UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET POLITIČKIH NAUKA

KOLEGIJ ANALIZA POLITIKASARAJEVO

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx(ime i prezime studenata)

Politologija – II godina(odsjek i godina)

INFEKCIJE I (NE)HIGIJENA ZDRAVSTVENIH USTANOVA – INFEKCIJE I (NE)HIGIJENA KLINIČKOG CENTRA UNIVERZITETA U

SARAJEVUnaziv pisanog (esejskog) rada

Sarajevo, januar 2010. godine(mjesec i godina)

UVODNI DIO

Infekcije u bolnici značajan su problem. Često se povezuju sa manjkom higijenskih uslova koje su posebno izražene u bolničkim ustanovama. Kad se govori o bolničkim infekcijama, može se sa sigurnošću kazati da bolničke infekcije predstavljaju zabrinjavajući problem u našoj zemlji. Razumljivo, problem postoji, ali nije takvih razmjera da bi zadavao glavobolje. Učestalost bolničkih infekcija je u porastu. Može se kazati da se ta situacija i poboljšava u odnosu na onu prije, recimo, 15 godina. Ali kada se konkretno uzme u obzir Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS), sa svim svojim novim i starim zgradama, a koji bez obzira na dovoljan broj osoba zaduženih za higijenu, uslijed prenatrpanosti bolnice, kao što je sa slučajem pojavom gripa A H1N1, te protoka pacijenata i njihove rodbine tokom pauza za posjetu, često dolazi do zaraze dodatnim infekcijama a da nisu ni svijesni toga. Naravno da higijena Kliničkog centra sa pratećim zgradama nije dovoljna ako se tome ne pridržavaju kako osoblje Kliničkog centra tako i hopitalizirani bolesnici. Kao što u svom intervuju za magazin "Zdravo budi" dr. Ivo Belan navodi: "Širenje infekcije od bolesnika do bolesnika često je teško spriječiti, osobito u prenapučenim bolnicama s manjkom osoblja i ograničenim prostorom. Zapanjujuće je da smrtni slučajevi povezani s bolničkim bakterijama čine četvrti vodeći uzrok smrtnosti među Amerikancima, iza teških srčanih oboljenja, raka i bolesti pluća." Ovo nas navodi na zaključak da problem postoji, kako u svijetu tako i kod nas, te da se treba fokusirati na smanjenje smrtnih slučajeva, profesionalizacijom zaposlenih u bolnicama, te povećavanjem svijesti o higijenskim uslovima kako zaposlenika i hospitaliziranih bolesnika Kliničkog centra tako i osobama koje dolaze u posjetu.

Osnovne informacije KCUSKlinički Centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) je vodeća stručna, edukativna, nastavna, znanstveno-istraživačka zdravstvena ustanova u Bosni i Hercegovini. Kroz Klinički Centar ponuđene su najkvalitetnije specijalističke usluge, najšireg spektra. Klinički centar raspolaže sa 2030 bolesničkih postelja, raspoređenih u 33 zgrade, te suvremenom medicinskom opremom.

Historija KCUSKlinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) ima svoje početke u prvoj hospitalnoj zdravstvenoj ustanovi koju je 1866. godine u Sarajevu osnovao Topal Osman Paša sredstvima Gazi Husref Begovog Vakufa. Sadašnje mjesto većine objekata Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu utemeljeno je 1894. godine u dijelu grada koji se zove Koševo. Ova godina, kada je osnovana tadašnja Zemaljska bolnica uzima se kao datum osnivanja Kliničkoga centra. Od tog perioda Klinički centar se poput sličnih ustanova u svijetu razvijao u svim segmentima svoga rada. Primjenjivane su najsuvremenije metode rada, obrazovanja te naučno-istraživačkoga rada na razini multidisciplinarne kliničke ustanove.

Uprava Austro-Ugarske monarhije uvodi mnoge izuzetno značajne promjene koje vode privrednom, tehničkom i kulturnom razvoju Bosne i Hercegovine. Na polju zdravstvene zaštite i medicinske struke i nauke dolazi do naglog razvoja tako da postojeća Vakufska bolnica usljed velikog priliva stanovništva u grad nije bila dovoljna, te je 1894. godine u dijelu grada koji se zove Koševo utemeljena Zemaljska bolnica. Tada počinje i nova era u zdravstvenoj službi. Zapošljava se kvalificirani medicinski kadar, prvo iz Austrije, Mađarske, Češke, Italije i nekih drugih zemalja a potom i lokalno stanovništvo, koje diplome stiče na Univerzitetima u Beču, Budimpešti i Pragu. Tokom cjelokupnoga austrougarskoga perioda Zemaljska bolnica je bila krucijalan faktor ne samo u segmentu zdravstva nego i ukupnom društveno-ekonomskom, pa i političkom razvoju Bosne i Hercegovine u okviru Austro-Ugarske monarhije. U doba otvaranja Zemaljska bolnica u Sarajevu je bila najmoderniji objekat ovoga tipa na Balkanu. Bila je koncipirana i projektirana kao Univerzitetska bolnica u Beču i uređena prema najmodernijim evropskim standardima toga vremena. Dolazi do napretka u medicini i potrebi za domaćim školovanim kadrom, a sva ova znanja

2

i iskustva su osnovni temelj za osnivanje Medicinskoga fakulteta u Sarajevu. Osnivanjem Medicinskoga fakulteta Bolnica postaje nastavna baza, odnosno pojedine klinike i instituti preuzimaju nastavno-edukacionu ulogu.

3

TEMELJNI – SREDIŠNJI DIO

OSNOVNI KRITERIJI ZA USPOSTAVU BOLNICE

Bolnica je nekada predstavljala zatvorenu zdravstvenu ustanovu tj. služila je samo za liječenje hospitalizovanih bolesnika, a zapostavljala druge aktivnosti na unapredjenju i zaštiti zdravlja stanovništva, današnja bolnica iz osnova mijenja svoju strukturu, svoj oblik i metod rada. Ona danas ima proširenu funkciju, jer najčešće predstavlja zdravstveni centar, koji vrši sveobuhvatnu zaštitu zdravlja stanovništva, na određenom terenu. Kroz sistem zdravstvenog osiguranja, koji svakako predstavlja tekovinu savremenog čovjeka, zdravstvena zaštita je obezbjeđena svakom članu društva. Bolnica je danas javna zdravstvena ustanova, koja pored liječenja hospitaliziranih bolesnika, obuhvata sve aktivnosti na polju zaštite i unapređenja zdravlja, te samim tim riješava na tom polju, vrlo raznovrsne zadatke. Komitet eksperata Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) izradio je prikladnu šemu svrstavajući tako raznovrsne zadatke bolnice, u četiri osnovna zadatka:

- liječrnje oboljelih;- preventivni rad, unapređenje zdravlja i suzbijanje oboljenja;- obrazovanje, vaspitanje i usavršavanje medicinskih kadrova;- istraživački rad.

Izgradnjom nove bolničke zgrade, na jednoj teritoriji, riješava se problem zdravstvene zaštite stanovništva za duži vremenski period. U novoj zgradi moraju se predvidjeti svi uređaji kako bi se zadovoljili tako raznovrsni zahtjevi. To govori koliko izgradnja nove bolničke zgrade zahtjeva proučavanja i planiranja, da bi odgovarala zahtjevima savremene medicine. Važno je da se u izgradnji plana angažuje širi krug stanovništva, zainteresovane društvene organizacije, ali u isto vrijeme treba angažovati što veći broj stručnjaka: arhitekata i građevinara specijaliziranih za izgradnju bolnica, ekonomista, finansijskih stručnjaka, stručnjaka za ishranu, tehnologa, kao i medicinskih stručnjaka koji poznaju život i rad u bolnici: iskusnih ljekara, starijih medicinskih sestara (po iskustvu), koje treba da nastoje da se u planu predvidesvi tehnički uređaji za korištenje pomoćnih sredstava (aparata i sprava) potrebnih u njezi. Također one treba da daju svoja mišljenja o rasporedu prostorija, kako bi se unaprijed znala njihova primjena i postavili oni uređaji koji su neophodni u njihovom funkcionisanju.

Ranija shvatanja da teren za podizanje bolnica treba birati van naselja, radi obezbjeđenja mira i bojazni od širenja infekcije, danas se zapostavljaju. Današnja bolnica sa sveobuhvatnom brigom za zdravlje stanovništva, nameće potrebu da se bolesniku približi. Bojaznost od širenja infekcije, također predstavlja prošlost, zahvaljujući stručno osposobljenom kadru medicinskih radnika koji u bolnici danas rade. Lokacija bolnice van naselja zadržava se još ako su u pitanju specijalizovane bolnice: duševne, za tuberkulozu i dr. Smatra se da njihova udaljenost od naselja ne smije da bude veća od 2 do 3 km.

Prema mišljenju eksperata Svjetske Zdravstvene Organizacije postoje tri glavne grupe bolnica: regionalne, intermedijalne i lokalne.Regionalni tip bolnice – to je najčešće univerzitetska ustanova i služi kao nastavni centar. Po materijalnoj i kadrovskoj opremljenosti u mogućnosti je da zadovolji sve potrebe stanovništva u pogledu medicinske pomoći visokog kvaliteta. U njen sastav ulaze sva odjeljenja od opštih do uskospecijalističkih.Intermedijalni tip bolnice – to su nekadašnje opšte bolnice koje moraju imati pet osnovnih odjeljenja: interno, hiruško, dječije, ginekološko-akušersko i zarazno. Zavisno i od patologije kraja, mogu imati i odgovarajuća odjeljenja uže specijalnosti.Lokalni tip bolnice – to su najmanje bolnice i podižu se u manjim naseljima. U svome sastavu imaju sva opšta odjeljenja, svakako sa manjim kapacitetima. Oko bolničke zgrade treba obezbijediti

4

dovoljno slobodnih površina za ozelenjavanje i podizanje parkova. Sama zgrada treba da obiluje prostranim terasama ispred bolničkih soba, a bolesničke sobe sa štaviše zastakljenih površina, kako bi pristup sunčanih zraka bio sto obilniji. Ovo je pored ostalog, neobično važno za psihičko stanje bolesnika.

Podjela bolnica na tri vrste bolesničkih jedinicaZavisno od podjele bolesnika na tri grupe, neophodno je da postoje i tri vrste bolesničkih jedinica u koje će se smještati bolesnici. One su dobile naziv prema klasifikaciji bolesnika. To su:

- jedinice za intenzivnu njegu;- jedinice za poluintenzivnu njegu (intermedijarna);- jedinice "samonjege" ili minimalne njege.

Bolesnička jedinica za intenzivnu njeguNeophodno je da bude opremljena najsavremenijom medicinskom opremom za pružanje medicinske pomoći. Sobe u ovoj bolesničkoj jedinici su sa malim brojem bolesničkih postelja (2-4) i snabdjevene su uređajima za komunikaciju. Intenzivna njega ima sljedeće prednosti:

- kvalitetna njega teških bolesnika;- kadar medicinskog osoblja je maksimalno iskorišten;- metod je ekonomičan, jer se bolesnik u pravom momentu prihvata brzo postavlja

dijagnoza, primjenjuju odgovarajuće liječenje i bolesnik se za kraće vrijeme oporavlja.Bolesnička jedinica za poluintenzivnu njeguU ovu jedinicu se smještaju bolesnici koji nisu primljeni u teškom akutnom stanju ili bolesnici koji su premješteni sa intenzivne njege. Zato se ove jedinice opremaju mnogo skromnije i kadar medicinskog osoblja je manji. Računa se da jedna sestra moze da njeguje 12 ovakvih bolesnika u toku jedne smjene.Komunikacioni uređajiPri izgradnji bolničke zgrade ugrađuju se razni komunikacioni uređaji, koji će omogućiti povezanost između bolesnika i osoblja, između pojedinih radnih jedinica i službi. Ti uređaji mogu biti: govorni, svjetlosni, vakum kanali, po principu ekrana itd... Komunikacioni uređaji povezuju bolesničku sobu, odnosno bolesnika, sa sobom dežurne sestre, koja prima signale i neposredno ili posredno djeluje. Najsavremeniji komunikacioni sistem sličan je televizoru čiji je erkran podijeljen na onoliko polja koliko ima bolesničkih postelja u jednoj bolesničkoj jedinici. On se postavlja u sobu glavne sestre bolesničke jedinice, koja preko aparata kontroliše bolesnika i prati rad sobnih sestara. Uzimajući u obzir ove i mnoge druge savremene uređaje koje sestra u toku svog rada moze da koristi, omogućavaju joj da se što više posveti bolesniku i pružimu kvalitetnu njegu.Vanbolničke ustanoveTreba predvidjeti čekaonice, sobe za sestru i kartoteku, razne ordinacije, razne laboratorije, rendgen, sterilizaciju, savjetovalište, apoteku, administraciju i upravu. Stanovništvo traži lak i siguran pristup do institucije, zaštitne prostorije za parkiranje raznih vozila i dječijih kolica. Sanitarna grupa treba da bude najljepše uradjena, i uvijek čisto održavana. Za vanbolničku zdravstvenu mrežu zbog toga sve više dobiva značaj stručna njega bolesnika u kući. Postojanje ovih vanbolničkih ustanova umnogome smanjuje prenošenje infekcija.

Kao medicinski centar bolnica obuhvata sve aktivnosti (terapeutske i profilaktične) i na taj način kompletno ili djelimično riješava ovaj zadatak na odredjenom području. Prema mišljenju eksperata SZO ovim zadatkom obuhvaćeno je:

- nadzor nad normalnom trudnoćom i porođajem;- nadzor nad razvojem i rastom dojenčeta, malog i školskog djeteta i vanškolske

omladine;- rad na suzbijanju zaraznih bolesti;- prevencija dugotrajnih oboljenja;- prevencija mentalnog i fizičkog invaliditeta;- zdravstveno prosvjećivanje stanovništva;

5

- staranje o zdravstvenoj zaštiti u proizvodnji.Može se reći da i u našoj zemlji postoje razni oblici zdravstvene žaštite. Ako uzmemo u obzir da mnoge zdravstvene ustanove rade na suzbijanju i prevenciji zaraznih bolesti, na zdravstvenom prosvjećivanju naroda i podizanju zdravstvene kulture stanovništva, na rješavanju komunalnih problema naselja itd... Zaključit ćemo da se ipak mnogo radi na prevenciji i zaštiti. Treba pomenuti i oboljenja i traume koje se mogu pojaviti sekundarno, jatrogeno prilikom liječenja ili njege bolesnika, a ne kao poznate, obične komplikacije primarne bolesti. U eri moderne medicine iznenadjujuća je pojava fizičkog i psihičkog hospitalizma. Fizički hospitalizam može da se javi u vidu npr. mehanička, fizička ili hemijska oštećenja bolesnika što se dešava prilikom njege, dijagnostike, liječenja ili rehabilitacije. Poznati su slučajevi padanja sa kreveta, stola, nosila i razne jatrogene termičke, rendgenske i hemijske opekotine itd. Psihološki hospitalizam predstavlja posljedice štetnih psiholoških utjecaja na bolesnika u zdravstvenom zavodu. Na rješenju ovog problema cjelokupno zdravstveno osoblje mora poznavati principe psihologije i mentalne higijene. Svojim stavom u smislu etičkih i stručnih propisa mora jačati, hrabriti i čuvati psihofizičku ličnost svakog bolesnika i raditi na tome da ih okružuje harmonična i topla emocionalna atmosfera.

INTRAHOSPITALNE INFEKCIJE

Svako oboljenje koje se javlja za vrijeme liječenja ili koje je nastalo poslije izlaska iz bolnice u kojoj je nastala infekcija se zove intrahospitalna infekcija. One su izazvane raznim uzročnicima. Kao osnovni razlog pojavi intrahospitalnih infekcija navodi se česta upotreba antibiotika u terapijske i profilaktičke svrhe i u stvaranju reziztentnih sojeva na ove lijekove. Također bitan i odlučujući momenat igraju ulogu i nehigijenski uslovi u bolničkim ustanovama.

Uzročnici intrahospitalnih infekcija:- Streptococcus – bakterije iz ovog roda su bile poznate kao uzročnici infekcija na

akušerskim i hiruškim odjeljenjima. Danas se streptokoke sreću kao uzročnici intrahospitalnih infekcija na odjeljenjima za opekotine i dječijim odjeljenjima gdje uzrokuju tonzilofaringitise.

- Staphylococcus aureus – danas dominira kao uzročnih intrahospitalnih infekcija na hiruškim i akušerskim odjeljenjima.

- E.Coli – izaziva dječije enterokolitise. Letalitet može biti vrlo visok čak do 40% osobito kod mlađe djece.

- Sallmonelae – se javlja kod intrahospitalne epidemije u porodilištima i dječijim odjeljenjima.

- Pyocyaneus – su uzročnici intrahospitalnih epidemija na hiruškim i urološkim odjeljenjima.

- Shigellae – uzročnici intrahospitalnih epidemija u duševnim bolnicama.- Pneumocystis casinii – se javlja na dječijem odjeljenju u vidu pneumonija- Virusne infekcije – morbili, varicela, rubeola, grip, epidemični parotitis i virusni

hepatitis. Posebni značaj ima hepatitis B koji se najčešće javlja kod bolesnika na hemodijalizi

- Gljivice – candida, nocardia, pljesni i dr.

Način i put prenošenja intrahospitalnih infekcija – aerogeni put prenosnika može biti direktni i indirektni i prenos putem dodira (kontakta) koji se može ostvariti na više načina. Sprečavanje i suzbijanje intrahospitalnih infekcija – u svakoj bolnici treba da bude organizovana služba koja bi se bavila svim problemima intrahospitalnih infekcija. Službu sačinjavaju dva tima:

1. Komisija za intrahospitalne infekcije2. Operativni tim

6

Komisija treba da bude formirana od ljudi koji su pored stručno-medicinskog poznavanja ove problematike kompetentni za donošenje odluka koje su obavezne za sve strukture i svakog pojedinca u bolnici. Komisiju sačinjava 9 članova i u njen sastav obavezno ulaze ljekari specijalisti epidemiologije, mikrobiologije i higijene. Zadaci komisije su da organizuje, sprovodi, vrši nadzor i evaluira mjere sprečavanja nastanka, otkrivanja i suzbijanja intrahospitalnih infekcija.Glavni zadatak operativnog tima je realizacija programa kontrole intrahospitalnih infekcija koga je donijela komisija. Članovi operativnog tima a i svi radnici klinike dužni su pri pojavi ili sumnji na pojavu infekcije odmah podnijeti prijavu rukovodiocu odjeljenja, odnosno predsjedniku komisije.

Bakterija Staphylococcus aureus prenosi se dodirom i često se nalazi na koži i nosnicama zdravih ljudi. Većina stafikoknih infekcija po svojoj su težini neznatne, međutim u slučajevima oslabljenog organizma, primjerice kod srčanih pacijenata, ta bakterija, posebno jedan njezin soj, može izazvati vrlo ozbiljne posljedice. Američki centar za kontrolu bolesti (CDC), ekstrapolirajući iz izvještaja oko 300 bolnica i iz drugih izvora, procjenjuje da je 2003. godine bilo oko 90.000 smrtnih slučajeva koji su bili uzrokovani infekcijama dobivenima u bolnicama. 

Posljedica propustaGotovo tri četvrtine smrtonosnih infekcija bile su rezultat nehigijenskih uvjeta na bolničkim odjelima, nepropisno steriliziranih instrumenata, neopranih ruku, loše održavane ventilacije i drugih propusta. Drugim riječima, mogle su se spriječiti. Širenje infekcije od bolesnika do bolesnika često je teško spriječiti, posebno u prenapučenim bolnicama s manjkom osoblja i ograničenim prostorom. Zapanjujuće je da smrtni slučajevi povezani s bolničkim bakterijama čine četvrti vodeći uzrok smrtnosti među Amerikancima, iza teških srčanih oboljenja, raka i bolesti pluća. Te infekcije ubiju više ljudi svake godine nego prometne nesreće, požari i utapljanja zajedno. Treba napomenuti da se tek u posljednjih 20 godina kontrola infekcija počela smatrati ozbiljnim problemom.

Bolničke infekcije stvaraju značajne teškoće većini zemalja. Uglavnom su to infekcije hirurških rana, dišnog i mokraćnog sistema te kože. Uz sve mjere opreza, širenje infekcije često je teško preventirati. Jasno je da će do tih infekcija lakše i češće doći u bolnicama prenatrpanim bolesnicima, tamo gdje nema dovoljno medicinskog osoblja i prostora.

Uprkos napretku moderne medicine, određen broj hospitaliziranih bolesnika, u zemljama u razvoju i do 25 posto, stekne infekciju različitog intenziteta. Budući da se zbog opravdanih razloga često puta nastoji bolesnika što prije otpustiti iz bolnice, kod nekih se pacijenata znaci bolničke infekcije mogu manifestirati tek kasnije, nakon otpusta. 

Najveći rizik intenzivne njegeBolnička se infekcija pojavljuje u 5 do 10 posto svih hospitaliziranih bolesnika. Najveći rizik i najveća učestalost postoje na odjelima intenzivne njege. Najčešći bakterijski uzročnici bolničkih infekcija su Staphylococcus aureus, Clostridium perfringes, Salmonella spp., Escherichia coli, candida, Enterococcus fecalis i Pseudomonas aeruginosa. Bolnička je sredina jedinstveni ekosistem u kojem su u stalnom odnosu bolesnik, mikroorganizam, bolnička sredina i zdravstveno osoblje.Mnoge se bolničke infekcije mogu izbjeći primjenom jednostavnih, ne skupih mjera. Već samo strogo provođenje politike čistih ruku moglo bi spriječiti smrt hiljada pacijenata.

Proširena primjena penicilina 50-tih godina prošlog stoljeća omogućila je liječnicima da svladaju nekad smrtonosne infekcije. Međutim, kako su desetljeća prolazila, prevencija je postupno postajala sve manji prioritet. Nedavna istraživanja unutar prosječne američke bolnice pokazuju da polovica liječnika i medicinskih sestara ne operu ruke između pregleda pacijenata. Izravna opažanja državnih inspektora ističu problem čistoće kao prijetnju javnom zdravstvu.

7

Postoji malo poticaja, a često je i malo vremena da bi se liječnici i sestre pridržavali čak i temeljnih standarda. Sestre i ostali zdravstveni radnici žale se da bi samo pranje ruku između svakoga kontakta pacijenta doseglo i do 150 puta dnevno – ili utrošak oko 2,5 sata. Premda su na raspolaganju razna dezinfekcijska sredstva za ruke u gotovo svim bolnicama, ipak se zdravstveni djelatnici često ne drže tih jednostavnih mjera.

Higijenski uvjeti jedne bolnice ovise i o pomoćnom osoblju, međutim u mnogim je zdravstvenim ustanovama osoblje nedovoljno educirano i preopterećeno poslovima. Američke su bolnice od 1998. godine smanjile broj čistačica i čistača 25 posto. U tom je istom razdoblju polovina nacionalnih bolnica bila službeno prozvana zbog nedovoljnoga higijenskog standarda na pojedinim njihovim odjelima odnosno propusta koji je omogućio neuništenim bakterijama da se razviju i razmnožavaju među novim pacijentima.

Najranjiviji neonatalni i pedijatrijski odjeliIstraživanja su pokazala da su najranjivija područja neonatalni i pedijatrijski odjeli, gdje svaki kašalj ili kihanje može rezultirati borbom za život novorođenčadi ili male djece čiji je imunološki, obrambeni sistem slabašan. Na takvim odjelima učestalost infekcija može biti i trostruko češća nego na, recimo, kardiološkim i plućnim odjelima.

Infektolozi kažu da ta bakterija na dječjem intenzivnom odjelu zahtijeva trenutno temeljito čišćenje, dezinfekciju, izolaciju i bakteriološke pretrage svih prisutnih i budućih pacijenata na odjelu i po mogućnosti identificiranje uzroka zaraze. Spomenuta bolnica odmah je uvela strože propise o pranju ruku medicinskog osoblja, montirala posude s dezinfekcijskim sredstvima, odstranila posude s biljkama iz prostora gdje se vodi briga o pacijentima, uvela temeljitije čišćenje podova itd. Nakon svega toga više nije bilo takve zaraze.

Dokazano je da se u oko 40 posto slučajeva uzročnici bolničkih infekcija izravno prenose preko ruku zdravstvenog osoblja. Bolnice su sa svojim ugodnim temperaturama i imunološko kompromitiranim pacijentima idealni inkubatori za bakterije i prvorazredni domaćini za izbijanje epidemija infekcija. Pogreške u kontroli infekcija, kao i prekomjerna, neracionalna primjena antibiotika rezultiraju novim, na antibiotike rezistentnim bakterijama. Te nove superbakterije – jače, neuhvatljivije i smrtonosnije – umnožile su se u hiljadama bolnica. Jedna je studija pokazala da do 16 posto članova obitelji pacijenata nose u sebi bakterije prenesene s pacijenta.

Sve bolja edukacijaPremda se većina infekcija može uspješno izliječiti lijekovima, dobar dio onih antibiotika za tvrdokornije infekcije pomalo gubi svoju snagu. Primjerice, bakterija stafilokok je među najčešćima u bolnicama. Kroz kratak period te su se bakterije kontrolirale penicilinom, koji je bio vrlo uspješan protiv nekih sojeva. Međutim, do početka ranih 60-tih godina prošlog stoljeća penicilin je bio djelotvoran u manje od 10 posto slučajeva takve infekcije. Bakterija je postala otporna! Kasnije su se rezistencije počele javljati i na druge antibiotike, methicilin, vankomicin itd. Brojne farmaceutske kompanije trenutačno rade na razvoju snažnijih lijekova protiv infekcija.

Zdravstvene vlasti potiču bolnice da strogo provode sve potrebne mjere u borbi protiv bolničkih infekcija i širenja bakterija. Strategija te borbe uključuje pojačanu higijenu ruku, čak i za zdravstvene djelatnike koji rade s rukavicama, koje se ipak mogu kontaminirati dok se stavljaju na ruke. Sve se veća pozornost pridaje odabiru i dozi antibiotika. Filtri u ventilacijskim instalacijama, razumljivo je samo po sebi, moraju se redovito čistiti i održavati.

Valja nadzirati sterilizaciju medicinskih instrumenata, provoditi kirurške aseptičke postupke i primjenjivati dezinfekcijska sredstva. Jasno, ne smiju se zaboraviti ni edukacijski programi o kontroli i suzbijanju bolničkih infekcija za sve zaposlenike.

8

U dobro vođenim i organiziranim bolnicama vlada filozofija da se svaki novac potrošen na kontrolu infekcija višestruko isplati na uštedi troškova zbog produljenih hospitalizacija.Premda će bolničkih infekcija uvijek biti i to njihovo širenje značajan je problem razvijenog svijeta, ipak valja kazati da se kontrola tih infekcija, kako u svijetu tako i kod nas, veoma unaprijedila posljednjih godina. Sve je bolja edukacija osoblja, ali i bolesnika, a i sve se više novca odvaja za te potrebe.

Grip A H1N1Problematika ovog gripa je još uvijek aktuelna. Stručnjaci ukazuju da je sezonski grip respiratorna zarazna bolest izazvana humanim virusom influence (A i B) i javlja se u epidemijama, a zaraznost je najveća odmah po nastanku simptoma i najčešće traje pet dana, kod djece do sedam dana. Simptomi sezonskog gripa su povišena temperatura - iznad 38 stepeni, bolovi u mišićima, kašalj, curenje nosa ili njegova začepljenost. Grip se najefikasnije širi sa osobe na osobu direktnim kontaktom - putem kapljica prilikom kašljanja i kijanja zaražene osobe, a prenosi se i indirektno, preko ruku ili kada se kapljice iz sekreta nosa i grla nađu na predmetima koje svakodnevno koristimo. Naglo širenje gripa tokom jeseni i zime predstavlja sezonsku epidemiju gripa i smatra se da zbog visoke zaraznosti od pet do 15 odsto svjetske populacije oboli od gripa. Za razliku od sezonskog, u toku pandemije H1N1 zaraznost, broj obolelih i smrtnost su znatno veći. Simptomi ovog gripa su: visoka temperatura, glavobolja, groznica, suv kašalj, bol u grlu, bol u mišićima i zglobovima, opšta malaksalost, otežano disanje i brzo zamaranje. Ovaj grip može da izazove i veće komplikacije kao što su: upala uha, upala pluća i bronhitis, grčevi, toksični šok, Rejev sindrom (teška upala mozga), upala srčanog mišića, Gilen-Bareov sindrom (oštećenje nervnog sistema), ošećenje mozga. Stručnjaci se slažu da je bolničko lečenje neophodno samo u težim slučajevima. Kod odraslih osoba neophodna je hospitalizacija ako postoji: upala pluća, bronhitis, neka druga veća upala, povišen šećer, bolest srca, problemi u radu bubrega ili jetre. U slučaju oboljele djece, sve zavisi od zdravstvenog stanja. Ako djete boluje od astme, neke bolesti srca ili dijabetesa, bronhitisa ili upale pluća neophodna je hospitalizacija.

Mjere zaštite od gripa obuhvataju redovno pranje ruku tekućom vodom i sapunom, pokrivanje usta i nos maramicom prilikom kihanja i kašljanja, upotrebljenu maramicu treba odmah baciti u kantu za otpatke, a ukoliko nemamo maramicu obavezno pokriti usta i nos nadlakticom, a ako kihnemo u dlan odmah operiti ruke, izbegavati rukovanja, grljenja i ljubljenja, ostanak kod kuće kada je osoba bolesna i obavezna konsulatcija sa ljekarom opšte prakse.

Ukupan broj do sada pozitivnih pacijenata s ove Klinike na H1N1 je 398. Do sada je na Klinici za infektivne bolesti pregledano 1.723 pacijenta sa simptomima gripe

9

ZAVRŠNI – ZAKLJUČNI DIO

Iako je više od polovine kompletnog Kliničkog centra obnovljeno, kako u unutrašnjosti, tako i u spoljašnosti, neophodno je i ostale zgrade koje čine sastavni dio Kliničkog centra obnoviti i modernizovati, jer većina starih zgrada više ne odgovaraju zahtjevima ovog doba i ovih tehnologija. Prilikom obnavljanja, odnosno rekonstrukcije straih zgrada treba imati na umu da se predvide ili dograde tzv. vanbolničke ustanove kako bi pacijenti koji dolaze na različite preglede ili kontrole izbjegli direktan kontakat sa hospitaliziranim pacijentima, odnosno bolesnicima. Na ovaj način bi se, osim pacijenata koji dolaze na kotrolu ili pregled, umogome smanjili i ugrozili i zdravstveni radnici odnosno zdravstveno osoblje koje direktno i u kontinuitetu radi sa hospitaliziranim bolesnicima, a koje nije u dodiru sa pacijentima koji dolaze na kontrolu ili preglede. Izgradnjom vanbolničkih ustanova izbjegli bi se i kontakti osoba koje dolaze u posjetu sa osobama koje čekaju u redu za kontrolu ili pregled, što sada u većini straih zgrada Kliničkog centra predstavlja problem. Zgrade određenih klinika, osim obavljanja pregleda te hospitaliziranja bolesnika svog odjela, služe kao prolaz u druge klinike – zgrade, te se u njihovim hodnicima mješaju pacijenti koji su došli na pregled i hospitalizirani bolesnici iz jedne i druge klinike. Osim što se fizički dodiruju u uskim hodnicima, velika je mogućnost širenja infekcije koja se prenosi disajnim putevima, najčešće kihanjem. Ove zgrade su idealno područje za širenje različitih infekcija, možemo samo zamisliti kolika je mogućnost zaraze gripim A H1N1. Kao i u većini slučajeva, za obnavljanje ovih objekata nedostatak su finasijska sredstava. Svjedoci smo da postoji određen napredak u obavljanju određenih zgrada, ali taj sam proces sporo traje. Osim finasijskih sredstava treba obavezno poraditi na edukaciji kako zdravstvenog osoblja tako i hospitaliziranih bolesnika, pa čak i educirati osobe koje dolaze u posjetu.

Kao što navodi Sr. Zvjezdana Furjan za kontrolu i preventivu infekcije nam je potrebno sljedeće: "Preporuke:

Osobama koje su bolesne, pogotovo onima koje imaju osip neutvrđenog porijekla, zaraze dišnog sistema, proljev ili povraćanje kažeti da vam ne dolaze u posjete.

Bolnička hrana je često jednolična te bi posjete pacijentima trebale donositi omiljenu hranu samo iz trgovine (u originalnom pakovanju) ili ako nisu u mogućnosti svježe pripremljenu hranu (npr. suhi kolači).

Ukoliko Vas drugi pacijent ponudi napitkom popijte iz svoje čaše i jedino ako je napitak otvoren pred vama i iz originalne ambalaže.

Moguća je zaraza svim bolestima koje se prenose slinom.Pranje ruku:

Dobra higijena ruku znači čišćenje ruku pomoću sredstava na bazi alkohola ili pranje sapunom i vodom kako bi se spriječilo prenošenje mikroba čime se smanjuje pojava infekcije.

Posjetitelji trebaju oprati ruke svaki puta kada uđu ili izađu iz bolesnikove sobe. Pacijenti trebaju voditi računa o dobroj osobnoj higijeni naročito u bolnici-pranje ruku

prije i poslije odlaska na wc i prije jela. Sapun i tekuća voda uklanjaju nečistoću i masnoću s ruku. Sredstva za trljanje ruku na bazi alkohola znatno smanjuju broj mikroba na koži, brzo

djeluju i izazivaju manje problema zbog nadraživanja kože. Ona ispare, a sadrže također i aditive za vlaženje kože kako bi se koža održala u dobrom

stanju. Sprječavanje respiratornih infekcija. Redovito provjetravati prostorije u kojima se boravi. Redovito pranje i dezinfekcija kreveta, ormarića, podova. Pušenje smanjuje otpornost na respiratorne infekcije".

10

Ukratko, nijedna zemlja na svijetu nije bez bolničkih infekcija. Vidjeli smo da se čak i velika Amerika nije toga riješila. Nito se tog problema nije riješio. A mi? Niti smo bolji, niti lošiji od drugih.

11

LITERATURA

"Preventivna medicina", Dr. Grujica Žarković

"Savremena bolnica", Prof.dr. Radomir Gerić

"Udžbenik higijene", Dr. Grujica Žarković

"Higijena i zdravstvena njega", Mr.sci.Prim.dr. Fatima Jusupović

Univerzitetski udžbenik "Higijena", Prof.dr.sci.Sejdo Ćatović

Internet stranica: www.kcus.ba

Internet stranica: www.pliva.hr

Internet stranica: www.bljesak.hr

Internet stranica: www.zdravobudi.hr

12