Demografska obilježja

• naseljenost od pretpovijesnih vremena - arheološki ostaci (špilja krapinskog pračovjeka iz paleolitika, Vučedol iz neolitika...)

• predrimsko razdoblje - ilirsko-keltska plemena (Histri, Liburni, Japodi, Delmati...)

• grčke i rimske kolonije na Jadranu i rimski gradovi u unutrašnjosti

• u srednjem vijeku doselili Hrvati• nakon toga osmanlijska osvajanja (do 17. st.) i njihovo

povlačenje (od 18. stoljeća) te svjetski i drugi ratovi nacionalna struktura stanovništva

• redoviti popisi stanovništva od 1857. – 2,1 milijun stanovnika (38,6 st/km2)

• na fluktuacije stanovništva utjecali ratovi (50.000 + 295.000

+ 22.000), epidemije (kolera od 1850.-1892. – 150.000 umrlih,

gripa 1918.-19. – 40.000 umrlih; ukupno epidemije 230.000), gospodarske krize i drugi čimbenici

• emigracija i njezine popratne pojave (smanjenje prirodnog priraštaja, starenje stanovništva i dr.) usporila porast broja stanovnika u 150 godina jedva se udvostručio

• iseljavanje je najjače iz brdsko-planinskog (Lika, Gorski kotar) i otočnog prostora, ali je pogodilo i većinu ostalih krajeva

projekcija:2011. – 4,3 mil., 2021. – 4,0 mil., 2031. – 3,7 mil. (Nejašmić, Mišetić)

Iseljavanje Broj osoba

Prekomorsko do II. svjetskog rata

540.000

U europske Zemlje do II. svjetskog rata

40.000

“Austrougarsko stan.” povezano s I. svjetskim ratom

160.000

Povezano s II. svjetskim ratom

250.000

U sklopu tzv. savezne kolonizacije (druge republike bivše SFRJ)

70.000

Ukupno 1880.-1948. 1.060.000

-iseljavanje najranije započelo u Dalmaciji (1860-ih), ali intenzivnije tek nakon 1880.

-1880.-1914. u prekomorske zemlje iz Hrvatske iselilo 420.000 osoba + 120.000 do drugog svj. rata

-1914.-48. iselilo još 520.000

-glavna emigracijska područja: priobalje i otoci, Gorski kotar, Lika, Žumberak, karlovačko Pokuplje i Kordun

-ukupno iselilo 1,06 mil. st.

-doselilo 460.000 st.

ukupni migracijski saldo: - 600.000

Iseljavanje Broj osoba

U Italiju 100.000

Repatrijacija i drugi oblici iseljavanja

100.000

Nakon “otvaranja” granica (1961-91.)

300.000

U druge republike bivše države

350.000

Povezano s Domovinskim ratom (1991-2001.)

510.000

Ukupno 1948.-2001. 1.360.000

1961.-91. na “rad u inozemstvo” otišlo 450.000 ljudi, vratilo se oko 150.000 trajno iselilo 300.000 (200.000 u Europu, 100.000 preko mora)

1948.-1991. u druge republike bivše SFRJ iselilo 350.000, ali u Hrvatsku iz njih doselilo 531.800; pozitivna migracijska bilanca 181.800 stanovnika

1991.-2001. iselilo 510.000 ljudi (270.000 Srba), doselilo 230.000

ukupni migracijski saldo 1948.-2001.:

- 594.000

Bilanca vanjske migracije 1880.-2001.

Iselilo 2.420.000

Doselilo 1.226.000

Bilanca - 1.194.000

(prosječno godišnje -9868)

-iseljavalo većinom mlađe stanovništvo emigracija je imala indirektne posljedice i na smanjenje prirodnog priraštaja

• početkom 1990-ih godina oko 3,3 milijuna Hrvata u svijetu (?):– u republikama bivše Jugoslavije oko 1 milijun

(BiH 761.000, Vojvodina 110.000, Slovenija 56.000, Srbija 51.000 itd.)

– u SAD oko 1,2 milijuna– u Australiji 260.000– u Njemačkoj 290.000 itd. (prema

Nacionalnom programu demografskog razvitka, 1997)

• različita naseljenost pojedinih krajeva - snažna unutrašnja preseljavanja - izrazita polarizacija (seoska naselja-gradska naselja, brdsko-planinska područja - nizinsko-ravničarska područja)

• 85% naseljenosti do 200 m nadmorske visine

• Središnja Hrvatska (> 100 st/km2) - Gorska Hrvatska (<10 st/km2)

Demografski razvoj

• posttranzicijsko razdoblje - stope mortaliteta i nataliteta toliko su se smanjile da se prirodni priraštaj približio nuli (u zadnjih 15-ak godina prirodni pad stanovništva)

• “kvaziposttranzicija”

• prema nacionalnom sastavu1991.: 78% Hrvata, 12% Srba, 2% "Jugoslavena" i 8% ostalih (Talijani, Mađari, Česi, Slovaci i dr.)2001.: 89,6% Hrvata, 4,5% Srba, 5,9% ostalih ili neizjašnjenih2011.: 90,42% Hrvata, 4,36% Srba, 0,73% Bošnjaka...

• doseljavanje etničkih skupina u posljednjih nekoliko stoljeća• u doba turskih osvajanja doseljavanje vlaškog i srpskog

stanovništva• nakon povlačenja Turaka naseljavanje Čeha, Mađara, Nijemaca,

Slovaka i drugih radi unaprijeđenja poljoprivredne i uvođenja novih djelatnosti (ribnjačarstvo, industrija i dr.)

• jača doseljavanja nehrvatskog stanovništva (Bošnjaci, Srbi...) u doba industrijalizacije, nakon drugog svjetskog rata (prvenstveno u industrijska središta)

Gospodarska obilježja

• na razvoj gospodarstva utjecali različiti faktori (prirodno-geografski, društveno-geografski, prometni, povijesni, politički)

• nekoliko etapa razvoja hrvatskog gospodarstva: – obrtničko-manufakturno razdoblje– manufakturno-industrijsko ili željezničko– razdoblje između dva svjetska rata– realsocijalističko razdoblje (zreli industrijski period)– razdoblje tržišnoga gospodarstva (postind. period)

Obrtničko-manufakturno razdoblje

• do 1870-ih

• prijelaz iz obrtničko-cehovske proizvodnje prema stvaranju većih manufakturnih radionica (u nekoliko većih gradova: ZG, VŽ, OS, PO, KA, RI, PU, ST)

Manufakturno-industrijsko ili željezničko

• 1870.-1918.

• prodor inovacija, razvoj željeznice

• razvoj na periferiji, bez vlastitog kapitala

• interes stranog kapitala je brzo stjecanje profita – iskorištavanje šuma, rudnog bogatstva i jeftine radne snage radno-intenzivna industrija

• neobrazovani kadrovi, nezaštićeno nacionalno tržište

Razdoblje između dva svjetska rata

• jača industrijalizacija većih gradova (ZG je najvažnije ind. središte stare Jugoslavije)

• odlijevanje dijela dohotka unutar jugosl. teritorija (iz zapadnih, razvijenijih, prema nerazvijenijima; nastavlja se u u sljedećem rzdoblju)

Realsocijalističko razdoblje (zreli industrijski period)

• 1945.-1990.• velike strukturne promjene; prelazak iz tržišnog

na plansko gospodarstvo• snažan porast industrije i rudarstva• radno-intenzivna industrija + kapitalno

orijentirana industrija (Elka, Rade Končar, TPK...)

• strani krediti, izvoz radne snage• pad proizvodnje i životnog standarda; opća kriza

Razdoblje tržišnoga gospodarstva (postindustrijski period)

• pretvorba i “privatizacija”• uvođenje tržišne privrede, opadanje značenja

industrije• jačanje privatne inicijative; mala i srednje velika

poduzeća• deindustrijalizacija, ali bez reindustrijalizacije

(slabi razvoj nove industrije); malo velikih tvrtki (Pliva, Podravka)

Prostorni razmještaj industrije

• 1. industrijske četvrti

• 2. planske industrijske zone (+ tzv. obalska industrija)

• 3. gospodarske (poslovne) zone – polivalentne, oko autocestovnih čvorišta

• stanje gospodarstva tipično za zemlje u tranziciji: privatizacija, velika nezaposlenost (preko 370.000), slabe gospodarske reforme industrijska proizvodnja manja nego 1990. g.

Neki statistički pokazatelji

• vrijednost BDP-a per capita: 10.205 eura (2011.)• 2011.: izvoz 9,6 mlrd. eura, uvoz 16,3 mlrd. eura

deficit 6,7 mlrd. eura, pokrivenost uvoza izvozom 58,9%• najveći izvoz: Italija (15,8%), BiH (12,2%), Njemačka

(10,1%), Slovenija (8,3%), Austrija (5,7%), Srbija (3,9%), Francuska, SAD, Mađarska, Luksemburg, Rusija...

• najveći uvoz: Italija (16,4%), Njemačka (12,6%), Rusija (7,3%), Kina (7,1%), Slovenija (6,2%), Austrija (4,5%), Azerbajdžan (3,4%), BiH, Mađarska, Francuska, SAD, Poljska...

• broj zaposlenih: 1.411.000 (2011.)• struktura zaposlenih po sektorima (Statistički ljetopis,

2012.):– I: 15,4%– II: 24,7%– III: 59,9%

Dominantni socijalno-prostorni procesi

• intenzivna socioekonomska preobrazba od sredine 20. stoljeća (1948.: 63,4% poljoprivrednog i 25% gradskog stanovništva; 1991.: 9,1% poljoprivrednog i 54,3% gradskog stanovništva, 2011.: 5,4% poljoprivrednog) – ipak, Hrvatska spada među slabije razvijene i urbanizirane države Europe

• od 50-ih godina intenzivno preseljavanje selo-grad pod utjecajem industrijalizacije prostorni prerazmještaj stanovništva

• od 70-ih godina, jačaju dnevne migracije na rad ruralni prostor se urbanizira – najizraženije u okolici velikih gradova i centara rada

• od 1960-ih proces decentralizacije industrije (najjači od 1960-64., posebno u okolici ZG)

3 oblika:

1. preseljavanje industrijskih poduzeća iz grada u okolicu (relokacija)

2. osnivanje novih pogona u okolici od strane već postojećih poduzeća u gradu

3. preuzimanje postojećih manjih pogona u okolici od strane organizacijski i proizvodno snažnijih poduzeća u gradu

Primjer: Hrvatsko zagorje: 1988. od ukupno 99 ind. pogona, 29 je bilo decentralizirano iz ZG (29,3% s 25,4% zaposlenih); najviše metalna, elektro, tekstilna i drvna ind.

Turizam

• veliko značenje turizma (tradicija dulja od 100 godina)• faktori razvoja turizma:

– povoljna prirodno-geografska obilježja– bogato kulturno-povijesno nasljeđe– dobre prometne veze s emitivnim turističkim zemljama

• prva važnija turistička središta razvila se na sjevernom primorju – najprije Opatija, zatim Crikvenica (u južnom dijelu Dubrovnik)

• nakon 2. svjetskog rata razdoblje masovnog turizma (veliko značenje jadranske magistrale izgrađene 1964. godine)

• najvažnije hrvatske turističke regije: zapadna Istra, Makarsko primorje, Dubrovačko primorje, otoci Lošinj, Hvar i dr.

• turizam i u kontinentalnom dijelu Hrvatske• gradovi s kulturno-povijesnim sadržajima,

toplice s lječilišno-kupališnom ponudom• nacionalni parkovi, strogi rezervati, parkovi

prirode...

• maksimalan turistički promet u SFRJ: 1987 - 10,5 milijuna, 1988 – 10,4 milijuna turista

• u prvoj polovici 90-ih godina, turistički promet vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2-3 milijuna), tek krajem desetljeća oporavak (1998 – 5,5 milijuna)

• 2004: 9,4 milijuna turista, 47,8 mil. noćenja, 2011: 11,5 mil. turista (86,7% stranih), 60,4 mil. noćenja (90,7% stranih)

• turizam je jedna od najvažnijih gospodarskih djelatnosti jer od njega indirektno žive i mnogi koji se bave drugim djelatnostima (prijevoz, trgovina, proizvodnja hrane i dr.)

Teritorijalno oblikovanje

Funkcionalna i politička organizacija danas

• osim Zagreba, u funkcionalnoj organizaciji veliko značenje imaju makroregionalni i regionalni centri

• makroregionalni: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek 4 velike nodalno-funkcionalne regije, tj. makroregije (Zagrebačka, Splitska, Riječka, Osječka)

• svaka ima svoj urbani i prometni sustav nužan u funcionalnoj organizaciji regije

• s osamostaljenjem: novi politički sustav i političko-teritorijalna organizacija

• 21 županija (s Gradom Zagrebom), 429 općina i 127 upravnih gradova

• centri političko-teritorijalnih jedinica birani su u pravilu prema veličini i značenju u urbanom sistemu