Izvor: Castle Hill Publishers, The holocaust never happened

Nije bilo holokausta

Sve vie i vie ljudi govori to. Za 20 godina e to govoriti gotovo svi. elite li znati zato?

Mediji o holokaustu govore gotovo svakodnevno, to mnoge iritira. To se dogaa kako bi se sprijeila svaka sumnja u istinitost toga. elite li znati koje su to sumnje?

Da li i Vi pripadate rastuoj skupini ljudi koji vie ne ele biti patronizirani, nego ele sami za sebe prosuivati?

Ako ste odgovorili na najmanje jedno od ovih pitanja potvrdno, tada bi trebali proitati ovu brouru!

2

SADRAJ:

1. to je revizionizam?

2. Zato je povijesni revizionizam vaan?

3. Zato je potreban revizionizam holokausta?

4. to se misli pod pojmom holokaust ili oa?

5. to tvrdi revizionizam holokausta?

6. to je sa slikama hrpa leeva u logorima?

7. Koja je razlika izmeu toga da li su rtve umrle od tifusa ili u plinskim komorama?

8. Da li je stvarno vano koliko je idova umrlo za vrijeme Treega Reicha, s obzirom da bi i jedna tisua znaila previe?

9. Bez obzira na okolnosti, ne zasluuju li idovske rtve potovanje i kompenzaciju?

10. Tko su revizionisti holokausta?

11. to revizionisti holokausta ele?

12. Da li je revizionizam holokausta ilegalan?

13. Gdje mogu nauiti vie o revizionizmu holokausta?

3

1. to je revizionizam?

Rije revizionizam izvedena je iz latinske rijei revidere koja znai ponovan pogled. Revizija dugo odranih teorija potpuno je normalna. Do nje dolazi u prirodnim znanostima kao i u drutvenim znanostima, kojima pripada disciplina povijesti. Znanost nije statina. To je proces, specifino stvaranje znanja u potrazi za dokazima. Kada tekue istraivanje nae nove dokaze, ili kada kritini istraivai pronau pogreke u starim objanjenjima, esto doe do izmjene ili ak odbacivanja starih teorija.

Pod revizionizmom smatramo kritiko ispitivanje ustanovljenih teorija i hipoteza u svrhu provjere njihove ispravnosti. Znanstvenik mora znati kada se novi dokaz modificira

ili proturjei starim teorijama; uistinu, jedna od njihovih glavnih obaveza je provjera staroslavnih koncepcija i pokuaj njihova opovrgavanja. Samo u otvorenom drutvu u kojemu pojedinci smiju izazivati ustaljene teorije moemo utvrditi vjerodostojnost tih teorija, i biti sigurni da se pribliavamo istini.

2. Zato je povijesni revizionizam vaan?

Kao i druga znanstvena stajalita, naa povijesna stajalita podreena su kritikome razmatranju. Ovo stoji posebno kada se otkrije novi dokaz. Moramo stalno iznova

ispitivati povijesne teorije, osobito u sluaju:

a) Kada govorimo o dogaajima koji su se dogodili u daljoj prolosti. U ovom sluaju na je problem taj to imamo malo dokaza na ijoj osnovi temeljimo svoje teorije.

b) Kada govorimo o dogaajima koji su se dogodili u blioj prolosti. U ovom sluaju na je problem taj to se moramo nadmetati s politikim utjecajima koji su nastali iz toga dogaaja.

Kada govorimo o daljoj prolosti ak i maleni dio novoga dokaza moe do temelja izmijeniti nae stajalite. Na primjer, povjesniari sada ispituju ustaljeno uvjerenje da su Europljani otkrili Ameriku tek prije pet stoljea. Nedavna arheoloka istraivanja pokazuju ne samo da su Vikinzi doli do Amerike u 10. stoljeu, nego da su ljudi europskih karakteristika na amerikom kontinentu ivjeli jo prije deset tisua godina.

to se tie nedavne prolosti, otrcana fraza pobjednik pie povijest jo uvijek stoji; a pobjednik je rijetko kada objektivan. Revizija pobjednike povijesti obino nije mogua dok ne nestane nadmetanja izmeu pobjednika i pobijeenoga; i ponekad ova nadmetanja traju stoljeima. S obzirom da historiografija ima neznatnu monetarnu vanost, gotovo su svi povijesni instituti financirani od strane svojih potovanih vlada. Slobodni i neovisni povijesni instituti gotovo ne postoje. U sadanjoj povijesti, u kojoj individualne vlade imaju ogromne politike interese, moramo biti skeptini prema slubenoj histografiji. Druga nas otrcana fraza podsjea tko plati svirau izaziva pjesmu. Ovi razlozi objanjavaju zato je povijesni revizionizam vaan i zato mu vladari svijeta pokazuju tendenciju suprotstavljanja.

4

3. Zato je potreban revizionizam holokausta?

Za ne-idova je holokaust povijesni dogaaj i nije pitanje vjere. Kao takav podreen je jednakom istraivanju i ispitivanju kao drugi proli dogaaji, tako i nae shvaanje holokausta mora biti podvrgnuto kritikom ispitivanju. Ako novi dokaz zahtijeva promjenu naeg pogleda na holokaust onda se promjena mora dogoditi. Isto se dri istinitim kada se dokae da su stare postavke pogrene. Nema niega loega u dovoenju u pitanje tonosti znanstvenih postavki i u pokuavanju opovrgavanja njihove istinitosti. Zato ne treba smatrati loim pristupanje ustaljenim konceptima holokausta sa skepticizmom, sve dok se to ini objektivno i dok imamo valjane razloge za skeptinost. Mnogi ljudi znaju da se sile koje danas postoje, osobito u zapadnoj hemisferi, protive

svakom kritinom pristupu holokaustu. U stvari mnoge europske nacije legalno se bore protiv takvog pristupa. Onda se tu nalazi odgovor na pitanje zato je revizionizam vaan (vidi 2. pitanje). Te europske vlade oito imaju namjeru zadrati postojee shvaanje holokausta svom svojom moi koju posjeduju. Jedan od razloga za ovo su masivni politiki i financijski interesi onih vjerskih grupacija koje je toliko studiozno opisao ameriki profesor politikih znanosti N.G.Finkelstein u svojoj knjizi, Industrija holokausta, koju od srca preporuamo svima. Zbog nairokog iskrivljavanja holokausta, prof. Finkelstein ali zbog injenice da nema jo vie skeptika o holokaustu. I prof. Raul Hilberg, vodei specijalist za holokaust, opetovano tvrdi da su povrna i neadekvatna kontrola kvalitete najvei problemi u podruju istraivanja holokausta. Jasno je da su skeptici o holokaustu izuzetno potrebni.

Ali tu se ne radi samo o posebnim interesima vjerskih i financijskih grupacija. Moramo

se nositi s cijelim poslijeratnim poretkom kojega su stvorili saveznici. Sama

vjerodostojnost pobjednike verzije povijesti je u opasnosti. Holokaust je sredinji dio u mozaiku njihove verzije povijesti. Uz to se jo moramo nositi s politikim i kulturalnim hegemonizmom internacionalistikih i egalitaristikih krugova. Za egalitariste je konvencionalna slika o holokaustu krajnje koristan simbol pri njihovim naporima u

potiskivanju etnikih, regionalnih i nacionalnih borbi za nezavisnost. Nije vano da li se ove borbe dogaaju u Aziji, Arabiji, Africi, Junoj Americi ili Europi. Ipak, borbe za nacionalnu nezavisnost pretpostavljaju taj nacionalizam kao neto dobro. Za egalitariste je nacionalizam zlo jer je jednom davno nacionalizam odveo do plinskih komora u

Auschwitz...

Njemaki politiari jako dobro znaju da bi Njemaka bila podvrgnuta nevjerojatnom pritisku ako bi dopustila bilo kakvo kritiko ispitivanje holokausta. Konano, u pitanju je lakovjernost svih onih koji su izgradili svoj svijet na moralnom temelju holokausta, kao i

onih koji se susreu s potpunom socijalnom i moralnom propau ako se suoe sa svojim dvojbama. Postoje duboki psiholoki i egoistini razlozi, koji za mnoge intelektualce ine nemoguim suzdravati misli o holokaustu, ak i prema sebi samima. Ipak, okolnost da li netko jest ili nije za internacionalizam i egalitarizam je nevana. Takvo je neije miljenje glede stalekih igara koje ljudi igraju, ili duhovne orijentacije monika. Vana injenica jest ta da postoje ekstremno mone grupe koje su odlune u tome da svedu na minimum kritino sagledavanje holokausta. Diljem svijeta mediji natovaruju zlostavljanje onima koji izraze sumnju u ortodoksnu verziju holokausta. U zemljama

5

germanskog govornog podruja se javno izraavanje sumnje u holokaust tretira kao politiki prekraj koji se moe kazniti dugim zatvorskim kaznama. Samo bi to trebalo biti dovoljno da izazove sumnju u bilo kome tko je sposoban razmiljati kritiki. Trebalo bi natjerati nekoga da se zapita zato elita monika jo uvijek ima tako drastinu potrebu mrziti propagandne ostatke iz Drugog svjetskog rata.

Austrijski katoliki sveenik Viktor R.Knirsch nam je dao neke otroumne smjernice na ovu temu:

Pravo je i dunost svakoga tko trai istinu sumnjati, istraivati i uzimati u obzir sve dostupne dokaze. Gdje god je ovo sumnjanje i istraivanje zabranjeno; gdje god autoriteti zahtijevaju neupitno slaganje postoji dokaz profane arogantnosti koja uzdie nau sumnju. Ako bi oni ija je borba dovoena u pitanje imali istinu na svojoj strani, strpljivo bi odgovorili na sva pitanja. Sigurno ne bi nastavili skrivati dokaze i dokumente

koji su kontroverzni. Ako oni koji zahtijevaju slaganje lau, ipak e pozvati suca. Po tome e ih se prepoznati. Onaj koji govori istinu je smiren i priseban, ali onaj koji lae zahtijeva dramatinu pravdu.

Kako bi zakljuili odgovor na ovo pitanje moramo razmotriti slogan oglaivaa koji je izazvao skandal u Njemakoj u ljeto 2001. Neto prije toga je njemaka vlada finalno odluila, nakon godina rasprava, podii golemi spomenik holokausta u centru glavnog njemakog grada Berlina. Provokativnim oglaivanjem kojime se htjelo prikupiti donacije za taj spomenik, kojemu je namjera bila uvjeriti ljude zato je ovaj spomenik bitan, nekoliko prominentnih njemakih linosti izjavilo slijedee (vidi sliku):

nije bilo holokausta

Jo je mnogo onih koji vjeruju da ga nije bilo, i za dvadeset godina biti e ih jo vie. Zato, donirajte za spomenik ubijenim europskim idovima.

Promotivni poster za spomenik holokaustu u Berlinu

6

Prva fraza velikim slovima predstavlja citat osobe koja negira holokaust, ali s obzirom da

je objanjenje ispod nje bilo vrlo malo i nejasno napisano, oluja protesta koja je nastala iz te kampanje s tim oglasom poelo ju je privoditi kraju.

Bilo kako bilo, ova reklama je dala proroanstvo: Da e u odnosu na sadanjost za dvadeset godina biti jo i vie onih koji negiraju. Postoje opravdani razlozi za predosjeaje ovih njemakih linosti. Nae poznavanje svih povijesnih dogaaja poveava se prolaskom vremena. To se dogaa ne zato to umiru svjedoci nego prije zbog same injenice. Sudionici u povijesnim dogaajima imaju osobni interes, koji ima tendenciju kvarenja njihovog pogleda na te dogaaje. Nee biti mogue nadvladati tu tendenciju subjektivnosti i iskrivljavanja sve dok ne prestanemo odobravati te osobe i

njihove spletkaroke grupe, osobito onda kada te grupe imaju velika bogatstva i politiki utjecaj.

Ako je izjava iz oglasa istinita, da e za 20 godina jo vie ljudi vjerovati da nije bilo holokausta, tada razlog tomu ne lei u ovim ljudima koje se nikako ne moe uvjeriti, nego u naem rastuem znanju o holokaustu i opadajuem utjecaju onih osoba koje imaju neobjektivne interese glede histografije o holokaustu.

Bilo bi apsurdno tvrditi samo zato to su svi svjedoci masovnih pogubljenja tijekom francuske revolucije umrli, da bi broj skeptika sve vie i vie rastao. Nae znanje koje se tie povijesnih dogaaja ne ovisi o ivuim svjedocima; ba naprotiv, najpouzdanije jest kada se moe potkrijepiti bez takvih svjedoka. Sumnje u povijesne dogaaje razvijaju se samo tamo gdje postoje objektivni razlozi za takve sumnje.

4. to se misli pod pojmom holokaust ili oa?

Pod holokaustom (grka rije za rtvovanje spaljene rtve) kao i oom, koja je idovska rije za katastrofu, mi smatramo in blizak istrebljenju odreene skupine ljudi nasilnim putem. U ovome se sluaju to odnosi na idove koji su ivjeli u podrujima kontroliranima od strane Treeg Reicha. Gubitak dravljanstva, deportacija, zatvor sa prisilnim radom, stvari koje su uvijek postojale i postoje i danas, ne bi trebale biti

ukljuene s obzirom da ne rezultiraju fizikom destrukcijom tih grupa. U glavama javnosti esto se stvara miljenje da je isto oduzimanje graanskih prava idovima tijekom Treeg Reicha dio holokausta. Ali ak i da je to tono, tada bi oduzimanje graanskih prava crncima u junoj Africi do kraja prologa stoljea, palestincima u Izraelu i na teritorijima koje su okupirali, ili (djelomino) oduzimanje graanskih prava crncima i uroenim Amerikancima u SAD-u do sredine 20. stoljea takoer moralo biti opisivano kao dio holokausta.

Uobiajena povijesna slika holokausta idova temeljena je na slijedeim specifinim tokama:

1. Na namjeri dijela nacionalsocijalistike vlade da fiziki istrijebi idove; 2. Na stvarnom planu nacionalsocijalistike vlade da fiziki istrijebi idove;

7

3. Na vladinoj agenciji i budetu koji bi to trebali realizirati; 4. Tehniko usavrenim metodama masovnog ubijanja kako bi se taj cilj

postigao, gdje veliku ulogu dobivaju ubojite plinske komore kao i masovna

strijeljanja iza ruskog fronta;

5. Tehnikama za zbrinjavanje milijuna tijela; tj. krematoriji ili lomae s dovoljnom zapremninom i gorivom.

Takve optube za masovno ubojstvo brzo djelujuim ubojitim plinskim komorama koje je slijedilo zbrinjavanje tijela u krematorijima, odnosno pomno isplanirano i uinkovito zajedniko sudjelovanje u ubojstvu je opisano kao jedinstveno u ljudskoj povijesti. Odvojili su holokaust od svih grozota koje su se dogodile do tada

5. to tvrdi revizionizam holokausta?

Najprije, zbog krive interpretacije u medijima, prvo moramo razjasniti to revizionizam holokausta ne tvrdi:

- ne negira da su idovi za vrijeme Treega Reicha bili proganjani; - ne negira da su idovima bila oduzeta graanska prava; - ne negira da su idovi bili deportirani; - ne negira postojanje idovskih geta; - ne negira postojanje koncentracijskih logora; - ne negira postojanje krematorija u koncentracijskim logorima; - ne negira da su idovi umirali iz velikog broja razloga; - ne negira da su i druge manjine bile proganjane, kao to su cigani, jehovini

svjedoci, homoseksualci, i politiki protivnici; - i konano, ne negira da su gore spomenute stvari bile nepravedne.

U nijedan od ovih zloina nacionalsocijalistikog reima ne sumnjaju revizionisti holokausta. Revizionisti ipak, na sve ove nepravednosti gledaju na nain da nemaju veze s holokaustom, koji se definira kao planirano i organizirano masovno ubojstvo izvedeno

ubojitim plinskim komorama (vidi 4. pitanje).

Revizionisti holokausta smatraju da je slijedee ispravno:

1. Nije bilo nacionalsocijalistike narudbe za fiziko istrjebljenje idova; 2. Jednako tomu, nije bilo nacionalsocijalistikog plana za fiziko istrjebljenje

idova; 3. Nije bilo njemake organizacije niti budeta za realizaciju navodnog plana za

istrjebljenje. Uzmite u obzir izjavu svjetski priznatoga istraivaa holokausta prof. Raul Hilberga: Ali ono to je poelo 1941. bilo je proces destrukcije ne planiran unaprijed, ne organiziran sredinje od ijedne agencije. Nije bilo plana i nije bilo budeta za destruktivne mjere. Mjere su bile poduzimane u koracima. Iz toga nije proizaao neki plan, ve je izveden nevjerojatan skup umova, suglasan ita misli razvuene njemake birokracije.;

8

4. U detaljnim istraivanjima bivih koncentracijskih logora strunjaci su utvrdili: logori smrti nisu imali nikakve sofisticirane metode za masovna

ubojstva, u pojedinim sluajevima niti plinske komore. Nadalje su izvjea masovnih strijeljanja iza njemako-ruskog fronta u velikoj mjeri pretjerana i izvaena iz konteksta;

5. Tamo nije bilo niti adekvatnih industrijskih postrojenja niti dovoljno goriva da bi se mogao kremirati toliki broj leeva. U stvari, kapacitet krematorija jedva je dostajao za kremiranje tijela onih koji su umrli od gladovanja i epidemija.

6. Ne postoji dokumentacija koja opravdava postojanje ubojitih plinskih komora, i nema materijalnih tragova navodnih masovnih ubojstava. Sav dokaz oslanja se samo na stajalita svjedoka, za iju se nepouzdanost nadaleko zna.

7. Unato masivnim promatranjima pijuna i skupina otpora u podruju bliskom njemakim koncentracijskim logorima, svi su se njemaki ratni neprijatelji izjasnili da nije bilo istrjebljenja idova. Optube za genocid nisu postojale dok Njemaku nisu porazili, kada vie nije bilo vlade koja e se tim optubama suprotstaviti.

8. Statistika istraivanja ivuih idova diljem svijeta jasno pokazuju da gubitak te etnike skupine tijekom Drugog svjetskog rata ni priblino ne dosee 6 milijuna. Toan broj je pak, negdje ispod pola milijuna.

6. to je sa slikama hrpa leeva u logorima?

Ovo je slika rtava epidemije tifusa u masovnoj grobnici u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen, koju je slikala britanska vojska.

9

Tipino je da se velik broj takvih fotografija esto pokazuje na televizijskim dokumentarcima o holokaustu ili bez komentara s navodima da su to ti mrtvi rtve holokausta. U stvari to je fotografija rtava epidemije koja se pojavila na kraju rata. Uzrok smrti evidentan je iz stanja trupla. Da su bili ugueni plinom ne bi bili fiziki ispijeni a da su umrli od gladi imali bi napuhane trbuhe. Svaki medicinski strunjak isprve e uvidjeti da su ovi ljudi umrli od tifusa.

Sve fotografije hrpa leeva slikane su u zapadnim logorima pred kraj rata, kao to su Dachau, Bergen-Belsen i Buchenwald, za kojeg se povjesniari sada slau da nije bilo masovnih ubojstava. Zanimljivo, takve fotografije nisu slikane u logorima za koje se

smatra da su u njima poinjena masovna ubojstva (Auschwitz, Treblinka, Belzec, Sobibor, Chelmno, Majdanek.) Ovi istoni logori su svi bili u podruju koje je dolo pod kontrolu sovjeta na kraju rata. Puno govori to to sovjeti nisu izloili nikakve slike masovnih grobnica ili hrpa leeva i to nisu dopustili novinarima, medicinskim strunjacima ili drugim strunjacima da pregledaju logore. Od kraja 1980. revizionisti istrauju ova mjesta u potrazi za dokazom o masovnom ubijanju, ali vlasti su sve njihove napore ograniile na sve mogue naine.

U nedostatku izvornih fotografija koje bi biljeile masovna ubojstva, esto se dogaa da se fotografije onih koji su umrli u zapadnim logorima na kraju rata od izgladnjelosti i

tifusa predstavljaju kao dokaz smiljenog masovnog ubojstva. Kako bi bili sigurni, uasna stanja u zapadnim logorima na kraju rata uvjerila su mnoge saveznike promatrae da su se masovna ubojstva dogodila, kao to pokazuju poetna izvjea. U stvarnosti su ova stanja rezultat situacije za koju nije odgovorna samo njemaka vlada. Prema kraju rata Himmler je besmisleno naredio evakuaciju istonih logora kako se pribliavala Crvena Armija, to je dovelo do prenapuenosti zapadnih logora. To tada je savezniko bombardiranje potpuno unitilo njemaku infrastrukturu, ime je onemoguilo opskrbljivanje logora hranom, lijekovima i sanitarnim potreptinama. Nesporazumi o uzrocima masovnog odumiranja nastavljaju se i do danas, pogotovo meu Amerikancima.

Cijenjeni ljeviarski povjesniar Norbert Frei dao je slijedei razlog za nerazumijevanje, (iz Vierteljahrshefte fr Zeitgeschichte 35 (1987.) strana 400.):

ok kojeg su stvorila ta otkria (brda leeva) esto dovede do krivih zakljuaka koji su se ipak pokazali podnoljivima.

Nitko ne govori da vlada koja je zatvorila ljude u logore nije odgovorna za njih i tako su

nepravedno zatvoreni time bili rtve u Treem Reichu, ak i ako su umrli samo od bolesti. Ipak, ne bi trebalo prelaziti preko injenice da su krajem rata brda leeva bila normalna diljem Njemake. U njemakim je gradovima bilo 600 000 rtava saveznikog bombardiranja. Milijuni su jo uz to umrli od gladi i bolesti koja se nastavila iriti jo 1949. U istonoj Njemakoj i ehoslovakoj tri milijuna Nijemaca ubili su Srbi, esi, Poljaci i Rusi u tijeku najkrvavijeg etnikog ienja u povijesti. U zarobljenikim logorima zapadnih saveznika umrlo je milijun mladih Nijemaca, a milijuni su vegetirali.

Jo stotine tisua dodatno je bilo poslano u radne logore sovjetske gulage iz kojih nikada

10

nisu izali. Ali mediji pokazuju samo jednu vrstu hrpa leeva, onih u koncentracijskim logorima. Svi bi se trebali zapitati zato je to tako. Da li bi dostojanstvo i potovanje, koje dugujemo rtvama grozota trebalo biti ovisno o nacionalnosti?

7. Koja je razlika u tome da li su rtve umrle od tifusa ili u plinskim komorama?

S toke gledita svake rtve i njezine osobne patnje nema razlike. Netko bi mogao zakljuiti da bi ak bilo poeljno umrijeti od otrova nego umrijeti polako od neke zarazne bolesti. Ipak, u trenutnoj raspravi se ne fokusiramo na intenzitet patnje rtava, koju nitko ne osporava.

Ovdje se bavimo povijesnom vjerojatnou odreenih navoda i moralnom krivnjom tzv. njemake nacije zloinaca kao i posljedicama tih navoda. Gledano s toke gledita jednog povjesniara kao i zloinca, je nevjerojatna razlika izmeu toga da li su to rtve epidemije ili rtve planiranog industrijskog masovnog ubojstva u kemijskim klaonicama koje su napravljene posebno za ubijanje. Epidemije, umiranje od gladi, i druge katastrofe

nastale zbog loeg zbrinjavanja, politikih pogreaka i vojnih poraza, su neto to se ponavlja u povijesti ovjeanstva.

Ovdje se bavimo povijesnom i moralnom jedinstvenou industrijske masovne ekstinkcije posebne grupe populacije. Cijela njemaka nacija dri se odgovornom za ovaj jedinstveni zloin, ne samo pojedini zloinci. Ovo je razlog dananjeg loeg odnosa prema Nijemcima (kolektivna odgovornost i nasljedna krivnja). Takoer je i izvor privilegiranog odnosa prema stvarnim ili navodnim rtvama genocida. Predlaemo iz sveg srca da proitate to ima za rei prof. Finkelstein o ovome u svojoj Industriji Holokausta (The Holocaust Industry).

8. Da li je stvarno vano koliko je idova umrlo za vrijeme Treega Reicha, s obzirom da bi i jedna tisua znaila previe?

Bez dvojbe je ispravno da je i jedna tisua previe, i uistinu mora se ii i dalje od toga: ak i one mjere progona u Treem Reichu koje nisu rezultirale izravnim smrtima su bile s dunim potovanjem neprihvatljive. Ali to nije valjani argument protiv statistikog istraivanja da li i kako u unitenju idova, i to zbog tri razloga.

Prvo, to nije zadovoljavajue jednostavno iz razloga to je upravo to to je bilo smatrano svetim desetljeima bio broj rtava. Da broj rtava nije bio vaan, ne bi bilo nuno braniti ga kao socijalni i ak i kriminalni tabu. Evidentno se radi o neemu veemu, kada govorimo o est milijuna, od injenice da ukljuuje veliki broj pojedinih udesa: to se ugroava je simbol koji se ne moe lako odbaciti, s obzirom da opravdane sumnje u broj vrlo brzo mogu dovesti do daljeg nepoeljnog skepticizma u vezi pododsjeka kompleksa holokausta. Dok pokuavamo ne negirati rtvama traginost njihovih pojedinih sudbina na ijedan nain, znanost nita manje ne bi trebala inzistirati na otvorenosti diskusije u

11

vezi brojki. Ba je iracionalno da su oni s jedne strane, koji sumnjaju u 6-milijunsku brojku proganjani ili ak podvrgnuti kriminalnim parnicama dok drutvo i pravni sustav s druge strane reagiraju na valjane argumente protiv te 6-milijunske cifre na nain da odjednom proglase ovu brojku nevanom i inzistiraju umjesto toga na dostojanstvu ak i prve rtve. Da li je estomilijunska brojka standardno pravo na zatitu krivinim zakonom ili je nevana? Ne moe biti oboje.

Drugo i ovo je najvaniji argument etiki ispravna procjena da bi i jedna rtva bila previe ne bi trebala biti izgovarana za zabranjivanje znanstvenih istraivanja. To se ne moe tolerirati iz jednostavnog razloga da znanosti mora uvijek biti doputeno pronai tone odgovore. to bi mislili slubi koja ne bi doputala fiziaru eksperiment odreivanja tone jaine pritiska, jer bi i najmanja jaina bila dovoljno grozna? Fiziar prisiljen na neto takvo bi vrlo brzo doao do netonih rezultata i bio bi prijetnja svakome poslodavcu koji bi ga htio zaposliti. Isto stoji i za povjesniare. Ako se povjesniaru zabranjuje imati kritika stajalita jer bi se mogla smatrati moralno nepodobnima, tada moramo pretpostaviti da su rezultati tako nakrive histografije nepouzdani. Kako nae znanje o povijesti izravno utjee na politiku, naa javna politika je pogrena i nepouzdana. Kljuna funkcija i odgovornost svake grane znanosti je osigurati tone brojke i vrijednosti. Principi koji vrijede za inenjere, fiziare, i kemiare ne mogu odjednom biti naputeni u histografiji iz politikih razloga osim ako netko nije spreman intelektualno se povui duboko u najcrnji srednji vijek.

Tree, i mnogo vanije, moralno ispravan pogled da je ak i jedna rtva previe ne moe principijelno biti barijerom znanstvenoj istrazi zloina koji generalno smatrano moralno gledano nije za pohvalu kao jedinstven i neusporediv u povijesti ovjeanstva. Navodni jedinstveni, prijekoran zloin mora biti podvrgnut proceduri koja je standardna kao i za svaki drugi zloin, odnosno i mora biti istraen u detalje. Iao bih ak i dalje od toga: svatko tko opisuje zloin kao jedinstven mora biti spreman na jedinstveno temeljitu istragu navodnog zloina prije no to se njegova jedinstvenost prihvati kao injenica. Ako osoba ili skupina blokira istragu navodnog jedinstvenog zloina na osnovi moralnog prijestupa, tada je ta osoba ili skupina sama skrivila jedinstveni zloin. Taj jedinstveni zloin sastoji se od prvo oduzimanja obrane od smijenih navoda, zatim ne doputanja kritiziranja takvih tiranskih metoda s izgovorom o neuobiajenoj krivnji. Ovo je upravo bila sudbina Njemake slijedom Drugog svjetskog rata, s rezultatom da su Nijemci prvo bili smatrani brutalnima, zatim klevetani i uskraeni prilike za obranu. Odnos prema poraenoj Njemakoj od strane pobjednikih saveznika bila je stvarno jedinstvena u modernom dobu s obzirom da sami saveznici inae doputaju ak najozloglaenije ubilake zgode kako bi se branili na sudu.

9. Bez obzira na okolnosti, ne zasluuju li idovske rtve potovanje i kompenzaciju?

Svatko prema kojemu se odnosilo nepravedno ima pravo na odtetu i svaka rtva zloina zasluuje potovanje razmjerno ljudskome dostojanstvu. Revizionizam se bavi jedino s odreivanjem objektivnih povijesnih injenica i ne eli uskratiti potovanje ili naknadu ikome tko je patio od nepravde. U sluaju da dokazi pokazuju da odreeni povijesni

12

dogaaj nije izazvao niti priblino rtava koliko se ranije vjerovalo, to je isti povijesni zakljuak, koji ne utjee na niiju sudbinu. Objektivni dokazi bi ak i mogli biti od pomoi novootkrivenim rtvama.

Od kraja Drugog svjetskog rata Njemaka je otplatila vie od 50 milijardi dolara kao odtetu idovskim pojedincima i institucijama. Slijedom tih reparacija je rijeeno preko pet i pol milijuna molbi preivjelih holokausta. Oito, broj preivjelih je vrlo velik. S obzirom da Njemaka obveza nema pisani zakon o ogranienjima, zahtjevi za odtetom su bili nedodirljivi i ak su eskalirali posljednjih godina. Ipak, ne adresiramo pitanje da li su ti koji trae jo novca imaju pravo na to, nakon 55 godina. Mnogo vanije pitanje je zato bi dananji njemaki porezni obveznici trebali plaati te svote. 99.9% svih dananjih njemakih poreznih obveznika imaju 65 godina ili manje i time su u najmanju ruku bili mala djeca kada je zavrio Drugi svjetski rat. Dopustite nam dragi itatelju, da Vam uputimo poneto provokativno pitanje:

Koliko idova ste Vi ubili u svom ivotu, koliko ste stranaca zarobili, koliko ste lanova manjina prognali?

To je apsurdno pitanje, naravno, jer je odgovor uvijek nijednoga (bar se nadam). Zato bi onda njemaki porezni obveznici nastavili doprinositi milijarde i milijarde u odtete? Zato su osueni na vjenu iznudu, pokoru i poniznost? Da li se netko uistinu pita zato su porezi i nezaposlenost u Njemakoj konstantno u porastu?

Moda se prisjeate osnovnog kranskog principa, koji je zakon u svakoj ustavnoj zemlji: obveza se ne prenosi na nae roake; nema takve stvari kao to je nasljedna krivnja! U Njemakoj je taj princip naruen. U sluaju Njemake, netko zarauje na osnovi navodne krivnje njemakih roditelja, djedova, pradjedova.

Shodno tomu, ne bi li bilo zanimljivo znati kada e milijuni Nijemaca koje su iskoritavali kao robove Francuzi, Nizozemci, Englezi, Belgijanci, Jugoslaveni, Poljaci, Danci, Rusi, esi, godinama i desetljeima nakon kraja Drugog svjetskog rata, napokon imati pravo traenja odtete? Kada e 12 milijuna istonih njemakih rtava etnikog ienja i preivjeli u tri milijuna koji su u tom procesu bili ubijeni, 600 000 rtava saveznikog terora bombardiranjem, 5 milijuna koji su umrli od gladi pod saveznikim blokadama i deindustrijalizacijom i zadravanjem hrane od strane Eisenhowera, biti dana pravilna odteta?

Ne zasluuju li sve rtve nepravde jednako potovanje i reparacije? Ili se radi o tome da su neki vie jednaki no drugi?

10. Tko su revizionisti holokausta?

Revizionisti holokausta nisu homogena skupina. Nai izrauni ukljuuju idove (Josef G.Burg, Roger-Guy Dommergue, David Cole, Stephen Hayward); krane (Germar Rudolf, Michael A.Hoffman, Robert Countess); muslimane (Ibrahim Alloush, Ahmed

Rami) i ateiste (Bradley Smith, Robert Faurisson).

13

Neki revizionisti su doivjeli prognanstvo pod nacionalsocijalistikim reimom kao i zatvaranje u koncentracijske logore (Paul Rassinier, Josef G.Burg). Drugi su vojni

veterani Drugog svjetskog rata, iz njemake i saveznike vojske (Werner Rademacher, Wilhelm Stglich, Douglas Collins).

Neki revizionisti su profesori (prof. Robert Faurisson, prof. Arthur R.Butz, prof.

Christian Lindtner, prof. Costas Zaverdinos) i neki imaju doktorate (dr. Wilhelm

Stglich, dr. Robert Countess, dr. Stephen Hayward, dr. Herbert Tiedemann). Neki su diplomirali kemiju, fiziku, ili inenjerstvo (Michael Grtner, Germar Rudolf, Arnulf Neumaier, Friedrich Berg), drugi su povjesniari (Mark Weber, Robert Countess, Carlo Mattogno), ili uitelji u drugim podrujima, kao to je Jrgen Graf.

U redovima revizionista holokausta nalaze se komunisti i socijalisti (Paul Rassinier,

Roger Garaudy), umjereni ljeviari (Pierre Guillaume, Serge Thion), liberali (Andrew Allen, David Cole, Bradley Smith, Richard Widmann), konzervativci (Germar Rudolf,

Carlo Mattogno, Werner Rademacher), desniari (Udo Walendy, Mark Weber) i nacionalsocijalisti (Ernst Zndel). S obzirom da autor ne smatra vanima klasifikaciju revizionista prema politikoj orijentaciji, ne moe jamiti za ispravnost tih odabira.

Ukljueni su takoer Francuzi (Robert Faurisson, Pierre Guillame, Roger Garaudy, Paul Rassinier, Vincent Reynouard, Jean Plantin), Amerikanci (Bradley Smith, Mark Weber,

Arthur Butz, Richard Widmann, Fredrick Leuchter), Nijemci (Germar Rudolf, Werner

Rademacher, Michael Grtner, Arnulf Neumaier, Wilhelm Stglich), vicarci (Jrgen Graf, Arthur Vogt), Talijani (Carlo Mattogno), panjolci (Enrique Aynat), Jordanci (Ibrahim Alloush), Marokanci (Ahmed Rami), veani, Danci, Poljaci, i Rusi, samo za primjer.

Paul Rassinier, profesor geografije i povijesti, bio je borac francuskog pokreta otpora

koji je mnoge godine proveo u njemakom koncentracijskim logorima. Osporio je izjave zatvorenika koji je s njim boravio E.Kogona i drugih i time postao osniva revizionizma holokausta.

14

11. to revizionisti holokausta ele?

S obzirom da revizionisti okupljaju tako heterogenu skupinu nemogue je utvrditi to revizionisti pokuavaju postii. Oito, kliej o revizionistima zato mora biti pogrjean i navoditi na krivo. Ipak, revizionisti imaju jednu stvar koja je zajednika: odlunost u dokazivanju ispravnosti njihovih stajalita o holokaustu i uvjeravanju drugih u isto. Revizionisti bi se vjerojatno beskonano svaali o svemu drugome, osobito ako bi traili zajednikog politikog nazivnika. Zato je krivo pripisati im jedinstveno politiko stajalite. Politika gledita revizionista su uistinu razliita.

U suprotnosti tome, vlade i mediji od najee zapadnih drutva objavljuju kliej da su svi revizionisti ekstremisti desnice koji pokuavaju obnoviti nacionalsocijalistiki reim kako bi uveli desniarsku autoritativnu vladu. Ovo je moda tono za revizioniste koji pripadaju ekstremnoj desnici, ali oni su tek malena manjina u redovima revizionista.

Moda e par prominentnih primjera ilustrirati politiku razliitost revizionistikog miljenja:

Paul Rassinier: to bi motiviralo francuskog komunista koji je bio u njemakom koncentracijskom logoru na osnovi njegovih aktivnosti, da pokua oiviti nacionalsocijalizam u Njemakoj?

Josef G.Burg: to bi motiviralo idova koji je patio i pod okupacijom Nijemaca i Rusa tijekom Drugog svjetskog rata?

David Cole: to bi motiviralo liberalnog mladog Amerikanca idovske vjere?

Fredrick Leuchter: to bi motiviralo potpuno apolitinog amerikog strunjaka u tehnologiji plinskih komora za egzekuciju?

Pierre Guillaume, Serge Thion: to bi motiviralo ljeviarskog francuskog anarhista da pokuava oiviti nacionalsocijalizam u Njemakoj?

Roger Garaudy: koji motiv bi bio dugo vremena prominentnom francuskom komunistu?

Bradley Smith, Richard Widmann: koji bi motiv bio liberalnim Amerikancima?

Vincent Reynouard, Jean Plantin, Germar Rudolf: mladi liberali i konzervativni

europski profesionalci, roeni u srednjim 60-tima. Koji motiv oni imaju u oivljavanju nacionalsocijalizma?

Da li je stvarno vano to revizionist eli postii svojim politikim ili drugim idejama? Citirajmo Germara Rudolfa:

15

Svima koji su ikada sumnjali da je motiv revizionista elja povratiti nacionalsocijalizam, ili povratiti prihvatljivost desniarskih politikih sustava, ili pomoi u proboju nacionalizma, elio bih poruiti slijedee:

Pri istraivanju povijesnih dogaaja na najvii cilj mora biti cijelo vrijeme otkrivanje onoga kako je uistinu bilo kako je tvrdio njemaki povjesniar iz 19. stoljea Leopold Ranke. Povjesniari ne bi trebali stavljati istragu u slubu stvaranja krivinih optubi protiv npr., Dingis kana i mongolskih hordi niti uzdizati ijednu od njihovih greaka. Svatko tko inzistira da istraivanje treba biti iskljueno zbog oslobaanja Dingis kana od kriminalne tube bio i objekt podsmjeha i sumnjalo bi se da je on djelovao iz politikih razloga. Ako to nije tako, zato bi itko inzistirao da nae povijesno gledanje Dingis kana bude utemeljeno jedino na njegovim rtvama i neprijateljima? Jednako zakljuivanje se primjenjuje na Hitlera i trei Reich. I revizionisti i njihovi protivnici imaju pravo na svoja politika miljenja. Optuba da su revizionisti zainteresirani samo za oslobaanje nacionalsocijalizma i da takav napor nije za pohvalu ili je ak kriminalan, je bumerang: Ovoj je optubi preduvjet da ju se smatra neprihvatljivom to djelomice povijesno oslobaa nacionalsocijalizam, i inei to svakako moralnim. Ali ako se hipotetsko oslobaanje osnovano na vjerojatnim injenicama deklarira kao neprihvatljivo, pojedinac otvoreno priznaje da nije zainteresiran za potragu za istinom nego za

inkriminiranjem nacionalsocijalizma povijesno i moralno pod bilo kojim okolnostima i uz

bilo koju cijenu. A motivacija koja stoji iza toga moe biti jedino politika. Stoga oni koji optuuju revizioniste da zloupotrebljavaju svoje istraivanje iz politikih razloga su sami sebe pokazali krivima za jednaki prekraj. Zato nisu nuno revizionisti ti koji su voeni politikim motivima iako nekoliko njih jest ali potpuno sigurno su to svi oni koji optuuju druge za pokuaj u odreenoj mjeri povijesnog uzdizanja politikog sistema koji jo odavno ne postoji. Kao posljedica nae istraivanje nikada ne smije biti zamarano s moguim moralnim usporavajuim efektima naih otkria u vezi politiara ili reima prolosti, ve jedino injenicama. Svatko tko se tomu protivi ne razumije znanstveno istraivanje i ne bi trebao osuivati druge zbog autentine istrage.

12. Da li je revizionizam holokausta ilegalan?

U SAD-u je to rijeeno Prvim amandmanom, kao i svaki miroljubiv, ueni govor, to znai da je sasvim legalno govoriti, pisati i objavljivati revizionistika stajalita. Stvari su ipak puno drugaije kada promatramo Kanadu, Australiju, ili ak pojedine zemlje u Europi.

U Australiji i Kanadi e sve to je uvredljivo idovskoj zajednici biti progonjeno njihovom tzv. Komisijom za ljudska prava, tijelo koje postoji paralelno pravnom sustavu i koje moe zatraiti zapljenu publikacija, plaanje naknadi i iznuditi ispriku zloinaca. Iako ove komisije nisu dio redovnog pravnog sustava, neposluh prema istima znaio bi sam po sebi zloin, koji bi doveo zauzvrat do krivinog tereenja pravnih sustava Kanade i Australije. Iako holokaust sam po sebi po niemu ne upuuje na idove, sve se idovske zajednice osjeaju vrlo uvrijeenima njime, jer revizionizam direktno ili indirektno dolazi do zakljuka da odreene idovske linosti nisu uvijek bile

16

vjerodostojne u svojim iskazima o Drugom svjetskom ratu. Naravno, bilo bi iznenaujue kada bi idovi bili jedina prepoznatljiva skupina ljudi koja nikada ne lae, izvre ili pretjeruje, ali oito vodee idovsko predstavnitvo smatra da nitko ne bi trebao smjeti tvrditi da su odreeni idovi bili nepoteni u vezi holokausta.

U pojedinim europskim zemljama se revizionizam holokausta smatra ozbiljnim

prekrajem. U Francuskoj ljudi za to mogu zavriti u zatvoru do godine dana; u vicarskoj do tri godine; u Njemakoj kao i u Izraelu pet godina; u Austriji je mogua zatvorska kazna u trajanju od deset godina.

Ipak, ako pogledamo pravnu situaciju trebali bi inzistirati, barem teoretski, na tome da

revizionizam holokausta bude savreno legalan u svim ovim zemljama. To je tako jer su sve ove zemlje potpisale UN-ovu Deklaraciju o ljudskim pravima, koja ta ljudska prava

vee za sve te zemlje. Sloboda govora smije biti ograniavana jedino u sluajevima vrijeanja i poticanja kriminalnih radnji, ali sloboda znanstvenoga istraivanja i miroljubiva govora nikada ne smije biti ograniavana - teoretski. Iz toga je razloga nedavna opsena njemaka doktorska disertacija o Kazni Auschwitzove lai dola do zakljuka da je potiskivanje revizionizma holokausta povreda temeljnih ljudskih prava.

U praksi je situacija u Europi sasvim drugaija. Kao injenica, odgovor mora biti da; revizija holokausta je uistinu ilegalna u mnogim zemljama Europe. Od sredine 1980-tih i

djelomino od 1995., revizionisti holokausta su bili kanjavani velikim globama i zatvorskim kaznama iz nijednog drugog razloga nego opovrgavanja slubene verzije holokausta, govorno i pismeno. Sudovi i mediji su udruili snage u suzbijanju neprilagoenih kritika i znanstvenika kao osporavatelja Auschwitza ili osporavatelja holokausta. (Vidi izvjea u asopisu The Revisionist).

17

18

Istraimo Njemaku kao najprogonjeniju naciju. Osnova za slubenu represiju u Njemakoj je paragraf 130 Njemakog kaznenog zakona, koji oito kri i UN-ovu Deklaraciju o ljudskim pravima i 5.lanak njemakog Ustava. Pod 3. lankom, paragraf 130, negiranje nacionalsocijalistikog masovnog ubijanja kanjivo je zatvorskom kaznom u trajanju do pet godina zatvora, a negiranje je definirano kao insinuiranje neistine u svrhu tvrenja tonijeg miljenja. Kazneni zakon time implicira da je svatko osuen na istinu slubenog pojma povijesti; i tako bilo tko bi mogao izraziti sumnju ili suprotno miljenje, lae smiljeno i s kriminalnom tendencijom, ili je on/ona lud. Takoer je kanjivi prekraj ak i za odvjetnike branitelje! prezentirati ijedan dokaz pred njemaki pravni sud, koji bi bacio sumnju na slubenu verziju holokausta. O hrabri novi svijetu koji ima takve zakone!

Nije revizionizam holokausta ono to je nepravino; ve je to procedura njemakih sudova. Na alost, sudovi su ti koji imaju mo. Jednaku situaciju sreemo u Austriji, vicarskoj, i u odreenoj mjeri i u Francuskoj.

Ve sada preko deset godina, njemaka vlada je bila zaposlena u ponovnom paljenju knjiga, primarno revizionistikih knjiga. U dodatku, oko deset do petnaest tisua Nijemaca je tueno za miroljubive misaone zloine svake godine!

Klimaks njemakoga lova na vjetice, misaonih kriminalaca je 2001. dosegnuo, kada je njemaki javni tuitelj odbio prigovor konzervativnog aktivista koji je bio okarakteriziran od strane medija kao nazi. Kao razlog ne doputanja tog prigovora, ovaj je tuitelj izjavio da bi njemaka javnost smatrala da je svatko na politikoj desnici nazi, bio on konzervativac, patriot, desniar, ekstremist, faist, ili nacionalsocijalist. S obzirom da je nazi postao opi pojam za svakoga iz desnice, nitko se ne i trebao uvrijediti takvom oznakom dok god on uistinu pripada ijednoj skupini koja se smatra desniarskom u bilo kojem pogledu (vidi dokument na proloj strani). To znai da je svatko tko je na desnoj strani prema definiciji njemakih autoriteta nazi.

Netko osjea nunim podravanje represije neonacista, koji su u medijima obiljeeni kao brutalni i odvratni. Ipak, ovo se mora uzeti u obzir: tko god se slijepo slae da bi neonacisti trebali biti proganjani iskljuivo na temelju njihovog drugaijeg stava, se ne bi trebao aliti ako ga se obiljei kao neonacista i progone jer je susjed izjavio da je mahao nacionalnom zastavom ili pjevao himnu. Jer to je upravo ono to se u Njemakoj dogaa: oni koji izraavaju isto normalne patriotske osjeaje, to je posve normalno i uobiajeno u SAD-u, se u Njemakoj smatraju neonacistima toliko je ondje zastranio politiki spektar. Svatko je duan prosvjedovati protiv progona nekonvencionalnih mislioca. Ovo je istinito ne samo ako progon dolazi od diktatorstva, nego i ako proizlazi iz ustavne

demokracije!

19

13. Gdje mogu nauiti vie o revizionizmu holokausta?

Najbolje, najjeftinije mjesto za to je internet i osobito za one koji govore engleski, web-

stranice www.codoh.com , www.ihr.org , kao i www.vho.org . Ako vam pruatelj usluge blokira te stranice (oit dokaz cenzure), moete to zaobii uz pomo besplatne slube omoguene uz www.anonymizer.com . Anonimizer onemoguava vaem pruatelju usluge prepoznavanje sadraja kojeg downloadate, tako da ga ne moe niti cenzurirati.

Na www.vho.org je na raspolaganju gotovo sva revizionistika literatura, direktno ili preko linkova s drugih stranica. Na svakoj stranici www.vho.org postoji kartica Index (menu) preko koje moete nai ime, jezik i indicije na temu. Kao uvodne radove preporuamo:

- Jrgen Graf, The Giant With Feet of Clay - G.Rudolf, Jrgen Graf, Lectures on the Holocaust -

Naprednijim itateljima preporuamo: - German Rudolf, Dissecting the Holocaust - daljnja izdanja iz serije prirunika o holokaustu -

itateljima koji su zainteresirani za redovite asopise o revizionizmu, preporuamo: - The Revisionist (engleski) - The Journal of Historical Review (engleski) - The Barnes Review - Vierteljahreshefte fr freie Geschichtsforschung (njemaki)

Prijevod:

Posjetite nas na internetu

NSDAP/AO NOVA EUROPA DER STRMER

I PREUZMITE BESPLATNE NACIONALSOCIJALISTIKEPUBLIKACIJE NA HRVATSKOM JEZIKU