Činjenice o rastudugoročni okvir

• Najčešće najveći ujecaj na našu sliku o kretanju gospodarstva imaju godišnje oscilacije u gospodarskoj aktivnosti:– recesija dovodi do utučenosti– ekspanzija do optimizma.

• No ukoliko se vrati nekoliko koraka unatrag i osvrne na kretanja tijekom duljih razodblja –primjerice nekoliko desetljeća – slika se mijenja. Oscilacije polako nestaju.– Rast – neprekidno povećanje domaćeg

proizvoda tijekom vremena – dominira slikom.

• Sada će se proučavanje preusmjeriti na odrednice domaćeg proizvoda u dugom roku - gdje dominira rast.

• Veličina domaćeg proizvoda daje se po stanovniku iz razloga:

– Razvoj životnog standarda dan je razvojem domaćeg proizvoda po stanovniku.

– Prilikom usporedbe dviju zemalja s različitim populacijama, veličine za domaći proizvod moraju biti prilagođene kako bi se uzele u obzir ove razlike u veličini popoulacije.

• Izračun BDP-a u prethodnoj tablici napravljen je na osnovi pariteta kupovne moći (PPP), a podaci iz tablice govore:

1. Životni standard je nakon 1950. znatno porastao. Rast od 1950. do 2000. povećao je realni domaći proizvod po stanovniku 2,6 puta u Sjedinjenim Državama, 4,7 puta u Njemačkoj i 11,4 puta u Japanu.

• Ovi brojevi prikazuju ono što se katkada naziva zakon složenog ukamaćivanja. – i mala štednja dok ste mladi izrasti će u veliki iznos do vremena

mirovine. Primjerice, ako je godišnja kamatna stopa 4,9%, investicija od jednog dolara, s prihodima reinvestiranim svake godine, narasti će na oko 11 dolara 50 godina kasnije. ([1 +0,049)50 = 10,93 dolara). Ista se logika koristi za kamatne stope. Prosječna godišnja kamatna stopa u Japanu tijekom razdoblja 1950. do 2000. bila je jednaka 4,9% [(7,8% godišnje puta 23 godine + 2,4% godišnje puta 27 godina), podijeljeno s 50 godina]. Ova visoka stopa rasta dovela je do 11-erostrukog povećanja realnog domaćeg proizvoda po stanovniku tijekom tog razdoblja.

• Očito, bolje razumijevanje rasta, ako vodi ka stvaranju politika koje će poticati rast, može imati vrlo veliki učinak na životni standard. – Pretpostavite da možemo naći mjeru ekonomske politike koja stalno

povećava stopu rasta za 1%. To bi dovelo, nakon 40 godina, do životnog standarda koji je za 50% veći nego što bi bio bez te mjere, što predstavlja značajnu razliku.

2. Stope rasta domaćeg proizvoda po stanovniku su se smanjile od sredine 1970:-ih.

– Teško je odrediti točan datum smanjivanja rasta; 1973., godina koja je uzeta kako bi razdvojila uzorak u tablici, dobra je koliko i bilo koja godina sredinom 1970-ih.

– Rast se u svih pet zemalja smanjio. Smanjivanje je bilo jače u zemljama koje su bilježile brži rast prije 1973., kao Francuska, Njemačka, i posebno Japan, što je rezultiralo time da su razlike u stopama rasta između zemalja manje u razdoblju prije 1973., nego poslije 1973.

– Ako se nastavi, ovo opadanje rasta će u budućnosti imati značajne posljedice po razvoj životnog standarda. Pri stopi rasta od 4,3% godišnje - prosječna stopa rasta navedenih pet zemalja od 1950. do 1973. - potrebno je samo 16 godina kako bi se životni standard udvostručio. Pri stopi rasta od 1,8% godišnje - prosjek od 1973. do 1998. - potrebno je 39 godina, dakle više nego dvostruko duže. Očekivanja brzog rasta individualnog dohotka koja su se razvila u 1950-im i 1960-im godinama morala su se suočiti s realnošću nižeg rasta od 1973.

3. Razine domaćeg proizvoda po stanovniku između pet zemalja su konvergirale (postale bliže) tijekom vremena. Drugim riječima, one zemlje koje nekad zaostajale za SAD om rasle su brže, smanjujući jaz između sebe i Sjedinjenih Država.

– U 1950., domaći proizvod je po stanovniku u Sjedinjenim Državama bio gotovo dvostruko veći od domaćeg proizvoda po stanovniku u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, i Francuskoj, te gotovo šest puta veći od razine domaćeg proizvoda po stanovniku u Japanu. Iz perspektive Japana i Europe, Sjedinjene Države su izgledale kao zemlja obilja, gdje je sve bilo veće i bolje. Danas su ove percepcije izblijedjele, a brojevi objašnjavaju zašto. Koristeći PPP brojeve, američki domaći proizvod po stanovniku još je uvijek najveći, ali u 2000. je bio samo 37% iznad prosječnog domaćeg proizvoda po stanovniku u druge četiri zemlje, što je puno manja razlika nego u 1950-ima.

• Tri osnovne činjenice o rastu razvijenih zemalja nakon 1950.:

• veliki porast životnog standarda • smanjenje rasta od sredine 1970-ih • konvergencija domaćeg proizvoda po glavi

stanovnika među razvijenim zemljama.

Pregled kroz vrijeme: dva tisućljeća• Je li domaći proizvod po glavi stanovnika u trenutno bogatim

zemljama uvijek rastao po stopama rasta sličnima onima u prethodnoj tablici?

– Odgovor glasi: ne. Procjene rasta očigledno je teže izraditi kada se gleda još dalje u prošlost. No među ekonomskim povjesničarima postoji slaganje o glavnim zbivanjima tijekom proteklih 2.000 godina

• Od pada Rimskog carstva do oko 1500. godine, u biti nije bilo rasta domaćeg proizvoda po glavi stanovnika u Europi: većina je radnika bila zaposlena u poljoprivredi u kojoj je bilo malo tehnološkog napretka. Budući da je udio poljoprivrede u BDP-u bio tako visok, inovacije u drugim područjima mogle su neznatno doprinijeti ukupnoj proizvodnji i domaćem proizvodu. Premda je bio prisutan izvjestan rast domaćeg proizvoda, proporcionalan rast stanovništva doveo je do približno konstantnog BDP-a po stanovniku .

• Od 1500. do 1700. godine, rast BDP-a po glavi stanovnika postao je pozitivan, ali mali, oko 0,1 % godišnje, povećavajući se na 0,2% godišnje od 1700. do 1820. godine.

• Čak ni tijekom industrijske revolucije stope rasta nisu bile visoke, prema današnjim standardima. Stopa rasta domaćeg proizvoda po glavi stanovnika od 1820. do 1950. godine u SAD-u iznosila je samo 1,5% godišnje.

• U povijesti čovječanstva, dakle, rast BDP-a po glavi stanovnika zapravo je novija pojava. U svjetlu rekordnog rasta u posljednjih 200 godina, neobičnijima se čine visoke stope rasta ostvarene 1950-ih i 1960-ih godina nego one niže nakon 1973. godine.

Pregled po zemljamaZemlje OECD –a : BDP po glavi stanovnika konvergira – zemlje koje su imale nižu razinu BDP-a 1950. po glavi stanovnika obično su rasle brže

Stopa rasta BDP-a po glavi stanovnika, 1960. – 1992: u odnosu na BDP po glavi stanovnika iz 1960. godine (mjeren u dolarima iz 1992. godine); 101 zemlja

Stopa rasta BDP-a po glavi stanovnika od 1960. – 1992. godine u odnosu na BDP po glavi stanovnika iz 1960. god.: OECD, Afrika i AzijaAzijske zemlje konvergiraju prema razini zemalja članica OECD-a. Ne postoje dokazi o konvergenciji afričkih zemalja.

• Rast nije povijesna nužnost.– Rast je bio slab tijekom većeg dijela ljudske povijesti, a i danas u

mnogim zemljama rast ostaje nedostižnim. Teorije koje objašnjavaju rast u zemljama članicama OECD-a danas, moraju moći objasniti i odsutnost rasta u prošlosti, te njegovo odsustvo na većem području Afrike danas.

• Konvergencija BDP-a po glavi stanovnika u mnogim zemljama članicama OECD-a u odnosu na onaj u SAD-u mogla bi zapravo predstavljati uvod u preskakanje, fazu u kojoj BDP po glavi stanovnika u jednoj ili više zemalja raste iznad BDP-a po glavi stanovnika u SAD-u. – Teorije koje objašnjavaju konvergenciju moraju, dakle, dopustiti i

mogućnost da će nakon preskakanja doći do konvergencije te da će se pojaviti novi gospodarski lider.

• Gledano u dužem povijesnom razdoblju, nije toliko neobičan niži rast nakon 1973. godine u zemljama članicama OECD-a. – Neobičnije je ranije razdoblje iznimno brzog rasta. Objašnjenje za

današnji niži rast može se pronaći u razumijevanju čimbenika koji su pridonijeli brzom rastu u razdoblju nakon drugog Svjetskog rata, te jesu li ti čimbenici nestali.

Uvodne činjenice o rastu

• Što određuje rast? • Koja je uloga akumulacije kapitala?

• Koja je uloga tehnološkog napretka?

• Da bi razmislili i odgovorili na ova pitanja, ekonomisti koriste okvir kojeg je kasnih 1950 ih godina razvio Robert Solow s MIT-a. Solowljev se okvir pokazao dobro oblikovanim i korisnim.

Funkcija agregatne proizvodnje• Početna točka svake teorije rasta mora biti funkcija

agregatne proizvodnje, specifikacija odnosa između domaćeg proizvoda i inputa u proizvodnji.

• Pretpostavka: postoje dva inputa, kapital i rad, odnos između domaćeg proizvoda i dva inputa dan jednadžbom:

Y= F(K,N)

Y - domaći proizvod K - kapital - suma svih strojeva, postrojenja i poslovnih zgrada u gospodarstvu. N je rad - broj radnika u gospodarstvu.

• Funkcija F govori koliko je proizvoda proizvedeno danim veličinama kapitala i rada, predstavlja agregatnu funkciju proizvodnje.

• Ovo predstavlja veliko pojednostavljenje stvarnosti. – Dakako, da strojevi i poslovne zgrade imaju vrlo različite

uloge u proizvodnji, pa ih se mora tretirati i kao zasebne inpute. Dakako da zaposlenici s doktoratom nisu isti kao i oni koji su se ispisali iz srednje škole; usprkos tome, gledajući na input rada kao na ukupan broj zaposlenih u gospodarstvu, tretira se sve zaposlene kao jednake.

• Kako nastaje funkcija agregatne proizvodnje F, koja dovodi u odnos domaći proizvod s dva inputa. Drugim riječima, što određuje koliki će domaći proizvod za dane veličine kapitala i rada biti proizveden? – Odgovor glasi: stanje tehnologije. Zemlja s

naprednijom tehnologijom proizvodit će veći domaći proizvod uz iste veličine kapitala i rada nego zemlja sa zastarjelom tehnologijom.

• Na koji način valja definirati stanje tehnologije? – Kao popis nacrta koji definiraju kako raspon

proizvoda koji se mogu proizvesti u gospodarstvu, tako i tehnike raspoložive za njihovu proizvodnju?

– Ili ne samo kao popis nacrta već i kao organiziranost poduzeća, organiziranost i složenost tržišta, pravni sustav i kvalitetu provođenja njegovih zakona, politički sustav, i dr.?

– U glavnini, za sada će se razmišljati o stanju tehnologije u užem smislu - kao o skupu nacrta.

Prinosi na opseg i prinosi na faktore proizvodnje

• Što će se dogoditi s domaćim proizvodom ako se udvostri i broj radnika kao i iznos kapitala u gospodarstvu. – Razuman je odgovor da će se domaći proizvod također udvostručiti:

kao posljedicu klonirali smo prvobitno gospodarstvo, tako da klonirano gospodarstvo može proizvesti domaći proizvod na isti način kao i prvobitno gospodarstvo.

• Ovo svojstvo naziva se konstantnim prinosima na opseg: ako se opseg djelovanja udvostruči, to jest, ako se udvostruče veličine kapitala i rada - tada će se udvostručiti i domaći proizvod.

2Y = F(2K, 2N)

• Ili općenitije, za bilo koji broj x

xY = F(xK, xN)

• Što se može očekivati da će se dogoditi ako se poveća samo jedan input u gospodarstvu - primjerice, kapital?

• Domaći proizvod će se zasigurno povećati. No razumno je pretpostaviti da će jednako povećanje kapitala voditi sve manjem i manjem povećanju domaćeg proizvoda kako se razina kapitala povećava. – Drugim riječima, ako se započinje sa malo kapitala, još

malo kapitala će uvelike pomoći. Ako se ima mnogo kapitala kojim se započinje, još malo više kapitala tek će neznatno pomoći.

• Svojstvo prema kojemu povećanje kapitala vodi ka sve manjem i manjem povećanju domaćeg proizvoda kako se razina kapitala povećava naziva se svojstvo opadajućih prinosa na kapital.

• Isto svojstvo važi i za drugi input, rad - povećanje rada, uz danu razinu kapitala, vodi ka sve manjem i manjem povećanju domaćeg proizvoda kako se razina rada povećava.

Domaći proizvod i kapital po radniku• Proizvodna funkcija, zajedno s navedena dva svojstva,

upućuje na jednostavan odnos između domaćeg proizvoda po radniku i kapitala po radniku.

• Konstantni prinosi na opseg ukazuju da se jednadžba Y= F(K,N) može pisati kao relacija između domaćeg proizvoda po radniku i kapitala po radniku.

• Da bi se ovaj rezultat dobio algebarski, uvodi se x=1/N u jednadžbu xY = F(xK, xN) tako da:

Y/N = F(K/N,N/N) = F(K/N,1)

• Y/N domaći proizvod po radniku, K/N kapital po radniku. Prethodna jednadžba ukazuje da iznos domaćeg proizvoda po radniku ovisi o iznosu kapitala po radniku.

Domaći proizvod i kapital po radniku; Povećanje kapitala po radniku dovodi do sve manjeg i manjeg povećanja domaćeg proizvoda po radniku.

Izvori rasta

• Odakle dolazi rast? Zašto domaći proizvod po radniku - ili domaći proizvod po glavi stanovnika, ukoliko se pretpostavi da udio zaposlenih u stanovništvu kao cjelina ostaje relativno isti tijekom vremena - raste tijekom vremena?

• Povećanja domaćeg proizvoda po radniku (Y/N) mogu biti uzrokovana povećanjima kapitala po radniku (K/N).

• Ili mogu biti rezultat poboljšanja tehnologije, što pomiče funkciju proizvodnje, F, dovodi do većeg domaćeg proizvoda po radniku uz dani kapital po radniku. Uz danu razinu kapitala po radniku, poboljšanje tehnologije dovodi do povećanja domaćeg proizvoda po radniku.

Učinci unapređenja tehnologije: Unapređenje stanja tehnologije pomiče funkciju proizvodnje prema gore, dovodeći do povećanja domaćeg proizvoda po radniku pri danoj razini kapitala po radniku.

• Rast dolazi iz akumulacije kapitala i iz tehnološkog napretka - unapređenja tehnologije. Ta dva faktora imaju vrlo različite uloge u procesu rasta:

• Akumulacija kapitala, sama po sebi, ne može održavati rast. S obzirom na opadajuće prinose na kapital, održavanje stalnog povećanja domaćeg proizvoda po radniku zahtijevalo bi sve veće i veće povećanje kapitala po radniku. Na određenoj razini, gospodarstvo neće biti voljno ili u stanju uštedjeti i investirati dovoljno za daljnje povećanje kapitala. Na toj razini, domaći proizvod po radniku će prestati rasti.

• Znači li to da stopa štednje u gospodarstvu - udio prihoda koji je ušteđen ovdje ne igra ulogu? Ne. Točno je da viša stopa štednje ne može stalno povećavati stopu rasta domaćeg proizvoda. Ali viša stopa štednje može održavati višu razinu domaćeg proizvoda.– Primjer dva gospodarstva koja se razlikuju jedino u njihovoj stopi

štednje. Ova dva gospodarstva će rasti po istoj stopi, ali, u bilo kojoj točki vremena, gospodarstvo sa višom stopom štednje imat će višu razinu domaćeg proizvoda po glavi stanovnika od onog drugog.

• Kontinuiran rast zahtijeva kontinuiran razvoj tehnologije. – Uz pretpostavku da su dva faktora koja mogu dovesti do

povećanja domaćeg proizvoda akumulacija kapitala i tehnološki razvoj, ukoliko akumulacija kapitala ne može zauvijek podupirati rast, tada tehnološki razvoj mora biti ključan. I jeste. Stopa rasta domaćeg proizvoda po glavi stanovnika u gospodarstvu, u konačnici je određena stopom tehnološkog razvoja u gospodarstvu.

• U dugom roku, gospodarstvo koje održava višu stopu tehnološkog razvoja će, u konačnici, preteći sva druga gospodarstva.

• Ovo nameće pitanje o tome što određuje stopu tehnološkog razvoja. Odrednice tehnološkog razvoja - ulaganje u fundamentalna i primjenjiva istraživanja, zakoni u vezi patenata, obrazovanje i usavršavanje...