ZNAČAJNI PROJEKTI 1970-ih godina

pri Osnovnoj školi DRAGUTINA DOMJANIĆA u ZELINI

Da se ne zaborave „zlatne godine“ naše škole...

Fotografija : 1.red dj.Vrtić, 2.red harmonikaški sastav, 3.red pjevački zbor.

PIONIRSKA ORGANIZACIJA

1.) Zaduženi učitelj voditelj. Branimir Besak u sklopu pionirske organizacije škole organizira skupljanje starog papira kroz 2 šk.godine na podrućju cijele općine Zelina, radi prikupljanja novčanih sredstava zbog ostvarenja vlastitih programa u korist učenika cijele škole.

2.) U sklopu republičke akicije „NNNI“, pionirska org. Škole kupuje 2 velika službena paketa Prve pomoći (Prvi zavoj, Abdominalni zavoj, atropin sirete i sl.)za zaštitu učenika u slućaju veće nesreće( požar, potres, rat i sl.)

3.) U programu unaprjeđenja sportskih aktivnosti škole, Pion.org.kupuje pobjedničke medalje ( „zlatne, srebrne i brončane“) za natjecanja u Cros contry i rukometu, kroz 2 godine.

4.) U Programu unapređenja tehničke kulture škole Pion.org. kupuje komplet raketnih motora sa padobranima za raketnu modelarsku sekciju škole.

5.) Za Pionirsku org. osmišljavam natjecanje u disciplini za vrijeme nastave za sve učenike škole (3 peta, 3 šesta, 3 sedma i 3 osma razreda). Za pobjednike osmišljena i izrađena svilena zlat na, srebrna, i brončana prelazna zastavica sa znakom.

6.) Radi uvađanja discipline i kulture ophođenja za pion. org. Osmišlasvam po paviljonima škole stalni postav čitaonice raznih dječjih časopisa i po jednu šah garnituru u svakom paviljonu.

7.) Po odobrenju Učiteljskog vijeća i uprave škole,osmislio sam i uspješno izveo proekt Evakua cije cijele škole u podrućje Žlebica (podno Zelingrada) kao vježbu za slućaj prožara, potresa i sl. na čelu sa tog trenutka na nastavi zatečenim učiiteljima, a pod izvedbenim samosatalnim vodstvom izviđača – učenika škole.

IZVIĐAČKA ORGANIZACIJA

1.) 1972 g. učitelj Branimir Besak preuzima ovu učeničku organizaciju škole D. Domjanić , ( V – VIII razreda – ukupno 4o učenika) i vodi je do razrješenja 1979 g.).Svi članovi nabavljaju izvi đački košulju, oznake ustrojstva, vještarstava i članske iskaznice, te je izvršena i registra cija na republičkoj razini.Voditelj Besak uz podršku opčinskih vlasti nabavlja 6 novih šatora. Kroz 7 godinapostojanja izv. četa izvela je 10-ak jednodnevnih izleta u okoljna brda, 2 višedne vna taborovanja (Bunjak i Mala Reka). 1978.g.izvedeno je dvotjedno taborovanjena Zelingradu radi njegove obnove, pod nadzo rom Restaurators skog Zavoda iz Zagreba, koji je za uzvrat izviđačima uplatio 1500 dinara za potrebe izviđačke organizacije.Zavod je dogovor ispoštovao, no uprava škole je novac zadrža la za vlastite potrebe. (Sva foto i dr.dokumentacija čuva se u Zavičajnom muzeju Sv.I. Zeline). Izviđači su izvodili i druge akcije, kao IV Smotra izviđača u Varaždinu 1976.g.,Plešivica 471m, Orijentaciono natjecanje - Zelinska glava, Drenova 574m i sl.

RADI UNAPRJEĐENJA CJELOKUPNE NASTAVE.

Odobrenjem Učiteljskog vijeća i uprave škole, osobno sam osmislio organizaciju cjelokupne nas tave u specijaliziranim učionicama (kabinetima) za sve predmete od V – VIII razreda , uz izradu odgovarajućeg Rasporeda sati za učitelje i učeničke odjeljenja.

Ujedno sam u cilju podizanja kvalite tzv. Slobodnih aktivnosti predložio, a uprava odobrila odvi janje istih u međuturnusu, kako bi svi učenici (Zelinčani i putnici) ravnopravno u njima mogli sudjelovati.( Do tada je u njima učestvovalo samo četri odjeljenja iz Zeline i to naveće poslije nastave).

Od 1962.g. kada sam preuzeo katedru Glazbenog odgoja pri O.Š. Zelina morao sam nastavu tog predmeta rekonstruirati, jer 2 godine prije mog dolaska taj se predmet nije predavao, pa sam za VI-te,VII-me i VIII-me razrede morao izraditi prilagođeni program, tim više, jer se i od I. – IV razre da nije njegovao glazbeni odgoj. Tada sam preko uprave nabavio prenosivi električni harmonij i prvi (prenosivi)gramafon( obučen u tkaninu). Darovano mi je i 10-ak rabljenih gramafonski ploča od „smole“(ne vinilne), a nasljedio sam i stari tamburški instrumentarij (mješani: dvoglasne i tro glasne). Nekoliko godina kasnije uprava je nabavila rabljeni klavir (sa 2 noge, a umjesto treče no ge bio je oslonjen na stolicu). Kako je to bila stalna prijetnja za povrijedu učenika, zatražio sam novi pijanino, što jeuprava škole i odobrila, te nabavila. Nastavio sam nabavljati glazbeni inven tar: Novi tamburaški instrumentarij iz Pitomače za orkestar od 25 učenika, Školski instrumenta rij udaraljki i najposlije zvučnu elektronsku ploču („Simonida“) za sticanje temeljne glazbene pis menosti.

Fotografija : 2 vokalne solistice uz tamburaški orkestar i pjevački zbor škole.

1973. i 1974. g.sa školskim tamburaškim orkestrom ( 25 uč. + 2 vokalne solistice: Kalić Ankica i Špinderk Gordana)sudjelovao sam na Republičkoj smotri glazbenog stvaralaštva u Varaždinu, kojom prilikom je naš orkestar osvojio 3. mjesto u oštroj konkurenciji ! Izvedene su skladbe: „Plovi, plovi moja lađo“ – P. Preradovića i . „Divojka va gore“ (istarska narodna ) u obradi Tihomira vidošića.

Fotografija: tamburaški orkestar na Republičkoj smotri u varaždinskom kazalištu.

Dogradnjom školske zgrade 80-ih g. sa sportskom dvoranom, višenamjenskom dvoranom za potrebe kulturnih aktivnosti, te šest učionica, rješeno je pitanje istinske kabinetske nastave i nastava Glazbenog odgoja dobila je speci jaliziranu učionicu s kabinetom u kojem se sada mogla oformiti notna arhiva i diskoteka škole , te sigurno održavati tamburaški instrumentarij i druga glazbena imovina. Tada sam dozvolom uprave škole nabavio razglasno pojačalo, dva zvučna stupa i nekoliko mikrofona i osnovao tzv. tehničku grupu, kako bi grupa učenika samostalno rukoval a raglasom. Time je i javna i kulturna djelatnost škole akustički unaprjeđena.

7o-tih i 8o-tih godina O.Š.Dragutin Domjanić u Zelini bila je obavezna jednom godišnje organizirati jednodnevni izlet u neko mjesto iz NOB-a pod nazivom : „Partzizanski marš“. Nekoliko godina 8.raz redi išli su pješice na Kalnik, a zatim sljedečih godina škola je organizirala prijevoz autobusima u Obo rovo i sl., gdje bi im neki borac NOB-a govorio, sječajući se tih dana. Kako učenici nisu bili odušev ljeni tim oblikom, u želji da potaknem učenike na što bolji uspjeh na kraju šk.godine, kao razrednik 8.c razreda, obečao sami im višednevno taboroavanje pod šatorima –pod istim nazivom. Kako je moj razred krajem šk.god.po uspjehu bio među najboljima u školi, nije mi preostalo drugo, nego izvršiti dato im obećanje, uz dopuštenje tadašnje uprave škole. Tako je došlo do organizacije i izvedbe višednevnog taborovanja na Kladeščici za završne VIII-me razrede škole (90 učenika) u suradnji i potporom Doma Zdravlja i Zapovjedništvom teritorijalne vojske općine Zelina,( radi posudbe poljske kuhinje, 2 baraka šatora i 3 manja šatora, mješina za prjenos vode sa obližnjeg izvora. Svu opremu preuzeo sam na osobni revers.) U osiguranju tabora sudjelovali su lovci i teritorijalna vojna jedinica Zeline u vanjskom prstenu, dok su u samom taboru noću stražu držali učenici u izviđačkim šatorima). Za svo vrijeme učenici su sami pripremali hranu uz pripomoć kuharice, a iz od kuće donešenih sirovina, prema unaprijed doneše nom planu. Dopremu sve opreme, podizanje tabora u ulozi konačara, kao i pospremu sve zadužene opreme izveli su roditelji svojim traktorima i osobno. Za vrijeme taborovanja održana su natjecanja iz Prve pomoći, kao i natjecanje u Cross contry ju. Naj poslije izvršen je pješački pohod u Prepolno na grob palih boraca.

Da se ne zaborave „zlatne godine naše škole...,

Branimir Besak, 21. 2. 2014.