Baština sjeveroistočne Bosne VIII · Baština sjeveroistočne Bosne VIII 87 Krak starog puta iz središta Tuzle, kroz Mejdan, pa ka zapadu je od Vikalja išao južnim obodom doline

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

85

Mr. sc. Rusmir DJEDOVIĆ

MEJDAN (VAIZ) MAHALA U TUZLI KRAJEM 19. STOLJEĆA

Sažetak

Mejdan (Vaiz) mahala je jedna od starijih u gradu Tuzli. Razvila se na javnom

gradskom prostoru, poznatom pod nazivom „Mejdan“. Krajem 19. stoljeća ima brojne

urbanogeografske sadržaje: džamiju, mekteb, groblja, javne prostore Mejdan i Mali

Mejdan, kao i nekoliko desetina tradicionalnih bosanskih kuća za stanovanje sa

pomoćnim objektima.

U radu se daje detaljan pregled svih kuća i familija u mahali Mejdan (Vaiz) a na

kraju 19. stoljeća. Uglavnom na osnovu do sada nekorištenih izvora iz austrougarskog

perioda (Gruntovnih knjiga i Katastarskih planova).

Ključne riječi: Mejdan (Vaiz) mahala, Tuzla, kraj 19. stoljeća, urbanogeografske,

familije, kuće, džamija.

Uvod

Mahala Mejdan (Vaiz) je jedna od preko dvadeset starih tradicionalnih urbano-

geografskih cjelina grada Tuzle.1 Iako se nalazi na sjevernoj ekspoziciji, što je za naše

prilike nepovoljno, Mejdan mahala je zahvaljujući blizini Tuzlanske utvrde-palanke,

Čaršije i Sonog trga, nastala još početkom osmanske uprave, na prelazu 16/17. stoljeće.

Mahala Mejdan u Tuzli nalazi se neposredno sa južne strane rijeke Jale, vrlo blizu

samog središta grada. Nadmorska visina mahale je između 230 i 255 metara. Teren se

diže od sjevera (korito rijeke Jale) ka jugu i prvim padinama brda Ilinčica. Južno od

mahale iznad zemljišta Pod Ilinčicom započinje strma i šumovita padina Ilinčice, i njen

vrh visok 383 m (najviši vrh je južnije, 452 m).

Od najsjevernijih kuća u mahali pa prema koritu rijeke Jale je nešto strmija

padina. Stanovnici mahale starinom koriste više prirodnih izvora. Buban voda je na

zapadnoj granici Mejdana. Lipa voda je u Mosničkom potoku. Jedna voda je ispod

groblja Musafirca. Izvor Stubo je ispod mahale Mejdan ka Jali. Poznati izvor Saračuša je

u Gornjem brdu. Dosta kuća je u avlijama imalo vlastite bunare. Rijeka Jala je služila za

pranje haljina i napajanje stoke.

1 Iako se mahala krajem 19. stoljeća službeno nalazi u Dolnjoj Tuzli, u narednom tekstu upotrebljavamo

naziv Tuzla, kako se ovaj grad naziva od 1910. godine.


86

Dakle, sjeverna granica mahale je korito rijeke Jale, na istoku je staro

muslimansko groblje Musafirac (Musafirovac), na jugu i jugoistoku je stara mahala

Donje Brdo (Čethoda), sa jugozapada mahala Potok (kraj potoka Mosnik), a sa zapada

veliko i staro muslimansko groblje za više mahala (Mejdan, Potok, Mosnik).

Važan činioc nastanka i razvoja mahale Mejdan je da kroz nju prolazi stari put iz

središta Tuzle ka jugu i zapadu. Ova važna trasa polazi iz središta grada Tuzle, odnosno

od utvrde i Sonog trga u srednjem vijeku, a Čaršije i Palanke u osmanskom periodu. U

mahalu Mejdan, starinom zapravo ulaze dvije trase ovog puta. Jedna od središta Tuzle

ispod groblja Musafirovac pa kroz Mali Mejdan, a druga od Pazara preko starog mosta

na rijeci Jali pa sjevernom stranom mahale. Obje se sastaju na proširenju kod džamije i

idu ka zapadu. Prvo iznad starog groblja (gdje je danas Osnovna škola), preko potoka

Mosnik i dalje na Vikalj. Odatle jedan krak čini stari put ka jugu, odnosno srednjoj Bosni

(Kladanj, Krivaja, Sarajevo, Vareš...), a drugi ide na zapad, preko Husina za Maglaj i

dolinu rijeke Bosne (Travnik).

Na ovim putevima se starinom nalaze hanovi ili svratišta za odmor i konačenje

karavana i putnika. Veliki broj hanova i činjenica da se nalaze na vrlo kratkim

rastojanjima govori o značaju i frekvenciji ovih puteva.

Na kraku puta ka jugu od Vikalja, preko Crvenih njiva (ispod Kalebića) nalazi se

prvi han koji je bio iznad Crvenog brda (otprilike na izlazu današnjeg uskog sokaka na

trasu savremenog puta Tuzla – Dubrave), a vlasnik hana u drugoj polovini 19. stoljeća

je familija Valjevac.2

Sljedeći han na ovom kraku je bio na prevoju iznad Krojčice ka Grbavcima, a još

jedan na Ravnoj Trešnji, poznati Golubovića han (na starim topografskim kartama

označen kao Golubovi han). Odatle, sa platoa Ravne trešnje, imaju dva kraka ka jugu3.

Zapadniji krak ide kroz naselje Pasci Donji gdje su kraj današnje džamije do skora

bila tri hana i nekoliko kahvana i dućana. Hanovi su bili: Mujage Cerića (Hujdurova

kuća), Kušmerov han (vlasnik Bajramović) i Đulovića.4 Ovaj put je dalje išao preko

Spreče, kraj starog begovskog posjeda Tuzlića, kasnije Kulovića (na Malinama). Istočniji

krak je silazio kroz Pasce Gornje, preko Kulić hana, a Spreču prelazi kod Sprečkog hana

(današnji most na Spreči na putu Dubrave-Živinice).

Na opisanu trasu su iz grada vodila još dva kraka. Onaj od Potok džamije uz

Mušinac pa na greben Ilinčice i na han na Krojčici i jedna direktna trasa iz Čaršije i

Palanke, kraj džamija Jala i G. Brdo pa na greben Ilinčice i na Krojčicu. Sa vrha Ilinčice

jedan odvojak je išao ka istoku, u Gornju Spreču i ka Zvorniku.

2 Početkom austrougarske uprave vlasnik hana je Ibrahim Valjevac. Oko 1900. naslijeđuju ga sin Muhamed

i nekoliko kćerki, tada već um. Hadži Ibrahima Valjevca. 3 Kojih nekoliko stotina metara prije, jedan stari krak je išao ka jugozapadu, južno od Husina, pa kroz

Morančane i dalje preko rijeke Spreče. 4 Salih Strašević, Pasci Gornji i Petrovice Donje 1512-2012, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2014, str. 195.


87

Krak starog puta iz središta Tuzle, kroz Mejdan, pa ka zapadu je od Vikalja išao

južnim obodom doline rijeke Jale, kroz Kreku i Miladije. Za austrougarske uprave se u

Miladijama nalazi neka kafana. Tog lokaliteta kraj puta u visini današnje željezničke

stanice Kreka, krajem 19. stoljeća su vlasnici Altunbabići iz Tuzle, a od 1905. godine

Valentin Schmitke sin Valentina. Put zatim ide kraj starog i poznatog imanja Tuzlića

(danas je tu park oko Instituta), pa na prevoj kraj Husina. Odatle je već bilo više krakova

ka zapadu (Maglaju) i jugozapadu (Krivaji).

Razvoj mahale

Područje mahale Mejdan (Vaiz) vjerovatno je bilo sporadično naseljeno od

najstarijih vremena. Prema nekim vijestima na obodu starog groblja (danas O.Š.

Mejdan) ka mahali, prije više decenija je bio pronađen antički kameni nadgrobnik. I

naziv potoka i mahale Mosnik mogao bi biti u vezi starog mosta na putu iz Tuzle ka

jugu.5

Za stari izvor po imenu Buban, koji se nalazi zapadno od mahala Mejdan i Donje

brdo, ka potoku Mosnik, vezane su neke starine. Naime, na njemu je bilo tradicionalno

okupljalište naroda za jurijev, kao i za kišne dove.

Vjerovatno je područje mahale bilo naseljavano i u srednjem vijeku i prvim

stoljećima osmanske uprave (od sedamdesetih godina 15. stoljeća).

Mahala je zasigurno bila već formirana početkom 17. stoljeća.

Osnovao ju je Dželali vaiz Mehmed efendija, koji je prije 1644. godine podigao na

Mejdanu mesdžid u kojem je lično vršio dužnost imama. Umro je prije januara 1664.

godine, a u spomenutoj službi ga je naslijedio sin mu Fejzulah. Džamija i danas postoji,

a naziva se Vaiz Ali efendijina. Zašto sada Ali efendijina, ne znamo. U izvorima se

nekoliko puta spominje Mehmed efendija, kao osnivač mesdžida u toj mahali.6

S obzirom da je to bio prvobitno mesdžid pa vjerovatno kasnije, prilikom

opravka, mesdžidu je dodata i drvena munara. Možda je urađeno za vrijeme dok je bio

imam Ali-efendija, pa se tako po njemu i prozvala džamija.7

Negdje u XVIII/IX stoljeću Vaiz Ali efendija obnavlja prethodno navedenu

džamiju i od tada se ta džamija i njen vakuf nazivaju po njemu.8

Postoji i predanje da je neki spahija Katana sagradio mesdžid na Mejdanu iza

Mohačke bitke (1526. godine).

5 Toponimi tipa: Mostine, Most, Mošćanica...., često su vezani za trase antičkih puteva. 6 Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975, str. 187-188. 7 Refik M. Hadžimehanović, Ljetopis tuzlanskih džamija, Takvim, 1982. Sarajevo, str. 136. 8 Rusmir Djedović, Vakufi u Tuzli od XVI do XX stoljeća, Zbornik radova „Veliki vakifi Bosne“, BZK Preporod

Tuzla, Tuzla, 2006. str. 72.


88

Stari naziv za mahalu je dvojak: u narodu Mejdan, a službeno Vaiz.

Već je primjećeno u literaturi da ova mahala: razvila se na lijevoj strani Jale, na

takozvanom Mejdanu.9 Zna se da se skoro u svakom našem gradu tokom osmanske

uprave razvio tzv. Mejdan. Veći ili manji prostor unutar urbanog tkiva grada, namjenjen

za različite javne sadržaje. Upravo riječ Mejdan (sa arapskog, preko turskog jezika),

znači: povelik prazan prostor u gradu, polje, trg, marvena pijaca, vašarište.10 Krajem 19.

stoljeća je zabilježen naziv dijela grada Dolnja Tuzla, kao Mejdan.11 U najnovije vrijeme

i kao službeni naziv mahale redovno se upotrebljava naziv Mejdan.

Nazivi dijelova starih bosanskohercegovačkih gradova kao Mejdan ili slično,

relativno su česti. Tako imamo Mejdane u: Banjaluci, Mostaru, Gračanici, Rogatici...,

Mejdandžik u Zenici, Atmejdane u Sarajevu i Tešnju... Pa tako i Mejdan u Dolnjoj Tuzli.

Sličan primjer tuzlanskom, kada se na slobodnom gradskom prostoru Mejdanu

razvila mahala sa istim imenom, imamo i u obližnjoj Gračanici.12

9 Adem Handžić, Tuzla..., str. 187. 10 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985, str. 454. 11 Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895., Zemaljska štamparija,

Sarajevo, 1896, str. 282. 12 Na gračaničkom Mejdanu, tj. velikom slobodnom prostoru koji se protezao duž Gračanice rijeke ili

Gračanke (današnja Sokoluša) i koji je služio za održavanje sajmova, trka itd., početkom 18. stoljeća razvija

se današnja čaršija i mahala pod nazivom Mejdan mahala. U toj Mejdan mahali, gradi se i džamija, koja po


89

U spomenutom službenom popisu dijelova grada Dolnja Tuzla sa kraja 19.

stoljeća, navode se nazivi mahale kao Mejdan i Vaiz.13 Zapravo, službeni naziv od njenog

prvog spomena u 17. stoljeću pa do novijeg vremena je bio u obliku Vaiz mahala.

Redovan je običaj u osmanskim gradovima da se nazivi mahala dobijaju po službenom

nazivi džamije ili mesdžida u njoj. A opet, one, po imenu graditelja džamije ili mesdžida

i osnivača vakufa za njeno uzdržavanje. Tako je u 17. stoljeću naziv mahale kao Dželali

vaiz Mehmed efendije, kasnije Vaiz Ali efendije, pa samo Vaiz mahala.

Godine 1645. spominje se Abdul Mumin, stanovnik Vaiz mahale.14

Sredinom 18. stoljeća, tačnije 1750. u mahali Vaiz, navode se sljedeći stanovnici:

Sulejman čauš, Sulejman ćehaja, Ahmed, Ibrahim čauš, Ibrahim Odobaša, Husejnaga,

Abdulah Buzina, Salih Odobaša, Husejn Poljo, Omer Sarić, Imam Vaiz mahale, Čizmić,

Ibrahim Kadrić, Osman ćehaja, Husejn Ibričić.15

Krajem osmanske uprave, 1869. godine, u Vaiz mahali stanuju: Ibrahim

Arslanović, Mustafa Arslanović, Hadži Jusuf Omerov, Risto Horoščić.16

Nešto kasnije, kao stanovnici Vaiz mahale, spominju se sljedeći:17

Naziv Vaiz mahala, imamo naveden i godine 1883. Tada u jednom dopisu

Hašimaga Hadžiefendić daje nazive: imena u gradu postojećih mahala; pa između

ostalih navodi i Vaiz mahalu.18

Godine 1889, u Gruntovnim knjigama se službeno, blizu trideset objekata i

parcela naziva u Vaiz mahali. Tako se navodi za zgradu mekteba u Vaiz mahali, za blizu

trideset kuća u Vaiz mahali, pa i naziv za nekoliko parcela u Vaiz mahali.

U službenom popisu dijelova grada Dolnja Tuzla iz 1895. godine, navodi se i

Vaiz.19 Naziv Vaiz mahala je bio u službenoj upotrebi sve do Drugog svjetskog rata.

njoj dobija naziv Mejdan. (Rusmir Djedović, Mejdan džedid (Šarena) džamija u Gračanici, Gračanički glasnik

1 maj 1996, Monos, Gračanica, str. 39.) 13 Glavni rezultati popisa..., str. 282. 14 Šaban Hodžić, Stanovništvo Tuzle od najstarijeg doba do 1911. godine, neobjavljena građa, Arhiv

Tuzlanskog kantona, Tuzla.., str. 6. 15 Šaban Hodžić, Stari turski dokumenti sa tuzlanskog područja, Članci i građa za kulturnu istoriju Istočne

Bosne, Knjiga I, Zavičajni muzej u Tuzli, Tuzla, 1957, str. 62. 16 Šaban Hodžić, Stanovništvo..., str. 25. 17 Godine 1904. Mustafaga Busovača Ibrahimagin, Salko Smajić Seljubac; 1905: Mehmed Atlić, Osman ef.

Bektić, Muhamed ef. Damadžić, Mehmed Dizdarević, Hadži Mehmedaga Hadži Hrustić, Mehmed ef.

Kavazbašić Ibrahimov, Abdulah Kopčić, Džafer Mahmudbegović, Osman Mahmudbegović, Murat Morankić,

Šaćir Muratović, Mehmed Omazić, Mustafa Sabitović Hašimov, Ibrahim Valjevac; 1906: Mahmud Alić

Osmanov, Mehmed Ćilimković, Hilmo Katanić Hasanov; 1909: Muharembeg Azabagić Sulejmanov, Smajl

Begtašagić Begtin, Mustafa Kožarić Muharemov, Avdo Košpić, Abdulah Kupusović, Osman Mahmuzić, Šaćir

Mujanović Ahmedov, Smajl Sarić, Fadil Subašić Salihov. (Šaban Hodžić, Stanovništvo..., str. 36, 43, 49 i 69.) 18 Dragomir Vujičić, Onomastička građa Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, Bosanskohercegovački

dijalektološki zbornik knjiga III, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Sarajevo, 1982, str. 300. 19 Glavni rezultati popisa..., str. 282.


90

O mahali Mejdan u Dolnjoj Tuzli u 19. stoljeću, već imamo nešto objavljenih

podataka:

Mejdan mahala, kako ime govori, se od početka osmanske uprave postepeno

razvija na prostoru gradskog mejdana, slobodnog prostora za javne potrebe. Sredinom

19. stoljeća ima staru džamiju i privatne stambene objekte.20

Krajem 19. stoljeća grad Dolnja Tuzla ima preko dvadeset tradicionalnih

urbanogeografskih cjelina koje nazivamo mahale.21 Jedna od njih je i mahala Mejdan ili

Vaiz, čije urbanogeografske karakteristike detaljno analiziramo u nastavku.22

Vjerski i prosvjetni sadržaji

Uobičajeno je da su u mahalama najvažniji i centralni sadržaji džamija i mekteb.

Skoro svaka naša stara gradska mahala ima u svom središtu džamiju, po čijem se imenu

naziva i cijela mahala. Uz džamiju su obično groblje (harem) i mekteb (mejtef). Oni su

obično pored glavnog mahalskog raskršća, a tu je obično i neki izvor ili česma.

Kako smo već naveli, u mahali Mejdan na proširenju (raskršću) u njenom

zapadnom dijelu nalazi se stara džamija, još od početka 17. stoljeća. Krajem 19. stoljeća

džamija se nalazi na katastarskoj čestici (k.č.) 13/33, a godine 1889. vodi se kao

gradilište sa džamijom i haremom, ukupne površine od 280 m2.

U literaturi se do skora nije znalo da li ova džamija u prošlosti ima vlastiti vakuf.23

Kao što je običaj da za sve vjerske i prosvjetne objekte postoji vakuf koji se brine

za njihovo uzdržavanje, tako u novije vrijeme se zna da od najstarijih vremena postoji

poseban vakuf i za ovu džamiju.24

Godine 1889. vakuf Vajz džamije u D. Tuzli, u statusu mulka ima džamiju sa

haremom, a u statusu mirie zemljišta u Docu (u vrhu potoka Mosnik) i Batvi (gdje je

današnji nogometni stadion). Radi se o zemljištima na k.č. 1840/4 oranica Doc površine

18.800 m2, kasnije 14.530 m2 i 1984 oranica Mukata u Batvi površine 13.310 m2, kasnije

1984/1 od 2.510 m2. U novije vrijeme ove parcele su sve smanjivane i na kraju oduzete.

20 Rusmir Djedović, Benjamin Bajrektarević, Tuzla od tradicionalnog orijentalnog do modernog

industrijskog grada, Bosanskohercegovački gradovi u procesu političke modernizacije (1850-1950),

Zbornik radova sa naučnog skupa održanog u Mostaru 16.9.2011., Muzej Hercegovine Mostar,

IKD“Universiti press“ Sarajevo, Mostar-Sarajevo 2013, str. 130. 21 O urbanom razvoju i osnovnim urbanogeografskim karakteristikama Dolnje Tuzle krajem 19. stoljeća,

pored navedenog rada, imamo i u: Rusmir Djedović, O urbanom razvoju Tuzle, Zbornik radova o Vakufima,

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Vakufska direkcija Sarajevo, Medžlis Islamske zajednice Tuzla,

Sarajevo-Tuzla-Banjaluka, 2012, str. 145-153, o urbanom razvoju grada Tuzle posebno sa aspekta

islamskog naslijeđa imamo u: Rusmir Djedović, Uvodni dio u Monografija tuzlanskih džamata, autora Š.

Sulejmanovića, 2016, str. 7-11. 22 O Mahali Mejdan i njenim familijama u zadnjih 7-8 decenija, obimnije istraživanje sprovodi Muhamed

Katanić iz Tuzle, a biće objavljeno u obliku knjige o Mejdanu i njegovim ljudima. Nedavno je objavljeno i

jedno neformalno izdanje, pod nazivom Brdo i Mejdan nekad i sad – sjećanja-događaji-zanimljivosti. 23 Refik M. Hadžimehanović, Ljetopis...., str. 138. 24 Rusmir Djedović, Vakufi u Tuzli..., str. 72.


91

Tako se k.č. 1984/2 vodi kao Fiskulturni stadion od 10.800 m2 a 1948/3 oranica Mukata

u Batvi ima svega 1.280 m.25

Godine 1913. vakuf Vaiz Ali ef. džamije u Tuzli ima sljedeće stavke: kesim za

zemlju od Hasana Kasumovića 36, kesim za zemlju od Hasana Mandžića 79, kesim za

zemlju od Ibrahima Omerkića 14, murabeha od glavnice 74, plaća muteveliji 20, plaća

imamu 80, plaća mujezinu 60, učenje hatme 6, za vjerske svečanosti, rasvjetu i drugo

12, porez i ekvivalent 8 i općinski namet 5 kruna. Ukupno iznos prihoda je 203, iznos

rashoda 201, a višak 2 krune. Mutevelija vakufa Vaiz Ali ef. džamije u Tuzli 1913. godine

je Omer Ibrišimović (zajedno sa još nekoliko drugih u gradu).26

Kao što vidimo vakuf Vaiz Ali ef. džamije starinom ima glavnicu u novcu i nekoliko

zemljišta koja su uglavnom davana u zakup ljudima iz Tuzle. Prihodi su davani kao

plaća: imamu, mujezinu i muteveliji te održavanje džamije i vjerske aktivnosti.

Neposredno uz džamiju u sjeveroistočnom uglu harema starinom se nalazi

mekteb. Nalazi se na k.č. 13/99 kao kuća k.br. 1153 sa kućištem u Vaiz mahali površine

od 40 m2 a u statusu mulka. Kuća je 1889. godine registrovana u vlasništvu vakuf Hadži

Dautbega u D. Tuzli.27 Inače je u vlasništvu ovog vakufa bilo još nekretnina u Dolnjoj

Tuzli.

Od vakufa vezanih za mahalu spominje se i vakuf Hadži Mustafe Busovače.28

Fotografija Mahale Mejdan (Vaiz) na prelazu 19/20. stoljeće (Vaiz Ali ef. džamija u

sredini, oko nje veći dio mahale Mejdan, u lijevom gornjem dijelu džamija Osmana ćehaje i

oko nje i u gornjem dijelu fotografije mahala Donje brdo, u donjem lijevom dijelu dio

mahale Pazar) Tumač: 1. Džamija Vaiz Ali ef., 2. kuća Kasumovića, 3. kuća Kavazbašića,

4. kuća Busovača, 5. kuće Mahmutbegovića i Azapagića zv. Hadžić, 6. kuće Kurtalića, 7.

kuća Karabegovića, 8. nova kuća kraj pruge.

25 Gruntovni uložak broj 2010, u Gruntovnim knjigama za Katastarsku općinu (K.O.) Dolnja Tuzla iz 1889.

godine. Gruntovnica Općinskog suda u Tuzli. 26 Proračun vakufa u Bosni i Hercegovinu za 1913. godinu, Sarajevo, str. 349. 27 Gruntovni uložak broj 1153... 28 Rusmir Djedović, Vakufi u Tuzli ..., str. 75.


92

Starinom se na padini Malog Mejdana nalazi jedno kultno mjesto. Radi se o dva

Djevojačka mezara na podstrani Mejdana. Predanje govori o dvije djevojke koje su prale

haljine na rijeci Jali, a ranili ih austrijski vojnici. Umrle su iznad Jale u strani i od njih su

navedena dva Djevojačka mezara.29

Ovakav motiv u narodnim predanjima je čest, možemo ga naći na više mjesta po

Tuzli i okolini.30

Sa istočne i zapadne strane mahale Mejdan, starinom su dva velika muslimanska

groblja. Na istoku je na k.č. 10/80 groblje Musafirovac (u novije vrijeme zvano i

Musafirac) površine 6.350 m2 i pripada vakufu Jalske džamije u D. Tuzli. Na njega se sa

juga nastavlja harem džamije Osmana ćehaje u Donjem brdu. Sa zapada je još veće staro

muslimansko groblje, na mjestu današnje O.Š. Mejdan. Krajem 19. stoljeća naziva se

groblje u Mosničkoj mahali, na k.č. 14/14 i 14/16, površine ukupno oko 34 dunuma.

Tada pripada vakufu Arslanage džamije u D. Tuzli, vakufu Potočke džamije u D. Tuzli i

vakufu Vaiz Ali eff. džamije u D. Tuzli, u jednakim dijelovima.31

Pregled mahale 1889. godine

U nastavku dajemo detaljan pregled kuća i njihovih vlasnika u Mejdan (Vaiz)

mahali a 1889. godine. Dati su prvi upisani vlasnici i ponešto podataka o kasnijim

vlasnicima.

Pregled mahale započinjemo od džamije ka istoku i proširenju poznatom pod

nazivom Mejdan.

1. Prva kuća je na k.č. 13/34 kućni broj (k.br.) 1149 u Vaiz mahali u vlasništvu

1889. godine Osmana Mustajbašića pok. Mahmuta. Godine 1901. sprovedena je

dražba. Godine 1903. spominje se Vladimir Maksimović, a 1903. Dimitrije Džinić zvani

Stefanović pok. Steve. Od 1905. godine spominju se Meho Hadžimustafić pok. Mujage,

a 1905. Dudija r. Ćilimković udata za Mehu Hadžimustafića.32

Nekoliko kuća Mustajbašića, krajem 19. stoljeća ima u Brđanima. Tada

Hadžimustafića ima u Poljskoj mahali, a Hadžimustafića zv. Jemendžića u Džindić

mahali.

2. Sljedeća na k.č. 13/36 je kuća k.br. 1147 u Vaiz mahali koje je vlasnik krajem

19. stoljeća Hankija r. Gurabić udata za Mehmeda Omazića. Godine 1912. vlasnci su

Mejra r. Omazić udate za Mustafu Salihspahića i Derviša Omazić kći Mehmeda.33

29 Džemal Ćilimković, Tuzla u osmansko doba, Regionalni istorijski arhiv Tuzla, Tuzla, 1996, str. 142. 30 Djevojačko turbe koje je nekada bilo kraj džamija Jala u Tuzli, Djevojačko turbe na ulazu u G. Tuzlu,

mezar stradale djevojke u mahali Hadži Džafer (Lipa) u Gračanici... 31 Gruntovni uložci broj 2004, 2001 i 1998... 32 Gruntovni uložak broj 1149... 33 Gruntovni uložak broj 1147...


93

Trag familije Gurabić imamo kroz naziv zemljišta Gurabići, a nalazi se u samom

vrhu potoka Mosnik ispod vrha Ilinčice. Omazići su poznata tuzlanska familija. Veća

imanja krajem 19. stoljeća imaju npr. u mahali Tabašnica.

3. Kuća 13/98 k.br. 1145 u Vaiz mahali i parcela 13/37 i 13/38, vlasnik je Mustafa

mal. pok. Hašima Sabitovića. Godine 1905 briše se malodobnost Mustafe Sabotovića.

Ubrzo 1/3 se vodi na Osmanu Mahmuziću um. Hadži Abdije, a još 1/3 na Aliji

Salihspahiću um. Sulje.34

Nestaju podaci o Sabitovićima, mada ih kasnije ima u Tuzli.35

4. Godine 1889. jedne kuće na 13/40 k.br. 1154 u Vaiz mahali, kao i zemljišta

ispod mahale ka rijeci Jali na 13/64 voćar Stubo od 1.460 m2, vlasnik je Mustafa

Kasumović pok. Ibrahima, koji je tada bio iz Turske Trnove kotar Zvornik. Godine

1920. naslijedili su: Zulejha r. Bajrić udova iz Poljica, Ibrahim, Sejd, Omer... Kasumović

um. Mustafe, tada svi iz Poljica.36

Krajem 19. stoljeća u Dolnjoj Tuzli ima Kasumovića i u mahali Donje brdo. Imali

su također i stari ogranak, Hadžieminefendiće.

5. Kuće na 3/42 k.br. 1141 u Vaiz mahali vlasnik je Pašan Ćilimković pok. Hadži

Mujage. Godine 1890. spominje se Salih Smajić iz Seljublja, a 1902. spominju se: Sajma

r. (Abadžić?) Hadžić udova Smajić-Seljubac, mal. Salih i Sulejman sinovi um. Saliha

Smajića-Seljubca.37

Inače su Ćilimkovići stara tuzlanska familija. Brojna je krajem 19. stoljeća. Ima ih

u više mahala: Atik, Jala, Mosnik, Donje brdo38, Potok, Moluhe.

Pored Smajića zv. Seljubac krajem 19. stoljeća u Tuzli ima i drugih Smajića

(Moluhe, Pasci). Tada je jedna kuća u Poljskoj mahali u vlasništvu Saliha Smajića zv.

Seljubac. Biće radi razlikovanja ove Smajići zovu Seljubac (doselili iz Seljublja).

Sa sjeverne strane proširenja Mejdan je:

6. Kuća na 13/47 k.br. 1138 u Vaiz mahali uz koju su kasnije popisani: na 13/115

kuća, 4/670 Bara u Atik mahali i 12/99 Potok, sve u vlasništvu Muharembega

Azapagića zvanog Hadžić pok. Hadži Sulejmanbega. Godine 1926. naslijeđuju ga:

Damadžić Hanumica udova Azabagić r. Murić, Salko, Ferhat, mal. Fahrudin i Sulejman

Azabagić um Muharema.39

Azapagići, kasnije se pišu kao Azabagići, su stara i poznata tuzlanska familija.40

Azapagići (Azabagići) su brojni krajem 19. stoljeća i ima ih u više mahala: Donje

brdo, Poljska, Džindić, Jala. Također, imaju više različitih ogranaka krajem 19. stoljeća.

34 Gruntovni uložak broj 1145... 35 Prema tradiciji, nekog Sabitovića naslijedila su djeca od žene koju je doveo. 36 Gruntovni uložak broj 1154... 37 Gruntovni uložak broj 1141... 38 U susjednoj mahali Donje brdo krajem 19. stoljeća kuću na 12/93 k.br. 1112 imaju Pašan Ćilimković

pok. Hadži Mujage i Šerifa r. Ćosić udate za Uzeira Mečića. 39 Gruntovni uložak broj 1138... 40 O Azabagićima vidjeti više u Salih Azabagić, Porijeklo Obavezuje, Tuzla, 2001.


94

Ogranak Azabagića U Mejdan mahali je bio bogat. Prije Prvog svjetskog rata imali

su brojne nekretnine: imanje sa kućom u Bukinju, 2 pekare, han, brijačnicu, trgovinu,

mlin iza zgrade baroka, kafanu. Sinovi Muharembega (1852 -1917 i žene Ilduze Murić)

su: Rifatbeg (1880-1917), Salihbeg (1888), Ferhatbeg (1898) i Sulejmanbeg (1915).

Iza stare kuće Azapagića su Mahmutbegovići.

7. Kuće na k.č. 13/92 k.br. 1140 u Vaiz mahali krajem 19. stoljeća su vlasnici

Džaferbeg Mahmutbegović pok. Osmanbega sa 7/8 i Ajkuna r. Spahić udova iza

Osmanbega Mahmutbegovića sa 1/8. Godine 1900. od Ajkune prelazi na Ahmeta

Spahića sina Mehmeda iz Srebrenice. Od godine 1923. vlasnici su: Najla r. Atić udova,

Osman, mal. Hamdija, Razija i Abida Mahmutbegović um. Džaferbega.41

Zemljišta na: 13/43 dvorište u Vaiz mahali, 13/44 voćar za kućom, kasnije na

13/167 kuće, vlasnik je Džaferbeg Mahmutbegović pok. Osmanbega. Godine 1894. na

osnovu diobnog ugovora prelazi na: Muharema i Aišu pok. Latifa Mehmedovića te

Fatimu r. Valjevac udovi Latifa.42

Ovi Mahmutbegovići bi mogli biti od onih Mahmutbegovića koji su imali odžak

(dvor) u Đurđeviku i koji su došli iz Budima.

41 Gruntovni uložak broj 1140... 42 Gruntovni uložak broj 1821...


95

Otprilike se tu nalaze i sljedeće kuće:

8. Kuća na 13/96 k.br. 395 sa kućištem u Vaiz mahali (kasnije na 5/66 grad. sa

magazom u Čaršiji) u vlasništvu je Šahe r. Alidžanović udate za Aliju Gogića. Od godine

1900. vlasnik je Džaferbeg Mahmutbegović um. Osmanbega, a od 1923. Najla r. Atić

udova, Osman, mal. Hamdija... Mahmutbegović um. Džaferbega.43

Alidžanovići imaju nekretnine u Ciganluku, a Gogići su nepoznati.

9. Kuću na 13/97 k.br. 396 u Vaiz mahali (kasnije i kuće na 13/96 k.br. 395 u

Vaizovoj mahali i na 13/44) imaju 1889. godine: mal. Muharem i Aiša pok. Latifa

Mehmedovića te Fatima r. Valjevac udova Latifa. Od 1894. godine spominje se

Džaferbeg Mahmutbegović um. Osmanbega, a od 1923. isti.44

Mehmedovića ima krajem 19. stoljeća u Rasovcu.

10. Kuće na 13/101 k.br. 397 u Vaiz mahali i parcele 13/112 kod kuće, krajem

19. stoljeća je vlasnik Dudija r. Ćilimković udata za Mehmeda Hadžimustafića. Godine

1905. spominje se Salih Čopić um. Alije a 1905. Daut Hadžimustafić um. Ibrahima.45 U

to vrijeme Čopića ima u Ciganluku.

11. Kuću na k.č. 13/55 k.br. 1159 u Vaiz mahali (i kasnije više kuća na: 12/53,

13/54, 13/144, 13/162, 13/195, 13/58 k.br 1482) imaju: mal. Hašim, Salih i Derviša

djeca Ibrahima Prčića. Godine 1902. vode se na: Hašimu Prčiću um. Ibrahima, Akči

udata za Dauda Hadži Mustafića i Derviši udata za Huseina Zaimovića iz B. Šamca.

Godine 1902. spominje se Fatima r. Mahmutbegović udata Hadži Hrustić a 1905. Hadži

Mehaga Hadžihrustić um. Begana, mal. Hasan... sin H. Mehage.46

Ova familija se krajem 19. stoljeća redovno bilježi kao Prčić a kasnije kao Prcić.

Spomenuti Ibrahim Prčić biće da je onaj Ibrahim Prčić sin mula Mehmeda, rođen 1837.

godine, koji je 1862 doselio iz Srbije u Tuzlu. Tada je više domaćinstava Prcića doselilo

u Tuzlu.47

Krajem 19. stoljeća Prčići su imali brojne nekretnine po gradu Tuzli, naročito

Hafiz Hamid Prčić i njegovi sinovi.

12. Kuća na 13/95 k.br. 1157 u Vaiz mahali u vlasništvu Hasnije mal. pok. Mehage

Mulaselimovića i Fatime r. Mehmedović udove Mehage. Od 1900. godine spominje se

Džaferbeg Mahmutbegović um. Osmanbega, a od 1923. Najla r. Atić udova, Osman, mal.

Hamdija, ...48

Kraj samog puta koji ide ka mostu na rijeci Jali, sa južne strane je kuća i imanje

Busovača.

43 Gruntovni uložak broj 395... 44 Gruntovni uložak broj 396... 45 Gruntovni uložak broj 397... 46 Gruntovni uložak broj 1159... 47 Šaban Hodžić, Migracije muslimanskog stanovništva iz Srbije u sjeveroistočnu Bosnu između 1788-1862

godine, Članci i građa za kulturnu istoriju Istočne Bosne, Knjiga II, Zavičajni muzej u Tuzli, Tuzla, 1958. str.

78-79. 48 Gruntovni uložak broj 1157...


96

13. Kuće na k.č. 13/58 k.br. 1482 u Vaiz mahali godine 1889. vlasnik je Mustafa

Busovača pok. Ibrahima. Godine 1937. spominje se vakuf H. Mustafe Busovače um. H.

Ibrahima iz Tuzle.49 Familija Busovače je kasnije izgradila još kuća oko ove (na 13/162

i 13/53), također, i ispod puta (danas je tu Turistička zajednica kantona).

Inače, Busovače su, po predanju, iz Mostara. Prije su se prezivali Nožići. Prvo su

se naselili u Sarajevo, imali imanje i u Busovači, pa odatle prezime. U Tuzlu se doselio

Mustafa kao obućar. U Potok mahali zemljište 1894. godine ima Mustafa Busovača

Ibrahima.

Ispod Malog Mejdana nalaze se tri kuće, i to od zapada ka istoku:

14. Kuća na 13/91 kućni broj 1137 u Vaiz mahali u vlasništvu Rašida Užičanina

zvan. Đulbegović pok. Ibrahima. Godine 1899. spominje se Hatidža r. Tihić udata

Đulbegović, a 1905: Atif Tanković um. Hasana iz Delegošte Male Srebrenica, Fatima

udata za H. Saliha Hodžića iz Delegošte Vel., Emina udata za Aliju Mehanovića iz

Jagodnje, Šaha udata za Huseina Smailovića iz Tokoljaka. Godine 1905. spominju se:

Aziza r. Damadžić udova Huseinagić, mal. Salih i Devleta Huseinagić um. Osmana.50

Staro prezime ove familije je izgleda Đulbegović. Više ih nema.

Treba reći, da brojne različite familije u Tuzli, krajem 19. stoljeća imaju dodatak

u prezimenu Užičanin. To je ono stanovništvo koje je u značajnoj migraciji

muslimanskog stanovništva iz Užica, protjerano u Tuzlu i sjeveroistočnu Bosnu. I

familija Tihići su otuda.

15. Kuća na 13/50 k.br. 1136 u Vaiz mahali 1889. u vlasništvu Aiše r. Mirazčić

udate za Abdiju Košpića. Godine 1927. spominju se: Košpić Avdo um. Ahmeta, Miraščić

Mehmed-Alija i Osman um. Saliha...51

Mirazčići prema tradiciji su doselili iz Pljevalja i naselili se u mahalu Donje brdo.

Krajem 19. stoljeća imaju kuću u toj mahali. O familiji Košpić ne znamo ništa više.

16. Kuću na 13/90 k.br. 1475 u Vaiz mahali, neposredno ispod Djevojačkih

mezara ka Jali, krajem 19. stoljeća imaju Zeherovići. Imaju i zemljišta: 11/73 pod

Ilinčicom, 11/74, 75, 109, 1867, 1869, sve pod nazivom Ilinčica. Radi se o Huseinu

Zeheroviću pok. Mustafe. Godine 1918. vlasnici su: Aiša r. Bakić udova, Jakub, Galib,

mal. Osman, Sulejman, Pemba, Emina, Hajrija i Mejra Zeherović um. Huseina, te, Kadira

udata H. Mustafić.52

Zeherovića krajem 19. stoljeća ima u Donjem brdu i Džindić mahali. Zeherovići se

spominju i u Koraju.

Od proširenja Mejdana i Malog Mejdana ka istoku i mahali Donje brdo nalaze se

po dvije kuće familija Smajlefendić i Krdžalić. Zapravo ove kuće se starinom popisuju u

mahali Donje brdo (Čethoda), ali zbog položaja ipak ih ubrajamo u Mejdan mahalu.

49 Gruntovni uložak broj 1482... 50 Gruntovni uložak broj 1137... 51 Gruntovni uložak broj 1136... 52 Gruntovni uložak broj 1475...


97

17. Kuću na k.č. 12/1 k.br. 1135 u Čethoda mahali i parcelu 12/2 voćar za kućom

(kasnije zvana Mejdan) krajem 19. stoljeća ima Muhamed Smajleffendić pok. Mula

Mustafe. Godine 1892.vode se na: Derviši r. Subašić udovi, Mehmedu, mal. Zarifi i Zuhri

djeci pok. Muhameda Smajleffendića, te, Muliji udatoj za Osmana Ibran.....? iz Mijonice

Gradačac. Godine 1906 od Zarife prelazi na: Aliju Bajraktarovića um. Osmana i njegovu

djecu: Derviša, Mustafu i Suhbiju.53

18. Kuće na 12/2 k.br. 1134 u Čethoda mahali 1889. godine vlasnik je Hašim

Smajleffendić pok. Mustafe. Godine 1918. spominju se: Zahida r. Rekić udova, mal.

Muhamed, Salih Smajlefendić um. Hašima, Hana udata za Avdu Džinića iz G. Tuzle, Bida

udata za Jusufa Mulamehića iz G. Tuzle.54

Smajlefendići su starinom vezani za mahale Mejdan, Donje brdo i Jala. Predak koji

se zvao Smajl ef. živio je negdje krajem 18. i poč 19. stoljeća.

19. Kuću na 12/7 k.br. 1131 u Čethoda mahali ima Mustafa Krdžalić pok.

Huseina. Tada ima i zemljišta: 1827/1, 2684 Sladkovac, a kasnije i kuću na 12/120.

Godine 1905. naslijeđuju: Ajiša r. Hodžić udova, Husein, mal. Aza i Izeta Krdžalić um.

Mustafe i Arifa udata za Ferhata Behlilovića.55

20. Kuću na 12/8 k.br. 1130 u Čethoda mahali, kao i zemljište 2861 or. Sladkovac

od 10.300 m2, krajem 19. stoljeća ima Adem Krdžalić pok. Mehmeda. Od godine 1891.

vlasnici su: Hanka r. Jahić udova, mal. Mehmed, Redžep i Fatima Krdžalić um. Adema.

Godine 1905. spominju se: Adem Mašić Redžić um. Sulje, Omer Zeherović um. Muje,

mal. Redžo i Fatima Krdžalić um. Adema.56

Krdžalići su stara familija na Mejdanu. Krajem 19. stoljeća imaju još dvije kuće u

Mejdan (Vaiz) mahali i jednu u Atik mahali. Imaju i gradilište sa dućanom u Čaršiji

(Mehaga Krdžalić pok. Hadži Rešida, koji se 1889. godine spominje iz Adapazara,

godine 1896. vlasnik je Muharem Krdžalić um. H. Ibrahima).

53 Gruntovni uložak broj 1135... 54 Gruntovni uložak broj 1134... 55 Gruntovni uložak broj 1131... 56 Gruntovni uložak broj 1130...


98

Poznato je da se krajem 19. stoljeća jedna Krdžalićka, Fatima, udala za poznatog

Sulejmana Kovačevića iz Lukavca. Ovaj Sulejman (H. Suljo) Kovačević sin H. Saliha i

njegov najpoznatiji sin Ahmetaga Kovačević odigrali su veliku ulogu u razvoju čaršije u

Lukavcu i privrede u okolini. Prema očuvanoj porodičnoj predaji, najstariji član

Kovačevića i Ahmetagin otac je Suljo. On je rođen 1846. godine, a kao mlad je doselio

od Rogatice u mahalu Huskiće. Prva žena mu je bila Nezirović, a druga Fatima Krdžalić

(rođena 1875. godine). Od prve žene je Ahmetaga, a od druge: Suljo, Bego, Mujo, Pašan,

Ajša i Avdo.57 Krdžalići, Atići, Tuzlići iz Tuzle su uglavnom bili vlasnici zemljišta u

Sprečkom polju, gdje je krajem 19. stoljeća izgrađena velika fabrika sode sa brojnim

pratećim sadržajima.58

Zna se i da je Fatima kći Mahmuta Krdžalića udata Ibrahimagić u Smoluću.59

Mašići su izgleda porijeklom od onih Mašića iz Sarajeva i Kladnja, koji imaju

brojne posjede južno od Tuzle.

Detaljan pregled Mejdan (Vaiz) mahale krajem 19. stoljeća nastavljamo sa

kućama i familijama u njenom južnom dijelu. Od džamije, južno od puta koji vodi ka

57 Detaljnije o tome vidjeti u: Rusmir Djedović, Historijsko-geografska i urbano-geografska istraživanja

naselja Lukavac, Zbornik radova sa naučne konferencije „Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe općine

Lukavac“, održane u Lukavcu 2015. godine, Javna Biblioteka Lukavac i Zavod za zaštitu i korištenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, Lukavac, 2016, str. 122. 58 Rusmir Djedović, Historijsko-geografska..., str. 128-129. 59 O ovim Ibrahimagićima više u: Omer Ibrahimagić, Rodoslov Ibrahimagića iz Agića-u Smolući, Gračanički

glasnik broj 34, novembar 2012, Monos, Gračanica, str. 150-163.


99

proširenju Mejdan i mahali Donje brdo, nalaze se sljedeće kuće. Od proširenja kod

džamije ka jugu i mahali Donje brdo starinom se penje jedan uski sokak. Prva kuća od

tog sokaka ka istoku je Subašića.

21. Kuću na k.č. 13/31 k.br. 1148 u Vaiz mahali 1889. godine ima Salih Subašić

pok. Sejfe. Godine 1914. spominju se: Sejfo, Fadil, Džemal, mal. Junuz i Šerifa Subašić

um. Sejfe.60

Subašići kasnije iznad ove kuće imaju nekoliko kuća (na 13/29, 13/176 k, 13/177

i 13/292) pa se navedeni sokak počinje po njima zvati Subašića sokak.

Subašići bi mogli biti iz Kojšina. Mada krajem 19. stoljeća jednu kuću sjeverno od

Jale ka Čaršiji imaju Mustafa i Sulejman Subašić pok. Begana.

22. Kuća na 13/27 k.br. 1146 u Vaiz mahali te parcele 13/78 dvorište u Čethoda

mahali i 1029 Bara, 1889. godine su u vlasništvu Zejnilbega Karabegovića pok.

Abdibega. Godine 1919. vlasnik je Sulejman Karabegović um. Zejnilbega.61

Izgleda u isto vrijeme u Tuzli ima još jedan Zejnilbeg Karabegović. On ima kuću u

Atik mahali i neke nekretnine u mahali Donje brdo. Karabegovića ima starinom i u

Modriči, Derventi...

23. Kuće na 13/25 k.br. 1143 u Vaiz mahali vlasnik je Hasan Krdžalić pok. Saćira.

Godine 1908. vodi se na Đulki r. Demirović udovi Krdžalić i Muharemu Krdžaliću um.

Hasana. Od 1910. godine sa Đulke prelazi na Avdu Demirovića um. Hašima. Godine

1914. spominju se Naila r. Ibrišimović udova Krdžalić i H. Ibrahim Krdžalić um. Bege.62

24. Kuću na 13/23 k.br. 1144 u Vaiz mahali a kasnije kuću na 13/81 k.br. 392 u

Vaiz mahali, ima Began Krdžalić pok. Šaćira. Godine 1895. je na: Hanki r. Ćosić udovi,

Ibrahimu, mal. Mehmedu Krdžalić um. Begana i Zubejdi udatoj za Salku Sar...ća. Godine

1907. od Zubejde prelazi na: Salko, mal. Bego, Muharem, Saliha, Zihija Sarajlić djeca

Salke, Hanka r. Ćosić udova Krdžalić.63

25. Kuća na 13/111 k.br. 1142 u Vaiz mahali u vlasništvu: Mustafe Topčića pok.

Mustafe, Đulafere r. Topčić udate za Mehmeda Smaileffendića, Fatime r. Kurkunović

udove iza Mustafe Topčića. Godine 1905. vlasnici su: Đulka r. Tokalić udova iza Mustafe

Topčića, mal. Abdo um. Mustafe Topčića, Zada? r. Bičakčić udova Topčić.64

O ovom Topčićima u Tuzli neznamo ništa.

Sa južne strane proširenja Mejdan, je krajem 19. stoljeća kuća Katanića.

26. Kuća na k.č. 13/83 k.br. 1139 u Vaiz mahali 1889. godine u vlasništvu: Hasana

Katanića pok. Mula Hasana sa 4/6, Mustafe Katanić pok. Abdije sa 1/6, Osmana mal.

sin pok. Abdije Katanića sa 1/6. Godine 1894. od Osmana i Mustafe Katanića prelazi na:

Đorđu Kanazarevića.65

60 Gruntovni uložak broj 1148... 61 Gruntovni uložak broj 1146... 62 Gruntovni uložak broj 1143... 63 Gruntovni uložak broj 1144... 64 Gruntovni uložak broj 1142... 65 Gruntovni uložak broj 1139...


100

Prema predanju očuvanom u familiji predak tuzlanskih Katanića je u u ovaj grad

i okolinu doselio iz Mađarske, poslije čuvene Mohačke bitke. Bio je vojnik, i to katana,

pa su njega i njegove potomke svi nazvali Katana. Valjda je to vremenom, uobičajenim

dodavanjem sufiksa „ić“ za naša prezimena, preraslo u Katanić. Najstariji po imenu

poznati Katanići u Tuzli su Mula Hasan i Abdija. Živjeli su negdje od početka 19. pa do

druge polovine 19. stoljeća. Nije poznato da li su Mula Hasan i Abdija Katanić bili braća

ili neki drugi rod. Prema predanju i dokumentima živjeli su u mahali Mejdan (Vaiz

mahali).66

Hasan Katanić sin Mula Hasana je rođen oko 1850. godine, a umro nešto prije

1911. godine, kada se u jednom dokumentu spominje kao umrli. Krajem 19. stoljeća,

tačnije 1889. godine, bio je vlasnik (osim dijela kuće) sljedećih nekretnina: dvorište

pred kućom (kasnije se tu navodi posebna kuća) na k.č. 13/12 (površine od 110 m2),

voćar za kućom na k.č. 13/14 (od 290 m2), dvorište na k.č. 13/82 (od 40 m2) i voćnjak

na k.č. 13/163 (od 110 m2), sve u statusu mulka. Za sva navedena zemljišta se tada

navodi da su u Vaiz mahali.67

Prema predanju predak tuzlanskih Katanića, poznat kao Katana, dobio je po

dolasku sa Mohačke bitke (1526. godine) veliko imanje pored Tuzle, kao zaslužan

vojnik.68 Ono se nalazilo u obližnjem naselju Petrovice Donje. Na to imanje podsjećaju

toponimi: Katanića mezarje, njive Katanićke i Katanića put, iznad navedenog naselja.69

27. Kuća na 13/81 k.br. 392 sa kućištem i dvorištem u Vaiz mahali i parcela:

2687, 2701 i 2702 Vučkovac, godine 1889. vlasnik je Muhamed Damadžić pok. Hadži

Rešida. Godine 1890. spominje se Salih Atić iz Bistarca a 1891. Jakub Šahinović pok.

Šahina.70

U mahali Jala 1900. godine nekih nekretnina je vlasnik Muhamed Damadžić um.

Hadži Rešida. Godine 1906. spominje se Šida (kći Muharema Hukića) udata za Sulejman

Damadžić. Također, 1904. Tajiba, kći H. Osmana Hadžića, udata za Muhamed eff.

Damadžića.

Šahinovići su u Dolnju Tuzlu izgleda doselili krajem osmanske uprave. Prema

tradiciji imali su prvu kuću na današnjem korzu. Starinom su iz Turske, a Jakub-aga je

rođen 1844. godine u Prizrenu. Neke nekretnine u Vaiz mahali (kuću na 13/81 k.br. 392

66 Rusmir Djedović, Prilog proučavanju Katanića iz Tuzle i Petrovica Donjih, Baština sjeveroistočne Bosne,

časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, 5/2012, Zavod za zaštitu i korištenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2013, str. 129. 67 Rusmir Djedović, Prilog..., str. 131. 68 O familiji Katanić u mahali Mejdan, znatno više podataka donosi Muhamed Katanić u Mahala Mejdan u

Tuzli, rukopis knjige u pripremi. 69 O starom greblju „Katanići“ u Donjim Petrovicama više u Salih Strašević, Dva dobra naslijeđa u naseljima

Pasci i Donje Petrovice kod Tuzle, Baština sjeveroistočne Bosne, časopis za baštinu, kulturno-historijsko i

prirodno naslijeđe, 4/2011, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012, str. 221-224. Više o naselju Petrovice Donje u: u Salih Strašević, Pasci

Gornji...., str. 1-372, a o familiji Katanići u Petrovicama Donjim, isto str. 127. 70 Gruntovni uložak broj 392...


101

u Vaiz mahali, kuću na 13/15 u Vaiz mahali) ima 1914. godine Jakub Šahinović um.

Šahina. Godine 1896. od Saliha Bratovca, neke nekretnine prelaze na Smajla Šahinovića

um. Šahina.

Zadnja kuća Mejdan mahale ka Donjem brdu je Sarića.

28. Kuće na 13/84 u Čethoda mahali, te 13/85 vrt za kućom (kasnije Mejdan),

kasnije izgrađene kuće na 13/86 i zemljišta: 1748, 1749 Grbavci, kasnije i 1747/4 šuma

Čethoda, 1840/16 š. Čethoda, vlasnici su Dudija r. Konkić udata za Smajla Sarića

(kućište) i Smail Sarić pok. Maše. Godine 1917. vlasnici su: Smajil Sarić um. Maše,

Murat, Mehmed sinovi Smajla, mal. Hasan um. Smajla,...71

Sredinom 18. stoljeća se u Vaiz mahali spominje neki Omer Sarić.

Ispod džamije i ispod puta od rijeke Jale ka potoku Mosnik, krajem 19. stoljeća

ima nekoliko kuća.

29. Kuća na 13/67 k.br. 1152 u Vaiz mahali, nešto kasnije izgrađena kuća na

13/102, te zemljišta: 13/106 šljivik preko željezničke pruge, 1895/2 Luka, 2691 i 2696

Vučkovac, su u vlasništvu Hadži Smaila Kurtalića pok Saliha. Godine 1922. spominju

se Adila r. Čerkezović udove Hadži Smaila Kurtalića sa ¼ i Ajka r. Kurtalić udata za

Begtu Begtašagića sa ¾. Neke nekretnine još 1903. godine od Adile prelaze na Ajku r.

Kurtalić udatu za Begtu Begtašagića. Opet od 1940. godine, vode se na Sulejmanu

Begtašagiću Begte.72

30. Kuću na 13/69 k.br. 1151 u Vaiz mahali i druge nekretnine (13/68 niže kuće,

13/107 šlj. preko željezničke pruge od 600 m2, kasnije kuću na 13/140) ima Osman

Kurtalić pok. Saliha hodža? iz D. Tuzle. Godine 1896. vlasnici su Hatidža r. Delić udova

i Salih Kurtalić um. Osmana. Od godine 1903. vlasnici su mal. Aiše r. Smajić udova iza

Saliha Kurtalića i Ajka r. Kurtalić udata za Begtu Begtaševića sa ¾. Godine 1905. briše

se malodobnost Aiše.73

Godine 1889. spominje se neka Fatima r. Kurtalić udova iza Ise Beganovića iz

Adapazara.

Prema očuvanoj tradiciji, Kurtalići su iz Beograda. Kada su muslimani

protjerivani, dva brata preselila iz Beograda u Sarajevo, a jedan je ostao u Beogradu.

Jedan brat je umro u Sarajevu, a Hadži Smail sa suprugom i kćerkom (Ajkom) preseli u

Tuzlu i kupi imanje na Mejdanu. Tradicija govori o prezimenu u oblicima: Kurtalić,

Kurtagić i Kurtić.

Vidimo da se u službenim gruntovnim knjigama ovo prezime u Tuzli navodi samo

kao Kurtalić. Također, vidimo da krajem 19. stoljeća u Dolnjoj Tuzli žive dva brata

Kurtalića, H. Smail i Osman hodža?, sinovi Saliha.

Kurtalića, koji su vjerovatno sasvim drugi, krajem 19. stoljeća ima nekoliko kuća

u Rasovcu. Ima i Kurtića u Tušanj mahali.

71 Gruntovni uložak broj 393... 72 Gruntovni uložak broj 1152... 73 Gruntovni uložak broj 1151...


102

Od familije Kurtalić iz Mejdan mahale, svakako je najpoznatija Ajka, iz poznate

narodne pjesme Mujo đogu po Mejdanu voda. Govori se da je kćerka H. Smaila Kurtalića.

Uglavnom, vidimo da je zaista Ajka Kurtalić naslijedila oba imanja Kurtalića.

Narodna tradicija spominje i da se Ajka udala za nekog Muju, pa za Begtu

Begtašagića ili samo za Begtu, a Mujo, razočaran odselio u Tursku. Taj Mujo (trgovac)

se opet spominje da je Krhatlić, a neki Mulajašarević.

Tradicija za Begtu kaže da je njegova familija u Dolnju Tuzlu doselila iz Sirije. Iz

prethodnih podataka ne vidimo čiji je zapravo Begto. Prezime te familije se u

dokumentima pojavljuje u raznim oblicima: Begtašagić, Bektašagić, Begtašević i

Bektašević. Više svjetla daje podatak da je jednu kuću u mahali Polje krajem 19. stoljeća

imao neki Salihaga Bektašević pok. Bekte. Godine 1892. naslijedili su ga Hata r.

Selimbegović udova iza Salihage Bektašagića, Suljo, Ahmet, Ago, mal. Ibrahim...

Bektašagić um. Salihage. Vidimo da se sada zovu Bektašagić.

Ovo prezime bi moglo nastati od ličnog imena Bektaš, skraćeno Bekto (u značenju

na persijskom: vršnjak, ravan u časti) ili Bektašija (pripadnik derviša bektašija).

Najvjerovatnije od pretka koji se zvao Bektaš, a imao titulu age, dakle, Bektaš-age.

Ima i prezime Bektića po D. Tuzli krajem 19. stoljeća.

31. Kuća na 13/71 k.br. 1150 u Vaiz mahali, kasnije i kuća na 13/70, u vlasništvu

Jakub mal. pok. Saliha Sarajlića i Hankije r. Muslimović prvog braka Sarajlić udate za

Đulagu Sarajlića. Godine 1899. briše se malodobnost Jakuba Sarajlića. Godine 1907.

spominje se Alija Ušćuplić um. Saliha iz Gojčina (Vlasenica). Ugovorom o kupnji iz 1913.

godine, neke nekretnine pripadaju Tifagi Čomiću um. H. Osmanage.74

Pored kuće starinom je izgleda i neki ahar (sjenik), to vidimo iz naziva parcele

13/100 ispod ahara, u vlasništvu ovih Sarajlića.

Prema tradiciji ovi Sarajlići su porijeklom iz Turske, a u Tuzlu su došli preko

Sarajeva. Inače, brojne familije nose prezime Sarajlić jer su doselile iz ili od Sarajeva.

Krajem 19. stoljeća ima još Sarajlića u Tuzli, neki se nazivaju Nedžibagići, Brkići.

Tifaga Čomić se zvao zapravo Latifaga. To vidimo jer kuću u Jalskoj mahali i dućan

u Čaršiji kupuje 1896. godine Ćimka r. Krdžalić udata za Latifagu Čomića. Godine 1899.

spominju se Tifaga Čomić um. Hadži Osmana, mal. Mehmedalija, Muhamed i Ferid

Čomić djeca Tifage. Da bi Čomići mogli biti porijeklom iz Brčkog vidimo jer 1889.

godine, gradilišta sa pekarom u Jalskoj mahali, vlasnik je Ćimka r. Krdžalić udata za

Tifagu Čomića iz Brčke.

Velika kuća sa imanjem i pomoćnim zgradama koja se nalazila prva sa donje

strane puta koji je išao od mosta na Jali, starinom pripada Kavazbašićima.

32. Kuća na k.č. 13/103 k.br. 1155 u Vaiz mahali je u vlasništvu 1889. godine

Ibrahima Kavazbašića pok. Mehmeda sa 2/3 i Hasana Prčića pok. Mehmeda sa 1/3.

Godine 1900. naslijeđuju: Hankuša r. Dedajić udova, Mehmed i mal. Asif Kavazbašić um.

74 Gruntovni uložak broj 1150...


103

Ibrahima. Godine 1901. od Hasana prelazi na Merjemu r. Kladnjak udovu Hasana Prčića

udatu za Mustafu Alibegovića i mal. Omera um. Hasana.75

Godine 1899. oko navedene kuće su parcele na k.č.: 13/59 dvorište kod kuće u

Vaiz mahali, 13/61 voćar ispod kuće u Vaiz mahali, 13/104 šljivik preko željezničke

pruge u Vaiz mahali, od preko 2 dunuma, nešto kasnije Kožna radionica sa dvorištem

na 13/185 od pola dunuma, sve u vlasništvu Ibrahima Kavazbašića pok. Mehmeda.

Godine 1900. naslijeđuju isti: Hankuša r. Dedajić udova, Mehmed i mal. Asif Kavazbašić

um. Ibrahima. Kasnije se spominje Muharema Kunosić um. Osmanage.76

Neke nekretnine 1889. ima Hanifa r. Dedajić udata za Ibrahima Kavazbašić.

Naslijeđuje je 1901. godine Zlatka (kći Ibrahima Valjevca) udata za Mehmeda

Kavazbašića.

Vidimo da stara tuzlanska familija Kavazbašića, izgleda već u drugoj polovini 19.

stoljeća ekonomski slabi, pa Prcići otkupljuju 1/3 same kuće. Kao trag te nekadašnje

stare familije Kavazbašića, ulica koja ispod džamije ide ka potoku Mosnik, starinom se

u narodu nazivala Kavazbašići.

Krajnji zapadni dio Mejdan mahale, ka potoku Mosnik, krajem 19. stoljeća je bio

ispod nekoliko kuća najzapadnijeg dijela mahale Donje brdo. Starinom su tu pretežno

kuće familije Alibegovići.

Sa sjeverozapadne strane mahale Mejdan, ispod kuća Kavazbašića i Kurtalića,

oduvijek je bilo nisko ravno zemljište sa južne strane rijeke Jale. Tu se starinom nalazio

izvor po imenu Stubo, pa su i njive okolo imale isti naziv, Stubo.77

Tokom 19. stoljeća vlasnici zemljišta zvanog Stubo su Kasumovići iz mahale

Mejdan i poznata begovska familija Tuzlići. Krajem 19. stoljeća tu postoji već jedna kuća

Kasumovića.

33. Kuća na k.č. 13/63 k.br. 1157 u Vaiz mahali je krajem 19. stoljeća u vlasništvu

Kasumovića. Te kuće, zemljišta na 13/65 Stubo, i kasnije izgrađene kuće na 13/126,

vlasnik je Ahmet Kasumović pok. Ibrahima. Godine 1902. kao vlasnik nekih dijelova

spominje se Franjo Deudsch sin Franje.78

Opće karakteristike

Iz prethodnog detaljnog pregleda mahale Mejdan (Vaiz) u Dolnjoj Tuzli na kraju

19. stoljeća, sagledavamo i njene opće urbanogeografske karakteristike.

75 Gruntovni uložak broj 1155... 76 Gruntovni uložak broj 1780... 77 Stubo (Stublić...) je čest naziv za izvore. Izdubljeno deblo zvano stubao (stubo, stublina) se stavljalo na

mjesto gdje voda prirodno izvire, radi lakšeg zahvatanja. Takav jedan izvor pod nazivom Stubo, starinom

bio je jugoistočno u padini brda, od Čaršije u Gračanici. Po njemu je tokom 18/19. stoljeća i mahala koja se

razvila oko izvora, nazvana Stubo. 78 Gruntovni uložak broj 1158...


104

Mejdan (Vaiz) mahala tada obuhvata sljedeće urbanogeografske sadržaje:

- Dz amiju Vaiz Ali ef. nastalu jos poc etkom 17. stoljec a sa manjim haremom.

- Mekteb Hadz i Dautbega.

- Ukupno trideset i tri (33) kuc e sa manjom ili vec om okuc nicom i sa manje ili

vis e pomoc nih privrednih objekata (s tale, magaze...). Sve je to u privatnom

vlasnis tvu tridesetak razlic itih familija.

- Familija koja je imala u mahali najvis e kuc a su Krdz alic i, sa c etiri (4) kuc e.

- Po dvije (2) kuc e su imale familije: Smajlefendic i, C ilimkovic i, Kurtalic i i

Kasumovic i.

- Po jednu (1) kuc u imaju familije: Mustajbas ic , Gurabic , Sabitovic , Azapagic zv.

Hadz ic , Mahmutbegovic , Alidz anovic , Mehmedovic , Prc ic , Mulaselimovic ,

Busovac a, Uz ic anin zv. Đulbegovic , Mirazc ic , Zeherovic , Subas ic , Karabegovic ,

Topc ic , Katanic , Damadz ic , Saric , Sarajlic i Kavazbas ic .

- U suvlasnis tvu se tad pojavljuju i druge familije: Hadz imustafic i, Omazic i,

Smajic i-Seljubac, Gogic i, Kos pic i, S ahinovic i, Konkic i, C omic i...

- U mahali egzistira nekoliko vakufa.

- Na zapadnoj i istoc noj strani mahale su velika i stara muslimanska groblja.

- Mahala ima i jedno tradicionalno kultno mjesto, Djevojac ke mezarove.

- U mahali se nalazi nekoliko vec ih prostora za javne sadrz aje i zajednic ku

upotrebu: pros irenje na zapadu kod dz amije, pros irenja na istoku mahale

Mejdan i Mali Mejdan i vec i slobodni prostor uz korito rijeke Jale.

- Mahala ima nekoliko ulica (puteva, sokaka) koji se sastaju na navedenim

pros irenjima. Krajem 19. stoljec a na planovima grada vidimo i neke sluz bene

nazive tih ulica. Ona koja vodi ispod groblja Musafirac, pa preko Malog Mejdana

i Mejdana do dz amije, naziva se Dolska ulica. Ulica koja vodi od mosta na rijeci

Jali, ispod dz amije pa dalje ka potoku Mosnik, naziva se Kreka. Valjda zato s to

vodi iz grada ka Kreki. Narodni nazivi za neke dijelove ovih ulica zna tradicija

(Subas ic a sokak, Kavazbas ic i...). Neki strmiji dijelovi ulica su tada vjerovatno

stepenis ta.

- Stanovnici mahale su koristili vis e izvora.

Stare mahale po našim gradovima su znale imati i neke poslovne sadržaje.

Sigurno je u Mejdan (Vaiz) mahali bilo više magaza (za skladištenje i trgovinu robe).

Izgleda da je Muharembeg Azapagić otvorio jednu pekaru na Mejdanu krajem 19.

stoljeća, i to kod džamije.

Vidimo da Mejdan (Vaiz) mahala krajem osmanskog i početkom austrougarskog

perioda, ima raznovrsne i brojne urbanogeografske sadržaje. Svakako, najvažniji

sadržaj mahale u to vrijeme je džamija Vaiz Ali ef. Ona predstavlja vjerski, kulturni,

prosvjetni i društveni centar mahale Mejdan.79

79 Šefko Sulejmanović, Monografija Tuzlanski džemati, Medžlis IZ Tuzla, Tuzla, 2015, str. 218.


105

Krajem 19. stoljeća snažne promjene u sferi saobraćaja, ekonomije, urbanizma...,

a koje su zahvatile Dolnju Tuzlu i okolinu, ostavljaju traga i na Mejdan (Vaiz) mahali.

Ove promjene se uglavnom osjećaju u nižem, sjevernom dijelu mahale, ka rijeci Jali.

Zbog toga se pomalo ova mahala u svakodnevnom govoru počinje dijeliti na Gornji i

Donji Mejdan.

Tradicionalni dio mahale (Gornji Mejdan), krajem 19. i tokom 20. stoljeća, zbog

svog položaja nema radikalnih urbanogeografskih promjena. Postepeno se izgradnjom

novih kuća u slobodnim prostorima pogušćava urbano tkivo mahale. Postepeno se

izgrađuje Subašića sokak, zatim zapadni dio mahale sa kućama: Ćomića, Atikovića,

Ibrićića, Pirića (zadnja kuća ka Potoku, oko Prvog svjetskog rata)...

Najvažnije urbane promjene se događaju ispod mahale (Donji Mejdan). Možda

još za osmanske, a sigurno na samom početku austrougarske uprave, sjeverno od

mahale i groblja ka Mosniku, jednu Ciglanu otvara Šemsibeg Tuzlić. Vidimo je da postoji

na katastarskim planovima nastalim osamdesetih godina 19. stoljeća. Tada se naziva

Šemsibeg Wiese (Zigelei). Tada ima eksploataciono polje i po jednu veću i manju

privrednu zgradu.80

Ispod mahale, kraj Jale, 1886. godine gradi se uskotračna željeznička pruga Simin

han – Tuzla – Doboj, a pored nje sa južne strane i makadamski kolski put.81 Ove

saobraćajnice ubrzavaju promjene ispod mahale.

U Donjem Mejdanu se do prelaza 19/20. stoljeća grade: novi most na rijeci Jali,

nešto uzvodnije od starog, zatim Južni logor (lager) sa šest većih vojnih baraka

(otprilike na mjestu današnjeg Medicinskog fakulteta), velika, tvrdo zidana kuća,

odmah sa južne strane puta i pruge (istočno od današnjeg SKPC Mejdana, ova se zgrada

vidi na staroj fotografiji), formira Kožna radionica...

Početkom 20. stoljeća urbane promjene ovog prostora se nastavljaju: gradi se

zidana kuća na mjestu stare Kavazbašića, a u kojoj pred Drugi svjetski rat stanuje

muftija Kurt, kraj Jale je imanje Kravića, kraj puta i pruge je izgrađeno više privatnih

kuća... Svakako, najveće urbane promjene ovdje se događaju iza Drugog svjetskog

rata.82

Navedene brojne urbane promjene u novije doba, zaslužuju posebna detaljna

istraživanja.

80 Godine 1889. pri formiranju Gruntovnice, nekoliko zemljišta na tom lokalitetu, kao što su na k.č.: 13/73

šljivik do željezničke pruge u Vaiz mahali od 470 m2, 13/74, 13/75 i 13/108 oranice Stubo u Vaiz mahali,

ukupne površine oko 31 dunum, u vlasništvu su Semšibega Tuzlić pok. Hadži Osmanbega. Godine 1893.

prelaze na Tahire hanume r. Tuzlić, udove iza Bećirbega Gradaščevića i Zuhre hanume r. Tuzlić, udate za

H. Muhamedbega Gradaščevića, sa jednakim dijelovima, obje iz D. Tuzle. (Gruntovni uložak br. 962...) 81 Formiraju se nove parcele, npr. 13/193 želj. pruga, 13/106 šljivik preko željezničke pruge, 13/107 šlj.

preko željezničke pruge, 13/104 šlj. preko željezničke pruge u Vaiz mahali... 82 Do 1950. godine uskotračna je pretvorena u prugu normalnog kolosjeka i nešto izmjenjene trase a 60-

tih – 80-tih godina su izgrađeni veliki objekti: Gimnazije na groblju ka Mosniku (danas O.Š. Mejdan),

Industrijske škole (danas Mašinska), Medicinskog fakulteta, SKPC Mejdan, Robne kuće Tuzlanka, ukida se

pruga, a formira široka Južna magistrala...


106

Zaključak

Na osnovu prethodnih istraživanja, možemo zaključiti sljedeće: Mejdan ili Vaiz

mahala u Tuzli, krajem 19. stoljeća, predstavlja potpuno formiranu i zaokruženu,

tradicionalnu urbanogeografsku cjelinu.

Mahala tada ima: džamiju i mekteb, 33 privatne kuće i veliki broj pomoćnih

objekata, nekoliko javnih prostora, groblja i kultno mjesto, nekoliko ulica, Ciglanu,

prugu i put, pekaru...

Svakako, središnji urbani i kulturni sadržaj Mejdan ili Vaiz mahale je njena

džamija. Džamija se svojim arhitektonskim izrazom i položajem potpuno uklapa u

ambijentalnost mahale, čineći sa svojim okruženjem skladnu i jedinstvenu cjelinu.83

Ukupni urbani i kulturni ambijent ove mahale upotpunjuje i sevdalinka Mujo

Đogu po Mejdanu voda, nastala upravo u njoj oko 1880. godine i koja govori o ljudima

i događajima vezanim za Mejdan ili Vaiz mahalu.

Sjeverni (donji) dio mahale Mejdan, na prelazu 19/20. stoljeće, zahvataju krupne

urbane promjene, a naročito tokom 20. stoljeća pa sve do danas.

Izvori i literatura

1. Gruntovni uloz ci u Gruntovnim knjigama za Katastarsku opc inu (K.O.) Dolnja

Tuzla iz 1889. godine. Gruntovnica Opc inskog suda u Tuzli.

2. Katastarski plan za K.O Tuzla, razmjera 1:3125, iz 1882-85. godine. Katastar

Opc ine Tuzla.

3. Topografske karte razmjera 1:75.000, sa prelaza 19/20. stoljec e.

4. Fotografija iz zbirke Zorana Tarade

5. S aban Hodz ic , Stanovništvo Tuzle od najstarijeg doba do 1911. godine,

neobjavljena građa, Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla.

6. Glavni rezultati popisa z iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895,

Zemaljska s tamparija, Sarajevo, 1896.

7. Prorac un vakufa u Bosni i Hercegovinu za 1913. godinu, Sarajevo.

8. Brdo i Mejdan nekad i sad – sjećanja-događaji-zanimljivosti, neformalno izdanje.

9. Muhamed Katanic , Mahala Mejdan u Tuzli, rukopis knjige u pripremi.

10. S aban Hodz ic , Stari turski dokumenti sa tuzlanskog područja, C lanci i građa za

kulturnu istoriju Istoc ne Bosne, Knjiga I, Zavic ajni muzej u Tuzli, Tuzla, 1957.

11. S aban Hodz ic , Migracije muslimanskog stanovništva iz Srbije u sjeveroistočnu

Bosnu između 1788-1862 godine, C lanci i građa za kulturnu istoriju Istoc ne

Bosne, Knjiga II, Zavic ajni muzej u Tuzli, Tuzla, 1958.

12. Adem Handz ic , Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975.

13. Refik M. Hadz imehanovic , Ljetopis tuzlanskih džamija, Takvim, 1982. Sarajevo.

83 Šefko Sulejmanović, Monografija...., str. 218.


107

14. Dragomir Vujic ic , Onomastička građa Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka,

Bosanskohercegovac ki dijalektolos ki zbornik knjiga III, Institut za jezik i

knjiz evnost u Sarajevu, Sarajevo, 1982.

15. Abdulah S kaljic , Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Svjetlost,

Sarajevo, 1985.

16. Dz emal C ilimkovic , Tuzla u osmansko doba, Regionalni istorijski arhiv Tuzla,

Tuzla, 1996.

17. Rusmir Djedovic , Mejdan džedid (Šarena) džamija u Gračanici, Grac anic ki

glasnik 1 maj 1996. Monos, Grac anica.

18. Salih Azabagic , Porijeklo Obavezuje, Tuzla, 2001.

19. Rusmir Djedovic , Vakufi u Tuzli od XVI do XX stoljeća, Zbornik radova „Veliki

vakifi Bosne“, BZK Preporod Tuzla, Tuzla, 2006.

20. Rusmir Djedovic , O urbanom razvoju Tuzle, Zbornik radova o Vakufima,

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Vakufska direkcija Sarajevo, Medz lis

Islamske zajednice Tuzla, Sarajevo-Tuzla-Banjaluka, 2012.

21. Omer Ibrahimagic , Rodoslov Ibrahimagića iz Agića-u Smolući, Grac anic ki glasnik

broj 34, novembar 2012, Monos, Grac anica.

22. Salih Stras evic , Dva dobra naslijeđa u naseljima Pasci i Donje Petrovice kod Tuzle,

Bas tina sjeveroistoc ne Bosne, c asopis za bas tinu, kulturno-historijsko i

prirodno naslijeđe, 4/2011, Zavod za zas titu i koris tenje kulturno-historijskog

i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012.

23. Rusmir Djedovic , Prilog proučavanju Katanića iz Tuzle i Petrovica Donjih,

Bas tina sjeveroistoc ne Bosne, c asopis za bas tinu, kulturno-historijsko i

prirodno naslijeđe, 5/2012, Zavod za zas titu i koris tenje kulturno-historijskog

i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2013.

24. Rusmir Djedovic , Benjamin Bajrektarevic , Tuzla od tradicionalnog orijentalnog

do modernog industrijskog grada, Bosanskohercegovac ki gradovi u procesu

politic ke modernizacije (1850-1950), Zbornik radova sa nauc nog skupa

odrz anog u Mostaru 16.9.2011., Muzej Hercegovine Mostar, IKD“Universiti

press“ Sarajevo, Mostar-Sarajevo 2013.

25. Salih Stras evic , Pasci Gornji i Petrovice Donje 1512-2012, Zavod za zas titu i

koris tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona,

Tuzla, 2014.

26. Rusmir Djedovic , Historijsko-geografska i urbano-geografska istraživanja

naselja Lukavac, Zbornik radova sa nauc ne konferencije „Kulturno-historijsko i

prirodno naslijeđe opc ine Lukavac“, odrz ane u Lukavcu 2015. godine, Javna

Biblioteka Lukavac i Zavod za zas titu i koris tenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, Lukavac, 2016.

27. S efko Sulejmanovic , Monografija Tuzlanski džemati, Medz lis IZ Tuzla, Tuzla,

2016.

28. Rusmir Djedovic , Uvodni dio, u Monografija Tuzlanskih dz amata, autora S .

Sulejmanovic a, 2016.

Documents

Baština sjeveroistočne Bosne VIII · Baština sjeveroistočne Bosne VIII 87 Krak starog puta iz središta Tuzle, kroz Mejdan, pa ka zapadu je od Vikalja išao južnim obodom doline