Medicinski fakultet u Rijeci

Zdravstveni turizam

Kolegij: Povijest zdravstvenog turizma

Nastavnik: Prof.dr.sc. Amir Muzur

Student: Mihaela Krkić

PRIRODNA BAŠTINA MALOG PRIMORSKOG MJESTA

MAJKOVI U DUBROVAČKOM PRIMORJU – TEMELJ

RAZVOJA ZDRAVSTVENOG TURIZMA

Seminarski rad

U Dubrovniku, 06. ožujka 2013. godine

SAŽETAK

Malo primorsko mjesto Majkovi smješteni 30km od Dubrovnika poznati su po svojoj

prirodnoj baštini: šumama crnike i alepskog bora, špiljama, bogatstvu mora i podmorja, izvorima

pitke vode, endemičnim i ljekovitim biljkama. Šume i vegetacija sačuvane su zahvaljujući

svijesti o nužnosti zaštite ovog prirodnog krajolika, koji ostavlja snažan dojam na posjetitelja.

Blaga klima, zelenilo i mogućnost šetnji, rekreacije i razgledavanja praktično cijele godine,

osiguravaju uvjete za razvoj zdravstvenog turizma. Zagađenja su svedena na minimum, a

osigurani su prirodni uvjeti za oporavak u prirodi. Ove prirodne uvjete trebala bi pratiti određena

infrastrukturna potpora, kako bi se omogućio daljnji razvoj za stanovništvo.

Slika 1. Dubrovačko primorje

KLJUČNE RIJEČI: primorsko mjesto Majkovi, prirodna baština, zdravstveni turizam

UVOD

Majkovi su naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Nalaze se u općini

Dubrovačko primorje, uz mjesnu cestu Slano - Trsteno, odnosno na trasi stare Napoleonove ceste

(Strada Marmont). Od Dubrovnika Majkovi su udaljeni oko 30 km sjeverozapadno.

Arheološka istraživanja u Majkovima (i širem području) napravio je Carl Patsch početkom

prošlog stoljeća. U knjizi "Prilozi za etnologiju jugoistočne Europe" govori o Gradini iznad

Slanoga predrimske prošlosti i mnogobrojnim gomilama, tumulusima ili nekropolama u

Majkovima. Ilirska plemena Ardiaei i Plearaei su nekada živjeli na tom području (1).

Majkovi kao dio Dubrovačkog primorja, teritorij od Kurila (današnje  Petrovo Selo)

do Neuma, 1399. godine dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od

bosanskog kralja Stjepana Ostoje za 1.500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo.

Međutim Dubrovačko Primorje je trebalo još i vojno-diplomatski obraniti u zapletenim prilikama

sučeljavanja oko dinastičkog prijepora u ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovih odraza

u Bosni između 1403. i 1405. godine. Gredelj, knez Majkova 1399. godine sa seljacima podiže

bunu protiv nove vlasti te je sa svojom vojskom uhvaćen na spavanju i odveden u tamnicu u

Dubrovnik. Otada je ovo područje bilo dio dubrovačke države sve do njene

propasti 1808. godine. Došavši u posjed toliko željenog područja (Terrae nuovae), Dubrovčani

su pristupili uređenju prilika u novostečenom Primorju. Zatečeni bastici, zentiloti, gentiloti

razvlašteni su i lišeni posjeda i ukoliko su željeli nastaviti živjeti u Primorju, morali su

prihvatiti kmetski položaj. Republika je zadržala vlasništvo nad novostečenom zemljom

(dominium directum), a posjedovno pravo (dominium utile) je razdijelila svojim građanima.

Primorje je postalo nova upravna jedinica, knežija (comitatus, contrata) na čelu s knezom koji je

stolovao u Slanome. Knezu su pomagali brojni službenici: podknezovi, kancelari, sindici,

kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali (2).

Majkovi kao najveće selo u Primorju, često se spominje u dubrovačkim arhivima,

poznati su Majkovski statuti koje je 1560. godine napisao kancelar Dubrovačke Republike Petrus

Franciscus Parisius. Radi se o dvije matrikule namjenjene bratovštinama Donjih i Gornjih

Majkova, napisane su na pergamentu i sačuvane u cijelosti, 20. prosinca 1560. potvrđene od

Malog Vijeća i spomenute u oporuci Francisca Benedicta de Prima iz 1601. godine pod imenima

"Sanctae Trinitatis de Maglcoue Dogne" i "Sancti Stephani de Maglcoui Gorgni". U Majkovima

postoji više rimokatoličkih crkvi i kapelica: Sv. Stjepan, Sveto Trojstvo, Sv. Petar, Sv.

Liberan i Sv. Nikola, od kojih su neke zaštićene kao kulturno dobro.

U Majkovima se nalazi herpetološki rezervat predložen za zaštitu. U rezervatu obitava

nekoliko vrsta životinja, a najpoznatija je te ujedno najrjeđa i najugroženija riječna

kornjača (Mauremys rivulata). U neposrednoj blizini Majkova je i stanišni rezervat samoniklog

oleandra, jedini lokalitet u Hrvatskoj stanišnog tipa (3).

Sl. 2 Krška lokva u Majkovima – stanište riječne kornjače „Mauremys rivulata“

Na području Majkova do naših su dana sačuvana dva srednjovjekovna grobišta, koja

imaju svoj kontinuitet do naših dana i spadaju u red bratovštinskih grobalja što nastaju u kasnom

srednjem vijeku (4).

Na svakom od bratovštinskih grobišta izvorno je bila skupina nadgrobnih spomenika i

manja crkva. Dosad nije uočeno veće groblje župskog tipa. U polju kraj današnje župne crkve sv.

Trojstva u Donjim Majkovima sačuvano je nekoliko stećaka. Pregledom terena utvrđeno ih je

pet, i to jedan sanduk i četiri ploče. Na groblju je i veći broj starijih grobnih kamenih ploča,

danas nažalost zabetoniranih, od kojih su neke možda prerađeni stećci, jer su vidljivi ostaci

ukrasnih traka (5). Također, kao spolij susrećemo veći broj stećaka i njihovih fragmenata

ugrađenih u postojeću crkvu sv. Stjepana u Gornjim Majkovima i oko nje te na susjednoj

bratovštinskoj kući. Većina spomenutih fragmenata stećaka je bez ornamentalnog ukrasa. Ispred

crkve sv. Trojstva dva su stećka ukrašena cik-cak bordurom, a na crkvi sv. Stjepana uzidan je

fragment stećka koji je ukrašen prikazom mača i štita. Također, na pročelju iste crkve kao spolij

se nalazi fragment stećka koji je vjerojatno nekoć bio ukrašen prikazom strijelca, ali je zbog dje-

lovanja vremena taj prikaz izblijedio. U pločniku novoga groblja kraj crkve sv. Stjepana vidljiv

je stećak s ukrasom pletenice.

Spomenutim motivom mača i štita ukrašeni su i stećci u blizini Majkova. Naime, još je

1885. godine Vid Vuletić Vukasović upozorio da se na Kovačevu brijegu iznad Slanog nalazi

starobosansko groblje, većinom uništeno, od kojeg je tada ostalo sačuvano 5 stećaka. Na jednom

od njih Vuletić Vukasović je kao ukras prepoznao mač sa štitom (6). Stećak s istim motivom

nalazio se u blizini crkve sv. Ivana u Mravinjci (7). Motiv štita i mača, prema Bencu, označava

neke feudalnostaleške stupnjeve. Na području Dubrovačkog primorja postoji cijeli niz lokaliteta,

tj. nekropola s ovom vrstom nadgrobnih spomenika, na koje je upozorio spomenuti Alojz Benac.

Danas je poznato postojanje još jedne kasnosrednjovjekovne crkve u Majkovima. To je bila

crkva sv. Petra u Grbljavi, izgrađena u 15. stoljeću, na čijem je mjestu u 19. stoljeću sagrađena

nova istoimena crkva (8).

Majkovi pripadaju mediteranskom klimatskom području koje se odlikuje toplim i suhim

ljetima te blagim zimama sa znatnim količinama oborina . Jesensko i zimsko razdoblje je svježe,

relativno hladno, bogato kišom i vjetrovima, ali opet toliko blago da je omogućen rast vegetacije.

Za vrijeme zime ponekad na brdu koje je udaljeno svega nekoliko kilometara može se vidjeti

snijeg, dok ga u samom mjestu nema. Zbog toga mnoge vrste drveća i grmlja cvjetaju tijekom

jesenskog i zimskog razdoblja.

Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 16.3 °C. Snijeg i temperature ispod 0 °C su

rijetkost i obično iznenade jednom u deset godina.

Zdravstveni turizam obuhvaća lječilišnu medicinu i lječilišni turizam koji se na nekim

područjima u našoj zemlji provodi dugi niz godina, kao primjerice na otoku Lošinju. Taj oblik

turizma može se odvijati u medicinskim ustanovama na našoj obali, kao što je Lječilište u Velom

Lošinju. Ako uzmemo u obzir prirodne ljekovite čimbenike koji se koriste za produženo liječenje

i oporavak, a isto tako za poboljšanje, očuvanje i unapređenje zdravlja, bavljenje zdravstvenim

turizmom može se provoditi u turističkim kapacitetima koji imaju osigurane uvjete za tu vrstu

turizma. Ovaj način turizma stoga može produžiti turističku sezonu, pa aktivan broj mjeseci

bavljenja turizmom može se sa pet povećati na 7 ili 9. Isto tako mogao bi postati razvojni faktor

broj jedan, osiguravanjem boravka u malim obiteljskim smještajima koji bi zadovoljavali

minimalne uvjete za ovu vrstu turizma.

Majkovi su jedinstveni i po tome što imaju izvore pitke vode na nekoliko mjesta, koji ni

izdaleka nisu iskorišteni, jer nema kaptažu koja bi zadovoljila njegov kapacitet. Nikad se nije

razmišljalo o mogućem navodnjavanju maslinika i vrtova u prostranom polju podno sela ili o

mogućoj opskrbi seoskih kućanstava tom izvorskom vodom. Izvori su posljedica šumovitosti,

budući da šuma sprječava oticanje vode u dublje slojeve za vrijeme padanja oborina. Vodenih

tokova nema jer nema nepropusne podloge.

Slika 3. Prirodni izvor vode u blizine crkve Sv. Stjepana u Donjim Majkovima

Majkovi imaju oko 400 različitih biljnih vrsta. Ljekovite biljke koje nalazimo u prirodi bijeli

sljez, kim, mala kičica, pirika, komorač, morač , gospina trava, kantarion, crni sljez, veliki sljez ,

metvica, alepski bor, pitoma maslina, obični kaćun, pasja ruža, divlja ruža, ružmarin, kupina,

ruta, ljekovita kadulja , osljebad, bijeli stričak, kopriva, ljubica, konopljika (5).

Slika 4. Maslina Slika 5. Ružmarin

Ljekovite biljke koje nalazimo u vrtovim: prava kamilica, dunja, obični bršljan, ilirska

perunika, lavanda peršin crna bazga krovna čuvarkuća.

Ispod Majkova, u uvali Banja izvire sumporna voda koja se prije koristila za liječenje te

je bilo planirano da se gradi svojevremeno lječilište koje nikad nije realizirano. Zanimljivo je da

sumporna voda izvire ispod crkve Sv. Nuncijete koju je podigao najbogatiji Dubrovčanin Miho

Pracat sa Lopuda i kojemu je jedinome kao svome građaninu Dubrovačka Republika podigla

spomenik koji se danas nalazi u atriju Kneževa dvora u Dubrovniku. Isto tako je zanimljivo da za

vrijeme potresa sumporna voda izlazi na više mjesta. Važno je napomenuti da je u susjednome

selu Orahov do rođena još jedna poznat ličnost Ruđer Bošković najveći fizičar svoga vremena.

Slika 6. Uvala Banja

Najviši vrh Dubrovačkog primorja Neprobić (963m) nalazi se u zaleđu Majkova. Svake

godine u svibnju mladost organizira tradicionalni planinarski uspon na sami vrh odakle se pruža

pogled na otoke: Pelješac, Korčulu, Elafite, te sve do otoka Hvara.

Slika 7. Neprobić

U samom zaleđu Majkova nalazi se špilja Vjetrenica koja još nije do kraja istražena,

ali postoje nagađanja da je upravo Vjetrenica najduža špilja u Europi. Ista je bogata sa svim

vrstama podzemnog biološkog i životinjskog svijeta.

Slika 8. Špilja Vjetrenica

Dubrovačko primorje ima posebnu narodnu nošnju, a putem boja pojaseva nošnje za

vrijeme Dubrovačke Republike razlikovali su stanovnici pojedinih naselja. Nošnja se danas

uglavnom koristi u folklornim skupinama koje nastupaju po Hrvatskoj i Europi, čak i dalje.

Tradicionalno se na svečanostima pleše kolo Linđo uz pratnju žičanog instrumenta lijerice.

Slika 9. KUD Linđo Primorci

Gotovo nijedan dio Hrvatske nije bio povezan sa svijetom i prekooceanskim zemljama kao

Dubrovačka Republika. Za to su zaslužni pomorci, te danas gledamo Dubrovnik kao riznicu

svega onoga što su prikupljali i donosili u svoj grad.

Majkovi su od davnina poznati po pčelarstvu gdje se proizvodi na daleko poznat med od

kadulje i vrijeska. Med se koristi za različita liječenja. Danas postoji Pčelarsko društvo Majkovi,

te se 2013. godine u zgradi bivše škole otvara izložba i kušaonica meda za posjetitelje. Isto je

tako nadaleko čuven majkovski ovčji sir kojeg danas nažalost gotovo pa i nema.

Možemo zaključiti kako je mjesto Majkovi u Dubrovačkom primorju vrlo bogato

prirodnom baštinom kojoj su potencijali doista veliki, a mogućnosti ni izdaleka nisu iskorištene.

Već danas prilikom posjeta mjestu izletnici većinu vremena provedu u šetnji i razgledavanju.

Vrijeme posjeta ograničeno je na ljetne mjesece. Mogućnosti posjeta daleko su veće, jer već i

samo gledanje vremenske prognoze može uvjeriti svakoga, u veliku razliku temperature u

primorskom i kontinentalnom dijelu Hrvatske. Uz to magle i zagađenja zraka su svedena na

minimum. Osim toga, velika je razlika u broju sunčanih sati, gotovo da nema dana bez sunca u

zimskom periodu, na kontinentu gotovo da nema sunčanih dana.

Do danas mjesto Majkovi nije korišteno u svrhu zdravstvenog turizma, a to je prava

šteta, jer šetnje i uživanje u prirodnim vrijednostima mogu se koristiti cijelu godinu. Mnogim

ljudima treba promjena zraka i šetnja kroz šumu bora bez zagađenja zraka. Trebalo bi razviti

veći broj smještajnih kapaciteta kako bi se mogle pružiti usluge boravka većem broju ljudi.

ZAKLJUČAK

Primorsko mjesto Majkovi su s jedne strane ispunjeni morem a s druge strane šumom, te

upravo to čini jedinstven eko sustav i stanište za brojne biljne i životinjske vrste. Zaštitom i

čuvanjem ovoga prostora osiguravamo biljni i životinjski biodiverzitet u prostoru. Najviše su

posjećena u ljetnim mjesecima. Izvori pitke vode posebnost su malenoga mjesta, kao i

jedinstvena zelena boja koja daje pečat i obilježje posjetiteljim. Šume alepskog bora bujno su

rasprostranjene po cijelom mjestu.

Iz svega iznesenog možemo zaključiti kako su Majkovi bogati prirodnom baštinom i

pravo područje na kojemu je moguća djelatnost zdravstvenog turizma. Od šetnji prirodom,

pješačenja na uzvišenja, šetnje stazama, kupanja u ljetnim mjesecima u moru, do razgledavanja

prirode barkom. Ne smijemo zaboraviti da gotovo i nema zagađenja, jer nema industrije, a magle

i smog su nemoguća pojava. Upravo iz tog razloga mjesto je pogodno za posjete tijekom cijele

godine.

Primjerenim razvijanjem potencijala koje nudi prirodna baština Dubrovačkog primorja

moguće je produžiti vrijeme posjeta. Blaga klima, ljepota i prednosti prirodnog krajolika, daju

mogućnosti koje čovjek treba prepoznati i upotrijebiti. Klimatske prilike dozvoljavaju šetnje i

rekreaciju tijekom cijele godine. Razvojnom strategijom lokalna samouprava mogla bi pomoći

lokalnom stanovništvu koje želi ovakav turizam u svojim objektima. Osim toga, korištenje

prirodnih ljekovitih čimbenika moglo bi pomoći poboljšanju ekonomskih i demografskih prilika

maloga mjesta.

Kao što je već ranije spomenuto mnogim ljudima treba promjena zraka i šetnja kroz šumu

bora bez zagađenja zraka. Sukladno navedenom trebalo bi razviti veći broj smještajnih

kapaciteta kako bi se mogle pružiti usluge boravka većem broju ljudi.

Da bi se sve te prirodne blagodati kao sto je blaga klima, zelenilo i mogućnost šetnji,

rekreacije i razgledavanja praktično cijele godine mogle iskoristiti treba osiguravati uvjete za

razvoj zdravstvenog turizma. Tu je najbitnija infrastrukturna potpora, koja bi trebala omogućiti

razvoj za stanovništvo. Prvi zadatak bi bio povećati kapacitet smještaja da bi se usluge mogle

pružiti većem broju ljudi. Zatim, promoviranje putem Turističke zajednice Općine Dubrovačko

primorje. Uz smještaj bi se također trebala nuditi mediteranska hrana  kao što je maslinovo

ulje, žitarice i mahunarke, svježe ili sušeno povrće, umjerene količine ribe, mliječnih

proizvoda i mesa, te rezne priloge i začine, uz pratnju vina, med, kojima obiluje samo mjesto.

Potrebno je osigurati različite izlete kroz mjesto uz pratnju domaćina, kako bi se dobio uvid u

povijesne i kulturne značajke mjesta. Promovirati zdravi način života kroz šetnju i rekreacijske

programe u prirodi te maksimalno iskoristiti prirodne ljekovite čimbenike. Od velikog značaja bi

bilo da se u sklopu lječilišta organizira i terapijsko jahanje na mulama (mazgama) kroz prirodni

krajolik. Sve navedeno omogućilo bi malom primorskom mjestu Majkovi u Dubrovačkom

primorju, koje je vrlo bogato prirodnom baštinom i kojoj su potencijali doista veliki, razvoj

djelatnosti zdravstvenog turizma.

Da bi se sve navedeno postiglo, odnosno kao prvenstveni cilj omogućio razvitak

zdravstvene djelatnosti u Majkovima treba biti uporan. Smatram da bi trebalo slijediti primjer

upornosti pomorca i brodovlasnika Miha Pracata.  kojemu je put ka ponovnom uspjehu, nakon

propasti, legenda priča, pokazala mala uporna gušterica. Nakon što ju je gledao kako se dva puta

bezuspješno penje i pada niz zid očeve kuće ispred koje je sjedao, a treći put za tren stiže do

vrha, spoznao je snagu upornosti. I odlučio i sam pokušati iznova, te je uspio. Cijelu svoju

imovinu Miho Pracat ostavio je Dubrovačkoj Republici, iako nije bio plemić nego pučanin,

jedini je  kojemu je Republika u svom tisućljenom trajanju podigla spomenik.

LITERATURA

1. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka V, Primorac, Znanstveno kulturno prosvjetno

društvo Dubrovnik, Dubrovnik 1995, 156

2. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka XIII, Primorac, Znanstveno kulturno prosvjetno

društvo Dubrovnik, Dubrovnik 2001, 63

3. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka IX, Primorac, Znanstveno kulturno prosvjetno

društvo Dubrovnik, Dubrovnik 2006, 122-124

4. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka X, Primorac, Znanstveno kulturno prosvjetno

društvo Dubrovnik, Dubrovnik 2009, 35

5. A. Anić Vučinić, Vjetroelektrana Mravinjac, Dubrovačkoneretvanska županija,

Netehnički sažetak za javni uvid, Zagreb 2011, 31 – 34.

6. V. Vuletić Vukasović, Dopisi, Vjestnik Arkeologičkoga Društva, VII, Zagreb 1885, 121.

7. D. Beritić, Susret sa spomenicima kulture Dubrovač- kog primorja (zapadni dio), Zbornik

Dubrovačkog primorja i otoka, I, Dubrovnik 1986, 430 – 431.

8. A. Benac, Srednjovjekovni stećci od Slivna do Čepiku- ća, Anali Historijskog instituta u

Dubrovniku, II, Du- brovnik 1953, 64 – 82.

9. Šugar, I., ed. 1984: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvat- ske, Zavod za zaštitu

prirode, str. 521, Zagreb.