21
Sinološke škole Francuska je bila pionir u osnivanju sinoloških škola. U 17. veku interesi za taoizam rastu; u Volterovom rečniku postoji i referenca o taoizmu. 11.12.1814. javlja se prva katedra na Koledž D’Frans (pardon svim ’francuzima’), počinju predavanja i od ovog datuma, kineske studije u Francuskoj imaju status naučnih (transformacija studija Kine u Evropi). 1815. studija Kine, 1838. prva sinološka škola u Rusiji, 1876. prva sinološka škola u Velikoj Britaniji Profesor Dejan Razić - rođen je u Kanjiži, 1.12.1935. - upisao je svetsku književnost, na fakultetu u Beogradu, bio je stipendista (leto 1955. odlazi u Vels. Na Viktorija koledžu studira engleski jezik i književnost. Ove kurseve završava 1957.) - Australija, 1958., gde četiri godine studira kineski jezik i pet godina japanski jezik. - 1964-6. u Japanu, na Vaseri, u Tokiju, sluša kurseve japanskog jezika, književnosti i drame. - 1967. magistrira u Australiji i radi kao lektor za kineski i japanski jezik (nakon otga primljen je kao viši lektor za japansku književnosti i kineski jezik, 1967-1970.) - Maja 1971. vraća se u Jugoslaviju i od februara 1972. na Kolarcu predaje kineski jezik (kratki kursevi). -1974. počinje da radi kao lektor-predavač za kineski jezik, od 1976. i kao lektor za japanski. -1974. godina je prva godina predavanja o Kini u Jugoslaviji. - doktorira 1982. u Beogradu (tema:“Naturalizam u modernoj japanskoj književnosti“) - 1983. postaje docent. - najzaslužniji za osnivanje katedri za kineski i japanski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu, svojim radom profesora i prevodioca (uradio je više prevoda sa japanskog jezika nego sa kineskog jezika) - 1986. u Beogradu umire, ne dočekavši da održi predavanje na

Sinološke škole

Embed Size (px)

DESCRIPTION

sinologija

Citation preview

Page 1: Sinološke škole

Sinološke škole

Francuska je bila pionir u osnivanju sinoloških škola.U 17. veku interesi za taoizam rastu; u Volterovom rečniku postoji i referenca o taoizmu. 11.12.1814. javlja se prva katedra na Koledž D’Frans (pardon svim ’francuzima’), počinju predavanja i od ovog datuma, kineske studije u Francuskoj imaju status naučnih (transformacija studija Kine u Evropi).1815. studija Kine,1838. prva sinološka škola u Rusiji,1876. prva sinološka škola u Velikoj Britaniji

Profesor Dejan Razić

- rođen je u Kanjiži, 1.12.1935.- upisao je svetsku književnost, na fakultetu u Beogradu, bio je stipendista (leto 1955. odlazi u Vels. Na Viktorija koledžu studira engleski jezik i književnost. Ove kurseve završava 1957.)- Australija, 1958., gde četiri godine studira kineski jezik i pet godina japanski jezik. - 1964-6. u Japanu, na Vaseri, u Tokiju, sluša kurseve japanskog jezika, književnosti i drame.- 1967. magistrira u Australiji i radi kao lektor za kineski i japanski jezik (nakon otga primljen je kao viši lektor za japansku književnosti i kineski jezik, 1967-1970.)- Maja 1971. vraća se u Jugoslaviju i od februara 1972. na Kolarcu predaje kineski jezik (kratki kursevi).-1974. počinje da radi kao lektor-predavač za kineski jezik, od 1976. i kao lektor za japanski. -1974. godina je prva godina predavanja o Kini u Jugoslaviji. - doktorira 1982. u Beogradu (tema:“Naturalizam u modernoj japanskoj književnosti“)- 1983. postaje docent.- najzaslužniji za osnivanje katedri za kineski i japanski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu, svojim radom profesora i prevodioca (uradio je više prevoda sa japanskog jezika nego sa kineskog jezika)- 1986. u Beogradu umire, ne dočekavši da održi predavanje na fakultetu u Beogradu, na kom i nije bilo moguće započeti studije Kine (bez nastavnog kadra, profesora sa asistentima)- 1985., polu-legalno, funkcioniše katedra, sa 5 profesora Kineza, pa sa 3. - *sada su na katedri svi predavači lektori, ali su po svojim zvanjima vanredni profesori, docenti...*- na ovim prostorima- u Sloveniji postoji katedra za kineski jezik; - Kemal Muftić (BiH) prevodi dela sa kineskog jezika- katedre u Mađarskoj, Rumuniji, Albaniji.

+ if possible: Snežana Genčić 1988. Bibliografija dr Dejana Razića. Kulture Istoka, časopis za filozofiju, književnost i umetnost Istoka, V, broj XVIII, oktobar-decembar, str. 68.

Holandija

Page 2: Sinološke škole

- u 2. ½ 17. veka, Holandija postaje jedan od glavnih centara za informacije o Kini u Evropi (komercijalna uloga Holandsko-istočnoindijske kompanije, koja obuhvata obale južne Kine, a Amsterdam je centar međunarodne izdavačke delatnosti)- 1665. izveštaj o prvoj holandskoj ambasadi u Pekingu (ambasada Holandsko-istočnoindijske kompanije kod Velikog Khana, tadašnjeg cara Kine)- Ovaj izveštaj predstavlja pregled tadašnje Kine i svih kulturoloških i civilizacijskih elemenata (ilustracije+ gravure rađene na osnovu skica iz Kine).- Knjiga (izveštaj) je prevođena i podsticala je na studije Kine u Evropi. - Interes Evrope za Kinu bio je stalan i u 18. veku, ali je tek u 19. veku nastala holandska sinologija. - Holandsko-istočnoindijska kompanija sa kolonijalistima traži prevodioce i ljude sa znanjem kineskog jezika. - Modernizacija fakulteta dovodi do otvaranja katedre u Lajdenu (1876.)- Ovde se otvara mnogo katedri za studije o orijentalnom svetu. - Specijalizovani kolonijalni službenici (učenici) išli su na praktičnu nastavu u Kinu.

Gustav Šlegel (1840-1903)

- prvi upravnik katedre (prvo je bio službenik holandske vlade, pisao je tajnim društvima Kine)- 27.10.1877. postaje profesor, drži (uvodno predavanje „O važnosti studiranja kineskog jezika“) i on se nada da će holandska vlada finansirati katedru.- Problemi:- znanje kineskog jezika može biti na obostranu korist, - nije voleo duboko promišljanje kineske kulture- „... samo čitajte, zaporavite na gramatiku...“, što daje opšti ton holandskoj sinologiji; insistiranje na stvaranju kontakata sa izvorima na kineskom jeziku. - Bio je zainteresovan za kineske igre na sreću, prostituciju, astronomiju, ali ne i za temelje Kine, već samo za to kako Evropljani tada doživljavaju Kinu. - „TongPao“, 1890., časopis + Brazilska izdavačka kuća.- Predvideo je da ovaj časopis izlazi i na kineskom jeziku i na holandskom jeziku (saradnici Denievo, Daj van deik, Grane)- Tekstovi su bili visokog kvaliteta i originalni + prikazi svih knjiga o kineskom svetu. - Nasleđuje ga DeHrot (1854-1921) – studira u Lajdenu, posetio je i Kinu i bio je u službi kolonijalista. - 1890-1 bio je u Kini i vraća se da postane upravnik katedre. - Pred početak Prvog svetskog rata odlazi u Berlin. - U Holandiji se bavio kineskom religijom- „Religiozni sistemi u Kini“, nastaje od 1892-1910. - kombinuje detalje opisa običaja zapaženih pri boravku u Kini. - Studenti su mu bili uključeni u rad Holandsko-istočnoindijske kompanije. - Mnogi pišu o kineskoj kulturi, venčanjima, tajnim društvima. - Jedan njegov učenik, Henri Borel (1869-1933), pisao je o raznim temam, na prvom mestu o rastućem nacionalizmu u Kini, kao i o Kinezima u dijaspori. - DeHrot za njega kaže, 1912-13, „... ako na moje mesto budete primili Borela, potpuno ćete diskreditovati sinologiju u Holandiji... “

Daj VenDaik (1889-1954)

Page 3: Sinološke škole

- Njegovim dolaskom u sinologiju, ona dobija veće razmere. - Nikada nije bio službenik Holandsko-istočnoindijske kompanije; studirao je sa DeHrotom. - 1912. zovu ga u ambasadu u Peking, kao prevodioca, ali Holandija kaže da imaju prevodioca, ali ne i stručnjaka... - Pisao je o savremenom stanju u Kini. - 1927., „Kina protiva zapadnog horizonta“, piše o štampi, misliocima Kine u 19/20. veku, o književnoj renesansi u Kini, izveštaj o usponu GongMing Tanga. - Kombinuje istraživanja i putopise. - 1935. na holandskom, „Opšta istorija Kine“-putevi i figure kineske istorije. - Prevodi sa kineskog jezika, planira da radi studiju o kineskim karakterima, ali 1928. – „Knjiga gospodara Shang“, prevod, i svet ga uzima za filologa za ranu Kinu. - Od oktobra 1930., kao profesor, predaje „Istorija i konfucijanizam“- Radi 道德经 (Knjiga o Dao I De), 1942.

- Prevodi 道德经 (Knjiga o Dao I De) na francuski (1953.) i na engleski (1954.)- Kina + Zapad, odnosi i kontakti – ekspedicija kineskih moreplovaca (o kontaktu Kine i Afrike). - Ugledan i poštovan, na značajnim funkcijama u Holandiji. - Bio je i u Kolumbiji. - U Drugom svetskom ratu, podučavao je učenike u svom domu, rizikujući svoj život. - Mnogi radovi njegovih učenika objavljeni su u biblioteci. - Pred Amsterdama, značajan je i Utrecht. -Indološki fakultet (1924.), ima za cilj obučavanje službenika, za put u Indiju (nafta). - 1933-1939 kineski jezik podučava Ferguson, inženjer u Kini, koji objavljuje niz knjiga o modergnom kineskom jeziku. - U Utrechtu je osnovana katedra za Istoriju religije (Hekman drži predavanj o kineskoj filosofiji i religiji). - Prvo je predavao sociologiju u Lajdenu, pa je prešao u Utrecht. - Posle Drugog svetskog rata, menja se situacija i „moda“ je da studenti kineskog jezika moraju imati i „pravnu“ diplomu, je kolonijalna vlast želi da vlada kineskim stanovništvom u Holandiji (kineskim pravom i holandskim zakonima).

Robert van Hulik

- 1910-1967- Studirao u Lajdenu, uspešan sinolog, pisao je mnogo studija.- Doktorirao je (Utrecht), „O indijskim studijama“, svirao je guqin, vežbao je kaligrafiju, (imao je majmunče za kućnog ljubimca). - otkrio je Evropi erotske albume dinastije Ming, 1961. („Sexual Life in Ancient China“), zanima se za kinesko pravo (piše detektivske priče). - prevodi klasične kineske romane („Sudija Di“, 1949.) i stare kineske detektivske priče. - i sam piše o sidiji Di-ju i ilustruje sve romane (koje objavljuje od 1950-1960) i oni postaju hit u Evropi. - ove tekstove prevode sa engleskog jezika na sve jezike, pa se prave i serije i film o sudiji Di.- bio je ambasador u Kini i u Japanu. - njegova biblioteka poklonjena je Sinološkom institutu u Lajdenu. - Posle 60-ih sinologija u Holandiji stagnira, pa polako opada ineteres za studije (1960-1980).

Page 4: Sinološke škole

- od 80-ih, interesovanje za Kinu se povećava, i ljudi se zanimaju za pravo i kontakte, ali i za lingvistiku, književnost, političku ekonomiju.

Kristofer Shifer

- jedan od vodećih stručnjaka za taoizam.- 60-ih godina studirao je u Parizu, 8 godina bio je na Tajvanu, u Francuskoj podučava o kineskom svetu. - Njegove studije predstavljaju vrh sinoloških studija. - Peking kao tajni grad (projekat Kineza i Evropljana), - Prevođenje taoističke enciklopedije na francuski jezik (prvi prevog ove enciklopedije), veliki poduhvat. - 1930., Lajden, Sinološki institut- biblioteka poseduje 800 knjiga na kineskom jeziku i 500 na drugim jezicima, o kineskom jeziku (sada ih ima oko 300 000 na kineskom i 30 000 na ostalim jezicima, preko 40 dnevnih novina, 30 000 slajdova i mnoštvo mikrofilmova).

Buda

- potiče iz plemićke porodice iz Nepala. - Sreća njegovog bezbrižnog života je pomućena kada je video bolesti, starost, smrt. - u 29. godini, da bi rešio krug nastanka i nestanka, odlazi, putem askete. - Ima mnogo učitelja, ali nijedno učenje ga ne zadovoljava do spasenja, pa svakog od njih napušta. - Kada ga je jedan kralj posetio i pitao ko je i odakle dolazi, Gotama mu je rekao: „Na obronku Himalaja, povrh Kosale, postojbina je vladara bogatog i moćnog roda, postojbina sunčeva roda, Sakija, taj som sam napustio. Odvraćen od čežnje, strasti, koren sam nesreće prozreo u strasti, a izvor smirenja u odricanju. Polazim u naporan boj, duh mi se tome raduje“. - Jedne noći, u trideset petoj godini, pod smokvinim drvetom, doživeo je prosvetljenje. - Do tada je bio bodhi-satto, biće u buđenju, a od tada, zove se buddho (probuđeni). - Buda nije vlastito ime, već ime za prosvetljene. - Samo oslobođenje od patnje postaje bitno, a nirvana, konačna istina o postojanju, daje odgovor. - Magatha, mesto u kom je proveo mnogo vremena. - Njegov učenik, nakon smrti mu, okuplja ostale učenike po prvi put i proglašavaju pravovažnost učenja.- Na drugom okupljanju, sabiranje i okupljanje Budinih dela. - Na trećem okupljanju, Tisa Mogaliputa (27. p.n.e.), naređuje da se uredi enciklopedijski zbornik budizma. - Tada nastaje Budistička enciklopedija, koja sadrži Budina učenja, ali umnogome različita od svega što je nastalo za vreme njegovog života (Buda je usmeno predavao, ništa nije zapisao- ne postoji izvorni budistički spis, pa su se njegova ulenja usmenim putem i prenosila, i menjala)Njegova priča: - Buda ima učlenje, koje je manje-više isto ponavljao, a ono se centrira oko dva pitanja: - 12 uzroka, - 4 plemenite istine. - Svako je dodavao nešto svoje budističkim spisima i tako su se zapis i učenje razišli.

Page 5: Sinološke škole

- Postoje različiti budistički spisi (ne jedan izvorni), ali i budističke tradicije. - Ovi spisi ne mogu se smatrati njegovim izvornim naukom. - U osnovi transformacija svih ovih spisa stoji trenutak kada je sanskrit postao zajednički jezik (oko 2. veka p.n.e.). - Izvornost budističkih spisa: - pali, sanskrit, hibridni sanskrit, kineski jezik, tibetanski jezik. - Osnove filosofije su u Indiji. - iz SZ delova Indije, preko Pakistana, Avganistana i preko trgovaca dolazi i do Kine. - iako se Indija tada hvali filosofskim učenjima, budizam odlazi u Kinu... kako? - južni put preko Sumatre, Vijetnama, Malajskog poluostrva- Put svile, TuHuang, Turfan, Kuča, Kašgar, TaklaMakan. - postoje tri oblasti koje pripadaju Indiji, a iz kojih je budizam prešao u Kinu. - To mesto je tačka okružena Hunima (sever), Indijom (jug), Kinom (zapad) i Persijom (Iran- istok). - Ovo mesto prima razne kulture, a širi se i umetnost Indije; Kina prima i druge kulturne obrasce.

Na kinesku civilizaciju mnogo utiču:ulazak budizma, ulazak hrišćanstva, uplivi koji iz temelja preoblikuju kinesku civilizaciju.

Tumači Budinog učenja:

Nagrađuna

govori o učenju srednjeg puta

Kumarađiva (343-413) - početkom 5. veka preveo je sve Nagrađunine spise na kineski jezik, blistavi prevodilac i tumač. - Majka mu je bila Kineskinja, a otac Indijac. - Živeo je u XingJiang-u, sa brojnim narodima, pod uticajem Indije, Pakistana, Kine, Rusije, Avganistana (raskrsnica na Putu svile). - 401. odlazi u Chang’an, kada počinje svoj rad. - Bio je popularan, pa mu kasniji tumači pripisuju prevode svih spisa za koje se ne zna ko im je prevodilac. - Formirao je prevodilačku radionicu, za budističke spise, sa po par stotina prevodilaca (bio je i poznavalac sanskrita). - Himajana (Malo vozilo) i Mahajana (Veliko vozilo)- budizam je bio jednak svima, sve do njegovog doba. - Termine koje nije znao da prevede ostavljao je na kineskom jeziku, a neki spisi ostali su i samo na kineskom jeziku, kao jedinom preostalom jeziku.

Page 6: Sinološke škole

I Nagarađuna i Kumarađiva kažu: - Buda nije istorijska ličnost, Buda je transcedentno počelo, van vremena i prostora. - Ličnost je fiktivna, sa idejom da se život proživi na najbolji mogući način. - empirijski stečeno znanje ne (u)vodi nas u svet realnosti, jer jedino što je stvarno i postoji je isprazno i praznoodsutno. - Buda nije nipta zapisao, ali je on podučavao i prenosio, iako je sam mislio da se podukom ništa ne može naučiti. - Buda, čovek: Nirvana, utrnuće=sloboda u krajnjem redu. - neki prevode ’utrnuće’ kao ’smrt’ i udaljavaju ga od značenja, kao i budističko učenje. - ono što je u temelju svega je i u temelju nirvane. Nirvana je oslobođenje od iluzornog. - Duhovnost i materija su neodvojivi za naša čula. - empirijski stečeno znanje je samo ono što se može empirijskim putem. A ono što se ne može ovim putem, to je Budino učenje.

neki tumače da su istine budizma van realnog sveta, jer je sve što je dostupno našim čulima iluzija. - ako mi nismo onakvi kakvima se predstavljamo, onda širimo iluziju. Odsutnost kaže da se iskorači iz te iluzije, da ne živimo u svetU, već u svetOVIMA, a čežnju ka spoznaji i istini imamo svi. - Buda je ćutao na pitanja gde su istine, da li su one teške ili lake. Onaj koji se pita, treba i da nađe odgovor. Buda ne treba da nađe odgovor umesto njega. Lični kontakt sa istinom je ono čemu nas niko ne uči (i ne treba i ne može da nas neko uči i nauči), već sami treba tome da se učimo i naučimo.

+ if possible -Ksenija Premur 1991. V.P.Androsov. Nagarđuna i njegovo učenje. Nauka, Moskva 1990.. Kulture Istoka, časopis za filozofiju, književnost i umetnost Istoka, VIII, broj 28, april-juni, str. 71-3.

I ostali brojevi ovog časopisa

Jaspers Fizika i metafizikaDa li možemo doći do istine ako u nju ne verujemo? Postoji bezbroj svetova i mi živimo u svakome od njih i živimo po njegovim pravilima. Nije realno gledati iz jednog sveta u drugi. Područje vere je mesto sa kog smo mi vezani za ne-sebe, iz svog sveta.

Kojim jezikom je govorio Buda?znao ih je mnogo i uvek se obraćao jezikom mesta u kom se nalazio. Nagarđuna razvija svoju dijalektiku i Budinu ćutnju kao ono neobjašnjivo i neizrecivo. Zlatna sredina Ako svako nađe svoju sredinu koja se ne uzima kao obrazac, već je vezana za pojedinca-svako od nas je Buda, probuđeni. ... osmeh i ćutanje je jedino što ostaje za Budom. Nagarđuna kaže da se sve što nam se dešava vrti oko:

Page 7: Sinološke škole

1. da 2. ne 3. i da i ne 4. ni da ni ne. - on u osnovi ne negira realnost sveta, već kaže da krajnje istine nema. - „... postoji, prosjaci, potpuno prazan središnji prolaz, koji posredstvom mudrosti uvida vodi do smirenja, utrnuća, obuhvatnog znanja, kuda vas sada usmerava onaj koji je tim putem došao... „ - empirijsko znanja je ograničeno na delove, jer celina postoji, a delovi je čine i ne možemo ih odvajati. Ali Buda govori iz svog empirijskog iskustva...!!!..

Švedska

Kina je predmet interesovanja Švedske vekovima i Švedska sinologija ostavlja trag u Kini. Prvi izvešta (1667.) kaže da je Kina nastanjena mudrim i srećnim ljudima. Par decenija kasnije, pojavljuju se prvi doktorati na Upslae univerzitetu. 1694. doktorat o Velikom zidu. 1697. (Erik Roland), doktorat- Velika kineska imperijaOva dela napisana su na latinskom jeziku (uticaj jeziuta). Doktorati idealizuju Kinu. Roland: Kina je država o kojoj je Platon sanjao, na čijem čelu je vladar. Uvodi nas u niz predrasuda i klišea o Kini. U 18. veku publikovani su radovi o kineskoj istoriji (zasnovani uglavnom na pričama jezuita). 1732. osnovana je Švedska-istočnoindijska kompanija. 1806. Švedska-istočnoindijska kompanija organizuje putovanje do Kantona (130 punika). Krenuli su i naučnici koji donose zanimljive podatke o kineskoj botanici, načinu života... Posećuju i Macao i kao rezultat putovanja pojavljuju se knjige koje „iz prve ruke“ predstavljaju Kinu, Kineze civilizaciju i kulturu. 2. ½ 18. VEKA Kina postaje bitna za politiku i kulturu Švedske. Bila je država-uzor, opšteidealizovana. Lovisa Urlika, švedska kraljica dopisuje se sa Volterom, strastveni kolekcionar kineskih knjiga koje su završile u Kraljevskoj biblioteci u Stocholmu. Na njen 33. rođendan (1753. godine), kao poklon, u vrtu carske palate, podignut je kineski paviljon. Tada je kraljica imala sastanak sa članovima Akademije za istoriju pisma i antikvitete, i tada daje stipendije za sve koji podstiču razvoj Švedske i njen kontakt sa svetom. Karl Fredrik Šefer, sinofil, značajan u to vreme u Švedskoj, imao je kontakt sa kraljicom, i kao đvedski ministar u Parizu, bio je ideolog i zagovornik ideje da državno uređenje u Švedskoj treba da bude kao ono u Kini. 1772. u oktobru, pohvalno govori o Kini. Posle Opijumskih ratova (40-ih godina 19. veka), mnogo švedskih misionara odlazi u Kinu, uči kineski jezik, piše knjige o Kini.

Erik Folke (1862-1939)

- publikovao na švedskom jeziku prevod Chuang Zi i Lao Zi, kao i „Istoriju mišljenja stare

Page 8: Sinološke škole

Kine“.

August Strinberg (1870) u Akademiji u Stocholmu nalazi kineske knjige koje je skupljala kraljica. Strinberg se interesuje za Kinu, uči kineski jezik i marta 1877. pravi popis knjiga sakupljenih (49 naslova). Poznavao je kineski jezik toliko da je mogao da prevede jednostavne tekstove na švedski jezik. - od tada, sve do 1900. (kada dolaze prve stipendije za Kinu) sinologija u Švedskoj stagnira.

Hejdin Svejn (1865-1922)Pionir u učenju geografije, arheologije Kine. 1893. organizuje ekspediciju u centralnu Aziju, karavanom. Druga ekspedicija (1899-1902) otkriva LouLan, na Putu svile, i nalaze rukopise. U trećoj ekspediciji (1927-1935) iz Švedske, Nemačke i Kine, saradnici sa Hejdinom Svejnom otkrivaju i pronalaze mnogo arheoloških predmeta, papira i knjiga. Bio je multidisciplinarno orijentisan naulnik i kvalitet njegovih spisa je visok, privlači interes za Aziju i Kinu, posebno kod Šveđana. Politički konzervativan, favorizuje Adolfa Hitlera (označen je kao kontroverzna ličnost u Švedskoj i svetu, zbog čega su neki hteli i da ospore njegov rad na polju sinologije). Postoji šansa da je on koristio nerede u Kini i odneo veliki broj soisa, ali moguće je i da je beio veoma sposoban istraživač i naučnik.

Benhard Karlgren (1889-1979)

17, 18/19. vek je protosinološki period, a od Karlgrena sinologija u Švedskoj postaje naučno utemeljena. Njegov učenik, Goran Makvist ( u Švedkoj akademiji za Nobelovu nagradu, zahvaljujući kome je Gao XingQian dobio Nobelovu nagradu)Interesuje ga fonologija. 1907. završava studije na ruskom jeziku (na Upsali). Učitelj mu je bio specijalist za komparativnu filologiju, a on je hteo da uporedi evropske jezike sa kineskim jezikom. Kineski jezik se tada nije učio u Švedskoj, pa on odlazi u sanktPeterburg, kod profesora Ivanova. Dva meseca uči jezik, pa 1910. odlazi na dve godine u Kinu. Neplanirano, tamo ostaje 10 godina, sakupljajući materijal na 24 dijalekta. 1912. vraća se u London, pa ide za Pariz, pa sa Eduardom Šamaneom uli kineski jezik i razmatra ideje. 1915. doktorira na Upsali (studije kineske fonologije (izgovor oko 3 000 kineskih karaktera, drevni kineski jezik)). Rečnik napisan 604. godine poslužio mu je kao predloška za rekonstrukciju starog kineskog jezika. Od 1917-1926 publikuje spise. 1918. u Geteborgu postaje učitelj japanskog jezika i fonetike kineskog jezika. 1935. postaje direktor Muzeja dalekoistočnih antikviteta.

Page 9: Sinološke škole

Kaže da se jezik koji rekonstruiše klasikom Knjigom pesama zove arhaični i govorio se u 2. milenijumu p.n.e. Rad objavljuje 1940. godine. Prvi je ozbiljno pristupio fonologiji kineskog jezika. Poznat je i priznat u svetu. Bavio se i kineskom religijom i ranom bronzom. 1940., pod pseudonimom Klas Vulman objavio je tri romana. U analizi kineskih tekstova blizak je analitičarima Qing-a. Cenio je kineske učenjake, ali nikada nije mistifikovao Kinu. Prema kineskim tekstovima odnosio se kao da su napisani na bilo kom drugom jeziku. Bio je kosmopolita. Nauka je bila jedan univerzum i mislio je da su studije komparativne analize jedine prave studije. Bio je veoma zainteresovan sličnostima više kultura, a ne ralikama tih kultura.

Johan Guananderson geolog, 1914. posećuje Kinu da bi završio geološke procene, ali ostaje u Kini 10 godina. Umešan je u otkriće Pekinškog čoveka. Jedan od utemeljivača moderne arheologije u Kini. Smatra da su otkrića Kalgrena o ranom neolitu na severu zemlje sjajna. Otkriva Yangshao kulturu sa svojim saradnicima. Prvi je direktor Istočnoazijske kolekcije i prvi urednik Biltena ovog muzeja (objavljen 1929. godine). Uticao je na Evropljane, knjigom „Deca Žute zemlje“, 1934. godine. 1933. objavljuje autobiografiju.

Osvald Siren 1879-1966, umetnik, specijalist za italijansku umetnost. Od 1908-1923 radi na Stocholm univerzitetu. Pisao je o kineskom slikarstvu.

Goran Makvist (1924...)predavao je kineski jezik u Australiji, profesor savremenog kineskog jezika na Stocholm.Od tada počinje interes za modernu Kinu i počinje nova era u švedskoj sinologiji. 1948-1950 u Kini skuplja materijal za studije o dijalektu SiChuan-a, čita stare spise, Anale proleća i jeseni, pisao je o navedenom. Jedan od najplodnijih prevodilaca savremenog jezika. „Hodočašće na zapad“ roman u kom je glavni lik majmun; klasik koji je Makvist preveo, a mogao bi biti preteča naučno-fantastičnog romana. Prevodio je kinesku klasičnu poeziju. Usmeravao je studente na to da se bave modernom Kinom. Istražuje i političku ekonomiju. Period u kom je interesovanje za istraživanje Kine veliko.

Tom Hartkineska politika i njen uticaj na svetske događaje.

Page 10: Sinološke škole

Danas se u Švedskoj mnogo radi na istraživanju kineskog jezika na svim nivoima.

Za zainteresovane – preporučena (sažeto) literatura: Kulture Istoka, časopis za filozofiju, književnost i umetnost Istoka.

Francuska

- u 18-om veku Montesje završava poglavlje o Kini u „Dug zakona“ (prikazuje kineskog cara kao tiranina)- Voler završava poglavlje o Kini u svom delu (prikazuje kineskog cara kao prosvećenog vladara)- Evropljani nisu upućeni u stanje u Kini i zavise od izveštaja i reči jezuita na misijama u Kini. - Postoji grupa intelektualaca koja, iz neznanja, idealizuje Kinu.- Postoji grupa intelektualaca koja, iz neznanja, pogrdno govori o Kini. - Neke predrasude tada postavljene, postoje i danas, iako slabije izražene.

Žan Pier Abel Remizu(1788-1832)- jedan od osnivača francuske sinologije; 1814. postaje profesor na Koledž d’Frans. - Piše knjigu o životu Lao Zi-a.

Stanislav Žilijen (1797-1873)- nasledio je Remizua. - Piše o čan budizmu, poljoprivredi i preko 40 godina predaje o kineskoj civilizaciji.

Eduard Šavane (1865-1918)- 1888. zainteresovao se za religiju u Kini. - 1889. odlazi u Kinu. - Jedan je od najboljih sinologa- Primarne oblasti naučnog istraživanja su mu istorija i filologija. - Profesor na Koledž d’Frans postaje 1814. - Knjiga o kineskim ritualima. - Začetnik je naučne francuske sinologije i jedan od prvih istraživača taoizma. - Jedan je od prvih urednika TongBao časopisa.

Pol Pelio - učenik Šavanea- ekspedicija u TunHuang (na Putu svile), u kojoj su otkrieni neki primerci najstarijih papira, murali, hramovi i uopšte mnogo arheološkog materijala. - Ostavio je mnogo prevoda klasičnih kineskih spisa. - Istraživao je religiju i drevnu kinesku misao. - Učio je kineski jezik u Školi za žive orijentalne jezike, gde ga Šavane usmerava na nauku. - 1900. ide u Kinu, da bi prikupio što više knjiga (u to vreme, u Kini traje Bokserski ustanak). - Iz opisa Pelioa, vidi se da je bio komunikativan čovek, koji je lako sklapao poznanstva i prijateljstva i dobro govorio kineski jezik. - U biltenu škole 1902. objavljuje prvu naučnu studiju. - Vraća se u Fracusku 1904. i predstavlja svoju školu u Alžiru (na Kongresu za orijentalne jezike,

Page 11: Sinološke škole

1905.)- Zanima ga Turkestan i 1906. sa jednim geografom i jednim fotografom odlazi u Peking, gde stiže 1910. - Posećuje arheološke lokalitete. - U TunHuang-u, u Pećini hiljadu buda nađeni su manuskripti- Pelio i Štajn uzimaju najvredniji deo spisa (najznačajniji spisi danas se nalaze u Engleskoj i Francuskoj)- Pelio je veliki znalac budizma (imao je fotografsko pamćenje) i znalac kineske tradicije + najstručniji od istraživača. - Najbolja kolekcija iz TongHuanga je u Parizu (u Nacionalnoj biblioteci)- Sa Šavaneom je preveo deo tih spisa na francuski, što utiče na sve francuske sinologe, da se okrenu ka kineskoj religiji. - Sutra o uzroku i posledicama budi veliko interesovanje Evrope i Francuske za Kinu. - Skreće pažnju na važnost iranskih spisa, naročito u prenosu filozofskih religioznih ideja iz centralne Azije u Evropu. - 1910. „O iranskom uticaju na centralnu Aziju“, čime pokreće interes Evrope za ova pitanja. - bio je kompetentan da govori na: mongolskom, turskom, francuskom, tibetanskom, sanskritu, kineskom. - 1911. na Koledž d’Frans otvorena je katedra, isključivo za njega (jezici centralne Azije). - imao je više studenata kada je govorio o značaju Irana u povezivanju Evrope i Kine, nego za sam kineski jezik. - U Drugom svetskom ratu, bio je vojni ataše i učesnik ekspedicije na Sibir. - bio je aktivan član Društva Azije i uređivao je TongBao sa Šavaneom. - Značajan je za razvoj evropske sinologije. - Pelio je bio urednik TongBao-a, pa ga je 1932. nasledio Daj van Dek. - TongBao je tada bio značajan časopis sa holansko-francuskim pečatom. - Časopis se nije izdavao za vreme nemačke okupacije 1940-1944, (osim 1942.), sve do 1947. godine. - kasnije su ga vog izdanja 1942. optužili da je bio profašistički orijentisan. - posetio je i SAD. - Bez obzira na priče, njegov značaj za sinologiju je velik, ostavio je velikitrag u prevođenju spisa sa arapskog, mongolskog, persijskog. - „Tajna istorija Mongola“, nikada nije bila objavljena.

Anri Maspero (1882-1945)- Šavaneov učenik. - Sin egiptologa Gastona Masperoa. - Otac mu je hteo da se on bavi Egiptom, gde Anri i odlazi, kada je 1907. dobio dozvolu za advokaturu. - Voleo je kineski jezik i diplomirao je kineski jezik u Školi za žive orijentalne jezike. - 1911. radi u Školi kao profesor. - Istraživao je jezike i običaje francuske Indokine i 1918. nasledio Pelioa kao upravnik katedre. - Mnogo izučava Aziju i daje neke ideje koje i Kolgren prihvata. - Napisao je značajne radove o taoizmu, ali više ga interesuje budizam i spisi o kontaktu sa hrišćanima. - 1922. objavljuje studiju (1922. njegova predavanja postaju knjiga „Drvena Kina“)

Page 12: Sinološke škole

- Istoričari kažu da je imao duh za sintezu (što Peliou fali). - Komunicirao je sa japanskim istraživačima. - Sređivao je sve što su Francuzi doneli o Kini i centralnoj Aziji. - Zbog Drugog svetskog rata, rad mu je objavljen tek 1951. godine. - Kažu da je bio stidljiv i loš predavač (nije uspevao da ispredaje ono što je planirao za ograničeno vreme)- Kursevi su bili otvoreni za sve i imao je mnogo slušalaca. - Uhapšen je od strana profašističkih strana, pa je bio pupten. - 1944. u junu, deportovan je u logor, pod optužbom da je učestvovao u terorističkim akcijama. - U oktobru 1944. sin, koji je bio u američkoj vojsci, ubijen je. - Erik Hemiš, nemački sinolog, bio je jedini koji je potpisao peticiju za Masperoovo puštanje iz logor. - 1945., kada je oslobođen Pariz, ubijen je u masovnom streljanju.

Pol Demijeu - bio je učenik Masperoa, prikupio je i sredio sve njegove radove koje je napisao tokom Drugog svetskog rata. - Bio je nadaren istraživač i opčinjen taoizmom, koji je nazivao najdivnijom religijom. - Japansko interesovanje za ova istraživanja.

Rene Etijambl (1902-2002)- zbirka tekstova „Poznajemo li Kinu?“- profesor komparativne književnosti, koji se kasno zainteresovao za Kinu (u tridesetim godinama), tek posle čitanja klasičnih kineskih romana. - Želeo je sam da sagleda kinesku književnost. - Imao je enciklopedijski duh. - Doktorat na temu „Mit o Rembol“, 1952. - 1960. predaje kineski jezik i književnost. - 1957. prvi put putuje u Kinu. - U drugoj polovini 20-og veka objavljuje seriju tekstova „Poznajemo li Istok?“ (o azijskim književnostima). - Studije kineskog romana- „San o crvenom paviljonu“ - „Šljivin cvet u vazi od zlata“ - 1976. – „Moj četrdesetogodišnji maoizam (1934-1974)“ - 1976. u Kini umire mnogo značajnih i „jakih“ ljudi. - 1988-9 objavio je studiju „Pokinežena Evropa“, prevedena na kineski jezik 2000. godine (nsatala na osnovu predavanja 1958-9). - 1962. „Konfucije“ - 1964. „Poznajemo li Kinu?“ - 1966. „Jezuiti u Kini“ - Umire u Parizu. - Poligota. - Predavanja iz komparativne književnosti započinjao bi sa „... zar još uvek niste počeli da studirate kineski jezik?...“

Page 13: Sinološke škole

Rusija

- pre osnivanja Azijskog muzeja, studiranju kineskog jezika nije se posvećivala naročita pažnja. - Akademik Bajer (1694-1738) i prva kompilacija evropske gramatike kineskog jezika. - 1741. nasleđuje ga Rošohin, koji je osnovao školu za kineske i mandžurske jezike pri Akademiji. - Prevodio je sa kineskog jezika. - Interesuje se za Mandžurce. - 1762. završio je rad o Mandžurcima, a objavljen je posthumno, 1784. godine. - Učestvovao je u kineskom fondu biblioteke Ruske akademije. - Leontijev, prevodi dvanaest knjiga sa kineskog, piše sinološke tekstove u publikaciji Akademije (1771-1784). - Sastavio je prvi katalog svih spisa koje je Akademija posedovala na kineskom, mandžurskom, mongolskom, japanskom. - Posle smrti Leontijeva, i učenje kineskog jezika staje na neko vreme u Akademiji. - Javljaju se Bičurin, Kamenski, Leontijevski, Vasiljev, Kafarov. - Deluju van Azijskog muzeja i Akademije, ali su bili aktivni članovi Muzeja. - Azijski muzej je bio ograničen na prikupljanje materijala iz ličnih kolekcija. - Kao rezultat ovog stava, 1369 tomova nalazi se u ovoj biblioteci i privlači ceo svet sinologa. - Biblioteka pri Muzeju postaje i zvanično biblioteka 1856. godine. - Vasiljev je 1886. izabran za akademika i publikovao je tri teksta o budizmu i arheologiji pri ovoj biblioteci. - Za Azijski muzej vezano je i: - Aleksejev dolazi sa putovanja po evropskim sinološkim centrima; 1906-1909, dolazi iz Kine. - Počeo je da razmišlja o pravljenju ozbiljne kineske kolekcije i sve ekspedicije ka Kini imaju za zadatak da donose knjige u Rusiju. - 1917. na jugu Kine, prihvata da bude član Azijskog muzeja i saradnik, i pravi spisak svih knjiga u saradnji sa Ruskom pravoslavnom crkvom u Pekingu. - Prvi put želi da se poveže sa kineskim izdavačima i da ima direktnu saradnju sa njima (isto što je Rozenberg radio sa Japanom-prikupljanje knjiga o Japanu u Rusiji). - Kao rezultat, Rusi početkom dvadesetog veka imaju najbogatiju kolekciju kineskih knjiga i materijala neophodnog za istraživanje Kine. - Transformacija u laboratoriju za eksperte za sinologiju (kao cilj ovog sakupljanja). - Katalozi drevnih izdanja. - Određuje šta je nužno da se prevede na ruski jezik. - Da bi ostvario svoje ciljeve, bili su mu potrebni mladi, obrazovani ljudi. - Pored ovih zbirki, interesuje se za poeziju, tematski se prikupljaju kineski tekstovi (kao i kineski rečnici, koliko god su mogli da nađu). - Najbolji rečnik je četvorotomi Kinesko-ruski rečnik. - Aleksejev je takođe oblikovao kolekcije kineskih antikviteta. - Kupio je mnogo kineskih knjiga i slika.

- 1912. intenzivno izučava književnost i kulturu. - prvi naučno istraćuje kinesku fonetiku. - Serija tekstova o folkloru i etnografiji. - bio je prvi prvi od najzanimljivijih predavača i širi interesovanje za kinesku civilizaciju u

Page 14: Sinološke škole

Rusiji. - Prvi prevodi poeziju i kratku prozu, PuSuLing (kratke priče). - Sa Rozenbergom planira kako da celovito istraže kulture Kine i Japana (1917.)- od 1917-1941. sinologija se tretira svesnije, Muzej postaje naučni institut sa ekspertima za filozofiju, ekonomiju, jezik. - Kinesko-japansko-rusko-engleski rečnik (projekat čija je duša bio Rozenberg; smrću Rozenberga 1919. umire i dalji rad na rečniku). - 1919. Aleksejev pravi seriju predavanja o Kini. - Maksim Gorki. Izdavačka kuća „Svetska književnost“, u kojoj je Aleksejev bio pozvani lektor i stručnjak za kineski jezik. - Odmah su objavljeni prevodi PuSunLinga, o kome istražuje i Vasiljev. - U Azijski muzej dolaze mladi ljudi: - Ščucki (1920) - Vasiljev (1921) - Flug (1925) - Dragunov (1928) - Ščucki (1930) - Vasiljev – uči klasičnu i modernu književnost; - Ščucki – filozofija Tao-a - Dragunov – kineski jezik i dijalekti - Flug – kineska bibliografija i rukopisna kolekcija

Ščucki (1897-1937)

poliglota- pekinški i kantonški dijalekat, mandžurski, japanski, nemački, francuski, engleski, poljski, moguće i holandski, sanskrit i latinski. 1917. napu[ta Politehni;ki institut. 1918. ide da studira kineski jeyik. 1922. diplomira, sa Aleksejevim kao mentorom. 1922-1923 poezija dinastije Tang i izuzetni radovi. Specijalna komisija ga unapređuje u vanrednog profesora (1924.) Držao je različlite kusreve na univerzitetu: - Istorija kineske filosofije - Serija predavanja o kinesko i japanskom jeziku - Kurs iz kantonškog i vijetnamskog (piše prve udžbenike 1933.)

1920. radi pri Azujskom muzeju Akademije nauka (postaje i kustos) Najdublji interes imao je za YiJing (易经) (prevod ove knjige 1924. godine).

- kritički se odnosio prema svim prevodima ove knjige i želeo je da vidi šta je originalno u ovoj knjizi, a šta je dopisano.

Pored Vilhelma i Džemsa Lega, stoji i Ščucki. Određuje faze I – 6.v.p.n.e. – 1.v.n.e. II – 2.v.n.e. – 5. v. III – 6 – 10. v. IV – Song - ...Postoje biblioteke knjiga o YiJing (易经). Svaki heksagram za njega je bio simbol žive situacije u vremenu, a tekst ispod slike bio je opis

Page 15: Sinološke škole

tih situacija. Voleo je taoizam i budizam.