razlomak, a zatim

    izrazimo u decimalnom zapisu).

    Pr. 2. Date razlomke ćemo dijeljenjem prevesti u decimalni zapis i zaokružiti ih na dvije

    decimale.

    a) 5

    7= 5: 7 = 0,71428571 … ≈ 0,71

    50

    10

    30

    20

    60

    40

    50

    10

    .

    .

    b) 5

    16= 5: 16 = 0,3125 ≈ 0,31

    50

    20

    40

    80

    0

  • Decimalni zapis racionalnog broja

    8

    Pr. 3. Prevesti decimalni zapis razlomka s konačnim brojem decimala na oblik razlomka:

    a) 0,32 = 32

    100=

    8

    25

    b) 1,123 = 1123

    1000

    c) 0,520 = 520

    1000=

    52

    100=

    13

    25

    d) 3,35 = 335

    100=

    67

    50

    Pr. 4. Zapisat ćemo racionalne brojeve u obliku decimalnog zapisa. Koristit ćemo poznati

    postupak i voditi računa o predznaku pri dijeljenju brojnika nazivnikom.

    a) −3

    10= −0,3

    b) −27

    100= −0,27

    c) 1589

    1000= 1,589

    d) 232

    −100= −2,32

    e) 216

    50=

    216∙2

    50∙2=

    432

    100= 4,32

    f) −7

    2= −

    7∙5

    2∙5= −

    32

    10= −3,2

    g) −3

    8= −

    3∙125

    8∙125= −

    375

    1000= −0,375.

    Svaki racionalan broj može se može predstaviti decimalnim zapisom pomoću

    decimalnog zapisa razlomka.

  • Decimalni zapis racionalnog broja

    9

    Pr. 5. Prikazat ćemo u decimalnom zapisu racionalne brojeve i zaokružiti na dvije

    decimale.

    a) −9

    16= −9: 16 = −0,5625 ≈ −0,56

    b) −3

    11= −3: 11 = −0,272727 … ≈ −0,27

    Pr. 6. Napisat ćemo u obliku 𝑎

    𝑏 (𝑎𝜖𝑍, 𝑏𝜖𝑁) racionalne brojeve:

    −0,09; −2,0077; 1.13; −0,15.

    −0,09 = −9

    100 (Za brojnik uzmemo dati racionalni broj bez zareza, a za nazivnik

    dekadsku jedinicu sa onoliko nula koliko ima decimala dani racionalni broj. Vodimo

    računa o predznaku).

    −2,0077 = −20077

    10000

    1,13 =113

    100

    −0,15 = −15

    100= −

    3

    20.

    0, 6̇3̇

    Pr. 7. Može li se svaki decimalni periodični broj predstaviti u obliku racionalnog broja?

    𝑥 = 0,6363 … ./∙ 100

    100𝑥 = 63,6363 …

    100𝑥 = 63 + 𝑥

    100𝑥 − 𝑥 = 63

    99𝑥 = 63

    𝑥 =63

    99=

    7

    11

    Razlomak je nesvodiv ako brojnik i nazivnik nemaju zajedničkih djelitelja različitih od

    +1 i -1. Jedini prosti faktori u nazivniku nesvodivog razlomka čiji je decimalni zapis

    konačan su 2 ili 5. Među prostim faktorima nazivnika u nesvodivom razlomku čiji je

    decimalni zapis beskonačan periodični, imamo i faktore različite od 2 i 5.

  • Decimalni zapis racionalnog broja

    10

    Pr. 8. Periodični decimalni broj napisat ćemo u obliku razlomka.

    −5, 7̇ = −(5 + 0,7777 … )

    Neka je 𝑥 = 0,7777 …/∙ 10

    10𝑥 = 7 + 0,7777 …

    10𝑥 = 7 + 𝑥

    9𝑥 = 7

    𝑥 =7

    9

    Imamo: −5,7 = − (5 +7

    9) = −5

    7

    9= −

    52

    9

    Zadaci za vježbu:

    1. Prevesti racionalne brojeve u decimalni zapis:

    a) −37

    10 ; 2

    3

    10 ; −

    17

    10000 ;

    432

    100

    b) −12

    25 ;

    137

    50; −

    1

    250 ; 5

    3

    20

    c) −6

    15 ; −

    17

    4 ; 12

    3

    20 ; −6

    8

    20

    2. Brojeve: −5

    6,

    59

    3, −

    3

    14,

    11

    28 napisati u decimalnom zapisu i zaokružiti na dvije

    decimale.

    3. Napisati u obliku nesvodivog razlomka:

    a) 4,25 b) −1,2 c) −2,24 d) −0,00025 e) 4,125 f) −0,095

    4. Prevesti racionalne brojeve u decimalni zapis:

    a) −17

    4 𝑏) − 3

    7

    9 𝑐) −

    1

    250

    5. Koji od datih racionalnih brojeva imaju decimalni zapis s konačnim brojem

    decimala? Takve racionalne brojeve prevesti u decimalni zapis.

    a) 3

    6 𝑏) −

    3

    4 𝑐) −

    171

    80 𝑑) 1

    5

    15 𝑒) −

    173

    250 𝑓) −

    53

    60 𝑔)

    95

    48 ℎ) −

    275

    160

  • Svojstva zbrajanja racionalnih brojeva

    11

    Svojstva zbrajanja racionalnih brojeva

    Ponovimo svojstva zbrajanja cijelih brojeva:

    Primjenjujući svojstva zbrajanja cijelih brojeva lakše je izvoditi računske operacije.

    Pokazat ćemo na primjerima da svojstva zbrajanja vrijede i u skupu Q.

    Za svako 𝒂, 𝒃𝝐𝒁: 𝒂 + 𝒃𝝐𝒁

    Za svako 𝒂, 𝒃𝝐𝒁: 𝒂 + 𝒃 = 𝒃 + 𝒂

    Za svako 𝒂, 𝒃, 𝒄𝝐𝒁: 𝒂 + (𝒃 + 𝒄) =

    (𝒂 + 𝒃) + 𝒄

    Za svako 𝒂𝝐𝒁: 𝒂 + 𝟎 = 𝟎 + 𝒂 = 𝒂

    Za svako 𝒂𝝐𝒁: 𝒂 + (−𝒂) = (−𝒂) + 𝒂 =

    𝟎

    Znamo i pravilo zagrade:

    +(𝒂 + 𝒃) = 𝒂 + 𝒃

    −(𝒂 + 𝒃) = −𝒂 − 𝒃

    −(−𝒂) = 𝒂

    U izrazima s više pozitivnih i negativnih pribrojnika, primjenjujući svojstva

    komutativnosti i asocijativnosti, možemo zbrojiti najprije sve pozitivne, zatim sve

    negativne pribrojke i na kraju zbrojiti dva dobivena pribrojka (jedan pozitivan,

    jedan negativan).

  • Svojstva zbrajanja racionalnih brojeva

    12

    Pr. 1. Izračunajmo na dva načina:

    a) −1

    2+

    3

    4+ (−1

    1

    2) =

    −1

    2+ (−1

    1

    2) +

    3

    4= Komutativnost

    (−1

    2+ (−1

    1

    2)) +

    3

    4= Asocijativnost

    − (1

    2+ 1

    1

    2) +

    3

    4=

    −2 +3

    4= −

    8

    4+

    3

    4=

    −𝟓

    𝟒 ; ili

    −1

    2+

    3

    4+ (−1

    1

    2) =

    (−1

    2+

    3

    4) + (−1

    1

    2) = Asocijativnost

    (−2

    4+

    3

    4) + (−1

    1

    2) =

    1

    4+ (−

    3

    2) =

    1+(−6)

    4=

    −𝟓

    𝟒

    b) 12,1 + (−5,9) + (−0,1) = 12,1 + (−5,9 + (−0,1))= Asocijativnost

    12,1 + (−6) = 𝟔, 𝟏;

    ili

    12,1 + (−5,9) + (−0,1) =

    12,1 + (−0,1) + (−5,9) = Komutativnost

    (12,1 + (−0,1)) + (−5,9) = Asocijativnost

    12 + (−5,9) = 𝟔, 𝟏

  • Svojstva zbrajanja racionalnih brojeva

    13

    Pokazali smo da u skupu Q vrijede svojstva komutativnosti, asocijativnosti i svojstvo

    zatvorenosti za zbrajanje racionalnih brojeva.

    Pr. 2. Izračunajmo:

    a) −21

    5+ 0 = −2

    1

    5 Svojstvo nule (nula je neutralan element u skupu Q).

    b) 4,25 + (−4,25) = 4,25 − 4,25 = 0 Svojstvo suprotnog broja (zbroj dva suprotna racionalna broja jednak je nuli).

    Pr. 3. Izračunajmo koristeći svojstva zbrajanja racionalnih brojeva.

    31

    3− 2

    1

    2+ 2 + 2

    2

    3− 2 − 3

    1

    2=

    (31

    3+ 2

    2

    3) + ((−2

    1

    2) + (−3

    1

    2)) + (2 + (−2))=

    6 + (−6) + 0 = 0

    Zadaci za vježbu:

    1. Tablicu precrtati u bilježnicu i popuniti je:

    𝑎 𝑏 𝑐 𝑎 + 𝑏 (𝑎 + 𝑏) + 𝑐 𝑏 + 𝑐 𝑎 + (𝑏 + 𝑐) 3

    5

    2,4 1,5

    −1,2 −4 −

    1

    4

    −5,75 1

    4

    −3,25

    −1

    8

    −0,005 2,3

    −3,8 −0,2 3

    4

    2. Koristeći se svojstvom komutativnosti i asocijativnosti, pogodnim grupiranjem

    olakšati postupak računanja:

    a) 21

    4− 2

    1

    8+ 3

    1

    4−

    5

    8=

    b) −2,893 + 4,73 − 8,107 − 1,73 =

  • Svojstva zbrajanja racionalnih brojeva

    14

    c) 1

    2+ (−2

    1

    5) + (−1

    1

    2) +

    3

    5=

    d) 22

    3+ 1,5 + (−4

    11

    15) + 3,5 =

    3. Primjenjujući osnovna svojstva zbrajanja racionalnih brojeva, dopuniti jednakosti

    tako da budu točne:

    a) 10

    7+ ______ = 0

    b) −9

    16+ (−1

    3

    5) = −

    8

    5+_____

    c) 9

    8−

    2

    3= ______ +

    9

    8

    d) 2 − ______ = −32

    5+ 2

    e) −11

    9+ (−3

    4

    5+

    2

    3) = −3

    4

    5− ______ +

    2

    3

    4. Izračunati:

    a) −7

    8+

    2

    7+

    7

    8=

    b) 51

    2+ 81,8 + 4

    1

    2=

    c) −137,453 + (−72) + 137,453 =

    d) −2

    15+ (−

    3

    8) + (−

    13

    15) =

    e) 242

    3+ (30,82 + 2

    1

    3) =

    5. Osloboditi se zagrada i izračunati primjenom komutativnosti i asocijativnosti:

    a) −2515

    23− (−10 + 2

    8

    23) =

    b) (122

    3+ 20) − (20,32 − 2

    1

    3) =

  • Svojstva množenja racionalnih brojeva

    15

    Svojstva množenja racionalnih brojeva

    Množenje u skupu Q zadržava svojstva koja smo ranije upoznali, u skupovima N, Q+ i Z,

    podskupovima skupa Q.

    Pr. 1. Pomnožimo racionalne brojeve:

    a) 3

    4∙ (−

    7

    11) = −

    3∙7

    4∙11= −

    21

    44, uočavamo:

    3

    4, −

    7

    11∈ 𝑄 𝑖 −

    21

    44∈ 𝑄

    b) −1,5 ∙ (−0,5) = 0,75, uočavamo: −1,5; −0,5 ∈ 𝑄 𝑖 0,75 ∈ 𝑄

    Produkt dva racionalna broja je racionalan broj. Operacija množenje je

    ZATVORENA u skupu Q. Za svaka dva racionalna broja 𝒂

    𝒃 i

    𝒄

    𝒅 vrijedi:

    𝒂

    𝒃∙

    𝒄

    𝒅∈ 𝑸.

    Pr. 2. Provjerimo točnost jednakosti:

    −25

    8∙

    4

    3=

    4

    3∙ (−2

    5

    8).

    Izračunamo lijevu stranu jednakosti −25

    8∙

    4

    3= −

    21

    8∙

    4

    3= −

    7

    2= −3

    1

    2.

    Izračunamo desnu stranu jednakosti 4

    3∙ (−2

    5

    8) =

    4

    3∙ (

    −21

    8) = −

    7

    2= −3

    1

    2.

    Jednakost je točna, pa zaključujemo da se produkt ne mijenja ako faktorima

    zamijenimo mjesta.

    Operacija množenje je komutativna u skupu Q.

    Za svaka dva racionalna broja 𝒂

    𝒃 𝒊

    𝒄

    𝒅 vrijedi:

    𝒂

    𝒃∙

    𝒄

    𝒅=

    𝒄

    𝒅∙

    𝒂

    𝒃

    Pr. 3. Izračunajmo produkt 7

    9∙ (−

    3

    5) ∙

    5

    3 na dva načina:

    7

    9∙ (−

    3

    5) ∙

    5

    3=

    7

    9∙ (−

    3

    5∙

    5

    3) =

    7

    9∙ (−1) = −

    7

    9 ili

    7

    9∙ (−

    3

    5) ∙

    5

    3= (

    7

    9∙ (−

    3

    5)) ∙

    5

    3= −

    7∙3

    9∙5∙

    5

    3= −

    7

    9

  • Svojstva množenja racionalnih brojeva

    16

    Uočavamo: Produkt više racionalnih brojeva se ne mijenja ako dva (ili više) faktora

    zamijenimo njihovim produktima.

    Operacija množenja je asocijativna u skupu Q, tj. za svaka tri racionalna broja 𝒂

    𝒃,

    𝒄

    𝒅,

    𝒆

    𝒇 vrijedi:

    𝒂

    𝒃∙ (

    𝒄

    𝒅∙

    𝒆

    𝒇) = (

    𝒂

    𝒃∙

    𝒄

    𝒅) ∙

    𝒆

    𝒇

    Pr. 4. Izračunat ćemo na dva načina:

    3

    10∙ (−

    2

    5+ 0,4) =

    3

    10∙ (−

    2

    5+

    4

    10) =

    3

    10∙ (−

    2

    5+

    2

    5) =

    3

    10∙ 0 = 0

    Ili

    3

    10∙ (−

    2

    5) +

    3

    10∙

    4

    10= −

    6

    50+

    6

    50= 0

    Zbroj racionalnih brojeva možemo pomnožiti racionalnim brojem tako da

    pomnožimo svaki pribrojnik racionalnim brojem posebno, a zatim djelomične

    produkte zbrojimo.

    Vrijedi svojstvo distributivnosti množenja prema zbrajanju racionalnih brojeva.

    Za svaka tri racionalna broja 𝒂

    𝒃,

    𝒄

    𝒅 𝒊

    𝒆

    𝒇 vrijedi (

    𝒂

    𝒃+

    𝒄

    𝒅) ∙

    𝒆

    𝒇=

    𝒂

    𝒃∙

    𝒆

    𝒇+

    𝒄

    𝒅∙

    𝒆

    𝒇

    Vrijedi svojstvo distributivnosti množenja i prema oduzimanju racionalnih brojeva.

    Za svaka tri racionalna broja 𝒂

    𝒃,

    𝒄

    𝒅 𝒊

    𝒆

    𝒇 vrijedi (

    𝒂

    𝒃−

    𝒄

    𝒅) ∙

    𝒆

    𝒇=

    𝒂

    𝒃∙

    𝒆

    𝒇−

    𝒄

    𝒅∙

    𝒆

    𝒇

    Pr. 5. Koristimo svojstvo distributivnosti:

    −53

    17∙ 4

    1

    3+ 2

    14

    17∙ (−4

    1

    3) =

    −53

    17∙ 4

    1

    3− 2

    14

    17∙ 4

    1

    3=

    (−53

    17− 2

    14

    17) ∙ 4

    1

    3=

    −8 ∙13

    3= −

    104

    3= −34

    2

    3

  • Svojstva množenja racionalnih brojeva

    17

    Pr. 6. Izračunati:

    a) −4

    15∙ 1 = −

    4

    15

    b) 1 ∙ 3,15 = 3,15.

    Broj 1 je neutralan za operaciju množenja u skupu Q.

    Za svaki racionalan broj 𝒂

    𝒃 vrijedi

    𝒂

    𝒃∙ 𝟏 = 𝟏 ∙

    𝒂

    𝒃=

    𝒂

    𝒃

    Pr. 7. Izračunati:

    a) 5∙1

    5=

    5

    5= 1

    b) −4 ∙ (−1

    4) =

    4

    4= 1

    c) −7

    8∙ (−

    8

    7) =

    56

    56= 1

    Dva racionalna broja su uzajamno recipročna ako je njihov produkt jednak 1.

    Za svaki racionalan broj 𝒂

    𝒃, osim broja 0, postoji samo jedan njemu recipročan

    racionalan broj 𝒃

    𝒂, takav da vrijedi:

    𝒂

    𝒃∙

    𝒃

    𝒂= 𝟏.

    Pr. 8. Izračunajmo:

    a) 1

    2∙ (−1) = −

    1

    2

    b) −1 ∙ (−5

    6) =

    5

    6

    c) −1 ∙ 1,2 = −1,2

    Produkt racionalnog broja i broja -1 je racionalan broj suprotan danom

    racionalnom broju.

    Za svaki racionalan broj 𝒂

    𝒃 vrijedi:

    𝒂

    𝒃∙ (−𝟏) = −

    𝒂

    𝒃.

    Pr. 9.

    a) −3,7 ∙ 0 = 0

    b) 0 ∙4

    9= 0

    c) 0 ∙ 0 = 0

    d) −13

    5∙ (−5) ∙ 0 ∙ 1,8 ∙ (−

    3

    10) = 0

  • Svojstva množenja racionalnih brojeva

    18

    Ako je bar jedan od faktora jednak nuli, tada je produkt jednak nuli. Za svaki

    racionalan broj 𝒂

    𝒃 vrijedi

    𝒂

    𝒃∙ 𝟎 = 𝟎 ∙

    𝒂

    𝒃= 𝟎.

    Zadaci za vježbanje:

    1. Provjeri jesu li točne jednakosti:

    a) −2

    3∙

    1

    2=

    1

    2∙ (−

    2

    3)

    b) (2,5 ∙ (−11

    4)) ∙ 0,8 = 2,5 ∙ (−1

    1

    4∙ 8)

    c) (22

    5− 4) ∙

    5

    12=

    12

    5∙

    5

    12− 4 ∙

    5

    12

    2. Primjenom svojstva komutativnosti, asocijativnosti i distributivnosti, izračunati:

    a) 3

    7∙ (−4) ∙ 1

    5

    9=

    b) −8,24 ∙ (−10) ∙ (−0,1) =

    c) −11

    4∙ 6 ∙

    4

    15=

    d) −99

    100∙

    3

    8∙ (−

    16

    77) =

    e) 8

    13∙ (−

    4

    9) ∙

    39

    40∙ (−

    27

    20) =

    f) −0,25 ∙2

    5+

    3

    5∙ (−0,25) =

    3. Izračunati na dva načina:

    a) (−1

    2+

    3

    4) ∙ 10 =

    b) (−0,1 + 0,2) ∙ (−0,3) =

    c) 11

    2∙ (

    2

    3− 1) =

    4. Koristeći svojstva množenja u skupu Q, usmeno izračunaj produkt:

    a) −2 ∙ 0,85 ∙ (−0,5) =

    b) 9

    4∙ (−1

    1

    3) ∙ (−

    4

    9) =

    c) 0,01 ∙ (−6,6) ∙ 100 =

    5. Pojednostavi izraz: −5

    8𝑎 +

    3

    4𝑎 + 1

    1

    8𝑎, pa izračunaj njegovu brojevnu vrijednost

    ako je 𝑎 = −4

    5.

  • Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova

    19

    KUT I TROKUT

    Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova

    Sjetimo se pojmova koje smo naučili u šestom razredu. Nacrtajmo dva polupravca Ox i

    Oy koje imaju zajedničku točku O, a ne pripradaju istom pravcu. One uvijek određuju

    dva kuta od kojih je jedan konveksan (ispupčen), (na sl.1.kut 𝛼), a drugi nekonveksan

    (konkavan, udubljen), (na sl.1 kut β).

    Slika 1.

    Kut je dio ravnine ograničen dvama polupravcima sa zajedničkom početnom točkom,

    uključujući i te polupravce koji su kraci kuta, a zajednička početna točka je vrh ili tjeme

    kuta.

    Dva polupravca sa zajedničkom točkom dijele ravninu na dva dijela; jedan dio je

    unutrašnja oblast, a drugi vanjska oblast kuta. Kraci kuta ne pripadaju ni unutrašnjoj ni

    vanjskoj oblasti kuta.

    Kut smo definirali kao uniju dva polupravca sa zajedničkom točkom i jedne od oblasti

    određene tim polupravcima. Kut je veličina koja se može uspoređivati. Kutovi mogu biti

    jednaki ili nejednaki. Uspoređivali smo kutove po veličini i konstruirali jednake kutove

    koristeći svojstva o odnosu centralnih kutova i pripadnih tetiva i lukova.

  • Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova

    20

    Slika 2.

    Nacrtajmo kružnice k (O,r) i k1 (S,r) jednakih polumjera (slika 2.). Kutovi α i β su

    jednaki, jer je 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐶𝐷̅̅ ̅̅ , (𝐴�̂� = 𝐶�̂�). Kut γ je jednak kutovima α i β, jer je 𝐸𝐹̅̅ ̅̅ = 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ =

    𝐶𝐷̅̅ ̅̅ . Ako bismo zarotirali kut α oko točke O, dok se ne poklopi kraj OA sa krakom OC,

    poklopili bi se i kraci OB i OD, tetive 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ i 𝐶𝐷̅̅ ̅̅ i lukovi 𝐴�̂� i 𝐶�̂� i oblasti kutova α i β.

    Pomjeranjem bismo mogli dovesti do potpunog poklapanja i kutove γ i α, kao i kutove γ i

    β.

    Pr. 1. Konstruirat ćemo kut jednak zadanom kutu (kažemo da kut prenosimo u ravninu

    papira na drugo mjesto).

    Slika 3.

    Sjetimo se kako smo vršili konstrukcije. Neka je zadan ∢𝑎𝑂𝑏 (slika 3.)

    1. Izaberemo točku u ravnini (O1), gdje će biti vrh novoga kuta i povučemo

    polupravac O1a1.

  • Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova

    21

    2. Opišemo luk l sa centrom u točki O i luk l1 sa centrom u točki O1 istim otvorom

    šestara (lukovi su dijelovi kružnica istih polumjera). Presjek luka l i krakova kuta

    ∢𝑎𝑂𝑏 su točke A i B ( Oa∩ 𝑙 = {𝐴}, 𝑂𝑏 ∩ 𝑙 = {𝐵}). Dobili smo tetivu 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ .

    3. Uzmemo u otvor šestara dužinu tetive 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ i iz točke A1 ( 𝑙1 ∩ 𝑂1𝑎1 = {𝐴1}),

    odredimo točku B1 na luku l1, tj. odredimo tetivu 𝐴1𝐵1̅̅ ̅̅ ̅̅ ̅ = 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ , odnosno luk

    𝐴1𝐵1̂ = 𝐴�̂�.

    4. Povučemo polupravac O1B1 i dobijemo kut ∢𝐴1𝑂1𝐵1, tj. ∢𝑎1𝑂1𝑏1 = ∢𝑎𝑂𝑏.

    Kutove koji nisu međusobno jednaki uspoređujemo koristeći svojstvo o odnosu

    centralnih kutova i pripadnih tetiva i kružnih lukova.

    Pr.2. Usporedimo kutove ∢𝑎𝑂𝑏 i ∢𝑐𝑂𝑑 (slika 4.)

    Prenesemo zadane kutove tako da im se poklope tjeme i po jedan krak. Manji je onaj kut

    čiji drugi krak leži u unutrašnjoj oblasti drugog (većeg) kuta.

    Slika 4. ∢𝑎𝑂𝑏 > ∢𝑐𝑂𝑑

    Upoznali smo i neke relacije između dva kuta.

    Većem centralnom kutu odgovara veća tetiva i veći kružni luk.

  • Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova

    22

    Slika 5. Susjedni kutovi ∢𝑎𝑂𝑏 i ∢𝑏𝑂𝑐.

    Prisjetimo se:

    Susjedni kutovi su dva kuta sa zajedničkim tjemenom i zajedničkim krakom čije su

    unutrašnje oblasti sa raznih strana zajedničkog kraka (slika 5.)

    Usporedni kutovi su dva susjedna kuta čiji je zbroj ispruženi kut.

    Slika 6. Usporedni kutovi ∢𝑥𝑂𝑦 i ∢𝑦𝑂𝑧

    Unakrsni kutovi su dva nesusjedna konveksna kuta koja su određena dvama pravcima

    koji se sijeku (imaju zajedničko tjeme, njihovi kraci pripadaju, po jedan, svakoj od ovih

    pravaca). Unakrsni kutovi su jednaki. Na slici 7. unakrsni kutovi su α i β, α=β i drugi par

    unakrsnih kutova δ i γ, γ=δ.

  • Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova

    23

    Slika 7. Unakrsni kutovi α = β i γ = δ

    Komplementi su dva kuta ako je njihov zbroj jednak pravom kutu, tj. ako je njihov zbroj

    900.

    Suplementi su dva kuta ako je njihov zbroj jednak ispruženom kutu, tj. ako je njihov

    zbroj 1800.

    Upoznali smo i sve vrste kutova. Prisjetimo se:

    Nula kut je kut kod kojeg se kraci poklapaju, a oblast kuta je nulti dio ravnine (slika 8.).

    Slika 8.

    Oštar (šiljasti) kut je konveksan kut manji od pravog kuta (slika 9.).

    Slika 9.

  • Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova

    24

    Pravi kut je kut jednak svom usporednom kutu (slika 10.). Svi pravi kutovi su jednaki.

    Slika 10. Pravi kutovi ∢𝑥𝑂𝑦 i ∢𝑦𝑂𝑧

    Tupi kut je konveksan kut veći od pravog a manji od ispruženog kuta (slika 11.).

    Slika 11. Tupi kut ∢𝑥𝑂𝑦

    Ispruženi kut je kut čiji kraci pripadaju istom pravcu i ne poklapaju se. Oblast

    ispruženog kuta je poluravnina. Svi ispruženi kutovi su jednaki (slika 12.).

    Slika 12. Ispruženi kut ∢𝑥𝑂𝑦

    Nekonveksni (konkavni) kut je kut koji je veći od ispruženog, a manji od punog kuta

    (slika 13.).

  • Ponavljanje pojma kuta. Jednakost kutova

    25

    Slika 13. Nekonveksni kut ∢𝑥𝑂𝑦

    Puni kut je kut čiji se kraci poklapaju, a oblast kuta je cijela ravan (slika 14.).

    Slika 14. Puni kut ∢𝑥𝑂𝑦

    U šestom razredu smo naučili grafički zbrajati i oduzimati kutove, naučili smo da je kut

    veličina koja se može mjeriti i računati mjernim brojevima za kutove. Ponovite i ta

    pravila kako biste uspješno riješili zadatke za vježbu.

    Zadaci za vježbu:

    1. Nacrtati dva jednaka centralna kuta kružnice. Grafički zbrojiti te kutove.

    2. Nacrtati dva oštra (šiljasta) kuta, pa ih usporediti po veličini. Grafički oduzeti

    manji od većeg kuta.

    3. Nacrtati dva jednaka usporedna kuta.

    4. Nacrtati kut α i točku M van oblasti ovog kuta, a zatim konstruirati kut β s

    tjemenom u točki M tako da je jednak kutu α. Na osnovu kojeg svojstva

    centralnih kutova tvrdimo da su kutovi α i β jednaki?

    5. Nacrtati tupi kut α, a zatim njegov unakrsni kut β. Usporediti kutove α i β.

  • Podudarnost trokuta. Četvrti poučak o sukladnosti trokuta.

    26

    Podudarnost trokuta. Četvrti poučak o sukladnosti trokuta.

    Četvrti poučak o sukladnosti trokuta

    Dva trokuta su sukladna ako su dvije stranice i kut nasuprot veće od njih jednog trokuta,

    jednaki s odgovarajućim elementima drugog trokuta.

    Ovo skraćeno pravilo označavamo sa SSK (stranica – stranica – kut).

    Slika 15.

    Pokažimo da vrijedi ovo pravilo:

    Neka je u ∆𝐴𝐵𝐶: b

  • Primjena pravila sukladnosti kod pravokutnog i jednakokrakog trokuta

    27

    Primjena pravila sukladnosti kod pravokutnog i jednakokrakog trokuta

    Neke posebne vrste trokuta, kao što su pravokutni i jednakokraki trokut, ne zahtijevaju

    utvrđivanje jednakosti tri odgovarajuća elementa za dokazivanje sukladnosti. Broj

    potrebnih elemenata za dokazivanje sukladnosti smanjuje se na dva.

    Pr. 1. Dva pravokutna trokuta su sukladna ako imaju jednake katete. Dokažimo ovu

    tvrdnju.

    Na slici su nacrtani pravokutni trokuti ∆𝐴𝐵𝐶 i ∆𝐴1𝐵1𝐶1, kod kojih su pravi kutovi u

    tjemenima C i C1 i 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐵1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ , 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐴1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ .

    𝑎 = 𝑎1𝑏 = 𝑏1

    ∢𝐶 = ∢𝐶1

    } 𝑆𝐾𝑆⇒

    ∆𝐴𝐵𝐶 ≅ ∆𝐴1𝐵1𝐶1

    Pr. 2. Dokažimo da su dva pravokutna trokuta sukladna ako imaju jednake hipotenuze i

    po jednu katetu.

    Trokuti ∆𝐴𝐵𝐶 i ∆𝐴1𝐵1𝐶1 imaju prave kutove u tjemenima C i C1 i neka je 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐴1𝐵1̅̅ ̅̅ ̅̅ ̅ i

    𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐵1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ .

    𝑐 = 𝑐1𝑎 = 𝑎1

    ∢𝐶 = ∢𝐶1} 𝑆𝑆𝐾

    ⇒ ∆𝐴𝐵𝐶 ≅ ∆𝐴1𝐵1𝐶1

  • Primjena pravila sukladnosti kod pravokutnog i jednakokrakog trokuta

    28

    Pr. 3. Dokazati da su dva jednakokračna trokuta sukladna ako imaju jednake osnovice i

    jednake kutove nasuprot osnovice.

    Trokuti ∆𝐴𝐵𝐶 i ∆𝐴1𝐵1𝐶1 su jednakokračni i 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐴1𝐵1̅̅ ̅̅ ̅̅ ̅ i γ = γ1.

    Kako je α + β = 1800 – γ = 1800 – γ1 = α1 + β1 i α = β i α1 = β1, jer su trokuti

    jednakokračni, to je α = α1 i β = β1.

    𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐴1𝐵1̅̅ ̅̅ ̅̅ ̅

    𝛼 = 𝛼1𝛽 = 𝛽1

    } 𝐾𝑆𝐾⇒

    ∆𝐴𝐵𝐶 ≅ ∆𝐴1𝐵1𝐶1

    Pr. 4. Dokazati da su dva jednakokračna trokuta sukladna ako imaju jednake osnovice i

    po jedan krak.

    Trokuti ∆𝐴𝐵𝐶 i ∆𝐴1𝐵1𝐶1 su jednakokračni, pa je 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐶𝐵̅̅ ̅̅ 𝑖 𝐴1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ = 𝐵1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ . Prema uvjetu

    𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐴1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ to je 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐵1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ .

    𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐴1𝐵1̅̅ ̅̅ ̅̅ ̅

    𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐴1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅

    𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐵1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅} 𝑆𝑆𝑆

    ⇒ ∆𝐴𝐵𝐶 ≅ ∆𝐴1𝐵1𝐶1

  • Primjena pravila sukladnosti kod pravokutnog i jednakokrakog trokuta

    29

    Pr. 5. Ako je ∆𝐴𝐵𝐶 jednakokračni trokut, dokazati da dužina koja spaja vrh C s točkom

    D na osnovi je okomita na osnovicu AB, polovi osnovicu.

    Promatramo trokute ∆𝐴𝐷𝐶 i ∆𝐵𝐷𝐶.

    Kako je 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐵𝐶̅̅ ̅̅

    𝐶𝐷̅̅ ̅̅ = 𝐶𝐷̅̅ ̅̅

    ∢𝐴𝐷𝐶 = ∡𝐵𝐷𝐶

    } 𝑆𝑆𝐾⇒

    ∆𝐴𝐷𝐶 ≅ ∆𝐵𝐷𝐶

    Iz ∆𝐴𝐷𝐶 ≅ ∆𝐵𝐷𝐶 ⇒ 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 𝐵𝐷̅̅ ̅̅ , tj. točka D polovi osnovicu AB.

    Zadaci za vježbu:

    1. Dokazati da su dva pravokutna trokuta sukladna ako imaju jednake hipotenuze i

    po jedan oštri (šiljasti) kut.

    2. Dokazati da su dva jednakokračna trokuta sukladna ako imaju jednake kutove

    nasuprot osnovice i krak.

    3. Nacrtati pravokutni trokut koji je jednakokračan. Koliki su njegovi kutovi? Koliko

    je elemenata potrebno za dokazivanje sukladnosti dva jednakokračna pravokutna

    trokuta? Navesti primjer!

    4. Dokazati da je simetrala kuta nasuprot osnovice jednakokračnog trokuta ujedno i

    simetrala njegove osnovice.

    5. Dva jednakokračna trokuta su sukladna ako imaju jednake osnovice i kut na

    osnovici. Dokazati.

  • Centar opisane i upisane kružnice trokuta

    30

    Centar opisane i upisane kružnice trokuta

    Oko bilo kojeg trokuta može se opisati kružnica, i to samo jedna. Kružnica kojoj

    pripadaju sva tri tjemena naziva se opisana kružnica trokuta.

    Kružnica je određena centrom i poluprečnikom. Centar opisane kružnice trokuta je točka

    koja je jednako udaljena od tjemena trokuta A, B i C. Odredit ćemo tu točku koristeći

    osnovno svojstvo simetrale dužine (svaka simetrala dužine jednako je udaljena od krajeva

    dužine).

    Promatrajmo trokut ∆ABC sa slike 17.

    Slika 17.

    Prvo konstruiramo simetrale dužina AB, BC i AC. Simetrale se sijeku u točki O.

    Točka O je jednako udaljena od točaka A i B jer pripada simetrali sAB (𝑂𝐴̅̅ ̅̅ = 𝑂𝐵̅̅ ̅̅ )

    Točka O je jednako udaljena i od točaka B i C jer pripada simetrali sBC (𝑂𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑂𝐶̅̅ ̅̅ )

    Točka O je jednako udaljena i od točaka A i C jer pripada simetrali sAC (𝑂𝐴̅̅ ̅̅ = 𝑂𝐶̅̅ ̅̅ )

    Dakle, 𝑂𝐴̅̅ ̅̅ = 𝑂𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑂𝐶̅̅ ̅̅ zaključujemo da je centar opisane kružnice oko trokuta ∆ABC.

    Sve tri simetrale stranica trokuta sijeku se u jednoj točki. Točka u kojoj se sijeku

    simetrale stranica je centar opisane kružnice oko trokuta.

  • Centar opisane i upisane kružnice trokuta

    31

    Možemo primijetiti da za određivanje centra kružnice ne moramo konstruirati sve tri

    simetrale. Dovoljna je simetrala dviju stranica.

    Pr. 1. Opisat ćemo kružnicu oko tupokutog trokuta ∆ABC.

    Konstruiramo simetrale stranica. Presjek simetrala je centar opisane kružnice oko trokuta

    ∆ABC.

    Centar opisane kružnice se nalazi izvan trokuta ako je trokut tupokutni, a ako je

    trokut oštrokutni, centar opisane kružnice se nalazi unutar trokuta.

    Pr. 2. Opisat ćemo kružnicu oko pravokutnog trokuta:

    Vidimo da je centar opisane kružnice oko pravokutnog trokuta središte hipotenuze.

  • Centar opisane i upisane kružnice trokuta

    32

    U svaki trokut može se upisati kružnica, i to samo jedna. Kružnica koja dodiruje svaku

    stranicu trokuta naziva se UPISANA KRUŽNICA TROKUTA.

    Centar upisane kružnice u trokut je točka u kojoj se sijeku sve tri simetrale

    unutarnjih kutova.

    Pr. 3. Odredit ćemo centar upisane kružnice u trokut ∆ABC sa slike.

    Zadaci za vježbu:

    1. Konstruirati trokut stranica 5,5 cm, 6 cm i 6,5 cm i opisati mu kružnicu.

    2. Opisati i upisati kružnicu pravokutnom trokutu čije su katete 6 cm i 5 cm.

    3. Oko jednakostraničnog trokuta stranice 4 cm opisati kružnicu i u ovaj trokut

    upisati kružnicu.

    4. Konstruirati trokut sa stranicama a = 6 cm, b = 5 cm, c = 8 cm, pa mu upisati

    kružnicu.

    5. Konstruirati jednakokračni trokut ako je duljina osnovice 8 cm i kut koji obrazuju

    kraci 1350, pa mu opisati kružnicu.

    Polumjer kružnice opisane oko pravokutnog trokuta jednak je polovini hipotenuze.

  • Težište i ortocentar trokuta

    33

    Težište i ortocentar trokuta

    Dužina čiji su krajevi tjeme trokuta i sredina suprotne strane nazivamo težišna dužina ili

    težišnica (medijana). Svakom trokutu mogu se konstruirati 3 težišnice.

    Pr. 1. Konstruirajmo težišnice trokuta ∆ABC sa slike.

    Srednja linija trokuta

    Konstuiramo pravac p usporedan stranici AB trokuta ABC, tako da točka B1 (središte

    stranice AC) pripada pravcu p (slika 18.).

    Uočavamo da pravcu p pripada i točka A1 (središte stranice BC). Dakle, dužine A1B1 i

    AB su usporedne (AB∥A1B1).

    Dužinu A1B1 nazivamo srednja linija trokuta ABC.

    .

    Slika 18.

    Uočavamo, sve tri težišnice trokuta sijeku se u jednoj točki. Ta točka naziva se

    težište TEŽIŠTE TROKUTA. Težište dijeli svaku težišnicu u omjeru 2:1.

  • Težište i ortocentar trokuta

    34

    Konstruirajmo i pravac q usporedan stranici BC trokuta ABC, također kroz točku B (slika

    19.). Pravcu q pripada točka C1, koja je središte stranice AB, tako da je 𝐴𝐶1̅̅ ̅̅ ̅ = 𝐶1𝐵̅̅ ̅̅ ̅.

    Trokuti ∆𝐴𝐵1𝐶1 i ∆𝐴1𝐵1𝐶 su sukladni prema pravilu KSK.

    Iz ∆𝐴𝐵1𝐶1 ≅ ∆𝐴1𝐵1𝐶 slijedi 𝐴1𝐵1̅̅ ̅̅ ̅̅ ̅ = 𝐴𝐶1̅̅ ̅̅ ̅ =1

    2𝐴𝐵̅̅ ̅̅ .

    Slika 19.

    Dakle, srednja linija trokuta A1B1 je usporedna stranici trokuta AB i jednaka je polovini

    njene dužine. Na isti način se pokaže da je B1C1∥BC i 𝐵1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ =1

    2𝐵𝐶̅̅ ̅̅ ; A1C1∥AC i

    𝐴1𝐶1̅̅ ̅̅ ̅̅ =1

    2𝐴𝐶̅̅ ̅̅ (slika 20.).

    Slika 20.

    Srednja linija trokuta je usporedna stranici trokuta koju ne presijeca i jednaka je

    njenoj polovini.

  • Težište i ortocentar trokuta

    35

    Pr. 2. Konstruirat ćemo visine trokuta. Najprije konstruiramo okomicu (normalu) iz

    jednog tjemena na suprotnu stranicu. Visina trokuta je dužina čije su krajnje točke tjeme

    trokuta i presjek normale sa suprotnom stranicom ili produžetkom te stranice (slika 21.).

    Slika 21.

    Svakoj stranici trokuta odgovara po jedna visina. Pravci kojima pripadaju visine trokuta

    sijeku se u jednoj točki. Tu točku nazivamo ORTOCENTAR TROKUTA.

    Pr. 3. Konstruirat ćemo ortocentar i težište pravokutnog trokuta.

    Težište smo dobili kao presjek dvaju težišnica tb i tc.

    Ortocentar pravokutnog trokuta se nalazi u tjemenu C jer su katete istovremeno i visine.

    Pr. 4. Odredit ćemo ortocentar i težište jednakokračnog trokuta ∆ABC.

    Težište i ortocentar u jednakokračnom trokutu pripadaju simetrali osnove.

  • Težište i ortocentar trokuta

    36

    Pr. 5. Odredimo ortocentar i težište tupokutnog trokuta.

    Analiza: Kod tupokutnog trokuta zapažamo da dvije visine „ne padaju“ na stranice

    trokuta, nego na njihova produženja. Sva tri produženja visina (pravci kojima pripadaju

    visine), sijeku se u jednoj točki – označena slovom H (ortocentar).

    Zadaci za vježbu:

    1. Odrediti ortocentar i težište nejednakostraničnog oštrokutnog trokuta.

    2. Odrediti ortocentar i težište jednakostraničnog trokuta.

    3. Konstruirati trokut sa stranicama: a=5 cm, b=6 cm i c=7cm, pa mu odrediti

    ortocentar i težište.

    4. Konstruirati jednakokračni trokut čija je osnovica 5 cm i visina koja odgovara toj

    osnovici je 7 cm, pa mu odrediti ortocentar i težište.

    5. Visina koja odgovara hipotenuzi pravokutnog trokuta ABC dijeli pravi kut na

    dijelove od 280 i 620. Odrediti oštre kutove tog trokuta.

  • Značajne točke trokuta

    37

    Značajne točke trokuta

    Značajne točke trokuta su:

    1. Centar opisane kružnice – presjek simetrala stranica trokuta

    2. Centar upisane kružnice – presjek simetrala kutova trokuta

    3. Težište trokuta – presjek težišnih dužina (težišnica) trokuta

    4. Ortocentar – presjek pravaca određenih visinama trokuta.

    U općem slučaju radi se o četiri različite točke trokuta.

    Za neke trokute značajne točke se mogu poklapati.

    Pr. 1. Konstruirat ćemo značajne točke jednakokračnom trokutu.

    Uočavamo da pravac koji sadrži visinu koja odgovara osnovici sadrži i težišnicu, koja

    odgovara osnovici i istovremeno predstavlja simetralu osnovice i simetralu kuta nasuprot

    osnovice.

    Sve četiri značajne točke jednakokračnog trokuta pripadaju tom pravcu.

  • Značajne točke trokuta

    38

    Pr. 2. Konstruirat ćemo jednakostraničan trokut stranice i njegove značajne točke.

    Uočavamo da se kod jednakostraničnog trokuta poklapaju simetrale stranica, simetrale

    kutova, visine i težišnice, pa mu se poklapaju i sve četiri značajne točke.

    Naučili smo da je težište dijeli svaku težišnicu na dva dijela, u razmjeru 2:1. Na osnovu

    toga zaključujemo da je kod jednakostraničnog trokuta polumjer opisane kružnice jednak 2

    3ℎ (

    2

    3 njegove visine), a polumjer upisane kružnice iznosi

    1

    3ℎ.

    Zadaci za vježbu:

    1. Nacrtati proizvoljan oštrokutni, tupokutni i pravokutni trokut, pa svakom upisati i

    opisati kružnicu. Pripada li u svakom slučaju centar upisane kružnice unutarnjoj

    oblasti trokuta?

    2. Koje tvrdnje nisu točne?

    a) Težište pravokutnog trokuta pripada hipotenuzi.

    b) Ortocentar je presjek visina trokuta.

    c) Kod svakog trokuta centar opisane kružnice i težište pripadaju unutarnjoj

    oblasti trokuta.

    3. Dopuniti:

    a) Presjek simetrala stranica trokuta je centar __________ kružnice _________.

    b) Centar opisane kružnice pravokutnog trokuta je u središtu _____________.

    c) Centar opisane kružnice i centar upisane kružnice se kod ____________

    trokuta poklapaju.

    d) Sve 4 značajne točke trokuta se kod __________ trokuta nalaze na istom

    pravcu.

    4. Konstruirati jednakokračni pravokutni trokut ako je promjer (prečnik) opisane

    kružnice 6 cm.

    5. Konstruirati jednakostranični trokut ABC ako je polumjer opisane kružnice 2 cm.

  • Središnji i obodni kut kruga

    39

    Središnji i obodni kut kruga

    Središnji kut kruga je kut čije je tjeme u centru kruga, a kraci pripadaju ravnini kruga-

    sijeku kružnicu. Na slici 22. to je kut α.

    Obodni kut kruga je kut čije tjeme ne pripada kružnici (granici kruga), a kraci sijeku

    kružnicu (kut β na slici 22.).

    Kraci središnjeg kuta sadrže po jedan polumjer, a kraci obodnog kuta sadrže po jednu

    tetivu kruga.

    Slika 22.

    Razmotrit ćemo odnos središnjeg i obodnog kuta nad istim kružnim lukom (slika 23.). To

    su kutovi nad lukom AB; središnji kut α = ∢𝐴𝑂𝐵 i obodni kut β =∢𝐴𝑆𝐵.

    Slika 23.

  • Središnji i obodni kut kruga

    40

    Razlikovat ćemo tri slučaja, ovisno od centra kruga u odnosu na obodni kut:

    1. Centar kruga pripada kraku obodnog kuta (slika 24.)

    Slika 24.

    Nad lukom AB je središnji kut α i obodni kut β.

    Kut α je vanjski kut jednakokračnog ∆𝐵𝑆𝑂 ( 𝐵𝑂̅̅ ̅̅ = 𝑆𝑂̅̅̅̅ = 𝑟), pa je α = 2β (vanjski kut

    trokuta jednak je zbroju dva nesusjedna unutrašnja kuta).

    2. Centar kruga je u oblasti obodnog kuta (slika 25.).

    Slika 25.

    Na slici je središnji kut α = 𝛼1 + 𝛼2, a obodni kut β = 𝛽1 + 𝛽2.

    Kut 𝛼1 je vanjski kut jednakokračnog trokuta ∆𝐴𝑂𝑆 (𝐴𝑂̅̅ ̅̅ = 𝑆𝑂̅̅̅̅ = r), pa je 𝛼1 = 2𝛽1.

    Kut 𝛼2 je vanjski kut jednakokračnog trokuta ∆𝐵𝑆𝑂 (𝐵𝑂̅̅ ̅̅ = 𝑆𝑂̅̅̅̅ = r), pa je 𝛼2 = 2𝛽2.

    Središnji kut

    𝛼 = 𝛼1 + 𝛼2 = 2𝛽1 + 2𝛽2 = 2(𝛽1 + 𝛽2) = 2𝛽

  • Središnji i obodni kut kruga

    41

    3. Centar kruga je van oblasti obodnog kuta (slika 26.).

    Slika 26.

    Na slici je kut α središnji kut nad lukom 𝐴�̂�, β je obodni kut nad istim lukom, γ je obodni

    kut nad lukom 𝐵�̂� i δ je obodni kut nad lukom 𝐵�̂�.

    𝛿 = 2𝛾 (na osnovu slučaja 1.)

    𝛼 + 𝛿 = 2(𝛽 + 𝛾) (na osnovu slučaja 1., ∢𝐴𝑂𝐶 = 2 ∙ ∢𝐴𝑆𝑂)

    𝛼 + 2𝛾 = 2𝛽 + 2𝛾 (uvrstimo δ = 2γ)

    α = 2β (nakon oduzimanja 2γ na obje strane jednakosti).

    Dokazali smo tvrdnju o odnosu središnjeg i obodnog kuta nad istim lukom:

    Nad lukom se nalazi samo jedan središnji kut α i bezbroj obodnih kutova 𝛽1, 𝛽2, 𝛽3, 𝛽4, …

    α = 2β1 = 2β2 = 2β3 = 2β4 .... ,

    pa imamo: β1 = β2 = β3 = β4 = ...

    Središnji kut kruga je dva puta veći od obodnog kuta nad istim lukom.

    Svi obodni kutovi nad istim lukom su jednaki.

  • Središnji i obodni kut kruga

    42

    Pr. 1. Nacrtajmo središnji i obodni kut nad promjerom (prečnikom) kruga.

    Kako je α = 2β i α = 1800, slijedi da je

    β = 1800:2=900.

    I ∢𝐶𝐷𝐴 je pravi kut. Možemo konstruirati bezbroj obodnih kutova nad promjerom kruga

    i svi će biti pravi kutovi.

    Zaključujemo:

    Zadaci za vježbu:

    1. Koliki su kutovi β i 𝛾 na slici?

    2. Nacrtati kružnicu i obodni kut od 900.

    Svi obodni kutovi nad promjerom su pravi kutovi.

  • Središnji i obodni kut kruga

    43

    3. Nacrtati kružnicu i središnji kut α = 900 nad lukom 𝐴�̂�. Koliki je obodni kut nad istim lukom?

    4. Odrediti veličinu središnjeg kuta koji odgovara tetivi AB, čija je duljina jednaka:

    a) promjeru b) polumjeru zadanog kruga.

    5. Koliko stupnjeva ima obodni kut nad kružnim lukom čija je duljina jednaka 1

    2

    duljine kružnice?

  • Uzajamni položaj pravca i kružnice. Konstrukcija tangente kružnice.

    44

    Uzajamni položaj pravca i kružnice. Konstrukcija tangente kružnice.

    Pravac i kružnica se mogu naći u tri uzajamna položaja u jednoj ravnini. Razmotrimo ta

    tri položaja za pravac p i kružnicu k (O,r).

    1. Pravac p je van kružnice k (slika 27.).

    Slika 27.

    Pravac p nema zajedničkih točaka s kružnicom k, tj.njihov presjek je prazan skup

    (k∩p={∅}. U ovom slučaju je udaljenost d pravca p od centra kružnice O veća od

    polumjera r, tj. d>r.

    (Napomena: Pod udaljenošću d pravca p od točke O podrazumijeva se duljina dužine čije

    su krajnje točke točka O i točka presjeka normale (okomice) „spuštene“ iz točke O na

    pravac p, na slici d=𝑂𝐴̅̅ ̅̅ ).

    2. Pravac p ima jednu zajedničku točku s kružnicom k (slika 28.).

    Slika 28.

  • Uzajamni položaj pravca i kružnice. Konstrukcija tangente kružnice.

    45

    Presjek pravca p i kružnice k je točka A (k∩p={A}). Kažemo da pravac dodiruje kružnicu

    i nazivamo je tangenta kružnice.

    Udaljenost pravca od centra kružnice je jednaka polumjeru d = r. Kako je d ⊥ p, to je i r ⊥

    p, tj. polumjer je normalan (okomit) na tangentu u točki A. Točku A nazivamo diralište

    tangente s kružnicom.

    4. Pravac ima dvije zajedničke točke s kružnicom (slika 29.)

    Slika 29.

    Presjek pravca p i kružnice k su točke M i N (k∩p={M,N}). Kažemo da pravac siječe

    kružnicu i nazivamo je sječica (sekanta) kružnice. Udaljenost pravca od centra kružnice

    je manja od polumjera d

  • Uzajamni položaj pravca i kružnice. Konstrukcija tangente kružnice.

    46

    Pr. 2. Konstruiramo tangentu t iz date točke A izvan kružnice, na datu kružnicu k (O, r).

    Prvo konstruiramo kružnicu k1 promjera 𝑂𝐴̅̅ ̅̅ , k1 (O1,𝑂𝐴

    2).

    Kružnice k i k1 se sijeku u točkama M i N, k∩k1 = {M,N}. Točke M i N su dirališta

    tangente i date kružnice. Imamo dva rješenja: tangentu t1 (A,M) i tangentu t2 (A,N).

    Uočavamo:

    ∢𝐴𝑀𝑂 = 900 jer je obodni kut nad promjerom AO kružnice k1, pa je t1(A,M) ⊥OM, a to

    znači da je t1 zaista tangenta kružnice k. Na isti način zaključujamo da je t2⊥ ON.

    Zadaci za vježbu:

    1. Na kružnici k (O, 35mm) izabrati točke A i B i konstruirati tangente na

    kružnicu u točkama A i B.

    2. Data je kružnica k (O, 3cm) i točka M van kružnice. Iz točke M konstruirati

    tangentu na točku M.

    3. Konstruirati kružnicu k (O, 2, 5 cm) i pravac p, čije je rastojanje od centra

    kružnice O jednako:

    a) 35 mm b) 25 mm c) 15 mm d) 0 mm

  • Uzajamni položaj dvije kružnice

    47

    Uzajamni položaj dvije kružnice

    Razmotrit ćemo u kojem se međusobnom položaju mogu naći dvije kružnice.

    1. Kružnice k1 (O1, r) i k2 (O2, r) nemaju zajedničkih točaka i jedna je izvan

    druge (slika 30.).

    Slika 30.

    Rastojanje između centara O1 i O2 kružnice k1 i k2 (centralno rastojanje kružnica) je veće

    od zbroja poluprečnika kružnica, pa kružnice nemaju zajedničkih točaka, tj.

    O1O2 = d > r1 + r2, k1 ∩ k2 = {∅}

    2. Kružnice k1 i k2 se dodiruju spolja (slika 31.).

    Slika 31.

    Kružnice koje se dodiruju spolja imaju centralno rastojanje jednako zbroju polumjera, tj.

    d = r1 + r2, k1 ∩ k2 = {A}

  • Uzajamni položaj dvije kružnice

    48

    3. Kružnice k1 i k2 se sijeku (slika 32.).

    Slika 32.

    Centralno rastojanje kružnica koje se sijeku je manje od zbroja polumjera, a veće od

    njihove razlike, tj.

    r1 − r2 < 𝑑 < r1 + r2, k1 ∩ k2 = {A, B}

    4. Kružnice k1 i k2 se dodiruju iznutra (slika 33.)

    Slika 33.

    Centralno rastojanje ovih kružnica je jednako razlici njihovih polumjera, tj.

    d = r1 − r2 , k1 ∩ k2 = {A}.

  • Uzajamni položaj dvije kružnice

    49

    5. Kružnice k1 i k2 nemaju zajedničkih točaka i kružnica k2 je u kružnici k1 (slika 34.).

    Slika 34.

    Centralno rastojanje ovih kružnica je manje od razlike njihovih polumjera, tj.

    d < r1 − r2 , k1 ∩ k2 = {∅}.

    6. Kružnice k1 i k2 imaju zajednički centar, a različite polumjere (slika 35.).

    Slika 35.

    Centri O1 i O2 se poklapaju, tj.

    O1≡O2, pa je centralno rastojanje d=0.

    Kružnice koje imaju zajednički centar, a različite polumjere nazivamo karakteristične

    kružnice.

    Zadaci za vježbu:

    1. Kakav je uzajamni položaj dviju kružnica ako su im polumjeri 3 cm i 4 cm, a

    centralno rastojanje je:

    a) 9 cm b) 7 cm c) 6 cm d) 1 cm?

  • Uzajamni položaj dvije kružnice

    50

    2. Date su kružnice 𝑘1(O1, 35 mm) i 𝑘2(O2, 2,5 cm). Konstruirati te kružnice u položaju:

    a) da se dodiruju spolja b) da se dodiruju iznutra

    Koliko iznosi centralno rastojanje u položaju kružnica pod a), a koliko pod b)?

    3. Imaju li kružnice 𝑘1(O1, 3 cm) i 𝑘2(O2, 2 cm) kod kojih je centralno rastojanje

    𝑂1𝑂2̅̅ ̅̅ ̅̅ ̅=4 cm zajedničkih točaka?

    4. Konstruirati tangentu u točki dodira kružnica 𝑘1(O1, 3 cm) i 𝑘2(O2, 2 cm). Kružnice se dodiruju spolja.

  • Konstrukcije paralelograma

    51

    ČETVEROKUT

    Konstrukcije paralelograma

    Konstrukcija paralelograma, kao i konstrukcija trokuta, podrazumijeva crtanje pomoću

    ravnala i šestara, na osnovu datih elemenata.

    Koliko je elemenata potrebno za konstrukciju paralelograma?

    Sjetimo se da je trokut određen sa svoja tri osnovna elementa, od kojih najmanje jedan

    mora biti stranica. Ovisno od svojstava trokuta taj broj je manji, pa je npr. jednakokračni

    trokut određen s dva elementa, kao i pravokutni, a jednakostranični s jednim elementom.

    Četverokut se jednom dijagonalom podijeli na dva trokuta, pa je on određen s pet

    elemenata (nije šest, jer je dijagonala zajednička stranica za oba trokuta).

    Pr. 1. Konstruirajmo četverokut ABCD ako je zadano:

    α = 750, 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚, 𝐷𝐴̅̅ ̅̅ = 3,5 𝑐𝑚, 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 5,5 𝑐𝑚, 𝐶𝐷̅̅ ̅̅ = 6,5 𝑐𝑚.

    Analiza:

    Nacrtamo skicu (slika 36.) i date elemente (slika 37.) u pravoj veličini.

    Slika 36. Slika 37.

    Konstrukcija:

    Na osnovu skice na kojoj su označeni dati elementi izvodimo konstrukciju:

    1. 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚

    2. ∢𝐴 = 𝛼 = 750

    3. 𝐷𝐴̅̅ ̅̅ = 3,5 𝑐𝑚

  • Konstrukcije paralelograma

    52

    4. Opišemo kružnicu sa centrom u točki B i polumjerom 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 5,5 𝑐𝑚,

    𝑘1(𝐵, 5,5 𝑐𝑚) 5. Opišemo kružnicu 𝑘2(𝐷, 6,5 𝑐𝑚).

    6. 𝑘1 ∩ 𝑘2 = {𝐶}

    ABCD je traženi četverokut (slika 38.)

    Slika 38.

    Dokaz i diskusija:

    Dobiveni četverokut zadovoljava date uvjete, tj. zadani elementi su istovremeno i

    elementi dobivenog četverokuta. Zadatak ima jedno, dva ili nijedno rješenje, ovisno od

    toga sijeku li se kružnice 𝑘1 i 𝑘2 u jednoj ili dvije točke ili je 𝑘1 ∩ 𝑘2 = ∅.

    Ovisno od osobina četverokuta, broj elemenata koji su potrebni za konstrukciju

    četverokuta se smanjuje. Tako je paralelogram određen s tri elementa, jer je jednom

    dijagonalom podijeljen na dva sukladna trokuta. Za konstrukciju nekih posebnih vrsta

    paralelograma nisu potrebna dva elementa. Romb i pravokutnik su na osnovu njihovih

    osobina određeni s dva elementa, a kvadrat s jednim. U svim slučajevima, bar jedan

    element mora biti duljina.

  • Konstrukcije paralelograma

    53

    Pr.2. Konstruirati paralelogram ako je dato:

    𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑎 = 4,5 𝑐𝑚, 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 𝑏 = 3 𝑐𝑚 𝑖 ∢𝐴 = 𝛼 = 600.

    Analiza:

    Crtamo skicu i uočavamo u kakvom su odnosu elementi koji su dati (slika 39.).

    Slika 39.

    Konstruiramo najprije ∆ABD, na osnovu stava SKS. Tjeme C dobijemo tako što

    konstruiramo kružnicu 𝑘1(𝐷, 𝑎) i kružnicu 𝑘2(𝐵, 𝑏), 𝑘1 ∩ 𝑘2 = {𝐶}.

    Konstrukcija:

    Konstrukcija je izvedena na slici 40.

    Slika 40.

    Dokaz i diskusija:

    Zadani elementi su i elementi dobivenog paralelograma. Zadatak ima jedno, dva ili

    nijedno rješenje, ovisno o tome sijeku li se kružnice 𝑘1 i 𝑘2 u jednoj ili dvije točke ili je

    𝑘1 ∩ 𝑘2={∅}.

  • Konstrukcije paralelograma

    54

    Pr. 3. Konstruirajmo pravokutnik čija je dijagonala duljine 8 cm i kut između dijagonala

    450.

    Na skici (slika 41.) se vidi da prvo treba konstruirati ∆𝐴𝐷𝑂 pomoću stranica 𝐴𝑂̅̅ ̅̅ i 𝐷𝑂̅̅ ̅̅ , jer

    znamo da su njihove duljine polovine dijagonala i kuta između njih (pravilo SKS).

    Dalje, nije teško odrediti ostala dva tjemena pravokutnika B i C.

    Slika 41.

    Konstrukcija:

    Na polupravac Ax prenesemo dužinu 𝐴𝑂̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚. U točki O prenesemo kut od 450. Na

    krak Oy kuta od 450 prenesemo dužinu 𝑂𝐷̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚.

    Od točke O na polupravcu Ox prenesemo dužinu 𝑂𝐶̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚 i na pravcu (O, D) s druge

    strane točke D prenesemo dužinu 𝑂𝐵̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚. Na kraju spojimo dužinama točke A, B, C

    i D. Konstrukcija je izvedena na slici 42.

    Slika 42.

    Zadatak se mogao riješiti i na drugi način. Izračunaju se kutovi ∢𝐵𝐴𝐶 = 22030′ i

    ∢𝐵𝐶𝐴 = 67030′, pa se na osnovu pravila KSK konstruira ∆𝐴𝐵𝐶.

  • Konstrukcije paralelograma

    55

    Pr. 4. Konstruirajmo romb ako je duljiina njegove stranice 𝑎 = 4 𝑐𝑚, a duljina visine

    ℎ = 3 𝑐𝑚.

    Analiza:

    Na slici 43. nacrtana je skica traženog romba. Visina romba je dužina 𝐷𝐸̅̅ ̅̅ = ℎ.

    Slika 43.

    Uočavamo da konstrukcijom pravokutnog trokuta ∆𝐴𝐷𝐸 pomoću hipotenuze 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚

    i katete 𝐷𝐸̅̅ ̅̅ = 3 𝑐𝑚 određujemo kut datog romba. Dalje se mogu jednostavno odrediti

    tjemena B i C.

    Konstrukcija:

    U točki E na pravcu p prenesemo kut od 900.

    Na krak Ex pravog kuta prenesemo dužinu 𝐸𝐷̅̅ ̅̅ = ℎ = 3 𝑐𝑚.

    Iz točke D opišemo luk polumjera 𝑎 = 4 𝑐𝑚. Presjek luka i pravca je tjeme A. Na pravac

    p (A, E) iz točke A prenesemo dužinu 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚. Iz točaka B i D opišemo lukove

    polumjera 4 cm, njihov presjek je tjeme C.

    Spajanjem točaka A, B, C i D dobijemo traženi romb.

    Konstrukcija je izvedena na slici 44.

    Slika 44.

  • Konstrukcije paralelograma

    56

    Pr. 5. Konstruirajmo kvadrat čija je dijagonala 5 cm.

    Analiza:

    Skica je prikazana na slici 45.

    Dijagonale kvadrata su jednake, uzajamno okomite i polove se, pa na osnovu toga slijedi

    konstrukcija.

    Slika 45.

    Konstrukcija:

    Na polupravcu Ax prenesemo dužinu 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 5 𝑐𝑚. Zatim konstruiramo simetralu te

    dužine 𝑠𝐴𝐶 i u presječnoj točki O simetrale i dužine AC s obje strane točke O, prenesemo

    po simetrali dužinu 𝑂𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑂𝐷̅̅ ̅̅ = 𝑂𝐴̅̅ ̅̅ = 𝑂𝐶̅̅ ̅̅ . Time smo odredili tjemena B i D. Spojimo

    sve četiri točke dužinama i dobili smo traženi kvadrat ABCD. Konstrukcija je izvedena

    na slici 46.

    Slika 46.

    Dokaz i diskusija:

    Dokaz slijedi iz konstrukcije, a zadatak ima jedinstveno rješenje.

  • Konstrukcije paralelograma

    57

    Zadaci za vježbu:

    1. Konstruiramo paralelogram ABCD ako je zadano:

    a) 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 6 𝑐𝑚, 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚, ∢𝐵=1050

    b) 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 6 𝑐𝑚, 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚 i dijagonala 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 8 𝑐𝑚

    c) 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 8 𝑐𝑚, 𝐵𝐷̅̅ ̅̅ = 6 𝑐𝑚 i kut između dijagonala 750

    d) 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 7 𝑐𝑚, ∢𝐴 = 600, ℎ𝑎 = 3 𝑐𝑚.

    2. Konstruirati pravokutnik ako je (𝑎 i b su dužine stranica, d – dijagonala)

    a) 𝑎 = 5 𝑐𝑚, 𝑏 = 2,5 𝑐𝑚

    b) 𝑎 = 5 𝑐𝑚, 𝑑 = 6 𝑐𝑚

    c) 𝑑 = 7 𝑐𝑚 i kut između dijagonale i duže stranice 300

    d) 𝑑 = 6 𝑐𝑚 i dijagonale se sijeku pod kutom od 600.

    3. Konstruirati romb ako je zadano:

    a) 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 6 𝑐𝑚, = 6 𝑐𝑚, 𝛼 = 600

    b) 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 5 𝑐𝑚, dijagonala 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 8 𝑐𝑚 c) jedna dijagonala dužine 3 cm jednaka stranici

    d) duža dijagonala 𝑑1 = 5 𝑐𝑚 i tupi kut ∢𝐵 = 1350.

    4. Konstruirati kvadrat ako je dato:

    a) stranica 𝑎 = 4,5 𝑐𝑚

    b) dijagonala 𝑑 = 6 𝑐𝑚

    c) polumjer upisane kružnice 𝑟𝑢 = 2 𝑐𝑚

    d) polumjer opisane kružnice 𝑟𝑜 = 2,5 𝑐𝑚

    5. Ako je polumjer upisane kružnice romba 𝑟 = 1,5 𝑐𝑚, a dužina stranice 𝑎 = 4 𝑐𝑚, konstruirati taj romb.

  • Konstrukcija trapeza

    58

    Konstrukcija trapeza

    Za konstrukciju trapeza dovoljna su četiri elementa, kažemo da je trapez određen sa četiri

    elementa.

    Pr. 1. Konstruirat ćemo trapez ABCD ako je poznato: 𝑎 = 8 𝑐𝑚, 𝑑 = 3,5 𝑐𝑚, 𝑏 = 5 𝑐𝑚 i

    α = 450.

    Prema skici (slika 47.) uočavamo da treba najprije konstruirati ∆𝐴𝐷𝐸 (prema pravilu

    SSK), a zatim paralelogram BCDE.

    Slika 47.

    Konstrukcija:

    Na kraku Ay kuta ∢𝑥𝐴𝑦 = 𝛼 = 450 prenesemo dužinu 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑑 = 3,5 𝑐𝑚. Lukom

    𝑙1(D,b) presiječemo krak Ax kuta i tu je točka E. Od tjemena A na krak Ax prenesemo

    duž 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑎 = 8 𝑐𝑚. U presjeku lukova 𝑙2(B,b) i 𝑙3(D,𝐸𝐵̅̅ ̅̅ ) je četvrto tjeme C trapeza

    ABCD. Konstrukcija je izvedena na slici 48.

    Slika 48.

    Za konstrukciju jednakokračnog trapeza potrebna su tri elementa, s obzirom na njegova

    svojstva.

  • Konstrukcija trapeza

    59

    Pr. 2. Konstruirajmo jednakokračni trapez ako je zadano 𝑎 = 6 𝑐𝑚, 𝑏 = 4 𝑐𝑚 i α = 750.

    Skica je data na slici 49.

    Slika 49.

    Sa skice uočavamo da najprije treba konstruirati trokut ∆𝐴𝐵𝐷 (prema pravilu SKS).

    Četvrto tjeme, točku C, dobivamo konstrukcijom paralele osnovici AB iz tjemena D. Tu

    paralelu presiječemo lukom 𝑙(𝐵, 𝑏).

    Slika 50.

    Konstrukcija je izvedena na slici 50.

    Zadatak se može riješiti i na drugi način, s obzirom da je u jednakokračnom trapezu

    ∢𝐴 = ∢𝐵 i 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 𝑏, ne mora se konstruirati ∆𝐴𝐵𝐷. Uradite sami ovu konstrukciju.

  • Konstrukcija trapeza

    60

    Pr. 3. Konstruirat ćemo jednakokračni trapez ako su dati elementi:

    krak 𝑏 = 4,5 𝑐𝑚, kraća osnovica 𝑐 = 2,5 𝑐𝑚 i visina ℎ = 3 𝑐𝑚.

    Na skici (slika 51.) uočavamo da je potrebno najprije konstruirati pravokutni ∆𝐴𝐷𝐸

    pomoću hipotenuze (kraka b) i katete (visine ℎ). Pravilo SSK.

    .

    Slika 51.

    Zatim, produžimo AE preko E, a iz točke D konstruiramo polupravac Dx∥AE. Na

    polupravac Dx prenesemo kraću osnovicu c i dobijemo tjeme C. Iz tjemena c opišemo luk

    𝑙(𝐶, 𝑏) i njegov presjek s produžetkom AE je četverto tjeme B traženog jednakokračnog

    trapeza ABCD. Konstrukcija je izvedena na slici 52.

    Slika 52.

  • Konstrukcija trapeza

    61

    Pr. 4. Konstruirajmo pravokutni trapez ABCD ako je 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑎 = 5 𝑐𝑚, 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 𝑑 = 3,6 𝑐𝑚

    i ∢𝐴𝐵𝐶 = 𝛽 = 600.

    Slika 53.

    Sa skice (slika 53.) uočavamo redoslijed koraka konstrukcije. Konstruiramo najprije pravi

    kut u tjemenu A, ∢𝐵𝐴𝐷 = 900. Na krak Ax pravog kuta prenesemo dužinu 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑎 =

    5 𝑐𝑚, a na krak Ay dužinu 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 𝑑 = 3,6 𝑐𝑚.

    Prenesemo kut ∢𝐴𝐵𝐶 = 𝛽 = 600 u tjemenu B.

    Konstruiramo pravac p∥ 𝐴𝐵 tako da D∈p. Presjek pravca p i kraka kuta 𝛽 je četvrto tjeme

    C traženog pravokutnog trapeza ABCD. Konstrukcija je izvedena na slici 54.

    Slika 54.

    Zadaci za vježbu:

    1. Konstruirati trapez ako je dato (𝑎 i c su osnovice, b i d su kraci, ℎ je visina):

    a) 𝑎 = 7,5 𝑐𝑚, 𝑏 = 5 𝑐𝑚, 𝑐 = 4 𝑐𝑚, 𝑑 = 6 𝑐𝑚.

    b) 𝑎 = 5 𝑐𝑚, 𝑐 = 2 𝑐𝑚, 𝛼 = 450, 𝛽 = 750

    c) 𝑎 = 6 𝑐𝑚, 𝑏 = 4 𝑐𝑚, 𝛼 = 750, ℎ = 3 𝑐𝑚

    2. Konstruirati trapez ABCD ako mu je osnovica 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 6 𝑐𝑚, dijagonala 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ =

    7 𝑐𝑚, a kutovi α = 600 i β = 750.

  • Konstrukcija trapeza

    62

    3. Konstruirati jednakokračni trapez ako je dato:

    a) osnovice 𝑎 = 8 𝑐𝑚 i 𝑐 = 4 𝑐𝑚 i krak 𝑏 = 5 𝑐𝑚

    b) osnovica 𝑐 = 4 𝑐𝑚, krak b = 3cm i kut γ = 1200

    c) osnovica 𝑎 = 7 𝑐𝑚, dijagonala d = 6cm i visina ℎ = 3 𝑐𝑚.

    4. Konstruirati jednakokračni trapez čija je osnovica 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 6 𝑐𝑚, dijagonala 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ =

    4 𝑐𝑚 i kut između dijagonale AC i osnovice AB je 300. Opisati kružnicu oko trapeza.

    5. Konstruirati pravokutni trapez (𝑎 i c su osnovice, b i d su kraci, ℎ je visina):

    a) 𝑎 = 6 𝑐𝑚, 𝑐 = 5 𝑐𝑚, ℎ = 4 𝑐𝑚

    b) 𝑏 = 4,3 𝑐𝑚, 𝑑 = 3 𝑐𝑚, 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 4,2 𝑐𝑚

    c) 𝑐 = 2 𝑐𝑚, 𝐵𝐷̅̅ ̅̅ ̅ = 5 𝑐𝑚, 𝛽 = 600.

  • Deltoid. Svojstva deltoida.

    63

    Deltoid. Svojstva deltoida.

    U grupu četverokuta koji nemaju nijedan par paralelnih stranica spada deltoid.

    Deltoid je trapezoid koji ima dva para jednakih susjednih stranica (slika 55.).

    Slika 55.

    Dijagonala AC polovi dijagonalu BD i okomita je na nju (jer je AC simetrala dužine BD).

    Dijagonala BD dijeli deltoid na dva jednakokračna nesukladna trokuta ∆𝐴𝐵𝐷 i ∆𝐵𝐶𝐷.

    Stranice 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ i 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ su jednake, odnosno jednake su stranice 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ i 𝐶𝐷̅̅ ̅̅ , jer su stranice

    jednakokračnog trokuta. Dakle, deltoid ima dva para jednakih stranica 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 𝑎

    i 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐶𝐷̅̅ ̅̅ = 𝑏.

    Kutovi čiji su kraci nejednake stranice deltoida su jednaki, tj. ∢𝐴𝐵𝐶 = ∢𝐴𝐷𝐶, jer

    predstavljaju zbroj kutova na osnovici jednakokračnih trokuta,

    (∢𝐴𝐵𝐷 = ∢𝐴𝐷𝐵, ∢𝐶𝐵𝐷 = ∢𝐶𝐷𝐵, ∢𝐴𝐵𝐷 + ∢𝐶𝐵𝐷 = ∢𝐴𝐵𝐶, ∢𝐴𝐷𝐵 + ∢𝐶𝐷𝐵 = ∢𝐴𝐷𝐶)

    Slijedi: ∢𝐴𝐵𝐶 = ∢𝐴𝐷𝐶, tj. β = δ.

    Dijagonala AC pripada simetrali dužine BD (dijagonale BD deltoida), pa pripada i osi

    simetrije deltoida.

    U deltoid se može upisati kružnica. Centar upisane kružnice je točka presjeka simetrala

    unutarnjih kutova deltoida (slika 56.).

  • Deltoid. Svojstva deltoida.

    64

    Slika 56.

    Točka S u kojoj se sijeku simetrale kutova deltoida jednako je udaljena od svih stranica

    deltoida, pa je točka S centar upisane kružnice deltoida. (Točka S pripada simetralama

    kutova pa je jednako udaljena od krakova kutova, tj. od stranice deltoida, jer stranice

    pripadaju kracima kutova.) Četverokut u koji se može upisati kružnica naziva se

    tangentni četverokut.

    Deltoid je određen s tri njegova neovisna elementa.

    Pr. 1. Izračunati ostale unutarnje kutove deltoida ako su mu suprotni kutovi 800 i 300.

    Na slici 57. nacrtan je deltoid ABCD i obilježeni su njegovi unutarnji kutovi.

    Slika 57.

    Kako je β = δ i zbroj kutova u četverokutu 3600, imamo

    800 + β + 300 + β = 3600

  • Deltoid. Svojstva deltoida.

    65

    2β + 1100 = 3600

    2β = 2500

    Β = 1250

    Kutovi deltoida β i δ su jednaki pa je i kut δ = 1250.

    Primijetimo:

    Na slikama 55 – 57 prikazani su deltoidi kod kojih je 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ > 𝐵𝐷̅̅ ̅̅ .

    Deltoid može imati i jednake dijagonale.

    Na slici 58. je deltoid kod kojeg je 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 𝐵𝐷̅̅ ̅̅ .

    Slika 58.

  • Deltoid. Svojstva deltoida.

    66

    Na slici 59. prikazan je deltoid kod kojeg je 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ < 𝐵𝐷̅̅ ̅̅ .

    Slika 59.

    Zadaci za vježbu:

    1. Koliko najviše šiljastih kutova može imati deltoid, a koliko tupih kutova?

    2. Dopuniti rečenice tako da budu točne:

    a) Dijagonale deltoida su međusobno __________________.

    b) Nejednake stranice obrazuju ________________ kutove.

    c) Deltoid ima dva para _______________ susjednih stranica, a zajednička

    tjemena tih stranica su ______________.

    3. Odrediti ostale kutove deltoida ABCD ( 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ i 𝐶𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐶𝐷̅̅ ̅̅ ), ako su: a) kutovi između jednakih stranica 630 i 790.

    b) ∢𝐵𝐴𝐷 = 84035′, ∢𝐴𝐵𝐶 = 1260.

    4. Izračunati kutove deltoida ABCD ako je ∢𝐵 = 1100, a dvije jednake stranice obrazuju kut od 800.

    5. Ako su suprotni kutovi deltoida 650 i 1240, izračunati druga dva kuta deltoida i

    sve vanjske kutove.

  • Konstrukcija deltoida

    67

    Konstrukcija deltoida

    Za konstrukciju deltoida u općem slučaju, dovoljno je znati tri elementa, s obzirom na to

    da je deltoid sastavljen od dva sukladna trokuta.

    Uvjeti sadržani u definiciji deltoida (četverokut s okomitim dijagonalama, a jedna od njih

    polovi drugu), uzrokovali su smanjivanje broja potrebnih elemenata za konstrukciju

    deltoida na tri (u odnosu na proizvoljan četverokut koji je određen s pet neovisnih

    elemenata).

    Pr. 1. Konstruirat ćemo deltoid čije su nejednake stranice 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 4,5 𝑐𝑚 i 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 2,5 𝑐𝑚, a

    kut koji grade ove stranice je 1050.

    Analiza:

    Sa skice (slika 60.) uočavamo da se pomoću datih stranica 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑎 = 4,5 𝑐𝑚 i 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ = 𝑏 =

    2,5 𝑐𝑚 i kuta između njih β = 1050 najprije konstruira ∆𝐴𝐵𝐶, prema pravilu SKS. Zatim

    se odredi točka D kao presjek lukova 𝑙1(A,a) i 𝑙2(C,b).

    Slika 60.

    Konstrukcija je izvedena na slici 61.

    Slika 61.

  • Konstrukcija deltoida

    68

    Pr. 2. Konstruirat ćemo deltoid ABCD ako je dato 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 3,5 𝑐𝑚, 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 7 𝑐𝑚 i ∢𝐵𝐴𝐷 =

    600.

    Analizom skice uočavamo da zadatak možemo riješiti na dva načina (slika 62.).

    Slika 62.

    I. U ∆𝐴𝐵𝐶 znamo dvije stranice 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ i 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ i kut između njih ∢𝐵𝐴𝐶 = 𝛼

    2, pa ga

    možemo konstruirati (prema pravilu SKS). ∆𝐴𝐷𝐶 ≅ ∆𝐴𝐵𝐶 jednostavno je odrediti četvrto tjeme traženog deltoida.

    II. U deltoidu 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ moguće je konstruirati ∆𝐴𝐵𝐷 (prema pravilu SKS, jer su

    poznate dvije stranice 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ 𝑖 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ , 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝑎 i kut između njih ∢𝐵𝐴𝐶 = 𝛼).

    Točka C pripada simetrali datog kuta α i 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ je dato, pa je jednostavno odrediti četvrto tjeme C traženog deltoida.

    Dati elementi u pravoj veličini prikazani su na slici 63.

    Slika 63.

    Konstrukcija je prema analizi I. izvedena na slici 64., a prema analizi II. na slici 65.

  • Konstrukcija deltoida

    69

    Slika 64. Slika 65.

    Zadaci za vježbu:

    1. Konstruirati deltoid ako su njegove stranice 𝑎 = 4 𝑐𝑚, 𝑏 = 3 𝑐𝑚, a jedna dijagonala 5 cm.

    2. Konstruirati deltoid ako su dužine dijagonala 𝐵𝐷̅̅ ̅̅ = 3 𝑐𝑚, 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 6 𝑐𝑚, a duljina

    jedne stranice 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 2 𝑐𝑚.

    3. Upisati kružnicu u deltoid kod koga su nejednake stranice 5 cm i 3 cm, a njima

    zahvaćen kut 1050.

    4. Konstruirati deltoid ABCD ako je data stranica 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ = 𝐴𝐷̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚 i dva kuta

    ∢𝐵 = 𝛽 = 1050 i ∢𝐴 = 𝛼 = 600.

    5. Konstruirati deltoid ABCD ako je data dijagonala i dva kuta:

    a) 𝐴𝐶̅̅ ̅̅ = 4 𝑐𝑚, ∢𝐴 = 1350, ∢𝐶 = 900

    b) 𝐵𝐷̅̅ ̅̅ = 5,5 𝑐𝑚, ∢𝐵 = ∢𝐷 = 1200, ∢𝐴 = 900.

  • Opseg trokuta i četverokuta

    70

    Opseg trokuta i četverokuta

    Na slici 66. nacrtan je trokut ∆𝐴𝐵𝐶, obilježene su mu stranice a, b i c i prikazan je

    grafički zbroj duljina njegovih stranica. To je dužina 𝑀𝑁̅̅ ̅̅ ̅.

    Slika 66.

    Dakle, dužina čija je duljina jednaka zbroju svih stranica trokuta je opseg trokuta. Ako

    opseg trokuta označimo sa O možemo zapisati obrazac za izračunavanje opsega trokuta,

    čije su stranice a, b i c.

    O = a + b + c.

    Pr. 1. Izmjeriti duljine stranica trokuta ABC na slici 66. i izračunati opseg pomoću

    obrasca O = a + b + c. Provjeriti je li duljina dužine 𝑀𝑁̅̅ ̅̅ ̅ (grafički zbroj duljina

    stranica trokuta) jednaka opsegu trokuta.

    U primjeru 1., trokut ∆𝐴𝐵𝐶 je nejednakostranični pa je O = a + b + c. Za pojedine vrste

    trokuta mogu se napisati obrasci za izračunavanje opsega, npr. za opseg jednakokračnog

    trokuta je O = a + b + b, tj. O = a + 2b ako je osnovica a, a kraci b; za opseg

    jednakostraničnog trokuta obrazac je O = a + a + a, tj. O = 3a.

    Pr. 2. Koliki je opseg četverokuta na slici 67.?

    Slika 67.

  • Opseg trokuta i četverokuta

    71

    Krenemo li iz točke A točki B „obilaziti“ četverokutnu liniju, stići ćemo ponovno u

    točku A, a opisat ćemo opseg četverokuta.

    O = 𝐴𝐵̅̅ ̅̅ + 𝐵𝐶̅̅ ̅̅ + 𝐶𝐷̅̅ ̅̅ + 𝐷𝐴̅̅ ̅̅ , tj. O = a + b + c + d.

    Mjerenjem dobijemo duljine stranica i izračunavamo opseg datog četverokuta. Uradi to!

    Dakle, opseg četverokuta je zbroj duljina stranica četverokuta.

    Za pojedine vrste četverokuta, možemo napisati obrasce za izračunavanje njihovog

    opsega, npr. za paralelogram je O = 2a + 2b = 2(a + b), za kvadrat i romb: O = 4a; za

    trapez O = a + b + c + d, itd.

    Opseg se izražava u mjernim jednicama za duljinu.

    Pr. 3. Stranice pravokutnika su 3 cm i 7 cm. Izračunajmo:

    a) opseg tog pravokutnika

    b) stranicu kvadrata čiji je opseg jednak opsegu danog pravokutnika.

    Rješenje:

    a) O = 2(a + b) (pravokutnik je paralelogram)

    O = 2(3 + 7)

    O = 2 ∙ 10 = 20 cm

    b) opseg kvadrata je O = 4a, pa imamo 20 = 4∙a ; a = 20 : 4 = 5 cm.

    Pr. 4. Opseg jednakokračnog trokuta je 19 cm, a duljina kraka je 5 cm. Izračunajmo

    duljinu osnovice.

    Poznato je O = 19 cm i b = 5 cm, pa prema obrascu za opseg jednakokračnog trokuta

    O = a + 2b, imamo

    19 = a + 2∙5, tj. 19 = a + 10,

    a = 19 – 10 = 9 cm

    Zadaci za vježbu:

    1. Opseg trokuta je 99 mm. Stranica a je dva puta veća od stranice b, a stranica c je

    za 1 mm manja od stranice b. Kolike su stranice trokuta?

    2. Duljine dviju stranica jednakokračnog trokuta su 40 cm i 26 cm. Izračunati opseg

    ovog trokuta.

  • Opseg trokuta i četverokuta

    72

    3. Opseg jednakokračnog trokuta je 40 cm, a duljina jedne njegove stranice je dva

    puta dulja od duljine druge. Izračunati duljine stranica tog trokuta.

    4. Opseg romba je 48 cm. Kolika je stranica romba?

    5. Opseg paralelograma je 52 cm, a jedna stranica je tri puta manja od druge.

    Izračunati duljine stranica.

  • Opseg trokuta i četverokuta

    73

    Mjerenje površina

    Mnogokut se sastoji od mnogokutne linije i oblasti (dijela ravnine) koja je tom linijom

    određena. Taj dio ravnine naziva se površ. Mjera površi je površina (kao što je mjera

    dužine duljina).

    Mjerenje geometrijskih veličina (dužina, kut, površ, ...) podrazumijeva mjerenje veličina

    iste vrste, koje se mogu uspoređivati među sobom (dužine s duljinama, kut s kutovima,

    površi s površima) i koje se mogu zbrajati.

    Pod površinom površi nekog mnogokuta podrazumijeva se negativan broj, pri čemu

    vrijede svojstva:

    1. Sukladni mnogokuti imaju jednake površine;

    2. Ako je mnogokut sastavljen od mnogokuta koji nemaju drugih zajedničkih točaka,

    osim točaka jedne stranice (ne preklapaju se), onda je njegova površina jednaka

    zbroju površina tih mnogokuta;

    3. Postoji mnogokut čija je površina jednaka 1.

    Naučili ste iz fizike da je mjerenje date površine ustvari uspoređivanje te površine s

    jedinicom površine i da je jedinica površine površina kvadrata čija je stranica jedinica

    duljine.

    Pr. 1. Na kvadratnoj mreži su nacrtane figure (slika 68.).

    Slika 68.

    Da se potpuno pokrije površ figure A potrebno je 12 kvadrata, što znači da je njena

    površina 12 puta veća od površine jednog kvadrata kojeg smo izabrali za jedinicu mjere

    (jediničnog kvadrata). Figura B ima 14 puta veću površinu od jediničnog kvadrata, tj.

    njena površina je 14 puta J; površina figure C je 4J, a figure D 9J.

  • Opseg trokuta i četverokuta

    74

    Površina neke figure je broj koji određuje koliko je jedinica mjere (kvadrata površine J)

    potrebno da se ta figura potpuno prekrije. Vidjeli smo da je za prekrivanje figure A

    potrebno 12 kvadrata, pa njenu površinu izražavamo:

    12∙J, gdje je 12 – mjerni broj, J – jedinica mjere, a 12∙J je površina figure A.

    Postupak mjerenja površine figura koji smo proveli nije pogodan, pa se za izračunavanje

    površina određenih ravnih figura koriste odgovarajući obrasci (formule). U formulama su

    promjenjive veličine duljine stranica ili duljine nekih drugih elemenata.

    Oznaka površine je veliko slovo P, a mjerna jedinica (osnovna) 1 m2. 1 m2 je površina

    kvadrata stranice dužine 1 m. Manje jedinice su 1 dm2, 1 cm2, 1 mm2, a veća mjerna

    jedinica je 1 km2.

    Odnos manjih i većih jedinica prema osnovnoj mjernoj jedinici za površinu i njihov

    međusobni odnos naučili ste iz fizike. Zato znate da je:

    1 m2 = (10∙10) dm2 = 100 dm2

    1 m2 = (100∙100) cm2 = 10 000 cm2

    1 m2 = (1000 ∙ 1000) mm2 = 1 000 000 mm2

    1 m2 = (0,001∙0,001) km2 = 0,000001 km2

    1 dm2 = 100 cm2 = 10 000 mm2

    1 cm2 = 100 mm2

    1 km2 = 1 000 000 m2.

    U upotrebi je mjerna jedinica površine 1 a = 100 m2 i 1 ha = 10 000 m2.

    Ar i hektar se najčešće upotrebljavaju za mjerenje površine zemljišta.

    Za dvije površi koje imaju jednake površine kažemo da su jednake. Sukladne površi

    imaju jednake površine. Površi mogu imati različit oblik, a jednaku površinu, slika 69.

    Slika 69.

  • Opseg trokuta i četverokuta

    75

    Pr. 2. Nacrtat ćemo proizvoljan paralelogram ABCD pa ga „pretvoriti“ u trokut jednake

    površine i zajedničke visine (slika 70.).

    Slika 70.

    Kroz središte M, stranice BC paralelograma ABCD povučemo pravac p (D, M).

    Produžimo stranicu AB paralelograma preko tjemena B do presjeka E sa pravcem p.

    Dobili smo ∆𝐴𝐷𝐸 jednake površine s paralelogramom ABCD i jednake visine DN = h.

    Zadaci za vježbu:

    1. Dopuniti prazna mjesta:

    a) 1 m2 = _____ dm2 = _____ cm2 = _____ mm2

    b) 2,4 m2 = _____ dm2 = _____ cm2 = _____ mm2

    c) 600 dm2 = _____ m2 = _____ cm2 = _____ mm2

    d) 2a = _____ m2 = _____ dm2

    e) 5 km2 = _____ ha = _____a = _____ m2

    2. Na kvadratnoj mreži (slika 71.) nacrtati tri različite geometrijske figure površine 8

    jedinica mjere.

    Slika 71.

    3. Nacrtati paralelogram ABCD pa ga „pretvoriti“ u trokut jednake površine i

    zajedničke

    a) stranice AB

    b) stranice BC

    4. Trapez visine h „pretvoriti“ u trokut visine h, jednakih površina.

  • Opseg trokuta i četverokuta

    76

    5. Nacrtati proizvoljan trokut i „pretvoriti“ u:

    a) paralelogram

    b) trapez,

    jednake površine s nacrtanim trokutom i zajedničkom visinom s tim trokutom.

  • Površina četverokuta s okomitim dijagonalama

    77

    POVRŠINA ČETVEROKUTA

    Površina četverokuta s okomitim dijagonalama

    Naučili smo da neki četverokuti imaju uzajamno okomite dijagonale. To su kvadrat, romb

    i deltoid. Pokazat ćemo kako se može izračunati površina četverokuta s okomitim

    dijagonalama. Promatrajmo sliku 72.

    Slika 72.

    Četverokut ABCD ima uzajamno okomite dijagonale 𝑑1 i 𝑑2 (𝑑1 ⊥ 𝑑2). Konstruirani su

    pravci usporedni dijagonalama, tako da sadrže po jedno tjeme četverokuta. Dobiven je

    pravokutnik MNKL. Uočavamo da se pravokutnik sastoji od 8 trokuta i to su po dva

    sukladna trokuta.

    Površina pravokutnika je, dakle, dva puta veća od površine četverokuta ABCD, pa

    površinu četverokuta dobijemo tako što površinu pravokutnika prepolovimo, tj. P = 𝒅𝟏∙𝒅𝟐

    𝟐.

    Površina četverokuta čije su dijagonale uzajamno okomite jednaka je polovini produkta

    duljina njegovih dijagonala. Površinu kvadrata, romba i deltoida možemo izračunavati i

    pomoću ovog obrasca.

    Pr. 1. Izračunajmo visinu romba stranice 5 cm i dijagonala 𝑑1 = 8 𝑐𝑚, 𝑑2 = 6 𝑐𝑚.

    Izračunajmo površinu romba pomoću obrasca za izračunavanje površine četverokuta s

    okomitim dijagonalama.

    P = 𝑑1∙𝑑2

    2 =

    8∙6

    2 = 24 cm2.

    Pošto je romb i paralelogram, vrijedi i formula P = 𝑎ℎ𝑎 za površinu romba.

  • Površina četverokuta s okomitim dijagonalama

    78

    Dalje znamo: 24 = 5∙ℎ𝑎, tj. ℎ𝑎 = 24: 5 = 4,8 𝑐𝑚. Visina romba je 4,8 cm.

    Pr. 2. Kvadrat i romb imaju jednake površine. Ako je dijagonala kvadrata 12 cm, a jedna

    dijagonala romba 16 cm, odrediti duljinu druge dijagonale romba.

    Najprije izračunavamo površinu kvadrata:

    P = 𝑑∙𝑑

    2=

    12∙12

    2= 72 𝑐𝑚2.

    Kako je prema uvjetu zadatka, površina kvadrata ujedno i površina romba, imamo:

    72 = 16∙𝑑2

    2, tj. 72 = 8∙𝑑2, odakle je 𝑑2 = 72: 8 = 9 cm.

  • Površina proizvoljnog konveksnog četverokuta

    79

    Površina proizvoljnog konveksnog četverokuta

    Potrebno je znati kako se može izračunati površina četverokuta koji nije ni paralelogram

    ni trapez, niti su mu dijagonale uzajamno okomite. Kako se svaki konveksan četverokut

    jednom dijagonalom može podijeliti na dva trokuta, ta će površina četverokuta biti

    jednaka zbroju površina ta dva trokuta, slika 73.

    Slika 73.

    Pr.3. Izračunajmo površinu četverokuta ABCD sa slike 74.

    Slika 74.

    P = 5∙2

    2+

    5∙3

    2= 5 + 7,5

    P = 12,5 cm2

    Zadaci za vježbu:

    1. Izračunati površinu četverokuta čije su dijagonale međusobno okomite:

    a) 𝑑1 = 15,4 𝑐𝑚, 𝑑2 = 7,7 𝑐𝑚

    b) 𝑑1 = 11

    3 𝑐𝑚, 𝑑2 = 4𝑑1

    2. Površina deltoida je 30 cm2, a duljina jedne dijagonale je 𝑑1 = 8 𝑐𝑚. Izračunati duljinu druge dijagonale.

  • Površina proizvoljnog konveksnog četverokuta

    80

    3. Izračunati površinu romba kod kojeg je jedna dijagonala tri puta dulja od druge, a

    zbroj dijagonala je 20 cm.

    4. Izračunati površinu kvadrata ako je duljina polumjera opisane kružnice 5 cm.

    5. Stranica romba je 6 cm, a šiljasti kut je 300 i jedna dijagonala je 4,5 cm. Izračunati

    duljinu druge dijagonale romba.