Upload
others
View
12
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO- MATEMATIČKI FAKULTET NIŠ
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Analiza flore planine Seličevice kod Niša
Student: Mentor:
Aleksandra Ilić Prof. dr Vladimir Ranđelović
Br. Indeksa: 161
Niš, 2017.
UNIVERSITY OF NIŠ
FACULTY OF SCIENCES AND MATHEMATICS
DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY
Analysis of the Flora of Seličevica mountain near Niš
Student: Mentor:
Aleksandra Ilić Prof. dr Vladimir Ranđelović
Index No.: 161
Niš, 2017.
Biografija studenta
Aleksandra Ilić rođena je 21.04.1989 godine u Nišu. U Malošišti završava
osnovnu školu "Vuk Karadžić". 2004. god. Srednju medincinsku školu " dr
Milenko Hadžić" završava 2008.god. Nakon završetka srednje škole upisuje
osnovne akademske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu, na
departmanu za biologiju i ekologiju. Osnovne akademske studija završava 2013.
god. I stiče zvanje "Biolog". 2014. godine upisuje master akademske studije na
Departmanu za biologiju i ekologiju Prirodno matematičkog fakulteta u Nišu,
smer Biologija.
Sažetak
Kao rezultat dvogodišnjeg istraživanja flore planine Seličevica, utvrđena su 872
biljna taksona (vrsta i podvrsta) iz 393 rodova i 89 porodica. Izvršena je floristička analiza
istraženog područja u poređenju sa florističkim podacima Srbije i Balkanskog poluostrva.
Najbrojnija porodica istraženog područja je, kako se i očekivalo, najbrojnija
porodica Holarktičkog carstva (kako u vrstama tako i u rodovima), porodica Asteraceae. Na
istraživanom području zabeležene su 103 vrste i 53 roda iz ove familije, što predstavlja 11,97%
ukupne flore. Pored familije Asteraceae, najzastupljenije porodice po broju vrsta su još
Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%) i Cariophillaceae (5,00%).
Istraživanje taksonomskog spektra pokazalo je da je rod Trifolium najbrojniji sa 38
vrsta, a slede Vicia, Ranunculus i Veronica, svaka sa po 13 vrsta.
Ključne reči: flora, taksonomska analiza, Seličevica
Abstract
As a result of the two-year investigation of the Seličevica Mt. flora, 872 plant taxa
(species and subspecies) belonging to 393 genera and 89 families were recorded. Floristic
analysis of investigated area was performed in comparison to the floristic data of Serbia and
Balkan peninsula.
The most abundant family of the investigated area is, as expected, the most abundant
family of the Holarctic kingdom (in both species and genera), family Asteraceae. At the
investigated area, 103 species from 53 genera were recorded, which represents 11.97% of the
total flora. Beside the Asteraceae family, the most numerous families considering the number
of the species were Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%) and
Caryophyllaceae (5,00%).
Investigation of the taxonomical spectrum showed that Trifolium genera is the most
abundant with 38 species, followed by Vicia, Ranunculus and Veronica, each with 13 species.
Keywords: flora, taxonomical analysis, Seličevica
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................... 1
1.1. Dosadašnja floristička istraživanja planine Seličevice ........................................................ 3
1.2. Geografski položaj i geomorfološke karakteristike ........................................................... 4
1.3. Geološki sastav .................................................................................................................... 5
1.4. Pedološka podloga ............................................................................................................... 6
1.5. Klimatske karakteristike ...................................................................................................... 7
1.6. Hidrigrafska mreža .............................................................................................................. 8
1.7. Potencijalna i prirodna vegetacija Seličevice ...................................................................... 9
2. MATERIJAL I METODE ........................................................................... 11
3. REZULTATI I DISKUSIJA ........................................................................ 12
3.1. Pregled flore planine Seličevice ........................................................................................ 12
3.2. Taksonomska analiza flore planine Seličevice .................................................................. 23
3.3. Taksonomska struktura familija ........................................................................................ 25
3.4. Taksonomska struktura rodova ......................................................................................... 26
4. ZAKLJUČAK ................................................................................................ 28
LITERATURA .................................................................................................. 28
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
1
1. UVOD
Prirodno-ekološke karakteristike, predeoni kvaliteti, izraženi geodiverzitet i
biodiverzitet, kao i razvojni potencijali, čine planinska područja naše zemlje dragocenim
resursima, a među njima se u jugoistočnoj Srbiji izdvajaju planine Rodopskog planinskog
masiva koje se protežu od grada Niša pa sve do makedonske granice. Prva planina u tom nizu
je Seličevica (Sl. 1), koja se uzdiže neposredno iznad najvećeg grada u ovom delu naše zemlje
i pruža se uz desnu obalu reke Južne Morave do planine Babičke Gore, od koje je odvojena
Barbeškom rekom. Zbog svog specifičnog položaja, na jugoistočnom obodu prostrane Niške
kotline i istočnom obodu Leskovačkog polja (Sl. 2), ova planina trpi uticaje koji dopiru dolinom
Južne Morave i sa severa i sa juga Balkanskog poluostrva, što se u velikoj meri odrazilo na
karakteristike biljnog pokrivača, odnosno na floristički sastav njenih biocenoza. Iako spada u
relativno niske planine, sa najvišim vrhom 903 m nad morem, već na prvi pogled se uočava da
se Seličevica karakteriše različitim staništima na kojima se razvija veliki broj biljnih vrsta. Već
prva studija flore ove planine, magistarski rad „Flora i vegetacija Seličevice“ (Ranđelović,
1973), ukazala je na njeno izraženo florističko bogatstvo. U toj studiji, za koju su istraživanja
urađena na zapadnom, centralnom i južnom delu planine, popisano je 638 biljnih vrsta.
Naša zemlja se odlikuje velikim florističkim diverzitetom, koje je posebno izražen u
planinskim predelima. Poznavanje flore određenog područja ima veliki značaj za razvoj
ljudskog društva. Ta znanja nemaju samo naučni značaj, već imaju i veliki praktični značaj.
Mnoge divljerastuće biljne vrste se mogu koristiti kao lekovite ili jestive, a predstavljaju i
značajan izvor sekundarnih metabolita koji nalaze sve veću primenu u proizvodnji
parafarmaceutskih preparata (Stevanović, 1995).
Slika 1. Planina Seličevica (Koprijan grad)
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
2
Slika 2. Položaj planine Seličevice u jugoistočnoj Srbiji (A) i topografska karta istraživanog
područja (B)
Osnovni cilj ovog master rada je da se utvrdi tačan broj do sada poznatih biljnih vrsta
koje čine floru planine Seličevice na osnovu literaturnih i herbarskih podataka, ali i na osnovu
rezultata sopstvenih dvogodišnjih istraživanja.
Na osnovu tih rezultata, odnosno korišćenjem florističkog spiska, biće urađena
taksonomska analiza flore ove planine. Floristički spisak i formirana elektronska baza podataka
mogu poslučiti za fitogeografsku i ekološku analizu flore Seličevice, što ovim radom, zbog
obima rukopisa i posla, nije urađeno.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
3
1.1. Dosadašnja floristička istraživanja planine Seličevice
Istraživanja flore planine Seličevice otpočelo je još u drugoj polovini 19. veka i može
se podeliti na tri izražena vremenska perioda.
Prvi period obuhvata vreme kada je na prostorima okoline Niša floru istraživao naš
čuveni botaničar, inače lekar na dvoru Obrenovića, dr Sava Petrović. Rezultate svojih
istraživanja objavio je u jednom od kapitalnih dela srpske botanike, „Flori okoline Niša“
(Petrović, 1882). Za područje planine Seličevice on je naveo 214 vrsta. Nova vrsta koju je
opisao sa područja Seličevice, Trifolium leucotrichum, kasnije nije priznata, već se vodi kao
sinonim za vrstu T. leucanthum. U „Dodatku flori okoline Niša“ (Petrović, 1885) on je ovom
broju dodao još 30 vrsta sa Seličevice, od kojih su tri opisane kao nove za nauku: Ranunculus
nissanus, Genista nissana i Nonnea pallens. Poslednje dve i današnja nauka priznaje kao dobre
vrste, dok se prva vodi kao sinonim za vrstu R. psyllostachis.
Drugi period botaničkih istraživanja Seličevice obeležili su radovi dr Novice
Ranđelovića. Kao nastavnik biologije i hemije u osnovnoj školi u Doljevcu on je započeo
istraživanje biljnog sveta Seličevice 1970. godine, da bi rezultate svojih istraživanja objedinio
u rukopis magistarske teze pod nazivom „Flora i vegetacije Seličevice“ (Ranđelović, 1974),
koju je odbranio na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. U toj magistarskoj tezi
on navodi 638 biljnih vrsta iz 77 familija. U to vreme on objavljuje niz značajnih priloga za
floru ne samo Seličevice, već i cele jugoistočne Srbije, u kojima navodi mnoge nove podatke
za floru i vegetaciju ove planine (Ranđelović, 1975, 1975a, 1977, 1977a, 1979, 1979-80). U
istraživanjima jugoistočne Srbije pridružuju mu se i drugi istraživači sa ovih prostora, Vidak
Jovanović, Miodrag Ružić, Vlastimir Stamenković, Spas Sotirov, a nešto kasnije i Vladimir
Ranđelović, koji, predvođeni profesorom Novicom Ranđelovićem, formiraju neformalnu
južnosrpsku botaničku školu. Iako je pažnja ove grupe botaničara bila usmerena na druge
planinske masive u ovom delu Srbije, Seličevica ostaje neizostavna destinacija njihovih
istraživanja, pa se novi podaci o rasprostranjenju biljaka na njoj javljaju i u radovima
objavljenim tokom osamdesetih godina prethodnog veka (Ranđelović et al., 1982, 1990,
Ranđelović, Ranđelović, 1984).
U poslednjoj deceniji prošlog veka započeo je treći period istraživanja flore Seličevice,
kada se ovoj grupi afirmisanih botaničara pridružuju mlađi istraživači, Vladimir Ranđelović i
Bojan Zlatković. Kao i njihovi prethodnici, i oni svoje prve botaničke korake prave na
Seličevici i objavljuju niz značajnih priloga za floru ove planine (Zlatković, Ranđelović, 1991,
Zlatković et al., 1993, Ranđelović, Zlatković, 1994). Floristička istraživanja Seličevice se
nastavljaju i u ovom veku, a formiranjem Departmana za biologiju i ekologiju proširena je baza
istraživača sa ovih prostora.
Ipak, nakon magistarskog rada profesora Ranđelovića floristički spisak nije revidiran i
dopunjavan novim podacima, već je samo digitalizovan u jednom diplomskom radu (Krstić,
2010), što opravdava izradu ovog master rada.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
4
1.2. Geografski položaj i geomorfološke karakteristike
Planina Seličevica se nalazi u jugoistočnoj Srbiji, smeštena u uglu koji čine reke Južna
Morava i Nišava (Sl. 1). Sa istočne strane je gotovo zaklonjena mnogo višom i poznatijom
planinom, Suvom planinom (1808 m nm), od koje je razdvojena Kutinskom rekom. Južne
padine se spuštaju prema Barbeškoj reci, odnosno donjezaplanjskom proširenju, koje je
razdvaja od planine Babičke gore (1059 m nm). Na zapadu, ogranci Seličevice se spuštaju do
reke Južne Morave, a na severu svojim blagim padinama okrenutim Nišu, spušta se do sela –
Malošišta – Berbatova – Prve Kutine i postepeno prelazi u prostranu Nišku kotlinu. Severna
strana je nešto strmija u odnosu na južnu stranu. Sličevica pripada Rodopskom planinskom
sistemu, odnosno, u geološkom smislu, vlasinskom metamorfnom kompleksu planina.
Seličevica se pruža pravcem jugozapad-severoistok celom svojom dužinom. Ta dužina
planine iznosi oko 15 km, dok njena širina u planinskom delu iznosi 5-6 km. Planina Seličevica
se nalazi na 19º36΄ istočno od Grinviča i 43º14΄ severne geografske širine. Najviši vrh
Seličevice je Mala Ibrovica (903 m nm). Za njim slede vrhovi Velika Tumba (872 m), Cvetkova
jabuka (831 m) i Crno jezero (806 m) (Vujević, 1929). Blizu vrha Male Ibrovice nalazi se
zaravan Bačište, koje ima površinu oko 10 hektara.
Na padinama i visoravnima Seličevice rasporedilo se 15 sela. Pretpostavlja se da je zbog
tih sela planina i dobila ime Seličevica. Njih možemo podeliti u tri grupe i to u grupu zaplanjskih
sela, zatim u grupu sela okrenutih prema Južnoj Moravi i sela okrenutih prema Nišu. Zaplanjska
sela se nalaze na strani okrenutoj prema Suvoj planini i Babičkoj gori i to su Prva kutina,
Lazarevo selo, Taskovići, Grkinja, Vilandrica i Gornji Barbeš. Sela okrenuta prema Južnoj
Moravi su Dukat, Rusna, Čečina, Klisura, Malošište i Perutina (Sl. 3). Sela okrenuta prema
Nišu su Donje Vlase, Berbatovo i Vukmanovo. Na terenima Seličevice koji se nalaze na oko
300 m nadmorske visine, a koji su malo udaljeniji od osnovne mase Seličevice, nalaze se još tri
sela i deo gradića Gadžinog Hana koji je opštinski centar. Sela su Suvi Do, Gabrovac i Knežica.
Slika 3. Selo Perutina na Seličevici
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
5
Ovakav geofrafski položaj Seličevice uslovljava pojavu različitih mikroklimata na
njenim područjima, a samim tim i pojavu većeg broja fitocenoza karakterističan za ovaj predeo
mezijske fitogeografske provincije. Prohodnost masiva čini ga dostupnim čoveku, koji je
ostavio vidne uticaje na građu i rasprostranjenje pojedinih firocenoza (Ranđelović, 1974).
1.3. Geološki sastav
Seličevica spada u grupu Rodopskih planina i njen postanak se vezuje za stariji
paleozoik, odnosno za vreme kaledonskog ubiranja. Ova planinska oblast pripada najstarijem
kopnu Balkanskog poluostrva. Planina je sastavljena uglavnom od škriljaca visokog i niskog
kristaliteta. Najveću, centralnu masu Seličevice čine albit-hlorit-epidotski i albit-hlorit-seritski
škriljci, dok su albit-amfibol-epidotski škriljci i albitrski gnajsevi nešto ređi. Stvaranje ovih
stena datira iz vremena pre paleozoika. Njihovo nabiranje je izvršeno u dva maha ovog perioda.
Mase Rodopskih planina su do sredine tercijera bile izložene spoljnjem uticaju, kada je u njima
ponovo došlo do novih unutrašnjih tektonskih poremećaja. Geološka podloga Seličevice se
sastoji osim od kristalastih škriljaca i od karbonskih škriljaca, crvenih permskih i lijaskih
peščara i tercijarnih i kvartnih naslaga. Južne i severne padine planine izgrađene od pliocenskih
stena, klastita, laporaca, glina, peščara i konglomerata i predstavljaju neogene jezerske
sedimente. Prema Petkoviću (1975) najpre su ubirani kristalasti škriljci Seličevice, Babičke
gore i Kruševice, verovatno za vreme kaledonske orogeneze. U samom podnožju planine,
prema Južnoj Moravi, uz njene pritoke, javljaju se i aluvijalni nanosi. (Sl. 4)
Slika 4. Geološka karta planine Seličevice
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
6
1.4. Pedološka podloga
Na masivu Seličevice javljaju se sledeći tipovi zemljišta: crvenkasto rudno zemljište,
podzolasta zemljišta, gajnjača i aluvijalno-diluvijalni nanosi. Crvenkasto rudo zemljište
nalazimo na padinama Seličevice koje su okrenute selima Taskoviću i Lazarevom selu. Ono se
uglavnom nalazi pod šumom. Tipična crvenica se javlja tamo gde je šuma uništena pa tu dolazi
do jačeg zagrevanja i erozivnih promena. Crvenica je teška za obradu jer u sebi ima dosta gline.
U toku leta ona se isuši i ispuca. Usled većeg sadržaja aluminijuma, specifična težina ovih
zemljišta je manja nego peskuša. Iako je bogata glinom ona ipak dobro propusta vodu pa može
da se obrađuje samo u uslovima umerene vlage, dok ju je u suvom stanju teško obraditi.
Gajnjača zahvata polja prema Južnoj Moravi i Barbeškoj reci, zatim u atarima sela
Vukmanova, Berbatova, Gabrovca i Suvog Dola. Ovo zemljište sreće se do 500 m nadmorske
visine na ravnijim terenima. Stvoreno je neogenim šljunkovitim sedimentima od jako
karbonatne ilovače, peskovite ilovače, peskovito glinovite i lesolike ilovače. Podjednako je
zastupljeno u površinskom sloju i njegovu glavnu masu čini pesak i glina. Ovo zemljište je
lakšeg mehaničkog sastava i boljih vodnih i vazdušnih osobina. Dobre je provodnosti i
propustljivosti za korenski sistem. Iako je siromašnije asimilativima, spada u bolja
poljoprivredna tla. Ovakav sastav zemljišta, na osunčanim, promajnim i ocednim terenima,
zaklonjenim od jakih vetrova odličan je za gajenje jagoda i malina.
Podzolasto zemljište zahvata ¼ površine Seličevice i spada u srednje plodna zemljišta.
Ona se odlikuje kiselom reakcijom i nepovoljno je za obradu.
Diluvujalno-aluvijalni nanosi sreću se u dolinama reka i spadaju u najplodnija zemljišta.
Na površinama gde se razvija tipična vegetacija vršena su ispitivanja pH reakcije tla.
Na osnovu dobijenih rezultata zaključuje se da je zemljište na Seličevici kiselo na svim
ispitivanim mestima i u svim ispitivanim fitocenozama. Dijapazon pH kreće se od 4.00-6.75,
ali da je ono u nižim predelima slabo kiselo (5.45-5.53), u srednjem regionu kiselo (5.27-5.05),
dok je u višim predelima na nekim mestima jako kiselo (4.78), a na drugom kraju slabo kiselo
do neutralno (Ranđelović, 1974).
Tabela 1. Kiselost zemljišta na livadama i pašnjacima (žuta boja) i šumskim staništima (zelena
boja) na različitim lokalitetima planine Seličevice (po Ranđelović, 1974)
Lokalitet
Nadmorska visina
рН
u КСl u Н2О
Čelopek 300 5.46 6.60
Rusna 600 5.27 6.24
Perutina 600 5.05 6.12
Manastirište 750 4.76 5.12
Rusna 650 4.40 5.75
Manastirište 750 4.10 5.32
Crno jezero 800 4.40 5.60
Mala Ibrovica 850 5.60 6.60
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
7
1.5. Klimatske karakteristike
Klima je jedan od osnovnih faktora koji uslovljava vertikalnu i horizontalnu
raščlanjenost vegetacije. Pod klimom podrazumevamo dejstvo skupa klimatskih činilaca koji
se manifestuju u vremenu i prostoru određenog područja. Osnovni elementi klime su: padavine,
temperatura vazduha, relativna vlažnost vazduha, vetrovi, insolacija i oblačnost.
U nižoj zoni planine Seličevice, gde su obično smeštena sela, vlada blaža umereno-
kontinentalna klima, dok u višim predelima planine vlada nešto oštrija umereno-kontinentalna
klima. Srednja godišnja temperatura zimi se kreće oko 2°C, u proleće oko 12°C, leti oko 22°C
i u jesen oko 13°C. Međutim, uticaj kontinentalne klime manifestuje se za vreme zimskih
meseci koji su vrlo hladni i vlažni, sa apsolutnim minimumom temperature i od -23°C. Ovi
ekstremi čine ovo područje interesantnim u klimatskom pogledu, pa samim tim i u florističkom
jer se pored tipičnih mediteranskih flornih elemenata, ovde javljaju i kontinentalni. Treba
naglasiti da klima ima i stepski katakter, obzirom da se pojavljuju i stepski elementi.
Slika 5. Klimadijagram po Walteru za grad Niš
Temperatura vazduha je osnovni bioklimatski činilac i presudan je za život ljudi,
životinja, biljaka i mikroorganizama. Temperaturne promene vazduha javljaju se svakog dana
i noći, u nedelji i dekadi, mesecu i godini. Kolebanja su redovna pojava, ali kod temperaturnih
promena se javlja određena zakonitost u godišnjim tokovima. Najtopliji nesec je juli, sa
srednjom dnevnom temperaturom od 22.9°C, a najhladniji januar sa -0.2°C. Najviše
temperature su u letnjim mesecima (juli i avgust), a najniže u decembru i januaru. Prolećni
meseci su hladniji i to sve do maja meseca što negativno utiče na gajenje ranog povrća. U toku
godine javlja se jedan duži sušni period koji zahvata jul i avgust, što se vidi i iz klimadijagrama
za grad Niš (Sl. 5).
Vlažnost vazduha je u ovom regionu u svim mesecima veća od 60%. Stalno se smanjuje
od zimskih prema letnjim mesecima, pa opet povećava od letnjih ka zimskim. Najveću relativnu
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
8
vlažnost ima januar, a najmanju jul. Povećana relativna vlažnost u mesecu maju povezuje se sa
pojačanom ciklonskom aktivnošću u prolećnom periodu nad jugoistočnom Srbijom.
Srednja godišnja oblačnost iznosi 120.7 današto nam ukazuje na to da preovladavaju
vedri dani. Najveća oblačnost je u decembru, najmanja u julu i avgustu. Najsunčaniji je avgust,
a najmanje sunca ima decembar i januar. Na osunčanost utiče i magla. Pojave magle vezane su
za zimski period, ali nije iključeno da se jave i u letnjim mesecima. Prolećne i jesenje magle
ograničene su na jutarnje časove.
Padavine su na ovim prostorima za 50% manje nego prosečne padavine i istočnoj Srbiji.
Godišnju količinu padavina i njen raspored uslovljava savsko-moravsko-crnomorski ciklon,
tako da je kiše najviše u proleće, a najmanje zimi. Prosečna visina godišnjih padavina iznosi
550 mm taloga, ali ta količina nije ravnomerno raspoređena po mesecima. Najviše kiše padne
u mesecu maju (71 mm ili 13% godišnjeg proseka), a najmanje u mesecu martu (32 mm, 6%
g.p.). Sneg pada prosečno 21.5 dana u toku godine, pri čemu je moguća pojava snega u
novembru najranije, a u aprilu najkasnije. Najveći neprekidni period snežnog pokrivača trajao
je 84 dana. Godišnji prosek visine snežnog pokrivača iznosi 22 cm. Grad je ograničen na letnje
mesece. Slana se najviše javlja u zimskim mesecima, kada nema nikakvo štetno delovanje na
biljni svet.
Od svih vetrova koji ovde duvaju najveću jačinu ima severozapadni. Njegova čestina je
najveća u julu mesecu (21), kada je i atmosfera najtoplija, što ima veliki uticaj na isušenje tla i
venjenje vegetacije. Najveću prosečnu brzinu imaju istočni i severoistični vetrovi i ona u
proseku iznosi 3.8 m/s. Najmanju brzinu imaju zapadni i jugozapadni vetrovi i ona se najčešće
kreće oko 1.3 m/s.
Čitav ovaj kompleks faktora, klima i tlo imaju veliki uticaj na vegetaciju ovog regiona
koja pokazuje kontinentalne i mediteranske karakteristike. (Ranđelović, 1974)
1.6. Hidrigrafska mreža
Sve vode iz izvora sa Seličevice sakupljaju se u nekoliko reka. Jedan deo se uliva u
Kutinsku reku i to Grkinjskom rekom koja je njena leva pritoka. Barbeška reka nastaje
sakupljanjem voda Vilandričke, Donjobarbeške i Gornjobarbeške reke. Ona se, ojačana nekim
manjim izvorima i rekama Babičke gore, uliva kod Zaplanjske Toponice u Južnu Moravu.
Pritoka Južne Morave je i Knežička reka, u koju se uliva Vlaška reka. I rečica Mehana koja
protiče kroz Malošište uliva se u Južnu Moravu. Gabrovačka reka sakuplja vodu nekoliko
izvora iz okoline Berbatova, Vukmanova, Gabrovca i reke Kamenjarice i uliva se u reku
Nišavu, protičuci pored Gabrovačkog manastira Sv. Trojice. Vukmanovska reka se uliva u
Kutinsku reku ispod Prve Kutine. Mnoge od njih u letnjem periodu presuše.
Seličevica ima skoro ravnomerno raspoređene male izvore. Oni su uglavnom kaptirani
u vidu planinskih kladenaca. Ranije su ove kladence održavali pastiri, ali sada su neki od njih
zapušteni i zatrpani lišćem. Neki od njih su: Korube, Prskaljka, Malo Bučje, Selište, Tomino
kladanče, Stevanov bukar, Stublina, Bazak, Žile, Kaluđernik, Dušanova pojata i drugi.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
9
1.7. Potencijalna i prirodna vegetacija Seličevice
Vegetacijska terenska istraživanja vršena su po metodici švajcarsko-francuske
fitocenološke škole (Zürich-Montpellier), čija je osnovna načela postavio Braun Blanquet
(1923, 1964).
Planina Seličevica nalazi se
u zoni klimatogene šume hrastova
sladuna i cera (Quercetum
frainetto-cerris s. lato) (Sl. 6).
Samo najviši, severno eksponirani
delovi planine se nalaze u
klimazonalnom pojasu okarakteri-
sanom bukovim šumama (Fagetum
montanum s. lato), dok su
termofilnija staništa na nadmor-
skim visinama iznad 700 m obrasla
kitnjakovim šumama (Quercetum
petraeae s. lato).
Na osnovu terenskih
istraživanja koja obuhvataju četiri
vegetaciona perioda došli smo do
zaključka da vegetacija Seličevice
pokazuje crte brdsko-planinske
vegetacije jugoistočne Srbije, sa
značajnom visinskom rasprostra-
njenošću. U nižim područjim to su
tipično klimatogene termofilne
šume koje su uglavnom pod jakim
uticajem antropogenog faktora pretvorene u šikare, livade, kamenjare i obradive površine.
Vegetacija viših predela ima mezofilni karakter. Pored šumskih i livadskih fitocenoza mogu se
sresti i fragmenti korovskih zajednica.
Šumska vegetacija Seličevice je najrasprostranjenija, zauzima oko 80% celokupne
površine, ali je u velikoj meri degradirana i devastirana. Odlikuje se biljnim vrstama
karakterističnim za listopadne šume razreda Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieger. Ovom razredu
pripadaju hrastove šume u nižem, brdskom planinskom pojasu (Quercetum farnetto-cerris
serbicum Rudski, 1949), bukove šume u višem, severno eksponiranom planinskom pojasu
(Fagetum moesiacum montanum B. Jov., 1953), kitnjakove šume u višem, termofilnom planinskom
pojasu (Quercetum petraeae s. lato) i hrastovo-grabove šume (Querco-Carpinetum moesiacum
Rudski (1940) 1945) (Ranđelović, 1974, 1979-1980).
Na kserotermofilnim padinama oko Koprijan grada i Klisure razvija se vegetacija
okarakterisana vrstom Paliurus spina-christi, koja je karakteristična za mediteranske makije.
Slika 6. Potencijalna vegetacija jugoistočne Srbije
(tamnije je obojeno područje Seličevice) (Fukarek,
Jovanović, ed. 1983)
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
10
Pored potoka i reka razvijeni su fragmenti vrbovih i vrbovo-topolovih šuma.
Na Seličevici ima malo površina pod livadama i pašnjacima. Oni su nastali krčenjem
šuma ili napuštanjem obradivih površina. Rasprostranjeni su u nižim predelima, dok su ređi u
višim. Razvijaju se na staništu šume sladuna i cera i nose termofilne karaktere. Pašnjaci su
rasprostranjeni na južnim i zapadnim ekspozicijama, na plitkom i degradiranom tlu, na
nadmorskoj visini do 600 metara. Tlo je u ovom području kiselo, a geološku podlogu čine
kristalasti škriljci. Zajednice suvih pašnjaka na silikatnoj podlozi pripadaju srednje-evropskom
razredu Festuco-Brometea Br.-Bl. et Tx. 1943 i redu Astragalo-Potentilletalia Micev. 1970,
inače karakterističnom za Rodopske planine Srbije i Makedonije (Ćušterevska, 2017). Na
Seličevici ovaj vegetacijski red je predstavljen svezom i asocijacijama opisanim upravo sa ove
planine (Ranđelović, 1974, 1975b): Astragalo-Calaminthetum alpinae H-ić et Randj. 1973 (Sl.
7), Trifolio-Lotetum angustissimi H-ić et Randj. 1973 i Hordeo-Xeranthememetum anuui
Randj. 1973 iz vegetacijske sveze Scabioso-Trifolion dalmatici H-ić et Randj. 1973.
Slika 7. Kserofilni pašnjaci na Seličevici (Astragalo-Calaminthetum alpinae)
Osim kserotermofilnih pašnjaka, na Seličevici se razvijaju i travnjaci mezovilnog i
hidrofilnog karaktera. Pored potoka, na mestima gde se voda razliva i zadržava dugo tokom
proleća, razvija se vegetacija sveze Calthion Tx. 1936, odnosno asocijacije Equiseto-Scirpetum
silvaticae Šegulja 1974 (Ranđelović, Zlatković, 1994). Interesantnu pojavu predstavlja i jedna
sastojina okarakterisana vrstom Schoenoplectus lacustris ssp. glaucus, razvijena pored izvora
kod sela Čečina, za koji meštani tvrde da sadrži veću koncentraciju mineralnih soli.
Na površinama na kojima su zooantropogeni uticaji jače izraženi (ispaša, krčenje šuma,
obrađivanje zemljišta) razvijaju se antropogeno uslovljeni tipovi vegetacije, a pre svega
korovska i nitrofilna vegetacija.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
11
2. MATERIJAL I METODE
Istraživanja prikazana u ovom radu obavljena su u periodu od 2015. do 2017. godine.
Sakupljen herbarski materijal deponovan je u Herbarijumu Prirodno-matematičkog fakulteta
Univerziteta u Nišu (HMN). Popis flore načinjen je po abecednom redu familija, rodova i vrsta
u okviru pojedinih klasa.
Flora planine Seličevice koja je prikazana u ovom radu obuhvata biljne vrste
rasprostranjene na prirodnim i antropogenim staništima. Biljni materijal je određivan pomoću
ključeva savremenih evropskih "flora": "Flora Europaea" (Tutin et al., ed. 1964-1980), "Flora
Srbije" (Josifović, ed. 1970-1978., Sarić, ed. 1986, 1992), "Флора на НР България" (Јорданов,
ed., 1963-1979., Велчев, ed., 1979-1995) i "Iconographia florae partis austro-orientalis
Europae centralis" (Javorka, Csapogy, 1991).
Nomenklatura biljnih vrsta je usklađena sa bazama podataka Euro+Med
(http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed) i IOPI (http://ww2.bgbm.org/IOPI).
Taksonomska analiza je urađena na osnovu zastupljenosti pojedinih taksona u flori
planine Seličevice, a na nivou razdela, klasa, familija i rodova. Taksonomska struktura je
prikazana grafički na histogramima. Sličnost taksonomske strukture sa strukturom flore Srbije
i Balkanskog poluostrva utvrđivana je na osnovu procentualnog odstupanja u zastupljenosti
pojedinih familija i rodova. Podaci o taksonomskoj strukturi flore Srbije preuzeti su iz
Stevanović et al. (1995), a za Balkansko poluostrvo iz Turril (1929).
Slika 8. Terenska istraživanja
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
12
3. REZULTATI I DISKUSIJA
Jedan od preduslova za poznavanje florističkog diverziteta u širim okvirima je
poznavanje flore manjih područja. Balkansko poluostrvo predstavlja jedan od floristički
najraznovrsnijih delova Evrope (Turill, 1929, Stevanović, ed. 1999), tako da se logično nameće
potreba za detaljnom inventarizacijom flore pojedinih njegovih delova. U ovom radu prikazana
je flora planine Seličevice. Popis flore je urađen na osnovu terenskih istraživanja u periodu od
2015. do 2017. godine i na osnovu literaturnih i herbarskih podataka.
Na osnovu analize sakupljenog biljnog materijala, herbarskih (HMN) i literaturnih
podataka određeno je da je u flori Seličevice zastupljeno: 3 vrste rastavića (Equisetophyta), 9
vrsta paprati (Polypodiophyta), i 860 vrsta skrivenosemenica (Magnoliophyta), odnosno 702
vrsta dikotila (Magnoliopsida) i 158 vrsta monokotila (Liliopsida) (Tab. 2).
Tabela 2. Zastupljenost pojedinih klasa vaskularnih biljaka na planini Seličevici
Klasa Broj vrsta Broj rodova Broj familija
Equisetopsida 3 1 1
Polypodiopsida 9 7 5
Magnoliopsida 702 302 69
Liliopsida 158 83 14
UKUPNO 872 393 89
3.1. Pregled flore planine Seličevice
Equisetopsida
Equisetaceae
Equisetum arvense L.
Equisetum palustre L.
Equisetum telmateia Ehrh.
Polypodiopsida
Aspleniaceae
Asplenium adiantum-nigrum L.
Asplenium septentrionale (L.) Hoffm.
Asplenium trichomanes L.
Athyriaceae
Athiryum filix-femina (L.) Roth
Cystopteris fragilis (L.) Bernh.
Dennstaedtiaceae
Pteridium aquilinum (L.) Kuhn
Dryopteridaceae
Dryopteris filix-mas (L.) Schott
Polystichum aculeatum (L.) Roth
Polypodiaceae
Polypodium vulgare L.
Magnoliopsida
Acanthaceae
Acanthus hungaricus (Borbás) Baen.
Aceraceae
Acer campestre L.
Acer platanoides L.
Acer tataricum L.
Amaranthaceae
Amaranthus retroflexus L.
Anacardiaceae
Cotinus coggygria Scop.
Apiaceae
Aegopodium podagraria L.
Anthriscus cerefolium (L.) Hoffm.
Bupleurum apiculatum Friv.
Bupleurum praealtum L.
Bupleurum tenuissimum L.
Chaerophyllum bulbosum L.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
13
Chaerophyllum temulum L.
Daucus carota L.
Eryngium campestre L.
Falcaria vulgaris Bernh.
Geocaryum cynapioides (Guss.) Engstrand
Heracleum sphondylium L.
Oenanthe aquatica (L.) Poir.
Orlaya daucoides (L.) Greuter
Orlaya grandiflora (L.) Hoffm.
Peucedanum alsaticum L.
Peucedanum cervaria (L.) Lapeyr.
Physospermum cornubiense (L.) DC.
Pimpinella saxifraga L.
Sanicula europaea L.
Scandix pecten-veneris L.
Selinium silafolium(Jacq.) Beck
Seseli pallasii Besser
Seseli tortuosum L.
Smyrnium perfoliatum L.
Tordylium maximum L.
Torilis arvensis (Huds.) Link
Turgenia latifolia (L.) Hoffm.
Apocinaceae
Vinca major L.
Vinca herbacea Waldst & Kit.
Araliaceae
Hedera helix L.
Aristolochiaceae
Aristolochia clematitis L.
Aristolochia pallida Willd.
Asarum europaeum L.
Asclepiadaceae
Vincetoxicum hirundinaria Medik.
Asteraceae
Achillea coarctata Poir.
Achillea crithmifolia Waldst. & Kit.
Achillea millefolium L.
Achillea nobilis L.
Achillea setacea Waldst. & Kit.
Anthemis ruthenica M. Bieb.
Arctium lappa L.
Arctium tomentosum Mill.
Artemisia scoparia Waldst. & Kit.
Artemisia vulgaris L.
Bellis perennis L.
Bidens tripartitus L.
Bombycilaena erecta (L.) Smoljan.
Carduus acanthoides L.
Carduus nutans L.
Carlina vulgaris L.
Carthamus lanatus L.
Centaurea calcitrapa L.
Centaurea chrysolepis Vis.
Centaurea iberica Spreng.
Centaurea jacea L.
Centaurea jacea subsp.gaudinii (Boiss, &
Reut.) Gremli
Centaurea phrygia L.
Centaurea salonitana Vis.
Centaurea solstitialis L.
Centaurea stoebe L.
Chamomilla recutita (L.) Rauschert
Chondrilla juncea L.
Cichorium intybus L.
Cirsium arvense (L.) Scop.
Cirsium vulgare (Savi) Ten.
Cota tinctoria (L.) J. Gay
Crepis foetida L.
Crepis foetida L. subsp. rhoeadifolia (M.
Bieb.) Čelak.
Crepis pulchra L.
Crepis sancta (L.) Bornm.
Crepis setosa Haller f.
Crupina vulgaris Cass.
Cyanus segetum Hill
Doronicum columnae Ten.
Doronicum hungaricum Rchb. F
Doronicum pardalianches L.
Echinops ritro L.
Erigeron acer L.
Erigeron annuus (L.) Desf.
Erigeron canadensis L.
Eupatorium cannabinum L.
Filago arvensis L.
Filago germanica (L.) Huds.
Filago minima (Sm.) Pers.
Galinsoga parviflora Cav.
Gnaphalium sylvaticum L.
Gnaphalium uliginosum L.
Helichrysum arenarium (L.) Moench
Hieracium bauhini Besser
Hieracium lachenalii Suter subsp.
cruentifolium (Dahlst. & Lübeck) Zahn
Hieracium murorum L.
Hypochaeris glabra L.
Hypochaeris maculata L.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
14
Hypochaeris radicata L.
Inula britannica L.
Inula conyza DC.
Inula germanica L.
Inula hirta L.
Inula oculus-christi L.
Inula salicina L.
Jacobaea vulgaris Gaertn.
Lactuca muralis (L.) Gaertn.
Lactuca serriola L.
Lapsana communis L.
Leontodon biscutellifolius DC.
Leontodon crispus Vill.
Leontodon hispidus L.
Leucanthemum vulgare (Vaill.) Lam.
Onopordum acanthium L.
Pedospermum laciniatum (L.) DC.
Petasites hybridus (L.) G. Gaertn. & al.
Picris hieracioides L.
Pillosella oficinarum Vail.
Pilosella cymosa (L.) F. W. Schultz & Sch.
Bip.
Pilosella echioides (Lumn.) F. W. Schultz &
Sch. Bip.
Pilosella hoppeana (Schult.) F. W. Schultz
& Sch. Bip.
Pilosella officinarum Vaill.
Podospermum laciniatum (L.) DC.
Prenanthes purpurea L.
Scorzonera hispanica L.
Scorzonera hispanica L. subsp.
asphodeloides (Wallr.)
Arcang.Asteraceae
Senecio leucanthemifolius Poir. subsp.
vernalis (Waldst. & Kit.) Greuter
Senecio sylvaticus L.
Senecio vulgaris L.
Solidago virgaurea L.
Sonchus arvensis L.
Sonchus oleraceus L.
Tanacetum corymbosum (L.) Sch. Bip.
Tanacetum vulgare L.
Taraxacum officinale Medic.
Tragopogon dubius Scop.
Tragopogon pratensis L. subsp. orientalis
(L.) Čelak
Tripleurospermum tenuifolium (Kit.) Freyn
Tussilago farfara L.
Xanthium orientale subsp. italicum (Moretti)
Greuter
Xanthium spinosum L.
Xeranthemum annuum L.
Berberidaceae
Leontice leontopetalum L.
Boraginaceae
Aegonychon purpurocaeruleum (L.) Holub
Anchusa officinalis L.
Buglossoides arvensis (L.) I. M. Johnst.
Cynoglossum officinale L.
Echium italicum L.
Echium vulgare L.
Myosotis arvensis (L.) Hill
Myosotis sparsiflora Pohl
Myosotis stricta Roem. & Schult.
Myosotis sylvatica Hoffm.
Nonea lutea (Desr.) DC.
Nonea pallens Petrović
Nonea pulla DC.
Onosma arenaria Waldst. & Kit.
Pulmonaria mollis Hornem.
Pulmonaria officinalis L.
Symphytum officinale L.
Symphytum tuberosum L.
Brassicaceae
Alliaria petiolata (M. Bieb.) Cavara &
Grande
Alyssum alyssoides (L.) L.
Alyssum montanum L.
Alyssum repens Baumg. subsp. repens
Alyssum turkestanicum Regel & Schmalh.
Alysum alyssoides (L.) L.
Arabidopsis thaliana (L.) Heynh.
Arabis nova Vill.
Barbarea vulgaris W. T. Aiton
Berteroa incana (L.) DC.
Calepina irregularis (Asso) Thell.
Camelina rumelica Velen.
Capsella bursa-pastoris (L.) Medik.
Cardamine bulbifera (L.) Crantz
Cardamine hirsuta L.
Cardamine impatiens L.
Descurainia sophia (L.) Webb ex Prantl
Erophila verna (L.) Chevall.
Erophila verna L.) Chevall. subsp.praecox
(Steven) Walters
Erysimum diffusum Ehrh.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
15
Lepidium campestre (L.) W. T. Aiton
Lepidium draba L.
Lepidium perfoliatum L.
Nasturtium officinale W. T. Aiton
Raphanus raphanistrum L.
Rorippa pyrenaica (All.) Rchb.
Rorippa sylvestris (L.) Besser
Sinapis alba L.
Sinapis arvensis L.
Sisymbrium altissimum L.
Thlaspi alliaceum L.
Thlaspi arvense L.
Turritis glabra L.
Callitrichaceae
Callitriche palustris L.
Campanulaceae
Campanula bononiensis L.
Campanula cervicaria L.
Campanula glomerata L.
Campanula lingulata Waldst. & Kit.
Campanula macrostachya Willd.
Campanula patula L.
Campanula persicifolia L.
Campanula rapunculoides L.
Campanula rapunculus L.
Campanula trachelium L.
Legousia speculum-veneris (L.) Chaix
Cannabaceae
Humulus lupulus L.
Caprifoliaceae
Lonicera caprifolium L.
Lonicera nigra L.
Viburnum lantana L.
Caryophylaceae
Gypsophilla muralis L.
Agrostemma githago L.
Arenaria leptoclados (Rchb.) Guss.
Bufonia paniculataDubois
Cerastium anomalum Schrank
Cerastium brachypetalum Pers.
Cerastium fontanum Baumg. subsp. vulgare
(Hartm.) Greuter & Burdet
Cerastium glomeratum Thuill.
Cerastium pumilum Curtis
Dianthus armeria L.
Dianthus monadelphus Vent. subsp.
pallens(Sm.) Greuter & Burdet
Dianthus pinifolius Sm. subsp. serbicus
Wettst.
Herniaria glabra L.
Herniaria hirsuta L.
Herniaria incana Lam.
Holosteum umbellatum L.
Minuartia viscosa (Schreb.) Schinz. &
Thell.
Moenchia mantica (L.) Bartl.
Petrorhagia prolifera (L.) P. W. Ball &
Heywood
Petrorhagia saxifraga (L.) Link
Sagina saginoides (L.) H. Karst.
Saponaria officinalis L.
Scleranthus annuus L.
Scleranthus perennis L.
Scleranthus polycarpos L.
Silene conica L.
Silene coronaria (L.) Clairv.
Silene dichotoma Ehrh.
Silene flos-cuculi (L.) Clairv.
Silene italica (L.) Pers.
Silene latifolia Poir.
Silene otites (L.) Wibel
Silene viridiflora L.
Silene viscaria (L.) Jess.
Silene vulgaris (Moench) Garcke
Spergula arvensis L.
Spergula pentandra L.
Spergularia rubra (L.) J. Presl & C. Presl
Stellara gramineaL.
Stellaria holostea L.
Stellaria media (L.) Cirillo
Stellaria neglecta (Lej.) Weihe
Vaccaria hispanica ( Mill.) Rauschert
Celastraceae
Euonymus europaeus L.
Euonymus latifolius (L.) Miller
Euonymus verrucosus Scop.
Chenopodiaceae
Chenopodium album L.
Dysphania botrys (L.) Mosyakin &
Clemants
Cistaceae
Helianthemum nummularium (L.) Miller
Convolvuaceae
Cuscuta epithymum L.
Convolvulus arvensis L.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
16
Convolvulus cantabrica L.
Calystegia sepium (L.) R. Br.
Cornaceae
Cornus mas L.
Cornus sanguinea L.
Corylaceae
Carpinus betulus L.
Carpinus orientalis Mill.
Corylus avellana L.
Crassulaceae
Hylotelephium telephium (L.) H. Ohba
Sedum acre L.
Sedum album L.
Sedum caespitosum (Cav.) DC.
Sedum cepaea L.
Sedum hispanicum L.
Sedum rubens L.
Sedum urvillei DC.
Cucurbitaceae
Bryonia alba L.
Bryonia dioica Jacq.
Dipsacaceae
Dipsacus laciniatus L.
Knautia drymeia Heuff.
Knautia integrifolia (L.) Bertol
Lomelosia argentea (L.) Greuter & Burdet
Scabiosa columbaria L.
Scabiosa ochroleuca L.
Cephelaria transsylvanica (L.) Roem. &
Schult.
Euphorbiaceae
Euphorbia amygdaloides L.
Euphorbia barrelieri Savi.
Euphorbia barrelieri subsp. thessala
(Formanek) Bornm
Euphorbia cyparissias L.
Euphorbia epithymoides L.
Euphorbia helioscopia L.
Euphorbia nicaeensis All.
Euphorbia seguieriana Neck.
Euphorbia stricta L.
Fabaceae
Amorpha fruticosa L.
Astragalus glycyphyllos L.
Astragalus hamosus L.
Astragalus onobrychis L.
Cytisus austriacus L.
Cytisus austriacus L.
Cytisus decumbens (Durande) Spach
Cytisus hirsutus L.
Dorycnium pentaphyllum L. subsp.
germanicum (Gremli) Gams
Dorycnium pentaphyllum Scop. subsp.
herbaceum (Vill.) Bonnier & Layens
Galega officinalis L.
Genista nissana Petrović
Genista tinctoria L.
Lathyrus aphaca L.
Lathyrus hallersteinii Baumg.
Lathyrus hirsutus L.
Lathyrus laxiflorus ( Desf.) Kuntze
Lathyrus niger (L.) Bernh.
Lathyrus pannonicus (Jacq.) Garcke
Lathyrus pratensis L.
Lathyrus sativus L.
Lathyrus sphaericus Retz.
Lathyrus tuberosus L.
Lathyrus venetus (Mill.) Wohlf.
Lathyrus vernus (L.) Bernh.
Lotus angustissimus L.
Lotus arabicus L.
Lotus corniculatus L.
Lotus pedunculatus Cav.
Medicago falcata L.
Medicago lupulina L.
Medicago minima (L.) L.
Medicago monspeliaca (L.) Trautv.
Medicago rigidula (L.) All.
Medicago sativa L.
Melilotus albus Medik.
Melilotus officinalis (L.) Lam.
Onobrychis alba (Waldest. & Kit.) Desv.
Ononis spinosa L.
Ononis spinosa subsp. hircina (Jacq.) Gams
Robinia pseudoacacia L.
Securigera elegans (Pančić) Lassen
Securigera varia (L.) Lassen
Trfolium dalmaticum Vis.
Trfolium medium L.
Trifolium alpestre L.
Trifolium angulatum Waldst. & Kit.
Trifolium angustifolium L.
Trifolium arvense L.
Trifolium aureum Pollich
Trifolium campestre Schreb.
Trifolium dalmaticum Vis.
Trifolium diffusum Ehrh.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
17
Trifolium diffusum Ehrh.
Trifolium fragiferum L.
Trifolium glomeratum L.
Trifolium hirtum All.
Trifolium incarnatum L.
Trifolium incarnatum subsp. molinerii
(Hornem.) Syme
Trifolium leucanthum M. Bieb.
Trifolium medium L. subsp. balcanicum
Velen.
Trifolium michelianum Savi
Trifolium micranthum Viv.
Trifolium montanum L.
Trifolium nigrescens Viv. subsp. petrisavii
(Clementi) Holmboe
Trifolium ochroleucon Huds.
Trifolium pannonicum Jacq.
Trifolium parviflorum Ehrh.
Trifolium patens Schreb.
Trifolium pratense L.
Trifolium purpureum Loisel.
Trifolium repens L.
Trifolium resupinatum L.
Trifolium retusum L.
Trifolium scabrum L.
Trifolium setiferum Boiss
Trifolium striatum L.
Trifolium strictum L.
Trifolium subterraneum L.
Trifolium vesiculosum Savi
Trigonella balansae Boiss. & Reut.
Vicia cassubica L.
Vicia cracca L. subsp. incana (Gouan) Rouy
Vicia grandiflora Scop.
Vicia hirsuta (L.) Gray
Vicia lathyroides L.
Vicia lutea L.
Vicia melanops Sibth. & Sm.
Vicia pannonica Crantz
Vicia pannonica subsp. striata (M. Bieb)
Vicia peregrina L.
Vicia pisiformis L.
Vicia sativa L.
Vicia sativa subsp. nigra (L.) Ehrh.
Vicia sepium L.
Vicia seratifolia Jacq.
Vicia villosa Roth
Fagaceae
Castanea sativa Mill.
Fagus moesiaca (K. Maly) Czecz.
Quercus cerris L.
Quercus frainetto Ten.
Quercus petraea (Matt.) Liebl.
Quercus pubescens Willd. subsp. pubescens
Gentianaceae
Centaurium erythraea Rafn
Geraniaceae
Erodium cicutarium (L.) L'Hér.
Geranium asphodeloides Burm. f .
Geranium divaricatum Ehrh.
Geranium lucidum L.
Geranium molle L.
Geranium rotundifolium L.
Geranium columbinum L.
Geranium robertianum L.
Geranium sanguineum L.
Hypericaceae
Hypericum annulatum Moris
Hypericum hirsutum L.
Hypericum maculatum Crantz
Hypericum perforatum L.
Hypericum rochelli Griseb. & Schenk
Hypericum rumeliacum Boiss.
Lamiacea
Ajuga genevensis L.
Ajuga reptans L.
Ballota nigra L.
Ballota nigra subsp. foetida (Vis.) Hayek
Clinopodium acinos (L.) Kuntze
Clinopodium alpinum (L.) Kuntze
Clinopodium alpinum ssp. hungaricum
(Simonk.) Govaerts
Clinopodium nepeta subsp. glandulosum
(Req.) Govaerts
Clinopodium vulgare L.
Galeopsis speciosa Mill.
Galeopsis tetrahit L.
Glechoma hederacea L.
Glechoma hirsuta Waldst. & Kit.
Lamium amplexicaule L.
Lamium galeobdolon (L.) Crantz
Lamium maculatum (L.) L.
Lamium purpureum L.
Leonurus cardiaca L.
Lycopus europaeus L.
Marrubium peregrinum L.
Marrubium vulgare L.
Melissa officinalis L.
Melittis melissophyllum L.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
18
Mentha aquatica L.
Mentha longifolia (L.) L.
Mentha pulegium L.
Origanum vulgare L.
Prunella laciniata (L.) L.
Prunella vulgaris L.
Salvia aethiopis L.
Salvia sclarea L.
Salvia verticillata L.
Salvia viridis L.
Scutellaria columnae All.
Sideritis montana L.
Stachys alpina L.
Stachys germanica L.
Stachys officinalis (L.) Trevis.
Stachys recta L.
Stachys sylvatica L.
Teucrium chamaedrys L.
Teucrium polium L.
Thymus glabrescens Willd.
Thymus pulegioides L.
Thymus pulegioides L. subsp. montanus
(Benth.) Ronniger
Thymus pulegioides L. subsp. pannonicus
(All.) Kerguélen
Ziziphora capitata L.
Linaceae
Linum austriacum L.
Linum bienne Mill.
Linum flavum L.
Linum hirsutumL.
Linum strictum L. subsp. corymbulosum
(Reichenb.) Rouy
Linum tenuifolium L.
Linum catharticum L.
Linum hologynum Reichenb.
Linum perenne L.
Lythraceae
Lithrum salicaria L.
Lythrum virgatum L.
Malaceae
Crataegus monogyna Jacq.
Malus sylvestris (L.) Mill.
Pyrus communis L. subsp. pyraster (L.)
Ehrh.
Sorbus aucuparia L.
Sorbus domestica L.
Sorbus torminalis (L.) Crantz
Malvaceae
Alcea biennis Winterl
Alcea rosea L.
Althaea cannabina L.
Hibiscus trionum L.
Malva pusillaSm.
Malva sylvestris L.
Tilia cordata Mill.
Tilia tomentosa Moench
Monotropaceae
Hypopitys monotropa Crantz
Oenotheraceae
Epilobium hirsutum L.
Epilobium montanum L.
Epilobium palustre L.
Epilobium parviflorum Schreb.
Epilobium roseum Schreber
Oleaceae
Fraxinus ornus L.
Ligustrum vulgare L.
Onagraceae
Circaea lutetiana L.
Orobanchaceae
Euphrasia picta Wimm.
Euphrasia salisburgensis Funck
Lathraea squamaria L.
Melampyrum arvense L.
Melampyrum cristatum L.
Odontites vulgaris Moench
Orobanche crenata Forssk.
Orobanche gracilis Sm.
Parentucellia latifolia (L.) Caruel
Phelipanche arenaria (Borkh.) Pomel
Rhinanthus rumelicus Velen.
Oxalidaceae
Oxalis acetosella L.
Papaveraceae
Chelidonium majus L.
Corydalis cava (L.) Schweigg. & Körte
Corydalis solida (L.) Clairv.
Corydalis intermedia (L.) Mérat
Corydalis pumila (Host) Rchb.
Fumaria officinalis L.
Papaver dubium L.
Papaver rhoeas L.
Plantaginaceae
Digitalis grandifora Mill.
Digitalis lanata Ehrh.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
19
Linaria genistifolia (L.) Mill.
Linaria pelisseriana (L.) Mill.
Linaria vulgaris Mill.
Plantago lanceolata L.
Plantago major L.
Plantago media L.
Polygalaceae
Polygala comosa Schkuhr
Polygonaceae
Persicaria amphibia(L.) Delabre
Persicaria decipiens (R. Br.) K. L. Wilson
Persicaria dubia (Stein) Fourr.
Persicaria maculosa Gray
Polygonum aviculare L.
Rumex acetosa L.
Rumex acetosella L.
Rumex conglomeratus Murray
Rumex crispus L.
Rumex kerneri Borbas
Rumex patientia(L.)
Rumex pulcher L.
Primulaceae
Anagallis arvensis L.
Androsace elongata L.
Cyclamen hederifolium Aiton
Lysimachia nummularia L.
Lysimachia punctata L.
Lysimachia vulgaris L.
Primula acaulis (L.) L.
Ranunculaceae
Adonis aestivalis L.
Anemone nemorosa L.
Anemone ranunculoides L.
Clematis vitalba L.
Consolida regalis Gray
Delphinium fissum Waldst. & Kit.
Ficaria calthifolia Rchb.
Ficaria verna Huds.
Helleborus odorus Waldst. & Kit.
Hepatica nobilis Schreber
Isopyrum thalictroides L.
Nigella arvensis L.
Ranunculus aquatilis L.
Ranunculus arvensis L.
Ranunculus auricomus L.
Ranunculus bulbosus L.
Ranunculus fallax (Wimm. I Grab.) Sloboda
Ranunculus illyricus L.
Ranunculus millefoliatus Vahl.
Ranunculus neapolitanus Ten.
Ranunculus polyanthemos L.
Ranunculus polyanthemos subsp. nemorosus
(DC.) Schübl. & G. Martens
Ranunculus psilostachys Griseb.
Ranunculus repens L.
Ranunculus rumelicus Griseb.
Ranunculus sceleratus L.
Ranunculus serbicus Vis.
Ranunculus velutinus Ten.
Thalictrum aquilegiifolium L.
Thalictrum lucidum L.
Thalictrum minus L.
Resedaceae
Reseda lutea L.
Reseda luteola L.
Rhamnaceae
Paliurus spina-chrysti Mill.
Rosaceae
Agrimonia eupatoria L.
Alchemilla vulgaris L.
Aphanes arvensis L.
Aphanes microcarpa (Boiss & Reut.)
Rothm.
Aremonia agrimonoides (L.) D.C.
Crataegus pentagyna Willd.
Filipendula ulmaria (L.) Maxim.
Filipendula vulgaris Moench.
Fragaria moschata Weston
Fragaria vesca L.
Fragaria viridis Weston
Geum urbanum L.
Malus pumila Mill.
Potentilla argentea L.
Potentilla grandiflora L.
Potentilla hirta L.
Potentilla hirta L. subsp. laeta (Focke)
Prodan
Potentilla inclinata Vill.
Potentilla micrantha DC.
Potentilla pedata Willd.
Potentilla recta L.
Potentilla recta subsp. pilosa (Poir.) Jav.
Potentilla reptans L.
Prunus avium (L.) L.
Prunus domestica L. subsp.insititia (L.)
Bonnyer & Layens
Prunus spinosa L.
Rosa balsamica Besser
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
20
Rosa caesia Sm.
Rosa canina L.
Rosa canina subsp. dumalis (Bechst.)
Arcang
Rosa corymbifera Borkh.
Rosa gallica L.
Rosa obtusifolia Desv.
Rosa petrovicii Burnat & Gremli ex Petrović
Rosa spinosissima L.
Rubus caesius L.
Rubus canescens DC.
Rubus hirtus aggr.
Rubus nemorosus Hayne & Willd.
Rubus plicatus Weihe & Nees
Sanguisorba minor Scop.
Rubiaceae
Asperula cynanchica L.
Crucianella angustifolia L.
Cruciata glabra (L.) Ehrend.
Cruciata laevipes Opiz
Cruciata pedemontana (Bellardi) Ehrend.
Galium aparine L.
Galium aristatum L.
Galium divaricatum Lam.
Galium glaucum L.
Galium intermedium Schult.
Galium lucidum All.
Galium odoratum (L.) Scop.
Galium sylvaticum L.
Galium tenuissimum M. Bieb.
Galium verum L.
Sherardia arvensis L.
Rutaceae
Dictamnus albus L.
Salicaceae
Populus tremula L.
Salix alba L.
Salix caprea L.
Salix fragilis L.
Salix purpurea L.
Santalaceae
Thesium ramosum Hayne
Saxifragaceae
Chrysosplenium alternifolium L
Saxifraga bulbiferaL.
Scrophulariaceae
Scrophularia nodosa L.
Scrophularia scopolii Hoppe.
Scrophularia umbrosa Dumort.
Verbascum banaticum Schrad.
Verbascum densiflorum Bertol.
Verbascum lanatum Schrad.
Verbascum phlomoides L.
Verbascum phoeniceum L.
Veronica acinifolia L.
Veronica agrestis L.
Veronica arvensis L.
Veronica austriaca subsp. jacquinii
(Baumg) Eb. Fisch
Veronica beccabunga L.
Veronica chamaedrys L.
Veronica cymbalaria Bodard
Veronica hederifolia L.
Veronica officinalis L.
Veronica praecox All.
Veronica prostrata L.
Veronica scutellata L.
Veronica serpyllipholia L.
Veronica spicata L.
Veronica triphyllos L.
Veronica verna L.
Solanaceae
Datura stramonium L.
Hyoscyamus niger L.
Lycium barbarum L.
Physalis alkekengi L.
Solanum dulcamara L.
Solanum nigrum L.
Thymelaceae
Thymelaea passerina (L.) Coss. & Germ.
Ulmaceae
Ulmus minor Mill.
Urticaceae
Urtica dioica L.
Urtica urens L.
Valerianaceae
Valeriana officinalis L.
Valeriana turgida (Steven) Betcke
Valerianella coronata (L.) DC.
Valerianella dentata (L.) Pollich
Valerianella eriocarpaDesv.
Valerianella locusta(L.) Laterr.
Valerianella microcarpa Loisel.
Valerianella rimosa Bastard
Valerianella turgida (Steven) Betcke
Vallerianella coronata (L.) DC.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
21
Verbenaceae
Verbena officinalis L.
Viburnaceae
Sambucus ebulus L.
Sambucus nigra L.
Violaceae
Viola alba Besser
Viola elatior Fries
Viola kitaibeliana Schultes
Viola odorata L.
Viola reichenbachiana Jord. ex Boreau
Viola tricolor L.
Vitaceae
Vitis vinifera C. C. Gmel.
Zygophyllaceae
Tribulus terrestris L.
Liliopsida
Alismataceae
Alisma plantago-aquatica L
Alliaceae
Alliium fuscum Waldst. & Kit.
Allium carinatum L. subsp. pulchellum (G.
Don) Bonnier & Layens
Allium cupani Raf.
Allium rotundum L.
Allium scorodoprasum L.
Allium stamineum Boiss.
Allium ursinum L.
Allium vineale L.
Amaryllidaceae
Galanthus nivalis L.
Araceae
Arum cylindraceum Gasp.
Arum italicum Mill.
Arum maculatum L.
Arum orientale M. Bieb.
Asparagaceae
Asparagus officinalis L.
Asparagus tenuifolius Lam.
Polygonatum multiflorum (L.) All.
Polygonatum odoratum (Mill.) Druce
Prospero autumnale (L.) Speta
Ruscus aculeatus L.
Ruscus hypoglossum L.
Cyperaceae
Bolboschoenus maritimus (L.) Palla.
Carex divulsa Stokes
Carex otrubae Podp.
Carex pendula Huds.
Carex praecox Schreb.
Carex vulpina L.
Schoenoplectus lacustris (L.) Palla subsp.
glaucus (Sm.) Bech.
Carex caryophyllea Latourr.
Carex cuprina (Heuff.) A. Kern.
Carex distans L.
Carex echinata Murray
Carex filiformis L.
Carex hirta L.
Isolepis setacea (L.) R. Br.
Scirpus sylvaticus L.
Dioscoraceae
Dioscorea communis (L.) Caddick & Wilkin
Iridaceae
Crocus alexandri Ničić ex Vel.
Gladiolus communis L.
Iris × germanica L.
Iris graminea L.
Iris pseudacorus L.
Iris reichenbachii Heuff.
Iris variegata L.
Juncaceae
Juncus articulatus L.
Juncus bufonius L.
Juncus conglomeratus L.
Juncus effusus L.
Juncus inflexus L.
Juncus tenageia Ehrh. ex L. F.
Luzula campestris (L.) DC.
Luzula forsteri (Sm.) DC.
Luzula multiflora (Ehrh.) Lej.
Luzula sylvatica (Huds.) Gaudin
Liliaceae
Colchicum autumnale L.
Erythronium dens-canis L.
Gagea bohemica (Zauschn.) Schult. &
Schult. f.
Gagea lutea (L.) Ker Gawl.
Gagea minima (L.) Ker Gawl.
Gagea pratensis (Pers.) Dumort.
Leopoldia comosa (L.) Parl.
Lilium martagon L.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
22
Muscari botryoides (L.) Mill.
Muscari racemosum Mill.
Ornithogalum divergens Boreau
Ornithogalum orthophyllum Ten. subsp.
kochii (Parl.) Maire & Weiller
Ornithogalum pyramidale L.
Ornithogalum pyrenaicum L.
Ornithogalum umbellatum L.
Scilla bifolia L.
Orchidaceae
Anacamptis coriophora (L.) R. M. Bateman,
Pridgeon & M. W. Chase
Anacamptis laxiflora(Lam.) R. M. Bateman,
Pridgeon & M. W. Chase
Anacamptis morio (L.) R. M. Bateman,
Pridgeon & M. W. Chase
Anacamptis palustris (Jacq.) R. M.
Bateman, Pridgeon & M. W. Chase
Anacamptis papilionacea (L.) R. M.
Bateman, Pridgeon & M. W. Chase
Cephalanthera longifolia (L.) Fritsch
Dactylorhiza maculata (L.) Soó
Epipactis helleborine (L.) Crantz
Himantoglossum hircinum (L.) Spreng.
Neotinea ustulata (L.) R. M. Bateman,
Pridgeon & M. W. Chase
Neottia nidus-avis (L.) Rich.
Neottia ovata (L.) Bluff & Fingerh.
Orchis mascula (L.) L.
Orchis purpurea Huds.
Orchis simia Lam.
Platanthera bifolia (L.) Rich.
Platanthera chlorantha (Custer) Rchb.
Spiranthes spiralis (L.) Chevall.
Poaceae
Aegilops neglecta Bertol.
Agrostis canina L.
Agrostis capillaris L.
Agrostis stolonifera L.
Aira elegans Gaudin
Aira elegans Gaudin
Aira elegans subsp. ambigua (Asch.) Holub
Aira elegantissima Schur
Aira elegantissima subsp. ambigua (Asch.)
Holub
Alopecurus pratensis L.
Alopecurus utriculatus Sol.
Anisantha sterilis (L.) Nevski
Anisantha tectorum (L.) Nevski
Anthoxanthum odoratum L.
Avena compressa (Heuff.) Romero Zarco
Bothriochloa ischaemum (L.) Keng
Brachypodium sylvaticum (Huds.) P. Beauv.
Bromu squarrosus L.
Bromus hordeaceus L.
Bromus japonicus Thunb.
Bromus squarrosus L.
Calamagrostis epigejos (L.) Roth
Chrysopogon gryllus (L.) Trin.
Cleistogenes serotina (L.) Kenig.
Cynodon dactylon (L.) Pers.
Cynosurus cristatus L.
Cynosurus echinatus L.
Dactylis glomerata L.
Danthonia alpinaVest
Danthonia decumbens (L.) DC.
Dasypyrum villosum (L.) P. Candargy
Drymochloa drymeja (Mert. & W. D. J.
Koch) Holub
Echinochloa crus-galli (L.) P. Beauv.
Elytrigia intermedia (Host) Nevski
Festuca drymeia Mert. & Koch
Festuca heterophylla Lam.
Festuca valesiaca Gaudin
Glyceria notata Chevall.
Hordeum murinum L. subsp. leporinum
(Link) Arcang.
Koeleria macrantha (Ledeb.) Schult
Leersia oryzoides (L.) Sw.
Lolium perenne L.
Lolium temulentum L.
Melica ciliata L.
Melica uniflora Retz.
Milium vernale M. Bieb.
Phelum montanum K. Koch
Phleum phleoides (L.) H. Karst.
Phleum pratense L.
Phragmites australis (Cav.) Steud.
Poa angustifolia L.
Poa bulbosa L.
Poa nemoralis L.
Poa palustris L.
Poa pratensis L.
Poa trivialis L.
Polypogon viridis (Gouan) Breistr.
Psilurus incurvus (Gouan) Schinz & Thell.
Rostraria cristata (L.) Tzvelev
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
23
Secale strictum (C. Presl) C. Presl
Setaria viridis (L.) P. Beauv.
Sorghum halepense (L.) Pers.
Stipa capillata L.
Taeniatherum caput- medusae subsp.
asperum (Simonk.) Melderis
Tragus racemosus (L.) All.
Ventenata dubia (Leers) Coss.
Vulpia ciliata Dumort.
Vulpia myuros (L.) C. C. Gmel.
Typhaceae
Typha latifolia L.
Xanthorrhoeaceae
Asphodeline liburnica (Scop.) Rchb.
3.2. Taksonomska analiza flore planine Seličevice
Dosadašnjim istraživanjima flore planine Seličevice zabeležene su 872 vrste
vaskularnih biljaka iz 393 roda i 89 familija. Ako se uzme u obzir uniformnost reljefa ovog
područja, onda 872 vrste, odnosno oko 25% ukupne flore Srbije, predstavljaju izuzetno veliki
broj vrsta, što ukazuje na izraženu raznovrsnost staništa i ekoloških uticaja.
Značajan kvantitativni pokazatelj bogatstva flore i taksonomskog diverziteta je rodovski
koeficijent - odnos broja rodova prema broju vrsta na određenoj teritoriji. Rodovski koeficijent
je obrnuto proporcionalan stepenu diverziteta ekoloških uslova, a time i površini teritorije.
Rodovski koeficijent, koji iznosi 46%, ukazuje da u proseku nešto više od 2 vrste pripadaju
jednom rodu. Ovakva vrednost rodovskog koeficijenta ukazuje s jedne strane na relativno nisku
raznovrsnost staništa, a s druge strane na relativno nizak stepen autohtonih tendencija u
florogenezi, što je verovatno posledica jednoličnog izgleda terena i relativno male površine
istraživanog područja. Najveći broj rodova je sa po jednom vrstom (229), dok 76 rodova sadrži
po 2 vrste, 33 sadrži po 3 vrste, 14 po 4 vrste, 15 po 5 vrsta, a preostalih 25 rodova po 6 ili više
vrsta (Sl. 6). Najveći broj vrsta po rodu je 38, koliko ima rod Trifolium.
Slika 9. Grafički prikaz zastupljenosti rodova u zavisnosti od broja vrsta po rodu
0
50
100
150
200
250
0 5 10 15 20 25 30 35 40
Bro
j ro
do
va
Broj vrsta po rodu
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
24
Tabela 3. Zastupljenost familija vaskularnih biljaka na planini Seličevici
Familija
Broj
vrsta
Broj
rodova
Asteraceae 103 53
Fabaceae 97 17
Poaceae 68 43
Lamiacea 47 20
Caryophylaceae 43 19
Rosaceae 42 14
Brassicaceae 33 20
Ranunculaceae 31 12
Apiaceae 28 22
Scrophulariaceae 24 3
Boraginaceae 18 10
Orchidaceae 18 10
Liliaceae 16 10
Rubiaceae 16 5
Cyperaceae 15 4
Polygonaceae 12 3
Orobanchaceae 11 8
Campanulaceae 11 2
Valerianaceae 10 2
Juncaceae 10 2
Geraniaceae 9 2
Euphorbiaceae 9 1
Linaceae 9 1
Malvaceae 8 5
Papaveraceae 8 4
Plantaginaceae 8 3
Crassulaceae 8 2
Alliaceae 8 1
Dipsacaceae 7 5
Primulaceae 7 5
Asparagaceae 7 4
Iridaceae 7 3
Solanaceae 6 5
Malaceae 6 4
Fagaceae 6 3
Hypericaceae 6 1
Violaceae 6 1
Salicaceae 5 2
Oenotheraceae 5 1
Convolvuaceae 4 3
Familija
Broj
vrsta
Broj
rodova
Araceae 4 1
Aristolochiaceae 3 3
Caprifoliaceae 3 2
Corylaceae 3 2
Equisetaceae 3 1
Aspleniaceae 3 1
Aceraceae 3 1
Celastraceae 3 1
Athyriaceae 2 2
Dryopteridaceae 2 2
Chenopodiaceae 2 2
Oleaceae 2 2
Saxifragaceae 2 2
Apocinaceae 2 1
Cornaceae 2 1
Cucurbitaceae 2 1
Lythraceae 2 1
Resedaceae 2 1
Urticaceae 2 1
Viburnaceae 2 1
Dennstaedtiaceae 1 1
Polypodiaceae 1 1
Acanthaceae 1 1
Amaranthaceae 1 1
Anacardiaceae 1 1
Araliaceae 1 1
Asclepiadaceae 1 1
Berberidaceae 1 1
Callitrichaceae 1 1
Cannabaceae 1 1
Cistaceae 1 1
Gentianaceae 1 1
Monotropaceae 1 1
Onagraceae 1 1
Oxalidaceae 1 1
Polygalaceae 1 1
Rhamnaceae 1 1
Rutaceae 1 1
Santalaceae 1 1
Thymelaceae 1 1
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
25
Familija
Broj
vrsta
Broj
rodova
Ulmaceae 1 1
Verbenaceae 1 1
Vitaceae 1 1
Zygophyllaceae 1 1
Alismataceae 1 1
Familija
Broj
vrsta
Broj
rodova
Amaryllidaceae 1 1
Dioscoraceae 1 1
Typhaceae 1 1
Xanthorrhoeaceae 1 1
UKUPNO 860 396
3.3. Taksonomska struktura familija
Najzastupljenija familija flore planine Seličevice je, očekivano, najbogatija rodovima i
vrstama familija Holarktičkog carstva, familija Asteraceae, koja obuhvata 103 vrste, što čini
11,97% ukupne flore ovog područja. Osim nje, visokom zastupljenošću se ističu i familije
Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%), i Caryophyllaceae (5,00%), a zatim
slede, Rosaceae (4,88%), Brassicaceae (3,84%), Ranunculaceae (3,60%) i Apiaceae (3,26%)
(Tab. 3).
Tabela 4. Uporedni prikaz taksonomske strukture najzastupljenijih familija flore Seličevice,
Srbije i Balkanskog poluostrva
Seličevica
Србија
(Stevanović et
al. 1995)
Балкан
(Turrill,
1929)
Familija N % N % N %
Asteraceae 103 11,98 366 11.19 913 13.52
Fabaceae 97 11,28 250 7.64 545 8.07
Poaceae 68 7,91 250 7.64 358 5.30
Lamiaceae 47 5,47 148 4.52 371 5.49
Caryophyllaceae 43 5,00 205 6.26 418 6.19
Rosaceae 42 4,88 111 3.39 188 2.78
Brassicaceae 33 3,84 194 5.93 344 5.09
Ranunculaceae 31 3,60 121 3.70 195 2.89
Apiaceae 28 3,26 142 4.34 334 4.95
Scrophulariaceae 24 2,79 161 4.92 311 4.65
Liliaceae (+ Alliaceae) 24 2.29 116 3.54 248 3.67
Cyperacae 15 1.81 115 3.51 140 2.07
Poređenjem odstupanja procenta najzastupljenijih familija od spektara familija flore
Srbije i Balkanskog poluostrva (Sl. 10), uočava se da spektar flore planine Seličevice donekle
odstupa od pomenutih, a posebno od spektra familija flore Srbije. Ovakav spektar familija je
očekivan, jer je ovo područje zbog svog položaja pod jakim uticajem gotovo svih balkanskih
florističkih provincija.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
26
Slika 10. Odstupanje procenta najzastupljenijih familija u flori planine Seličevice od spektara
familija flora Srbije i Balkanskog poluostrva
U odnosu na floru Srbije, u flori Seličevice su zastupljenije familije Asteraceae,
Fabaceae, Poaceae Caryophyllaceae i Scrophulariaceae, što ukazuje na izražen uticaj
mediteranskog florističkog horiona. Značajno manja zastupljenost arktičke i borealne familije
Cyperaceae posledica je relativno male nadmorske visine planie i nedostatka borealnih staništa,
a pre svega močvarnih i tresetnih površina. Flora Srbije se karakteriše srednjeevropskim i
pontskim uticajima (Stevanović et al., 1995a), tako da je od flore Seličevice diferencirana i
srednjeevropskim i borealno-umerenim elementima flore, što se ogleda u izraženom smanjenju
zastupljenosti familije Brassicaceae u flori Seličevice.
Ukoliko se kao kriterijum za poređenje flora uzme zastupljenost najbrojnijih familija,
flora planine Seličevice je sličnija flori Balkanskog poluostrva. Seličevica se nalazi na krajnjem
zapadu rodopskih planina i do nje dopiru uticaji mezijske florističke provincije, dok dolinom
Južne Morave dopiru uticaji mediterana i submediterana. Takođe, ova planina je pod uticajem
okružujućih visokih planinskih masiva, Suve planine i planina vlasinskog kompleksa. Sve to je
-3 -2 -1 0 1 2 3 4
Asteraceae
Fabaceae
Poaceae
Caryophyllaceae
Lamiaceae
Scrophulariaceae
Apiaceae
Rosaceae
Brassicaceae
Ranunculaceae
Liliaceae
Cyperaceae
Odstupanje od flore
Balkanskog poluostrva Srbije
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
27
uticalo na florogenezu, tako da je zastupljenost pojedinih familija gotovo jednaka istoj u flori
Balkanskog poluostrva. Takve su familije Caryophyllaceae, Rosaceae i Cyperaceae. Značajnije
su zastupljene familije Fabaceae, Poaceae i Scrophulariaceae, dok su familije Asteraceae,
Ranunculaceae i Brassicaceae sa procentualno većim brojem vrsta u flori Balkanskog
poluostrva. Da balkanska flora nosi dominantno obeležje mediteranskih florističkih i
florogenetskih uticaja ukazuje i povećana zastupljenost nekih mediteranskih familija kao što su
Apiaceae i Liliaceae, koje su u flori Seličevice manje zastupljene.
3.4. Taksonomska struktura rodova
Analizom taksonomske strukture rodova (Tab. 5) se još preciznije mogu odrediti
florogenetski uticaji koji su najizraženiji na prostorima planine Seličevice. Ubedljivo
najzastupljeniji je rod Trifolium sa 38 vrsta. Daleko za njim zaostaju rodovi Vicia, Ranunculus
i Veronica sa po 16 vrsta, Lathyrus sa 12 vrsta, Carex sa 11 vrsta i Campanula, Silene, Potentilla
i Galium sa po 10 vrsta. Najzastupljeniji balkanski rod Hieracium, uključujući i rod Pilosella,
koji je izdvojen iz njega, je predstavljen sa 8 vrsta.
Tabela 5. Zastupljenost rodova sa 5 i više vrsta vaskularnih biljaka na planini Seličevici
Rod Broj vrsta
Trifolium 38
Vicia 16
Ranunculus 16
Veronica 16
Lathyrus 12
Carex 11
Campanula 10
Silene 10
Potentilla 10
Galium 10
Centaurea 9
Euphorbia 9
Linum 9
Rosa 9
Geranium 8
Valerianella 8
Alliium 8
Sedum 7
Rumex 7
Rod Broj vrsta
Inula 6
Medicago 6
Hypericum 6
Viola 6
Juncus 6
Poa 6
Achillea 5
Crepis 5
Pilosella 5
Alysum 5
Cerastium 5
Clinopodium 5
Stachys 5
Ziziphora 5
Epilobium 5
Rubus 5
Verbascum 5
Iris 5
Ornithogalum 5
Anacamptis 5
Aira 5
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
28
4. ZAKLJUČAK
Na osnovu svega iznetog u ovom radu mogu se izneti sledeći zaključci:
Dosadašnjim istraživanjima flore planine Seličevice zabeležene su 872 vrste
vaskularnih biljaka iz 393 roda i 89 familija. Ako se uzme u obzir uniformnost reljefa ovog
područja, onda 872 vrste, odnosno oko 25% ukupne flore Srbije, predstavljaju izuzetno veliki
broj vrsta, što ukazuje na izraženu raznovrsnost staništa i ekoloških uticaja.
Analiza zastupljenosti pojedinih klasa vaskularnih biljaka pokazala je da 3 vrste
pripadaju rastavićima (Equisetophyta), 9 vrsta papratima (Polypodiophyta), i 860 vrsta
skrivenosemenicama (Magnoliophyta), odnosno 702 vrste dikotilama (Magnoliopsida) i 158
vrsta monokotilama (Liliopsida).
Najzastupljenija familija flore planine Seličevice je, očekivano, najbogatija rodovima i
vrstama familija Holarktičkog carstva, familija Asteraceae, koja obuhvata 103 vrste, što čini
11,97% ukupne flore ovog područja. Osim nje, visokom zastupljenošću se ističu i familije
Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%), i Caryophyllaceae (5,00%), a zatim
slede, Rosaceae (4,88%), Brassicaceae (3,84%), Ranunculaceae (3,60%) i Apiaceae (3,26%).
Analizom taksonomske strukture rodova se još preciznije mogu odrediti florogenetski
uticaji koji su najizraženiji na prostorima planine Seličevice. Ubedljivo najzastupljeniji je rod
Trifolium sa 38 vrsta. Daleko za njim zaostaju rodovi Vicia, Ranunculus i Veronica sa po 16
vrsta, Lathyrus sa 12 vrsta, Carex sa 11 vrsta i Campanula, Silene, Potentilla i Galium sa po 10
vrsta. Najzastupljeniji balkanski rod Hieracium, uključujući i rod Pilosella, koji je izdvojen iz
njega, je predstavljen sa 8 vrsta.
Na osnovu florističkog spiska koji je prikazan u ovom radu, budući istraživači flore
Seličevice mogu da urade fitogeografsku i ekološku analizu flore Seličevice. Fitogeografskom
analizom bi trebalo utvrditi florogenetgske uticaje koji su se odrazili na formiranje flore planine
Seličevice, dok bi ekološkom analizom bila utvrđena zastupljenost pojedinih životnih formi po
Raunkieru.
LITERATURA
Bedalov, M., 1975: Cytotaxonomical and phytogeographical investigation of the species Arum
italicum Mill. in Jugoslavia. Acta Botanica Croatica, 34: 143-150.
Braun-Blanquet, J., 1923: L'origine et developpement des flores dans le Massif Central de
France. Zurich-Paris.
Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie. Wien-New York.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
29
Butorac, B., 1999: Helichrysum arenarium (L.) Moench. subsp. arenarium. U: Stevanović, V.
(ed.): Crvena knjiga flore Srbije, 1. Ministarstvo za životnu sredinu, Biološki fakultet Univ.
u Beogradu i Zavod za zaštitu prirode R Srbije. 294-296.
Ćušterevska, R., 2017: Armerio rumelicae-Potentillion Micevski 1978 in South-Central Balkan
with emphasis on Galičica Mountain vegetation. Biologica Nyssana, 8 (1): 61-72.
Krstić, J., 2010: Ekološka i fitogeografska analiza flore planine Seličevice kod Niša. Diplomski
rad. Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Nišu.
Niketić, M., 1999: Nonea palens Petrović. U: Stevanović, V. (ed.): Crvena knjiga flore Srbije,
1. Ministarstvo za životnu sredinu, Biološki fakultet Univ. u Beogradu i Zavod za zaštitu
prirode R Srbije. 304-306.
Niketić, M., Stavanović, V., 1999: Genista nissana Petrović. U: Stevanović, V. (ed.): Crvena
knjiga flore Srbije, 1. Ministarstvo za životnu sredinu, Biološki fakultet Univ. u Beogradu i
Zavod za zaštitu prirode R Srbije. 118-120.
Niketić, M., Tomović, G., 2008: Survey of some rare and endangered plants in Serbia with new
chorological data. Bulletin of the Natural History Museum, 1: 113-148.
Petković, K. (ed.), 1975: Geologija Srbije II1: Stratigrafija; prekambrijum i paleozoik. Zavod
za geologiju i paleontologiju rudarsko geološkog fakulteta. Univerzitet u Beogradu.
Petrović, S., 1882: Flora okoline Niša. Kraljevsko-srpska državna štamparija. Beograd. 950 s.
Petrović, S., 1885: Dodatak flori okoline Niša. Kraljevsko-srpska državna štamparija. Beograd.
281 s.
Ranđelović, N., 1974: Flora i vegetacija Sedličevice. Magistarski rad. Prirodoslovno-
matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu. 64 str.
Ranđelović, N., 1975: Rod Vallerianela Mill. u flori jugoistočne Srbije. Zbornik radova
Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini, Biologija-Hemija, 3: 89-94.
Ranđelović, N., 1975a: Novi podaci o nalazištu biljnih vrsta u SR Srbiji. Zbornik radova
Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini, Biologija-Hemija, 3: 95- 99.
Randjelović, N., 1977: Rasprostranjenje biljnih vrsta u jugoistočnoj Srbiji, II. Glasnik
Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, B, 32: 81-86.
Randjelović, N., 1977a: Vegetacija brdskih pašnjaka Seličevice/Vegjetacioni i kullosave
kodrinore te Seliqevices. Biotehnika, Priština, 5: 77– 92.
Ranđelović, N., 1979: Rasprostranjenje biljnih vrsta u Jugoistočnoj Srbiji, III. Glasnik
prirodnjačkog muzeja u Beogradu, B, 34: 127- 130.
Ranđelović, N., 1979-1980: Šumska vegetacija planine Seličevice. Zbornik radova Prirodno-
matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini, Biologija-Hemija, 6: 123-136.
Aleksandra Ilić Analiza flore planine Seličevice kod Niša
30
Ranđelović, N., Hill, D.A., Ranđelović, V., 1990: The genus Crocus L. in Serbia. SANU.
Beograd.
Ranđelović, N., Jovanović, V., Stamenković, V., Ružić, M., 1982: Nova nalazišta biljaka u
jugoistočnoj Srbiji. Leskovački zbornik, 22: 381-384.
Ranđelović, N., Ranđelović, V., 1984: Sistematska i horološka istraživanja roda Crocus L.
(šafran, kaćunka) u jugoistočnoj Srbiji. Leskovački zbornik, 24: 393-395.
Ranđelović, V., Zlatković, B., 1994: Vegetacija sveze Calthion Tx. 1936 u jugoistočnoj Srbiji.
Ekologija, 28 (1-2)-29 (1-2): 19-31.
Stevanović, B., 1995: Praktični značaj očuvanja diverziteta biljnog sveta Jugoslavije. In:
Stevanović, V., Vasić, V. (eds.): Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od
međunarodnog značaja. Biološki fakultet i Ekolibri, Beograd.
Stevanović, V., 1992: Floristička podela teritorije Srbije sa pregledom viših horiona i
odgovarajućih flornih elemenata. In Sarić, M. (ed.): Flora Srbije, I. (Drugo izdanje). SANU.
Beograd. 49-70.
Stevanović, V., 1992a: Klasifikacija životnih formi flore Srbije. In Sarić, M. (ed.): Flora Srbije,
I. (Drugo izdanje). SANU. Beograd. 37-49.
Stevanović, V. (ed.), 1999: Crvena knjiga flore Srbije, 1. Ministarstvo za životnu sredinu,
Biološki fakultet Univ. u Beogradu i Zavod za zaštitu prirode R Srbije.
Stevanović, V., Jovanović, S., Lakušić, D., Niketić, M., 1995: Diverzitet vaskularne flore
Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. In: Stevanović, V., Vasić, V.
(eds.): Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. Biološki
fakultet i Ekolibri, Beograd.
Stevanović, V., Vasić, V. (eds.), 1995: Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od
međunarodnog značaja. Biološki fakultet i Ekolibri, Beograd.
Tutin, T.G., V.H. Heywood, N.A. Burges, D.M. Moore, D.H. Valentine, S.M. Walters & D.A.
Webb, (eds.) (1964-1980): Flora Europaea, I-V. Cambridge University Press. London.
Велчев, В. (ед.) (1989): Флора на НР България, ИX. Издателство на БАН. София.
Vujević, P., 1929: Seličevica. U: Stanojević, S. (ed.): Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-
slovenačka, IV, S-Ž. Bibliografski zavod D.D. Zagreb.
Zlatković, B., Ranđelović, V., 1991: Nove vrste za floru Seličevice. Zbornik radova
Tehnološkog fakulteta u Leskovcu, 7 : 59- 63.
Zlatković, B., Ranđelović, V., Ranđelović, N., 1993: Građa za floru jugoistočne Srbije. Zbornik
radova 3. Simpozijuma o flori jugoistočne Srbije i susednih područja, Pirot, 95-110.
Прилог 4/1
ПРИРОДНО-МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редни број, РБР:
Идентификациони број, ИБР:
Тип документације, ТД: Монографска
Тип записа, ТЗ: текстуални / графички
Врста рада, ВР: Мастер рад
Аутор, АУ: Александра Илић
Ментор, МН: Владимир Ранђеловић
Наслов рада, НР: Анализа флоре планине Селичевице код Ниша
Језик публикације, ЈП: Српски
Језик извода, ЈИ: Енглески
Земља публиковања, ЗП: Србија
Уже географско подручје, УГП: Србија
Година, ГО: 2017.
Издавач, ИЗ: ауторски репринт
Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33.
Физички опис рада,
ФО:(поглавља/страна/
цитата/табела/слика/графика/прилога)
Поглавља: 4; Страна: 30; Табела: 5; Слика: 8; Графика: 2
Научна област, НО: Биологија
Научна дисциплина, НД: Ботаника
Предметна одредница/Кључне речи, ПО: флора, таксономска анализа
УДК 581.526(285.3)(497.11)
Чува се, ЧУ: БиблиотекаПМФ, Универзитет у Нишу
Важна напомена, ВН:
Извод, ИЗ: Kao rezultat dvogodišnjeg istraživanja flore planine Seličevica, utvrđena
su 872 biljna taksona (vrsta i podvrsta) iz 393 rodova i 89 porodica.
Najbrojnija porodica istraženog područja je, najbrojnija porodica
Holarktičkog carstva, porodica Asteraceae. Na istraživanom području
zabeležene su 103 vrste i 53 roda iz ove familije, što predstavlja 11,97%
ukupne flore. Pored familije Asteraceae, najzastupljenije porodice po broju
vrsta su još Fabaceae (11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%) i
Cariophillaceae (5,00%). Istraživanje taksonomskog spektra pokazalo je
da je rod Trifolium najbrojniji sa 38 vrsta, a slede Vicia, Ranunculus i
Veronica (13 vrsta).
Датумодбране, ДО:
Чланови комисије,
КО:
Председник:
Члан:
Члан, Ментор:
Прилог 4/2
ПРИРОДНО-МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Accession number, ANO:
Identification number, INO:
Document type, DT: Monograph
Type of record, TR: Textual/graphic
Contents code, CC: Master thesis
Author, AU: Aleksandra Ilić
Mentor, MN: Vladimir Ranđelović
Title, TI: Analysis of the flora of Seličevica mountain near Niš
Language of text, LT: Serbian
Language of abstract, LA: English
Country of publication, CP: Serbia
Locality of publication, LP: Serbia
Publication year, PY: 2017.
Publisher, PB: author’s reprint
Publication place, PP: Niš, Višegradska 33.
Physical description, PD:
(chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/
appendixes)
Chapters: 4; Pages: 30; Tables: 5; Pictures: 8; Graphics: 2
Scientific field, SF: Biology
Scientific discipline, SD: Botany
Subject/Key words, S/KW: Flora, Taxonomical analysis, Seličevica
UC 581.526(285.3)(497.11)
Holding data, HD: Library
Note, N:
Abstract, AB: As a result of the two-year investigation of the Seličevica Mt. flora, 872
plant taxa (species and subspecies) belonging to 393 genera and 89 families
were recorded. The most abundant family of the investigated area is, the
most abundant family of the Holarctic kingdom, Asteraceae. At the
investigated area, 103 species from 53 genera were recorded, which
represents 11.97% of the total flora. Beside the Asteraceae family, the most
numerous families considering the number of the species were Fabaceae
(11,28%), Poaceae (7,91%), Lamiaceae (5,47%) and Caryophyllaceae
(5,00%). Investigation of the taxonomical spectrum showed that Trifolium
genera is the most abundant with 38 species, followed by Vicia,
Ranunculus and Veronica, each with 13 species.
Accepted by the Scientific Board on, ASB:
Defended on, DE:
Defended Board, DB: President:
Member:
Member, Mentor: