Algoritam Kapitala-Vladimir Vugrin

7/29/2019 Algoritam Kapitala-Vladimir Vugrin

http://slidepdf.com/reader/full/algoritam-kapitala-vladimir-vugrin 1/252



2





4Bez prirodnog računovodstva, koje u ovoj knjizi razrađuje V. Vugrin, i daljećemo imati visoku nezaposlenost, nisku kvalitetu i produktivnost rada, stalnikaos u gospodarstvu i politici. Naši ekonomisti ne znaju objasniti varijancu profitabilnosti, a ni strani nisu otišli mnogo dalje u teoriji, iako je u praksi većneosporno dokazano da ljudski kapital stvara dodanu vrijednost i višak

vrijednosti. Dugi niz godina bila mi je enigma zašto ne želimo znati i, ukonačnici, ne znamo knjižiti ljudski kapital. Već sam u doktoratu postuliraokako investicijski proces ne smije ići od primarnog ulaganja u fizički kapital(prostor i opremu) pa onda samo reziduum u ljude, nego obrnuto: treba prvenstveno ulagati u ljude (podizanje motivacije, znanja i timske organi-zacije) te samo na visokoj motivaciji, znanju i organizacijskom potencijalumudrom monetarnom i fiskalnom politikom ulagati u opremu i prostor.

Radeći na doktoratu, htio sam si dokazati kako smo mi (SFRJ) najbolja zemljana svijetu. Analizirajući 44 zemlje originalnom metodologijom – ljudskikapital, fizički kapital i GDP per capita – otkrio sam da smo s našim ljudskimi fizičkim resursima umjesto 550 dolara trebali imati dvostruko više. Godine1976./'77. nastojim to verificirati u SAD-u razgovarajući s najboljimekonomistima i boreći se za to u UN-u i u Svjetskoj banci te u MMF-u.Podržava me najviše J. Vanek, koji je drugom (ekonometrijskom)metodologijom došao do istoga zaključka – da je Jugoslavija avion u kojemradi samo jedan od dvaju motora. Razočaran «feedbackom», pokušavam doći

do Tita, ali gotovo završavam u zatvoru. Kad ne ide «top down», pokušavam«bottom up» i na Ovčari u VUPIK-u Vukovar motiviram pet doktora znanostida radimo s pedesetak zaposlenika i demonstriramo kopernikanski prevrat uinvestiranju. Do 1985. istražujem psihološke, sociološke, tehničke iekonomske varijable i tada otkrivam kako se mnogo bolje samoorganizirajumoralno i intelektualno slabiji, a bolji ih se nepotrebno boje. Razvijam modelABCD, kojim među studentima i zaposlenicima u nizu tvrtki po Sloveniji,Hrvatskoj i BiH širim tezu kako ćemo iz tadašnjih kriza izaći samo ako se

bolje samoorganiziraju pošteniji i pametniji. Ni ne slutim da je ključ uknjigovodstvu, u načinu knjiženja.

Na predavanju skupini 1997. godine jedan mi polaznik reče da postoji čovjek koji razmišlja slično kao ja. Upoznajem V. Vugrina i uviđam da će njegov pristup pomoći da krene investiranje u ljude i da se kreativniji boljesamoorganiziraju. To omogućuje prirodno dvojno knjigovodstvo, koje jesložena struktura novca koja mjeri vrijednosti pa materijalna imovina uvijek



5mora biti u funkciji kako bi novac imao što mjeriti. Zbog toga u tomknjigovodstvu sve proizlazi iz prometa novca, a s obzirom na to da novac imasvoju nominalu koja omogućuje da se ukupna novčana imovina nalazi na jednom računu, to iz toga računa i kompjutor može izračunati poslovnirezultat koji je jednak razlici stanja novčane imovine na kraju i na početku

razdoblja. To znači da prirodno knjigovodstvo ima samo jedan poslovnirezultat – to je PROFIT, koji svu materijalnu imovinu drži na nulineovisno o tome kako ju je procijenio čovjek (knjigovođa).

Komunizam je odbacio prirodno knjigovodstvo i služio se nekim izmišljenimknjigovodstvom koje polazi od materije kao osnove života. Tomu je podređeno sve, pa je čak i novac potisnut u drugi plan, a materijalna imovinadominira. Zbog toga je u tom knjigovodstvu poslovni rezultat (dobitak) jednak razlici vrijednosti ukupne imovine na kraju i na početku razdoblja. I tudo izražaja dolazi negativan utjecaj čovjeka jer zbog nekoga svojeg interesa,ili interesa državne vlasti, knjigovođa uvijek manipulira poslovnim rezultatomkoliko mu to materijalna imovina dopušta, a ako mu to nije dovoljno, onda procjenom poveća knjigovodstvenu vrijednost te imovine. To znači da u tomknjigovodstvu može biti toliko poslovnih rezultata koliko ih knjigovođa procjenom materijalne imovine može pokazati. Upravo taj odnos knjigovođe prema poslovnom rezultatu temeljni je uzrok zbog kojega je komunizamdoživio totalni fijasko – jer njegovo knjigovodstvo utvrđuje veličinu

poslovnog rezultata po volji čovjeka (knjigovođe).

U socijalizmu smo, koristeći se takvim knjigovodstvom, preko ideologijeegalitarizma razvili sentimentalnost prema lošijima i brutalnost prema boljimaod sebe. Iz takve noosfere cijelo se društvo u samoupravnom socijalizmu previše bavilo razvojno nesposobnima, a oni su kao vampiri sisali krvinventivnima, poštenima i vrijednima. Isprva nisam znao koliko je ekonomska i politička mafija perfidna i u novoj državi, gdje su se takvi slobodno(samo)proizveli u tajkune i napravili još veći kaos. Već sam u prethodnomedruštvenom poretku osjetio da opasnost dolazi iz tajnih službi, a razvitak procesa u nas i u svijetu do kraja mi je potvrdio kako je u tajnim službama(vojnim i policijskim) generator ekonomskog i političkog zla. Danas državakao vampir uzima od poštenih, sposobnih i vrijednih te krivo i štetno preraspodjeljuje onima koji nemaju te kvalitete. Tako najboljima ubijamomotivaciju, volju za učenjem i razvitkom te mlade učimo kako da se brzo inepošteno bogate varajući okruženje. Tako svi tonemo sve dublje jer ne znamo



6knjižiti događaje kako to predlaže V. Vugrin. Budući da se broj razvojnonesposobnih raširio gotovo do beskonačnosti, izdavanjem ove knjige tražimotisuću poštenih, pametnih, vrijednih koji će se, ako vrijede postavke iz mojeknjige ( Metodologija društvenih znanosti), samoorganizirati i izlobirati odVlade da obvežemo knjigovođe na prirodni način knjiženja. Neki od nas

inicijatora spremni su u duhu Fausta i dušu prodati vragu da se to ostvari, alinadam se da ćemo to s Božjom pomoći izvesti bez krvi, suza i čista obraza.

Uvođenjem prirodnog knjigovodstva svaki vlasnik i svaki poduzetnik (p)ostaje zaštićen jer mu pravna osoba jamči i čuva višak vrijednosti, a državaga štiti cjelokupnim aparatom. U primjeni ove koncepcije najdalje se otišlo uBiH, u tuzlanskom kantonu. Što je napravljeno u tuzlanskom kantonu? Dr. M.Kikanović je, za razliku od drugih, izvrsno shvatio Vugrinovo učenje i, kaoosoba s karizmom, u tom kraju započeo njegovo provođenje te smatra da jesve što Vugrin predlaže u vezi s načinom knjiženja logično i utemeljeno na prirodnim zakonima. Napravljen je registar u kojemu se vode sve tvrtke sasvim karakteristikama. Planira se napraviti dinamički registar stanovništvakoji će pratiti aktivnosti ljudi i osigurati da se trivijalni poslovi prenesu nakompjutor. Kad se osigura infrastruktura (a ona je u Hrvatskoj znatno bolja),Vugrinov će projekt profunkcionirati u kantonu. U tom smislu promijenjen jekontni plan kako bi se pratio i evidentirao ljudski kapital, konkretnije,intelektualni kapital. Sada su pošteni i obrazovani eksploatirani jer se ne

knjiži kako Vugrin predlaže. Krenulo se s knjiženjem nekih promjena, ali se pojavio problem s prijenosom informacija (što znači da platni promet utuzlanskom kantonu ni u državi BiH nije pripremljen za novi pristup).

Naime, za taj novi pristup potrebne su odgovarajuće predradnje, a sve su onezapisane u Vugrinovoj knjizi jer ona je projekt koji predlaže kako napravitifiskalnu samoodrživu autopoietičnu strukturu. S tim projektom i Vugrinovimnačinom knjiženja moglo bi se organizirano krenuti od 1. siječnja 2003. Dvasu mjeseca, kako kaže Vugrin, dovoljna da se izvrše nužne predradnje, s timeda bi 2003. bila tranzicijska godina, u kojoj bi se autopoietski privatiziraloukupno gospodarstvo i trasirali pozitivni putevi globalizacije. Zbog toga što jeVugrin epohalan, ljudima se čini da je neuvjerljiv te da se njegov načinknjiženja ne može primijeniti. No svi dosadašnji pokušaji tranzicijeekonomskog sustava i privatizacije u cilju afirmacije vlastitog kapitala bili suonemogućeni zbog neprirodnog načina knjiženja. To znači da jednom ipak moramo započeti s prirodnim načinom knjiženja – a Vugrin nam svojom



7knjigom o algoritmu kapitala kaže kako! Ovaj njegov KAKO sadrži u sebisveukupno ŠTO, koje je autopoietično napisano o razvoju čovjeka i ljudskogdruštva. Nad time bi se i Crkva trebala zamisliti jer PRIRODNOKNJIGOVODSTVO u provedbenom je smislu SVETO TROJSTVO, ukojemu je vlasnik BOG OTAC, poduzetnik je BOG SIN, a knjigovođa je

DUH SVETI, koji nikomu ne dopušta da pogriješi.

U tom smislu knjigovođa objavljuje DESET ZAPOVIJEDI BOŽJIH u oblikustandardnoga kontnog plana. Taj kontni plan temeljni je zakon razvitkaljudskog društva, njega se mora svatko pridržavati jer njime čovjek i ljudskazajednica pomoću novca predviđaju svoju budućnost. U tome kontnom planu bitna je VLASTITA TROŠKOVNA KAMATA, koja nepovredivo pripadavlasniku, nju vlasnik dobiva samim time što svoj novac bez ikakva rizika držiu banci (kod knjigovođe). Banka mu taj novac brižno čuva i još mu za točuvanje plaća kamatu, što je OPĆI PARADOKS na kojemu se temeljisveukupni razvoj čovjeka i ljudskog društva. Naime, ta je kamata uvijek unaprijed poznata, a da bi je banka (knjigovođa) mogla platiti vlasniku, onazadužuje poduzetne ljude da u stvaranju vrijednosti ostvare i tu kamatu kaovišak vrijednosti. Zbog toga svaki poduzetnik mora projektirati posao u kojiulazi jer ta je kamata minimalni višak vrijednosti (profit) koji mora ostvariti u budućem razdoblju, to je norma koju mora ispuniti da bi zadovoljio vlasnika.

U ljudskom društvu sve je podređeno tome da bi se zadovoljio vlasnik pastoga i država kao opća pravna osoba pomoću posebnih pravnih osoba stvarauvjete da bi poduzetnici što lakše ostvarili normu koju im je knjigovođa postavio. Pri tome sve posebne pravne osobe moraju koristiti prirodnoknjigovodstvo kojim se služi čovjek. U tome su bitna poduzeća jer ona kao posebne pravne osobe u kojima se stvaraju vrijednosti moraju pokazati bilancu najmanje s profitom (viškom novca, viškom vrijednosti) koji vlasniciočekuju. S druge strane, sve ostale posebne pravne osobe moraju brižnočuvati taj profit (višak novca, višak vrijednosti) i pokazati bilancu iz koje sevidi da je profit iskorišten tako da vlasnici budu što zadovoljniji. Država kaoopća pravna osoba ujedinjuje te dvije bilance i izrađuje bilancu države kaovelikog poduzeća, iz koje se vidi da se i ona (država) pridržava prerogativakoje je odredio knjigovođa (DUH SVETI).

31. listopada 2002. Prof. dr. ANTUN LAUC



8



9

OSVRT NA KNJIGU O ALGORITMU KAPITALAVLADIMIRA VUGRINA

Čitajući mnogobrojne radove koje je Vladimir Vugrin napisao istražujući bit

novca, zamijetio sam da on izrazima fakturirana i naplaćena realizacija(prodaja) pridaje neko posebno značenje. Naime, bili su to izrazi koji su ukomunističkoj Jugoslaviji upotrijebljeni još u »Kidričevo vrijeme«, a znamoda je on na određeni način upravljao ukupnom jugoslavenskom privredom. Uto je vrijeme naša država imala izrazito visoku stopu rasta, a tako je bilo svedo početka sedamdesetih godina. Zahvaljujući Vugrinovim bilješkama, otkriosam da je takav razvoj bio moguć jer se u to vrijeme poštivala struktura novcai struktura cijene robe. Naime, novac se sastoji od cijene rada i cijene kapitala,a cijena robe od minule vrijednosti, tekuće vrijednosti i viška vrijednosti

(odnosno od prenesene vrijednosti, dodane vrijednosti i viška vrijednosti). Utim strukturama važno je značenje pojmova vrijednost i cijena; prema V.Vugrinu pojam vrijednost uvijek se odnosi na jednu osobu koja ocjenjujekoliko za nju nešto vrijedi, a pojam cijena uvijek je sporazum izmeđunajmanje dviju osoba kojim zajednički izjavljuju koliko vrijedi ono štorazmjenjuju.

Neću ulaziti u pobliže objašnjavanje tih pojmova i njihovih struktura jer to

svatko može pročitati u Vugrinovoj knjizi, nego bih se posebno osvrnuo naspomenute izraze o fakturiranoj i naplaćenoj prodaji. Ti se termini prijeUstava iz ’74. nisu službeno koristili, nego su se u tom smislu počeliupotrebljavati tek kasnije u dohodovnom knjigovodstvu. Čitajući Vugrinove bilješke, postalo mi je jasno zašto je do početka sedamdesetih godinaJugoslavija imala tako brz razvoj i koju je ulogu u tome odigrao novac. Kidrič je, naime, uvidio da je novac najvažniji mehanizam razvoja čovjeka iljudskoga društva i stoga je posebnu ulogu dao poslovnim bankama; čak je u

tom smislu osnovao posebnu instituciju kojoj je dao ime SLUŽBADRUŠTVENOG KNJIGOVODSTVA (SDK). SDK je zapravo bila bankasvih banaka, a ona je opskrbljivala novcem sve pravne osobe u zemlji i prekonjih je pomoću novca upravljala državom, a da to nitko nije znao, osim,vjerojatno, samoga Kidriča i njegova užeg tima. Takvo je što bilo moguće jer novac ima tu karakteristiku da se jednostavnim zbrajanjem platnog prometamože doći do ukupnog iznosa novca koji u sebi sadrži sve što se dogodilosvakoj pravnoj osobi, a to znači i državi kao općoj pravnoj osobi. Taj iznos



10novca saldo je vršnog računa koji ima dvije strane – na jednoj je primanjenovca, a na drugoj davanje novca. Središnjica SDK imala je svakog dana za prošli dan takav vršni račun za ukupnu državu, i to još u vrijeme dok jedominirala ručna tehnika obrade podataka.

O kakvoj je tehnici bila riječ objasnit ću na primjeru RIZ-a (RadioindustrijeZagreb), u koji je V. Vugrin ušao 1963. godine sa zadatkom da unaprijediorganizaciju poslovanja koju je 1955. uveo Inženjerski biro iz Zagreba po poznatom ING-SISTEMU organizacije poduzeća. Taj sustav organizacije bio je spoj BATINE i SIEMENSOVE škole, a autor je bio diplomiraniinženjer SERGEJ SKLEVICKI, koji je ujedno bio i zamjenik direktoraInženjerskog biroa. On je uveo u RIZ tu organizaciju, a kako se zahvaljujućinjoj RIZ brzo razvijao, to su se u financijskom poslovanju počeli javljati

određeni problemi. V. Vugrin je sve te probleme riješio jednim potezom koji je središnjem knjigovodstvu RIZ-a omogućio da svakoga dana do 11 satiobavijesti financijskog direktora o stanju koje je prethodnoga dana bilo naunutarnjim tekućim računima svih ekonomskih jedinica RIZ-a. Tihekonomskih jedinica bilo je šezdesetak, a sve su bile obračunski potpunosamostalne, jer one su zapravo bile mala poduzeća u sastavu velikog poduzeća RIZ. Za svako to malo poduzeće svakoga je dana središnjeknjigovodstvo imalo permanentnu bilancu, a nakon dolaska V. Vugrina jedina je novost bila ta što je to knjigovodstvo svakoga dana dostavljalofinancijskom direktoru izvještaj o stanju unutarnjega tekućeg računa za sveekonomske jedinice RIZ-a. Zbroj toga izvještaja odgovarao je stanju iz izvodatekućeg računa koji se dobivao od vanjske poslovne banke (SDK-a). I tako jeto bilo svakoga dana punih deset godina, sve do 1973. kada su te ekonomske jedinice postale OOUR-i s vanjskim tekućim računima.

U svemu je najzanimljivije bilo to da u tih deset godina nikada nitko nije pitaokako je bilo moguće da središnje knjigovodstvo RIZ-a svakoga dana izradi

šezdesetak unutarnjih izvoda tekućih računa čiji je zbroj uvijek odgovaraostanju vanjskog izvoda tekućeg računa, koji je RIZ svakog dana dobivao odSDK-a. Nitko to nije pitao, što je bilo i razumljivo jer je sasvim logično dazbroj stanja svih unutarnjih tekućih računa bude jednak iznosu stanjavanjskoga tekućeg računa. No ta banalnost provocirala je česte i dubokerazgovore u kojima je V. Vugrin objašnjavao o čemu je riječ. On je to činio svelikim zadovoljstvom vjerujući da otkriva tajnu novca.



11

U unutarnjoj organizaciji velikog poduzeća, naime, vrijedi načelo promptnog plaćanja, što znači da je trenutak isporuke robe ujedno i trenutak plaćanja.Prema tom načelu između ekonomskih jedinica (ona su mala unutarnja poduzeća) nema potraživanja i dugovanja jer se svaka unutarnja kupoprodaja

promptno plaća. To biva i u slučaju kad bilo koja ekonomska jedinicaisporučuje ili preuzima robu od bilo koje vanjske pravne osobe ili bilo kojefizičke osobe, samo što se među svim tim osobama i unutarnjim ekonomskim jedinicama uvijek postavlja nevidljiva unutarnja banka. Ta nevidljiva bankasvakoj ekonomskoj jedinici odmah plaća robu koja je isporučena vanjskomnaručitelju, a isto tako od svake ekonomske jedinice odmah naplaćuje svaku primljenu robu od vanjskog isporučioca, i to neovisno o tome kakvi su rokovi plaćanja ugovoreni. To ujedno znači da ta unutarnja banka preuzima brigu

naplate od vanjskih kupaca, kao i brigu plaćanja vanjskim dobavljačima idjelatnicima poduzeća.

To je bilo moguće jer je svaka ekonomska jedinica imala svoje prirodnoknjigovodstvo i ta su knjigovodstva bila ujedinjena RIZ-ovim središnjimknjigovodstvom, a sva su se plaćanja obavljala u ulaznoj i izlaznoj likvidaturiRIZ-a koja je djelovala u sastavu toga središnjeg knjigovodstva. U takvoj suorganizaciji ekonomske jedinice RIZ-a svakoga dana do osam sati dostavljalesredišnjem knjigovodstvu svoje izlazne račune (to je bio njihov prihod) i svojeulazne račune (to je bio njihov rashod), što znači da su te ekonomske jedinicesvakoga dana izrađivale svoju permanentnu bilancu. Iz tih je bilanci središnjeknjigovodstvo pravilo izvode o stanju unutarnjega tekućeg računa svihekonomskih jedinica, zbroj kojih je uvijek bio nula, jer za koliko su sveekonomske jedinice prodale za toliko su sve te jedinice i kupile. Jedna od tihekonomskih jedinica bila je nevidljiva unutarnja banka kao opći posrednik između svih vanjskih pravnih osoba i svih fizičkih osoba, s jedne strane, tesvih ekonomskih jedinica RIZ-a, uključujući i vidljivi dio unutarnje banke, s

druge strane. Ti su izvodi svakoga dana bili gotovi do deset sati, a među njima je bio i izvod unutarnje banke na kojemu je bilo zapisano stanje njezinaunutarnjega tekućeg računa. Zbroj svih tih tekućih računa bio je nula, a to jeznačilo da je dnevni obračun točan, ali se izvod unutarnje banke razlikovao odizvoda ostalih ekonomskih jedinica po tome što je stanje na njemu bilootvoreno. Tom otvorenom stanju naknadno je pribrojeno stanje vanjskogatekućeg računa (izvod je iz SDK-a stizao oko jedanaest sati) i tek nakon toga



12svi su se izvodi dostavljali financijskom direktoru, s time da je zbrojunutarnjih izvoda uvijek bio jednak iznosu iz izvoda vanjskoga tekućegračuna. I tako je to bilo svakoga dana od 1963. do 1973.

Time V. Vugrin objašnjava ulogu novca u organizaciji bilo kojeg poduzeća i

bilo koje države, jer RIZ je doista bio korporacija (odnosno država) svihnjezinih ekonomskih jedinica (pravnih osoba). On ide dalje jer kaže da pomoću novca financijski direktor korporacije (monetarni vrh države) moženevidljivo i vrlo djelotvorno upravljati svim ekonomskim jedinicama velikog poduzeća (pravnim osobama u državi). Ujedno objašnjava zašto je dvojnoknjigovodstvo najljepši izum ljudskog duha; ono je primanje i davanje novca,to su prihodi i rashodi bilo koje osobe.

Na osnovi toga V. Vugrin dalje razvija misao i dolazi do zaključka da bi seraniji ZAP, odnosno današnja FINA transformirala u Hrvatsku eskontnu banku! Ta banka imala bi dvojaku ulogu. Obavljajući platni promet između pravnih subjekata, zamišlja Vugrin, ona može, kao ona nevidljiva banka ukorporaciji RIZ, svakodnevno i permanentno izrađivati bilancu državerazumijevajući državu kao veliko poduzeće. U tom razmišljanju V. Vugrin idei dalje pa tu eskontnu banku “zadužuje” da opskrbljuje novcem sve pravnesubjekte u zemlji. U “igru” uvodi i “vlastitu troškovnu kamatu”, za koju tvrdida je temeljni mehanizam razvitka ljudskog društva.

I tako Vugrinova razmišljanja idu prema neposrednom nadzoru novca inovčane mase te njihovu nenadomjestivu ulogu u poslovanju poduzeća. Utome se ne dotiče poslovnih banaka; očito ih stavlja u akcesornu ulogu. I timese V. Vugrin izražava kao osoba koja cijeloga svog života promišlja oekonomiji, posebno o knjigovodstvu, organizaciji, novcu i gospodarstvu tesmatra da zna kako doći do uspješne države. A ta je doktrina antipodsuvremene gospodarske doktrine u kojoj je gospodarstvo samo instrument

kojim novac ostvaruje svoju glazbenu dionicu (zvanu profit) i na kojem su banke glavni svirači.

Pročitavši knjigu Vladimira Vugrina, mogli bismo reći da smo nešto od togadoživjeli u vremenu tzv. dohodovne ekonomije ili ekonomije samoupravnogsocijalizma uvedenog Ustavom iz ‘74., no i da se nešto od rečenoga u tojknjizi može koristiti u sadašnjem vremenu u svrhu bržeg oporavljanja ili



13zaustavljanja zaostajanja hrvatskoga gospodarstva. Pa zar to nije dovoljno dase ovoj knjizi pristupi sa spoznajom da će trebati strpljenja pročitati je i jošviše vremena razumjeti je te razlučiti što je današnja ekonomska znanost, a štomožda njezino unapređenje, i što je to novo.

No da ima mnogo novoga, uhu ugodnoga, to je nedvojbeno, osobito akoimamo u vidu kakvo je danas stanje hrvatskoga gospodarstva i odvojenostnovca (banaka) od njega. Stoga ovu knjigu preporučujem svakomu tkorazmišlja kako i kojim instrumentom doći do gospodarski uspješnije hrvatskedržave.

29. veljače 2003. Dr. MARIJAN ŽIVKOVIĆ



14



15

FAKTURIRANA I NAPLAĆENA PRODAJAU ALGORITMU KAPITALA VLADIMIRA VUGRINA

Posve je točno da Vladimir Vugrin poslovnim bankama daje akcesornu ulogu,

ali ta je uloga važna jer u kreditno-monetarnom sustavu bez te uloge novacuopće ne bi mogao izvoditi svoju glazbenu dionicu, a banke bi bili svirači koji bi sve bučnije svirali i svojim zaglušujućim sviranjem sustavno uništavali sveoko sebe. To znači da bi novac sam sebi postao svrhom, pa stoga uopće ne bimogao izvoditi svoju divnu glazbenu dionicu.

Da bi novac mogao izvesti svoju glazbenu dionicu, mora imati svoje note kojeće ljude držati u uvjerenju da su to bogatiji što imaju više novca. Taj je novac

njihov profit (višak novca), što znači da je njihovo pravo da si tim novcemmogu pribaviti bilo koju imovinu. No to pravo može postojati samo u slučajuako se ono odnosi na konkretnog čovjeka, a to može jedino biti u privatnomvlasništvu. To znači da su banke svirači koji s jedne strane sviraju po notamakoje iskazuju koliko kojemu čovjeku pripada novca od ukupne mase novca(štednja postojećega novca), a s druge strane, sviraju po notama koje iskazujukoliko je koji čovjek ostvario novog viška novca da bi se novčana masa držalana određenoj razini (stvaranje novoga novca). Svirači na jednoj strani suštedionice, a na drugoj strani su poslovne banke.

Najljepšu glazbu sviraju poslovne banke jer su one sastavni dio gospodarskogsustava, a zadaća toga sustava jest stvoriti što veći profit. U to ćemo senajbolje uvjeriti ako slušamo partituru koja se zove fakturirana i naplaćena prodaja. Ona je zapisana u standardnome kontnom planu koji omogućuje dase iz jedne točke platnog prometa izvede glazba koja nam kazuje sve što sedogodilo u bilo kojoj pravnoj osobi pa prema tome i u državi kao općoj pravnoj osobi. Stavila sam pred sebe note te partiture – bila je to zamišljena

bilanca poduzeća po fakturiranoj prodaji – promatrala sam je, razmišljala samo njoj, i nakon nekog vremena najednom sam došla na ideju kako je moguizvesti. Naime, poznato je da eskontna banka u svakom trenutku moženapraviti bilancu koja je točnija od bilance bilo kojeg poduzeća, a ako tomože ona, onda mogu i ja na temelju platnog prometa iz razreda 0 (knjižninovac) logičnom računicom izvesti potrebne podatke za sve ostale razrede.Učinila sam to i potvrdila na primjeru zamišljene bilance poduzeća da se iz



16 platnog prometa može napraviti cjelokupna bilanca po naplaćenoj prodaji.Time sam zapravo otkrila da u prirodi uvijek postoje dvije bilance – jedna pofakturiranoj prodaji, a druga po naplaćenoj prodaji. To su dvije iste bilance,ali s različitim iznosima; jedino su u prometnoj bilanci isti iznosi u razredu 0 idodane vrijednosti i viška vrijednosti u razredu 4. Evo najprije prikaza bilance

po fakturiranoj prodaji:

KNJIGOVODSTVO SVIH PODUZEĆA

STANDARDNI KONTNI PLAN PODUZEĆABILANCA PO

FAKTURIRANOJ PRODAJI

Prirodna podjela Standardna podjela PočetnisaldoPROMET Završni

saldoTemeljna Razredna Ulaz (+) Izlaz (-)

NOVAC

0 KNJIŽNINOVAC

01 Novac u poduzeću02 Novac kod drugih osoba

511300

1473550

1001-

472550

1 OSOBE 11 Dužnici12 Vjerovnici

12-8

1012751

962771

50-20

ZBROJ PRVOGA TEMELJNOG DIJELA – “NOVAC” 815 3786 2734 1052ROBA

2 TRAJNAIMOVINA

21 Vlastito znanje poduzeća22 Ostala trajna imovina

2274105

3000105

79435

220670

3 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi - 521 438 834 TROŠKOVI 41 Prenesena vrijednost

42 Dodana vrijednost43 Višak vrijednosti

-

--

473

242192

473

242192

-

--

5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja u tijeku 8 915 897 186 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi 5 902 887 157 PRODAJA 70 Rashodi i prihodi - 1000 1000 -8 PROFIT 81 Vlastita kamata

82 Dobitak poduzeća--

19245

19245

--

9 KAPITAL 90 Uložena glavnica -3207 - 3444 -3444ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” 815 7587 8639 -1052

ZBROJ BILANCE (“NOVAC” + “ROBA”)

0 11373 11373 0

Poduzeće za sebe pravi bilancu po fakturiranoj prodaji u trenutku kada jekupcu isporučilo naručenu robu. No tu kupoprodaju novac još nije potvrdio,to će učiniti nešto kasnije (a najkasnije u dogovorenom roku) te stoga bilancakoja je napravljena po fakturiranoj prodaji još nije verificirana. Tu istu bilancu može, međutim, napraviti središnja banka (FINA, ZAP ili SDK) po



17naplaćenoj prodaji. Ta bilanca može se napraviti kad god dođe do neke promjene u razredu 0 jer samo u tom trenutku može doći do promjene profitau razredu 8. Profit se povećava kod svakog primitka novca, a smanjuje kodsvakog izdatka novca. Svako povećanje profita znači da se bilanca mijenja, ato uvijek biva u trenutku kad kupac plati – I U TOM TRENUTKU

BILANCA JE VERIFICIRANA. Evo prikaza te verificirane bilance:

KNJIGOVODSTVO SVIH PODUZEĆA

STANDARDNI KONTNI PLAN PODUZEĆABILANCA PO

NAPLAĆENOJ PRODAJI

Prirodna podjela Standardna podjela Početnisaldo

PROMET Završnisaldo

Temeljna Razredna Ulaz (+) Izlaz (-)

NOVAC

0 KNJIŽNINOVAC


511300

1473550

1001-

472550


--

962751

962751

--


2 TRAJNAIMOVINA


2396-

3207-

811-

2396-

3 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi - - - -

4 TROŠKOVI 41 Prenesena vrijednost - 509 509 -42 Dodana vrijednost - 242 242 -43 Višak vrijednosti - 192 192 -

5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja u tijeku - - - -6 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi - - - -7 PRODAJA 70 Rashodi i prihodi - 962 962 -8 PROFIT 81 Vlastita kamata


19219

19219

--

9 KAPITAL 90 Uložena glavnica -3207 - 3418 -3418ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” - 811 5323 6345 -1022


0 9059 9059 0

Ovdje je prikazana verificirana bilanca, s time da su u njoj vidljivi samo podaci iz razreda 0 i podatak o uloženoj početnoj glavnici (tamnije osjenčaniiznosi), a do svih ostalih podataka dolazi se logičnim razmišljanjem. Da bieskontna banka države (FINA, ZAP ili SDK) mogla u svakom trenutku



18napraviti bilancu po naplaćenoj prodaji bilo koje posebne pravne osobe(poduzeća i ustanove) i države kao opće pravne osobe, ona ima samo jedanvršni konto na kojemu je zabilježen promet novca među svim pravnimosobama u zemlji, kao i promet novca među tim pravnim osobama i svimfizičkim osobama. I taj vršni konto države ima dvije strane – ulaznu stranu na

kojoj je zabilježen ukupni primitak novca i izlaznu stranu na kojoj jezabilježen ukupni izdatak novca. Te dvije strane moraju prema općem načelu bilanciranja biti izjednačene, no nas ovdje zanimaju samo bilance poduzeća;stoga pretpostavljamo da taj vršni konto sadrži samo platni promet svih poduzeća u državi (odnosno ukupnoga gospodarstva države), što znači da sete dvije strane razlikuju za iznos profita. Taj je platni promet u ovoj bilancizabilježen u razredu 0 i tko zna što se sve u njemu krije; u njemu može bitisadržan i svekoliki nepotrebni promet novca. Stoga je za glavnog knjigovođu

države važan samo završni saldo razreda 0 jer taj je saldo pročišćen od svegašto je nepotrebno. Bitna je karakteristika poduzeća da ostvaruje profit, a to jerazlika između završnog i početnog salda razreda 0, i to je jedina istina kojojse mora vjerovati, a sve su ostalo pretpostavke. U bilanci po naplaćenoj prodaji ta istina je 211 kuna, odnosno razlika između završnog i početnogsalda novca (1022 – 811 = 211) i nju treba vidljivo zabilježiti u razredu 8. To je i učinjeno: profit u razredu 8 iznosi 211 kuna (192 + 19).

No državi kao općoj pravnoj osobi zanimljivi su i neki drugi podaci: ona trebaznati kako su njezina poduzeća ostvarila normu koju su im vlasnici postavili,koliko su novca ljudi upotrijebili za svoju osobnu potrošnju i koliki su višak novca (višak vrijednosti, profit) sačuvali za buduću potrošnju? Državi sve tokaže početna glavnica uložena u poduzeće (u primjeru naše bilance to je iznosod 3.207 kuna), zatim eskontna stopa središnje banke (6%) i uplaćeni iznos poreza na dodanu vrijednost (14,52 kune). Na temelju tih podataka državamože izraditi cjelokupnu bilancu po naplaćenoj prodaji, pa pođimo redom da bismo vidjeli kako se logičnom računicom to može napraviti.

U toj računici najvažniji je podatak ostvareni profit koji iznosi 211 kuna i tajse podatak u razredu 8 upisuje u dva dijela – prvi je norma koju su postavilivlasnici, a drugi je prebačaj norme koji su ostvarili poduzetnici. Norma uiznosu od 192 kune upisuje se na izlaznu stranu konta 81, a ona se utvrđujetako da se od uložene početne glavnice izračuna kamata od 6% (3207 × 0,06= 192). Ostatak od 19 kuna prebačaj je norme (211 – 192 = 19) koji se upisuje



19na istu stranu konta 82. Ovi se iznosi istodobno upisuju na dugovnu stranukonta 43 (192 kune) i konta 70 (19 kuna).

Nakon toga država izračuna koliko su novca ljudi primili za osobnu potrošnju,a to je novac koji je u državnu blagajnu ušao kao porez na dodanu vrijednost

(PDV). S obzirom na to da taj porez ima jedinstvenu stopu (koja je jednakaeskontnoj stopi središnje banke) i da nitko ne može biti oslobođen plaćanjatoga poreza, vrlo se lako može izračunati da su svi građani u državi primiliiznos od 242 kune, jer dovoljno je samo iznos uplaćenog PDV-a podijeliti sastopom od 6% (14,52 : 0,06 = 242). Taj iznos država upiše na ulaznu stranukonta 42 i toga trenutka zna podatak o ukupnom (neto) društvenom dohotku(proizvodu) koji je ostvaren u državi – jer je taj dohodak u iznosu od 453 kunezapisan na dugovnoj strani razreda 4 i 7 (242 + 192 + 19 = 453).

No državu zanima i ukupan bruto društveni proizvod koji se uvijek zapisujena izlaznoj strani razreda 7. Do toga podatka dolazi se tako da se ulazna stranakonta 01 (novac u funkciji poduzeća) umanji za iznos početnog salda na tomekontu te se dobije iznos od 962 kune (1473 – 511 = 962), koji se zapiše naizlaznu stranu razreda 7. Tim je zapisom bilanca po naplaćenoj prodajizapravo završena jer je njime zapisan ukupni bruto društveni proizvod koji jeostvaren u državi, a razlika od ukupnoga neto društvenog proizvoda u iznosuod 509 kuna (962 – 453 = 509) zapisuje se na ulaznu stranu konta 41 kao prenesena vrijednost.

Preostala je još konačna provjera o ispravnosti obračuna, a država to čini takoda izlaznu stranu konta 01 umanji za iznos novca koji je u tom razdoblju ušaona konto 02 (novac u funkciji drugih osoba); to je iznos od 250 kuna, što jerazlika između ulazne strane konta 02 i početnog salda na tome istom kontu(550 – 300 = 250). To znači da je ukupni izlaz novca iz razreda 0 iznosio 751kunu (1001 – 250 = 751), a ako od toga iznosa odbijemo dodanu vrijednost

koja je zapisana na kontu 42 u iznosu od 242 kune, onda će se dobiti iznos od509 kuna (751 – 242 = 509) koji je na kontu 41 već zapisan kao prenesenavrijednost. Time je ujedno izvršena i konačna provjera.

S time u vezi ipak moram nešto reći o prenesenoj vrijednosti na kontu 41. Tase vrijednost, naime, može zanemariti jer predstavlja ponovljene vrijednostikoje se iz raznih razloga multipliciraju te tako može sadržavati i sasvim



20nepotrebne doznake između poduzeća, kojima se često želi nešto prikriti. Nodržava se na to ni ne obazire jer prenesena je vrijednost u zbroju ionakouvijek nula, a u bilanciranju je potrebna da se provjeri je li bilanca države ponaplaćenoj prodaji točna. U našem primjeru država se u to uvjerila pa senakon toga u nju po volji mogu zapisati i svi ostali podaci da bi bilanca bila

potpuna, ali oni uvijek moraju biti u skladu s općim načelima bilanciranja i siznosom profita, koji je u prirodnom knjigovodstvu jedina istina kojoj se moravjerovati. Tako je to odredio algoritam kapitala jer poštuje prirodni zakondvojnosti – a taj zakon kaže da i novac ima dvije strane: PISMO iGLAVU.

U prirodnom knjigovodstvu PISMO NOVCA JEST BILANCAPODUZEĆA PO FAKTURIRANOJ PRODAJI – jer svako poduzeće u

svojoj računici polazi od trenutka kada je kupcu isporučilo naručenevrijednosti i od njega traži da mu u novcu plati dogovorenu cijenu. To kupacčini u trenutku kada je primio naručenu vrijednost, a taj je trenutak u praviluuvijek kasniji od trenutka kada su vrijednosti isporučene. No da bi sve bilo uskladu sa zakonom dvojnosti, u prirodnom knjigovodstvu GLAVA NOVCAJEST BILANCA DRŽAVE PO NAPLAĆENOJ PRODAJI – kojom se potvrđuje da je kupac isporučenu vrijednost primio i novcem platio, odnosnoda je tom bilancom država verificirala sve kupoprodaje koje u njoj postoje. Toujedno znači da se radi provjere ispravnosti uvijek izrađuju dvije bilance: prva je po fakturiranoj prodaji, a druga je po naplaćenoj prodaji; one se razlikujusamo po tome što je u prvoj završni čin određenih kupoprodaja tek započeo, au drugoj su sve kupoprodaje privedene kraju. Prema tome, te dvije bilancerazlikuju se samo za iznos isporučene prodaje koja još nije plaćena. Iz našega primjera bilance po fakturiranoj prodaji vidimo da u obračunskom razdoblju još nije plaćen iznos od 26 kuna, jer je u razredu 1 tolika razlika između saldana kraju i na početku razdoblja (30 – 4 = 26), a ujedno je tolika razlikaizmeđu završne glavnice u bilanci po fakturiranoj prodaji i završne glavnice u

bilanci po naplaćenoj prodaji (3444 – 3418 = 26).

2. ožujka 2003. SNJEŽANA DUBAK-BRAŠKIĆ



21

UVODNI DIO

ODLUKA MONETARNOG VRHA DRŽAVEo Standardnome kontnom planu prirodnog knjigovodstva



22



23

1. DONOŠENJE STANDARDNOGA KONTNOG PLANA

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE na temelju Odluke MONETARNOGVRHA DRŽAVE donosi sljedeći STANDARDNI KONTNI PLAN:

STANDARDNI KONTNI PLANDVOJNOG KNJIGOVODSTVA PODUZEĆA

Prirodna podjela Standardna podjelatemeljna razredna

NOVAC 0 KNJIŽNI NOVAC

1 OSOBE

01 NOVAC U FUNKCIJI PODUZEĆATekući račun, žiro račun i blagajna

02 NOVAC U FUNKCIJI DRUGIH OSOBADepoziti, dani zajmovi i vrijednosnice

11 DUŽNICIKupci robe i drugi dužnici

12 VJEROVNICIDobavljači, djelatnici i financijeri



24

ROBA 2 TRAJNA IMOVINA

3 NABAVA

4 TROŠKOVI

5 PROIZVODNJA

6 PROIZVOD

7 PRODAJA

8 PROFIT

9 KAPITAL

21 VLASTITO ZNANJETajnovito znanje o poslovanju

22 OSTALA TRAJNA IMOVINAZemljište, zgrade, oprema, licence i dr.

30 NABAVLJENI PROIZVODISkladište nabavljenih proizvoda

41 PRENESENA VRIJEDNOST KAO TROŠAK Troškovi plaćeni drugim pravnim osobama42 DODANA VRIJEDNOST KAO TROŠAK

Troškovi plaćeni fizičkim osobama43 VIŠAK VRIJEDNOSTI KAO TROŠAK

Troškovna kamata na vlastiti kapital50 PROIZVODNJA U TIJEKU

Nedovršena proizvodnja i poluproizvodi60 VLASTITI PROIZVODI

Proizvodi pripremljeni za prodaju70 PRODANA ROBA

Rashodi poduzeća i prihodi od prodaje81 VLASTITA KAMATAPrvi dio profita koji pripada vlasniku

82 DOBITAK PODUZEĆADrugi dio profita koji pripada poduzetniku

90 GLAVNICA PODUZEĆAVlastita glavnica uložena u poduzeće

Svako poduzeće mora voditi poslovne knjige u skladu s načelima prirodnogadvojnog knjigovodstva koja se temelje na algoritmu kapitala. Poduzeće je,

inače, pravna osoba u kojoj se stvaraju razne vrijednosti (proizvodi i usluge) potrebne ljudima, s ciljem da se ostvari višak vrijednosti (profit ili dobitak novca) najmanje u iznosu kamate koju vlasnik gubi time što je svoj novaculožio u poduzetnički posao. Da bi poduzeća tu svoju zadaću mogla uspješnoizvršavati, sve pravne osobe u državi (poduzeća i ustanove) moraju voditisvoje poslovne knjige prema unaprijed pripremljenom STANDARDNOMKONTNOM PLANU koji je ovdje prikazan.

U tome je kontnom planu za poduzeća najvažniji podatak VLASTITATROŠKOVNA KAMATA (konto 43 i 81), koja je uvijek unaprijed poznata ikoja nepovredivo pripada vlasniku te se kao takva redovito pripisuje glavnicikoju je vlasnik uložio u poduzetnički posao. Ustanove nemaju takvu kamatu jer one samo troše i stoga nemaju vlastite glavnice, pa ne mogu imati nivlastite kamate. U tome su kontnom planu inače bitni razredi 0 i 7 jer oni činekoordinatni sustav u kojemu je razred 0 sa svojim dvjema stranama (primanjei davanje novca) inverzna slika razreda 7 (rashodi i prihodi od prodaje robe).



25Prema ovome koordinatnom sustavu prirodno dvojno knjigovodstvo poduzećamožemo si predočiti kao dva klina na kojima vise izlazni i ulazni računi. Naizlaznim računima piše koliko je novca poduzeće primilo od drugih osoba, ana ulaznim računima koliko ga je platilo drugim osobama, s time da se razlikaizmeđu izlaznih i ulaznih računa nalazi u džepu vlasnika. U standardnome

kontnom planu poduzeća taj džep vlasnika jest novac u funkciji drugih osoba(konto 02), što ujedno znači da novac u funkciji poduzeća (konto 01) morauvijek biti što bliže nuli.

Vlada Republike Hrvatske na temelju Odluke monetarnog vrha donosiStandardni kontni plan pozivom na članak 9. sadašnjega Zakona oračunovodstvu jer je riječ o unaprijed pripremljenom kontnom planu, koji jetrebao stupiti na snagu u proljeće 1991. godine. Iz nepoznatih razloga još

uvijek nije donesen i objavljen u Narodnim novinama. To je i razlog dadržava Hrvatska de facto ne postoji. Naime, taj kontni plan temeljni je aktdržave koji vrijedi od onoga dana kada je objavljen u Narodnim novinama itoga će dana država kao opća pravna osoba stvarno biti rođena jer sve njezine posebne pravne osobe moraju od toga dana urediti svoje knjigovodstvo prematome kontnom planu. To znači da se prema sadašnjem stanju u kojemu jeHrvatska sve njezine pravne osobe drže ustanovama (neprofitabilnimtvrtkama), a nakon što se donese Standardni kontni plan, svaka od njih može ucjelini ili u pojedinim svojim sastavnim dijelovima steći status poduzeća(profitabilne tvrtke) ako svojoj poslovnoj banci prijavi glavnicu poduzetničkog posla radi njezine verifikacije. Tako je to bilo zamišljeno početkom 1991. godine, a u odnosu na ono vrijeme jedina je promjena što ćeu današnje vrijeme poslovna banka verificirati tu glavnicu na taj način da ćena tekući račun osnovanog poduzeća kao poticaj doznačiti porez na dodanuvrijednost (PDV), koji je sadržan u prijavljenoj glavnici, a taj će PDV državivratiti djelatnici toga poduzeća kada prime novac za dodanu vrijednost kojusu stvorili.

U trenutku objave Standardnoga kontnog plana ujedno je de factouspostavljena pravna država, što znači da se prema tome kontnom planumoraju uskladiti Ustav Republike Hrvatske i ostali zakonski propisi. Dok tonije učinjeno, odnosno u slučaju bilo kakve dvojbe, vrijedi najveći općiinteres koji proizlazi iz toga kontnog plana i nevidljivo je zapisan u prirodnome dvojnom knjigovodstvu poduzeća.



26

31. svibnja 2003. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE



27

2. POPRATNE ODLUKE

ZA PRIMJENU STANDARDNOGA KONTNOG PLANA

ODLUKA KOJOM SE UVODI ESKONTNA STOPA HRVATSKENARODNE BANKE. Ovom se Odlukom pri Hrvatskoj narodnoj banci(HNB) osniva Hrvatska eskontna banka (HEB) s razgranatom mrežom svojihopćih i poslovnih banaka. HEB kao banka svih banaka objavljuje svojueskontnu stopu (6%), kojom ujedinjuje ukupan bankovni sustav države. Uskladu s tom eskontnom stopom HEB obavlja sljedeće bankovne poslove:

– eskontiranje ukupne novčane štednje (depozitni novac) svih pravnih ifizičkih osoba, koja je povjerena na čuvanje općim i poslovnim bankama;

– eskontiranje novčanih zajmova kojima poslovne banke financiraju poduzećau razvijanju proizvodnje i poduzetništva;

– reeskontiranje novčanih zajmova pomoću kojih su poslovne bankeeskontirale robne zajmove kojima su poduzeća financirala potrošnjuvlastitih proizvoda i usluga (tj. robe).



28Osim ovih eskontnih poslova HEB mora pratiti ukupan platni promet međusvim pravnim osobama u državi te platni promet među pravnim i fizičkimosobama. Ujedno na temelju toga platnog prometa HEB prema potrebiizrađuje permanentne bilance za ukupnu državu i za svaku njezinu pravnuosobu.

Da bi bankovni sustav mogao uredno obavljati svoju zadaću, svaka bankamora svoje poslovanje uskladiti sa Standardnim kontnim planom. Rok dokada to mora biti izvršeno zajednički će odrediti Ministarstvo financija VladeRH i Hrvatska narodna banka, s time da on ne može biti dulji od tri mjesecaračunajući od dana kad Standardni kontni plan stupi na snagu.

ODLUKA KOJOM SE UVODI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST.Ovom se odlukom u cijenu živog ili tekućeg rada ugrađuje porez na dodanuvrijednost (PDV) po stopi koja je jednaka eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke (6%). S obzirom na to da se cijena rada dodaje na prenesenu vrijednost(cijenu opredmećenog ili minulog rada) koja se kao trošak vodi na kontu 41,ona kao bruto cijena rada na kontu 42 postaje dodana vrijednost (odnosnododani trošak). To znači da je dodana vrijednost novac koji pravne osobe(poduzeća i ustanove) na temelju stvorene ukupne vrijednosti isplaćujufizičkim osobama (zaposlenicima i ostalim građanima) za njihovu osobnu potrošnju. Pri primitku toga novca ljudi moraju od njega platiti PDV; nitko ne

može biti oslobođen plaćanja toga poreza.

PDV kao porez ima određenu psihološku ulogu koja u ljudima stvara osjećajda taj porez plaćaju svojoj državi da bi ona mogla uspješno funkcionirati, ali ida mogu od svoje države tražiti da uredno obavlja svoju zadaću i da im prema potrebi pomaže, a to znači da prije svega dobro čuva njihovu štednju u novcu(depozitni novac). PDV je zapravo pretporez koji plaćaju svi građani da bi gadržava upotrijebila kao poticajni mehanizam onim poduzetnim građanima kojidokažu da svoj novac nisu upotrijebili za osobnu potrošnju, nego su se njimekoristili za razvijanje proizvodnje i izvoza u druge države. Tri su slučaja ukojima se PDV automatski plaća poduzetnim građanima. Prvi je kad građaninsvoj novac ulaže u pravnu osobu pa mu poslovna banka automatski svaki ulog povećava za pripadajući PDV. Drugi je kad građanin osniva novo poduzeće, jer u tom slučaju njegova poslovna banka na tekući račun novog poduzećaautomatski uplaćuje PDV koji je sadržan u verificiranoj glavnici. Treći jetakav slučaj kada poduzetni građani preko svojih poduzeća izvoze robu u



29druge države, jer im tada poslovna banka ostvarenu izvoznu cijenu automatski povećava za pripadajući PDV.

Uvođenjem PDV-a ukidaju se svi porezi, prirezi, carine, trošarine te posebnonaš postojeći "PDV", kao i svi drugi nameti koje radi punjenja državnog

proračuna posve nepotrebno plaćaju pravne i fizičke osobe. To znači da jesuvremena država besporezna, odnosno u njoj postoje samo kazneni porezi na promet štetnih roba (duhan, alkoholna pića ...), koje se dopušteno proizvode,te razne takse koje građani plaćaju da se ne bi bez potrebe koristili uslugamaraznih institucija.

ODLUKA KOJOM SE UVODI OBAVEZNA PREMIJA OSIGURANJA.Ovom odlukom uvodi se obavezna premija osiguranja (OPO), kojom sezaposlenici osiguravaju za slučaj određenog rizika (nezaposlenosti, bolesti,skrbi za potomstvo i starosti). Stopa OPO-a jednaka je eskontnoj stopisredišnje banke (HNB). Sam OPO također ima psihološku ulogu jer zaposlenici, time što ga plaćaju, znaju da će biti zaštićeni u slučaju nastupaodređenog rizika i stoga mogu smireno obavljati društvene zadaće za koje suse opredijelili. OPO se utvrđuje na temelju ostvarenih sati rada i mjerne skaleuvjetnog rada, i to tako da se na temelju cijene službene košare roba određuje premija za jedan sat uvjetnog rada kako bi se na temelju ostvarenih uvjetnihsati rada u mjesecu utvrdio ukupni OPO za sve zaposlenike u pravnoj osobi i

kako bi tu ukupnu premiju početkom mjeseca za protekli mjesec njihova pravna osoba doznačila mjerodavnom osiguravajućem zavodu.

OPO je sastavni dio bruto potrebne plaće zaposlenika, ali s obzirom na to dase plaća u jednom iznosu za sve zaposlenike u pravnoj osobi, OPO seosamostalio i postao mehanizam koji određuje bruto potrebnu plaću svihzaposlenika u toj pravnoj osobi, i to tako da se ukupan iznos OPO-a pomnožis količnikom broja 100 i stope OPO-a (npr. 100 : 6 = 16,67). Dobiveni iznosrasporedi se na sve zaposlenike prema unutarnjem pravilniku, s time da nitkone može dobiti manje od cijene uvjetnog rada, ali svatko može dobiti više,ovisno o svome osobnom radnom učinku, pa čak i znatno više od potrebne plaće ako ostvareni profit to omogućuje. Potrebna plaća je naime obveza poduzeća prema zaposlenicima te je u istom rangu kao i obveza premadobavljačima za isporučenu robu, a svaku takvu obvezu poslovna banka mora platiti neovisno o tome ima li poduzeće novac za isplatu takve obveze.Dakako, ako poduzeće nema novac, onda njegovu obvezu podmiruje poslovna



30 banka, ali istodobno pokreće postupak sanacije ili likvidacije toga poduzeća.To znači da je OPO postao i mehanizam koji jasno određuje graničnu točkunakon koje treba poduzeti takve mjere.

ODLUKA KOJOM SE UVODI GLAVNICA PODUZEĆA. Poduzeće je

pravna osoba u kojoj se ostvaruje poduzetnički posao koji godišnje donosiodređeni profit. Glavnica poduzeća jest sadašnja vrijednost budućega poduzetničkog posla, a utvrđuje se tako da se projektirani godišnji profit podijeli s eskontnom stopom Hrvatske eskontne banke. Poduzeće je osnovanokada poslovna banka verificira glavnicu budućega poduzetničkog posla, stime da ona ne može biti manja od 20.000 kuna. To znači da se poduzećemože osnovati za svaki poduzetnički posao koji pri eskontnoj stopi središnje banke od 6% na godinu donosi profit od 1.200 kuna (1200 : 0,06 = 20 000).

Glavnica poduzeća nije novac ni bilo koja materijalna imovina, nego je tovrijednost budućeg posla koja se ulaže u poduzeće i ona je osnovica od kojese računa vlastita troškovna kamata (konto 43), koja pripada vlasniku toga posla. Iz te kamate mora se namiriti i vlasnik uloženog novca, koji moradobiti najmanje kamatu što je gubi u banci. Naime, prema prirodnom zakonudvojnosti i kapital u razredu 9 dijeli se na dvoje – na glavnicu poduzeća iglavnicu novca. U početku se te dvije glavnice čvrsto drže zajedno kaoukupno znanje o poduzetničkom poslu, ali razvojem poduzeća nastaju

korporacije u kojima se jasno razlučuje glavnica poduzeća i glavnica novca.Zadatak prve jest da se prijenosom odgovornosti poduzeće privatizira, azadatak druge jest da ga pomoću novca integrira.

ODLUKA KOJOM SE UVODI UNUTARNJI POSLOVNI ZAJAMPODUZEĆA. Svako veće poduzeće može se pomoću unutarnjih poslovnihzajmova (menadžerskih kredita) rastaviti na više manjih poduzeća. Tim sezajmovima vlasnička odgovornost zapravo prenosi s jednog menadžera na

višoj razini na više menadžera na nižoj razini. Poslovanje poduzeća svremenom se naime širi i menadžeru je sve teže upravljati poslovima; stogadijelove svojega poduzeća odlučuje pomoću menadžerskih kredita "prodati"svojim najbližim suradnicima, odnosno poduzetnim ljudima koji dobro poznaju problematiku dijela poduzeća – predmeta kupoprodaje. Ta unutarnjakupoprodaja zapravo je reorganizacija poduzeća radi uspješnijega budućeg poslovanja, a u toj reorganizaciji dolazi do osamostaljivanja glavnice novca, budući da novi menadžeri kao unutarnji kupci ponovno procjenjuju



31materijalnu imovinu koju preuzimaju. Taj se proces inače zovePRIVATIZACIJA jer se u njoj povećava OSOBNA ODGOVORNOST ukorištenju materijalne imovine i stoga u njoj dolazi do povećanja sadašnjevrijednosti poduzetničkog posla. To ujedno znači da se povećava glavnica poduzeća koju kupci ulažu u taj poduzetnički posao, ali se istodobno

povećava i glavnica novca koja ostaje kod menadžera, koji je pomoćuunutarnjih poslovnih zajmova prodao materijalnu imovinu. Ta je prodajadakle i proces koji se naziva INTEGRACIJA jer se glavnica novca sve višecentralizira da bi služila što većem broju poduzeća i na taj način bolje koristilaraspoloživi novac. Prema tome, ti su procesi čisto unutarnja stvar poduzeća igospodarstva, jer u njima novac uopće nije potreban, naprotiv, oni ga stvaraju pa je to glavni razlog zašto su unutarnji poslovni zajmovi (menadžerskikrediti) osobito važni državama u tranziciji – pomoću njih se istodobno i u

vrlo kratkom roku (praktički trenutačno) vrednuje i privatizira ukupnogospodarstvo.

31. svibnja 2003. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

3. UPUTE ZA KNJIŽENJE REDOSLIJEDOMBROJEVA KNJIGOVODSTVENIH KONTA

Standardni kontni plan proizlazi iz prirodnoga kontnog plana koji se sastoji oddeset razreda. Ti su razredi označeni prirodnim brojevima (od 0 do 9) kojiujedno označavaju i informacijski red. Razredi su svrstani u dvije skupine:"NOVAC" (razredi 0 i 1) i "ROBA" (razredi 2 do 9). Svaka je skupina jednacjelina, a obje su skupine međusobno čvrsto povezane i između njih postoji prirodni sklad. Tu povezanost i skladnost osigurava stanje novca koje uvijek uobjema skupinama mora biti jednako, samo s obratnim predznakom, aveličinu toga stanja određuje prva skupina – jer u knjigovodstvu poduzeća

jedino je stanje novca činjenica, a sve su ostalo pretpostavke. To je i razlogzašto to stanje novca zovemo KONTROLNI SALDO.

Standardni kontni plan ima šesnaest konta s dvoznamenkastom oznakom ukojoj prva znamenka znači razred, a druga je redni broj unutar toga razreda.Ako je drugi znak nula (0), onda to znači da standardni kontni plan odnosnirazred dalje ne raščlanjuje. No svako poduzeće može po volji raščlanjivati ta



32standardna konta, s time da prva dva znaka u oznaci analitičkih konta morajuodgovarati numeričkim znakovima iz standardnoga kontnog plana.

Glavno načelo dvojnog knjigovodstva jest personifikacija knjigovodstvenihkonta koja omogućuje da to knjigovodstvo već u projektu može pokazati

vjernu sliku budućega poduzetničkog posla i u ostvarenju pratiti odstupanjeod projekta. Stoga svaki konto u tome knjigovodstvu nešto znači, nešto radi,ima određenu funkciju. U ovim uputama pokušat ćemo objasniti kako pojedini konto "djeluje" da bi zaštitio interes poduzeća, a to znači i interes poduzetnika i interes vlasnika. To knjigovodstvo vodi knjigovođa koji može biti sâm poduzetnik odnosno vlasnik, ili osoba od njegova posebnog povjerenja, ili njegov kompjutor. Ove upute u prvom su redu za togknjigovođu. Najprije ih dajemo redoslijedom brojeva konta, a zatim

redoslijedom poslovnih događaja.

Novac u funkciji poduzeća – konto 01. Na kontu 0 bilježi se novac kojise koristi za poslove zbog kojih je poduzeće osnovano. Novac na taj kontoulazi s konta 21 kada je riječ o ulaganju i s konta 11 kada dužnici uplaćujunovac za robu koju su kupili. Stanje na tome kontu treba biti što bliže nuli, a

koliko je ono govori nam kamata koja je cijena za korištenje novca. Ako je prosječna stopa te kamate približno 0%, onda se smatra da je na tome kontu istanje novca takvo (tj. približno nula). Naime, ukupan promet i stanje novcana kontu 01 prati se pomoću tekućeg računa koji se vodi u poslovnoj banci i ukojemu je u novcu sadržano ukupno poslovanje poduzeća, a taj je računkombinacija štednog i kreditnog računa, s time da na pozitivno stanje poslovna banka plaća kamatu po viđenju (3%), a na negativno stanjenaplaćuje aktivnu kamatu (9%). To znači da na svakom stanju toga računa poduzeće gubi jer ono mora vlasniku platiti kamatu po stopi koja je jednaka

eskontnoj stopi središnje banke, odnosno kamati na štednju oročenu na godinudana (6%).

Poduzeću u osnivanju poslovna banka otvara tekući račun na temelju projekta poduzetničkog posla i glavnice poduzeća koja proizlazi iz toga posla te u tomsmislu odobrava dopušteno prekoračenje (permanentni poslovni ilikomercijalni kredit). Tu glavnicu treba prijaviti mjerodavnom sudu, ali je



33 poslovna banka mora prethodno verificirati. Znak da je to učinjeno upravo jetaj tekući račun na koji je država bespovratno uplatila PDV, koji je sadržan udodanoj vrijednosti projektiranoga poduzetničkog posla.

Osim tekućeg računa poduzeće može imati i žiroračun preko kojega se prati

korištenje dugoročnog zajma kojega je odobrila poslovna banka. U samoj je prirodi toga računa da stanje na njemu bude uvijek na nuli pa se poslovna banka u tome smislu njime i služi te odobreni zajam pušta u korištenje tek kadse pouzdano zna da je stvorena nova vrijednost, jer tek tada novac ulazi nažiro račun i odmah se doznačuje dobavljaču koji je tu vrijednost isporučio.

Na kontu 01 vodi se i račun blagajne pomoću kojega poduzeće prati prometgotovog novca. Opća je težnja da gotovog novca bude što manje u optjecaju

pa u tome smislu djeluje kamata kao cijena za korištenje novca. Naime, uinteresu je poduzeća da u blagajni drži što manje gotovine te da svakugotovinsku naplatu što prije položi na tekući račun, jer na svako stanje novcau blagajni poduzeće plaća vlasniku troškovnu kamatu (6%), a ako je novac natekućem računu, onda gubi manje jer mu poslovna banka plaća kamatu poviđenju (3%). Na gotov novac koji se podiže s tekućeg računa blagajnik poduzeća (jer je fizička osoba) mora platiti PDV, što znači da mora brinuti otome da si taj PDV vrati od osobe kojoj konačno isplaćuje gotovinu.

Poduzeće može na računu blagajne držati i razne surogate novca na kojimanajviše gubi. Vrlo je dobar primjer takvoga novca ček s odgođenim rokomnaplate jer ako taj ček drži u blagajni, tada je poduzeću potreban kredit pastoga gubi dvostruku kamatu – jednu za kredit kojim se koristi (9%), a drugukoju mora platiti vlasniku (6%) za novac koji je zaleđen čekom. No i tukamata čini svoje budući da poduzeće može u banci diskontirati taj ček uzstopu od 12% te će gubitak biti manji.

U poslovanju s novcem poslovna banka doista ima vrlo važnu ulogu jer,zahvaljujući kamati i PDV-u, ona postaje vanjska logistička financijska jedinica poduzeća koja se, radi svojega interesa, brine da poduzeću nikada neuzmanjka novac za njegovo poslovanje, ali i da ga koristi samo toliko kolikomu treba, i to u trenutku kada ga treba.



34

Novac u funkciji drugih osoba – konto 02. Zbog prirode posla svremenom u poduzeću dolazi do sve većeg viška novca kojega negdje trebakorisno uložiti, jer ako se to ne učini, poduzeće gubi s obzirom na to da i nanjega mora vlasniku platiti kamatu (6%). Da se izbjegne taj gubitak, konto 02 pruža više opcija ulaganja, od onih najsigurnijih koji su svakomu dostupni do

onih koji su najprofitabilniji, ali ujedno i najrizičniji. Kod takvih ulaganjakonto 02 uvijek prima novac s konta 01, a to može biti u sljedećimslučajevima:

Deponiranje novca u poslovnoj banci . Najsigurnije ulaganje, praktički bezikakva rizika, jest deponiranje novca u poslovnoj banci, budući da banka naoročene depozite plaća kamatu koju poduzeće mora platiti vlasniku (6%). Utom slučaju teret posjedovanja novca prebacuje se na poslovnu banku, no ona

zna što s njime treba učiniti.

Pozajmljivanje novca drugome. Poduzeće može višak novca pozajmiti nekojdrugoj osobi, i to po kamati koja mora biti veća od vlasničke kamate (6%) – jer svatko tu kamatu može dobiti od poslovne banke – ali ne veća od bankovne aktivne kamate (9%) – stoga što svatko po toj kamati može dobitizajam u poslovnoj banci.

Ulaganje novca u vlastiti razvoj . Poduzeće može višak novca koristiti zavlastiti razvoj, a u tom slučaju razvojni posao tereti s interkalarnom kamatom,koja ne može biti manja od kamate koja pripada vlasniku (6%) ni veća od bankovne aktivne kamate (9%), s time da se u doglednoj budućnosti očekujeveći prihod.

Ulaganje novca u vrijednosne papire. Poduzeće može višak novca koristiti iza razvoj drugih poduzeća, bilo izravnim ulaganjem bilo preko dionica idrugih vrijednosnih papira, od kojih se također očekuje interes veći od

bankovne pasivne kamate (6%).

Iz svega ovoga može se zaključiti da je uloga konta 02 da od viška novcaosigura prihod koji ne bi smio biti manji od vlastite kamate koju poduzećemora platiti vlasniku (6%).



35

Novac koji moraju platiti dužnici – konto 11. Na kontu 11 nalaze sesva potraživanja od kupaca za isporučenu robu, što znači da je taj konto pomoću izlaznih računa izravno povezan s kontom 70 (prihodi od prodajerobe). Potraživanja na tom kontu postoje iz tehničkih razloga te stoga nemogu biti opterećena kamatom. Naime, nepisano je načelo da kupac

primljenu robu treba platiti odmah, ali u odnosima između poduzeća to u pravilu nije moguće zbog prostorne udaljenosti kupca od prodavaoca, kao izbog vremena koje je kupcu potrebno da bi provjerio količinu i kakvoću primljene robe (kvantitativni i kvalitativni primitak robe). Imajući to u vidu, prodavaoc obično kupcu daje primjereni rok u kojemu mora platiti robu.

To znači da se datum izlaznog računa gotovo uvijek razlikuje od datuma ukojemu taj račun treba "odmah" platiti. To je i razlog da potraživanja koja se

odnose na razdoblje između tih dvaju datuma nisu opterećena kamatom, ali tokupca obvezuje da preuzetu robu plati u dogovorenom roku. Iznimka je samou slučaju ako ulazna kontrola kvantitete i kvalitete dokaže da nešto u isporucine valja, no tada treba otvoriti reklamacijski postupak.

Novac koji se mora platiti vjerovnicima – konto 12. Na kontu 12 bilježe se sve obveze koje poduzeće ima s naslova nabave proizvoda, rada inovca. Tu je prije svega riječ o dobavljačima raznih proizvoda i proizvodnih

usluga te o djelatnicima koji rade za poduzeće. Za obveze premadobavljačima vrijedi sve ono što je rečeno kod konta 11, stoga ni te obveze nemogu biti opterećene kamatom. Slično je i s obvezama prema zaposlenicima, budući da se one moraju podmiriti u dogovorenom roku nakon izvršenog posla (krajem dana, tjedna, mjeseca).

Svako poduzeće mora svoje obveze prema vjerovnicima podmiriti uredno i navrijeme. O tome se osobito brine unutarnja financijska operativa, ali i poslovna banka koja je vanjska logistička financijska jedinica. Naime, bankaradi svojega interesa vodi računa da svako poduzeće uredno ispunjava svojeobveze plaćanja drugim poduzećima i ostalim vjerovnicima, jer svaki propustu tome može izazvati lančanu reakciju i dovesti u pitanje likvidnost ukupnogagospodarstva.

Kontom 12 završava prvi temeljni dio dvojnog knjigovodstva poduzeća(razredi 0 i 1). Taj se dio obično naziva financijsko knjigovodstvo



36("NOVAC") i u njemu svi dokumenti koji su predmet knjiženja imaju svojunominalu izraženu u novcu. Upravo ta nominala jest činjenica kojufinancijsko knjigovodstvo iskazuje i koju knjigovođa jedino uvažava; stogasamo ono može pokazati koliki je profit (zaradu u novcu) poduzeće ostvarilo.Ta zarada je razlika između salda financijskog knjigovodstva na kraju i na

početku razdoblja, a taj isti saldo, samo s obratnim predznakom, ima i drugitemeljni dio dvojnog knjigovodstva (razredi 2 do 9), koji se obično nazivatroškovno ili robno knjigovodstvo ("ROBA"). U knjigovodstvu poduzeća ovajsaldo ima kontrolnu funkciju pa ga nazivamo i kontrolni saldo.

Vlastito znanje kao najkvalitetnija imovina – konto 21. Kontom 21započinje drugi temeljni dio dvojnog knjigovodstva pomoću kojega

knjigovođa (šef računovodstva, controlling manager ) usklađuje dva temeljnadijela knjigovodstva i na temelju kontrolnih salda utvrđuje koliki je ostvareni profit te ga upisuje na konta 81 i 82. Zbog toga je konto 21 zapravodiskrecijski konto knjigovođe (na Zapadu ga zovu GOODWILL i pridaju muneka tajnovita svojstva), pomoću kojega on upravlja poslovanjem poduzeća istrogo pazi na sve aktivnosti koje se zbivaju na ostalim kontima, a osobito naone u razredima 0 i 1 (tj. u prvome temeljnom dijelu knjigovodstva).

Konto 21 prima na čuvanje glavnicu poduzeća koju je konto 90 (osnivač,vlasnik) uložio u poduzeće. Ta glavnica nije novac, nego je to kapital koji je povjeren poduzeću, a temeljna je značajka kapitala da se oplođuje kamatomkoja nepovredivo pripada vlasniku. Stoga odmah nakon primitka te glavnicekonto 21 tereti troškove poduzeća (konto 43) da bi time za vlasnika osiguraokamatu, koja je ujedno norma poduzeću za buduće obračunsko razdoblje ikoja se knjiži u korist konta 81 (tj. prvi dio profita).

Svako izravno ulaganje konkretne imovine u poduzeće (novac, zemljište,

zgrade, oprema te druga materijalna i nematerijalna imovina) knjiži se naizlaznu stranu konta 21, a ulazi na neka druga konta iz istoga ili nekogadrugog razreda. Ta imovina uvijek mora biti manja od uložene glavnice jer kad bi bila veća, to bi značilo da poduzeće nema vlastitog znanja. Konto 21zapravo nikad ne bi smio doći u minus stanje, a ako ipak do toga dođe, poduzeće treba sanirati ili likvidirati. Sanacijom se poduzeće reorganizira da bi ubuduće bolje funkcioniralo, a u tu se svrhu obično koriste unutarnji



37 poslovni zajmovi (tzv. menadžerski krediti), pomoću kojih se vlasništvo prenosi na odgovorne osobe u nižim organizacijskim jedinicama. Time se povećava odgovornost za poslovanje, a povećava se i glavnica, što ujednoznači da se povećava i vlastito znanje poduzeća. Ako poduzeće nije mogućesanirati, konto 21 pokreće postupak likvidacije.

Već iz dosad rečenoga vidi se da konto 21 ima izuzetnu ulogu u poduzeću, aona osobito dolazi do izražaja tijekom poslovanja jer materijalnu imovinuneprekidno svodi na nulu. S time u vezi on osobito pazi da poduzeće ostvaruje profit, što je najbolji znak da je vlastito znanje poduzeća u funkciji. Ovdje bise moglo postaviti pitanje: Što je vlastito znanje poduzeća? Kratak odgovor nato pitanje mogao bi biti: To je znanje najsigurnija, najkvalitetnija i najvrednijaimovina budući da se ono ne može otuđiti (tj. prodati), ali se može i treba

prenositi na druge, čime se vrijednost vlastita znanja poduzeća povećava. Što je to znanje veće, to znači da poduzeće potpunije koristi sve unutarnje rezervei da materijalnu imovinu s kojom raspolaže nastoji što bolje iskoristiti. Pritom je najvažnije da neprekidno vodi računa da poduzeće ostvaruje profit veći odkamate koja pripada vlasniku, i ako je to slučaj, onda poduzeće svoj zadatak ostvaruje uspješno.

Trajna imovina u funkciji poduzeća – konto 22. Na kontu 22 vodi sematerijalna imovina koja se koristi za više poduzetničkih ciklusa, a to su prijesvega zemljište, poslovne zgrade, postrojenja i razna oprema, ali i raznanematerijalna imovina (licence, patenti i druga prava), koja se izjednačuje smaterijalnom imovinom. Upravo će taj konto 22 uvelike pojasniti ulogu konta21, budući da osnivač u trenutku osnivanja poduzeća obično posjeduje nekutrajnu imovinu koju unosi u poduzeće. Ovdje se zatim postavlja pitanje:Kolika je vrijednost te imovine, jer je ona nabavljena i plaćena prije osnutka poduzeća? Dakako, osnivač će na neki način odrediti njezinu vrijednost, ali to

će ipak biti samo procjena koja u prvome temeljnom dijelu knjigovodstvaneće biti potvrđena plaćanjem u novcu. Ta je procjena dakle pretpostavka jer se knjiženje vrši samo u drugome temeljnom dijelu.

Uvažavajući sve to i poštujući namjere vlasnika (osnivača), ta će se procjena proknjižiti na kontu 22, ali će se ujedno unutar razreda 2 na posebnomeanalitičkom kontu (ispravak vrijednosti) takva procjena svesti na nulu. Tako



38se moralo učiniti budući da procijenjena trajna imovina nema protuknjižidbuu prvome temeljnom dijelu knjigovodstva. Svođenje na nulu učinjeno je pomoću konta ispravke vrijednosti, što je zapravo konto 21 raščlanjen povrstama imovine na koju se odnosi. Time se zapravo vlastito znanje na kontu21 smanjuje jer je upotrijebljeno za ispravak vrijednosti imovine koja je na

kontu 22.

U dvojnom knjigovodstvu svaka imovina koja se knjiži u drugome temeljnomdijelu vrijedi onoliko koliko je poduzeće za nju platilo, što je zabilježeno u prvome temeljnom dijelu knjigovodstva. To znači da imovina koju nikome netreba platiti za poduzeće vrijedi nula kuna, bez obzira na to kolika je njezinastvarna vrijednost. Dakako, i takva se imovina u knjigovodstvu mora voditi ponekoj vrijednosti, ali nju konto 21 uvijek svodi na nulu.

Trajna imovina na kontu 22 jest svaka imovina koja služi za više poduzetničkih ciklusa pa se postavlja pitanje: Kojim će se iznosom teretitisvaki taj ciklus? I tu svako poduzeće ima svoju politiku kako što boljeiskoristiti trajnu imovinu pa si u tom smislu ustrojiti analitičku evidenciju poamortizacijskim stopama pomoću kojih se dolazi do sadašnje vrijednosti teimovine. No te vrijednosti uopće ne utječu na veličinu profita jer u dvojnomknjigovodstvu bilo koja materijalna imovina izražena u novcu vrijedi nulakuna, a da to doista bude tako, budno pazi konto 21.

Obrtna materijalna imovina u pripremi – konto 30. Na kontu 30vode se razne nabavljene sirovine, materijali i drugi proizvodi koji se kaosupstancija ugrađuju u proizvode poduzeća, kao i razni potrošni materijali koji poduzeću služe za opće potrebe. I za ovu imovinu vrijedi sve ono što jerečeno kod konta 22, samo što ovdje trebamo spomenuti standardne (planske)cijene po kojima se obično ta materijalna imovina vodi u knjigovodstvu.

Naime, da bi se stalno imao uvid u sve dijelove poslovanja, knjigovodstvomora uvijek imati spremnu permanentnu bilancu koja je vjerna slika stvarnihzbivanja u poduzeću, što je moguće ako su sve cijene unaprijed određene ikao takve proglašene standardnim ili planskim cijenama. Te cijeneomogućuju da se stvarni prometni i proizvodni procesi odvijaju neprekinuto ida ih knjigovodstvo (kompjutor) prati u realnom vremenu. Ako dakle zasirovine i materijale poduzeće ima standardne cijene koje su unaprijed



39određene, tada se čitav proces nabave može projektirati po tim cijenama pakada naručene sirovine i materijali budu isporučeni, oni u skladište ulaze postandardnim cijenama i po tim se cijenama kasnije obračunavaju u ukupnom procesu proizvodnje. No taj obračun uvijek prati odstupanje stvarnih cijena odtih standardnih, tako da na kraju konto 30 ipak pokazuje promet i stanje po

stvarnim nabavnim cijenama. Ipak, neovisno o tome konto 21 u bilanci i tuobrtnu materijalnu imovinu svodi na nulu.

Prenesena vrijednost kao trošak poslovanja – konto 41. Postojistalna tendencija da se troškovi poslovanja izjednače s cijenom robe koja sesastoji iz prenesene vrijednosti, dodane vrijednosti i viška vrijednosti, što jeinače aksiom ekonomije. U skladu s time razred 4 razvrstava sve troškove koji

ulaze u proizvodnju na prenesene troškove, dodane troškove i višak troškova.

Konto 41 prikuplja sve troškove koji su prenesena vrijednost, a to je svakavrijednost koju je stvorila neka druga pravna osoba. Nabava robe od pravneosobe ujedno je znak da su u vezi s tom vrijednošću podmirene sve porezneobveze prema državi. To znači da na konto 41 ulaze samo one vrijednosti nakoje je već ranije plaćen porez na dodanu vrijednost. Koje su to vrijednosti?To su prije svega sve vrijednosti koje ulaze u proizvodnju s konta 22 i 30, jer

na ta konta nije mogla ući nijedna vrijednost na koju nije plaćen PDV.Osim toga, konto 41 prima razne proizvode i usluge izravno od dobavljača(konto l2). Ako su ti dobavljači pravne osobe, na ulazu se kontrolira samokvantiteta i kvaliteta nabavljene robe, a ako su oni fizičke osobe, ulazna sekontrola brine da takvi dobavljači plate PDV, jer samo u tom slučaju njihovi proizvodi i usluge mogu ući na konto 41.

Dodana vrijednost kao trošak poslovanja – konto 42. Konto 42 prikuplja podatke o stvaranju dodane vrijednosti i utvrđuje njezinu veličinu.Dodanu vrijednost stvaraju samo fizičke osobe, a to su svi zaposlenici poduzeća i drugi djelatnici koji kao vanjski suradnici rade za poduzeće. Ulaztroškova na konto 42 znak je da je dodana vrijednost doista stvorena, što se potvrđuje odobrenjem konta 12 i konačnim plaćanjem djelatnicima u novcu.



40U trenutku kad primaju novac, djelatnici su dužni platiti porez na dodanuvrijednost (6%), što u njihovo ime čini poduzeće (pravna osoba).

U stvaranju dodane vrijednost posebni status imaju zaposlenici jer oni polažu pravo na potrebnu plaću koju im poduzeće (pravna osoba) mora platiti.

Veličinu te potrebne plaće određuje obvezna premija osiguranja (OPO) koju pravna osoba mora platiti osiguravajućem zavodu za svakoga svojegzaposlenika. Iznos OPO-a ovisi o školskoj i iskustvenoj osposobljenostizaposlenika te o ostvarenim satima rada u mjesecu, a veličina zaposlenikove potrebne plaće određena je općim odnosom plaće i te premije. Od bruto potrebne plaće zaposlenik plaća određeni postotak kao bruto OPO, što unjegovo ime čini poduzeće (pravna osoba). To znači da se isplata OPO-amože odvojiti od isplate ostatka plaće jer te dvije isplate imaju istu strukturu,

a obje su obveza poduzeća prema zaposlenicima. No poduzeće može isplatiti iveće plaće od potrebnih, ali u strukturi te veće plaće nema OPO-a.

Osim plaće zaposlenika dodanu vrijednost čine sve ostale isplate koje poduzeće (pravna osoba) isplaćuje fizičkim osobama. To su isplate na osnoviugovora o djelu, autorskog ugovora, terenskog dodatka, dnevnice za službeno putovanje, naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, kao i plaćanje proizvoda i usluga nabavljenih od fizičke osobe. Na svako takvo primanje novca fizička osoba mora platiti PDV, što također u njegovo imečini pravna osoba. Iz toga slijedi da svaka dodana vrijednost u sebi sadržiPDV koji ima vrlo važnu ulogu u obračunskom sustavu države, jer on jekontrolni mehanizam koji radi na tome da što manje gotovog novca bude uoptjecaju i neprimjetno upućuje zaposlenike da svoj zarađeni novac iznad potrebne plaće ne uzimaju iz poduzeća (pravne osobe) u kojemu su gazaradili, nego da ga ostavljaju u toj pravnoj osobi da bi bili bogatiji za PDV.

Višak vrijednosti kao trošak poslovanja – konto 43. Konto 43 jesttrošak kamate koja pripada vlasniku uložene glavnice, što je inače jedinitrošak čije je odobrenje na većem informacijskom broju (konto 81). Taiznimka postoji zbog toga što su ulaganja u poduzeće poslovi najvećeg rizika,u što se možemo lako uvjeriti ako usporedimo rizik zajmodavca i ulagača. Naime, ako poduzeće radi s pozajmljenim kapitalom, ono mora zajmodavcuredovito plaćati kamatu na kredit koji koristi, a čim izostane jedno takvo



41 plaćanje, zajmodavac pokreće postupak da se kredit vrati. U tome odnosurizik zajmodavca postoji samo u slučaju ako poduzeće zajmoprimac nemadovoljno novca da vrati kredit. Rizik ulagača mnogo je veći jer da bi poduzeće moglo vlasniku platiti kamatu i vratiti uloženu glavnicu, ononajprije mora obaviti poduzetnički posao radi kojega je osnovano, a tek se

nakon toga postavlja pitanje ima li poduzeće novac koji treba platiti, odnosnovratiti ulagaču.

Neupitno je da se kamata na pozajmljeni kapital knjiži kao trošak, budući da poduzeće mora zajmodavcu u određenim rokovima plaćati dogovorenukamatu na korišteni kredit. Kada je tome tako, tim prije i tim više utroškovima poduzeća kamata mora biti za mnogo rizičniji posao. Tu kamatuekonomska znanost poznaje kao trošak povoljnije prilike (OPPORTUNITY

COST), što znači da na jednoj strani treba nadoknaditi novac koji se na drugojstrani gubi.

Višak vrijednosti kao trošak zapravo je vlastita troškovna kamata (VTK) koja pripada vlasniku uložene glavnice. Stopa VTK određena je sustavomkamatnih stopa, što znači da je ona jednaka stopi na štednju oročenu nagodinu dana (odnosno eskontnoj stopi središnje banke) – jer vlasnik tolikogubi što svoj novac ne drži u banci na deponiranoj štednji. Ta se stopa primijeni na uloženu glavnicu i dobije se iznos kamate za koji se tereti konto43, a odobrava konto 81. Tim je knjiženjem poduzeću zadana norma kojutreba ostvariti u sljedećem razdoblju da bi se vlasniku osigurala kamata kojamu nepovredivo pripada. Prema ovome, VTK je opći upravljački mehanizamkoji neprimjetno upravlja poduzećem, jer on u njemu ima istu onu funkcijukoju bol ima u čovječjem organizmu; bez te kamate poduzeće je kao čovjek bez osjećaja boli.

Proizvodnja kao osnovna djelatnost poduzeća – konto 50. Konto50 prima troškove iz razreda 4 i u njemu se izravni troškovi raspoređuju ponosiocima troška (radnim nalozima, proizvodima) i pribrajaju se zalihamanedovršene proizvodnje, gdje ostaju dok se proizvodi ne završe. Neizravni setroškovi raspoređuju po mjestima troškova (proizvodnim jedinicama), odaklese prema raznim ključevima raspoređuju po nosiocima troškova. Ovakvoraspoređivanje troškova po mjestima i nosiocima postoji samo zbog unutarnje



42organizacije posla i odgovornosti za nastale troškove, što znači da nemanikakvoga izravnog utjecaja na veličinu profita. Gotovi se proizvodi postandardnim cijenama predaju u skladište gotovih proizvoda (konto 60) ili akose proizvod ili usluga izravno isporučuje kupcu, tereti se unutarnja prodaja(konto 70), a to terećenje uvijek prati određeno odstupanje od standardnih

cijena. Na kraju obračunskog razdoblja (mjeseca, godine) na kontu 50 možeostati veća ili manja nedovršena proizvodnja, koja se obično komisijski procjenjuje i s time se ulazi u bilancu.

Sve se ovo radi kako bi se imao što bolji uvid u unutarnju problematiku i kako bi se mogao utvrditi što realniji poslovni rezultat, koji je razlika između prihoda i rashoda, što je inače rezultat "ROBE", a sve se radi stoga da bi se ukonačnici ostvario što veći profit, što je rezultat "NOVCA". Poslovni rezultat

posebni je interes poduzeća, a profit je sveopći interes. Zbog toga sveopćeginteresa konto 21 ima stalnu zadaću da u knjigovodstvu materijalne zalihe držina nuli pa to tako čini i s nedovršenom proizvodnjom.

Gotovi proizvodi vlastite proizvodnje – konto 60. Na konto 60 ulazegotovi proizvodi vlastite proizvodnje s konta 50 po standardnoj cijeni. To sucijene koje su unaprijed određene financijskim planom poduzeća i po njima se

zadužuje skladištar gotovih proizvoda, a odobrava se proizvodnja. Nostandardne cijene uvijek prati neko odstupanje koje ih ispravlja, što znači dase na kontu 60 gotovi proizvodi vode po nekoj pretpostavljenoj cijeni proizvodnje. Troškovi s konta 50 pribrajaju se zatečenim zalihama na početkuobračunskog razdoblja, i to je ukupan ulaz u skladište.

Tijekom obračunskog razdoblja po nalogu službe prodaje konto 60 isporučujegotove proizvode kupcu, koji na otpremnom dokumentu potvrđuje primitak. Stom potvrdom i s pretpostavljenom cijenom proizvodnje tereti se konto 70(služba prodaje). Ako je taj izlaz bio manji od ulaza, razlika se odnosi nazalihe gotovih proizvoda na kraju obračunskog razdoblja. Te zalihe vode se po pretpostavljenim cijenama proizvodnje i s njima se ulazi u bilancu. Nokonto 21 i te zalihe svodi na nulu!



43

Rashodi i prihodi u prodanoj robi – konto 70. Konto 70 na ulaznojstrani sadrži pretpostavljene rashode u prodanoj robi, a na izlaznoj su stranizabilježeni prihodi od prodaje pa je razlika između tih prihoda i rashoda poslovni rezultat koji ima značenje samo za konkretno poduzeće. Kod analizetoga poslovnog rezultata knjigovođa mora uvijek uzeti u obzir troškove

zadržane u zalihama proizvodnje, kao i knjigovodstvenu vrijednost drugematerijalne imovine, jer je financijski rezultat (tj. profit) za toliko manji.Ukupni rashodi na kontu 70 inače su uvijek jednaki troškovima iz razreda 4,eventualno korigiranima za početne i završne zalihe na kontima 50 i 60.

Prihodovnu stranu čine izlazni računi, koji u prvome temeljnom dijelu("NOVCU") moraju biti potvrđeni plaćanjem u novcu. To je stoga jedini podatak u drugome temeljnom dijelu knjigovodstva ("ROBI") koji govori o

uspjehu poslovanja. Naime, izlazna strana konta 70 sadrži sve izlazne računekojima su tijekom obračunskog razdoblja terećeni kupci za isporučenu robu, aosnova toga terećenja poslovni su ugovori i potvrda kupca da je isporučenurobu primio. Ako je prihodovna strana veća od rashodovne, poduzeće jeostvarilo dobitak, a ako je obratno, poduzeće posluje s gubitkom (negativnimdobitkom). Taj dobitak, odnosno gubitak prenosi se na konto 82, čime serashodovna i prihodovna strana na kontu 70 izjednačuju.

Vlastita kamata kao prvi dio profita – konto 81. Vlastita kamatanepovredivo pripada vlasniku pa je već ranije proknjižena na teret konta 43, au korist konta 81, i time je poduzeću postavljena norma o minimalnom profitukojega u sljedećem razdoblju (godini) treba ostvariti. Ta se kamata računa poeskontnoj stopi središnje banke (odnosno po stopi deponirane štednje oročenena godinu dana). Ovo knjiženje još ne znači da se za tu kamatu povećavaglavnica koju je vlasnik uložio u poduzeće, jer za to mora biti ispunjen samo jedan uvjet – a taj je da na kraju obračunskog razdoblja konto 82 ne pokazujegubitak.

Kamata na kontu 81 znači da su u poduzeću uspostavljeni vlasnički odnosi ukojima vlasnik nalaže poduzetniku da za njega mora ostvariti tu kamatu i da jena kraju obračunskog razdoblja pripiše njegovoj glavnici. Pritom uopće nijevažno tko je taj vlasnik, ali on mora biti prepoznatljiva osoba. Za poduzeće jenajbolje rješenje ako su poduzetnik i vlasnik ista osoba jer u tom slučaju poduzetnik upravlja poduzećem i ostvaruje profit s vlasničkom odgovornošću.



44

Dobitak poduzeća kao drugi dio profita – konto 82 . Konto 82 sadrži podatak o dobitku poduzeća. Postupak utvrđivanja toga dobitka potpuno jeautomatiziran, što znači da ga može utvrditi i kompjutor. Opisat ćemo taj postupak. Najprije se saldira ukupna bilanca i utvrdi kontrolni saldo prvogatemeljnog dijela knjigovodstva (razredi 0 i 1). Zatim se provjeri ima li drugitemeljni dio (razredi od 2 do 9) isti taj saldo, samo s obratnim predznakom.Ako dobijemo takav rezultat, ispravnost bilance je provjerena.

Nakon toga se pomoću kontrolnog salda utvrdi profit, što je razlika izmeđukontrolnih salda na kraju i na početku razdoblja za koje se radi zaključna bilanca. Od toga profita odbije se vlastita kamata iz konta 81 i dobivena je

razlika konto 82 (dobitak ili gubitak poduzeća). Konto 82 trebao bi inače biti jednak poslovnom rezultatu iz konta 70, a ako to nije slučaj, razlika se odnosina zalihe materijalne imovine i prenosi se na potražnu stranu konta 21 kaovlasnička pričuva. Postupci utvrđivanja profita i knjiženja objašnjeni su uUputama za knjiženje redoslijedom poslovnih događaja.

Na kraju godine (31. prosinca u 24 sata) ostvareni profit pripisuje se uloženojglavnici, što znači da se za sljedeću godinu norma poduzeća povećava. Tako

mora biti jer se profit ne može nikomu isplatiti, što je temeljni zakon kapitalakoji knjigovođa mora stalno imati na umu. Ako je na kontu 82 pokazangubitak koji je manji od kamate na kontu 81, što znači da je poduzeće ipak ostvarilo neki profit, glavnica se automatski povećava za tako umanjeni profit.Ako kontrolna salda kažu da je ostvaren negativni profit, uložena se glavnicasmanjuje. Neovisno o tome koliki je gubitak knjigovođa odmah pokreće postupak sanacije ili likvidacije poduzeća.

Uložena glavnica kao temeljni kapital poduzeća – konto 90. Konto90 na izlaznoj strani sadrži podatak o glavnici poduzetničkog posla. Kodosnivanja poduzeća to je bila osnivačka glavnica, što je u knjigovodstvu poduzeća prvo knjiženje. Glavnica je inače vrlo važan podatak jer ona u jednome novčanom iznosu daje računsku sliku ukupnoga poduzetničkog posla. Ona je zapravo sadašnja vrijednost posla u koji poduzeće ulazi, anjezinu veličinu određuje osnivač na temelju projekta za sljedeće razdoblje, iz



45kojega je vidljiv očekivani godišnji profit koji će poduzeće ostvarivati. Taj se profit podijeli s eskontnom stopom središnje banke, a dobiveni je rezultatveličina osnivačke glavnice koja se prijavljuje mjerodavnom sudu. Prijavljenuglavnicu nitko ne treba provjeravati s obzirom na to da je nju verificirala poslovna banka otvaranjem tekućeg računa i uplatom PDV-a na teret države,

što je znak da se počinje računati kamata na glavnicu jer je poduzećeosnovano. Naime, bitna je karakteristika glavnice da se na nju uvijek računakamata koja nepovredivo pripada vlasniku, a ta kamata počinje teći odtrenutka kad je poslovna banka uplatila PDV na tekući račun osnovanog poduzeća. Tom se kamatom tereti konto 43 i odobrava konto 81 te je time poduzeće zaduženo da za vlasnika mora ostvariti tu kamatu, što ujedno značida je tim knjiženjem poduzeću određena norma koju treba ostvariti usljedećem obračunskom razdoblju. Pod pretpostavkom da se projektirani

posao ostvari upravo onako kako je predviđeno, poduzeće bi ostvarilo profit uvisini vlastite kamate koja je zapisana na kontu 8l. No stvarnost se uvijek razlikuje od projekta, a kolika je ta razlika, bit će zapisano na kontu 82 kaoodstupanje od projektiranog profita.

Temeljna zadaća poduzeća jest da stvaranjem vrijednosti ostvari i što jemoguće veći profit. U knjigovodstvu poduzeća taj je profit zapisan u razredu8, i to uvijek u dva dijela – prvi je vlastita kamata koja pripada vlasniku, adrugi je dobitak poduzeća koji pripada poduzetniku. Takav zapis profita u dvadijela znak je da su u poduzeću riješeni vlasnički odnosi, ali to ne znači da jeizvršena i raspodjela profita između vlasnika novca i vlasnika poduzetničkog posla. Ta se raspodjela naime vrši pomoću konsolidirane bilance koja se radiu postrealnom vremenu i u kojoj su se vlasnik uložene glavnice novca(financijer) i vlasnik uložene glavnice poduzeća sporazumjeli o raspodjeli profita. O toj konsolidiranoj bilanci bit će govora na drugome mjestu jer ovdjerazmatramo permanentnu bilancu poduzeća u kojoj se profit uvijek pripisujeglavnici poduzetničkog posla – i to iz razloga što se profit poduzeća

nikomu ne može isplatiti!

Ako je na kontu 82 poduzeće ostvarilo gubitak, a to se događa uvijek kad jeostvareni profit manji od vlastite kamate ili kad je ostvaren negativan profit(gubitak), glavnica se na kraju godine ne povećava u očekivanom iznosu, ilise čak smanjuje, sve je to znak da treba pokrenuti postupak sanacije ililikvidacije poduzeća. Sanacija poduzeća znači da treba unaprijediti





47

4. UPUTE ZA KNJIŽENJE REDOSLIJEDOMPOSLOVNIH DOGAĐAJA

Projektiranje poduzetničkog posla i verifikacija osnivačkeglavnice. Svaki poduzetnički posao mora imati projekt na temelju kojega jeutvrđena osnivačka glavnica jer ona je uvjet za osnivanje poduzeća u kojemuće se taj posao ostvariti. Osnivačka je glavnica sadašnja vrijednost poduzetničkog posla u koji poduzeće ulazi, a utvrđuje se tako da se očekivanigodišnji profit koji proizlazi iz projekta podijeli s eskontnom stopom središnje banke. Ako, primjerice, predviđeni godišnji profit iznosi 180 kuna, a eskontna je stopa 10%, onda je glavnica 1800 kuna (180 : 0,1), a ako je eskontna stopa

8%, glavnica iznosi 2.250 kuna (180 : 0,08). Ovdje prikazujemo projektnukalkulaciju u kojoj je glavnica utvrđena u uvjetima eskontne stope središnje banke od 6%, a ta će nam glavnica poslužiti kao polazište primjera koji ćemoobraditi u ovim uputama.

Projekt-1 (P-1)

PROJEKTNA KALKULACIJA PODUZETNIČKOG POSLA



48Elementi cijene Iznos

1.

Projektirana prodajna cijena robe (proizvoda i usluga)1000

2. Nabavna cijena materijala i usluga ili projektirana prenesena vrijednost 5203. Plaće djelatnika ili projektirana dodana vrijednost 3004. Ukupni troškovi ili projektirana ukupna vrijednost (2 + 3) 820

5. Profit ili projektirani višak vrijednosti (1 – 4) 1806. Eskontna stopa središnje banke (6%) 0,06

7.

Glavnica poduzeća ili sadašnja vrijednost poduzetničkog posla (5 : 6)3000

Pretpostavimo da poduzetnik koji želi osnovati poduzeće već ima tvrtku(poduzeće u pripremi, probno poduzeće) u kojoj se poduzetnički posao pripremao za buduće poslovanje. Pripreme su izvršene kad je utvrđenaglavnica s kojom će novo poduzeće ući u posao. Tu glavnicu mora verificirati poslovna banka, a znak da je to učinjeno jest uplata PDV-a na tekući računosnovanog poduzeća. Taj PDV država bespovratno ulaže u poduzeće, a bankaujedno odobrava permanentni komercijalni kredit (dopušteno prekoračenje natekućem računu) kojim se poduzeće može koristiti prema potrebi.

Osnivanje poduzeća i knjiženje osnivačke glavnice. Uplatom PDV-au iznosu od 18 kuna (6% od dodane vrijednosti iz projektne kalkulacije) poduzeće je de facto osnovano i od toga trenutka verificirana glavnica počinjeračunati kamatu koja pripada vlasniku poduzetničkog posla. Prijavamjerodavnom sudu samo je formalnost koja se mora obaviti, a u toj prijavimora biti naveden naziv tvrtke, broj tekućeg računa kod poslovne banke,naziv osnivača te ime i prezime odgovorne osobe koja će voditi poslove poduzeća. U prijavi mora biti naveden i iznos verificirane glavnice kojuosnivač (vlasnik) ulaže u poduzeće, s time da ona ne može biti manja odzakonskog minimuma (20.000 kuna).

Osnivačka glavnica knjiži se s datumom uplate PDV-a i od toga dana počinjeteći vlastita kamata na tu glavnicu po stopi koja je jednaka eskontnoj stopiHNB-a (6%). Nije važno kada će se ta kamata proknjižiti; knjiženje zasljedeće obračunsko razdoblje može se izvršiti odmah, a mora biti napravljenonajkasnije kod zaključka obračuna za to razdoblje, odnosno na kraju poslovnegodine (31. prosinca). Ovdje dajemo primjer knjiženja osnivačke glavnice,uplate PDV-a od strane države i troškovne kamate za prvu godinu poslovanja



49 poduzeća. To su prva knjiženja koja mora obaviti svako poduzeće, s time daknjiženje obračuna kamate ne mora biti treće po redoslijedu, ali ga ovdje tako prikazujemo kako bismo naglasili upravljačku funkciju kamate te da je timknjiženjem zapravo određena norma koju poduzeće mora ostvariti usljedećem razdoblju (godini).

Temeljnica-1 (T-1)

KNJIŽENJE OSNIVAČKE GLAVNICE, UPLATE PDV-a I TROŠKOVNE KAMATE

Opis poslovnog događaja KONTO ULAZ(duguje)

IZLAZ(potražuje)

1. Poslovna banka verificirala osnivačku glavnicu 21/90 3000 30002. Bespovratna uplata PDV-a od strane države (6% od 300) 01/21 18 183. Godišnji trošak vlastite kamate (6% od 3000)

43/81 180 180

Ulaganje novca i prvi trošak poduzeća u osnivanju . Kod otvaranjatekućeg računa osnivač mora uložiti minimalni iznos koji je propisanzakonom, ili veći kojega traži poslovna banka. U našem primjeru takva uplatanije potrebna, jer je država uplatila PDV; stoga u sljedećem primjeru pokazujemo samo knjiženje sudske takse koju poduzeće plaća kod osnivanja.Knjigovođa poduzeća (to može biti sam vlasnik poduzetničkog posla, osobaod njegova posebnog povjerenja ili njegov kompjutor) vodi računa da senovac ulaže onda kada je to potrebno, pri čemu se treba što manje koristiti

kreditom koji je odobrila poslovna banka, jer na iznos toga kredita(dopuštenog prekoračenja) banka zaračunava aktivnu kamatu (9%), a poduzetnik (vlasnik poduzetničkog posla) mora ulagaču novca (vlasniku kojiulaže glavnicu novca) platiti pasivnu kamatu (6%), što znači da u slučajukorištenja komercijalnog kredita poduzeće gubi tri postotna poena.

T-2

KNJIŽENJE PLAĆANJA SUDSKE TAKSE ZA REGISTRACIJU PODUZEĆA

Opis poslovnog događaja KONTO ULAZ

(duguje)

IZLAZ

(potražuje)

4. Plaćanje sudske takse virmanom41/01

2 2

ALTERNATIVA4. Plaćanje sudske takse gotovinom 41/21 2 2

Alternativa je ovdje pokazana samo kao primjer kako se nepotrebno smanjujestanje na kontu 21 (što znači da se smanjuje vlastito znanje), jer dok postoji



50 pozitivno stanje na tekućem računu, ne treba ništa plaćati sa svojega osobnogračuna. Ovim knjiženjem ujedno je naglašeno da bilo koje ulaganje imovine u poduzeće, i na bilo koji način, ide preko konta 21 (diskrecijskog kontaknjigovođe, vlastitog znanja). To ujedno znači da svako ulaganje u poduzećesmanjuje vlastito znanje te stoga knjigovođa preko konta 21 budno pazi da

ulaganja u poduzeće budu što manja, a što se tiče ulaganja novca, osobito vodiračuna da ta ulaganja budu samo u iznosu koji je potreban i kada je potreban.

Ulaganje materijalne imovine u poduzeće. Poduzeće je već prijeformalnog osnivanja raspolagalo određenom trajnom imovinom i drugimmaterijalnim sredstvima, potrebnima za obavljanje djelatnosti. Tu imovinu sdanom osnivanja treba proknjižiti u poslovne knjige po nabavnoj cijeni(dokument je faktura dobavljača) ili je treba procijeniti tako da

knjigovodstvena vrijednost bude što bliža stvarnoj tržišnoj vrijednosti (to jeona vrijednost koju bi poduzeće dobilo da tu imovinu proda). Napominjemo,vrijednost te imovine nema nikakvog utjecaja na veličinu profita koji će seostvariti jer je poduzeće nikome ne treba platiti i zato ona ima samo ulogu posebne pričuve vlasnika koja se mora čuvati. Tu imovinu treba što boljeiskoristiti i upravo stoga knjigovođa djelatnike koji njome rukuju običnozadužuje s nabavnom cijenom jer toliko bi poduzeće moralo za nju platiti da je ponovno nabavlja. Primjer knjiženja trajne imovine može se vidjeti u

sljedećem prikazu.

T-3

KNJIŽENJE TRAJNE MATERIJALNE IMOVINE KOJA SE ULAŽE U PODUZEĆE


IZLAZ(potražuje)

5.

Trajna imovina u funkciji po procijenjenoj vrijednosti

22/21 140 140

Kod ovoga se knjiženja vrlo dobro vidi funkcija konta 21, jer što je višematerijalne imovine uloženo, to se više smanjuje stanje na tome kontu, a toznači da se dio znanja nalazi na nekome drugom kontu (u ovome primjeru nakontu 22) pa knjigovođa mora voditi računa i o vrijednosti te trajne imovine. No kod te imovine postoji drugi problem, koji je povezan s profitom koji će poduzeće ostvariti. Naime, s obzirom na to da tu materijalnu imovinu poduzeće ne treba nikome platiti (jer ju je ranije platio osnivač sa svojegaosobnog tekućeg računa), to poduzeće ostvaruje nerealno visok profit pa se



51knjigovođa pri utvrđivanju profita nalazi u velikoj dvojbi – TREBA LIPOČETNO ULAGANJE TRAJNE IMOVINE IZJEDNAČITI SULAGANJEM NOVCA? U svakom slučaju to je poseban problem zbogkojega se glavnica novca počela odvajati od glavnice poduzeća. Zbog togadolazi do poznatih istodobnih procesa privatizacije i integracije, o čemu će

biti govora na drugome mjestu, a u ovom primjeru pretpostavit ćemo da jeknjigovođa odlučio kako će pri izračunavanju profita početno ulaganje trajneimovine tretirati kao početno ulaganje novca.

Nabava materijala od drugih poduzeća i plaćanje. Formalnoosnivanje poduzeća i prijava glavnice postoje radi toga da javnost budeupoznata sa činjenicom da se određenog dana u složene tokove društvene proizvodnje uključuje novo poduzeće s punom kreditnom sposobnošću. To

znači da novo poduzeće može za svoje potrebe naručivati potrebnu robu i da ćeona nakon isporuke biti uredno i na vrijeme plaćena. Pritom knjigovođa mora paziti da se naručuje samo ona roba koja je potrebna i da se ulazni račundobavljača plati u roku dospijeća. U pogledu plaćanja knjigovođa ima trimogućnosti: prva je da plaćanje izvrši poslovna banka i da tekući račun poduzeća uđe u minus stanje, druga je da vlasnik prethodno sa svojegaosobnog računa doznači potreban novac na tekući račun poduzeća i da potomiz njega banka izvrši plaćanje, a treća je da kupljenu robu što prije osposobi zadaljnju prodaju i da je kupac plati na tekući račun poduzeća s kojega onda banka plati dobavljaču. Prva se mogućnost koristi samo u slučaju kada poduzetnik nema na raspolaganju vlastiti novac, jer tada poslovna bankauredno i na vrijeme plaća dobavljaču, ali pritom poduzeću zaračunava aktivnukamatu (9%); poduzeće time gubi budući da bi vlasniku platilo samo pasivnukamatu na oročenu štednju (6%). Skladište inače u pravilu preuzima materijal po unutarnjim standardnim cijenama, ali njih uvijek prati određeno odstupanje pomoću kojega se one na kontu 30 svode na stvarne nabavne cijene. Te stvarnecijene ovise i o odabranoj mogućnosti, a knjigovođa se mora odlučiti za onu

koja je najviše u interesu poduzeća. To je, dakako, treća mogućnost, no ona semože ostvariti samo ako postoje određeni uvjeti (kratak poduzetnički ciklus) pa je u primjeru prikazana samo druga i, kao alternativa, prva mogućnost.

T-4

KNJIŽENJE NABAVE I PLAĆANJA MATERIJALA ZA POTREBE PROIZVODNJE


IZLAZ(potražuje)



52

6. Skladište primilo naručeni materijal od raznih dobavljača30/12

415 415

7. Uložen novac na tekući račun 01/21 400 4008. Dobavljačima plaćen dospjeli ulazni račun 12/01 407 407

ALTERNATIVA (prva mogućnost)

6. Skladište primilo naručeni materijal 30/12 415 4157. Dobavljaču plaćen ulazni račun 12/01

415 415

Prenesena vrijednost kao troškovi poduzeća. Svi troškovi koji su plaćeni drugim pravnim osobama za poduzeće su prenesena vrijednost.Značajka tih troškova jest da poduzeće kupac na njih ne plaća porez nadodanu vrijednost (PDV). U tu skupinu troškova ulazi trajna imovina s konta

22 i obrtna imovina s konta 30 te razne usluge pravnih osoba koje izravnoterete troškove na kontu 41. No ukoliko se neka oprema ili materijal nabavljaod fizičkih osoba, knjigovođa pri plaćanju mora privatnom dobavljačusustegnuti PDV i doznačiti ga poreznom uredu. To znači da se na kontu 22 i30 nalazi materijalna imovina na koju je PDV u svakom slučaju plaćen. U primjeru pokazujemo slučajeve u kojima se prenesena vrijednost javlja kaotrošak, primjerice kada razred 4 prima materijalnu imovinu iz razredâ 2 i 3 terazne usluge koje razred 4 izravno prima od drugih pravnih osoba.

Svakom poduzeću je u interesu prenesenu vrijednost što prije pripremiti zadaljnju prodaju i isporučenu robu naplatiti u što kraćem roku. Taj interes postoji zbog dvaju razloga: prvi je da se što manje novca uloži u poduzeće jer dio svojih troškova može pokriti iz redovitih prihoda koje ostvaruje, a drugi jeda što prije ostvari očekivani profit. Poslovni događaj 12 primjer je ulaganjanovca u poduzeće kada je to potrebno, što je poduzeću najviše u interesu, budući da vlasniku za korišteni novac plaća pasivnu kamatu od 6% (trošak povoljnije prilike), a poslovnoj banci moralo bi platiti aktivnu kamatu od 9%

(trošak nepovoljnije prilike).

T-5

KNJIŽENJE PRENESENE VRIJEDNOSTI KAO TROŠKA POSLOVANJA PODUZEĆA


IZLAZ(potražuje)

9.

Amortizacija opreme (25%)

41/22 35 3510. Troškovi materijala za proizvodnju 41/30 415 415



5311. Razne usluge drugih pravnih osoba 41/12 36 3612. Uložen novac na tekući račun 01/21 50 5013. Plaćanje usluga drugim pravnim osobama 12/01 36 36

Određeni troškovi poslovanja kao dodana vrijednost. Na novac koji pravna osoba isplaćuje fizičkoj osobi u gotovini primatelj novca mora platiti porez na dodanu vrijednost (6%). Isplate djelatnicima na temelju ugovora odjelu i autorskog ugovora, zatim isplate terenskih dodataka, isplate naknadaza korištenje privatnog automobila, isplate za kupnju stvari ili usluga od privatne osobe, kao i isplate troškova službenog puta, troškovi su poduzećakoji su po svojoj prirodi dodana vrijednost. Na svaki novac za ove potrebePDV se mora platiti kada se na osobni tekući račun fizičke osobe doznačujenovac ili se gotovina podiže s tekućeg računa poduzeća. Ovdje obrađujemo primjer službenog puta jer je najsloženiji s obzirom na to da blagajnik mora

opravdati PDV, što znači da za PDV treba teretiti putni nalog. Kako blagajnik poduzeća ne bi imao brigu oko toga poreza, postoji mnogo jednostavnijerješenje (vidjeti alternativu) prema kojemu ne treba platiti PDV, što je uinteresu poduzeća jer su troškovi manji. Poduzeće naime ima određenetroškove (npr. dnevnice za službeni put) koji se plaćaju fizičkim osobama pasu po svojoj prirodi dodana vrijednost na koju državi treba platiti porez. Akose takvi troškovi plaćaju kreditnom karticom poduzeća, oni su prenesenavrijednost na koju se PDV ne plaća. PDV stoga potiče ljude na pozitivna

razmišljanja o tome kako da smanje svoje troškove, a ona osobito dolaze doizražaja kada je u pitanju porez, jer čovjek tada čak i podsvjesno razmišlja štomože napraviti kako bi državi platio manji porez.

T-6

KNJIŽENJE TROŠKOVA SLUŽBENOG PUTA KAO DODANA VRIJEDNOST


IZLAZ(potražuje)

14. Podignuta gotovina u banci

01/01 19 20

Zaduženje blagajnika za PDV (6% od 20)

01/ - 1 -ZBROJ 20 20

15. Obračun putnog naloga 42/12 20 2016. Isplata iz blagajne djelatniku 12/01 20 19

Odobrenje blagajnika za PDV (6% od 20) - /01 - 1ZBROJ 20 20

ALTERNATIVA (kreditna kartica)



5414. Putni nalog na temelju kreditne kartice 41/12 19 19

15. Plaćeno poduzeću čija je kreditna kartica

12/01 19 19

Prihod poduzeća od prodaje proizvoda i usluga. Sljedeći događaj pokazuje prihod koji je poduzeće ostvarilo tijekom obračunskog razdoblja

(godine), od kojega je jedan dio ostao nenaplaćen jer dospijeće plaćanja prelazi u sljedeće razdoblje (godinu). Ovdje je inače poznati problem radi li poduzeće svoj obračun po fakturiranoj ili naplaćenoj realizaciji. Tu nemanikakve dvojbe jer je za prodavaoca bitan trenutak kada je prijevoznik ilikupac preuzeo isporučenu robu, a plaćanje ionako mora biti izvršeno udogovorenom roku, o čemu osobito vodi brigu poslovna banka poduzeća.Zbog toga su izlazni računi najvažniji dokument obračunskog sustava poduzeća jer oni na izlaznoj strani konta 70 pokazuju koliki je prihod

poduzeće ostvarilo, a na ulaznoj strani konta 11 piše kada i koliko kupcimoraju platiti.

T-7

KNJIŽENJE IZLAZNOG RAČUNA ZA ISPORUČENU ROBU I PLAĆANJA KUPACA


IZLAZ(potražuje)

17. Fakturirano kupcima za isporučenu robu 11/70 1100 110018. Kupci platili virmanom

01/11 1088 1088

Troškovi potrebne plaće kao dodana vrijednost. Pravna osoba dužna je za sve svoje zaposlenike osiguravajućem zavodu platiti obaveznu premijuosiguranja (OPO). Ukupan bruto OPO-a utvrđuje se na temelju jedinične bruto premije za jedan sat najjednostavnijeg rada te broja uvjetnih sati koje suzaposlenici ostvarili u određenome mjesecu. Taj ukupan bruto OPO-a množise s određenim multiplikatorom (u našemu primjeru to je 16,67) i dobije se bruto iznos potrebne plaće koji je pravna osoba dužna isplatiti svojim

zaposlenicima za taj mjesec. Pravna osoba svojim pravilnikom raspoređujetako dobiveni bruto iznos plaća na sve svoje zaposlenike, s time da nitko nemože dobiti plaću manju od cijene za jedan sat najjednostavnijeg rada, alisvatko može dobiti više, ovisno o radnom učinku. Iz sljedećega primjeraknjiženja može se vidjeti kako se dolazi do bruto iznosa potrebnih plaćazaposlenika. S obzirom na to da se osiguravajućem zavodu OPO uvijek plaćau bruto iznosu (neto + PDV), isplata te premije može se odvojiti od isplate





56T-9

KNJIŽENJE PRIJENOSA TROŠKOVA POSLOVANJA NA PROIZVODNJU


IZLAZ(potražuje)

22. Ulaz troškova – prenesena vrijednost 50/41 968 488– dodana vrijednost - /42 - 300

– višak vrijednosti - /43 - 180ZBROJ 968 968

Utvrđivanje ukupnih rashoda u prodanoj robi. Troškovi u razredu 5mogu biti veći od troškova koji su preneseni iz razreda 4 za zalihe nedovršene proizvodnje koje su zatečene na početku obračunskog razdoblja. Svi se titroškovi razvrstavaju po mjestima i nosiocima, odakle se prenose u razred 6,odnosno u razred 7. Izlaz troškova ne može biti veći od ukupnog ulaza(početne zalihe uvećane za ulaz iz razreda 4). Ako je izlaz troškova manji od

toga ulaza, razlika se odnosi na zalihu nedovršene proizvodnje na krajuobračunskog razdoblja. O tim zalihama knjigovođa osobito treba voditiračuna jer to je najmanje vrijedna imovina poduzeća pa tu materijalnuimovinu kao pričuvu nikako ne treba precjenjivati – time samo zavarava sebei druge. Sve to vrijedi i za gotove proizvode u razredu 6.T-10

KNJIŽENJE PRIJENOSA TROŠKOVA NA RASHODE U PRODANOJ ROBI

Opis poslovnog događaja KONTO ULAZ

(duguje)

IZLAZ

(potražuje)23. Prijenos troškova na gotove proizvode 60/50 960 96024. Gotovi proizvodi isporučeni kupcima 70/60 955 955

Razredi od 4 do 7 čine povezani niz u kojemu troškovi iz razreda 4 prolazekroz sve faze proizvodnje te korigirani za početne i završne zalihe završavajuu razredu 7 kao rashodi u prodanoj robi.

Knjiženje viška novca oročenog u poslovnoj banci. Temeljna jezadaća poduzeća da stvaranjem vrijednosti ostvari što je moguće veći profit,

pa zbog toga nakon uhodavanja ima na raspolaganju sve više slobodnognovca. Taj se novac ne može nikome isplatiti jer kada bi se to učinilo,automatski bi se povećali troškovi i smanjio bi se profit. Ako je taj višak novca bez potrebe na tekućem računu, poduzeće tada gubi jer mu poslovna banka plaća pasivnu kamatu po viđenju (3%), a ono vlasniku mora platitikamatu po eskontnoj stopi središnje banke (6%). Iz toga se razloga slobodannovac mora nekako upotrijebiti. Mogućnosti su sljedeće: može ga se oročiti u banci uz kamatu koja se mora platiti vlasniku (6%), može ga se pozajmiti



57nekome drugom, uz kamatu koja ne bi trebala biti manja od vlasničke kamate(6%) niti bi mogla biti veća od bankovne aktivne kamate (9%), a može ga se ina razne druge načine uložiti u nešto korisno, gdje se očekuje profit veći odkamate koja se mora platiti vlasniku (6%). U primjeru je prikazana prvamogućnost.

T-11

KNJIŽENJE VIŠKA NOVCA OROČENOG U POSLOVNOJ BANCI


IZLAZ(potražuje)

25. Oročen novac u poslovnoj banci

02/01 300 300

Na kontu 02 nalazi se novac poduzeća koji je u funkciji drugih osoba i tajnovac trebao bi donijeti kamatu koja se mora platiti vlasniku. Najmanje što poduzeće treba učiniti jest da novac oroči u banci budući da je tonajjednostavnija mogućnost koja je svakome dostupna i ujedno je osiguranakamata koju poduzeće mora platiti vlasniku.

Utvrđivanje profita i knjiženje dobitka poduzeća. Profit je pozitivnarazlika između novca na kraju i na početku obračunskog razdoblja, a ako je tarazlika negativna, ostvaren je gubitak. U knjigovodstvu poduzeća novac senalazi i u razredu 1 i to je naš novac kod kupca, koji nam on mora po

dospijeću platiti, ali to je i tuđi novac od raznih vjerovnika (dobavljača,djelatnika i financijera), kojima mi moramo po dospijeću platiti. Stanjerazreda 0 i 1 zovemo kontrolni saldo jer taj isti saldo, ali s obratnim predznakom, mora biti i u razredima od 2 do 9. Razlika između kontrolnogsalda na kraju i na početku razdoblja jest profit ili gubitak. To znači da je profit u knjigovodstvu uvijek nevidljivo zapisan, knjigovođa ga mora samo pročitati i vidljivo zapisati na kontima 81 i 82. Tu postoje tri moguća slučaja: prvi, ako je profit veći od vlastite kamate koja je na kontu 81 već zapisana, poduzeće je ostvarilo dobitak koji se upiše na konto 82; drugi, ako je profitmanji od vlastite kamate, razlika se upiše na konto 82 kao gubitak poduzeća(negativni dobitak); treći, ako je gubitak veći od vlastite kamate, u tom jeslučaju i vlasnik ostvario gubitak. U primjeru knjiženja prikazan je prvi slučaj,no s obzirom na to da je u primjeru riječ o poduzeću koje je tek osnovano, azna se da poduzeće ne može djelovati bez nekoga početnog ulaganja, postavlja se pitanje kako saznati ta početna ulaganja? To nije nikakav problem jer je posve općenito profit razlika između završnog stanja novca i ukupnog



58ulaganja novca u poduzetnički posao, a koliko je to ulaganje može se prijeutvrđivanja profita vidjeti iz glavne knjige na potražnoj strani konta 21. Unašemu je primjeru na kontu 21 registrirano da su početna ulaganja iznosila608, a s obzirom na to da je završni kontrolni saldo 815 (823 – 8), ostvareni profit dakle iznosi 207 (815 – 608). U tome trenutku saldo na kontu 70 iznosi

145 i to je poslovni rezultat (razlika između prihoda i rashoda) koji neštogovori poduzeću, a nas ovdje zanima samo dobitak poduzeća na kontu 82. Tajse dobitak dobije tako da se od ukupnog profita odbije vlastita kamata nakontu 81 (207 – 180 = 27), a razlika od prije spomenutoga poslovnogrezultata prenosi se na konto 21 (145 – 27 = 118).

T-12

KNJIŽENJE DOBITKA PODUZEĆA I PRIPISA PROFITA GLAVNICI PODUZEĆA

Opis poslovnog događaja KONTOULAZ

(duguje)IZLAZ

(potražuje)26. Utvrđivanje dobitka poduzeća i prijenos u razred 8 70/82 27 27

Ispravak rezultata za zalihe materijalne imovine 70/21 118 118ZBROJ 145 145

27. Pripis vlastite kamate glavnici poduzeća 81/90 180 207Pripis dobitka glavnici poduzeća 82/ - 27 -

ZBROJ 207 207

Glavna knjiga u kojoj su poslovni događaji knjiženi po kontima.U dvojnom se knjigovodstvu svaki poslovni događaj knjiži na dva konta: jedan konto prima određeni iznos (to je ulaz na taj konto) pa ga dugujedrugom kontu od kojega je taj iznos dobio, a drugi je konto taj isti iznos dao(to je izlaz s toga konta) pa ga potražuje od prvog konta. U ovom prikazuglavne knjige knjiženja su označena rednim brojem poslovnog događaja i brojem konta od kojega je odnosni konto dobio, odnosno kojemu je taj kontodao određeni iznos, kao i sam taj iznos. Ta dvojnost u knjiženju ima posebnoznačenje i u organiziranju knjigovodstva kao jednoga od organizacijskihdijelova poduzeća u kojima se prati poslovanje, budući da omogućuje

praćenje prometa novca u organizacijskom dijelu, koji se zove financijskoknjigovodstvo, dok se poslovna odgovornost prati u drugome organizacijskomdijelu, koji se zove troškovno ili robno knjigovodstvo. Svaki organizacijskidio ima svoju glavnu knjigu koju ovdje pokazujemo izdvojeno (kao K-1 i K-2), s time da svaki taj dio ima u zbroju isti saldo, samo s obratnim predznakom (vidjeti zaključnu bilancu B-1).



59

Knjigovodstvo-1 (K-1)

GLAVNA KNJIGA FINANCIJSKOG KNJIGOVODSTVA

01 NOVAC U PODUZEĆU 02 NOVAC KOD DRUGIH

2-21 18 4-41 2 25-01 3007-21 400 8-12 40712-21 50 13-12 3614-01 19 14-01 2014-01 1 16-12 1918-11 1088 16-12 1

20-12 1720-12 24720-12 1625-02 300

ZBROJ 1576 ZBROJ 1065 ZBROJ 300

11 DUŽNICI 12 VJEROVNICI17-70 1100 18-01 1088 8-01 407 6-30 415

13-01 36 11-41 3616-01 20 15-42 2020-01 17 19-42 28021-01 263

ZBROJ 1100 ZBROJ 1088 ZBROJ 743 ZBROJ 751

(K-2)

GLAVNA KNJIGA ROBNOG KNJIGOVODSTVA

21 VLASTITO ZNANJE 22 OSTALA TRAJNA IMOVINA1-90 3000 2-01 18 5-21 140 9-41 35

5-22 1407-21 40012-01 50

26-70 118ZBROJ 3000 ZBROJ 726 ZBROJ 140 ZBROJ 35

30 NABAVLJENI PROIZVODI 41 PRENESENA VRIJEDNOST6-12 415 10-41 415 4-01 2 22-50 488

9-22 3510-30 41511-12 36





611 OSOBE 11 Dužnici

12 Vjerovnici--

1100743

1088751

12-8

ZBROJ PRVOGA TEMELJNOG DIJELA – “NOVAC” - 3719 2904 815ROBA

2 TRAJNAIMOVINA


--

3000140

72635

2274105

3 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi - 415 415 -

4 TROŠKOVI 41 Prenesena vrijednost - 488 488 -42 Dodana vrijednost - 300 300 -43 Višak vrijednosti - 180 180 -

5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja u tijeku - 968 960 86 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi - 960 955 57 PRODAJA 70 Rashodi i prihodi - 1100 1100 -8 PROFIT 81 Vlastita kamata


18027

18027

--

9 KAPITAL 90 Uložena glavnica - - 3207 -3207ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” - 7758 8573 -815


- 11477 11477 0

Na ovu zaključnu bilancu bez prekida se nastavlja poslovanje poduzeća, i totako da sljedeća godina na samom početku (1. siječnja u 0 sati) preuzme usvojoj početnoj bilanci završno stanje iz ove bilance, na koje se zatim pridodaje promet u sljedećem razdoblju. To je tako zbog toga što sePERMANENTNA BILANCA radi u realnom vremenu pa se u svakojsljedećoj godini zbog tehničkih razloga promet iz proteklog razdobljazanemaruje (da se ne povećava unedogled). To napominjemo zbog toga što postoje još i tzv. KONSOLIDIRANE BILANCE koje se rade u postrealnomvremenu sa svrhom da se vlasnicima podnese račun kako se poslovalo u protekloj godini i za koliko su novca bogatiji.



62

PRVI DIO

PRIRODNO DVOJNO KNJIGOVODSTVOi temeljni parametri algoritma kapitala koji djeluju u

monetarnom sustavu



63

5. PRIRODNO DVOJNO KNJIGOVODSTVO KAOGLAVNI MEHANIZAM ALGORITMA KAPITALA

OPĆENITO O PRIRODNOME DVOJNOM KNJIGOVODSTVUKAO KNJIŽNOM NOVCU. Novac je sveopća mjera vrijednosti koja jesa svoja dva pojavna oblika prisutna svuda gdje se stvaraju i troše vrijednosti.Jedan oblik novca jest novčanica koja je mjerilo vrijednosti, a drugi je oblik knjižni novac koji pokazuje koliko je vrijednosti izmjereno. Novčanicaljudima pomaže da lakše razmjenjuju vrijednosti; kupac i prodavalacdogovore se o cijeni vrijednosti koju žele razmijeniti pa u toj razmjeni prodavalac predaje kupcu vrijednost, a kupac je prima i novčanicama plaćadogovorenu cijenu. Nakon toga istim novčanicama taj prodavalac plaća nešto



64drugo, što znači da jedna novčanica može mnogo puta poslužiti kao mjerilo, pa što je manje toga pojavnog oblika novca, to novac bolje izvršava svojufunkciju. Drugi je oblik knjižni novac koji bilježi sve vrijednosti koje suizmjerene i na taj način ljudima pokazuje koliko su toga stvorili i razmijenilite usput zapisuje sve što se dogodilo u toj razmjeni, od toga kako je

prodavalac stvarao vrijednosti i zašto ih prodaje do toga zašto ih kupackupuje. To znači da je poželjno da knjižnog novca bude što više jer većarazmjena znači da je stvorena i veća vrijednost. Ljudima je novčanica poznata jer je uvijek imaju u ruci, dok o knjižnom novcu ne znaju gotovo ništa.

Da bismo upoznali knjižni novac, najprije moramo nešto reći o prirodnomzakonu dvojnosti, prema kojemu se život sastoji od dviju kategorija: duha itijela. I svaka ljudska zajednica ima svoju dušu i tijelo: dušu čine običaji kojivladaju među ljudima, a tijelo su sami ti ljudi. No da bi duša i tijelo

funkcionirali kao cjelina, postoji i neka sila koja ih sjedinjuje. U organizacijiljudskog društva ta je sila država, koja pomoću pravnih osoba upravljafizičkim osobama. Da bi pravna osoba mogla djelovati u tome smislu, ona semora služiti prirodnim knjigovodstvom koje postoji u svakom čovjeku kako bi zabilježio sve što je proživio, što trenutačno doživljava i što će doživjeti udoglednoj budućnosti. Upravo to knjigovodstvo treba ugraditi u pravnu osobuda bi i ona mogla "misliti" kao čovjek, ali je ipak treba strogo razlikovati odfizičkih osoba – jer pravne su osobe duša ljudske zajednice koja je u

računskom smislu knjižni novac države. Prirodno čovjekovo knjigovodstvo je dvojno prije svega zbog toga što se sastoji od dvaju temeljnih dijelova. Prvidio je "NOVAC". U njemu se kao vrijednost knjiži sam novac i njegoviekvivalenti, a to su isprave koje imaju svoju nominalu izraženu u novcu.Drugi dio je "ROBA". U njemu se knjiže proizvodi i usluge (roba) kaovrijednosti potrebne za život ljudi koje se također moraju izraziti u novcu.Svaki taj temeljni dio jedan je knjigovodstveni konto, s time da ta dva konta povezuje prirodna sila koja ih čvrsto drži zajedno. Ta se sila zove KAPITAL.

I knjigovodstveni konto ima dvije strane: lijeva je pozitivna (+), a desnanegativna (–). Da bismo dobili bolju predodžbu o tome kontu, prikazat ćemou obliku knjigovodstvenog konta pravnu osobu, ujedno i najsloženiju, u kojojse istodobno troše i proizvode vrijednosti, a to je PODUZEĆE. Poduzeće ustvaranju vrijednosti naime stvara i višak vrijednosti koji sjedinjuje dvijeosobe sa suprotnim interesima: na lijevoj je strani konta poduzetnik kojistvara vrijednosti, a na desnoj je vlasnik koji financira to stvaranje i prisvaja



65višak vrijednosti. Kako u tome stvaranju i prisvajanju ne bi dolazilo donesuglasica, između poduzetnika i vlasnika nalazi se knjigovođa koji strogo pazi da poduzetnik i vlasnik u svojim odnosima ne bi negdje pogriješili. Toznači da knjigovođa mora biti nepogrešiv, a o čemu sve vodi računa, možemovidjeti iz sadržaja knjigovodstvenog konta koji pokazuje sve odnose između

poduzetnika i vlasnika, s time da knjigovođa osobito pazi da vlasniku ostanevišak vrijednosti (profit, zarada u novcu) koji mu nepovredivo pripada. Oblik i sadržaj knjigovodstvenog konta prikazan je u Shemi br. 1.

U ovoj su shemi vjerojatno svi pojmovi poznati, a što oni znače uknjigovodstvu pobliže ćemo objasniti tijekom samoga izlaganja. Ovdje ćemoipak posebno naglasiti da je temeljno načelo prirodnoga dvojnogknjigovodstva personifikacija knjigovodstvenih konta. To znači da svakikonto čini jednu osobu; u dvojnom knjigovodstvu moraju biti najmanje dvije

takve osobe, a to su upravo "NOVAC" i "ROBA". Svaka od tih osoba imadvije strane: lijeva je pozitivna (+), u kojoj je uvijek zapisano nešto što je taosoba primila, a desna je negativna (–), u kojoj je zabilježeno sve što je taosoba dala nekoj drugoj osobi. Osim toga, u dvojnom knjigovodstvu sve mora biti zabilježeno u novcu i upravo je to razlog što profesori u poduzetničkimškolama već vjekovima dvojno knjigovodstvo prikazuju kao dva klina: nalijevom vise ulazni računi, na kojima piše koliko smo novca dali drugome, ana desnoj strani vise izlazni računi, na kojima piše koliko smo novca primili

od drugih, s time da je razlika između onoga što piše na izlaznim i ulaznimračunima novac koji se nalazi u džepu vlasnika. To znači da se dvojnoknjigovodstvo u horizontali i vertikali dijeli na dva dijela pa ga prema tomemožemo prikazati i u obliku koordinatnog sustava, što vidimo u Shemi br. 2.

Shema br. 1

SHEMA KNJIGOVODSTVENOG KONTA

koji predstavlja poduzeće



66

P O D U Z E Ć EPODUZETNIK (+) (knjigovođa) (–) VLASNIK

Dužnik Vjerovnik Djelatnik UlagačDuguje Potražuje

Terećenje OdobrenjePotraživanje ObvezaUlaz IzlazPrimitak Izdatak Uplate IsplateRashodi PrihodiAktiva PasivaImovina IzvoriGubitak Dobitak Roba GlavnicaNovac Kapital

- Profit

Shema br. 2

PRIRODNO DVOJNO KNJIGOVODSTVOu obliku koordinatnog sustava

PRIMANJE (+) (–) DAVANJENOVCA NOVCA

1.100 893

893 1.1OO

RASHODI (–) PRIHODINA ULAZNIM RAČUNIMA (+) NA IZLAZNIM RAČUNIMA

RAZLIKA PROFIT

+207

-207

RAZLIKA PROFIT

U gornjem dijelu koordinatnog sustava su dva kvadranta u kojima se nalazinovac koji poduzeće posjeduje, kao i sve osobe koje s poduzećem surađuju irazmjenjuju vrijednosti. U donjem dijelu su također dva kvadranta u kojima

se nalazi trajna imovina pomoću koje poduzeće stvara vrijednosti i ostvarujevišak vrijednosti (profit), koristeći se obrtnom imovinom. To je temeljna podjela prirodnog knjigovodstva, a unutar te temeljne podjele ono se možedijeliti na toliko konta koliko je potrebno, s time da najprije postoji razredna podjela na deset konta a potom standardna podjela na šesnaest konta, kojaimaju dvoznamenkastu oznaku konta, obaveznu za sve pravne osobe. Natemelju te standardne podjele svaka pravna osoba, naime, izrađuje svoj kontni



67 plan u kojemu oznake konta mogu biti višeznamenkaste, ali prva dva znaka u broju konta moraju odgovarati znakovima iz standardne podjele. U Shemi br.3 nalazi se konto u rasternom obliku u kojemu je kao primjer pokazan jedan broj konta pravne osobe.

Shema br. 3KNJIGOVODSTVENI KONTO U OBLIKU RASTERA

Naziv konta NOVAC NA TEKUĆEM RAČUNU U POSLOVNOJ BANCI

broj konta01.001

Datum Opis poslovnog događaja KontoDUGUJE

(primitak, ulaz)POTRAŽUJE(izdatak, izlaz)

SALDO(stanje)

2. Primljen PDV od države 21 18 - 184. Plaćena sudska taksa 41 - 2 16

7. Ulog novca od vlasnika 21 400 - 4168. Plaćeno dobavljačima 12 - 407 912. Ulog novca od vlasnika 21 50 - 5913. Plaćene razne usluge 12 - 36 2314. Isplata putnog naloga 12 - 20 318. Kupci platili 11 1.088 - 1.09120. Doznačen OPO 12 - 17 1.07420. Doznačen PDV 12 - 16 1.05820. Isplata plaće 12 - 247 81125. Oročen novac u banci 02 - 300 511

ZBROJ 1.556 1045 511

Svako jednostavno poduzeće pravna je osoba u kojoj je zaposlen najmanje jedan djelatnik (zaposlenik), koji kao poduzetnik upravlja svim aktivnostima poduzeća. Taj djelatnik je kao fizička osoba odgovoran vlasniku koji je u poduzeće uložio svoj novac, s time da vlasnik novca može biti bilo kojafizička osoba ili bilo koja druga pravna osoba. Najbolje je rješenje kada su poduzetnik i vlasnik ista fizička osoba, ali i u tome slučaju dvojno

knjigovodstvo "rastavlja" tu fizičku osobu na dvije knjigovodstvene osobe(konta). U svakom poduzeću, međutim, postoji i treća osoba, koja poznaje svetajne poduzetničkog posla i koja budno pazi koliko novca vlasnik ulaže, te što poduzetnik njime radi. Ta treća osoba jest knjigovođa koji može biti sâmvlasnik poduzetničkog posla, ili osoba od njegova posebnog povjerenja, ilikompjutor koji je programiran tako da radi u interesu poduzetnika i vlasnika.Osobito je značajno da i kompjutor može biti knjigovođa, pa će ovo izlaganje



68ujedno biti i smjernica kako treba programirati kompjutor da poduzetnikaneprekidno upućuje na to da za sebe stvara što više vrijednosti a da pritom zavlasnika ostvari što veći višak vrijednosti. Da to doista bude moguće, višak novca koji poduzeću nije potreban mora uvijek biti negdje uložen, najmanjeuz kamatu koja pripada vlasniku. Dakako, kompjutor treba zadovoljiti i

državu, čija je temeljna funkcija štititi vlasnika, a najbolje će ga zaštititiSTANDARDNIM KONTNIM PLANOM, koji u Shemi br. 4 pokazujemozajedno s primjerom dvojnog knjigovodstva, koji je ujedno i zaključna bilanca poduzeća.

Shema br. 4 u milijardama kuna

DVOJNO KNJIGOVODSTVO PODUZEĆA

STANDARDNIKONTNI PLAN

Početni saldo PROMET Završni saldo

Aktiva Pasiva Ulaz (+) Izlaz (-) Aktiva Pasiva

01 Novac u poduzeću 511 - 1473 1001 472 -02 Novac kod drugih 300 - 550 - 550 -11 Dužnici 12 - 1012 962 50 -12 Vjerovnici - 8 751 771 - 20ZBROJ (razredi 0 i 1) 823 8 3786 2734 1072 2021 Vlastito znanje 3000 726 3000 794 3000 79422 Ostala imovina 105 - 105 35 70 -30 Kupljeni proizvodi - - 521 438 83 -41 Preneseni troškovi - - 473 473 - -

42 DODANI TROŠKOVI - - 242 242 - -43 Višak troškova - - 192 192 - -50 Proizvodnja 8 - 915 897 18 -60 Vlastiti proizvodi 5 - 902 887 15 -70 Prodani proizvodi - - 1000 1000 - -81 Vlastita kamata - - 192 192 - -82 Dobitak poduzeća - - 45 45 - -90 Uložena glavnica

-

3207 - 3444 - 3444

ZBROJ (razredi od 2 do 9) 3118 3933 7587 8639 3186 4238

ZBROJ (razredi od 0 do 9) 3941 3941 11373 11373 4258 4258

SALDO NOVCA KAO NAJVAŽNIJI KONTROLNIPODATAK DVOJNOG KNJIGOVODSTVA. O kontnom planu bitće još mnogo govora, a ovdje ga prikazujemo kako bismo unaprijed sagledali



69cjelinu i njezinu temeljnu strukturu, što knjigovođi (kompjutoru) omogućujeda u svojemu djelovanju bude nepogrešiv i da pravodobno uoči svaku pogrešku, neovisno o tome tko ju je počinio, te da je ispravi. Ljudi su naimeopćenito skloni pogreškama, jer tko radi taj i griješi, pa tako može pogriješiti i poduzetnik i vlasnik. No prirodno knjigovodstvo koje se temelji na algoritmu

kapitala, knjigovođi omogućuje samokontrolu koja na vrijeme otkriva svaku pogrešku, učinjenu iz nepažnje, neznanja ili namjerno. U prirodnomedvojnom knjigovodstvu knjigovođa ispravlja svaku pogrešku i knjiži je nasvom diskrecijskom kontu. Taj je konto spona između dva temeljna dijelaknjigovodstva ("NOVCA" i "ROBE") i mi smo mu dali naziv "Vlastito znanje poduzeća" – jer knjigovođa preko toga konta neprimjetno upravljapoduzećem. Konto 21, naime, ima više funkcija, a jedna od njih jest daskuplja sve pogreške koje je učinio bilo tko iz bilo kojega razloga i s bilo

kojom namjerom, što znači da je prirodno knjigovodstvo nepogrešivo. Tunepogrešivost daje mu saldo prvoga temeljnog dijela ("NOVAC"), jer se utome dijelu knjiže samo isprave koje imaju nominalu izraženu u novcu, štoznači da predmet knjiženja ima svoju samokontrolu pa je i saldo toga dijelaknjigovodstva zajamčeno ispravan. Taj je saldo stoga preuzeo sveopćukontrolnu ulogu pa ga zovemo KONTROLNI SALDO.

Prirodni kontni plan koji se temelji na algoritmu kapitala dakle omogućuje dase knjigovodstvo vodi bez pogreške jer u sebi ima kontrolni mehanizam koji unajranijem trenutku otkriva svaku pogrešku i automatski je ispravlja. Tajmehanizam jest saldo koji proizlazi iz ukupnog prometa novca koji je knjiženu prvome temeljnom dijelu knjigovodstva (razredi 0 i 1). U tome se dijeluknjiže samo novčane isprave, a među njima može biti i takvih koje sunepotrebne, neispravne, lažne i tko zna kakve sve, a knjižene su s namjeromda se netko obmane. No kada se sve te isprave svedu na svoju posljednjuderivaciju, a to je kontrolni saldo, dobije se iznos koji je posve pročišćen ikoji točno kaže s koliko novca u danom trenutku raspolaže osoba za koju se

vodi knjigovodstvo. To znači da je kontrolni saldo vjerodostojan podatak istoga knjigovođa (kompjutor) samo njemu vjeruje i pomoću njega kontrolirasve ostalo što je zapisano u dvojnom knjigovodstvu.

Taj saldo ima takvu kontrolnu moć zbog toga što se u dvojnom knjigovodstvusvako knjiženje u istom iznosu mora obaviti na dva mjesta: jedno na njegovulijevu, plus (+) stranu, što znači da taj konto prima i stoga duguje drugoj



70strani, a drugo na desnu, minus (–) stranu, što znači da je taj konto dao i stoga potražuje. Ako se oba ta knjiženja obave u prvome temeljnom dijelu,kontrolni se saldo ne mijenja, što s aspekta općeg stajališta (države) znači dase nije dogodilo ništa bitno, nego samo ono što proizlazi iz neke obveze ili potraživanja. Upravo su te obveze i ta potraživanja bitni u dvojnom

knjigovodstvu jer njihov protukonto mora biti u drugome temeljnom dijelu,što je i razlog da "NOVAC" i "ROBA" imaju isti saldo. U dvojnom seknjigovodstvu naime sve izražava u novcu i zbog novca, pa tako i našeobveze i naša potraživanja. Obveza znači da je naše poduzeće poslovnom partneru dužno u roku platiti određeni iznos za nešto što je učinio na našetraženje, a potraživanje znači da je naš poslovni partner dužan u roku platitiodređeni iznos za nešto što je naše poduzeće učinilo na njegov zahtjev.Obveze i potraživanja uvijek se knjiže na kontima iz razreda 1, koji je u

prvome temeljnom dijelu granični razred s drugim dijelom, a u tome drugomtemeljnom dijelu zabilježeno je što je netko učinio za naše poduzeće, odnosnošto je ono učinilo za nekoga. Prema tome, to su uvijek dva ista iznosa,zapisana u dijelu "NOVAC" i u dijelu "ROBA". Kontrolni saldo je iznos kojiima prvi temeljni dio ("NOVAC"), a drugi temeljni dio ("ROBA") mora imatitaj isti iznos samo s obratnim predznakom.

PROFIT KAO NAJVAŽNIJI INFORMACIJSKI PODATAK

PRIRODNOGA DVOJNOG KNJIGOVODSTVA. Glavna je zadaćadrugoga temeljnog dijela da vidljivo pokaže poslovni rezultat koji ostvaruje poduzeće. Zbog toga se u tome dijelu događa mnogo toga: nabavljaju seoprema i materijal, stvaraju se nove vrijednosti pri čemu nastaju razne obvezeza koje se odobrava prvi temeljni dio (konto 12). U tome stvaranju postoji iunutarnji promet, koji se knjiži samo u drugome temeljnom dijelu, a ostvarenenove vrijednosti na kraju se prodaju kupcima po unaprijed dogovorenoj cijeni.Upravo tom cijenom prirodno knjigovodstvo otvara liniju prodaje na svomkontu prihoda u drugome temeljnom dijelu (konto 70) i ujedno u prvometemeljnom dijelu najprije tereti konto potraživanja od kupca (konto 11). Kadakupac plati, novac u funkciji poduzeća (konto 01) konačno potvrđuje prihodkoji je knjižen na kontu 70, a to znači i poslovni rezultat koji je ostvarilo poduzeće. Da bi se utvrdio taj poslovni rezultat (dobitak, zarada), moraju biti poznati svi rashodi koji su sadržani u prodanim vrijednostima (robi), jer taj jerezultat razlika između prihoda i rashoda. I sada nailazimo na najveći problem: kako doći do toga rezultata kad je jedan dio obveza, koji je preuzeo



71drugi temeljni dio, ostao u zalihama opreme, materijala i gotovih proizvoda, pa čak i u zalihama nedovršene proizvodnje? Naime, sve se te zalihe vode ponekim unutarnjim cijenama, a neke se procjenjuju komisijski (nedovršena proizvodnja) pa ako drugi temeljni dio i dođe do nekakvoga ukupnog rashodakoji se odnosi na prodanu robu, ipak je taj podatak u pogledu točnosti uvijek

upitan. A kada je u pitanju točnost, onda "NOVAC" "uskače" sa svojimkontrolnim saldom da pomogne "ROBI".

U prirodi je čovjeka da na kraju razdoblja broji novac. Ako ga ima više negona počeku razdoblja, onda je zaradio, a ako ga ima manje, onda je izgubio. Toisto broji i "NOVAC", jer ako je kontrolni saldo na kraju razdoblja veći odonoga koji je bio na početku razdoblja, poduzeće je ostvarilo dobitak, a ako jeobratno, ostvarilo je gubitak. "ROBA" mora poslušati što "NOVAC" kaže, jer

novac kao sveopća mjera vrijednosti uvijek govori istinu pa u drugometemeljnom dijelu knjigovodstva treba zabilježiti taj rezultat kao profit (dobitak u novcu). Ako je profit "NOVCA" različit od poslovnog rezultata što ga je natemelju svojih rashoda utvrdila "ROBA", onda se u razredu 8 vidljivo zapišePROFIT (konta 81 i 82), a razlika se proknjiži na diskrecijskom kontuknjigovođe (konto 21) – jer knjigovođa ne smije mijenjati ostala konta uknjigovodstvu poduzeća. Profit je inače najvažniji podatak prirodnogknjigovodstva, a u Shemi br. 5 prikazano je kako je on utvrđen u bilanci izSheme br. 4.

Shema br. 5

UTVRĐIVANJE I PODJELA PROFITA NA DVA PRIRODNA DIJELATE PRIPIS PROFITA GLAVNICI

Elementi bilance IZNOS1. Početna glavnica 3.2072. Završni saldo prvoga temeljnog dijela "NOVCA" 1.0523. Početni saldo prvoga temeljnog dijela "NOVCA" 8154. Ostvareni profit (1 minus 2) 237

5. Vlastita kamata – konto 81 (6% od glavnice iz točke 1) 1926. Dobitak poduzeća – konto 82 (4 minus 5) 457.

Završna glavnica (1 plus 4) 3.444

Profit ili višak vrijednosti poduzeća prirodno se uvijek javlja u dvaosamostaljena dijela: prvi dio je unaprijed poznata vlastita kamata koja



72nepovredivo pripada vlasniku, a drugi dio je dobitak poduzeća koji pripada poduzetniku pa ga tako treba zapisati i u prirodnom knjigovodstvu. Tadvojnost zapisa znak je da su u poduzeću riješeni vlasnički odnosi – i da jestoga prirodno knjigovodstvo postalo PROJEKTNO. To je zbog toga štovlasnikova kamata uvijek mora biti unaprijed poznata, što znači da je

unaprijed poznata i kamatna stopa i njezina glavnica, odnosno da je unaprijed poznat poduzetnikov posao i da mu je vlasnikova kamata postavila normukoja se mora ostvariti u sljedećem razdoblju. Stoga je vrlo važno da se profitmože izračunati u svakom trenutku da bi se moglo pratiti kako se normaizvršava, a to čini permanentna bilanca prirodnog knjigovodstva, koja jeujedno i zaključna bilanca kada se u njoj profit pripiše glavnici. Naime, posebna karakteristika profita jest da se on ne može nikome isplatiti jer onogatrenutka kada se to učini profit kao cijena kapitala nestaje i postaje cijena

rada, pa se zbog toga profit pripisuje glavnici koju poduzeće i druge pravneosobe čuvaju za vlasnika. To je razlog da algoritam kapitala stvara i raznedruge mehanizme kojima je zadatak čuvati profit (višak vrijednosti) – DA GANITKO NE BI OTUĐIO OD VLASNIKA.



73

6. UVJETNA CIJENA RADA KAO PRVI TEMELJNIPARAMETAR MONETARNOG SUSTAVA



74OPĆENITO O NOVCU KAO SVEOPĆOJ MJERI VRIJEDNOSTI.U monetarizmu se svaka vrijednost izražava u novcu i kao takva postajecijena robe. Svaka cijena robe sastoji se iz prenesene vrijednosti, dodanevrijednosti i viška vrijednosti, što je aksiom ekonomije. Novac kao sveopćamjera vrijednosti mora potvrditi svaku tu vrijednost, a važnu ulogu u tome

imaju pravne osobe, koje nisu misaona bića, pa mogu biti nepristrane. Da bi tanepristranost došla do izražaja, država preuzima ulogu općeg vlasnika radizaštite interesa svakoga pojedinog vlasnika. Interes vlasnikâ jest da imaju štoveći višak vrijednosti, a pravne osobe (poduzeća i ustanove) zadužene sučuvati njihov višak od bilo kakve štete. One to čine na razne načine, a jedanod njih je da pomoću novca potvrđuju sve vrijednosti u proizvodnji, prometu i potrošnji roba. Pritom se uvijek drže spomenutog aksioma ekonomije pa je prenesena vrijednost potvrđena kad pravna osoba novcem plati kupljenu robu

bilo kojoj drugoj pravnoj osobi, dodana vrijednost je potvrđena kad pravnaosoba u novcu plati tu vrijednost bilo kojoj fizičkoj osobi, a višak vrijednosti je potvrđen kad bilo koji kupac novcem plati pravnoj osobi dogovorenu cijenurobe.

To su temeljna načela koje država proklamira u svojoj funkciji općeg vlasnikada bi se sačuvao višak vrijednosti svih pravnih i fizičkih osoba u zemlji, a da bi se ta načela provela u život, država prije svega donosi Standardni kontni plan prirodnog knjigovodstva, koji je obavezan za sve pravne osobe. Ujednoobjavljuje da je promet robe između svih osoba u državi potpuno slobodan ida su pravne osobe oslobođene svih vrsta poreza (porezi, prirezi, carine ...), afizičke osobe plaćaju jedino porez na dodanu vrijednost (PDV). Ta su načelaopći uvjeti u kojima će slobodno raditi svi građani države, osobito poduzetnici, da bi ostvarili svoj najveći interes (višak vrijednosti).

U provođenju tih načela najvažniju ulogu ima prirodno knjigovodstvo jer ono je zapravo sâm taj novac koji mjeri sve vrijednosti, a standardni kontni plan

jednoznačni je izraz strukture novca kojim se u mjerenju vrijednosti služe sve pravne osobe i time stvaraju obračunski sustav u kojemu je u računskomsmislu zapisano sve što se dogodilo u svakoj posebnoj pravnoj osobi i udržavi kao općoj pravnoj osobi. No da bi novac mogao stvoriti takavobračunski sustav, on mora imati svoj početak, a to su dva temeljna parametra: prvi je broj 1, koji je kao novac jedinica jednog satanajjednostavnijeg rada, a drugi je jedan broj između 0,01 i 0,1 (ili između 1%



75i 10%), koji je razmjerni dio novca što se odnosi na kapital. Prvi temeljni parametar jest cijena rada, a drugi je cijena kapitala; ta dva parametrazajednički djeluju u vremenu čija je jedinica jedna godina i u tome djelovanjurad mora tijekom jedne godine ostvariti vrijednost, koja kao cijena rada pripada stvaraocu, i višak vrijednosti, koji kao cijena kapitala pripada

vlasniku. Cijena rada i cijena kapitala imaju svoje prirodno mjerilo kojim semjeri njihova veličina. Najprije ćemo govoriti o cijeni rada, koja se utvrđuje pomoću određene mjerne skale.

MJERNA SKALA KAO SVEOPĆE MJERILO VRIJEDNOSTI.Ta mjerna skala služi ljudima, polazi od čovjeka, mjeri život i rad svih ljudikoji žive i rade u državi. Jedinica te mjerne skale jest jedan satnajjednostavnijeg rada; za taj rad nije potrebno nikakvo znanje ni iskustvo,

nego je jedino važno da čovjek postoji. Ako znanje i iskustvo zanajjednostavniji rad označimo brojem 1, svaki drugi složeniji rad ima veći broj. To znači da svaki čovjek, od tek rođenog djeteta do najstarijegumirovljenika, ima broj 1. Taj broj povećava se stjecanjem znanja i iskustva.Znanje se stječe u raznim školama i praktičnim radom, a do iskustva se dolazis vremenom, što je vidljivo i iz mjerne skale u Shemi br. 6.

Shema br. 6

MJERNA SKALA KOJOM SE MJERI ŽIVOT I RAD LJUDI

Školska stručnost

KOEFICIJENTI RADNE OSPOSOBLJENOSTI

školskeiskustvene ukupne

MIN. MAKS.MIN.(2+3)

MAKS.(2+4)

1 2 3 4 5 6

1 – Osnovna škola 1 0 2 1 32 – Niža srednja škola 1,25 0 2,5 1,25 3,753 – Srednja škola 1,5 0 3 1,5 4,54 – Viša škola 1,75 0 3,5 1,75 5,255 – Fakultet 2 0 4 2 66 – Magisterij 2,25 0 4,5 2,25 6,757 – Doktorat 2,5 0 5 2,5 7,5

Ovakvom mjernom skalom služi se svaki čovjek pa je potrebna i svakoj pravnoj osobi (poduzeću, ustanovi i državi). Ta skala polazi od čovjeka, odnjegova životnog vijeka koji se sastoji od razdoblja djetinjstva, vremena



76školovanja, radnog vijeka i umirovljeničkog razdoblja. U njoj razdobljedjetinjstva traje pet godina, razdoblje školovanja najviše dvadeset godina,radni vijek traje četrdeset godina, a preostalo vrijeme je umirovljeničkorazdoblje.

Ako se za osnovicu uzme osnovno školovanje koje traje osam godina, anajjednostavniji rad ima broj 1, onda taj broj možemo izraziti i kao razlomak 8/8, gdje broj osam u nazivniku znači stalnu osnovicu, a u brojniku je tostvarni broj godina školovanja koje čovjek posjeduje i koji ne može biti manjiod osam (to znači da se svakom čovjeku priznaje kao da ima osam godinaosnovnog školovanja). U skladu s time, brojnik može biti jednak ili veći odnazivnika, ali nikako veći od 20 jer je to pretpostavka za najveći mogući brojgodina školovanja. Iz odnosa brojnika i nazivnika proizlazi koeficijent

školske osposobljenosti svakog čovjeka, što znači da je minimalni školskikoeficijent 1 (8 : 8), a maksimalni 2,5 (20 : 8).

Osim toga, postoji i koeficijent iskustvene radne osposobljenosti, koji proizlazi iz odnosa broja godina provedenih na radu i broja godina osnovnogškolovanja, s time da se čovjeku priznaje da je radno iskustvo stjecao uvremenskom trajanju koje je jednako dvostrukom broju godina njegovaškolovanja. To znači da se najveća iskustvena osposobljenost čovjeka postižekad se broj godina rada izjednači s dvostrukim brojem godina njegovaškolovanja. Prema tome, čovjekov minimalni koeficijent iskustvene radneosposobljenosti jest 0 (nula), a maksimalni se kreće u rasponu od 2 (16 : 8) do5 (40 : 8).

Osim toga, postoji i koeficijent ukupne radne osposobljenosti, koji je zbrojkoeficijenata školske i iskustvene radne osposobljenosti, što znači da tajkoeficijent može biti bilo koji broj između 1 i 7,5. Svaki čovjek ima svojkoeficijent ukupne radne osposobljenosti, čija veličina ovisi o njegovoj

školskoj spremi i radnom stažu. Taj se koeficijent, pojedinačni (za čovjeka) iliukupni, odnosno prosječni (za poduzeće, korporaciju, ustanovu, regiju,državu), može vrlo lako izračunati pomoću mjerne skale uvjetnog rada.

Uvjetni rad kao sveopća mjera rada ima izvjesne sličnosti s novcem, a sobzirom na to da je riječ o količinskoj mjeri, ona u odnosu na novac imaodređenu prednost. Može se koristiti u svakoj pravnoj osobi (ustanovi i



77 poduzeću), može se učiniti obaveznom za bilo koju državu, može postati isvjetska mjera jer uvjetni je rad mjera rada isto kao što je metar mjera dužine.Iako ima sličnosti s novcem, uvjetni rad nije i ne može biti novac, ali se možeizraziti u novcu i tada postaje UVJETNA CIJENA RADA. Glavna razlikaizmeđu uvjetnog rada i novca jest u tome što je u novcu osim cijene rada

(dodana vrijednost) sadržana i cijena kapitala (višak vrijednosti).

Cijena rada jest novac koji se ljudima isplaćuje za vrijednost koju su stvorili usadašnjosti i kao takva se dodaje na prenesenu vrijednost koja je stvorena u prošlosti (otuda izraz dodana vrijednost). I ona se prema zakonu dvojnostidijeli na dvoje – na novac koji se isplaćuje djelatnicima u poduzeću i novackoji se isplaćuje svim ostalim ljudima u državi. Za nas je u ovome trenutku posebno zanimljiva dodana vrijednost jer u njoj osim cijene rada postoji i

cijena kapitala, te je stoga struktura dodane vrijednosti izjednačena sastrukturom novca. O dodanoj vrijednosti bit će još dosta riječi, a sadagovorimo o uvjetnoj cijeni najjednostavnijeg rada, koja je prvi temeljni parametar monetarnog sustava i kao takva ujedno minimalni dohodak svakogčovjeka na danom stupnju razvitka države. Ta se cijena uvijek određuje za jedan sat najjednostavnijeg rada, te ona može biti bilo koja veličina, pa prematome i jedna novčana jedinica (jedna kuna). Ako se ta jedinična veličina(cijena) pomnoži s kalendarskim fondom radnih sati u jednoj godini (2191sat), dobije se minimalna veličina godišnjeg dohotka koji država moraosigurati za svakog čovjeka, a ako taj godišnji minimum pomnožimo s brojemgrađana, dobivamo minimalni dohodak koji država mora osigurati za svesvoje građane u toj godini. Ako pak taj ukupni minimum pomnožimo s prosječnim koeficijentom školske i iskustvene osposobljenosti svih građana,dobivamo ukupni dohodak koji bi država trebala osigurati u jednoj godini.Dakle, treba samo odrediti primjerenu veličinu jedinične uvjetne cijene živograda kako bi se na temelju raznih količinskih podataka mogle izraditi mnogeračunice, potrebne za razne proračune, a kakve su u tome smislu mogućnosti,

pokazat ćemo na zamišljenom primjeru denominacije novca, čime ćemoujedno objasniti bit uvjetne cijene rada. Denominacija novca je naime poželjna i često nužna mjera svake ozbiljnije društvene, političke igospodarske reforme, jer njome treba već u početku postići određeni psihološki učinak koji u ljudima stvara što veće povjerenje u denominiraninovac, a time ujedno i veće povjerenje u samu državu. U ovom učenju prirodnog knjigovodstva jedini nam je cilj dokazati da se denominacijom



78novca bit ne mijenja, jer je u jednoj novčanoj jedinici prije i poslijedenominacije sadržan isti broj uvjetnih sati rada.

UVJETNA CIJENA RADA POMOĆU KOJE SE NOMINIRANOVAC. U ovome primjeru denominacije novca pretpostavit ćemo da se

upravo radi postizavanja što većega psihološkog učinka mijenja i nazivdomaće valute (npr. hrvatski dinar postaje kuna). U pripremi gospodarskereforme organizatora ponajprije zanima minimalni dohodak čovjeka prijedenominacije novca. Do toga podatka dolazi se na temelju košare roba potrebne za četveročlanu obitelj i aktualnih cijena roba u njoj, a taj podatak treba imati svaka država. Pretpostavimo da je uoči denominacije za tu košaruna mjesec bilo potrebno 126.584 hrvatskih dinara. Ako tu svotu svedemo na jedan sat po članu obitelji (126584 : 4 : 182), dobijemo iznos od 173,88

dinara, što je cijena za jedan sat najjednostavnijeg rada. Nakon togadenominaciju novca možemo izvršiti po volji, a to znači da iznos od 173,88dinara podijelimo s bilo kojim brojem većim od jedan kako bi jedna novčana jedinica dobila veću vrijednost. Kao djelitelji se obično uzimaju brojevi 10,100, 1000 ..., no u našem primjeru uzet ćemo i broj 173,88, što je cijena jednog sata najjednostavnijeg rada u trenutku denominacije.

Obično se u gospodarsku reformu ulazi i zbog toga što su cijene roba

disparitetne, a zadatak je reforme, između ostaloga, da cijene učini što više paritetnima. To se može postići na dva načina: prvi je da se jednostavno prepusti tržištu da učini svoje i da se tijekom vremena sadašnje cijene doveduu odnos koji diktira tržište, a drugi je da se već u početku gospodarskereforme cijene svih roba dirigirano dovedu u određeni paritet, s time da tajdirigirani paritet vrijedi samo kao polazište na koje će djelovati zakonitostitržišta koje će uspostaviti konačne odnose među cijenama roba. Dirigirani paritet treba izvršiti prema cijenama roba koje najviše strše, što znači da icijene svih ostalih roba treba podići na tu razinu. Pretpostavimo da se zbogtoga cijene roba iz košare povećavaju u prosjeku za 20%, a za toliko se povećava aktualna cijena jednog sata najjednostavnijeg rada pa bi nam u tomslučaju djelitelj bio 208,66 (173,78 × 1,2). Dirigirano povećanje cijena robaobezvrjeđuje novac za daljnjih 20% pa vlasnike novca treba obeštetiti, štoznači da se glavnice novca na svim štednim (depozitnim) računima povećavaju na teret središnje banke za 20%. U Shemi br. 7 pokazujemo objeove denominacije.



79

Shema br. 7

PRIKAZ DENOMINACIJE NOVCA U POČETKU GOSPODARSKE REFORME

bez povećanja cijene roba s povećanjem cijene roba

Uvjetnacijena rada

prijedenominacij

e

Denominacijaza:

Uvjetnacijena rada

poslijedenominacije

(1 : 2)

Povećanjeuvjetnecijenerada

(20%)

Denominacijaza:

Uvjetnacijena rada poslije

denominacije(4 : 5)

1 2 3 4 5 6

173,88 10 17,39 208,66 10 20,87173,88 100 1,74 208,66 100 2,09173,88 173,88 1,00 208,66 208,66 1,00173,88 1000 0,17 208,66 1000 0,21

Kao što se vidi, kod denominacije novca aktualnu uvjetnu cijenu treba podijeliti s iznosom kojim se želi denominirati. Ako se pritom povećavajucijene roba radi uspostavljanja pariteta, najprije se aktualna uvjetna cijenarada povećava za određeni postotak. Takvo povećanje cijena prodavaoci ćelako prihvatiti jer svatko želi prodati što skuplje, a ako neki to ne žele, ili akoće povećati za više, to je već djelovanje zakona tržišta.

Učinci denominacije novca u početku gospodarske reforme u prvom su redu psihološki, s time da učinak može biti slabiji ili jači. Taj učinak razmotritćemo prema veličini za koju se denominira novac, pri čemu ćemo odabratidvije veličine koje bi mogle doći u obzir. To je veličina od 100 i ona koja je jednaka jediničnoj cijeni najjednostavnijeg rada (173,88, odnosno 208,66).

U slučaju denominacije za 100 svi su postupci puno jednostavniji i, pod pretpostavkom da se uvodi kuna koja je 100 puta jača od dinara, od početka

gospodarske reforme cijene svih roba izražavaju se isključivo u kunama. Štose pak tiče dinara, koji određeno vrijeme još ostaje u optjecaju, treba samozamisliti da se u njemu brišu dvije zadnje nule, odnosno da se decimalni zarez pomakne za dva mjesta ulijevo. Vrlo jednostavno, i upravo je stoga psihološkiučinak slabiji.

U slučaju denominacije za 173,88 ili 208,66 sve je znatno složenije, jer cijenena svim prodajnim mjestima gdje se prodaje za gotovinu moraju biti izražene



80u dinarima i kunama. Tu je već kod pisanja cijena i svake kupoprodaje potrebna određena računica i upravo će ta računica svakog prodavaoca ikupca upućivati na veći oprez, što će u svakom od njih pobuditi osjećaj da jekuna vrjedniji novac od dinara. Dakle, psihološki će učinak biti jači, iako se u biti ništa nije promijenilo. Da je to doista tako, pokazuje Shema br. 8 u kojoj

se pretpostavlja da ukupni depozitni novac države prije denominacije iznosi1,000.000 kuna i u kojoj je prikazana denominacija u obje alternative.

Shema br. 8

UVJETNI SATI RADA U RAZNIM STUPNJEVIMADENOMINACIJE NOVCA

Indeksicijenaroba

Veličina prije

denominacijedenominacija

za:

Veličina poslije

denominacije

Uvjetni

satirada(3 : 2)

ili(6 : 5)

cijenerada

depozitacijenerada

(2 : 4)

depozita(3 : 4)

1 2 3 4 5 6 7100 173,88 1,000.000

10

17,39100.000 5.751

100 173,88 1,000.000 100 1,74 10.000 5.751100 173,88 1,000.000 173,88 1 5.751 5.751100 173,88 1,000.000 1.000 0,17 1.000 5.751

120 208.66 1,200.000 10 20,87 120.000 5.751120 208,66 1,200.000 100 2,09 12.000 5.751120 208,66 1,200.000 208,66 1 5.751 5.751120 208,66 1,200.000 1.000 0,21 1.200 5.751

I tako smo preko referentne košare roba došli do količine uvjetnih satinajjednostavnijeg rada koji postoji u ovome zamišljenom primjeru, s time da je ta količina ista u bilo kojem slučaju denominacije novca, što je računskidokaz da denominacija novca ne mijenja bit. No njome se može postići zaistaizvanredan psihološki učinak, a taj je da građani steknu povjerenje u svojudržavu, u svoje banke i u domaću valutu. Stoga je i te kako važno da već u početku reforme vlastiti novac postane konvertibilan, što se postiže tako dasvatko može na šalteru banke kupiti bilo koju stranu valutu. U tome smislukao dobar primjer može poslužiti Markovićeva privredna reforma, koja je počela krajem 1989. godine. Kako li su ljudi bili zadovoljni što doista mogumijenjati novac po vlastitoj volji! No ta reforma može poslužiti i kao vrlo loš



81 primjer jer nije vodila računa o biti novca, zbog čega je neslavno propala, i tounatoč tome što ju je pripremio svjetski monetarni vrh (MMF).

DODANA VRIJEDNOST KOJA SE LJUDIMA ISPLAĆUJEKAO POTREBAN DOHODAK . Suvremena država i te kako vodiračuna o drugoj strani novca, o njegovoj biti, o robi i o uvjetnoj jedinici rada.Ovim primjerom denominacije novca željeli smo pokazati da je novac ukrajnjem slučaju ipak samo mjera vrijednosti, a druga je stvar da on u tojfunkciji djeluje na psihu svih ljudi tako da o njemu imaju posve drugu sliku ida na novac gledaju kao na nešto što je prijeko potrebno za život i rad. I uredu je da tako misle, ali zato monetarni vrh države mora znati strukturunovca, mora znati što je knjižni novac i što je u njemu višak vrijednosti. Ljudi

naime žele i nastoje imati što veći višak vrijednosti; država im u tome nastoji pomoći, a to najbolje čini tako da ukupni višak vrijednosti koji gospodarstvoostvaruje u jednoj godini koristi za financiranje opće potrošnje u toj istojgodini, i to pomoću knjižnog novca kojega u tu svrhu emitira središnja banka.

Da bi se to moglo ostvariti, i ljudi i država moraju se u svojim proračunimašto više koristiti mjernom skalom uvjetnog rada, u kojoj je novčana jedinicauvijek jedan sat najjednostavnijeg rada i potom te računice u finalnom dijelu

ponderirati s aktualnom cijenom jedinice uvjetnog rada. Tada će proračun bitizavršen u vrlo kratkom roku. Kao primjer uzmimo gradnju jednoga prekooceanskog broda pa se upitajmo kolika je dodana vrijednost (tj. cijenaživog rada) u tome brodu? U kompjutoru imamo sveukupnu tehničkudokumentaciju u kojoj piše ŠTO i KAKO treba graditi. Konstrukcijskadokumentacija kaže ŠTO, a tehnološka KAKO, što znači da traženi odgovor možemo dobiti iz tehnološke dokumentacije jer svako KAKO ima i svoj ŠTO.U toj dokumentaciji postoje stotine tisuća tehnoloških lista i nekoliko puta

više raznih operacija. Uz svaku operaciju zapisana je kategorija radnika(koeficijent osposobljenosti) i vrijeme trajanja svake operacije, štokompjutoru omogućuje da pomoću mjerne skale i aktualne jedinične cijenerada u trenu izračuna dodanu vrijednost koja je sadržana u tom prekooceanskom brodu.

O takvom i sličnim proračunima bit će posebno govora, a ovdje gaspominjemo da bismo vidjeli kako se od temeljnog parametra (brojka 1)



82dolazi do potrebnog dohotka svih ljudi u državi. Potrebni dohodak je naimecijena rada koju kao novac od svojih pravnih osoba primaju svi građani udržavi. To je dodana vrijednost koja se sastoji od poreza na tu vrijednost(PDV) i neto iznosa koji za svoje potrebe ljudi primaju na osobni tekući računili na ruke. Tim državnim proračunom unaprijed je osiguran novac svim

građanima države, osim onima koji su zaposleni u poduzećima koja izravnostvaraju ukupni društveni dohodak. To znači da se dohodak zaposlenika uustanovama i građana koji ne stvaraju vrijednosti (djeca, učenici, studenti, bolesnici, nezaposlenici, umirovljenici ...) isplaćuje u određenim rokovima i uunaprijed zadanim veličinama, dok je isplata dohotka zaposlenicima u poduzećima determinirana algoritmom kapitala.

Algoritam kapitala sveopći je upravljački mehanizam koji pomoću svojih

mehanizama djeluje tako da svaki čovjek traži svoj najveći interes, koji jeujedno i najveći opći interes. Određenu ulogu u tome imaju zaposlenici uustanovama čija je zadaća da stvaraju uvjete u kojima će zaposlenici u poduzećima stvoriti što je moguće veći profit. Profit je višak novca koji nakraju obračunskog razdoblja postoji u poduzećima i koji se u sljedećemrazdoblju može koristiti samo za razvijanje proizvodnje i poduzetništva, a isti je taj novac u proteklom razdoblju upotrijebljen za financiranje opće potrošnje. U stvaranju profita važnu ulogu ima PDV, koji motivira ljude da od pravnih osoba uzimaju samo toliko novca koliko im je potrebno za život, aostatak zarađenog novca ostavljaju na svojim štednim (depozitnim) računimau pravnim osobama u kojima su ga zaradili. Na taj deponirani novac ne treba platiti PDV jer nije ni izašao iz pravne osobe, što znači da su ljudi bogatijiupravo za PDV, a bit će još bogatiji jer im pravna osoba na deponirani novac plaća kamatu.

Posebna je značajka dodane vrijednosti da to nije samo novac koji pravneosobe moraju isplatiti građanima nego je to i novac koji su građani dužni

primiti da bi njime platili robu koju su koristili za osobnu potrošnju, s time dana svaku takvu potrošnju državi moraju platiti porez na dodanu vrijednost(PDV). Zbog toga je minimalna veličina tih osobnih primanja zajamčenasvakom čovjeku, što znači da nitko ne može dobiti manje od cijenenajjednostavnijeg rada, s time da je gornja granica za ljude iz ustanovaodređena posebnim državnim proračunom, a za djelatnike u poduzećima ona je limitirana njihovim radnim učinkom. U tome smislu građani primaju svoj



83 potrebni dohodak prema pravilima pravne osobe koja se brine o njima, pričemu se obveza pravne osobe za potrebni dohodak djelatnika poduzeća (kojise utvrđuje pomoću mjerne skale) izjednačuje s bilo kojom obvezom prema bilo kojemu vjerovniku. U prirodnom knjigovodstvu poduzeća inače vrijedinačelo da se svaka obveza prema vjerovniku mora platiti, a ako poduzeće

dužnik to ne može učiniti, umjesto njega plaća država i ujedno pokrećesanacijski ili likvidacijski postupak protiv dužnika.

Dakle, iz ovdje rečenoga može se zaključiti da je državni proračun dodanevrijednosti potrebni dohodak koji će se u sljedećem razdoblju (godini) isplatitisvim građanima za osobnu potrošnju robe, što ujedno znači da je taj dohodak temeljni novac. Novac kao sveopća mjera vrijednosti ima vrlo složenustrukturu koja se sastoji od knjižnog novca i efektivnog novca, a temeljni je

novac onaj koji građani na mjesec primaju od pravnih osoba (ustanova i poduzeća) za potrebe osobne potrošnje. Ako temeljni novac označimo sa 100,knjižni je novac veći od toga broja (100, 200, 300 ...), a efektivni je manji(100, 90, 80 ...). Da bi država imala uvid u tu strukturu, svaka pravna osobamora voditi knjigovodstvo prema jednoznačnome kontnom planu koji setemelji na algoritmu kapitala, što znači da osim prvoga temeljnog parametra,cijene rada, postoji i drugi temeljni parametar, cijena kapitala.

7. CIJENA KAPITALA KAO DRUGI TEMELJNIPARAMETAR MONETARNOG SUSTAVA



84

SUSTAV KAMATNIH STOPA U KOJEMU LJUDI NALAZESVOJ NAJVEĆI INTERES. Novac ima dvije strane: poduzetničku ifinancijsku, zbog čega u ljudskom društvu postoje dva istodobna procesa. Prvi je proces privatizacije, a drugi proces integracije. U tim se procesima stvaramnogo malih poduzeća koja djeluju posve samostalno, ali ih novac pomoćucijene kapitala drži zajedno i integrira u korporacije raznih veličina i naraznim razinama, a na samom vrhu te piramide jest središnja banka kao čvrstii najmoćniji holding monetarnog sustava. Tu moć središnjoj banci daje cijenakapitala, koja je drugi parametar toga sustava i čija razmjerna veličina uodnosu na prvi parametar (broj 1 kao cijena rada) mora odgovarati razmjeru ploda prema matici (primjerice broj 0,1). Taj drugi parametar zapravo je

kamata koju rad mora ostvariti, to je višak vrijednosti koji je nedodirljiv, to jeinteres koji nepovredivo pripada vlasniku, a u monetarnom sustavu to jeeskontna stopa središnje banke (6%), pomoću koje ona upravlja svim pravnimi fizičkim osobama koje žive i djeluju u sklopu monetarnog sustava kojegastvara ta stopa.

Zbog djelovanja novca na psihu ljudi eskontna stopa središnje banke naimestvara posebni sustav kamatnih stopa, što je prirodni mehanizam koji svakom

sudioniku društvene reprodukcije omogućuje da pronađe svoj najveći interes.Taj mehanizam djeluje samo u slučaju ako se središnja banka aktivno uključiu tokove društvene reprodukcije eskontiranjem i reeskontiranjem raznihnovčanih zajmova kojima se poduzeća koriste radi stvaranja novih vrijednosti(robe). U tome središnja banka ima odnose jedino s općim i poslovnim bankama, preko kojih pomoću sustava kamatnih stopa nevidljivo upravljasvim poduzećima, a preko njih i svim ostalim pravnim i fizičkim osobama udržavi. Primjer toga sustava kamatnih stopa prikazujemo u Shemi br. 9.

Iz Sheme br. 9 vidimo da je konstanta kamatnog sustava polovica veličineeskontne stope središnje banke, a to je inače pasivna kamata poslovne banke po viđenju. Za tu konstantu povećavaju se sve ostale kamatne stope (pasivnekamate na rok od jedne godine, aktivne kamate poslovne banke, reeskontnekamate središnje banke, diskontne kamate poduzeća i eskontne kamate poslovne banke) i tako tvore interesni niz kamatnih stopa. U ovoj shemiimamo deset takvih nizova, za slučajeve kada je eskontna stopa središnje



85 banke od 1 do 10 posto. Prvim nizom (1%) koriste se samo države na vrlovisokom stupnju razvitka, a eskontna stopa iz desetog niza (10%) preporučljiva je za države na vrlo niskome razvojnom stupnju. Eskontna stopasredišnje banke donosi se obično za dulji rok jer je razvoj dugoročni proces, au ovome učenju prirodnog knjigovodstva služit ćemo se eskontnom stopom

od 6%, budući da ona otprilike odgovara razvojnom stupnju Hrvatske.Shema br. 9

SUSTAV NIZOVA KAMATNIH STOPA U KOJIMASVATKO MOŽE NAĆI SVOJ NAJVEĆI INTERES

VRSTA KAMATE NIZOVI KAMATNIH STOPA

1. Eskontna kamata središnje bankedržave

1,0 2,0 3,0 4,0 5,0 6,0 7,0 8,0 9,0 10,0

2. Pasivna kamata na depozite poviđenju

0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0

3. Pasivna kamata na depozite oročenena 1 mjesec

0,6 1,2 1,8 2,4 3,0 3,6 4,2 4,8 5,4 6,0

4.Pasivna kamata na depozite oročenena 3 mjeseca

0,7 1,4 2,1 2,8 3,5 4,2 4,9 5,6 6,3 7,0

5.Pasivna kamata na depozite oročenena 6 mjeseci

0,8 1,6 2,4 3,2 4,0 4,8 5,6 6,4 7,2 8,0

6.Pasivna kamata na depozite oročenena 9 mjeseci

0,9 1,8 2,7 3,6 4,5 5,4 6,3 7,2 8,1 9,0

7.Pasivna kamata na depozite oročenena 1 godinu

1,0 2,0 3,0 4,0 5,0 6,0 7,0 8,0 9,0 10,0

8. Vlastita troškovna kamatapoduzeća

1,0 2,0 3,0 4,0 5,0 6,0 7,0 8,0 9,0 10,0

9. Aktivna kamata poslovne banke 1,5 3,0 4,5 6,0 7,5 9,010,

5

12,

0

13,

5

15,0

10.

Reeskontna kamata središnjedržavne banke

1,5 3,0 4,5 6,0 7,5 9,010,

5

12,

0

13,

515,0

11.

Diskontna kamata poduzeća 2,0 4,0 6,0 8,010,

0

12,0

14,

0

16,

0

18,

020,0

12.

Eskontna kamata poslovne banke 2,5 5,0 7,510,

0

12,

5

15,0

17,

5

20,

0

22,

525,0

Bit interesnog niza kamatnih stopa jest u tome da svi sudionici društvenereprodukcije nalaze svoj najveći interes upravo u stopama iz odgovarajućegniza. Stoga središnja banka mora voditi računa o tokovima društvenereprodukcije te u tom smislu organizirati ukupni bankovni sustav, i to nastrogo centralističkim načelima – jer tako zahtijeva sama priroda novca.Pritom se središnja banka uopće ne treba postavljati kao neka "centralnavlast" nad svim bankama, ali zato eskontiranjem i reeskontiranjem svihzajmova treba poticati sudionike u društvenoj reprodukciji da traže svojnajveći interes, a to se osobito odnosi na poslovne banke. Zbog toga se bankovni sustav, prema kamatnim stopama i poslovima koji iz njih proizlaze,



86dijeli na tri velike skupine: opće banke ili štedionice, poslovne ili kreditne banke i središnju banku, s time da se poslovi štednje i davanja kredita moguobavljati u jednoj pravnoj osobi koju obično zovemo BANKA. Takva podjela poslova točno odgovora tokovima društvene reprodukcije, a to su najprije poslovi štednje kojima se prikupljaju sredstva, zatim slijede eskontiranja

zajmova kojima se financira proizvodnja, a sve završava eskontiranjem ireeskontiranjem robnih zajmova kojima se financira potrošnja. To su temeljne postavke kojih se središnja banka treba pridržavati uorganiziranju ukupnoga bankovnog sustava kako bi mogla uspješno obavljatisvoju ulogu sveopćeg holdinga. Banke pritom posve samostalno odlučuju osvojim poslovnim potezima, a središnja banka računa da će to biti poslovi sonom kamatom koja donosi najveći interes. Kako prema tim postavkama

funkcionira bankovni sustav, opet će nam pokazati prirodno knjigovodstvo jer ono nije, kako smo već rekli, samo "duguje i potražuje", nego je prije svegavrlo složeni skup interesnih računica svih sudionika društvene reprodukcije. Utim je računicama bankovni sustav zapravo osamostaljeni prvi temeljni dio prirodnog knjigovodstva ("NOVAC"), koji je inverzna slika drugog dijela("ROBE"). Pri tome nikada ne smijemo smetnuti s uma da je novac mjeravrijednosti robe i što u prirodnom knjigovodstvu kaže "NOVAC", to ječinjenica koju "ROBA" mora poštovati.

INTERES ŠTEDIONICA KOJI SREDIŠNJA BANKA PLAĆAZA ESKONTIRANI NOVAC. Glavna je zadaća središnje banke da čuvanovac koji je kao štednja deponiran u bankovnom sustavu, jer taj je novacakumulirani višak vrijednosti svih pravnih i fizičkih osoba u državi; ona tajnovac mora čuvati od bilo kakve štete, a osobito od inflacije. Središnja bankazna da se poslovi štednje ne ubrajaju u kategoriju tržišnih poslova pa svakaosoba može svoj slobodni novac deponirati u bilo kojoj štedionici, a svaka banka dužna je primiti taj novac i deponentu (štediši) platiti pasivnu kamatu.U tome odnosu banka ne samo da čuva novac štediše, nego mu još plaćakamatu – što je svojevrsni paradoks, a na tom se paradoksu temelji ukupnikreditno-monetarni i obračunski sustav države. Upravo je to razlog zaštoučenje o bankovnom sustavu započinjemo depozitnim novcem i štedionicama.



87Vlasnici depozitnog novca su štediše. To su sve pravne i fizičke osobe koje susvoj slobodni novac deponirale u štedionicama uz kamatu koja je unaprijeddogovorena. Štediša uopće ne ulazi u to zašto mu banka plaća kamatu jer onživi u uvjerenju da je banka dužna deponirani novac čuvati od bilo kakveštete, osobito od inflacije, i da mu kamata na taj novac nepovredivo pripada.

Deponiranje novca za deponente je ulaganje bez rizika i zato su štediše – pasivni vlasnici. Sve je to dobro poznato središnjoj banci te ona stvaramehanizme koji vode računa da interes štediša bude maksimalno zaštićen imotiviraju banke da radi svojega najvećeg interesa deponirani novac povjerenjoj na čuvanje.

U stvaranju takvih uvjeta središnja banka objavljuje da će od banaka(štedionica) otkupiti svaku štednju po otkupnoj kamatnoj stopi koja je za tri

postotna poena veća od pasivne kamate koju štedionice plaćaju svojimdeponentima, s time da je najviša otkupna kamatna stopa 9%, a najniža 6%.Ovom objavom stvaraju se dužničko-vjerovnički odnosi u kojima štediše pozajmljuju svoj novac štedionicama uz pasivnu kamatu koja ne bi smjela bitiveća od 6% ni manja od 3%. U uvjetima iz te objave štedionicama naime nijeu interesu da plaćaju pasivnu kamatu višu od 6% jer onda gube, a ako bi plaćale nižu od 3%, pitanje je tko bi kod njih štedio kad čak i svaka poštanskaštedionica plaća 3%. Upravo te poštanske štedionice trebaju u poslovima prikupljanja štednje odigrati odlučujuću ulogu, jer one su svojom razgranatommrežom "pri ruci" svakom štediši, a s obzirom na to da se pošta po svojoj prirodi bavi poslovima na ukupnom prostoru države i svijeta, središnja bankaupravo preko nje utječe da se u poslovima štednje banke ponašaju isto takokao i poštanske štedionice. U Shemi br. 10 prikazujemo pregled pasivnihkamatnih stopa za razne rokove oročenja u uvjetima kad je eskontna stopasredišnje banke 6%.

Nakon te objave sve štedionice preispituju svoje poslovanje te zaključuju da

se sada i na samim poslovima štednje može dobro zaraditi (tj. 3% od glavniceštednje). To ih potiče da deponirani novac povjere središnjoj banci na čuvanjeuz otkupnu kamatu od 6% do 9% jer u svakom tom slučaju, neovisno ooročenju, ostvaruju interes od 3 postotna poena. Štedionice su, znači, potpunoslobodne u odabiru kamatne stope koju će plaćati svojim štedišama, a to ćevjerojatno biti stope koje su u ovoj shemi tamnije ispisane, jer ako će plaćativiše stope, onda će gubiti, a ako bi to bile niže stope, pitanje je tko bi kod njihštedio.



88

Shema br. 10PREGLED PASIVNIH KAMATA

KAD JE ESKONTNA STOPA SREDIŠNJE BANKE 6%

Početnaglavnicaštednje

Rok štednje

Godišnja

stopa pasivnekamate

Glavnica

nakongodinedana

Iznos

koji plaćasredišnja

banka

Interesštedionice(5 - 4)

Interes

središnjebanke(1 - 5)

1 2 3 4 5 6 7100 a.v. 1 101 106 5 -6100 a.v. 2 102 106 4 -6100 a.v. 3 103 106 3 -6100 1 mj. 3,6 103,6 106,6 3 -6,6100 3 mj. 4,2 104,2 107,2 3 -7,2100 6 mj. 4,8 104,8 107,8 3 -7,8100 9 mj. 5,4 105,4 108,4 3 - 8,4100 1 god. 6 106 109 3 -9100 1 god. 7 107 109 2 -9

100 1 god. 8 108 109 1 -9

U poslovima štednje štediše su vjerovnici, štedionice posrednici, a središnja banka je glavni dužnik. Ta je objava najviše u interesu štediša jer su kao pasivni vlasnici stavljeni u jednaki položaj s obzirom na to da u svakojštedionici svoju štednju mogu deponirati i oročiti uz jednaku stopu pasivne

kamate, dakle ne trebaju gubiti vrijeme tražeći banku koja im daje povoljnijukamatu. S druge strane, svaka štedionica rado prima tu štednju – budući da ćena svaki novac koji je kod nje deponiran od središnje banke dobiti kamatu od3% – tim više što je sav rizik preuzela središnja banka.

Središnja banka to čini jer zna kakvu moć novac ima nad ljudima i zatosvakom deponentu jamči da će njegov novac brižno čuvati čak i od inflacijeobvezujući se da će štedišama na njihove štedne račune doznačiti novac ako bi ga inflacija obezvrijedila za više od njezine eskontne stope. Osim toga,svaki štediša svojom ušteđevinom raspolaže potpuno slobodno, a jedino mu jeograničenje u oročenoj štednji, no i to je bila njegova volja, odnosno njegovinteres (veća kamata). S druge strane, štedionice imaju jedinu obvezu da usvakom trenutku budu spremne isplatiti gotov novac deponentima na njihovzahtjev, što znači da im središnja banka mora osigurati potrebnu gotovinu.Zbog svega toga štedionice čine sve moguće da štednja bude još veća.



89U svemu tome bitnu ulogu ima središnja banka, jer ona zna da je za ljudedeponirana štednja jedini pravi novac, budući da im donosi kamatu. Stoga zasredišnju banku nije važna ni ročnost depozita, nego je najvažnije da ukupnaglavnica štednje bude konstanta koja bi se svake godine trebala povećatinajmanje za kamatu koju primaju štediše. No s obzirom na to da su štediše

slobodni ljudi i kao takvi često nepredvidivi, za depozite oročene na vrijemekraće od godine dana određene su niže kamatne stope, a najmanja je pasivnakamatna stopa za depozite po viđenju (3%). Te niže stope su mjera osiguranjada svi deponenti svoju ušteđevinu ne zatraže u kratkom roku.

INTERES POSLOVNIH BANAKA KOJI SREDIŠNJA BANKAPLAĆA ZA ESKONTIRANI ZAJAM KOJIM SE FINANCIRA

PODUZEĆE. Središnja banka objavljuje da će eskontirati svaki zajamkojim su kreditne banke financirale razvijanje proizvodnje i poduzetništva, ito po eskontnoj stopi koja je za tri postotna poena niža od bankovne aktivnekamate po kojoj je zajam odobren, s time da je donja granica te eskontnestope 6%.

Nakon te objave poslovne će banke izračunati da im je najviše u interesu daubuduće kreditiraju samo poduzeća (pravne osobe), uz uvjete koje postavlja

središnja banka. Utvrdit će, naime, da ostvaruju najveći interes ako kreditiraju poduzeća uz aktivnu kamatu od 9% jer će eskontiranjem toga zajma odsredišnje banke dobiti provizijski interes od 2,46%, što možemo vidjeti utamnije ispisanom retku u Shemi br. 11.

Poslovna banka zadržava pravo općeg kreditiranja razmjerno veličini štednjedeponirane kod središnje banke, a ako je riječ o zajmovima kojima sefinanciraju proizvodnja i poduzetništvo, njezina mogućnost kreditiranja je

neograničena budući da si eskontiranjem zajma neprestano obnavlja kreditni potencijal. Upravo ta neograničenost u kreditiranju potiče kreditnu banku na brigu o njezinoj stručnosti i sposobnosti zadovoljavanja svake potrebe poduzeća za kreditom. Samim time poslovna banka sve više postaje vanjskafinancijska logistička jedinica poduzeća kojega kreditira, pa ga prati tijekomukupnoga poduzetničkog ciklusa i time razvija njegovo poslovanje. Pritom seosobito brine da poduzeće uredno i na vrijeme podmiruje svoje financijske



90obveze prema svim svojim poslovnim partnerima čime, zbog svojega interesa, pridonosi općoj likvidnosti gospodarstva.

Shema br. 11

FINANCIRANJE PODUZEĆA I ESKONTIRANJE ZAJMA

KAD JE ESKONTNA STOPA SREDIŠNJE BANKE 6%Glavnica

zajmakreditne banke

Aktivnakamata naglavnicu

zajma

Nominalakoju treba

vratiti(1 + 2)

Eskontnastopa

središnje banke (p)

Središnja banka plaća

iznos(3 - 3p)

Provizijaposlovne

banke(5 - 1)

1 2 3 4 5 6100 7 107 6 100,58 0,58100 8 108 6 101,52 1,52100 9 109 6 102,46 2.46100 10 110 7 102,30 2,30

100 11 111 8 102,12 2,12

U tome joj znatno pomaže tekući račun, koji je kombinacija kreditnog ištednog računa. Kreditnoj je banci naime u interesu da tekući račun poduzeća bude u minusu jer to znači da poduzeće njoj plaća aktivnu kamatu (9%), a akotaj račun ima pozitivno stanje, ona poduzeću mora platiti kamatu po viđenju(3%). I žiroračun pridonosi općoj likvidnosti jer kao prolazni račun pratikorištenje kredita. Kredit se u pravilu počinje koristiti nakon što je poduzećezaprimilo robu koja je predmet kreditiranja pa ono banci tek tada daje nalog

da iz odobrenog kredita dobavljaču plati račun, što poslovna banka čini prekožiroračuna poduzeća koje je korisnik kredita.

Poslovnoj je banci u interesu da se kredit nikad ne vrati ako se redovito plaćaaktivna kamata, no poduzeće po prirodi svojega posla kredit vraća čak prijeisteka vremena, zbog čega je poslovna banka primorana neprekidno tražitinove inicijatore u razvijanju proizvodnje. To je upravo ono na što središnja banka računa, budući da je glavna zadaća poslovne banke, zbog svojega

interesa, stalno poticati ljude na osnivanje novih poduzeća radi razvoja proizvodnje i poduzetništva te u tome smislu pronalaziti što više novihinicijatora koji će tražiti kredite za izvršenje poduzetničkog posla u koji ulaze.Središnja banka naime zna da ograničavajući faktor u razvijanju proizvodnjenije novac, nego da su to inicijatori, njihovo znanje, sposobnost i kvalitetni projekti pa sa svoje strane, u ulozi općeg vlasnika, stvara mehanizme koji poslovnim bankama omogućuju neograničeno kreditiranje poduzeća u



91stvaranju novih vrijednosti, a na kraju poduzetničkog ciklusa i neograničenoeskontiranje robnih zajmova kojima se potiče potrošnja stvorenih vrijednosti.

INTERES POSLOVNIH BANAKA KOJI SREDIŠNJA BANKAPLAĆA ZA REESKONTIRANI ROBNI ZAJAM, KOJIM JEPODUZEĆE FINANCIRALO POTROŠNJU SVOJIH ROBA.Poduzeća moraju jedan dio svojih roba prodati na zajam, čime potiču potrošnju svojih roba. Vrlo dobar primjer takvoga zajma su čekovi sodgođenim rokom naplate. No za poduzeće je taj zajam zaleđeni novac pa mu je za redovito poslovanje potreban dodatni novac, zbog čega se kamataudvostručuje budući da poduzeće plaća kamatu na zaleđeni novac i na zajamkojim se ono dodatno financira. Zbog toga je poduzeću u interesu da robni

zajam diskontira, i to unatoč tome što je diskontna kamata dvostruko veća odeskontne stope središnje banke. Imajući to u vidu, središnja banka objavljujeda će reeskontirati svaki robni zajam kojim su poduzeća financirala potrošnjusvojih roba, a koji je eskontirala poslovna banka, i to po reeskontnoj stopikoja je za šest postotnih poena niža od eskontne stope po kojoj su poslovne banke eskontirale robne zajmove, s time da je donja granica reeskontne stope9%.

Nakon te objave sve poslovne banke će izračunati visinu eskontne stope skojom će raditi. Najveći će interes ostvariti ako robni zajam eskontiraju postopi od 15%, s time da ga reeskontiraju kod središnje banke po reeskontnojstopi od 9%, što im donosi provizijski interes od 4%, kako je vidljivo iztamnije ispisanog retka u Shemi br. 12.

Eskontiranjem robnih zajmova poslovne banke ostvaruju najveći interes, što je razlog da se više ne upuštaju u izravno financiranje robne potrošnje (tj.

davanje zajmova potrošačima robe), nego to prepuštaju poduzećima kako bi bilo više robnih zajmova i slijedom toga više eskontiranja i reeskontiranja.Eskontne banke čak pomažu poduzećima u davanju potrošačkih zajmova, i tona taj način da pripreme sve dokumente na temelju kojih kupci preuzmu robu, banka plati poduzeću određenu cijenu umanjenu za 15% na neto zajam i potom taj zajam reeskontiraju kod središnje banke uz reeskont od 9%. Sastajališta poduzeća ovdje je riječ o diskontiranju robnog zajma uz diskontnu



92stopu od 13%, a sa stajališta banke riječ je o financiranju poduzeća uzeskontnu stopu od 15%.

Shema br. 12ESKONTIRANJE I REESKONTIRANJE ROBNIH ZAJMOVA

KAD JE ESKONTNA STOPA SREDIŠNJE BANKE 6%Glavnicarobnogzajma

poduzeća

Diskontnastopa

poduzeća

Glavnicaeskontne banke(1 - 2)

Eskontnastopa

poslovnebanke(2 : 3)

Reeskontnastopa

središnje banke

Iznos koji plaća

središnjabanka(1 - 5)

Provizijaeskontne banke(6 - 3)

1 2 3 4 5 6 7100 10 90 11,11 9 91 1100 11 89 12,36 9 91 2100 12 88 13,64 9 91 3100 13 87 14,94 9 91 4

100 14 86 16,28 10,28 89,72 3,72100 15 85 17,65 11,65 88,35 3,35100 16 84 19,05 13,05 86,95 2,95

INTERES SREDIŠNJE BANKE DRŽAVE U ESKONTNIM IREESKONTNIM POSLOVIMA. Iako diskontna kamata znači gubitak

novca, taj gubitak i središnjoj banci ipak donosi najveći interes, pa je to iopćedržavni interes. Da bi središnja banka mogla ostvariti obvezu premaštedionicama, ona mora preko poslovnih banaka poduzećima pozajmitidepozitni novac za razvijanje proizvodnje i poduzetništva, s time da poduzeća prodajom svojih proizvoda taj novac oplode najmanje za kamatu koju odsredišnje banke potražuju štedionice. Jedan dio te prodaje ostvaren je pomoćurobnih zajmova koji su reeskontirani, čime je zatvoren kreditno-monetarnikrug. Taj je krug bio uspješan ako je svaki sudionik u njemu ostvario neku

zaradu, a jedan od sudionika jest središnja banka.

Središnja banka države vrh je kreditno-monetarnog sustava od kojega sve počinje objavljivanjem eskontne stope i deponiranjem ukupne štednje, da bise nastavilo eskontiranjem zajmova kojima poslovne banke financiraju poduzeća te reeskontiranjem robnih zajmova koje su poslovne bankeeskontirale i na taj način financirale potrošnju roba. U svim tim novčanimtransakcijama središnja će banka ostvariti interes ako je kreditiranje jednako



93ili veće od deponirane štednje. Pritom uopće nije bitno da središnja bankaostvaruje profit (zaradu u novcu) jer je njezin najveći interes da bude što više poduzetničkih poslova i da svaki posao uspije, a znak da je posao uspio jest profit poduzeća, koji mora biti veći od kamate koju vlasnik gubi što svojnovac ne drži u banci, nego ga je uložio u određeni poduzetnički posao. Profit

poduzeća pokazuje njegovo prirodno dvojno knjigovodstvo, a takvoknjigovodstvo ima i središnja banka u obliku svoje knjige blagajne u kojoj jezapisan ukupan kreditno-monetarni sustav. Taj se sustav sastoji odmnogobrojnih kreditno-monetarnih ciklusa, čiji krajnji rezultat pokazuje skakvim je uspjehom središnja banka pomoću svoje eskontne stope upravljaladržavom. Jedan takav kreditno-monetarni ciklus pokazuje Shema br. 13. Tashema pokazuje primjer središnje knjige blagajne u kojemu je sadržankreditno-monetarni ciklus u uvjetima eskontne stope središnje banke od 6%.

U tome primjeru ciklus započinje početkom godine (1. siječnja) prikupljanjemštednje (depozitnog novca) u iznosu od 1.000 kuna i završava krajem tegodine (31. prosinca) valutiranjem robnog zajma koji dospijeva za godinudana. To znači da je trajanje toga ciklusa dvije godine i da u njemu svevrijednosti dospijevaju za godinu dana, kamata na štednju obračunava senakon jedne godine, financijski se krediti zajedno s kamatom vraćaju krajemgodine, kada počinje teći robni zajam koji će se vratiti za godinu dana.Primjer je prikazan u tri alternative kreditnog novca (950, 1000 i 1050), i touz pretpostavku da prosječna kamatna stopa na depozite koju središnja banka plaća štedionicama iznosi 7,5%, da prosječna pasivna kamatna stopa kojuštedionica plaća svojim štedišama iznosi 4,5% te da su robni krediti 20% odkreditnog novca (tj. 190, 200 i 210).

Središnja banka uspješno upravlja kreditno-monetarnim sustavom države ako je krajnji saldo središnje knjige blagajne približno nula, s time da je poželjnoda taj saldo bude u minimalnom plusu, a to će biti samo u slučaju ako kreditninovac kojim se koriste poduzeća bude veći od depozitnog novca. Najbolji

način da se to postigne jest da se depozitni novac smanjuje zbog toga što ljudivlastiti novac ulažu u poduzeće. To znači da će se smanjiti pasivna kamata ida će se povećati motiviranost za stvaranje vrijednosti, a to će rezultirati povećanjem robne proizvodnje. Posljedica toga bit će i veći robni zajmovi, anjihovim reeskontiranjem bankovni sustav ostvaruje najveći interes.



94Shema br. 13

PRIMJER KREDITNO-MONETARNOG CIKLUSAKAD JE ESKONTNA STOPA SREDIŠNJE BANKE 6%

DatumOpis novčane

transakcijeKredit 950/1035 Kredit 1000/1090 Kredit 1050/1145

Ulaz Izlaz Saldo

Ulaz Izlaz Saldo Ulaz Izlaz

Saldo

1. 1. Početno stanjedepozitnog novca, prosječna kamatnastopa 7,5% koja sekrajem godine plaćaštedionicama 1000 - 1000 1000 - 1000 1000 - 1000

1. 1. Kreditnoj banci plaćen eskontiranikredit koji dospijeva31. 12., eskontnastopa 6% - 973 27 - 1025 -25 - 1076 -76

31. 12. Štedionicama plaćenakamata po prosječnojstopi od 7,5% - 75 -48 - 75 -100 - 75 -151

31. 12. Štedionice platilekamate koje su po pro-sječnoj stopi od4,5% pripisaneglavnici štednje 45 - -3 45 - -55 45 - -106

31. 12. Kreditnoj banci plaćen reeskontiranirobni zajam kojidospijeva za godinudana (robni je zajamu primjeru 20% odiznosa kredita, areeskontna je stopa9%) - 173 -176 - 182 -237 - 191 -297

31. 12. Kreditna bankavratila kredit 1035 - 859 1090 - 853 1145 - 848

31. 12. Valuta danas robnogzajma 179 - 1038 188 - 1041 197 - 1045

31. 12. Završno stanjedepozitnog novca - 1045 -7 - 1045 -4 - 1045 0

Z B R O J: 2259 2266 -7 2323 2327 -4 2387 2387 0



95



96

8. DODANA VRIJEDNOST KAO KONSTANTAMONETARNOG SUSTAVA DRŽAVE

OPĆENITO O DODANOJ VRIJEDNOSTI KAO POJMU IZ

KATEGORIJE VRIJEDNOSTI. Izraz dodana vrijednost potječe izmonetarističke filozofije koja se vrlo često pogrešno tumači i primjenjuje u praksi, zbog čega dolazi do velikih problema. U tržišnoj ekonomiji svakacijena robe sastoji se iz prenesene vrijednosti, dodane vrijednosti i viškavrijednosti – što je inače aksiom ekonomije. No čini se da taj aksiom nijedovoljno poznat jer se smatra da je dodana vrijednost razlika između prodajnei nabavne cijene robe, što je u osnovi pogrešno, jer takvo tumačenje negiranovac čija je temeljna funkcija da mjeri vrijednost robe, a u tome mjerenju

preko cijene robe nužno dolazi do viška vrijednosti. Zato ćemo najprijeukratko definirati sve pojmove iz toga aksioma kako bismo dobili barem neku predodžbu o tome što je u sustavu vrijednosti dodana vrijednost, pri čemuuvijek moramo imati na umu da novac mjeri sve vrijednosti, pa i samoga sebekao vrijednost.

Tržišna ekonomija jest ukupno gospodarstvo; u njoj se određena vrijednostkao roba proizvodi za nekoga drugog. U takvoj proizvodnji nužno dolazi do

prometa robe jer proizvođač robu koju je proizveo mora predati drugome kojiće tu robu potrošiti. I tu se u tržišnoj ekonomiji uvijek javljaju odnosi između prodavaoca i kupca, a te odnose regulira novac kao mjera vrijednosti.Prodavalac nastoji svoju robu prodati po što višoj cijeni, a kupcu je u interesu platiti što nižu cijenu. Na kraju se dogovore za određenu cijenu izraženu unovcu i prodavalac kupcu predaje robu kao svoju vrijednost, a kupac prima tuvrijednost i za nju plaća dogovorenu količinu novca kao cijenu te robe.

Roba jest vrijednost koja je predmet kupoprodaje, a to može biti neki predmet

ili neka usluga koja i za kupca i za prodavaoca ima određenu vrijednost. Utržišnoj ekonomiji je čak i novac roba koja ima značajku mjeriti vrijednostsvih ostalih roba te kao takva svakoga zbunjuje budući da je vrijednost novcato veća što ga ima manje u odnosu na količinu svih ostalih roba, i obratno,čim novca ima razmjerno više od količine ostalih roba, to je manje vrijedan.



97Cijena robe jest dogovorena količina novca koju kupac plaća prodaovaocukao protuvrijednost za primljenu vrijednost u robi. I novac kao roba ima svojucijenu, ali je njegova značajka i u tome što se ne može prodati, nego se pozajmljuje glavnica, s time da zajmoprimac tu glavnicu mora vratiti uodređenom roku, zajedno s unaprijed dogovorenom kamatom.

Prenesena vrijednost jest cijena robe koju je kupac platio prodavaocu. Zakupca je to vrijednost koju je stvorio netko drugi. Ta je vrijednost i kamatakoju zajmoprimac plaća zajmodavcu za pozajmljeni novac. Prenesena sevrijednost pojavljuje u kalkulaciji (izračunu) kupca kao opredmećeni iliminuli rad.

Dodana vrijednost jest količina novca koju je proizvođač platio sebi i svojim

suradnicima za vrijednost koju su zajednički stvorili svojim radom. Dodanavrijednost ima vrlo složenu strukturu jer u njoj je sadržan i porez na dodanuvrijednost (PDV), kao i obavezna premija osiguranja (OPO). Ona se kao živiili tekući rad uvijek dodaje na prenesenu vrijednost (opredmećeni ili minulirad) pa je to za proizvođača njegova ukupna vrijednost koju ponudi na tržištui proda po određenoj cijeni robe.

Višak vrijednosti jest razlika između cijene robe ostvarene na tržištu injezine vrijednosti koju ima za prodavaoca. Ako je cijena robe veća odnjezine vrijednosti, prodavalac je ostvario višak vrijednosti (profit, dobitak ilizaradu u novcu), a ako je obratno, ostvaren je gubitak (negativan profit). Toznači da je višak vrijednosti rezultat koji je potvrdilo tržište i ima izuzetnoznačenje za razvitak ljudskog društva, jer svatko želi ostvariti što je mogućeveći višak vrijednosti.

Prenesena je vrijednost dakle stvorena u prošlosti i kupac ju je potvrdio plaćanjem dogovorene cijene u novcu. Dodana je vrijednost ona koja se stvara

u sadašnjosti i koju taj isti kupac kao proizvođač potvrđuje novcem koji plaćastvaraocima te vrijednosti. Višak vrijednosti zapravo je višak novca koji je preko cijene robe tom proizvođaču kao prodavaocu platio sljedeći kupac itime potvrdio vrijednost robe koju je kupio. Toliko, posve općenito, ostrukturi cijene robe kao aksiomu ekonomije, a sada ćemo još nešto reći outjecaju poreznog sustava na deformiranje strukture cijene robe i na stvaranjeopćeg nereda u sustavu vrijednosti koji zbog toga nastaje u državi.



98Istodobni procesi privatizacije i integracije neminovnost su informatičkogdoba i zbog njih se od velikih poduzeća stvaraju brojna mala poduzeća, kojase potom integriraju u što veće korporacije. U tim se procesima znatno povećava promet roba među poduzećima, što pokraj istog opsega društvenog proizvoda dovodi do višestrukog povećanja cijene robe. Zbog toga

kupoprodajna cijena robe uopće nije prikladna kao osnovica poreza, tim višešto tu cijenu određuje tržište i što je u njoj uvijek prisutan višak vrijednosti.To je i razlog što razni neizravni porezi (porezi i prirezi na promet roba,carine, trošarine ...) negativno utječu na razvoj gospodarstva jer dolazi dovišestrukog oporezivanja iste vrijednosti. Stoga se u svijetu imperativno uvodi porez na dodanu vrijednost (PDV) jer to je jedini porez u kojemu ne možedoći do dvostrukog oporezivanja iste vrijednosti. U pitanju je međutim točnodefiniranje dodane vrijednosti kao osnovice za izračunavanje poreza. U našem

Zakonu o porezu na dodanu vrijednost to se pokušalo raščlanjivanjem cijenekrajnjeg proizvoda na sve sudionike u lancu stvaranja te plaćanjem ivraćanjem tzv. pretporeza, što je zbog više razloga pogrešno i vrlo štetno.Prvo, zbog toga što višak vrijednosti onemogućava da se na jednostavan načinraščlani prodajna cijena krajnjeg proizvoda; drugo, što se zbog neminovnog procesa privatizacije taj lanac sve više produžuje, a ponajviše zbog toga što sesva poduzeća u tome lancu sasvim nepotrebno opterećuju vrlo složenim i pogrešnim načinom obračunavanja poreza te plaćanjem i vraćanjem pretporeza. Taj se nazovi-PDV stoga kratkim postupkom mora staviti izvansnage te uvesti prirodni porez na dodanu vrijednost. U nastavku ćemo podrobnije razmotriti osnovicu toga poreza za koji kažu da je porezni modelza 21. stoljeće.

DODANA VRIJEDNOST KAO UKUPNI DRUŠTVENI PROIZVOD IKAO NOVAC ZA OSOBNU POTROŠNJU ROBE. Znamo da se cijenarobe sastoji od prenesene vrijednosti, dodane vrijednosti i viška vrijednosti,

ali se porez plaća samo na dodanu vrijednost. U strukturi cijene robe prenesena se vrijednost zbog procesa privatizacije naime multiplicira pa tavrijednost ne može biti predmet oporezivanja jer bi došlo do višestrukogoporezivanja iste vrijednosti. S druge strane, dodana se vrijednost po svojoj prirodi ne može multiplicirati te stoga ne može doći ni do dvostrukogoporezivanja. I konačno, višak je vrijednosti nedodirljiv pa kao takav uopćene može biti predmetom oporezivanja. Stoga algoritam kapitala određuje da porezna osnovica može biti jedino dodana vrijednost jer se ona kao cijena



99živog rada dodaje na prenesenu vrijednost – a cijena rada ne može semultiplicirati.

Dodana vrijednost kao ukupni društveni proizvod. Dodana vrijednostukupni je društveni proizvod što ga je potvrdio novac koji su od pravnih

osoba primile sve fizičke osobe u državi. Pri primitku toga novca fizičkaosoba mora platiti porez na dodanu vrijednost (PDV), koji državi prije svegaomogućuje da svaki dan prati koliki se ukupni društveni proizvod ostvaruje,što je jedan od razloga zašto PDV mora imati jedinstvenu poreznu stopu. Iztoga bi razloga ta stopa mogla biti što niža, no s obzirom na to da je ipak najvažnija funkcija PDV-a motivirati građane da svoj slobodni novac ulažu u proizvodnju, njegova je stopa jednaka eskontnoj stopi središnje banke (6%).

Državni proračun dodane vrijednosti. Država svojim proračunom dodanevrijednosti osigurava novac koji će se u sljedećem razdoblju (godini) isplatitisvim građanima. U tome proračunu plaće djelatnika poduzeća određujealgoritam kapitala, a sve plaće djelatnika ustanova i ostalih nedjelatnihgrađana financira središnja banka knjižnim novcem. Time je riješen izvor novca za osobna primanja ljudi pa je još jedino ostalo otvoreno pitanje izkojih će se izvora financirati materijalni troškovi ustanova budući da sesuvremena država odrekla svih poreza, prireza, carina i drugih nameta? Uodgovoru na ovo pitanje ulazimo u najveću tajnu ekonomije, u višak vrijednosti koji ostvaruje gospodarstvo i koji nepovredivo pripada vlasniku.Taj višak krije se u svakoj cijeni robe, on je nedokučiv, on se čak nikome nemože isplatiti jer onoga trenutka kada se to učini, on se automatizmomobračuna transformira u dodanu vrijednost. Veća dodana vrijednost znači dase povećavaju rashodi uz istodobno smanjivanje viška vrijednosti, a znamo da je temeljna zadaća svih pravnih osoba da brinu o tome da višak vrijednosti bude što veći! Zbog toga se ne može govoriti o dodanoj vrijednosti, a da seistodobno nešto ne kaže o višku vrijednosti, ali i o prenesenoj vrijednosti – jer

te su tri vrijednosti sastavni dijelovi cijene robe. Osobna i opća potrošnja robe. Gospodarstvo u jednom razdoblju ostvariodređeni društveni proizvod. Taj proizvod treba i potrošiti. Ukupno trošenjetoga proizvoda dijelimo na proizvodnu i krajnju potrošnju. U strukturi cijenerobe proizvodna potrošnja jest prenesena vrijednost, a krajnja potrošnjadodana vrijednost. Krajnja potrošnja sastoji se od osobne i opće potrošnje.



100 Novac za osobnu potrošnju svi su građani primili od svojih pravnih osoba zadodanu vrijednost koja je stvorena, no pitanje je što je s robom koja jenamijenjena za opću potrošnju, tko nju stvara i odakle novac kojim se onafinancira? U odgovoru na to pitanje algoritam kapitala ima rješenje koje ljuditeško razumiju jer je u pogledu stvaranja opća potrošnja dio dodane

vrijednosti, a u pogledu potrošnje ona je višak vrijednosti. Kako je tomoguće?

Vrijednost i cijena robe. Moguće je, ako dodanu vrijednost gledamo saspekta novca jer novac koji su ljudi primili za stvorenu dodanu vrijednostdovoljan je za kupnju samo jednog dijela ukupno stvorene vrijednosti, a drugi je dio namijenjen za opću potrošnju pa je novac koji je potreban za kupnjutoga drugog dijela jednak višku vrijednosti. Iz prije rečenoga može se

sagledati svestrana uloga novca jer on kao mehanizam koji mjeri svevrijednosti ujedno i raspodjeljuje te vrijednosti, i to tako da najprije jasnorazluči vrijednost od cijene. Vrijednost je naime kategorija koja jeindividualna za svakog čovjeka, a cijena je dogovor između kupca i prodavaoca. Kupac plaća dogovorenu cijenu i u tome je trenutku on odrediokoliku vrijednost za njega ima proizvod koji je kupio. U prirodnomknjigovodstvu taj je podatak najvažniji jer ga prodavalac na izlaznoj stranisvoga konta 70 bilježi kao svoj prihod, a na ulaznoj strani toga konta pišerashod koji je njegova vrijednost, ali taj podatak prodavalac još ne zna; to ćemu nakon nekog vremena reći njegovo knjigovodstvo. Tek tada će bitiizvršena raspodjela vrijednosti jer će i prodavalac saznati vrijednost svojega prodanog proizvoda, a samim time i svoj višak vrijednosti – PROFIT. Općenito o porezima. Ukupne poreze možemo podijeliti u dvije skupine.Prvu skupinu čine neizravni porezi ili porezi na promet roba, a u drugoj suskupini izravni porezi ili porezi na dohodak građana. Tim porezima puni sedržavni proračun, ali suvremenoj državi porezi nisu potrebni pa oni poprimaju

sasvim određenu kontrolnu funkciju sa svrhom da ukupni obračunski sustavna svim razinama funkcionira ispravno. Iz toga razloga neizravni porezi imaju jedinu zadaću da se što više smanje proizvodnja i promet dopuštenih štetnihroba, a u proračunu države taj se porez koristi za zaštitu zdravlja čovjeka izaštitu njegove okoline. Što se tiče izravnih poreza, iz te skupine uvodi sesamo porez na dodanu vrijednost (PDV), i to zbog toga što je on jedini porezkoji je koristan za državu; a o kakvoj je koristi riječ, bit će govora u nastavku.



101 Porezi na promet roba. Pokušajmo si zamisliti državu kao veliko poduzeće ukojemu državna administracija ubiranjem poreza pribavlja novac za nabavurobe za opću namjenu. U tome slučaju najprije treba iz gospodarstva izvućitoliko novca koliko je potrebno da se može platiti nabava te robe, da bi potom

tim novcem platila robu koju je gospodarstvo isporučilo državi za potrebenjezine opće potrošnje. U filozofiji to zovemo sofizmom, a u stvarnosti je to jedan od velikih problema u svijetu i najveći problem koji postoji uHrvatskoj! Problem je naime u tome što svaki porez povećava troškove poduzeća i time istodobno smanjuje višak vrijednosti koji služi za razvijanje buduće proizvodnje pa je svaki porez, neovisno o tome kako se naziva (porez, prirez, carina, trošarina ...), štetan za državu jer gospodarstvo ima sve manjenovca za svoj razvoj, a državna administracija ima sve više novca koji joj nije

potreban jer se ukupna opća potrošnja ionako prirodno financira iz profita(viška novca, viška vrijednosti), koji se nalazi na novčanim računimagospodarstva.

Novac za opću potrošnju. Sasvim je izvjesno da novca za financiranje opće potrošnje robe nema jer je ukupan novac koji su građani primili za dodanuvrijednost upotrijebljen za kupnju robe osobne potrošnje, a činjenica je da je iroba opće potrošnje ponuđena na tržištu, prodana i naplaćena, pa je pitanje tko je kupio tu robu od gospodarstva i odakle novac da ju je kupac mogao platiti?Odgovor je da su robu opće potrošnje kupile ustanove i platile je knjižnimnovcem, a taj je knjižni novac jednak višku vrijednosti koji se nalazi u poduzećima. Ustanove su pravne osobe koje od poduzeća nabavljaju robuopće potrošnje, poduzeća su pravne osobe koje stvaraju tu robu, a sva se plaćanja u odnosima među pravnim osobama vrše knjižnim novcem. Izvor toga knjižnog novca jest prirodno knjigovodstvo koje vodi svaka pravnaosoba (poduzeća i ustanove), a u knjigovodstvu poduzeća postoji upravo tolikivišak vrijednosti koliki je manjak novca u knjigovodstvu ustanova pa se na

razini države taj manjak u ustanovama prebija s viškom vrijednosti u poduzećima. Tako je to prema zakonu dvojnosti, a jedno od glavnih načela prirodnog knjigovodstva jest da se višak proknjiži na onome mjestu na kojem je pronađen, a manjak mora platiti ono mjesto na kojem je utvrđen! S obziromna to da je ovdje riječ o manjku novca za opću potrošnju države, algoritamkapitala određuje da njezina središnja banka emitiranjem knjižnog novca pokriva taj manjak, čime ujedno neizravno financira razvoj gospodarstva, a



102samim time i razvoj ukupne države. Novac kojim je središnja banka utekućem razdoblju financirala opću potrošnju, na kraju se razdoblja kao višak vrijednosti našao na novčanim računima gospodarstva koje ga možeupotrijebiti samo za veću proizvodnju jer za postojeću razinu proizvodnjeraspolaže dovoljnim novcem.

Fizički i novčani opseg proizvodnje. To je dakle rješenje koje pruža prirodno knjigovodstvo (algoritam kapitala) pa će sada vjerojatno biti jasnijezašto na jednome mjestu kažemo da je ukupni društveni proizvod jednak dodanoj vrijednosti, a na drugome mjestu da je to cijena robe krajnje potrošnje, koja se sastoji od dodane vrijednosti i viška vrijednosti. To su samodva vida iste proizvodnje i jedanput mislimo na fizički opseg, a drugi put nanovčani izraz toga istog fizičkog opsega proizvodnje. U novčanom izrazu taj

fizički opseg veći je za višak vrijednosti, koji je uvijek jednak cijeni robe opće potrošnje. To doista izgleda vrlo zamršeno i složeno, ali prirodnoknjigovodstvo to jednostavno rješava tako da središnja banka države opću potrošnju robe financira emitiranjem knjižnog novca!

Knjižni i gotov novac. Knjižni novac točan je rezultat mjerenja vrijednosti, asvako mjerenje mora biti zabilježeno u knjigovodstvu pravne osobe koja jedužna pratiti činjenice koje se događaju. Ako to praćenje nije u skladu salgoritmom kapitala, kapital će nas primjereno kazniti, ovisno o tome kakvo je odstupanje od prirodnih zakona, a najveća je kazna ratni sukob. Knjižninovac ne može se poistovjetiti s gotovim novcem jer je gotov novac samomarginalni dio knjižnog novca. Gotovog novca ima u optjecaju upravo tolikokoliko središnja banka smatra da je potrebno, s time da ukupni bankovnisustav radi na tome da ga bude što manje i da se, gdje god je to moguće,koristi bezgotovinsko sredstvo plaćanja, koje kao novac vrlo učinkovito mjerivrijednosti (npr. jedan virmanski nalog može zamijeniti vrlo mnogo jedinicagotovog novca).

Dodana vrijednost kao temeljni novac. Dodana vrijednost konstanta jemonetarnog i obračunskog sustava jer ona je temeljni novac koji su umjesečnom razdoblju ljudi primili za osobnu potrošnju. Ako taj temeljninovac označimo sa 100, onda gotovog novca treba u optjecaju biti što jemoguće manje od 100 (... 90, 80, 70 ...), a s druge je strane poželjno daknjižnog novca bude što je moguće više od 100 (... 200, 300, 400 ...).



103Bankovni sustav stoga, s jedne strane, radi na tome da u optjecaju bude štomanje gotovog novca, ali da je ljudima njihov novac dostupan uvijek kad gatrebaju – u tom se smislu uvode čak i bankomati; sigurnost koju pružaju bankomati stvara takav psihološki učinak da se ljudi gotovim novcem koristesamo onda kad im je doista potreban. S druge strane, do povećanja knjižnog

novca dolazi iz dva razloga: ako se povećava fizički opseg proizvodnje i akose ta proizvodnja ostvaruje u većem broju poduzeća. Kad je riječ o povećanjuzbog većeg broja poduzeća, bruto društveni proizvod u odnosu na netodruštveni proizvod toliko je veći koliko ga je više poduzeća stvaralo. U tom seslučaju povećavaju i robni promet i cijena robe, ali u njezinoj strukturi dolazido povećanja samo prenesene vrijednosti, i to točno za onoliko za koliko se povećala cijena robe, a dodana vrijednost ostala je nepromijenjena – jer je onakonstanta monetarnog i obračunskog sustava.

Dodana vrijednost kao opći trošak države. Dodanu vrijednost stvaraju svidjelatni građani – i oni u ustanovama, i oni u poduzećima. Pitanje je treba lidodanu vrijednost ustanova kalkulirati u cijenu proizvodnje poduzeća?Algoritam kapitala kaže ne, jer to bi također bilo sasvim nepotrebno povećanje troškova poduzeća i smanjenje viška vrijednosti gospodarstva, timviše što je riječ o konstanti koja se ionako utvrđuje posebnim državnim proračunom, odnosno dio dodane vrijednosti koja se odnosi na ustanovetakođer financira središnja banka emisijom knjižnog novca. Kad bi dodanuvrijednost ustanova financiralo gospodarstvo, bio bi to klasičan porez koji povećava troškove poduzeća i upravo bi se za toliko smanjio profit poduzeća.

Trenutak stvaranja i plaćanja dodane vrijednosti. Novac kao mjeravrijednosti potvrđuje da je dodana vrijednost stvorena, što znači da je najprijetreba stvoriti kako bi se novcem mogla platiti. U tome je smislu prirodnoknjigovodstvo ažurnije od samog novca jer ono u realnom vremenu pratiostvarenje dodane vrijednosti, a to je trenutak kad je konto 42 (dodana

vrijednost kao trošak) zabilježio da je dodana vrijednost stvorena. No novacto u pravilu potvrđuje neko vrijeme poslije, što je činjenica koju moramouvažavati, ali to znači da građani određeno vrijeme beskamatno kreditiraju pravne osobe u kojima se ostvaruje dodana vrijednost. S obzirom na to da tokreditiranje postoji isključivo zbog tehničkih razloga, knjiženje na kontu 42znači da pravne osobe moraju u dogovorenom ili najkasnije u zakonskomroku platiti svoju obvezu prema građanima, a o tome da ona bude doista



104 plaćena brine se bankovni sustav, koji je isplaćuje čak i u slučaju ako pravnaosoba nema potreban novac, ali ujedno poduzima određene mjere sanacije ilieventualno likvidacije odnosne pravne osobe.

Trenutak kad je novac potvrdio dodanu vrijednost. Pravne osobe brinu o

tome da se ljudima njihov potrebni dohodak isplati u dogovorenom roku ilinajkasnije u zakonskom roku (npr. 10. u mjesecu za protekli mjesec). Utrenutku kada je pravna osoba izvršila isplatu fizičkim osobama, novac je potvrdio da je dodana vrijednost stvorena. Trenutak isplate događa se kadnovac izlazi iz tekućeg računa pravne osobe i ulazi na osobni tekući račun bilokoje fizičke osobe ili kad tekući račun pravne osobe isplaćuje gotov novac.Kod svake takve isplate primalac novca mora platiti PDV pa ga u tometrenutku banka susteže i doznačuje u državnu blagajnu.

Obavezna premija osiguranja (OPO). Svi zaposlenici u pravnim osobamaobavezno se moraju osigurati od određenih rizika (bolesti, odgoja potomstva,nezaposlenosti i starosti) i radi toga moraju državnomu osiguravajućemzavodu platiti OPO. Visina premije ovisi o ukupnoj radnoj osposobljenostidjelatnika (vidjeti mjernu skalu uvjetnog rada) i nema veze s dohotkom kojiostvaruje. Zbog toga se OPO osamostalio i pravna osoba za sve svojezaposlenike utvrđuje OPO te ga plaća osiguravajućem zavodu neovisno otome kad isplaćuje plaće. Ovdje bi se stoga moglo postaviti pitanje zašto tu premiju ne financira središnja banka emisijom knjižnog novca, pa bi u tomeslučaju troškovi poduzeća bili još niži? To nikako, jer OPO je dio dodanevrijednosti koji moraju platiti svi zaposlenici od svojih plaća, a svaka plaćatereti troškove one pravne osobe za koju zaposlenik radi. No ovdje je riječ o problemu sasvim druge prirode, a taj je problem što se premija plaća u brutoiznosu (tj. zajedno s pripadajućim PDV-om). To je i razumljivo jer je riječ oobaveznoj premiji koju jedna pravna osoba plaća drugoj, pa će ta druga pravna osoba (osiguravajući zavod) platiti pripadajući PDV u trenutku isplate

osiguranicima kod kojih nastupi odgovarajući rizik. Naime, temeljno je načeloda se PDV plaća onda kad fizičke osobe primaju novac, s time da suoslobođene plaćanja toga poreza ako svoj novac ulože u pravnu osobu.Obavezna premija osiguranja jest ulaganje u opću sigurnost svih građanadržave, a s obzirom na to da zaposlenici taj novac nisu primili, nego ga pravnaosoba u kojoj su ga zaradili izravno doznačuje osiguravajućem zavodu, takvo



105se plaćanje drži jednim oblikom ulaganja u kojemu država građanima vraćaPDV.

Struktura dodane vrijednosti. U sustavu vrijednosti dodana vrijednost imanajsloženiju strukturu, što možemo vidjeti iz načina kako se ona utvrđuje, koji

je prikazan u Shemi br. 14.

Shema br. 14

PRIMJER KAKO NOVAC UTVRĐUJE STRUKTURUDODANE VRIJEDNOSTI

Opis poslovnog događaja

STRUKTURA DODANEVRIJEDNOSTI

Plaće

zaposlenika

Ostale

isplate

UKUPNA

ISPLATA1. Utvrđivanje OPO-a pomoću mjerne skale uvjetnog rada 6.000 - -

2. Utvrđivanje dohotka zaposlenika (redni br. 1 × 16,67) 100.000 - -

3. Ostvarena dodana vrijednost 103.500 20.000 123.500

4. Osiguravajućem zavodu doznačen OPO 6.000 - 6.000

5. Ostatak dodane vrijednost (3 manje 4) 97.500 20.000 117.500

6. U državnu blagajnu doznačen PDV (6% od rednog br. 5) 5.850 1.200 7.050

7. Isplaćeno djelatnicima pravne osobe (5 manje 6) 91.650 18.800 110.450

Ovo je ujedno primjer kako algoritam kapitala stvara potrebne mehanizme, a jedan je od njih OPO, koji rješava najsloženiji problem u obračunskomsustavu uopće, a to je veličina potrebnog dohotka koji je pravna osoba dužnaisplatiti zaposlenicima kako bi mogli uredno obavljati svoje zadatke. Inačevalja napomenuti da je potreban dohodak isljučivo obračunska kategorija koja je granična točka do koje poslovna banka mora zaposlenicima isplatiti plaće i

u slučaju kad pravna osoba nema vlastiti novac. Naime, ukupan iznos plaćazaposlenika ovisi o uspjehu poslovanja, a potrebni je dohodak pravna osobadužna isplatiti neovisno o poslovnom rezultatu. To znači da se ta obveza pravne osobe izjednačuje s obvezom prema bilo kojem vjerovniku, a takveobveze banka mora platiti i u slučaju ako pravna osoba nema vlastiti novac,ali onda pokreće postupak sanacije ili likvidacije takve pravne osobe. Veličinu potrebnog dohotka određuje OPO, koji pravna osoba početkom mjeseca u bruto iznosu doznačuje državnomu osiguravajućem zavodu za sve svoje



106zaposlenike. Iznos te premije izračunava se pomoću mjerne skale za uvjetnirad, a potrebni dohodak dobije se tako da se ta premija pomnoži s određenimmnožiteljem (u primjeru je to 16,67 jer je pretpostavka da je stopa OPO-a 6%)koji je određen državnim proračunom dodane vrijednosti. To znači da se potrebni dohodak zaposlenika sastoji od OPO-a, PDV-a i neto iznosa, za

razliku od plaće preko toga dohotka i ostalih isplata koje se sastoje samo odPDV-a i neto iznosa.

Općenito o porezu na dodanu vrijednost (PDV). Za porez na dodanuvrijednost mogli bismo reći da je cijena za pranje novca koju građanin plaća utrenutku kad prima novac od pravne osobe. Osim toga, taj je porez, kako jerekao prof. dr. Manfred Rose, začudno jednostavan porezni model koji se vrlodobro slaže s gospodarstvom jer je neutralan za troškove i kao takav ne

opterećuje ni izvoz ni bilo koja druga ulaganja u poduzeća te u kojemu nemadvostrukog oporezivanja, ali zato ima jedinstvenu poreznu stopu. Da bismosve to objasnili, moramo ponovno istaknuti temeljnu ulogu koju imaju sve pravne osobe (poduzeća i druge institucije) u državi, a ta je da čuvaju višak vrijednosti koji nepovredivo pripada vlasnicima.

Porez na dodanu vrijednost i pravne osobe. Upravo pravne osobe plaćanjem u novcu potvrđuju da je stvorena nova vrijednost koja se u procesustvaranja uvijek dodaje na prenesenu vrijednost, pa se za tu vrijednostuvriježio termin – dodana vrijednost. Svaka dodana vrijednost mora se potvrditi plaćanjem u novcu; isplatioci su sve pravne osobe (poduzeća iustanove), a primaoci su novca sve fizičke osobe (zaposlenici i ostali građani).I ovdje dolazi do izražaja začudna jednostavnost toga poreznog modela jer pravna osoba u jednom iznosu plaća taj porez za sve svoje građane o kojimase brine, i to u trenutku kad im se isplaćuje novac za dodanu vrijednost. Da bito bilo moguće, nužna je jedinstvena porezna stopa, no to nije jedini razlogzbog kojega je ona jedinstvena, u što ćemo se uvjeriti kad razmotrimo

funkcije koje taj porez ima.

Porez na dodanu vrijednost koji država vraća. Na temelju stvorene dodanevrijednosti svi građani primaju novac za potrebe osobne potrošnje i od toganovca moraju platiti porez na dodanu vrijednost (PDV). Budući dasuvremenoj državi porez nije potreban, ona PDV prikupljen od svih građanavraća onim poduzetnim ljudima koji dokažu da se primljenim novcem nisu



107koristili za osobnu potrošnju, nego su ga uložili u razvojne svrhe. U realizacijitoga najveći je problem u dokazivanju, ali prirodno knjigovodstvo i ovdjenalazi jednostavna rješenja, koja ćemo opisati u nastavku.

Porez na dodanu vrijednost i ulaganje u pravnu osobu. Ako građanin svoj

novac uloži u pravnu osobu, svaki se taj ulog automatski poveća za pripadajući PDV. To znači da će se na svakih uloženih 100 kuna, u slučaju da je stopa PDV-a 6%, osobni dionički račun u pravnoj osobi povećati za 106,38kuna jer se primjenjuje postotni račun niže sto. Još je jednostavniji slučajvraćanja PDV-a kad zaposlenici ostavljaju svoj novac u pravnoj osobi u kojojsu ga zaradili, jer je u tome ulaganju automatski uključen i PDV koji nijetrebalo platiti s obzirom na to da novac nije ni izašao iz pravne osobe. Novacna dioničkom računu pravne osobe dakle uvijek u sebi sadrži PDV, što je u

interesu ulagača budući da oni svoje dionice (prenosivi vrijednosni papir)mogu prodati na burzi po cijeni čak većoj od nominale.

Porez na dodanu vrijednost i izvozni posao. Ako se dodana vrijednost koja je stvorena u zemlji izvozi u druge države, to je siguran dokaz da se građaniostvarenom dodanom vrijednosti nisu koristili za osobnu potrošnju. U tom seslučaju građanima neizravno vraća PDV jer se u svakome izvoznom posludržava postavlja kao zamišljeni posrednik između domaćeg izvoznika iinozemnog kupca. U tome zamišljenom posredništvu država od izvoznikakupuje robu po službenom tečaju uvećanom za pripadajući PDV i prodaje jeinozemnom kupcu po dogovorenoj izvoznoj cijeni. To znači da svaki izvozni posao ima devizni tečaj koji je od službenoga veći za PDV, čime su izvoznicimotivirani da što više izvoze, što znači da će biti veća proizvodnja, većazaposlenost i veći višak vrijednosti svih građana – pa je i to način na koji imdržava vraća PDV.



108

DRUGI DIO

PROJEKTNO KNJIGOVODSTVO DRŽAVEkao glavni upravljački mehanizam monetarnog sustava



109



110

9. OSVRT NA RAZVOJDVOJNOG KNJIGOVODSTVA U HRVATSKOJ

POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA

Država je opća pravna osoba koja preko brojnih posebnih pravnih osoba(ustanova i poduzeća te njihovih banaka) pomoću prirodnoga dvojnogknjigovodstva upravlja svim fizičkim osobama (ljudima). U tome smislu vrlo je važan MONETARNI VRH, koji čine premijer države, guverner središnje banke i glavni državni knjigovođa, kao i temeljno načelo prirodnoga dvojnogknjigovodstva (personifikacija knjigovodstvenih konta), koje omogućuje da seneka cjelina po volji rastavi na svoje sastavne dijelove i da svaki dio predstavlja određeni konto koji se brine da u njegovom dijelu sve budeispravno i u skladu s postavkom cjeline. Samo je čovjek odgovoran zaostvarenje neke cjeline, a knjigovodstvena konta njegovi su "vjerni suradnici"koji mu pomažu da cjelina u svim svojim dijelovima i u svojoj ukupnostiispravno funkcionira. Zato je J. W. Goethe rekao da je dvojno knjigovodstvo jedan od najljepših izuma ljudskog duha i da bi ga svaki gospodar trebaouvesti u svoje poslovanje. Doista je tako, jer prirodno dvojno knjigovodstvosvetinja je koja ispravno definira sve pojmove i sve subjekte u društveno-ekonomskom životu države (i svijeta) te pomaže da se što točnije projektira

budućnost neke cjeline i ujedno prati, kontrolira i prema potrebi ispravljaostvarenje.

Hrvatska je nekad tim knjigovodstvom dobro vladala, ali ga je potpunozaboravila jer je komunistička država na pritisak jednoga dijela ekonomskeznanosti (tzv. dohodaša) uvela jednoumno dvojno knjigovodstvo zbog kojegase SFRJ raspala na stravičan način. Hrvatska je naslijedila to jednoumnoknjigovodstvo, "uskladila" ga sa zapadnim standardima i time ga učinila još

gorim; stoga je ono temeljni uzrok da je naša zemlja u sve dubljoj moralnoj,socijalnoj i gospodarskoj krizi. Da bi naša državna vlast i ekonomska znanostspoznale taj temeljni uzrok, potrudit ćemo se napraviti usporednu analizufunkcija prirodnoga i jednoumnoga dvojnog knjigovodstva, u kojoj će namnajvažniji kriterij biti kako se procjenjuje materijalna imovina tvrtke iutvrđuje jednoznačan dobitak poduzeća. To je dvoje povezano jer jednoznačan dobitak poduzeća znači da je tvrtka prije svega poštivala načelo



111nepogrešivosti dvojnog knjigovodstva, zbog čega je i njezino materijalno bogatstvo ispravno procijenjeno.

Da bi se to načelo moglo lakše shvatiti, opisat ću događaj kada sam prvi putosjetio moć prirodnoga dvojnog knjigovodstva. U ono sam vrijeme već dobro

poznavao to knjigovodstvo jer sam znanje o njemu stekao na zagrebačkojTrgovačkoj akademiji. Tu sam školu započeo 1940. godine; u njoj je glavni predmet bio upravo dvojno knjigovodstvo. Imali smo ga svakog dana (osimsubote) po dva sata pune četiri godine. Tijekom toga vremena stjecali smoznanje o poslovanju poduzeća svih vrsta, s time da smo to znanje moraliračunski izraziti pomoću tzv. "T" konta (ili knjigovodstvenih "vješala"). Nazadnjem satu u lipnju 1944. naša profesorica iz knjigovodstva rekla nam jesljedeće: "Mlada gospodo, vi ste sada osposobljeni da vodite poduzeće. Kad

dođete u poduzeće, naići ćete na nekakve kontne planove. No neću vamništa reći o kakvim se to planovima radi i čemu služe jer ćete to odmahdokučiti i koristiti ih."

Nakon što sam maturirao, otišao sam u rat, ali sam se prije toga upisao naEkonomski fakultet u Zagrebu. Demobiliziran sam krajem kolovoza 1946.godine i po povratku u Zagreb prvo što sam učinio bilo je da na Ekonomskomfakultetu sredim sve što je potrebno za studij. Bio je to zapravo moj prvisusret s fakultetom. Priznali su mi dva semestra, dobio sam novi indeks irečeno mi je da mogu odmah polagati ispite s prve godine, a sve informacije otome naći ću na oglasnim pločama. Naišao sam na oglasnu ploču iz predmeta"Knjigovodstvo" (nastavni profesor dr. Šimun Babić); pismeni ispit bio je zatri dana. Upisao sam se na određeni popis na kojemu je već bilo upisanostotinjak studenata. Nakon tri dana pojavio sam se u ispitnoj dvorani snekoliko araka praznih trgovačkih papira; ondje sam vidio da svi studentiimaju neke obrasce, knjige i knjižice, a ja nisam imao ništa od svega toga.Pomišljao sam da odem, ali sam ipak pričekao da vidim što će biti. Rečeno

nam je da pismeni ispit traje 4 sata (od 8 do 12 sati). Od profesora sam dobioispitni zadatak i u njemu su bili spomenuti neki brojevi konta. Bio samzbunjen, pitao sam se što oni znače, i najednom sam se sjetio riječi moje profesorice na posljednjem školskom satu. Odmah sam došao k sebi i započeosam izrađivati zadatak onako kako me je ona naučila. Na kraju sam napravio bilancu koja je potvrdila da sam sve napravio dobro, pa sam pod nju upisaosimbol: SEeO (Salvo Errore et Ommissione) – što je značilo da u toj



112bilanci nema moje pogreške. Bilo je oko 9,30 sati kada sam predao rješenje itada me je profesor upitao: "Ne možete li riješiti zadatak?" Odgovorio sam dasam ga završio. Letimično ga je pogledao i rekao mi da za dva dana dođem pogledati kako sam ocijenjen. Ocjena je bila 10 (odličan) i oslobođen samusmenog dijela ispita!

Bilo je to moje prvo iskustvo u korištenju prirodnoga dvojnog knjigovodstva,u kojemu sam osjetio njegovu moć, ali tada tome nisam pridavao osobituvažnost. Bio sam uvjeren da to znanje posjeduje svaki čovjek i da ga stječetijekom života. I ja sam ga tako stjecao, pa čak mogu reći da uopće nisam ni pomislio da mi je osnovu toga znanja ugradila moja profesorica izknjigovodstva, a njezine završne riječi vjerojatno su mi ostale u sjećanju jer sumi pomogle da vrlo lako prođem na prvom ispitu na fakultetu. Dakako da sam

poslije toga ispita pogledao kakve su to knjižice imali svi studenti; bio je tokontni plan koji je 1945. donijela savezna vlada. U njemu nisam primijetioništa značajno, osim što sam shvatio da je potreban radi lakšeg komuniciranjameđu poslovnim ljudima.

Posvetio sam se organizatorskom poslu. Najviše sam surađivao s inženjerimai pritom se koristio znanjem koje sam stekao u školi (Trgovačkoj akademiji),a kontnim planom i brojevima konta služio sam se samo u odnosima sknjigovođama. I u svojemu organizatorskom poslu nisam imao nikakvih problema; postizao sam značajne uspjehe, a najveći mi je uspjeh bilaorganizacija koju sam uveo u složenom poduzeću RIZ (RadioindustrijaZagreb), u kojemu je djelovalo šezdesetak malih poduzeća koja su obračunski bila potpuno samostalna. U svome organizatorskom zvanju koristio sam seisključivo prirodnim knjigovodstvom, a da toga uopće nisam bio svjestan;samo ondje gdje je trebalo koristio sam se službenim kontnim planom i brojevima konta. To je bilo moguće jer je taj kontni plan bio u skladu s prirodnim knjigovodstvom – tako sam barem mislio sve do Ustava '74., kada

sam u organizatorskim poslovima počeo osjećati probleme. Te problemenisam povezivao s Ustavom, naprotiv, mislio sam da će mi pomoći jer jenjegova osnovna namjera bila privatizacija (decentralizacija) ukupne privredne i društvene djelatnosti, što je upravo bio i moj zadatak uorganiziranju poslovnih sustava. No problemi su se i dalje povećavali, a uzrok sam im saznao kada je prema Zakonu o udruženom radu (ZUR-u) uvedenonekakvo dohodovno knjigovodstvo koje uopće nisam razumio. Pokušavajući



113ga shvatiti, otkrio sam temeljni uzrok gotovo svih problema koji nastaju uživotu bilo koje države – A TAJ JE AKO U KNJIGOVODSTVUVLASTITI KAPITAL NEMA SVOJU CIJENU ZA KORIŠTENJE(VLASTITU TROŠKOVNU KAMATU). U bivšoj Jugoslaviji taj temeljniuzrok datira od 1968. kada je, u namjeri da se umjesto državnog vlasništva

uvede društveno vlasništvo, zapravo inaugurirano nevlasništvo (jednoumlje).Ondašnja savezna vlada je naime donijela odluku da poduzeća više ne trebajuu središnji investicijski fond plaćati kamatu na vlastiti kapital, što je bila jednostrana odluka, budući da nije bilo određeno kome će se ta kamataubuduće plaćati, i otuda potječu svi problemi koji postoje na ovim prostorima.Do te sam spoznaje došao 1978. godine kada sam, nastojeći odgonetnutidohodovno knjigovodstvo, počeo temeljito uspoređivati prirodnoknjigovodstvo i komunističko knjigovodstvo iz 1945. Da si olakšam

uspoređivanje, raščlanio sam prirodno knjigovodstvo na deset temeljnihrazreda, kako je to učinjeno u doba komunizma (1945. godine), i dobio pregled prikazan u Shemi br. 15.

Na prvi pogled nisam vidio neku osobitu razliku, što je vjerojatno bio razlogda meni, budući da sam se uvijek služio prirodnim knjigovodstvom,komunistički kontni plan nije predstavljao nikakav problem jer je prirodnomknjigovodstvu svejedno u kojem se razredu nešto nalazi; bitno je da se zna što je to i onda ćemo lako to nešto staviti u razred koji treba. No nakon Ustava’74. uočio sam razliku jer je ZUR propisao da su plaće i kamate financijskirezultat, a u prirodnom knjigovodstvu rezultat je profit (dobitak u novcu). Umeni se zatim nešto pobunilo pa sam počeo temeljito analizirati komunističkoi prirodno dvojno knjigovodstvo. Vrlo brzo sam otkrio da postoji bitna razlikaizmeđu ta dva knjigovodstva. To je razlika između materijalističke imonetarističke filozofije koju ću nastojati ukratko objasniti na temelju prikazanih kontnih planova.

MATERIJALISTIČKA FILOZOFIJA polazi od materije kao osnoveživota, što znači da je materijalno blagostanje krajnji cilj koji treba postići.Tome je cilju sve podređeno; čak je i novac potisnut u drugi plan jer se drži bonom koji samo pomaže da se materijalna dobra mogu razmjenjivati. To jevidljivo i iz kontnog plana poduzeća jer se u razredu 0 nalaze osnovnasredstva (trajna imovina), što znači da je materijalna imovina u prvom planu. No to je ipak samo formalna razlika u odnosu na kontni plan prirodnogknjigovodstva; bitna je razlika zapravo u razredu 8, i to zbog toga što



114financijski rezultat (dobitak) u komunističkom knjigovodstvu nije preciznodefiniran te sve ovisi o znanju i volji knjigovođe. Stoga postoje razne teorijetroškova, osobito što se tiče amortizacije trajne imovine, a sve sa svrhom da bise knjigovođi pomoglo u utvrđivanju dobitka. No zadovoljavajućeg rješenjanema pa se sve svodi na načelo da je financijski rezultat jednak razlici između

vrijednosti ukupne imovine na kraju i na početku razdoblja. No i to nijerješenje jer je uvijek u pitanju valorizacija materijalne imovine; ako se taimovina precijeni, knjigovodstvo će pokazivati bolji rezultat, a ako se podcijeni, čak može doći do gubitka. I tu do izražaja dolazi negativan utjecajčovjeka, jer zbog nekoga svojeg razloga ili interesa državne vlasti knjigovođauvijek manipulira financijskim rezultatom koliko mu to materijalna imovinadopušta, a ako mu to nije dovoljno, procjenom poveća knjigovodstvenuvrijednost te imovine. Upravo taj odnos knjigovođe prema financijskom

(poslovnom) rezultatu temeljni je uzrok zbog kojega je materijalističkafilozofija doživjela totalni fijasko – JER NJEZINO KNJIGOVODSTVOUTVRĐUJE POSLOVNI REZULTAT PO VOLJI ČOVJEKA(KNJIGOVOĐE).Shema br. 15

USPOREDBA KOMUNISTIČKOG I PRIRODNOGKNJIGOVODSTVA

RAZREDNI KONTNI PLANkomunističkoga dvojnog knjigovodstva prirodnoga dvojnog knjigovodstva

0 Osnovna sredstva (trajna imovina) 0 Novac u poduzeću (tekući račun)

1 Potraživanja (dužnici) 1 Osobe (dužnici i vjerovnici)

2 Obveze (vjerovnici) 2 Trajna imovina

3 Nabavljeni proizvodi 3 Nabavljeni proizvodi

4 Troškovi 4 Troškovi

5 Proizvodnja 5 Proizvodnja

6 Vlastiti proizvodi 6 Vlastiti proizvodi

7 Rashodi i prihodi prodaje 7 Rashodi i prihodi prodaje

8 Financijski rezultat (dobitak) 8 Profit (dobitak u novcu)

9 Poslovni fond poduzeća 9 Glavnica poduzeća

MONETARISTIČKA FILOZOFIJA polazi od novca koji je u prvom planui stoga uvijek mora biti u funkciji. U svojoj temeljnoj funkciji kao platežno



115sredstvo novac je i mjera vrijednosti koja motivira ljude da stvaraju što viševrijednosti. Zbog toga novac uvijek mora biti u optjecaju zajedno s robom(stvarnim vrijednostima), a brzina toga optjecaja treba biti što veća. Tomeosobito pridonosi dvojno knjigovodstvo kojemu je interes da novac u funkciji poduzeća bude što bliže nuli. Temeljna je zadaća poduzeća da ostvari što je

moguće veći PROFIT (DOBITAK U NOVCU); stoga je u prirodnomedvojnom knjigovodstvu taj podatak najvažniji – jer je krajnji rezultat poduzetničkog posla. S obzirom na to da je profit razlika između stanja novcana kraju i na početku razdoblja, u tome knjigovodstvu on je u svakomtrenutku nevidljivo zapisan u razredu 0 pa ga knjigovođa samo trebaizračunati i vidljivo zapisati u razredu 8, i to uvijek u dva dijela – prvi jekamata koja pripada vlasniku, a drugi je dobitak koji pripada poduzetniku.Zbog tako zapisanoga financijskog rezultata materijalna imovina u

knjigovodstvu poduzeća uvijek je na nuli, i to neovisno o tome kako je onavrednovana, a to ujedno znači da je interes tvrtke da ta imovina uknjigovodstvu bude iskazana u što realnijem novčanom iznosu – jer materijalna je imovina zapravo potencijalna rezerva tvrtke. Stoga u prirodnome dvojnom knjigovodstvu procjena vrijednosti te imovine uopće neutječe na financijski rezultat (profit) jer ta procjena služi isključivo za razne poslovne potrebe samog poduzeća, a na općem planu služi samo kaostatistička informacija o bogatstvu tvrtke, općine, regije i države. Upravo zbogtoga je prirodno dvojno knjigovodstvo poduzeća najvažniji mehanizamobračunskog sustava – JER ONO NEPOGREŠIVO UTVRĐUJEJEDNOZNAČAN POSLOVNI REZULTAT (PROFIT) I DAJESTVARNU SLIKU O MATERIJALNOM BOGATSTVU OSOBE ZAKOJU SE VODI, A SVE TO NEOVISNO O VOLJI ČOVJEKA(KNJIGOVOĐE).

Do toga sam zaključka došao 1978. godine nakon što sam usporedio itemeljito analizirao kontne planove komunističkoga i prirodnog

knjigovodstva. Bilo je to nakon više od trideset godina organizatorskog stažau kojemu sam se podsvjesno služio prirodnim dvojnim knjigovodstvom, kojeme je sve te godine vodilo u postavljanju organizacije poduzeća, a da togauopće nisam bio svjestan. Da nije bilo ZUR-a i njegova nerazumljivogdohodovnog knjigovodstva, vjerojatno nikada ne bih saznao da vlastiti kapitalmora u knjigovodstvu imati cijenu za korištenje. A tako je logično da je ima, jer ako te cijene nema, to znači da nema ni kapitala pa prema tome nema ni



116vlasnika. Savezna je vlada krajem šezdesetih godina ukinula kamatu navlastiti poslovni fond poduzeća (vlastiti kapital poduzeća) te je stoga i izkomunističkog knjigovodstva nestala vlastita kamata, što je izazvalo takve probleme da se SFRJ raspala na stravičan način (ratom). Tim seknjigovodstvom, nažalost, Hrvatska još uvijek služi, a to što je ono

"usklađeno" s međunarodnim standardima čini ga još gorim, tako da ga čak idržavna vlast drži nužnim zlom i, što je još gore, uopće ne vidi uloguknjigovodstva u funkcioniranju države. Da je tome doista tako, najboljegovori naš "službeni" kontni plan koji u razredu 8 ima nedefinirani financijskirezultat poduzeća – A KAKAV JE TAJ REZULTAT TAKVA NAM JE IUKUPNA DRŽAVA!

Samo PROFIT (zarada ili dobitak u novcu) točno je definirani financijski

rezultat poduzeća, a on je kao višak vrijednosti nedodirljiv i u knjigovodstvu je uvijek zapisan u dva dijela; prvi je kamata, koja je unaprijed poznata i pripada vlasniku uložene glavnice, a drugi je dobitak poduzeća, koji pripada poduzetniku. Takav zapis profita u dva dijela znači da je prirodnoknjigovodstvo PROJEKTNO budući da je vlasnikova kamata uvijek unaprijed poznata (konto 81) pa ukupan poduzetnički posao mora biti projektiran, a ono je osim toga i IZVRŠNO budući da prati odstupanje od projekta koje se zapisuje kao dobitak poduzeća (konto 82). Ta je dvojnostzapisa profita bitna pa je u dvojnom knjigovodstvu dovoljno samo pogledati urazred 8, jer ako je u njemu financijski rezultat zapisan u dva dijela (vlastitakamata i dobitak poduzeća), to je znak da postoji vlasništvo i da država možefunkcionirati – JER SU VLASNICI DRŽAVNOJ VLASTI DALIPREROGATIVE KAKO SE MORA UPRAVLJATI DRŽAVOM DA BINJIHOVO VLASNIŠTVO BILO ŠTO BOLJE ZAŠTIĆENO.



117



118

10. KAKO DRŽAVA POMOĆU KNJIGOVODSTVAUPRAVLJA SVIM PRAVNIM OSOBAMA

U informacijskom sustavu tržišne ekonomije glavni je podatak cijena robe, anasuprot tome podatku je cijena rada. Svaki čovjek ima svoju cijenu robe isvoju cijenu rada, a razlika između tih dviju cijena je cijena kapitala. Cijenarobe je novac koji za svoj rad čovjek prima od druge osobe, to je njegov prihod, to je ulaz (input ) novca u njegov obračunski sustav. Cijena rada jenovac koji je čovjek dao nekom drugom, to je njegov rashod, to je izlaz(output ) novca iz njegova obračunskog sustava. Cijena kapitala je novac koji je čovjeku preostao, taj je novac njegov dobitak, to je razlika između prihoda irashoda, razlika između primitka i izdatka novca, to je novac koji se još nalazi

u čovjekovom obračunskom sustavu. To ćemo pobliže objasniti na primjeru izsvakodnevnog života. Neki je čovjek zaposlen u pravnoj osobi, za nju obavljaneki posao za koji prima određenu plaću; ta plaća njegov je prihod, to primanje novca njegova je cijena robe. Taj je isti čovjek od svoje plaće jedandio potrošio za zadovoljenje životnih potreba i to je platio nekoj drugoj osobi;to plaćanje njegov je rashod, taj je izdatak novca njegova cijena rada. Novackoji je tome čovjeku preostao od plaće njegov je dobitak, to je ono što je onuštedio za svoje bolje i sigurnije sutra, to je njegova cijena kapitala, to je

njegov višak vrijednosti (višak novca, višak dohotka, višak plaće), to jedepozitni novac koji čuvaju opće banke – a najbolje to čine ako ga prekosredišnje banke ulože u poslovne banke, koje ga kao kreditni novackoriste za razvoj proizvodnje i izvoza.

OPĆE BANKE (ŠTEDIONICE) ČUVAJU DEPOZITNINOVAC SVIH VLASNIKA. U odnosu čovjeka i novca ključno je pitanje tko je osoba kod koje čovjek drži svoj novac? Dakako, ne bi nas

zadovoljio odgovor da je to neki drugi čovjek jer onda bi i za toga čovjekavrijedilo isto pitanje, nego mora postojati neko drugo rješenje. U modernojdržavi ono postoji – TO JE OPĆA BANKA KOJA LJUDIMA KAOPRAVNA OSOBA ČUVA NOVAC. U toj banci čovjek ima osobni račun nakojemu se nalazi njegov novac. Taj osobni račun može se sastojati od višeraznih računa, ali svi se oni razlikuju po svojoj oznaci, u kojoj mora biti izajednička oznaka da je riječ O NOVČANOM RAČUNU FIZIČKEOSOBE KAO MISAONOM BIĆU. To znači da svaki čovjek može imati



119više depozitnih i tekućih računa, a svi oni zajedno čine jedan sumarni račun,koji prema prirodnom zakonu dvojnosti ima dvije strane: pozitivnu ili plus (+)stranu i negativnu ili minus (–) stranu. Koliki su iznosi zapisani na jednoj i nadrugoj strani toga sumarnog računa može znati samo čovjek koji je njihovvlasnik, jer na jednoj je strani ukupni ulaz novca koji je primio po raznim

osnovama, a na drugoj je strani ukupan izlaz novca kojim se koristio zbogneke svoje potrebe. Ovaj sumarni račun ima svoj saldo koji čovjeku pokazujekoliko je njegovo bogatstvo u novcu, odnosno koliko je novca dužan nekomedrugom. Taj je saldo najvažniji zbog više razloga, a prije svega zato jer je to prebijeni saldo koji se u životu gotovo nikada ne javlja kao samostalnaveličina i kojega zna jedino čovjek koji je vlasnik toga sumarnog računa. Taj prebijeni saldo naime kaže vlasniku koliko novca s raznim rokovima ročnostitrenutačno ima na raspolaganju, a taj je podatak njegova tajna koju osim njega

zna samo njegova banka, a ona je ne smije nikome odati. Njegova je bankaupravo taj čovjekov sumarni račun, a on se nalazi u jednoj ili više banaka kojekao pravne osobe imaju zadaću brižno čuvati novac vlasnika, njegovuušteđevinu, njegov višak vrijednosti. To su banke koje rade s građanima, aone su u suvremenome bankovnom sustavu tako organizirane da čovjek sva pitanja u vezi s novcem rješava samo sa svojim bankama, jer u tom smisludjeluje i ukupni kamatni sustav koji ljude potiče da radi svojega interesa svasvoja potraživanja imaju od banke i sva svoja dugovanja imaju prema banci.Čovjek naime nema potrebe pozajmljivati novac od drugih ljudi jer munjegova banka uvijek može na jednostavan način pozajmiti novac uz bankovnu aktivnu kamatu. No čovjek isto tako nema potrebe pozajmljivatinovac drugim ljudima jer mu je puno jednostavnije da svoj novac povjeri banci na čuvanje uz bankovnu pasivnu kamatu. Da bi to funkcioniralo,trebaju, dakako, postojati određeni uvjeti, a to je prije svega eskontna stopasredišnje banke koja kao opći upravljački mehanizam, kao uostalom i sviostali mehanizmi algoritma kapitala, punom snagom djeluje da ukupnidepozitni novac (ukupna štednja) bude u funkciji stvaranja nove vrijednosti te

da poduzetništvo ostvaruje što je moguće veći višak dohotka (višak novca,višak vrijednosti, profit, veću cijenu kapitala).

POSLOVNE BANKE KREDITNIM NOVCEM FINANCIRAJUPROIZVODNJU. U cilju organiziranja proizvodnje i potrošnje osnivaju serazne pravne osobe (institucije), kojima je zadaća da stvaraju i koristevrijednosti. To su PODUZEĆA, koja proizvodnom potrošnjom stvaraju



120ukupne vrijednosti i USTANOVE, koje se dijelom stvorenih vrijednostikoriste za opću potrošnju (preostalim dijelom koriste se ljudi za osobnu potrošnju). U tim je institucijama čovjek zaposlen – TO SU NJEGOVEPRAVNE OSOBE OD KOJIH PRIMA PLAĆU. Te pravne osobe u svojim poslovnim bankama također imaju razne novčane račune, a zajednička im je

oznaka da je riječ o NOVČANIM RAČUNIMA PRAVNIH OSOBA KAONEMISAONIM BIĆIMA. To su isto tako razni tekući i depozitni računi, asvaka pravna osoba ima svoj sumarni račun koji joj kaže kolika su njezina potraživanja, odnosno dugovanja. No s obzirom na to da pravne osobe nisumisaona bića, one i svoje knjigovodstvo moraju voditi po uzoru na prirodnodvojno knjigovodstvo čovjeka. Zbog toga država kao opća pravna osobadonosi Standardni kontni plan, koji se temelji na algoritmu kapitala i kojim sesluže sve institucije (pravne osobe) kako bi pomoću njega mogle upravljati

društveno-ekonomskim procesima. Taj kontni plan prikazan je u prirodnom istandardnom obliku u Shemi br. 3 i kao takav predstavlja pravnu osobu koja“misli i djeluje” kao čovjek, ali se može po volji organizirati da što bolje čuvai koristi njegov višak vrijednosti. Kao što vidimo, taj kontni plan u svojemusredištu ima dodanu vrijednost ili potrebni dohodak (konto 42), koji je kaotemelj novčanog sustava izvor novca koji osigurava država, a u njemu je i profit (konto 81 i 82), koji je kao višak novca (višak vrijednosti) krajnjirezultat poduzetničkog posla. Taj se rezultat ne može nikome isplatiti jer jenedodirljiv i stoga nepovredivo pripada vlasnicima poduzeća. Profit je uknjigovodstvu uvijek zapisan dva puta: prvi put to je nevidljivi zapis razlikeizmeđu završnog i početnog stanja razreda 0 i 1 (1052 – 815 = 237), a drugi put je profit vidljivi dvostavni zapis u razredu 8 (192 + 45 = 237).

Upravo preko profita poduzeća država kao opća pravna osoba pomoćusvojega prirodnog knjigovodstva i bankovnog sustava upravlja svim ostalim pravnim osobama (institucijama) i preko njih svim građanima koji u njoj živei rade. Tu je od posebnog značenja središnja banka države, koja u ulozi općeg

vlasnika sjedinjuje sve opće i poslovne banke i u svojoj ukupnosti od njih činilogistički financijski sustav, koji se brine da sve osobe u državi radi izvršenjasvoje zadaće raspolažu novcem upravo u trenutku kad im je potreban zastvaranje vrijednosti, odnosno za potrošnju te iste vrijednosti. Taj bankovnisustav na određeni je način inkorporiran u svim pravnim osobama(institucijama), a to su opće i poslovne banke kao vanjske logističkefinancijske jedinice svih ljudi i svih pravnih osoba te unutarnje financijske



121logističke jedinice u svim pravnim i fizičkim osobama. U takvoj konstelaciji postoje dva temeljna mehanizma pomoću kojih država upravlja svimdruštveno-ekonomskim procesima: TO SU ESKONTNA STOPASREDIŠNJE BANKE I POREZ NA DODANU VRIJEDNOST.

ESKONTNA BANKA KAO BANKA SVIH BANAKA. Eskontnastopa središnje banke tvori interesni sustav kamatnih stopa u kojemu svakisudionik društveno-ekonomskog sustava može pronaći kamatnu stopu kojamu donosi najveći interes. Središnja banka države aktivno sudjeluje ueskontiranju novčanih zajmova kojima se financiraju poduzeća ireeskontiranju robnih zajmova kojima poduzeća financiraju potrošnju svojihroba. U tome ona ima odnose samo s poslovnim bankama, preko kojihnevidljivo upravlja svim procesima u državi. U tu svrhu mora ukupni

bankovni sustav organizirati na strogo centralističkim načelima jer to od njetraži sama priroda novca. Pritom se ne treba postavljati kao središnja vlast nad poslovnim bankama, nego eskontiranjem i reeskontiranjem zajmova mora poticati sudionike u društvenoj proizvodnji da traže svoj najveći interes. To jei razlog da se ukupni bankovni poslovi prirodno dijele na tri velike skupine:štednju, kreditiranje i eskontiranje. Takva podjela bankovnih poslovaodgovora tokovima društvene proizvodnje, a to su, ponajprije, poslovi štednjekojima se prikuplja novac, zatim slijede poslovi davanja zajmova kojima se

financira proizvodnja robe, a sve se završava poslovima eskontiranjafinancijskih zajmova i reeskontiranja robnih zajmova. U tome smislu trebaorganizirati poslove u središnjoj banci, pri kojoj treba biti državna eskontna banka (banka svih banaka) koja će pratiti ukupan platni promet među svim pravnim i fizičkim osobama te ukupan platni promet među samim pravnimosobama da bi se u svakom trenutku mogao izračunati ukupan profit kojiostvaruju poduzeća i kako ga koriste ustanove.

POREZ NA DODANU VRIJEDNOST nije klasičan porez, nego je tomehanizam koji ljude motivira da svoj novac što više ulažu u razvijanje proizvodnje. Bitna značajka toga poreza jest jedinstvena porezna stopa koja je jednaka eskontnoj stopi središnje banke. PDV je potpuno neutralan zagospodarstvo budući da je to porez na osobnu potrošnju robe, koji kao pretporez plaćaju svi građani u trenutku kada od svoje pravne osobe primajunovac namijenjen za njihovu osobnu potrošnju. No država će građanimavratiti PDV ako dokažu da primljeni novac nisu upotrijebili za svrhu za koju



122su ga primili (za osobnu potrošnju). Način na koji se to dokazuje propisujedržava, a u većini slučajeva vraćanje je automatsko. Spomenut ćemo četiritakva slučaja. PRVI je slučaj kada čovjek svoj višak dohotka ostavlja u pravnoj osobi u kojoj ga je zaradio pa PDV ne treba platiti jer novac nije niizašao iz pravne osobe; to je u interesu djelatnika jer je njegov novac na

dioničkom računu pravne osobe veći za PDV, a da ga je primio na svoj osobnitekući račun, bio bi za toliko manji. DRUGI je slučaj kada građanin svojnovac ulaže u pravnu osobu; tada mu se ulog automatski poveća za PDV jer jetim ulaganjem dokazano da njegov novac nije upotrijebljen za osobnu potrošnju. TREĆI je slučaj kada se roba izvozi u drugu državu, što znači daostvarena dodana vrijednost nije bila namijenjena za osobnu potrošnju i stogaPDV nije ni trebalo platiti pa ga država vraća izvozniku na taj način da zaiznos PDV-a u izvezenoj robi poveća izvozni devizni tečaj. ČETVRTI slučaj

posebno je zanimljiv, a o njemu će biti govora kad budemo razmatraliglavnicu poduzeća; zasad samo napominjem da pri osnivanju poduzećadržava na njegov tekući račun uplaćuje iznos PDV-a koji je sadržan u prijavljenoj glavnici.

Svaki porez mora imati svoj izvor jer se nešto ne može uzeti ni iz čega. Umonetarizmu se porez plaća u novcu. Izvor poreza može biti samo u stvorenojvrijednosti, a plaća ga onaj koji je primio novac za tu vrijednost. U Shemi br.3 vidimo da se sve vrijednosti nalaze u razredu 4, ali oporezivati se možesamo dodana vrijednost (konto 42). Razlog za to je taj što je na prenesenuvrijednost (konto 41) porez već plaćen pa bi oporezivanjem te vrijednostidošlo do dvostrukog oporezivanja, a višak vrijednosti (konto 43) ne može seoporezivati jer je nedodirljiv.

Dodana vrijednost jest novac koji primaju svi građani od svojih pravnih osobaza osobnu potrošnju, što znači da samo taj novac može biti izvor poreza – ISTOGA ONI KOJI SU PRIMILI NOVAC, MORAJU PLATITI POREZ.

No s obzirom na to da suvremenoj državi porez nije potreban (država je besporezna jer se na određeni način financira od viška vrijednosti), ona sePDV-om koristi kao mehanizmom koji na ljude djeluje tako da od svoje pravne osobe uzimaju samo toliko novca koliko im je potrebno zazadovoljenje osobne potrošnje. To znači kako PDV ima zadaću da dodanuvrijednost drži na određenoj razini s tendencijom da se kao novac smanjuje, ada pritom višak vrijednosti bude što veći. U tome slučaju ljudi s manje novca



123mogu kupiti više robe jer joj cijene padaju, a s obzirom na to da opća potrošnja zbog većeg viška vrijednosti raste, ukupni je život ljudi sveugodniji. Ta se opća potrošnja naime financira od viška vrijednosti koji se kaonovac nalazi na raznim osobnim dioničkim i tekućim računima ljudi.

JOŠ NEŠTO O “POREZU NA DODANU VRIJEDNOST”U HRVATSKOJ. Da bi u Hrvatskoj moglo biti tako, Standardnim sekontnim planom mora staviti izvan snage Zakon o porezu na dodanuvrijednost jer u tome zakonskom propisu uopće nije riječ o porezu na dodanuvrijednost, nego o strašno izobličenom porezu na promet roba. Osnovica zaizračunavanje toga poreza jest tržišna prodajna cijena, a njegova jeizobličenost u tome da ga kao pretporez plaćaju svi proizvođači u čitavome proizvodnom lancu, a ako dokažu da su od kupca naplatili “PDV” na prodajnu

cijenu svojih proizvoda, od naplaćenog “PDV-a” mogu si sustegnuti taj pretporez i samo razliku doznačiti državi. Taj porezni model u prvoj godini primjene stvara takve probleme u monetarnom sustavu da dolazi do propadanja niza banaka i poduzeća, a kasnije sasvim nepotrebno opterećujegospodarstvo stalnim plaćanjem i vraćanjem “poreza na dodanu vrijednost”.Tržište ujedno gubi stabilizacijsku funkciju na tržišne cijene jer taj “PDV”izravno utječe na povećanje cijena. Iz toga nedvojbeno proizlazi da je naš“PDV” porez na promet roba, a promet prirodno ne može biti izvor poreza pa

je logično da građani traže diferencirane, pa čak i nulte stope, što im jedjelomično udovoljeno. A to je samo po sebi jasan znak da kod nas uopće nijeriječ o PDV-u budući da je glavna značajka poreza na dodanu vrijednost jedinstvena stopa i to da nitko ne može biti oslobođen od plaćanja toga poreza – JER ZA POREZ NA DODANU VRIJEDNOST VRIJEDI NAČELODA LJUDI PLAĆAJU POREZ KAD PRIMAJU NOVAC OD PRAVNIHOSOBA I DA IM GA DRŽAVA VRAĆA KAD SVOJ NOVAC ULAŽUU PRAVNU OSOBU.



124

11. PRVI DRŽAVNI PRORAČUN DODANEVRIJEDNOSTI KAO IZVOR NOVCA ZA OSOBNU

POTROŠNJU ROBE

PRVI KORAK KOJI DRŽAVNA VLAST MORA UČINITI DABI PRAVNA DRŽAVA POČELA FUNKCIONIRATI. Čovjek jemisaono biće koje se ne zadovoljava samo vrijednostima koje mu pruža priroda nego i sam nastoji radom stvoriti određene vrijednosti da mu život bude lakši i ugodniji. Čovjek je ujedno i korisnik tih vrijednosti pa u tomestvaranju dolazi i do njihove razmjene među ljudima, a da bi se ona olakšala, priroda je stvorila novac kao sveopću mjeru vrijednosti, koja olakšavarazmjenu raznih roba (proizvoda i usluga) na taj način da se kupac i

prodavalac dogovore o cijeni konkretne robe koju razmjenjuju. U tomedogovoru prodavalac uvijek nastoji ostvariti cijenu koja je veća od vrijednostikoju je potrošio za stvaranje robe koju prodaje, jer taj mu višak vrijednostisluži da se osigura za budućnost (i vjeverica si stvara zalihu da preživi zimu).To znači da u tako dogovorenoj cijeni prirodno postoji višak vrijednosti pa sesvaka cijena robe sastoji od vrijednosti i viška vrijednosti, o čemu i novac kaosveopća mjera vrijednosti na odgovarajući način mora voditi računa. Novcu jeu tome znatno pomogao algoritam kapitala na taj način da svaki poduzetni

čovjek u svom radu mora stvoriti vrijednosti koje su potrebne njemu kaodjelatniku i višak vrijednosti koji nepovredivo pripada vlasniku. U tome sesmislu razvija i obračunski sustav države u kojemu postoje dva temeljna parametra: prvi je jedinična cijena najjednostavnijeg rada, a drugi je eskontnastopa središnje banke kao razmjerna cijena kapitala – I ONI UMONETARIZMU DJELUJU SUKLADNO, TAKO DA DRŽAVA KAOOPĆA PRAVNA OSOBA USPJEŠNO FUNKCIONIRA U SVOJOJGLAVNOJ ULOZI ZAŠTITNIKA VLASNIKA NOVCA.

Ako u obračunskom sustavu države nema tih temeljnih parametara, u njoj sestvara sve veći nered, a taj se nered može ispraviti jedino tako da državnavlast te parametre naknadno ugradi u obračunski sustav; u trenutku kada je toučinjeno država de facto počinje funkcionirati. Kada su jednom ti temeljni parametri određeni, onda je naime samo pitanje kako ih ugraditi u obračunskisustav države. To se, dakako, mora učiniti u hodu jer stvarni život neprekidnoteče i ne obazire se na to jesu li ti parametri u njemu; a kakav je život bez njih



125najbolje nam pokazuje stanje u Hrvatskoj. Hrvatska je naime zahvaćenaopćom entropijom, i to unatoč tome što postoje Ustav i mnogi zakonski propisi kojima se želi uspostaviti pravna država koja funkcionira. Sve jeuzalud jer u obračunskom sustavu naše države nisu ugrađeni spomenutitemeljni parametri pa u njemu vlada sve veći nered, koji je već poprimio

takve razmjere da možemo bez daljnjega reći da država Hrvatska de facto ne postoji.

To je i posve normalno budući da su cijena rada i cijena kapitala temeljmonetarnog i obračunskog sustava države. U tome je osobito važna eskontnastopa središnje banke jer ona određuje koliko od ostvarene cijene rada poduzetnici moraju vlasnicima platiti cijenu kapitala. Kolika je važnost testope na razini države za funkcioniranje njezinoga obračunskog sustava,

najbolji je primjer razvijeni Zapad, jer kad se ta stopa promijeni samo za jedan postotni poen, dolazi do sveopćega gibanja i seljenja kapitala; takosvatko u uvjetima nove eskontne stope traži svoj najveći interes. Naime, svakičovjek štedi novac za svoju bolju budućnost, a interes je banaka da štedišama(deponentima, vlasnicima novca) plaćaju što manju kamatu, no uopćedruštvenom je interesu da kamata ipak bude dovoljno atraktivna zavlasnike novca. Zato središnja banka države, u ulozi općeg vlasnika, svojomeskontnom stopom određuje veličinu stope pasivne kamate koju banke plaćajuštedišama (deponentima) kao pasivnim vlasnicima novca. U našimrazmatranjima pretpostavljamo da je eskontna stopa središnje banke 6% jer držimo da ta veličina odgovara stupnju razvoja Hrvatske, pa će i svi računski primjeri biti napravljeni u tome smislu, a među njima je na prvom mjestuDRŽAVNI PRORAČUN DODANE VRIJEDNOSTI KAO IZVOR NOVCA KOJIM SE GRAĐANI KORISTE DA BI SI PRIBAVILIROBU ZA OSOBNU POTROŠNJU.

KAKO ESKONTNA STOPA SREDIŠNJE BANKE ČUVANOVAC I VLASNICIMA OSIGURAVA KAMATU? U uvjetimaeskontne stope središnje banke od 6% poduzetništvo mora na svakihostvarenih 100 jedinica novčanih vrijednosti platiti vlasniku 6 novčanih jedinica. Ili, na svakih 100 novčanih jedinica uloženih u stvaranje vrijednostinakon godine dana vlasnik mora dobiti 106 novčanih jedinica. O tome državni proračun dodane vrijednosti mora voditi računa, a to znači da uvjetnu cijenunajjednostavnijeg rada treba na određeni način povećati za 6%, pa ako čovjek



126 prima plaću od 100 kuna, onda vlasniku mora platiti 6,38 kuna jer to jekamata od 6% na iznos od 106,38. To napominjem samo zbog toga što je uobračunskom sustavu cijena rada uvijek izražena u bruto iznosu, a od toga bruto iznosa rad mora platiti vlasniku 6% pa ako rad prima 100 kuna, onda bruto cijena rada iznosi 106,38 kuna, a ako je bruto cijena 100 kuna, onda rad

prima 94 kune.

Da bi u obračunskom sustavu države eskontna stopa središnje banke mogladoći do izražaja, mora postojati i jedinična cijena najjednostavnijeg rada jer to je minimalna cijena koja pripada svakom čovjeku samim time što postoji.Ako tu minimalnu cijenu pomnožimo s godišnjim fondom radnih sati (2191),dobivamo minimalni dohodak koji država mora osigurati za svakog čovjeka udržavi, a ako taj minimum pomnožimo s brojem građana, dobivamo ukupan

minimalni dohodak koji država u toj godini mora isplatiti svim svojimgrađanima. No ako taj ukupni minimum pomnožimo s prosječnimkoeficijentom radne osposobljenosti građana (o tome vidjeti mjernu skalu uShemi br. 6), dobivamo ukupan dohodak koji država treba osigurati proračunom dodane vrijednosti.

Državni proračun dodane vrijednosti radi se za ukupnu državu jer u stvaranjute vrijednosti prirodno sudjeluju svi njezini građani, od tek rođenog djeteta donajstarijeg umirovljenika. Prema tome, osnova toga proračuna su građanidržave, a svi podaci o njima redovito se unose u središnji kompjutor države(najvažniji među njima su datum rođenja i datum smrti). Kompjutor zasvakoga građanina prati sve promjene tijekom njegova života, što znači dasvakog trenutka zna koji je broj živućih građana, koju školu koji građanin pohađa, kada je završio osnovnu i srednju školu, kada se upisao na fakultet ikoji, kada je diplomirao, kada se zaposlio, u kojem poduzeću ili ustanovi radi,kada je na bolovanju, kada je ostao bez posla, koliki je njegov radni staž ikada je umirovljen te radi li dodatno kao umirovljenik i gdje. Na temelju

podataka koje ima o svakom građaninu kompjutor može pomoću mjerne skaleuvjetnog rada izračunati koeficijente radne osposobljenosti za ukupnostanovništvo države – I NAKON TOGA NA VRLO JEDNOSTAVANNAČIN IZRADITI PRORAČUN DODANE VRIJEDNOSTI.

KAKO SE ESKONTNA KAMATA SREDIŠNJE BANKEUGRAĐUJE U DODANU VRIJEDNOST? Tim proračunom treba



127 prije svega odrediti veličinu jedinične uvjetne cijene rada kako bi se natemelju određenih količinskih podataka mogle izraditi razne korisne računice i proračuni. Kakve u tom smislu postoje mogućnosti, razmotrit ćemo na primjeru proračuna dodane vrijednosti zamišljene države veličine Hrvatske,koji je izvor novca što ga država kao pravna osoba plaća ljudima (fizičkim

osobama). Takav proračun trebala bi imati svaka država, a Hrvatska je u tomsmislu u prednosti pred ostalim državama jer ona se iz duboke krize (općeentropije) može izvući jedino ako pomoću temeljnih parametara počne graditiživot od samog početka. Taj početak započinje donošenjem Standardnogakontnog plana koji se temelji na algoritmu kapitala. Naime, prema tomekontnom planu svaka pravna osoba (ustanova i poduzeće) mora voditi svoje poslovno knjigovodstvo po uzoru na prirodno knjigovodstvo čovjeka (svaka pravna osoba mora "misliti i računati" kao čovjek). Osim toga, u trenutku

kada stupa na snagu taj kontni plan, država postaje besporezna, što znači da seona odriče svih poreza, prireza, carina, trošarina i raznih drugih nameta jer država od toga trenutka ne uzima novac, nego ga samo daje. U tome smisluona istoga trenutka donosi SVOJ PRVI PRORAČUN DODANEVRIJEDNOSTI, KOJI JE JEDINI IZVOR NOVCA potreban građanimada bi zadovoljili osobnu potrošnju koja je dostojna čovjeka na danom stupnjurazvitka države.

Ovaj prvi državni proračun dodane vrijednosti donosi se u trenutku u kojemu

se na temelju STANDARDNOGA KONTNOG PLANA počinje uvoditi prirodno knjigovodstvo – glavni mehanizam koji sve ljude u državi motivirada traže svoj najveći interes (u našem razmatranju pretpostavljamo da je tajtrenutak 1. srpnja 2003.). Tim se proračunom osigurava novac koji je ljudima potreban za život i rad, i to u uvjetima koji postoje u državi u trenutkudonošenja toga proračuna, s time da su u njemu vrijednosti određene za slučajda jedinična cijena uvjetnog rada iznosi 1 kunu, što je inače osnova svakog proračuna, ali i vrijednosti za slučaj da ta cijena iznosi 8,22 kune, što otprilike

odgovara sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj. Koeficijenti radne osposobljenosti u primjeru su određeni proizvoljno, što je u našem razmatranju irelevantno jer svrha je ovoga primjera državnog proračuna dodane vrijednosti da pokaže prvi korak kojim država kreće u život, pod pretpostavkom da u tom trenutku još nema ni Ustava ni bilo kakvih zakonskih propisa, nego postoji samoStandardni kontni plan i njegovo prirodno knjigovodstvo. To znači da ovim proračunom želimo pokazati kako se osigurava novac koji će se građanimaisplatiti tijekom prve godine, u kojemu se obračunski sustav države tek



128 počinje konsolidirati, s time da će na kraju godine taj sustav biti toliko uređenda država kao opća pravna osoba može uspješno funkcionirati. Primjer takvoga prvog državnog proračuna za zamišljenu državu veličine Hrvatske prikazujemo u Shemi br. 16.

Shema br. 16 u milijunima kuna

PRIMJER DRŽAVNOG PRORAČUNA DODANE VRIJEDNOSTI

O p i s MjeraSTRUKTURA

DODANE VRIJEDNOSTIVarijanta I. Varijanta II.

1. Jedinična neto cijena uvjetnog rada

- 1,00 kuna 8,22 kune

2. Godišnji fond radnog vremena u satima - 2.191 2.191

3. Prosječni koeficijent /K/ - 3,06556 3,06556 4. Broj građana u državi /K 3,06556/

-

4,500.000

4,500.000

5. Broj djelatnih građana /K 4,3/ - 1.600.000 1,600,0006. Broj nezaposlenih građana /K 3,2/ - 400.000 400.0007. Broj umirovljenika /K 3,2/ - 1,000.000 1,000.0008. Broj djece, učenika i studenata /K 1/ - 1,500.000 1,500.0009. Broj nedjelatnih građana (6 do 8)

-

2,900.000

2,900.000

10. Minimalni dohodak države (1 × 2 × 4) kuna 9.860 81.049

11. Potreban dohodak države (10 × 3) kuna 30.226 248.461

12. Porez na dodanu vrijednost (6% od 13) kuna 1.929 15.859 13. Dodana vrijednost (11 + 12)

kuna

32.155

264.320

14. Naknade nezaposlenima (1 × 2 × 6 × K) kuna 2.804 23.049

15. Mirovine (1 × 2 × 7 × K) kuna 7.011 57.630

16. Dječji doplatak (1 × 2 × 8 × K) kuna 3.287 27.01917. Isplata nedjelatnicima (14 do 16) kuna 13.102 107.69818. Isplata djelatnicima (11 – 17) kuna 17.124 140.76319. Potreban neto dohodak (17 + 18) = (11) kuna 30.226 248.461 20. Potreban bruto dohodak (19 + 12) = (13)

kuna

32.155 264.320

21. Plaće nedjelatnika (17 + PDV) kuna

13.938 114.572

22. Plaće djelatnika ustanova (PRORAČUN) kuna 7.124 58.55923. Ukupno plaćanja u općoj potrošnji (21 + 22) kuna 21.062 173.13124. Plaće djelatnika poduzeća (20 – 23) kuna 21.189 91.18925. Ukupno plaće zaposlenika (22 + 24) kuna 18.127 149.74826. Obvezna premija osiguranja (6% od 25)

kuna 1.088

9.985



129

U tome državnom proračunu vidimo da se njime u novac ugrađuje i porez nadodanu vrijednost (PDV) pa se postavlja pitanje zašto se uvodi taj porez kad je država postala besporezna? Odgovor je – upravo zato što državi ne treba porez pa uvodi PDV koji kao monetarni mehanizam koristi jedan dio viška

vrijednosti da u ljudima stvori psihološki učinak da imaju svoju državu koja jedužna brinuti o njima i da je zbog toga moraju financirati porezom, ali ujedno je taj PDV motivacijski faktor da ljudi iz svojih pravnih osoba ne izvlačenovac iznad svojih potreba, odnosno da svoj novac što više ulažu u razvoj proizvodnje i izvoza. Da bi se taj mehanizam mogao ugraditi u obračunskisustav, država donosi proračun dodane vrijednosti u kojemu postoji PDV, štoznači da se njime uopće ne dira u dohodak ljudi jer se državnim proračunomnjihov dohodak umjetno povećava i kao takav se u obračunskom sustavu pojavljuje kao neto dohodak i bruto dohodak, s time da ljudi državi vraćaju

PDV kada od svojih pravnih osoba primaju novac za osobnu potrošnju. I tu jesada jasno vidljivo kako se središnja banka svojom eskontnom stopom koristida bi pomoću nje iskoristila jedan dio viška vrijednosti (koji u cijelosti pripada vlasnicima novca) da ljudi uz pomoć stope PDV-a nastoje ostvariti što je moguće veći profit ulaganjem svojeg novca u razvijanje proizvodnje iizvoza. U toj je ulozi i stopa OPO-a jer zaposlenici plaćaju tu premiju kako biimali osjećaj da su osigurani u slučaju određenih rizika (bolesti,nezaposlenosti, odgoja potomstva i starosti) – A SVE TO U SVRHU DA

LJUDI SMIRENO I S BOLJIM UČINKOM MOGU STVARATI ŠTOJE MOGUĆE VEĆI VIŠAK VRIJEDNOSTI.

No sada se još postavlja i pitanje, kada pravne osobe od države primaju PDVda bi ga u bruto osobnom dohotku mogle platiti ljudima i da bi ga oni potommogli vratiti državi? U odgovoru na to pitanje najprije moramo reći da se dioosobnih primanja ljudi odnosi na izravne troškove gospodarstva, a drugi sudio opći troškovi države. Naime, državu moramo promatrati kao veliko

poduzeće, a svako poduzeće ima svoje izravne i opće troškove, s time da se titroškovi (i izravni i opći) prirodno dijele na troškove materijala i troškove plaća. Troškovi plaća dodana su vrijednost (konto 42), ali tu postoji velikarazlika u plaćama ustanova kao općem trošku u odnosu na plaće poduzeća kaoizravnom trošku, budući da se veličina dodane vrijednosti kao općeg troška(plaće djelatnika ustanova) unaprijed određuje državnim proračunom, aodređivanje veličine dodane vrijednosti kao izravnog troška (plaće djelatnika poduzeća) prepušta se algoritmu kapitala. Država, naime, posebnim



130 proračunom mora osigurati novac za plaće zaposlenika u raznim ustanovama,kao i naknade za nezaposlene te ostale nedjelatne građane pa je tako dodanavrijednost kao opći trošak ušla i u ovaj proračun, a razlika do ukupne dodanevrijednosti države odnosi se na plaće djelatnika poduzeća. Jedino se tako u prvom proračunu može utvrditi veličina dodane vrijednosti koja kao izravni

trošak postoji u poduzetničkim poslovima – s obzirom na to da u Hrvatskojuopće nema poduzeća (ona djeluju u sivoj ekonomiji).

Donošenjem Standardnoga kontnog plana siva će ekonomija početi izlaziti izanonimnosti – nema se više razloga skrivati jer je država postala besporezna;štoviše, država čak potiče svaki organizirani rad da prijavi glavnicu poduzetničkog posla svojoj poslovnoj banci, koja će verificirati tu glavnicuuplatom novca (PDV-a) na tekući račun pravne osobe, čime je poduzetnički

posao postao pravna osoba sa statusom poduzeća. To znači da obračunskisustav poduzeća počinje djelovati prijavljivanjem glavnice koju poslovna banka verificira tako da se iz državne blagajne na tekući račun tek osnovanog poduzeća uplaćuje PDV koji postoji u strukturi te glavnice. Time zapravodržava ispravlja glavnicu (jer je ona veća za PDV stoga što su u glavnici projektirani bruto osobni dohoci) i ujedno motivira poduzetne ljude da štoviše osnivaju svoja poduzeća. To znači da je PDV u svojoj biti potpunoneutralan za poduzeće budući da će novac koji je ovom uplatom ušao u poduzeće biti isplaćen djelatnicima u njihovu bruto osobnom dohotku, odkojega državi moraju vratiti njezin PDV.

POLAZIŠNA PROJEKTNA BILANCA DRŽAVE KAOVELIKOG PODUZEĆA, U KOJOJ JE SADRŽANA DODANAVRIJEDNOST IZ PRVOGA DRŽAVNOG PRORAČUNA. Prvagodina nakon donošenja Standardnoga kontnog plana poslužit će svakoj osobikoja se bavi poduzetničkim poslom da ispita svoje poslovanje i da uđe u nove poslove te da u tom smislu utvrdi glavnicu poduzetničkog posla koju njezina poslovna banka treba verificirati. Tom verifikacijom svako sadašnje dioničkoili trgovačko društvo može postati jedna ili više novih pravnih osoba sastatusom poduzeća, to mogu postati i sve obrtničke radionice, seljačkagazdinstva, razni poslovi iz kućne radinosti, kao i svaki drugi poduzetnički posao, a jedini je uvjet da prijavljena glavnica poduzeća iznosi najmanje20.000 kuna i da ju je verificirala poslovna banka. To ujedno znači da projektirani profit ne može biti manji od 1.200 kuna jer se glavnica utvrđuje



131tako da se profit podijeli s eskontnom stopom središnje banke (1200 : 0,06 =20 000). Znak da je verifikacija izvršena jest uplata PDV-a sadržanog u prijavljenoj glavnici, a izvor toga PDV-a osiguran je državnim proračunomdodane vrijednosti, s time da ga uplaćuje poslovna banka na novootvorenitekući račun poduzeća. Tim je tekućim računom na temelju verificirane

glavnice određeni poduzetnički posao dobio status poduzeća, a taj status značida novo poduzeće ima kreditnu sposobnost jer mu je njegova banka na tomeračunu dopustila određeno prekoračenje, odnosno permanentni komercijalnikredit kojim se poduzeće može koristiti prema potrebi.

Da bi takvih poduzetničkih poslova bilo što više, država na razne načineotvara brojne javne radove za koje su jedini uvjet kvalitetni idejni i izvedbeni projekti te prijavljena glavnica poduzeća kojom se ulazi u izvršenje projekta.

U tim se uvjetima očekuje i da će u prvoj godini nakon donošenjaStandardnoga kontnog plana biti brojne prijave glavnica poduzeća i da ćedržava na kraju te godine imati verificirani podatak o sveukupnoj glavnicikoju su poduzeća uložila u poduzetničke poslove. Iz sveukupne glavnicedržava izvlači podatak o minimalnom profitu (višku novca, višku vrijednosti,višku dohotka) koji će poduzeća ostvariti u sljedećem razdoblju, a to znači da je u tome trenutku država saznala veličinu neto društvenog proizvoda koji ćese minimalno ostvariti u sljedećem razdoblju.

To ćemo podrobnije objasniti na našem primjeru u kojemu je to sljedećerazdoblje druga godina nakon donošenja Standardnoga kontnog plana (tj.2004. godina). Ako pretpostavimo da će krajem 2003. godine ukupni iznos prijavljenih glavnica biti 2.633 milijarde kuna, onda lako možemo doći do podatka o minimalnom profitu koji će sva poduzeća u državi ostvariti u 2004.godini. Do toga podatka doći ćemo tako da na ukupnu glavnicu primijenimoeskontnu stopu središnje banke od 6% i dobit ćemo iznos od 158 milijardikuna (2633 × 0,06 = 158), a to je minimalni profit koji će sva poduzeća

ostvariti u 2004. godini. Ako taj profit (odnosno višak vrijednosti) pribrojimododanoj vrijednosti iz prvoga državnog proračuna, država ima podatak da ćese u 2004. godini ostvariti neto društveni proizvod u minimalnom iznosu od422 milijarde kuna (158 + 264 = 422). To je državi sasvim dovoljno jer joj jesada poznato sve kako bi si mogla napraviti projektnu bilancu države kaovelikog poduzeća za sljedeće razdoblje (2004. godinu), a u toj bilanci bit će i podatak o bruto društvenom proizvodu.





1339 KAPITAL 90 Uložena glavnica - - 2633 -2633

ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” -91 10523 10772 -249


0 15078 15078 0

Tu projektnu bilancu nazvali smo polazišnom (startnom) zbog toga što je unjoj bruto društveni proizvod poznata minimalna veličina koja već u prvojgodini nakon donošenja Standardnoga kontnog plana treba u odnosu na netodruštveni proizvod biti što veća. Naime, s obzirom na to da će u 2004. godinisasvim sigurno doći do znatnog povećanja bruto društvenog proizvoda, polazišna projektna bilanca potrebna nam je najviše radi toga da možemovidljivo pokazati kako se dolazi do toga povećanja i zašto je važno da brutodruštveni proizvod bude što veći. Inače, već sam podatak o bruto društvenom proizvodu govori koliki je stupanj organiziranosti gospodarstva; ako je tajstupanj veći, to znači da će se određeni neto društveni proizvod ostvariti uvećem broju manjih poduzeća, odnosno ostvaruje se veći promet roba pa je iukupna cijena robe veća – i sve to unatoč tome što je ukupna proizvodnjakoličinski ostala na istoj razini (tako je zamišljeno u našem primjeru). O tomeće biti mnogo govora u nastavku ovih razmatranja, a polazišna projektna bilanca iz Sheme br. 17 početak je tih razmatranja.



134

12. KAKO DRŽAVA POMOĆU GLAVNICEPODUZEĆA UPRAVLJA GOSPODARSTVOM

KAKO GLAVNICA PODUZEĆA DRŽAVNO VLASNIŠTVOILI NEVLASNIŠTVO TRANSFORMIRA U NAJVIŠI OBLIK

PRIVATNOG VLASNIŠTVA? Od trenutka donošenja Standardnogakontnog plana i izrade prvoga državnog proračuna dodane vrijednosti započetće prijelazno razdoblje u kojemu će svaki aktivni građanin nastojati što prijeovladati osnovama prirodnog knjigovodstva, s time da će to razdoblje trajatisve dok državna uprava ne izradi prvu projektnu bilancu države kao velikog poduzeća. To je i pripremno razdoblje u kojemu će se u vrlo kratkomvremenu konsolidirati obračunski sustav koji se u svijetu pomoću novca uzogromne žrtve već vjekovima pokušava izgraditi, ali bez konačnog uspjeha.Razlog je taj što u razvijenom svijetu osnova izgradnje obračunskog sustavasve više postaje dionički sustav koji je krovište obračunskog sustava, a taj seveć vjekovima izgrađuje na temelju prirodnog knjigovodstva. To jeknjigovodstvo na Zapadu SVETINJA, ali se njime služe samo ljudi, dok se naopćoj razini sve više koristi dionički sustav koji postaje sam sebi svrhom. To i jest razlog da se u zapadnim zemljama privatnom vlasništvu pridaje velikavažnost, što je inače posve u redu jer ono i jest osnova svega, no pritom sezaboravlja da prema prirodnom zakonu dvojnosti ta osnova ima svojmonetarni vrh – KOJI JE PO PRIRODI NAŠ OPĆI ILI DRUŠTVENI

VLASNIK . Osnova razvoja ljudskog društva jest novac čiji su vlasnici ljudi(osobno ili privatno vlasništvo), s time da ga oni ne smiju držati kod sebe,nego ga moraju povjeriti bankovnom sustavu kojim upravlja monetarni vrhdržave (svijeta). A problem je razvijenog Zapada u tome što privatnovlasništvo promatra jednostrano pa je ondje čak i svjetski monetarni vrh u privatnom vlasništvu. To je temeljni razlog da je Zapad sa svojim dioničkimsustavom došao u svojevrsnu krizu iz koje ga njegova svetinja (prirodno



135knjigovodstvo) na razne načine pokušava izvući (na primjer njihov PDV iEURO); ali to su tek putovi da se dođe do pravih rješenja i tko zna kada ikako će svijet izaći iz duboke krize u kojoj se nalazi. U tome smislu Hrvatskamože pomoći čak i razvijenom Zapadu jer će u njoj prijelazno razdoblje iztotalnog jednoumlja (nevlasništva) u najviši oblik privatnog vlasništa trajati

svega pola godine (od 1. srpnja 2003. do 31. prosinca 2003.) i u tomerazdoblju u razvoju obračunskog sustava učinit će se više nego što je uzapadnom svijetu učinjeno stoljećima – jer će u Hrvatskoj svakipoduzetnički posao Standardnim kontnim planom dobiti GLAVNICUPODUZEĆA pomoću koje će i država kao opća pravna osoba uspješnoobavljati svoju zadaću.

ZAŠTO U GOSPODARSTVU POSTOJE GLAVNICA PODUZEĆAI GLAVNICA NOVCA? U svemu tome je, dakako, najvažnije prirodnoknjigovodstvo koje na temelju prirodnog zakona dvojnosti i algoritma kapitalatvori dvije glavnice – prva je GLAVNICA PODUZEĆA, koja postoji samodo tada dok traje poduzetnički posao, a druga je GLAVNICA NOVCA, koja je trajna. Te dvije glavnice djeluju vrlo uspješno jer je zadaća glavnice poduzeća da u stvaranju vrijednosti stvori i što veći višak vrijednosti koji vrlodobro čuva glavnica novca. Naime, prirodno je da glavnica poduzeća nestaje

u trenutku kad je poduzetnički posao završen, pa se stoga postavlja pitanje:Što biva s viškom novca (profitom) kada završetkom poduzetničkog posla prestaje postojati i poduzeće koje kao pravna osoba ima zadaću čuvati tajvišak novca? No problema zapravo nema; taj višak novca ionako nikada nijeni bio u poduzeću u kojemu je stvoren, jer obračunski sustav neprekidno radina tome da novac u poduzeću bude uvijek što bliži nuli i da ga brižljivo čuva bankovni sustav. To znači da se taj višak novca uopće nije ni mogao nalaziti u poduzeću, jer kad bi to bio slučaj, poduzeće bi umjesto profita stvaralogubitak.

O svemu tome, dakako, posebno se brine monetarni vrh preko svoje središnje banke i ukupnoga bankovnog sustava. Država kao opća pravna osoba sastojise od brojnih posebnih pravnih osoba koje se dijele na ustanove i poduzeća.USTANOVE su pravne osobe koje stvaraju opće uvjete za život i rad te u tusvrhu zapošljavaju određeni broj građana koji stvaraju i troše razne vrijednostiza potrebe opće potrošnje. PODUZEĆA su pravne osobe koje imaju zadatak



136stvarati vrijednosti i u tu svrhu aktivirati što više poduzetnika koji pomoćusvoje glavnice znaju i mogu stvarati vrijednosti za potrebe opće potrošnje svihustanova i osobne potrošnje svih ljudi u državi te da pritom ostvaruju što veći profit (višak vrijednosti). Iz toga slijedi da se ukupna potrošnja u državisastoji od proizvodne potrošnje (prenesena vrijednost), osobne potrošnje

(dodana vrijednost) i opće potrošnje (višak vrijednosti). No novac koji je potreban za tu potrošnju uvijek se nalazi u posebnim ustanovama koje čine bankovni sustav i imaju zadaću čuvati glavnicu novca iz koje se prema potrebi svim poduzećima dozira potreban novac kako bi neopterećena novcemmogla stvarati nove vrijednosti, a i svim ustanovama da se u općoj potrošnjitim vrijednostima u što većoj mjeri razumno koriste. Posebno je zanimljivaupravo ta opća potrošnja – jer se jedan njezin dio odnosi na RAZVOJNUPOTROŠNJU o kojoj GLAVNICA NOVCA osobito vodi računa stoga

što je za tu potrošnju potrebno uložiti što više PROFITA koji je stvorilaGLAVNICA PODUZEĆA.

RAZVOJNA ULAGANJA KAO OBLIK OPĆE POTROŠNJEKOJI UVIJEK ZAVRŠAVA VERIFICIRANOM GLAVNICOMPODUZEĆA. Svako stvaranje nove vrijednosti uvijek započinje trošenjemneke postojeće vrijednosti pa tako u općoj potrošnji postoji i razvojna

potrošnja koja prethodi proizvodnji roba. Naime, sasvim je logično da sesvaka proizvodnja mora najprije razviti i da tijekom toga razvoja dolazi dorazvojnih ulaganja koja su vrlo važan vid opće potrošnje. Posebna je značajkarazvojnih ulaganja da se njihov početak ne može točno utvrditi pa se u početku jedan njihov dio gubi u proizvodnoj ili osobnoj potrošnji, ali kad se primijeti da takvi troškovi postoje, osnivaju se posebne jedinice, pa čak i posebne tvrtke koje imaju zadatak da te troškove prate, registriraju iusmjeravaju prema uspješnom završetku. Taj uspješni završetak označava seosnivanjem poduzeća u kojemu će se ostvariti proizvodnja koja je prošla svojrazvojni put. Iz toga slijedi da se razvojnim ulaganjima kao posebnomvidu opće potrošnje mora posvetiti najveća moguća pozornost – JER SESAMO U TOM SLUČAJU LJUDSKO DRUŠTVO MOŽE RAZVIJATI. Vidljiva razvojna ulaganja ostvaruju se u specijaliziranim znanstvenim iistraživačkim institucijama te u raznim tvrtkama koje osnivaju budući poduzetnici da bi stvorili uvjete za osnivanje poduzeća. Ove tvrtke imaju



137status ustanova u kojima se priprema novo poduzeće da bi budući poduzetnicistekli potrebno znanje o poduzetničkom poslu u koji namjeravaju ući. U tomse pripremnom razdoblju osigurava prostor, nabavlja oprema i materijal za potrebe probne proizvodnje te se uči prirodno dvojno knjigovodstvo kojemora voditi svako poduzeće. Pri tome nisu sami; poslovne banke pomažu im

da steknu potrebno praktično znanje u financijskim poslovima te kako seizrađuju elaborati za traženje kredita, što ti krediti znače i kako se oni koriste.I država sa svoje strane čini sve da bi se budući poduzetnici što boljeosposobili za poduzetničke poslove u koje namjeravaju ući pa organizira permanentne tečajeve koje moraju pohađati svi budući poduzetnici koji potrebno teoretsko znanje nisu stekli u odgovarajućim stručnim školama.Poduzeća naime mogu voditi samo ljudi koji su završili stručne škole ili su položili stručni ispit na posebnim tečajevima na kojima se uči što je kapital i

kako se izračunava glavnica poduzeća. Utvrđivanje glavnice najvažniji jeuvjet za osnivanje poduzeća te stoga uz potrebno teoretsko znanje postoji i praktični rad u tvrtki gdje budući poduzetnik stječe početno iskustvo – AZNAK DA GA JE STEKAO JEST VERIFICIRANA GLAVNICAKOJOM PODUZEĆE ULAZI U PODUZETNIČKI POSAO.

KOJA JE ULOGA GLAVNICE PODUZEĆA I ZAŠTO JE

POSLOVNA BANKA MORA VERIFICIRATI? Poduzeće kao pravna osoba jest mehanizam koji obavljanjem poduzetničkih poslova stvaranove vrijednosti i pritom sjedinjuje dvije osobe sa suprotnim interesima: poduzetnika koji zna i može obavljati poduzetnički posao te vlasnika koji jeuložio potreban novac da bi se taj posao mogao obaviti. Svaki poduzetnički posao započinje prije nego što će se osnovati poduzeće. To je razdoblje ukojemu vlasnik ulaže novac za nabavu prostora i opreme te druge izdatke potrebne za stvaranje nove vrijednosti – ŠTO JE RAZVOJNAPOTROŠNJA BUDUĆEG PODUZEĆA. Financiranje te potrošnje možeobavljati sam poduzetnik i u tome mu slučaju kao vlasniku pripada kamata postopi koju bi dobio kao štediša (deponent) u banci. No tu postoji problemkako utvrditi koliko je novca uloženo u neki razvojni posao i koliko je u tomesudjelovao poduzetnik svojim vlastitim ulaganjem? Naime, uvijek se postavlja pitanje kad su ta vlastita ulaganja započela i kolika su ona bila, pa jeulog vlastitog kapitala u budući poduzetnički posao vrlo upitan. No tuupitnost rješava glavnica poduzetničkog posla koja je uvjet da se posao



138ostvaruje u pravnoj osobi koja ima status poduzeća, a otuda i termin – GLAVNICA PODUZEĆA.

Da bi neka tvrtka uopće mogla dobiti status poduzeća, ona mora svojoj poslovnoj banci prijaviti glavnicu kojom poduzeće ulazi u posao i zatražiti

njezinu verifikaciju. Država posebno motivira poduzetnike da prijavljujuglavnicu, i to tako da u trenutku verifikacije poslovna banka na tekući račun poduzeća doznači iznos PDV-a koji je sadržan u prijavljenoj glavnici. Tadoznaka države ujedno je i znak da je glavnica verificirana i od toga trenutkana glavnicu se počinje računati kamata po eskontnoj stopi središnje banke svedo dana kad se objavi likvidacija poduzeća. Ta je glavnica naime današnjavrijednost budućega poduzetničkog posla, a kamata te glavnice za poduzeće jenorma koju mora ostvariti u sljedećoj godini da bi se na kraju godine kao

minimalni profit pripisao glavnici poduzeća. Knjiženje vlastite troškovnekamate jedina je prisila koju država čini u novim uvjetima jer je svakometeško razumljivo da kao trošak poduzeća mora prikazati kamatu koju poduzeće nikome ne treba platiti! I doista, tu kamatu poduzeće niti ne može platiti, ali zato treba utvrditi točnu glavnicu poduzeća jer ona je hipoteka natemelju koje poslovna banka budućem poduzeću odobrava permanentnikomercijalni kredit, koji znači da će novo poduzeće uredno i na vrijeme podmiriti svaku preuzetu obvezu – a to je i glavni razlog zašto poslovnabanka mora verificirati glavnicu poduzeća.

ZAŠTO SVAKO NOVO PODUZEĆE MORA FINANCIJSKIMPLANOM UTVRDITI PROFIT DA BI SE MOGLA UTVRDITIGLAVNICA PODUZEĆA? U pripremnom razdoblju poduzetnik stvarauvjete da njegovo buduće poduzeće može funkcionirati, a da su oni doistastvoreni, dokaz je projekt budućega poduzetničkog posla. Sumarni pregledtoga projekta jest financijski plan poduzeća za sljedeće obračunsko razdoblje(godinu), koji se može izraziti i u knjigovodstvenom obliku. Kao primjer projektne bilance može poslužiti Shema br. 17 (ako je tretiramo kao jedno poduzeće), a ona se sastoji od početne bilance kojom novo poduzeće ulazi u posao i financijskog plana (prometna bilanca poduzeća) toga posla za prvugodinu poslovanja. Početna bilanca u ovome sumarnom pregledu zapravo jezavršna bilanca tvrtke koja je pripremala buduće poduzeće i ona je polazišteod koje novo poduzeće kreće u samostalan život. Iz toga financijskog plana



139vidimo da su razvojna ulaganja novca iznosila 783 kune (konto 21), ali to susamo ona koja su registrirana u tvrtki koja prethodi poduzeću, a koliko onastvarno iznose, govori nam podatak o uloženoj glavnici (konto 90) jer ta jeglavnica današnja vrijednost poduzetničkog posla. Da bi se naime došlo do tevrijednosti, osnivač poduzeća (poduzetnik) morao je projektirati ukupan

poduzetnički posao u koji ulazi, i to sa svim njegovim pojedinostima, teutvrditi koliki će profit taj posao donijeti u sljedećoj godini. Iz prometne bilance financijskog plana vidimo da očekivani profit iznosi 158 kuna, a akotaj profit podijelimo s eskontnom stopom središnje banke (u primjeru je to6%), dobijemo glavnicu od 2.633 kune (158 : 0,06). Vrlo jednostavnaračunica, samo moraju postojati opći uvjeti da ona može biti od koristi.

Glavnicu poduzeća poduzetnik prijavljuje mjerodavnom sudu, što je

formalnost koja se mora obaviti da bi tvrtka dobila status poduzeća. Tu jeglavnicu prethodno verificirala poslovna banka odobravanjem dopuštenog prekoračenja na tekućem računu poduzeća, što je visina komercijalnog kreditakojim se poduzeće može permanentno koristiti tijekom poduzetničkog posla.U tu je svrhu poduzetnik poslovnoj banci dostavio uredno elaborirani projekts financijskim planom i utvrđenom glavnicom. Poslovna banka pregleda tajelaborat i, ako utvrdi da je u redu, otvara tekući račun, odobrava permanentnikredit i na teret države odobri novo poduzeće za iznos PDV-a koji je sadržanu glavnici. Tim činom poslovna banka postaje vanjska financijska logistička jedinica toga poduzeća i kao takva preuzima obvezu da će redovito s tekućegračuna podmirivati sve njegove obveze koje proizlaze iz glavnice. To znači da je ta glavnica vrlo važan mehanizam za funkcioniranje društveno-gospodarskog sustava: ona je hipoteka koju daje novo poduzeće, ukupnoznanje o novome poduzetničkom poslu, ukupan vlastiti kapital kojim poduzeće ulazi u posao, ona u sebi sadrži sve podatke relevantne za izvršenje budućega poduzetničkog posla, pa čak i koliko je potrebno tuđeg kapitala odraznih inozemnih tvrtki.

ULOGA DRŽAVE U STVARANJU GLAVNICE PODUZEĆA IKAKO POMOĆU NJE UPRAVLJA GOSPODARSTVOM? Da jeu glavnici poduzeća doista sadržano sve o budućem poduzetničkom poslu,najbolji je znak da na tekući račun novog poduzeća država uplaćuje PDV koji postoji u toj glavnici. Zašto to čini i kako banka dolazi do iznosa PDV-a? Puniodgovor na ovo pitanje obuhvatio bi gotovo ukupno znanje o ekonomiji, no



140mi ćemo se zasad zadovoljiti sa svega nekoliko riječi i financijskim planom izSheme br. 17, za koju ćemo pretpostaviti da je sumarna projektna bilanca svih poduzeća u državi, što znači da se u njoj na kontu 42 nalazi ukupna dodanavrijednost iz državnog proračuna. O tome će proračunu biti još mnogo govora,a ovdje ćemo samo napomenuti da država uplatom PDV-a motivira ljude da u

što većem broju osnivaju svoja poduzeća i da je taj PDV njezin doprinos da bise novi poduzetnički posao uspješnije ostvarivao, ali ujedno i znak da ćedržava sa svoje strane voditi brigu o novom poduzeću. Ukupan iznos PDV-analazi se u dodanoj vrijednosti, a s obzirom na to da taj porez ima jedinstvenu poreznu stopu, treba ga samo izračunati (u primjeru je to 6% od 264milijarde). Pojedinačno za glavnicu svakog poduzeća taj izračun izvrše poslovne banke i ujedno uplaćuju PDV na tekući račun novoosnovanog poduzeća, čime preuzimaju odgovornost za njihovu ispravnost – jer državi su

potrebne točne glavnice svih poduzeća u zemlji. Naime, vlastita kamata koja proizlazi iz ukupne glavnice ujedno je minimalni iznos državnog proračunaopće potrošnje robe, a to znači da ta projektna bilanca u sebi sadrži imaterijalnu opću potrošnju svih ustanova uključujući i materijalne troškoverazvojnih ulaganja. O tome će biti govora na drugome mjestu, a ovdje ćemosamo ukratko reći što konkretno treba učiniti da bi se sadašnje nevlasništvo u jednome trenutku transformiralo u najviši oblik privatnog vlasništva.

Ako sve ovo što je dosad rečeno usporedimo sa stanjem u našoj državi, ondamožemo zaključiti da u Hrvatskoj poduzeća uopće nema, nego postoje samorazne tvrtke koje to pokušavaju biti, ali im JEDNOUMLJE ne dopušta da serazvijaju. Istina, poduzeća postoje u sivoj ekonomiji jer u njoj vladaju prirodnizakoni, ali ni ona u jednoumnoj okolini nemaju uvjeta za razvoj. Da bi semoglo izaći iz toga negativnog ozračja (jednoumlja), država mora dekretomdonijeti STANDARDNI KONTNI PLAN PRIRODNOG KNJIGOVODSTVA,koji svaku pravnu osobu obvezuje da svojoj poslovnoj banci prijavi glavnicu poduzetničkog posla kojim se namjerava baviti i da zatraži njezinu

verifikaciju, jer njome taj posao stječe status poduzeća (tj. pravne osobe kojau stvaranju vrijednosti ostvaruje profit). S obzirom na to da u trenutkudonošenja toga kontnog plana u Hrvatskoj uopće nema poduzeća, država svatrgovačka i dionička društva, kao i obrtničke radionice te razne organizacije usivoj ekonomiji proglašava tvrtkama u kojima su se pripremala buduća poduzeća i objavljuje da se svaka od njih po gore opisanom postupku možetransformirati u jedno ili više manjih poduzeća, pod uvjetom da prijavi



141glavnicu poduzeća koja ne može biti manja od 20.000 kuna i da tu glavnicuverificira poslovna banka. Sve to treba obaviti u tekućoj godini kako bi državana kraju te godine imala točan podatak o vrijednosti svih poduzetničkih poslova koji će se ostvarivati u budućem razdoblju.

KAKO DRŽAVA POMOĆU GLAVNICE PODUZEĆA MOŽEU KRATKOM ROKU PRIVATIZIRATI GOSPODARSTVO?Tu je najvažnije pitanje što treba napraviti da se u jednom trenutku (odnosnou jednoj godini) može doći do točnog podatka o ukupnoj vrijednosti svih poduzetničkih poslova koji se ostvaruju u državi, jer u nevlasništvu se uopćene zna koji su to poslovi, pa kako bi se onda mogla znati njihova vrijednost?To ne zna država, ali znaju ljudi u državi, i to prije svega poduzetni građani,ali to je njihova tajna koju oni osobito kriju od svoje države. Prema tome,

ovdje je najveći problem: Što država treba učiniti da poduzetne ljude privolida otkriju tu svoju tajnu? Dakako, država prije svega treba objaviti da pravneosobe, a među njima su i poduzeća, ne mogu biti porezni obveznici; štoviše,država će svakom poduzeću čak doznačiti PDV ako svojoj poslovnoj banci prijavi glavnicu poduzetničkog posla kojim se bavi. Da takvih prijava budešto više, država treba otvoriti razne javne radove i raspisati brojne natječaje zaizradu idejnih i izvedbenih projekata, s posebnim naglaskom da su za svakikvalitetan projekt osigurana financijska sredstva i da svatko može ostvariti

svoj projekt u svojem poduzeću pod uvjetom da prijavi glavnicu koja ne može biti manja od 20.000 kuna. Osim toga, i sama se državna vlast treba dokazati primjerom pa preko raznih institucija mora inicirati što više projekata teobjaviti da svatko može u njima sudjelovati sa svojim idejama, prijedlozimaili konkretnim izvršenjem te da novac nije i nikada ne može biti razlogom dase nešto što je potrebno ne napravi.

I tu sada dolazi do izražaja prirodni zakon dvojnosti, koji pomoću novcadjeluje da se razvijaju istodobni procesi privatizacije i integracije, ali u svijetuti procesi traju vjekovima, a u Hrvatskoj će se oni dogoditi u jednom trenutku(u jednoj godini) jer će svi poduzetni ljudi u tekućoj godini prijaviti svojeglavnice tako da država krajem godine može izraditi projektnu bilancu koja je prikazana u Shemi br. 17. I time je sve riješeno. U pitanju je samo tehnički problem jer treba nešto učiniti da svi poduzetni ljudi istodobno (u jednojgodini) na jednoznačan način prijave svoje glavnice. No za prirodnoknjigovodstvo sve je jednostavno, iako po svemu izgleda da je na razini



142države riječ o velikom problemu. Naime, pojedinačno za svakoga poduzetnogčovjeka problema gotovo da i nema; njemu samo treba reći kako da na jednoznačan način izračuna glavnicu poduzeća i on će to lako učiniti jer vrlodobro poznaje svoj poduzetnički posao. To znači da bi se ukupna privatizacijamogla izvršiti i za mjesec dana, ali problem je u verificiranju glavnice jer

poslovne banke preuzimaju najveću odgovornost te im za posao verificiranjaipak treba dati više vremena.

Dakako, da bi se verificiranje olakšalo i da bi sve teklo u redu, država moradonijeti Standardni kontni plan i objaviti eskontnu stopu središnje banke(6%), a neposredno prije toga treba održati seminar na kojemu će se stotinjak odabranih financijskih stručnjaka upoznati s osnovama prirodnogknjigovodstva i načinom na koji se izračunava glavnica poduzeća. Stručnjaci

će to znanje prenijeti u sve poslovne banke i osposobiti potreban broj bankovnih stručnjaka koji će verificirati glavnice poduzeća. S druge strane, odtrenutka objave Standardnoga kontnog plana nekoliko desetaka tisućaknjigovođa počet će razmišljati o tome kako se izračunava glavnica poduzeća,a to nikako ne mogu bez poduzetnika za kojega vode knjigovodstvo. Dakako, poduzetnici znaju svoje glavnice, samo ne znaju na koji ih način mogu jednoznačno izračunati, a odgovore će dobiti od svojih knjigovođa koji će tonaučiti na brojnim seminarima koje će održavati razne organizatorske tvrtke pa će tako doći do zbližavanja knjigovođa i poduzetnika jer će zajedno raditina izračunu glavnice poduzetničkog posla. Tako će to biti na ukupnomedržavnom planu, u svim dioničkim i trgovačkim društvima, u obrtničkimradionicama, u seljačkim gazdinstvima, u kućnim radinostima i u sivojekonomiji – jer će svi nastojati što točnije izračunati svoju glavnicu iprijaviti je poslovnoj banci radi verifikacije kojom će njihovpoduzetnički posao dobiti status poduzeća.

KAKO SE “PRIVATIZIRA” HRVATSKO GOSPODARSTVO?Prema programu MMF-a knjigovodstvo bivše SFRJ trebalo je uskladiti sazapadnim standardima kao preduvjet da bi se moglo privatiziratigospodarstvo. Do sada su bila tri takva pokušaja. Prvi je bio 1987. godine, aliMMF nije bio zadovoljan pa je to ponovno učinjeno 1989. novim Zakonom oračunovodstvu SFRJ. Kasnije je ustanovljeno da naše knjigovodstvo jošuvijek nije usklađeno sa zapadnim standardima pa je to početkom 1991.



143 pokušano i treći put, što je konačno sankcionirano Zakonom o računovodstvuRepublike Hrvatske. Ali ni taj treći put knjigovodstvo nije usklađeno sazapadnim standardima, iako je prividno izgledalo da se naše računovodstvotemelji na MEĐUNARODNIM RAČUNOVODSTVENIM STANDARDIMA!Izgleda da ovoga puta MMF namjerno nije intervenirao pa su u Hrvatskoj

pretvorba vlasništva i privatizacija započele bez prirodnog knjigovodstva.Rezultate znamo: oni su krajnje pogubni jer se prema pravilimakomunističkog knjigovodstva materijalna imovina najprije godinama procjenjivala, da bi je onda pomoću nazovidionica država prodavala vlastitimgrađanima, što je sve zajedno gotovo potpuno devastiralo hrvatskogospodarstvo. Takva privatizacija traje i dalje, samo mijenja oblike pa sadadržava ono što je preostalo prodaje strancima, a stranci to na svoj načiniskorištavaju, što samo znači da država Hrvatska de facto ne postoji. I ne

može postojati jer se još uvijek služi komunističkim knjigovodstvom, ukojemu vlastiti kapital nema cijenu za korištenje, nema vlastitu troškovnukamatu koja nepovredivo pripada vlasniku kapitala. U svemu tomenajžalosnije je što MMF ne može reći pravu istinu zbog čega je Hrvatska usve dubljoj krizi jer onda bi trebao reći da je on glavni krivac za sve nevolješto ih je proživjela Republika Hrvatska. MMF naime zna da vlastita troškovnakamata prirodno postoji i da svaki privatnik i te kako o njoj vodi računa, ali jeu tranziciji SFRJ propustio reći da u knjigovodstvu ta kamata znači trošak povoljnije prilike i da je ona bitna u procjeni isplativosti ulaganja, a ako tekamate u knjigovodstvu nema, onda to znači da nema ni vlasnika pa ne trebani države – jer je temeljna funkcija države da štiti vlasnike . To nam jesredinom 1990. jasno dao na znanje dr. Norman A. Bailey, pa je na temeljutoga MMF treći put zatražio da knjigovodstvo uskladimo s međunarodnimstandardima te da u tome smislu unaprijed pripremimo odgovorajući kontni plan. No kada je početkom 1991. to učinjeno, najednom se MMF predomislioi nije dopustio da se unaprijed pripremljeni kontni plan objavi. Razlog jevjerojatno bio taj što je u to vrijeme već bilo očito da njegov program

tranzicije u SFRJ nije uspio, pa je za taj neuspjeh okrivio HDZ-ovu Vladu ikaznio Hrvatsku time što nije dopustio da se taj pripremljeni kontni plan provede u život, jer onda ne bi mogao inicirati galopirajuću inflaciju niti nam podmetnuti nekakav porez na dodanu vrijednost (PDV) koji to nije. Ta kazna još uvijek traje, i trajat će sve dok se ne donese Standardni kontni plan koji setemelji na algoritmu kapitala.





145

U tržišnom se gospodarstvu svaka vrijednost potvrđuje na tržištu, gdje dobivasvoju cijenu robe. Ta je cijena novčani izraz vrijednosti koju su dogovorili prodavalac i kupac. U tome dogovoru interes je prodavaoca da proda po štovišoj cijeni, a kupac nastoji platiti što nižu cijenu. Zbog takvih odnosa koji

vladaju na tržištu roba, algoritam kapitala određuje da se svaka cijena robesastoji od PRENESENE VRIJEDNOSTI, DODANE VRIJEDNOSTI IVIŠKA VRIJEDNOSTI. Za čovjeka je prenesena vrijednost potvrđena kada je kao kupac novcem platio nekom drugom za vrijednost koju je primio.Dodana je vrijednost potvrđena kada je čovjek sebi i svojim suradnicima platio za vrijednost koju su stvorili. Višak vrijednosti potvrđuje se na tržišturoba, gdje je ukupna vrijednost (prenesena i dodana) dobila svoju cijenu robekoju je kupac platio novcem. Višak vrijednosti potvrđen je samo u slučaju ako

je cijena robe veća od vrijednosti, a ako je ona manja, ostvaren je gubitak. Toznači da višak vrijednosti može biti i negativna veličina, za razliku odvrijednosti koja je uvijek pozitivna veličina, pa je prema tome samo vlasnik taj koji može izgubiti. Da bi se, naime, neka vrijednost mogla ponuditi natržištu, nju najprije treba stvoriti, što se plaćanjem potvrđuje stvaraocu, pa tek nakon toga tržište plaćanjem u novcu ponuđenu vrijednost potvrđuje poduzeću – a višak vrijednosti ostvaren je samo ako je cijena robe veća odponuđene vrijednosti.

Upravo zbog toga algoritam kapitala stvara pravne osobe koje ljudima pomažu da stvaraju što više raznih vrijednosti i da pritom ostvaruju što jemoguće veći višak vrijednosti, koji te pravne osobe brižno čuvaju za vlasnike. No da bi pravne osobe u tome smislu mogle funkcionirati i međusobnokomunicirati, država mora standardizirati prirodno knjigovodstvo i učiniti gaobaveznim za sve pravne osobe. To knjigovodstvo državi omogućuje da na pregledan način ima uvid u sve što se događa u pravnim osobama i da prekonjih na nevidljivi način upravlja poslovnim procesima kako bi vlasnici imali

što više novca (viška vrijednosti). Zbog toga algoritam kapitala razlikuje dvijevrste pravnih osoba: poduzeća i ustanove; poduzeća imaju zadaću kao pravneosobe stvarati što više vrijednosti za opću i osobnu potrošnju, a ustanove kao pravne osobe brinu o vrijednostima što se koriste u općoj potrošnji, koja treba biti što veća – jer u tom slučaju veći je i vlasnikov višak vrijednosti.



146

KAKO DRŽAVA POSPJEŠUJE RAZVIJANJE PROCESAPRIVATIZACIJE I INTEGRACIJE. Da bi višak vrijednosti bio štoveći, u suvremenoj državi novac uvijek traži rad. Novca nikad ne smijenedostajati za nešto što je potrebno, korisno i što možemo sami napraviti. Utome smislu djeluje i ukupni bankovni sustav koji čini sve moguće da poduzećima nikada ne uzmanjka novca za ostvarivanje njihove društvenezadaće (proizvodnje robe za tržište). Zbog toga algoritam kapitala stvaraglavnicu koja postaje vidljiva tek kad se poduzeće osposobi stvarativrijednosti i u tome stvaranju ostvarivati dovoljan višak vrijednosti koji ćezadovoljiti vlasnike. To tako određuje algoritam kapitala pa je poduzeće kao pravna osoba ujedno i mehanizam koji pomoću glavnice od poduzetnikanajprije stvara vlasnika poduzetničkog posla da bi tijekom vremena sve više postao i vlasnik novca. To znači da algoritam kapitala istodobno stvara dvije

glavnice – prva je GLAVNICA PODUZEĆA, čiji je vlasnik isključivo poduzetnik, a druga je GLAVNICA NOVCA, čiji vlasnik može biti bilo tko.

Posebna je značajka glavnice poduzeća da mora biti poznata prije formalnogosnivanja poduzeća jer ona je znak da je o poduzeću poznato sve, pa čak ikamata koju kao minimalan profit treba ostvariti u sljedećem godišnjemrazdoblju. To znači da je u trenutku osnivanja, osim glavnice poduzeća, potpuno ili djelomično poznata i glavnica novca. Naime, razlika između tih

dviju glavnica jest u tome što se glavnica poduzeća u cijelosti ulaže odjednom(pri osnivanju poduzeća), a glavnica novca ulaže se u više navrata (prije i poslije osnivanja), i to onda kada je i ako je potrebno.

Zadaća je glavnice poduzeća ostvariti što veći profit za vlasnika poduzetničkog posla. Zbog toga ona snažno utječe na razvijanje procesa privatizacije, koja od velikih poduzeća stvara mnoštvo što manjih poduzeća jer se u malim poduzećima brže dolazi do profita pa samim time on biva veći.Osim toga, u malom je poduzeću lakše upravljanje, stoga je ono uspješnije izbog toga je vrednije, a veća vrijednost znači da je veća i glavnica poduzeća.Stoga se svaka organizacijska jedinica velikog poduzeća želi organizirati kaomalo poduzeće, što se i ostvaruje ako se ta jedinica računski može izraziti kaoekonomsko-tehnološka cjelina. Zbroj glavnica malih poduzeća obično je većiod glavnice postojećega velikog poduzeća pa je i to razlog da se razvija proces privatizacije, ali pritom se istodobno razvija i proces integracije jer glavnica poduzeća i njezin profit neprekidno vode računa da novac u



147 poduzeću bude što bliži nuli, što znači da svako poduzeće mora svoj višak novca deponirati u poslovnoj banci ili u unutarnjoj banci korporacije.

Svako veće poduzeće nastoji se organizirati kao korporacija sa što više malih poduzeća jer na tome stalno djeluje unutarnja banka koju ima svako

poduzeće. Naime, unutarnja banka prirodno teži posluživati što više poduzeća, jer se onda novac može bolje koristiti, te stoga nastoji da ona budušto manja i da ih bude što više. S druge pak strane, svako poduzeće želi bitišto samostalnije, što inače odgovara unutarnjoj banci, ali im pritom ona nedopušta da se odvoje, a to čini tako što ih permanentno opskrbljuje potrebnimnovcem, i to upravo u trenutku kada ga trebaju, pa ona ni ne pomišljaju naodvajanje jer ih korporacija pomoću novca čvrsto drži zajedno. Posveopćenito to znači da se svaki poduzetnički posao teži privatizirati jer se time

povećava osobna odgovornost za njegovo izvršenje pa tako i sam taj posao postaje vredniji. No istodobno sâm novac teži da se sve centralizira jer ondakao mjera vrijednosti s manjom količinom novca može izmjeriti više stvarnihvrijednosti. Zbog toga i postoji opća tendencija da se svako veće poduzećeorganizira kao korporacija sa što većim brojem malih poduzeća ili da se svakosamostalno poduzeće radi uspješnijeg obavljanja svojega posla udruži u već postojeće korporacije.

Ova opća tendencija osobito dolazi do izražaja u državama u kojima jegospodarstvo u državnom vlasništvu, a osobito je važna za države u kojimavlada nevlasništvo (kao što je to slučaj u Hrvatskoj). U takvim se državamanaime mora istodobno privatizirati ukupno gospodarstvo, a to se čini pomoćuunutarnjih poslovnih zajmova (menadžerskih kredita), koji su i inačeorganizacijski mehanizam čijim se prijenosom vlasničke odgovornosti na nižerazine upravljanja ponovno vrednuje materijalna imovina većeg poduzeća. Tajorganizacijski mehanizam omogućuje da se u jednom trenutku (u jednojgodini) dođe do točnog podatka o ukupnoj vrijednosti poduzetničkih poslova

u velikom poduzeću, odnosno u ukupnoj državi. Davanje menadžerskihkredita isključivo je unutarnja stvar svakoga većeg poduzeća; to je zapravoorganizacijska mjera kojom se svako poduzeće nastoji bolje organizirati radiuspješnijeg poslovanja. Za unutarnje zajmove novac uopće nije potreban jer se pomoću njih prodaje postojeća materijalna imovina, a to znači da vanjskeopće i poslovne banke financijski uopće ne sudjeluju u tim organizacijskimzahvatima, jedino mogu radi svojega interesa pomoći savjetima da ti zahvati



148 budu što uspješniji. U vezi s korištenjem unutarnjih poslovnih zajmova potrebno je samo znanje o prirodnome dvojnom knjigovodstvu, a koje je toznanje objasnit ćemo na primjeru zamišljene velike "državne" kompanije, ukojoj je glavni direktor dobio zadatak da pomoću unutarnjih poslovnihzajmova (menadžerskih kredita) proda materijalnu imovinu kompanije onim

poduzetnim ljudima koji će tu imovinu uspješnije koristiti.

KAKO JE GLAVNI DIREKTOR POMOĆU MENADŽERSKIHKREDITA PRODAO UKUPNU MATERIJALNU IMOVINUDRŽAVNE KOMPANIJE? U ovome primjeru pretpostavimo da je riječo glavnom direktoru velike državne kompanije, a isti bi postupak bio kada bi bila riječ o privatnoj kompaniji u kojoj je glavni direktor ujedno i jedini privatni vlasnik. To znači da u oba slučaja glavni direktor postupa jednako jer

njegova je zadaća da poduzeće posluje što uspješnije i da u tome štiti interesvlasnika. U ovom ćemo opisu pretpostaviti da je vlasnik nepoznat i da glavnidirektor sve radi u interesu toga nepoznatog vlasnika. U tome smislu razmišljai o tome kako bi lakše upravljao poslovima kompanije budući da su se oniznatno proširili te mu je sve teže upravljati procesima. Istina, njemu pomažuodabrani suradnici, ali unatoč tome ima različitih problema kojih ne bi trebalo biti. Mora nešto učiniti kako bi svoje suradnike jače motivirao za uspješnijeizvršavanje postavljenih zadataka. Puno je o tome razmišljao i najednom se

sjetio da je na knjigovodstvenom tečaju učio kako se svako poduzeće sastojiod pet temeljnih dijelova (opća uprava, tehnička uprava, nabava, proizvodnja i prodaja) i da se prijenosom vlasništva pomoću unutarnjih poslovnih zajmova(menadžerskih kredita) svaki taj dio može bolje organizirati. Odmah odlučimaterijalnu imovinu kompanije prodati osobama koje su spremne preuzeti poduzetničku odgovornost radi boljeg korištenja imovine te u tom smisluopću upravu proglasi HOLDINGOM, a njegovo knjigovodstvo "unutarnjom bankom". Ta će banka raspisati natječaj za dodjelu unutarnjega poslovnogzajma, kojim će odabrani kupci kupiti materijalnu imovinu pojedinihorganizacijskih dijelova kompanije. Za glavnog direktora ovaj je natječajsamo formalnost jer je buduće kupce već unaprijed odredio, ali to nitko, pa nisami kupci ne trebaju znati. Da bismo lakše dokučili o čemu je riječ, opisatćemo zamišljeni razgovor glavnog direktora s poslovođom jednoga proizvodnog odjela.



149 Namjeravam, započinje glavni direktor, prodati materijalnu imovinu ovekompanije, s time da pravo prvokupa imaju sadašnji voditelji poslova u timdijelovima pa sam vas pozvao da iskoristite to pravo. Dakako, najprijemoramo precizirati predmet i cijenu kupoprodaje. Vi kupujete samo onumaterijalnu imovinu (prostor, opremu i materijal) koja vam je potrebna za

izvršenje zadatka vašega odjela. Tu imovinu treba točno identificirati i nakontoga je procijeniti: materijal prema aktualnim nabavnim cijenama, a prostor iopremu prema stupnju istrošenosti i ekonomskoj zastarjelosti. S obzirom na toda dobro poznajete situaciju u vašem odjelu, vi ćete najbolje procijenitiimovinu koju kupujete; stoga predložite cijenu koju ste spremni platiti, a uvisini dogovorene cijene ‘unutarnja banka’ odobrit će vam poslovni zajamkojim ćete platiti tu materijalnu imovinu. Prostor koji vam nije potreban stavitćete meni na raspolaganje, opremu koja vam ne treba pohranite u naše

središnje skladište, a isto to učinite s nekurentnim materijalima. Od postojećihradnika zadržite samo one koji su vam doista potrebni, a za radnike koji suvišak pobrinut ću se ja.

No, da biste mogli dobiti poslovni zajam, morate osnovati svoje poduzeće, ali prije toga trebate položiti ispit iz dvojnog knjigovodstva jer to je jedan oduvjeta da se poduzeće može registrirati, s time da će tečaj iz knjigovodstvaorganizirati naša ‘unutarnja banka’. Na tom ćete tečaju naučiti kako se projektira budući poduzetnički posao i kako ćete utvrditi godišnji profit kojićete ostvariti, a na temelju toga profita izračunat ćete glavnicu vašega poduzeća. Tu glavnicu mora verificirati ‘unutarnja banka’ i takvu ćete prijaviti mjerodavnom sudu radi registracije poduzeća. Nakon toga vaše će poduzeće zaključiti ugovor s ‘unutarnjom bankom’ o dodjeli poslovnog zajmau visini kupoprodajne cijene koju ćemo dogovoriti. Prema tome ugovoru‘unutarnja banka’ je zajmodavac, a vaše je poduzeće zajmoprimac, s time dase zajmodavac obvezuje da će financirati vaše poduzeće, dok se zajmoprimacobvezuje da će ostvareni profit redovito uplaćivati zajmodavcu. Uplaćeni

profit koristit će se za kamatu na poslovni zajam, a ostatak od toga bit će vašudio u dioničkoj glavnici ‘unutarnje banke’. Predlažem da o svemu ovome štosam rekao dobro razmislite i za tjedan dana očekujem vaš potvrdni odgovor.

Poslovođa je pozorno slušao što mu je glavni direktor govorio, nakon čega je pomno razmišljao o njegovu prijedlogu i u njemu tražio svoj interes.Razmišljao je o prostoru i opremi koju bi kupio te o kupoprodajnoj cijeni koju



150će predložiti; odvojio je nekurentne materijale koje neće preuzeti, a posebnose posvetio odabiru radnika koje će zadržati. Pritom je radio različitekalkulacije, projektirao svoj posao, u njemu se počeo buditi vlasnički duh pa je čak izračunao i osnivačku glavnicu svojega budućeg poduzeća. Na kraju jezaključio da je ovaj ugovor o poslovnom zajmu za njega vrlo povoljan jer

ništa ne treba platiti, a ako se ispravno postavi, može mnogo toga dobiti. Nakon tjedan dana zadovoljno dolazi glavnom direktoru ne samo s potvrdnimodgovorom nego i s prijedlogom cijena materijalne imovine koja je predmetom ove kupoprodaje.

Slično je bilo i s ostalim mogućim kupcima. Svi su oni nakon tjedan danazadovoljno donosili svoje prijedloge o cijenama koje su spremni platiti zamaterijalnu imovinu koju namjeravaju kupiti, a najzadovoljniji je bio glavnidirektor jer se njegova namjera u potpunosti ostvarila. Naime, ovomkupoprodajom sva će odgovornost za troškove biti prenesena na zajmoprimce.Rezultati su odmah bili vidljivi jer su se budući vlasnici već na samom početku riješili balasta koji ih je dotad opterećivao. Istina, sada je timeopterećen glavni direktor, no i to je od koristi jer sada barem zna da balast postoji i da s njime mora nešto učiniti. S predloženim cijenama također sesložio jer je nepoznati vlasnik bogatiji upravo za cijenu koju su predložilidirektori novih malih poduzeća buduće korporacije. No, to je manje važno;najvažnije jest da su sve organizacijske jedinice velikog poduzeća odjednom

sređene i da će njihovi voditelji (direktori poduzeća) ubuduće s vlasničkomodgovornošću brinuti o poslovanju svojih malih poduzeća te da će ujedno kaodioničari velikog poduzeća voditi računa o općem uspjehu korporacije.

KAKO SE VLASNIČKA ODGOVORNOST PRENOSI NANIŽE RAZINE UPRAVLJANJA? Privatizacija je kontinuirani prirodni proces u kojemu se pomoću unutarnjih poslovnih zajmova (menadžerskihkredita) svako veće poduzeće rastavlja na što veći broj manjih poduzeća. U

tome procesu dolazi do ponovnog vrednovanja trajne imovine na temeljumenadžerskih kredita, pomoću kojih se ona prodaje novim malim poduzećima. Zbog toga se u "unutarnjoj banci" stvara novi kreditni novac,koji povećava glavnicu novca te banke. No time dolazi i do povećanjaglavnice poduzeća jer je zbroj glavnica novih malih poduzeća veći odglavnice dotadašnjega velikog poduzeća (zato što je privatizacijareorganizacija poduzeća s ciljem da ukupno poslovanje korporacije bude



151uspješnije, a veća uspješnost znači da su poduzeća vrednija, odnosno da jeveća i suma glavnica svih novih poduzeća). Upravo je ta suma najpouzdaniji podatak o njihovoj vrijednosti jer ona je veličina koja proizlazi iz proračuna poduzetničkog posla u koji se ulazi, a taj su proračun izradili najmjerodavnijistručnjaci – u ovom slučaju to su zajmoprimci poslovnog zajma, koji kao

poduzetnici najbolje poznaju taj posao i koji su sada kao vlasnici osobnozainteresirani da poslovanje bude uspješnije i da njihov proračun bude štotočniji.

Pomoću unutarnjih poslovnih zajmova se dakle svako veće poduzeće ukratkom roku može transformirati u korporaciju sa što više manjih poduzeća, ito s ciljem da se prijenosom vlasničke i poduzetničke odgovornosti povećauspješnost poslovanja. U tome veliku ulogu ima "unutarnja banka", koja je

zapravo knjigovodstvo ukupne korporacije, a to knjigovodstvo vodi i koristiopća uprava koja je u HOLDING poduzeću. Pomoću toga knjigovodstvamenadžment korporacije nevidljivo upravlja svim poduzećima u njezinusastavu, a svako to poduzeće vodi svoje knjigovodstvo i ima svoju glavnicukoja ga upućuje kako će izvršavati svoje zadatke. No između glavnicesamostalnih poduzeća i glavnice poduzeća u sastavu korporacije postojirazlika.

Glavnica samostalnih poduzeća svake se godine povećava za ostvareni profit isvake sljedeće godine računa se kamata na tako povećanu glavnicu; to značida se ukupna glavnica tih poduzeća sastoji od osnivačke glavnice i glavnicenovca koja nastaje iz ostvarenog profita. To mora biti tako stoga što se profit(višak vrijednosti) poduzeća nikome ne može isplatiti jer kad bi se to učinilo, profit bi jednostavno nestao. To znači da je u svakom sljedećem obračunskomrazdoblju (u svakoj sljedećoj godini) glavnica poduzeća veća, a samim timeveća je i vlastita troškovna kamata, što mnogim poduzetnicima ne odgovora budući da neprekidno moraju razmišljati kako da prošire i povećaju

poslovanje poduzeća zbog toga što to od njih traži kamata koja je za poduzećenorma koju moraju ostvariti u sljedećem poslovnom razdoblju (godini).

U poduzećima korporacije to nije slučaj jer ona svoj ostvareni profit redovitouplaćuju "unutarnjoj banci" pa je u njima glavnica poduzeća uvijek jednakaosnivačkoj glavnici. No zbog toga u korporaciji postoji holding poduzeće kojeima status trajnosti, za razliku od ostalih poduzeća koja traju toliko dugo dok



152ostvaruju profit i onda nestaju, ali se pritom stalno osniva više novih poduzeća. Da to bude tako brine se "unutarnja banka", koja pomoćuosamostaljenoga prvog temeljnog dijela prirodnog dvojnog knjigovodstva("NOVCA" – razredi 0 i 1) novac korporacije neprekidno ulaže u razvoj proizvodnje i poduzetništva te u tome smislu upravlja svim poduzećima, pa

čak i HOLDINGOM u kojemu je opća uprava korporacije. Naime, svako poduzeće sâmo vodi osamostaljeni drugi temeljni dio prirodnoga dvojnogknjigovodstva ("ROBA" – razredi od 2 do 9), u kojemu je njegova osnivačkaglavnica koja ga upućuje kako da sa što manje novca uspješno ostvaruje svojudjelatnost i da svoj profit redovito uplaćuje "unutarnjoj banci", što znači da jeu poduzećima novac uvijek na nuli. To se događa zbog toga što se ukorporaciji glavnica novca odvojila od glavnice poduzeća (procesosamostaljivanja financijskog kapitala), ali pri tome osamostaljivanju svaki

vlasnik poduzetničkog posla zna koliki je njegov udio u ukupnoj glavnicinovca koja se nalazi u "unutarnjoj banci". Sve je to radi toga da bi opće(korporacija) i posebno (sva poduzeća) usklađeno djelovalo pa "unutarnja banka" brižno čuva višak vrijednosti vlasnika poduzeća (malih dioničara) i nedopušta da se taj višak ikome isplati u novcu, čak ni njegovim vlasnicima. Oniga ni ne traže jer imaju dionice koje su prenosivi vrijednosni papir koji, akoim je potreban gotov novac, mogu prodati na burzi čak po cijeni većoj odnominale.

ŠTO DRŽAVNA VLAST U HRVATSKOJ MORA UČINITI DASE SAČUVA VIŠAK VRIJEDNOSTI VLASNIKA? Dakako, prijesvega treba donijeti temeljni akt kojim se de facto uspostavlja država, a to jeSTANDARDNI KONTNI PLAN prirodnog knjigovodstva, što znači daUstav i drugi zakonski propisi koje donosi državna vlast moraju biti usklađenis tim temeljnim aktom. Donošenjem toga kontnog plana stvorit će se pozitivno ozračje u kojemu će država kao opća pravna osoba ispravnofunkcionirati. U tome je najvažnija prva godina nakon donošenjaStandardnoga kontnog plana jer se u njoj treba dogoditi sve što je bitno da bise država razvijala u tome smislu da pomoću posebnih pravnih osoba(poduzeća i ustanova) upravlja svim društveno-ekonomskim procesima radi boljeg života svih svojih građana. U toj prvoj godini sve će se promijeniti jer će eskontna stopa središnje banke sve ljude u državi poticati da traže svojnajveći interes, a država će im u tome svesrdno pomagati, prije svega time što



153od njih neće ništa uzimati, nego će im samo davati, a dat će im više ako ćeljudi u svojemu interesu bolje raditi. S time u vezi vrlo je važno da se odmah privatizira ukupno gospodarstvo, a na koji to način treba učiniti, objašnjeno jeu ovome izlaganju. To znači da se već u prvoj godini svako dioničko društvo isvako veće trgovačko društvo treba transformirati u korporaciju sa što više

manjih poduzeća. U tome ne bi trebalo biti nikakvih problema jer će svisudionici u tim transformacijama biti upoznati s osnovama prirodnogknjigovodstva, a to će ih knjigovodstvo uvijek ispravno voditi – jer ono jenepogrešivo. Pritom je vrlo važno da hrvatska državna vlast ne sluša Zapad;naprotiv, ona čak i njemu treba pomoći jer razvijeni zapadni svijet jako griješi previše se oslanjajući na svoj dionički sustav, koji je ipak samo krovišteobračunskog sustava. Zbog toga krovišta sve više zanemaruje prirodnoknjigovodstvo, koje je temelj obračunskog sustava i koje je stvorilo njihov

dionički sustav te ga dovelo do visokoga razvojnog stupnja.



154

14. KAKO MONETARNI VRH POMOĆU KNJIŽNOGNOVCA UPRAVLJA SVIM PRAVNIM OSOBAMA U

DRŽAVI

ŠTO JE KNJIŽNI NOVAC I KAKO SE NJIME UPRAVLJA

SVIM PRAVNIM OSOBAMA U DRŽAVI? Jesmo li se ikada zapitališto je novac, gdje je njegov izvor, što znači emisija novca, zašto je potrebnoemitirati novac, koliko ga treba emitirati i zašto je novac tako važan? Na ta imnoga druga pitanja dobit ćemo odgovor ako pozorno razmotrimo prvu projektnu bilancu zamišljene države veličine Hrvatske (Shema br. 17) i pomno proučimo ulogu svih pojedinosti u njoj te njihovu međusobnu povezanost i kako se sve one kao KNJIŽNI NOVAC slažu u konačni poslovni rezultat koji zovemo VIŠAK VRIJEDNOSTI ILI PROFIT. I taj

višak vrijednosti svojevrstan je fenomen jer je u prirodnom knjigovodstvu permanentno nevidljivo zapisan, samo ga treba pročitati i vidljivo zapisati urazredu 8. Profit je inače podatak koji bilo kojoj osobi nepogrešivo pokazujekoliki je njezin dobitak u novcu, pri čemu je bitno da taj podatak možeutvrditi samo osoba koja je vlasnik ili posjednik novca. Da bi vlasnik novcasaznao koliki je dobitak ostvario, mora prebrojiti koliko novca ima danas i tajiznos usporediti s iznosom iz nekoga ranijeg brojanja pa ako je današnji iznosveći, onda je to bilo uspješno razdoblje jer je ostvario pozitivan rezultat(profit). No taj iznos može biti i manji pa je onda vlasnik izgubio dio svojegnovca, što znači da je ostvario negativan rezultat (gubitak). Sâm izraz profit asocira da je ostvarena neka zarada, ali računica kojom se on utvrđuje uvijek točno pokazuje kolika je u određenom razdoblju razlika između završnog i početnog stanja novca, a ta razlika može biti i negativna veličina, što znači da prirodno knjigovodstvo može pokazati i negativan profit (gubitak).



155Da bi knjigovodstvo (kompjutor) bilo potpuno sigurno da je profit ispravnoizračunat, algoritam kapitala određuje da se on u knjigovodstvu svake pravneosobe izračunava na dva potpuno različita načina: prvi je razlika izmeđusadašnjeg stanja novca i stanja na početku određenog razdoblja, a drugi jerazlika između prihoda i rashoda u tom razdoblju, s time da ta dva načina

moraju dati isti rezultat. Prvi je način mnogo jednostavniji jer zahtijeva samo jedno brojanje na kraju razdoblja i utvrđivanje razlike u odnosu na brojanjekoje je izvršeno na početku razdoblja. Drugi je način znatno složeniji jer setijekom cijelog razdoblja mora pratiti svaki primitak i izdatak novca da bi sena kraju razdoblja iz ukupnih prihoda i rashoda izračunala razlika. Ako tedvije računice daju različite rezultate, znači da se u računici potkrala pogreškakoju treba pronaći i ispraviti. Ljudi obično profit računaju na prvi način jer je jednostavniji, ali ga ipak za svaku sigurnost trebaju potvrditi ponovnim

brojanjem.

Dakle, svaka osoba može bez ikakva problema utvrditi svoj profit, s time dataj podatak zna samo posjednik novca jer se obvezno utvrđuje prebrojavanjem. Da je to doista tako, potvrđuje i odgovor jednog poduzetnikakojemu smo postavili pitanje je li mu poznato koliki profit ostvaruje država.Odgovor je bio: “Ja znam koliki je moj profit, a koliki je profit države, tomorate pitati nju!” Ovim je odgovorom sve rečeno – jer svatko zna svojprofit pa ga, prema tome, mora znati i država!

S obzirom na to da je novac potpuno neutralan jedna je od njegovih značajkida on u sebi na određeni način samo u jednom iznosu sadrži sve podatke oživotu osobe koja je vlasnik novca, a taj je iznos uvijek zapisan na jednomračunu (kontu) koji ima dvije strane – ulaznu i izlaznu. Na ulaznoj je strani primitak novca koji govori kada, zašto i od koga je ta osoba primila novac, ana izlaznoj strani piše kome je, zašto i kada izdala novac, a ako je ulaz novca bio veći od izlaza, onda je posjednik novca ostvario profit. Takav konto ima

svaka osoba pa ga ima i država koja se kao opća pravna osoba brine o svim posebnim pravnim i fizičkim osobama u zemlji. Taj je konto zapravomonetarni vrh države, koji na svojoj ulaznoj strani ima zapisan ukupandepozitni novac koji je štednja svih vlasnika novca (štediša), a na izlaznoj jestrani ukupan kreditni novac kojim se koriste poduzeća radi stvaranjavrijednosti. Na tome kontu vidi se bitna razlika između države kao opće pravne osobe i svih ostalih osoba koje postoje i djeluju u toj državi – jer



156država ostvaruje profit ako je na kontu monetarnog vrha izlaz novca veći odulaza!

Na vršnom kontu države naime dolazi do punog izražaja kamatonosnaznačajka novca, koja sve više postaje pozitivna kategorija, a kamata je inače

poznata po svojoj negativnoj ulozi. Pozitivnu značajku kamata je počela poprimati tek nakon objave države da podloga novcu više nije zlato (SAD,1969.) – NEGO JE TO PROIZVODNJA I PODUZETNIŠTVO. Otada se počela razvijati i monetaristička filozofija, čije je temeljno načelo da državatreba prije svega zaštititi novac koji kao svoju štednju građani drže u bankama. Tu će zaštitu država najbolje pružiti ako, pojednostavnjeno rečeno,njezina središnja banka otkupljuje od općih banaka (štedionica) svu štednju po svojoj reeskontnoj stopi (9%) i ako po toj istoj stopi preko poslovnih

banaka financira poduzeća u stvaranju vrijednosti. U skladu s time središnja banka na sav depozitni novac štedionicama mora platiti kamatu po stopi od9%, a da bi to mogla, te depozite štediša mora kao kreditni novac posredstvom poslovnih banaka pozajmiti poduzećima po istoj stopi. U timodnosima sa štedišama i poduzećima vršni konto može biti pozitivan, štoznači da je depozitni novac veći od kreditnog novca, a u slučaju takvoga pozitivnog stanja središnja banka gubi jer štedišama mora platiti veću kamatunego što će primiti od poduzeća. Ako je kreditni novac jednak depozitnomnovcu, središnja banka dolazi na svoje jer štedišama plaća upravo tolikukamatu koliku je primila od poduzeća. Ako je kreditni novac veći oddepozitnog novca, središnja banka zarađuje jer prima veću kamatu od poduzeća nego što je plaća štedišama. Normalno je da svatko želi zaraditi(ostvariti profit) pa to želi i središnja banka, a iz toga slijedi da bi izlaz izvršnog konta trebao uvijek biti veći od ulaza, što je protivno prirodnimzakonima. Ali to nije protivno zakonu kamate i to je razlog zašto je ona poprimila pozitivnu značajku – kamata je sama po sebi negativna kategorija, pa ako se kao takva nalazi na negativnoj (izlaznoj) strani vršnog konta, ona

poprima pozitivno svojstvo (minus puta minus daje plus). I tako je kamata postala opći upravljački mehanizam koji pomoću eskontne stope središnje banke tvori sustav kamatnih stopa, u kojemu svaki sudionik monetarnogsustava (štediše, štedionice, poslovne banke i poduzeća) može naći svojnajveći interes.



157

KAKO MONETARNI VRH DRŽAVE KAO APSTRAKTNAPRAVNA OSOBA UPRAVLJA SVIM KONKRETNIMPRAVNIM OSOBAMA U DRŽAVI? Pozitivnu značajku kamata jedobila zbog toga što je monetarni vrh i ukupni bankovni sustav apstraktna pravna osoba koja, za razliku od konkretnih pravnih osoba (ustanova i poduzeća), može imati izlaz novca veći od ulaza. Naime, svaka bankakonkretna je pravna osoba koja u sebi ima još jednu apstraktnu pravnu osobu,koja se brine o stanju i prometu novca svih komitenata te banke, što ujednoznači da taj novac ne pripada banci, nego je to novac štediša koji su joj ga povjerili na čuvanje. To ujedno znači da svaka banka ima i dva knjigovodstva: jedno je knjigovodstvo apstraktne pravne osobe, koje se brine o stanju i prometu novca svih komitenata banke, a drugo je poslovno knjigovodstvokonkretne pravne osobe, koja ima svoje rashode i prihode, kao što ih imaju

sve ostale konkretne pravne osobe.

No ovdje se događa nešto čudno što se vrlo teško može razumjeti, a to je daapstraktne pravne osobe kao pozitivnu kategoriju imaju izlaz novca veći odulaza, što je svojevrstan paradoks koji postoji zbog kamatonosne značajkenovca. Naime, svaka banka i bankovni sustav u cjelini djeluje uspješno ako jenjezin/njegov izlaz novca veći od ulaza, a to vrijedi i za monetarni vrh, čijivršni konto treba pokazivati da je ukupan kreditni novac kod svih poduzeća

veći od ukupnoga depozitnog novca svih štediša. Sasvim je normalno da on bude veći budući da je novac ipak samo mjera vrijednosti, a da veći novac naizlazu ne može biti bilo koja veličina, priroda se pobrinula na taj način da ustvarnom životu postoji ograničenje koliko kreditni novac može biti veći oddepozitnog novca – a to su ograničenje KVALITETNI PROJEKTI koji suujedno i jedini izvor novca kojim PODUZEĆE ulazi u poduzetnički posao. Iupravo zbog toga poduzeće kao pravna osoba jest mehanizam u kojemu punom snagom djeluje algoritam kapitala i on svojom glavnicom jamči da seu novi poduzetnički posao ulazi potpuno spremno – JER TA JEGLAVNICA SADAŠNJA VRIJEDNOST PODUZETNIČKOG POSLA.

S obzirom na to da je središnja banka pomoću svoje eskontne stope preuzelasvu brigu o ukupnome bankovnom sustavu i pomoću njega brigu o svimkonkretnim pravnim i fizičkim osobama u zemlji, jedino se kod nje moženalaziti izvor novca. Ali kako će se taj izvor koristiti, to središnja banka prepušta poslovnim bankama; stoga one nisu ograničene u davanju



158financijskih zajmova poduzećima – pod uvjetom da su zahtjevi za kreditima popraćeni kvalitetnim projektima. To znači da bankovni djelatnici moraju bitiosposobljeni čitati te projekte i verificirati ih te sa svoje strane učiniti sve datakvih projekata bude što više i, radi svojega interesa, neprekidno brinuti da seoni uspješno ostvaruju. U prvoj projektnoj bilanci države iz Sheme br. 17

očito je da takvi projekti postoje jer je bruto društveni proizvod projektiran uiznosu od 1.524 milijarde kuna, a neto društveni proizvod iznosi 422 milijardekuna, što znači da će u stvaranju toga društvenog proizvoda sudjelovati brojna poduzeća čiji su projekti jamstvo da će u sljedećoj godini bruto društveni proizvod biti najmanje toliki koliki je prikazan u toj prvoj projektnoj bilanci.Ovdje se postavlja pitanje – što znači razlika između bruto društvenog proizvoda i neto društvenog proizvoda? Odgovor na to pitanje daje namknjižni novac koji je monetarni izraz za bruto društveni proizvod, a taj se

bruto proizvod uvijek sastoji od prenesene vrijednosti, dodane vrijednosti iviška vrijednosti, za razliku od neto društvenog proizvoda koji sadrži samododanu vrijednost i višak vrijednosti. Knjižnom novcu suprotan je efektivanili gotov novac.

Knjižni je novac prihod koji su ostvarila poduzeća i koji je u knjigovodstvuuvijek vidljivo zapisan na kontu 70, što je u svojoj ukupnosti bruto društveni proizvod, čija je struktura kao troška zapisana u razredu 4 na kontima 41, 42 i43. U toj su strukturi dodana vrijednost i višak vrijednosti (konto 42 i 43) netodruštveni proizvod i kao takav su konstanta, za razliku od prenesenevrijednosti (konto 41), koja kao varijabla uvijek nastoji biti što veća jer toznači da u stvaranju društvenog proizvoda sudjeluje veći broj poduzeća. Zbogtoga je podatak o bruto društvenom proizvodu veličina koja sama po sebiništa ne govori, ona nešto znači samo uz podatak o neto društvenom proizvodu. Naime, odnos bruto i neto društvenog proizvoda govori nam ostupnju organiziranosti države kao velikog poduzeća; govori nam okoeficijentu organiziranosti koji treba biti što veći – jer to znači da se u

državi neto društveni proizvod ostvaruje u većem broju poduzeća pa jestoga zbog povećanoga unutarnjeg prometa veći i knjižni novac. U projektnoj bilanci iz Sheme br. 17 istaknuta je DODANA VRIJEDNOST jer je ona određena državnim proračunom (Shema br. 16) i kao takva jeapsolutna konstanta obračunskog sustava zbog toga što algoritam kapitala punom snagom djeluje da se dodana vrijednost ostvari u projektiranoj veličini,



159 pa čak radi na tome da ona bude manja, ali da se unatoč tome neto društveni proizvod ostvaruje kako je predviđeno u projektu. To znači da je VIŠAK VRIJEDNOSTI relativna konstanta jer gotovo svi mehanizmi kapitaladjeluju u tome smislu da višak bude što veći, pa čak nastoje da se povećava naračun dodane vrijednosti. Zbog toga je višak vrijednosti najveća tajna

obračunskog sustava koju rijetko tko može razumjeti, a da bi se to ipak baremdonekle moglo, treba nešto reći o razlici između knjižnog novca i efektivnognovca. Knjižni novac označava DOBRO i treba ga biti što više, a efektivninovac asocira na ZLO pa ga treba biti što manje. Efektivni ili gotov novac potreban je prije svega zbog toga da bismo mogli prepoznati zlo i da ga seklonimo tako da se što više koristimo knjižnim novcem. U tome korištenjudodana je vrijednost granična točka između knjižnog i efektivnog novca(granična točka između dobra i zla), a da bismo nekako shvatili tu graničnu

točku, poslužit ćemo se našim primjerom proračuna dodane vrijednosti. Utome je proračunu predviđeno da dodana vrijednost za projektiranu godinuiznosi 264 milijarde kuna, a to znači da se ljudima taj iznos isplaćuje umjesečnim ratama od približno 22 milijarde kuna. Ovih 22 milijarde trebaumanjiti za PDV i OPO jer to su monetarni mehanizmi koje građani ionakonikada ne primaju pa dobijemo iznos od približno 20 milijardi, koliko pravneosobe isplaćuju ljudima za njihovu osobnu potrošnju robe. Ta je isplataMAKSIMUM EFEKTIVNOG NOVCA, s time da algoritam kapitalasnažno djeluje da od toga maksimuma, koji je ujedno MINIMUMKNJIŽNOG NOVCA, gotovog novca bude što manje, pa stoga pravne osobeljudima isplaćuju novac na njihove osobne tekuće račune, odakle se koristi tek onda kad je to potrebno. U tom smislu u obračunskom sustavu postoje raznimehanizmi (platni nalozi, čekovi, kreditne kartice ...) da se što manje koristigotov novac, pa se čak ljudima pred kuću dovode bankomati da bi se štomanje služili gotovinom.

ORGANIZACIJSKA SHEMA PO KOJOJ SE SVAKO VEĆEPODUZEĆE MOŽE ORGANIZIRATI U KORPORACIJU SNAJMANJE ŠEST PODUZEĆA. Algoritam kapitala potiče ljude daknjižnog novca bude što je moguće više, a kako se to postiže pokazat ćemo nanašem primjeru, u kojemu je polazište 264 milijarde kuna dodane vrijednostikoja je određena državnim proračunom (Shema br. 16). Ta dodana vrijednoststvorit će i višak vrijednosti koji proizlazi iz verificirane glavnice poduzeća uiznosu od 2.633 milijarde kuna. Ova glavnica znači da postoje brojni projekti



160koji predviđaju da će se ostvariti neto društveni proizvod od 422 milijardekuna, jer će se osim spomenute dodane vrijednosti ostvariti još i 158 milijardikuna viška vrijednosti (6% od verificirane glavnice). S obzirom na broj poduzeća koji je u našem primjeru postojao u trenutku donošenjaStandardnoga kontnog plana, za početni trenutak izrađena je prva projektna

bilanca države u kojoj je neto društveni proizvod konstanta bruto društvenog proizvoda od 1.524 milijarde kuna, što znači da je u tome trenutku koeficijentorganiziranosti države bio 3,6 (1524 : 422). No već u prijelaznom razdoblju počet će se ozbiljno razmišljati o reorganizaciji postojećih poduzeća prijenosom vlasničke odgovornosti na niže razine upravljanja, što možedovesti do naglog skoka bruto društvenog proizvoda jer će se mnoga dioničkai veća trgovačka društva pomoću menadžerskih kredita transformirati ukorporacije sa što više malih poduzeća. Pritom će se na najjednostavniji način

doći do točne vrijednosti mnogih poduzetničkih poslova koji se obavljaju udržavi i istodobno će se znatno povećati bruto društveni proizvod, unatočtome što će neto društveni proizvod ostati na razini projektne bilance izSheme br. 17. Kako je to moguće?

Shema br. 18

ORGANIZACIJSKA SHEMA BUDUĆE KORPORACIJE

K O R P O R A C I J A“Unutarnja banka”

HHolding

N Nabava

TTehnika

PProdaja

EElementi

SSklopovi

To je moguće stoga što algoritam kapitala vrlo snažno djeluje da se razvijajuistodobni procesi privatizacije i integracije, u kojima se svako veće poduzeće



161transformira u korporaciju sa što više manjih poduzeća. Ako još i državaraznim mjerama potiče takve transformacije, što je slučaj u našemu primjeru ukojemu država u jednom trenutku postojeće nevlasništvo transformira uvlasništvo, onda će već u prvoj godini nakon donošenja Standardnogakontnog plana doći do znatnog povećanja stupnja organiziranosti. To je i

razlog zašto naša projektna bilanca na kraju prijelaznog razdoblja pokazujemnogo veći bruto društveni proizvod, unatoč tome što je neto društveni proizvod isti onaj koji je zatečen u trenutku kad je transformacija započela.Ako se naime određeni društveni proizvod ostvaruje u više poduzeća, onda prividno dolazi do većeg prometa robe i do povećanja cijene robe (prihoda poduzeća na kontu 70), što znači da se povećava i knjižni novac, ali će se ustrukturi cijene povećati samo prenesena vrijednost, dok će dodana vrijednostostati ista. Višak vrijednosti pritom može biti nešto veći, ali samo zato jer će

zbog češćeg mjerenja postati prije vidljiv. Kako dolazi do češćeg mjerenja, pokazat ćemo na primjeru naše projektne bilance iz Sheme br. 17, u kojemućemo pretpostaviti da će se svako dioničko i veće trgovačko društvoorganizirati kao korporacija s najmanje šest poduzeća, kako je to prikazano uShemi br. 18.

Svako se poduzeće, posve općenito, sastoji od pet temeljnih dijelova,neovisno o svojoj veličini (to vrijedi i za poduzeće s jednim zaposlenikom,koji je ujedno i vlasnik i poduzetnik), a to su: opća uprava, tehnička uprava,

nabava, proizvodnja i prodaja. Ako se proizvodnja, odnosno temeljnadjelatnost poduzeća, može obračunski izraziti kao odgovornost konkretnogčovjeka (poduzetnika) i ako u poduzeću postoje najmanje dva takva čovjeka,onda se postojeće poduzeće može organizirati kao korporacija s tri poduzeća inajmanje tri zaposlenika s punom vlasničkom i poduzetničkom odgovornošću.Svaka korporacija ima HOLDING u kojemu se obavljaju djelatnosti općeuprave, tehničke uprave, nabave i prodaje, pa ako i u svakoj toj djelatnosti postoje pojedinačne odgovornosti, onda se korporacija može sastojati od šest

poduzeća s ukupno najmanje šest zaposlenika s prije spomenutomodgovornošću.

MATRIČNI RAČUN KOJI POKAZUJE KAKO SE U TRENUTKUOSNIVANJA KORPORACIJE PRIVIDNO ZNATNO POVEĆAVAPROMET ROBA. U Shemi br. 18 poduzeće H (HOLDING) konkretna je pravna osoba, koja će u novoj korporaciji biti pravni sljednik sadašnjega poduzeća, a sastojat će se od ureda glavnog direktora korporacije, sektora



162općih poslova i knjigovodstva (središnji kompjutor) te nevidljive "unutarnje banke" koja je apstraktna pravna osoba korporacije. Ta apstraktna pravnaosoba nema nijednog zaposlenika ni bilo kakvih materijalnih sredstava; ona jezapravo prvi temeljeni dio prirodnog knjigovodstva ("NOVAC" – razredi 0 i1); ona je na neki način pokrenula veliko poduzeće da se transformira u

korporaciju sa što više manjih samostalnih poduzeća. Pritom ne dopušta da seta mala poduzeća odvoje od nje, nego ih pomoću holding poduzeća (općeuprave) čvrsto drži zajedno i brine se o njima tako da čuva njihov novac(višak vrijednosti), koji im je inače uvijek na raspolaganju i mogu se njimekoristiti kad treba i koliko treba. Osnivanjem korporacije prividno se povećava promet roba, a kako dolazi do toga povećanja, vidimo u Shemi br.19, u kojoj je matričnim računom pokazano kako se veliko poduzeće izSheme br. 17 transformira u složeno poduzeće (korporaciju).

Shema br. 19 u milijardama kunaMATRICA UNUTARNJEG PROMETA ROBE

I POLAZIŠNE PRODAJNE CIJENE KORPORACIJEPoduzeće H N T E S P K

SADAŠNJE PODUZEĆE 53 32 33 800 571 35 1524Holding -55 1 2 26 24 2 0 Nabava 2 -33 3 15 11 2 0

Tehnika - - -38 20 18 - 0Elementi - - - -861 386 475 0Sklopovi - - - - -1010 1010 0Prodaja - - - - - -1524 -1524KORPORACIJA 0 0 0 0 0 0 0

Tom se transformacijom prihod na kontu 70 povećao za 1.997 milijardi (od1.524 na 3.521), koliko se zbog većeg broja poduzeća prividno povećao i promet robe, no to se povećanje u strukturi cijene robe odrazilo samo na prenesenu vrijednost, što možemo vidjeti u Shemi br. 20, koja je nova

varijanta prve projektne bilance države kao velikog poduzeća. Za isto toliko povećao se i knjižni novac, a koeficijent organiziranosti države povećan je s3,6 na 8,3 (za više od 231%), za koliko je povećan i bruto društveni proizvod – dok je neto društveni proizvod ostao isti. Tu bi se moglo postaviti pitanječemu onda sva ta pretvorba vlasništva kad nije došlo do povećanja netodruštvenog proizvoda? Nije došlo stoga jer je ovo tek prvi korak uorganizaciji države kao velikog poduzeća, no u drugom koraku doći će doznatnog povećanja viška vrijednosti (profita), prije svega zbog vlasničke



163odgovornosti poduzetnika, ali i zato što se u malim poduzećima brže dolazi do profita. Sve nam to pokazuje matrica iz Sheme br. 19, iz koje se vidi kakonovac u određenom trenutku jednom organizacijskom mjerom znatno povećava postojeći bruto društveni proizvod, što je znak da od toga trenutkaalgoritam kapitala počinje djelovati pa će sadašnja poduzeća ubuduće

funkcionirati mnogo uspješnije. To ujedno znači da se sva veća poduzeća udržavi u jednom trenutku (u jednom mjesecu) mogu transformirati ukorporaciju s najmanje tri poduzeća, a bit će čak korporacija sa stotinjak poduzeća i sve će one zajedno ostvariti bruto društveni prozvod koji je prikazan u drugoj varijanti projektne bilance države kao velikog poduzeća(Shema br. 20).

Shema br. 20 milijardama kuna

PROJEKTNA BILANCA GOSPODARSTVA ZA 2004. GODINU

STANDARDNI KONTNI PLAN PODUZEĆA

BILANCA GOSPODARSTVA


PROMET ZavršnisaldoTemeljna Razredna Ulaz (+) Izlaz (-)

NOVAC

0 KNJIŽNINOVAC


68-

3589-

3363-

226-


73-50

35943363

35213413

73-50


2 TRAJNAIMOVINA


-783340

2633372

78332

1850340

3 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi 182 3249 3067 1824 TROŠKOVI 41 Prenesena vrijednost


---

3099264158

3099264158

---

5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja u tijeku 98 3619 3521 98

6 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi 72 3593 3521 727 PRODAJA 70 Rashodi i prihodi - 3521 3521 -8 PROFIT 81 Vlastita kamata


--

158-

-158-

9 KAPITAL 90 Uložena glavnica - - 2633 -2633ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” -91 20508 20757 -249


0 31054 31054 0



164Polazište za izradu projektne bilance iz Sheme br. 20 jest bruto društveni proizvod sadašnjeg poduzeća u iznosu od 1.524 milijarde kuna (konto 70 izSheme br. 17), a struktura toga proizvoda ostvaruje se u šest organizacijskih jedinica koje žele postati samostalna poduzeća. Ta struktura prikazana je u prvom retku Sheme br. 19, u kojemu svaka od tih šest jedinica ima svoj dio

bruto društvenog proizvoda sadašnjeg poduzeća, ali ako svaka od njih postanesamostalno poduzeće, taj njezin dio postaje cijena robe koja se uvijek sastojiod prenesene vrijednosti, dodane vrijednosti i viška vrijednosti. U dijelu tecijene iz prvog retka nalazi se samo dodana vrijednost i pripadajući dio viškavrijednosti; to je dohodak organizacijske jedinice, a da bi on postao cijenarobe, svaka jedinica mora primiti cijenu robe drugih jedinica koje seosamostaljuju. To primanje uvijek je prenesena vrijednost koja povećavatroškove jedinice, koji time kao njezin prihod postaju cijena robe, a ta je

cijena za svaku jedinicu u Shemi br. 19 prikazana s predznakom minus. Zbrojsvih tih minus vrijednosti veći je od bruto društvenog proizvoda sadašnjeg poduzeća upravo za iznos (1.997 kuna) za koji se u toj transformaciji povećava cijena robe (knjižni novac, bruto društveni proizvod). To znači daće se bruto društveni proizvod u iznosu od 1.524 milijarde već u prijelaznomrazdoblju povećati na iznos od 3.521 milijarde kuna, a u strukturi toga iznosa povećala se samo prenesena vrijednost s početnih 1.102 milijarde na 3.099milijardi kuna.





166

15. KAKO ALGORITAM KAPITALA PROFITOMFINANCIRA OPĆU POTROŠNJU DRŽAVE

ZAŠTO JE DRŽAVNA OPĆA POTROŠNJA MANJAK KOJIDRŽAVA MORA PLATITI? Algoritam kapitala ispravna je računica okorištenju vlastitog kapitala, a to je prije svega naše znanje o vlastitimresursima kojima raspolažemo i o vlastitim sposobnostima da iskoristimo te

resurse, no nije manje važno i naše znanje o sposobnostima drugih koji sunam potrebni da bismo mogli ostvariti svoje namjere. Najbolji pokazatelj toganašeg ukupnog znanja jest GLAVNICA PODUZEĆA jer ona u jednomenovčanom izrazu predstavlja znanje kojim se ulazi u poduzetnički posao.Poduzetnik naime mora dobro poznavati posao u koji namjerava ući, zatimtreba upoznati svoje buduće poslovne partnere, treba se dobro pripremiti zanovo poslovanje, treba osigurati prostor u kojemu će obavljati djelatnost iopremu kojom će se pritom koristiti te, što je najvažnije, mora projektirati posao i utvrditi profit koji će mu taj posao donijeti. Da bi sve to mogaonapraviti, poduzetnik mora imati znanje iz prirodnoga poduzetničkogknjigovodstva i u tome posebno znanje o profitu (dobitku ili zaradi u novcu) – ŠTO JE NAJVAŽNIJI PODATAK KOJI DAJE TO KNJIGOVODSTVO.

Profit je krajnji rezultat poduzetničkog posla, to je višak novca koji posjeduje poduzeće, to je dobitak poduzeća u novcu – a taj se dobitak nikome ne možeisplatiti jer svaka isplata novca povećava trošak i smanjuje profit. To je i



167razlog zašto ulagači novca dobiju dionice kao potvrdu da su svoj novac uložiliu poduzeće, a ta je činjenica vrlo važna u poduzetničkom poslu jer ona ujednoznači da se profit kao višak novca može koristiti isključivo za razvoj proizvodnje i poduzetničkih poslova. O tome razmišlja i suvremena državnavlast pa odlučuje poduzeće osloboditi od plaćanja svih poreza, prireza, carina

i drugih nameta, a sve to stoga da bi gospodarstvo ostvarilo što veći profit, teujedno uvodi porez na dodanu vrijednost (PDV) da ljudi ne bi bez potrebeuzimali novac iz poduzeća. PDV, naime, zapravo i nije porez, nego je tomonetarni mehanizam koji kao pretporez plaćaju svi ljudi kad od pravneosobe primaju novac za osobnu potrošnju, a država ga kao poticaj vraća onim poduzetnim ljudima koji stvaraju vrijednosti. Suvremena je država, prematome, besporezna, a to znači da se njezina ukupna opća potrošnja tekućegrazdoblja financira od profita koji su poduzeća u tom razdoblju ostvarila i

kojim će se u budućem razdoblju koristiti za razvoj proizvodnje i poduzetništva. Da je doista moguće da država bude besporezna i da sefinanciranje može izvršiti na taj način, uvjerit ćemo se nakon što pomnorazmotrimo prvu projektnu bilancu države kao velikog poduzeća (Shema br.20).

Ta projektna bilanca prikazuje državu sa svim troškovima koji postoje uvelikom poduzeću, a vrlo je dobro poznato da se troškovi svakog poduzećasastoje od izravnih i općih troškova, a ovi se opet dijele na materijalne i

osobne troškove. Svi ti troškovi ili rashodi čine ulaznu stranu bilance, a ona prirodno mora biti jednaka izlaznoj strani, u kojoj su zabilježeni svi prihodi poduzeća. S obzirom na to da poduzeća djeluju u skladu s algoritmomkapitala, bilanca svakoga od njih mora imati prihode veće od rashoda, akoliko su oni veći pokazuje razlika koja je u bilanci poduzeća zabilježena kaoPROFIT. Profit pokazuje zaradu u novcu, odnosno koliko je poduzeće usvojem poslovanju imalo veći primitak od izdatka novca pa je to zapravovišak novca koji se prema načelu prirodnog knjigovodstva mora proknjižiti

ondje gdje je nastao, a to znači u poduzećima. Budući da svaki višak znači danegdje postoji isto toliki manjak koji prema tome istom načelu to drugomjesto mora platiti, postavlja se pitanje u kojoj se bilanci nalazi taj manjak.Dakako, to drugo mjesto sve su ustanove u državi, no to ne znači da manjak treba tražiti u bilanci tih ustanova, jer on je nevidljivo zapisan i u ovoj bilancidržave kao velikog poduzeća, samo ga treba pročitati i vidljivo zapisati kaoopći materijalni trošak države. No kad bi se to učinilo, nakon toga bi zapisanestao profit na kontu 81, jer bi upravo za toliko bili povećani preneseni



168troškovi na kontu 41. Da se to ne dogodi, država treba platiti taj manjak jer suga poduzeća u svom knjigovodstvu proknjižila kao višak novca (profit). Nakoji će način država platiti taj manjak, bit će govora u završnom dijeluizlaganja o projektnom knjigovodstvu države.

PROFIT PODUZEĆA VIŠAK JE NOVCA KOJI SE MOŽEUPOTRIJEBITI SAMO ZA RAZVOJ PROIZVODNJE INOVIH PODUZETNIČKIH POSLOVA. Profit poduzeća najvažnija je obračunska kategorija, što je i razlog da algoritam kapitala pomoću novcasnažno djeluje da se u ljudskom društvu razvijaju istodobni procesi privatizacije i integracije, koji u prvi plan stavljaju osobnu odgovornost ljudizaposlenih u poduzećima radi zaštite svojih interesa i osobnu odgovornostljudi zaposlenih u ustanovama radi zaštite interesa svih ljudi u državi. Ti

procesi omogućuju da se imovina velikih poduzeća pomoću unutarnjih poslovnih zajmova (menadžerskih kredita) "prodaje" mnogim poduzetnicima,zbog čega se stvaraju brojna mala poduzeća, a svako novo malo poduzećemora mjerodavnom sudu prijaviti svoju glavnicu. Mala poduzeća znatno suučinkovitija i fleksibilnija, što se vidi već iz veličine glavnice koja se prijavljuje kod osnivanja pa tako u našem primjeru projektne bilance državekao velikog poduzeća vidimo da sadašnja vrijednost (odnosno glavnica) svih poduzetničkih poslova u zemlji iznosi 2.633 milijarde kuna, a ta će glavnica u projektiranoj godini svim poduzećima države donijeti profit u iznosu odnajmanje 158 milijardi kuna (6% od glavnice poduzeća). Dakako, država sasvoje strane treba stvarati uvjete koji će omogućiti da se taj profit doista iostvari.

Zbog toga se mjerodavni državni organi trebaju duboko zamisliti nad prvom projektnom bilancom države kao velikog poduzeća jer u njoj su dva podatkaod posebnog značenja; prvi je podatak o dodanoj vrijednosti (konto 42), koja je u iznosu od 264 milijarde kuna određena državnim proračunom, a drugi je

podatak o višku vrijednosti (konto 43), koji u iznosu od 158 milijardi proizlaziiz verificirane glavnice svih poduzeća u državi. Ta dva podatka zajedno čine(neto) društveni proizvod koji će se ostvariti u projektiranoj godini i kao takvisu konstanta obračunskog sustava, a podatak o prenesenoj vrijednosti (konto41) je varijabla koja treba biti što veća da bi država imala veći koeficijentorganiziranosti – a taj veći koeficijent samo znači da se konstanta (netodruštveni proizvod) ostvaruje u više poduzeća.



169Razmišljajući o svemu tome, državni organi u prvoj projektnoj bilanci državezamijetit će jednu zanimljivost, a ona je u tome što u toj bilanci nigdje nema podatka o materijalnoj općoj potrošnji svih ustanova. Naime, sasvim jesigurno da je ta bilanca ispravna jer je na kontu 70 zabilježen ukupan prihodsvih poduzeća u iznosu od 3.521 milijarde kuna, što znači da je u tome

prihodu sadržana i roba koju su za potrebe opće potrošnje kupile i platile sveustanove u državi, a s obzirom na to da je zbroj u ovoj projektnoj bilanci jednak na ulaznoj i izlaznoj strani, u toj je bilanci sadržano sve. Kako to može biti kad pouzdano znamo da u njoj nema materijalnih troškova ustanova? I uredu je da ih nema, jer da su prikazani u toj bilanci, u njoj ne bi bilo profita(viška vrijednosti); no to ujedno znači da u bilanci iz Sheme br. 20 materijalnitroškovi ustanova ipak postoje, samo su oni zapisani pod drugim nazivom(profit), što znači da je opća potrošnja države uvijek jednaka profitu

gospodarstva. To je i sasvim logično jer da su ustanove kupile robu od poduzeća za samo jednu kunu manje, onda bi poduzeća na kontu 70 imala prihod za jednu kunu manji, pa bi toliko bio manji njihov profit, ali bi imaterijalni troškovi u ustanovama također bili manji za jednu kunu. Pa kada je to tako, zaključit će mjerodavni državni organi, onda se na isti način mogufinancirati i osobni troškovi ustanova (plaće zaposlenika u ustanovama,mirovine i razne druge naknade), koji iznose 173 milijarde kuna (redni br. 23u Shemi br. 16).

PROJEKTNA BILANCA DRŽAVE SASTOJI SE OD BILANCESVIH PODUZEĆA I BILANCE SVIH USTANOVA. Privatizacijom,odnosno pretvorbom vlasništva doći će do ozbiljnih promjena u strukturigrađana s obzirom na zaposlenost, jer će raznim poticajima države ljudi bitimotivirani osnivati poduzeća pa će tako i siva ekonomija sve više izlaziti izanonimnosti, a da ne govorimo da će seljačka gazdinstva i razne kućneradinosti prijaviti svoje glavnice i registrirati se kao poduzeća. Država je,naime, zakonom propisala da minimalni temeljni kapital (glavnica poduzeća)

iznosi 20.000 kuna, a to znači da u uvjetima eskontne stope središnje bankeod 6% minimalni godišnji profit iznosi svega 1.200 kuna (jer je 1200 : 0,06 =20 000), a toliki se profit može zaraditi i u svakom poslu kućne radinosti.Dakako, to će osjetno promijeniti i strukturu dodane vrijednosti, koja će kaokonstanta u svojoj ukupnosti ostati nepromijenjena (vidjeti Shemu br. 21 ).

Dodana je vrijednost poslije pretvorbe ostala ista, ali je broj zaposlenikaznatno povećan uz isto toliko smanjenje broja nezaposlenih i umirovljenika.



170Pritom se uopće ne očekuje da će u strukturi građana doći do takvih promjena,a osobito se neće smanjiti broj umirovljenika jer će svatko nastojati zadržatistečena prava. No to državnu vlast ne zabrinjava jer je njoj jedino bitno da ćese registrirani dohodak građana znatno povećati, a koliki je u njemu njihov potreban dohodak, to ionako znaju samo oni. Državi je više zanimljiv višak

dohotka jer ako umirovljenik radi svoj registrirani poduzetnički posao, on će usvojem poduzeću ostvarivati veći profit zato što jedan dio svojih potreba podmiruje od mirovine. Bitno je, dakle, da će u novim uvjetima doći do promjene u strukturi dohotka i da će poduzetnici svoj višak dohotka (višak vrijednosti, profit) držati na odgovarajućem novčanom računu svojega poduzeća, odnosno svoje korporacije, a do kakvih će promjena doći ustrukturi dohotka, bit će zabilježeno u odvojenim bilancama poduzeća iustanova (Shema br. 22 i 23).

Shema br. 21 u milijunima kuna

DRŽAVNI PRORAČUN DODANE VRIJEDNOSTI

O p i s Mjera

STRUKTURADODANE VRIJEDNOSTI

Prije pretvorbe1. VII. 2003.

Poslije pretvorbe31. XII. 2003.

1. Jedinična neto cijena uvjetnog rada - 8,22 kune 8,22 kune

2. Godišnji fond radnog vremena u satima - 2.191 2.1913. Prosječni koeficijent /K/ - 3,06556 3,06556 4. Broj građana u državi /K 3,06556/

-

4,500.000

4,500.000

5. Broj djelatnih građana /K 4,3/ - 1.600.000 2,400,0006. Broj nezaposlenih građana /K 3,2/ - 400.000 100.0007. Broj umirovljenika /K 3,2/ - 1,000.000 500.0008. Broj djece, učenika i studenata /K 1/ - 1,500.000 1,500.0009. Broj nedjelatnih građana (6 do 8)

-

2,900.000

2,100.000


11. Potreban dohodak države (10 × 3) kuna 248.461 248.46112. Porez na dodanu vrijednost (6% od 13) kuna 15.859 15.859 13. Dodana vrijednost (11 + 12)

kuna

264.320

264.320


15. Mirovine (1 × 2 × 7 × K) kuna 57.630 28.816

16. Dječji doplatak (1 × 2 × 8 × K) kuna 27.019 27.019



17117. Isplata nedjelatnicima (14 do 16) kuna 107.698 61.59818. Isplata djelatnicima (11 – 17) kuna 140.763 186.86319. Potreban neto dohodak (17 + 18) = (11) kuna 248.461 248.461 20. Potreban bruto dohodak (19 + 12) = (13)

kuna

264.320

264.320

21. Plaće nedjelatnika (17 + PDV) kuna

114.572 65.530

22. Plaće djelatnika ustanova (PRORAČUN) kuna 58.559 58.55923. Ukupno plaćanja u općoj potrošnji (21 + 22) kuna 173.131 124.08924. Plaće djelatnika poduzeća (20 – 23) kuna 91.189 140.23125. Ukupno plaće zaposlenika (22 + 24) kuna 149.748 198.79026. Obavezna premija osiguranja (6% od 25)

kuna 8.985

11.927

Plaće u ustanovama smanjuju se za 49 milijardi kuna (od 173 na 124 milijardekuna), što znači da će u odvojenoj projektnoj bilanci poduzeća profit biti većiza 124 milijarde, koliko u promijenjenim uvjetima iznose plaće u projektnoj bilanci ustanova, a sve to pri neto društvenom proizvodu od 422 milijardekuna. Do toga su zaključka došli mjerodavni državni organi nakon što su pomno proučili ove odvojene projektne bilance te su u takvom razmišljanjusagledali sasvim novo pozitivno ozračje koje stvara algoritam kapitala. Naime, na isti način na koji razmišljaju mjerodavni državni organi, razmišljatće i svi poduzetni ljudi. I oni će svaki za sebe u svojim računicama doći doistih zaključaka; te će računice i njima pokazati da zbog toga što su

oslobođeni plaćanja bilo kakvog poreza mogu ostvariti sveukupni profit od282 milijarde kuna. Budući da se to razmišljanje događa u trenutku projektiranja, i njihove bi verificirane glavnice mogle biti znatno veće od onekoja je prikazana u projektnoj bilanci iz Sheme br. 20 (2.633 milijarde kuna);one bi mogle iznositi čak 4.700 milijardi kuna koliko je prikazano u Shemi br.22 jer projektirani profit u njoj iznosi 282 milijarde kuna (282 : 0,06 = 4700).To dakle znači da se projektirani profit poduzeća povećava za isto tolikokoliko iznose ukupna osobna primanja u svim ustanovama u državi, što je i

sasvim razumljivo – jer se ni ti rashodi u ustanovama više ne financiraju porezom.


PROJEKTNA BILANCA SVIH PODUZEĆA ZA 2004. GODINU



172


ZBROJNA BILANCAPODUZEĆA


PROMET Završnisaldo

Temeljna RazrednaUlaz (+) Izlaz (-)

NOVAC

0 KNJIŽNINOVAC


68-

3589-

3239-

350-


73-50

35943239

35213289

73-50


2 TRAJNAIMOVINA


-783340

4700372

78332

3917340

3 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi 182 3249 3067 1824 TROŠKOVI 41 Prenesena vrijednost

42 Dodana vrijednost

43 Višak vrijednosti

--

-

3099140

282

3099140

282

--

-5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja u tijeku 98 3619 3521 986 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi 72 3593 3521 727 PRODAJA 70 Rashodi i prihodi - 3521 3521 -8 PROFIT 81 Vlastita kamata


--

282-

-282-

9 KAPITAL 90 Uložena glavnica - - 4700 -4700ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” -91 22575 22948 -373


0 32997 32997 0


PROJEKTNA BILANCA SVIH USTANOVA ZA 2004. GODINU


ZBROJNA BILANCAUSTANOVA



NOVAC

0 KNJIŽNINOVAC


--

--

282-

-282-


--

-282

-282

--



173ZBROJ PRVOGA TEMELJNOG DIJELA – “NOVAC” - 282 564 -282ROBA

2 TRAJNAIMOVINA


--

--

--

--

3 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi - 158 158 -4 TROŠKOVI 41 Prenesena vrijednost


---

158124

-

158124

-

---

5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja u tijeku - - - -6 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi - - - -7 PRODAJA 70 Rashodi ustanova - 282 282 -8 PROFIT 81 Vlastita kamata

82 Gubitak ustanova--

-282

--

-282

9 KAPITAL 90 Uložena glavnica - - - -ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” - 1004 722 282


- 1286 1286 0

ZAŠTO OSOBNA PRIMANJA U PODUZEĆIMA MOGU BITIZNATNO VEĆA OD OSOBNIH PRIMANJA ZAPOSLENIKAU USTANOVAMA? U novom ozračju poduzetnici su vrlo zadovoljni štou poduzećima postoji znatno veći manevarski prostor u kojemu se određuju plaće djelatnika poduzeća, jer to omogućuje ostvareni dohodak (dodana

vrijednost i višak vrijednosti). Taj manevarski prostor veći je upravo zaostvareni profit, a u našemu primjeru to znači da prosječna osobna primanja u poduzećima mogu biti znatno veća od osobnih primanja u ustanovama, da negovorimo o tome koliko mogu biti veća u poduzetnih pojedinaca. No u svemutome postoji jedan problem, a taj je što se manevarski prostor povećava i zaiznos plaća koji je državnim proračunom određen za ustanove. Pa kako seonda taj isti iznos može isplatiti u poduzećima? Algoritam kapitala i za taj problem ima rješenje, a ono je u tome što se profit poduzeća nikome ne možeisplatiti jer bi inače za toliko bio manji, ili ga uopće ne bi bilo. Zbog togaisplate ljudima u novcu ne mogu biti veće od dodane vrijednosti (potrebnogdohotka), koja je konstanta obračunskog sustava, a profit poduzeća višak jevrijednosti koji se uvijek tretira kao ulaganje. Zbog toga ljudi višak vrijednosti primaju u dionicama, što znači kao da su primili novac i potom gaodmah uložili u poduzeće. No taj uloženi novac donosi unaprijed dogovorenukamatu (dividendu) koja pripada vlasnicima toga novca, pa ipak treba



174 postaviti pitanje – je li ispravno da plaće u poduzećima mogu biti tolikoveće od plaća u ustanovama?

Algoritam kapitala navodi mnoge razloge da je to ispravno jer poduzećamoraju najprije stvoriti vrijednosti da bi se mogle isplatiti sve plaće u državi,

a to znači i one u ustanovama, pa je posve u redu da poduzetnici (djelatnici u poduzećima) budu jače motivirani za stvaranje tih vrijednosti, a to se posebnoodnosi na čelne poduzetnike (menadžere). To znači da algoritam kapitala pomoću svojih mehanizama motivira djelatnike poduzeća da stvaraju što višeraznih vrijednosti koje su potrebne ljudima i da oni za sebe ostvare što većidohodak, a u tome najveća zasluga pripada menadžerima poduzeća. Kako bi bilo što više takvih menadžera, algoritam kapitala posebno vodi računa da se permanentno razvijaju istodobni procesi privatizacije i integracije. U njima se

pomoću unutarnjih poslovnih zajmova (menadžerskih kredita) vlasničkaodgovornost menadžera prenosi na niže razine upravljanja poduzetničkim poslovima (mala poduzeća), uz istodobno razvijanje odgovornosti vlasnikanovca da se njihov novac što bolje koristi jer im to omogućuje pogled sa štoviših razina (korporacija). Tako je to prema algoritmu kapitala – da bi se kaoproces neprekidno usklađivalo OPĆE i POSEBNO.

U tim su procesima osobito važna poduzeća jer se u njima izravno stvarajuvrijednosti pa algoritam kapitala određuje da poduzeća budu što manja – da biu stvaranju vrijednosti bila što uspješnija i da se u tome što prije dođe do profita (viška vrijednosti) koji su projektirali poduzetnici. Profit je naimekrajnji poslovni rezultat, to je višak novca koji su djelatnici poduzeća zaradiliiznad svojega potrebnog dohotka, a veličina toga potrebnog dohotka određena je obveznom premijom osiguranja (OPO), koju na kraju mjeseca poduzećemora platiti za sve svoje zaposlenike. Taj potrebni dohodak raspoređuje se na pojedine zaposlenike prema unutarnjem pravilniku, s time da nitko ne možedobiti manje od uvjetne cijene najjednostavnijeg rada. No svaki zaposlenik

prima plaću prema svom doprinosu poslovnom rezultatu (profitu, viškuvrijednosti), s time da pri svakoj isplati mora platiti PDV (6%). No,zaposlenik može odlučiti da dio ili cijelu svoju zaradu ostavi na dioničkomračunu svojega poduzeća (svoje pravne osobe) pa u tome slučaju ne treba platiti PDV jer novac nije ni izašao iz pravne osobe. To ujedno znači da svaka pravna osoba (poduzeće) može imati svoj osobni dionički račun na kojemu jezabilježen vlasnički ulog svakoga ulagača. Taj osobni dionički račun pandan



175 je osobnom štednom računu u poslovnoj banci, ali ima tu prednost da je ulogna dioničkom računu za PDV veći nego što bi bio ulog na štednom računu u banci. No ipak postoji velika razlika između tih dvaju novčanih računa sobzirom na mogućnost isplate, jer sa štednog računa u banci vlasnik može podignuti novac kad to zaželi, a s dioničkog računa isplata uopće nije

moguća. Algoritam kapitala i ovdje nalazi rješenje: da dionički račun ne biizgubio prednost, ulagač novca dobiva potvrdu o ulaganju (dionicu) – koja sekao prenosivi vrijednosni papir može prodati na burzi ili bilo komedrugome, čak po cijeni višoj od nominale.

KAKO RAZLIKOVATI DODANU VRIJEDNOST OD NOVCAKOJI JE VIŠAK VRIJEDNOSTI? Prema prethodno rečenom proizlazida plaće u poduzećima mogu biti znatno veće od plaća u ustanovama, što je i

normalno jer su plaće u ustanovama unaprijed određene, a plaće u poduzećima ovise o uspjehu poslovanja. No plaće u veličini potrebnogdohotka su državnim proračunom dodane vrijednosti unaprijed određene zasve ljude u državi, kako bi mogli živjeti i obavljati svoje zadatke, pa se stoga postavlja pitanje zašto unatoč tome plaće u poduzećima mogu biti veće?Algoritam kapitala ima odgovor i na to pitanje, jer se u obračunskom sustavusamo u pogledu potrebnog dohotka (dodane vrijednosti) izjednačuju svigrađani države (taj dohodak utvrđuje se pomoću mjerne skale iz Sheme br. 6),

pa stoga do razlike može doći samo u višku dohotka (višku vrijednosti, profitu) koji se ionako ne može nikome isplatiti. To je i razlog što ostvareni profit automatski povećava glavnicu poduzeća, a ljudi koji polažu pravo nanjega dobivaju dionice što je potvrda o dijelu vlasništva. Zato i jesu svimehanizmi algoritma kapitala prirodno podešeni da djeluju tako da profit poduzeća bude što veći i da dodana vrijednost bude što bliže potrebnomdohotku, a posebnu ulogu u tome ima PDV koji djeluje u tome smislu da ljudiod svoje pravne osobe ne uzimaju više novca nego što im treba. To se osobitoodnosi na djelatnike u poduzećima, jer gornji iznos njihove zarade nijelimitiran, pa se ipak posve načelno moramo zapitati koliki je ukupan dohodak ljudi i kako država kao opća pravna osoba razlikuje potreban dohodak odviška dohotka (dodanu vrijednost od viška vrijednosti).

Potreban dohodak jest onaj novac kojim se ljudi, u skladu sa svojimmogućnostima, koriste za nabavu robe, što znači da svatko sam određujeveličinu svojega potrebnog dohotka. Ta veličina ovisi o tome koliko čovjek



176može zaraditi, kakva je ponuda na tržištu roba i predispozicija čovjeka zatrošenjem. Algoritam kapitala o svemu tome vodi računa pa svakom čovjeku pruža mogućnost da što više zaradi, a najveća zarada može biti u poduzeću jer se u njemu izravno stvaraju vrijednosti za tržište roba. Što je veća ponuda natome tržištu, to je veća vjerojatnost da će čovjek više potrošiti, a algoritam

kapitala ga raznim mehanizmima (potrošački krediti) čak potiče da ostvarenevrijednosti potroši te u tu svrhu omogućuje da mu novac koji drži u banci bude uvijek pri ruci (bankomati).

Bankomati su vrlo djelotvoran mehanizam algoritma kapitala jer oni postoje izbog toga da se čovjek što manje služi gotovim novcem, odnosno da se njimekoristi samo u trenutku kada kupljeno treba platiti gotovinom. Algoritamkapitala snažno djeluje da proizvodnja i potrošnja robe bude što veća, ali da

potreban dohodak bude što bliži dodanoj vrijednosti iz proračuna i da pritomvišak dohotka bude što veći, s time da cijene roba moraju biti stabilne, asvemu tome važan doprinos daju bankomati. Novac je naime mjeravrijednosti koja se ljudima predstavlja kao vrijednost, jer imati više novcaznači biti bogatiji, ali držati novac kod sebe (u svom džepu) nije dobro jer segubi kamata. Kako riješiti taj problem kada unatoč svemu čovjek želi imatisvoj novac kod sebe jer mu to čini unutarnje zadovoljstvo i ujedno stvaraosjećaj sigurnosti? Upravo su bankomati sredstvo koja stvaraju takav učinak, jer novac se nalazi u sigurnim sefovima banaka i čovjek istodobno ima osjećajda je njegov novac kod njega i da se njime može koristiti kad god mu je potreban. To znači da bankomati pomažu da se novac kao mjera vrijednostioptimalno koristi, jer je trenutak kad ga čovjek uzima iz banke sve bližitrenutku kad se njime nešto plaća, a to ujedno znači da je čovjek i bogatiji –

jer se njegov novac najduže zadržava na štednom računu koji mu donosikamatu.

Sada smo sve bliže tome da otkrijemo tajnu profita (viška vrijednosti, viška

dohotka), jer to je višak novca koji si ljudi čuvaju za svoju bolju budućnost tekoji se prema zakonu dvojnosti u tekućem razdoblju koristi za opću potrošnjudržave, a u sljedećem će se razdoblju koristiti za razvoj proizvodnje i novih poduzetničkih poslova. Taj višak novca inače pripada ljudima koji su utekućem razdoblju stvarali vrijednosti, a to su prije svega menadžeri idjelatnici u poduzećima i oni ga svojom voljom ostavljaju u pravnoj osobi ukojoj su zaposleni – da im čuva novac za budućnost. Da toga novca budešto više, zadužen je PDV da kao monetarni mehanizam djeluje na ljude kako



177 bi što manje zarađenog novca uzimali od svoje pravne osobe. I ovdje jeodgovor na pitanje u čemu se novac kao dodana vrijednost razlikuje od novcakoji je višak vrijednosti, i kako država istodobno na vrlo jednostavan načinmože saznati koliko su građani primili novca koji im kao dodana vrijednostsluži za njihovu osobnu potrošnju te koliki je novac kao njihov višak

vrijednosti.

Naime, na novac koji je dodana vrijednost državi se plaća PDV, pa jedovoljno znati koliko je u državnu blagajnu uplaćeno PDV-a da bi državaimala točan podatak koliko je novca ljudima plaćeno za osobnu potrošnju. Sviškom vrijednosti je sve drukčije jer to je ukupan novac koji se nalazi naraznim depozitnim računima u državi, to je ukupna glavnica novca koja pripada točno određenim vlasnicima. Veličina ukupne glavnice novca državi

je vrlo dobro poznata jer ta se glavnica sastoji od viška vrijednosti koji jenajkvalitetniji novac pa zbog toga njegovi vlasnici nad njime neprestano bdijui paze da se taj novac povećava za dogovorenu kamatu. Država im u tome pomaže na taj način da sve svoje pravne osobe obvezuje da kamatu redovito pripisuju svakoj pojedinačnoj glavnici novca, da bi vlasnici tih glavnica bilizadovoljni. To znači da ukupnu glavnicu novca države čini zbroj svih pojedinačnih glavnica, a glavna je značajka tih pojedinačnih glavnica daračunaju kamatu koja pripada vlasniku.

I sada možemo dati posve općeniti odgovor na pitanje u čemu se novac kaododana vrijednost razlikuje od novca koji je višak vrijednosti. Naime, novackao dodana vrijednost prepoznaje se po tome što ljudi na primljeni novac plaćaju porez u visini eskontne stope središnje banke (6%), a novac kao višak vrijednosti prepoznaje se po tome što vlasnici na taj novac primaju kamatutakođer u visini eskontne stope središnje banke (6%).



178

16. KAKO DRŽAVA IZRAĐUJE SVOJU PRVU

PROJEKTNU BILANCU U KOJOJ SU RASHODI IPRIHODI IZJEDNAČENI

ZAŠTO DRŽAVA KAO OPĆA PRAVNA OSOBA MORANAPRAVITI PRVU PROJEKTNU BILANCU DRŽAVE KAOVELIKOG PODUZEĆA? Temeljna funkcija države jest zaštita



179vlasništva, a da bi tu funkciju mogla što bolje obavljati, mora dekretomdonijeti Standardni kontni plan koji se temelji na algoritmu kapitala, jer njimese u poduzetništvo uvodi jednoznačni jezik komuniciranja. Bitna je odredba utome kontnom planu da svako poduzeće u svojem knjigovodstvu mora kaotrošak redovito obračunavati kamatu na uloženu vlastitu glavnicu, i to po stopi

koja je jednaka eskontnoj stopi središnje banke (6%). Time je vlastiti kapitaldobio svoju cijenu za korištenje i od toga trenutka stvara se sasvim novoozračje (prirodni odnosi poduzetništva i vlasništva), koje sve ljude potiče nastvaralaštvo. Dakako, država u tome treba dati početni zamah, ona morainicirati što je moguće više javnih radova, u čemu treba prednjačitistanogradnja koja najviše pridonosi povećanju zaposlenosti. Najbolji znak dase u državi događaju pozitivne promjene bit će velika seoba ljudi iz ustanovau poduzeća, pri čemu je osobito značajan dragovoljan prelazak zaposlenika iz

državne administracije u profitabilne djelatnosti. Naime, plaće zaposlenika u ustanovama određene su državnim proračunomdodane vrijednosti, a u poduzećima njihovu veličinu utvrđuje algoritamkapitala, koji od djelatnika traži da svatko uredno i na vrijeme izvršava svojeobveze koje proizlaze iz poduzetničkog posla. I upravo zbog toga u državi svemora biti podređeno gospodarstvu u kojemu si svaki čovjek može svojim projektom osigurati formalno zaposlenje u svojemu poduzeću i ostvariti što jemoguće veću plaću. U takvom ozračju siva ekonomija nestaje jer više nitko

nema potrebe nešto skrivati od državne vlasti stoga što suvremena državasamo daje, ništa ne uzima, što se vidi i po tome da poduzetnim ljudimauplaćuje PDV kad osnivaju svoja poduzeća. Svatko dakle može svoju poduzetničku djelatnost legalizirati osnivanjem poduzeća; to može biti čak isvaka kućna radinost jer jedini uvjet koji država postavlja jest da poduzetnik prijavi svoju glavnicu koju mora verificirati poslovna banka i, dakako, da vodisvoje knjigovodstvo prema Standardnome kontnom planu. Kućna radinost jeovdje spomenuta da bismo naglasili kako se u obračunski sustav države može

uključiti mnoštvo sitnih poduzetničkih poslova. Čak i naš Zakon o trgovačkimdruštvima u članku 389. propisuje da je najniži iznos temeljnog kapitala 5.000DEM (mi bismo rekli da je najniži iznos glavnice poduzeća 20.000 kuna), paako je eskontna stopa središnje banke 6%, onda je najniži iznos profita koji poduzeće mora ostvariti svega 1.200 kuna na godinu (6% od 20.000). Toznači da se gotovo svaka kućna radinost i svako seljačko gazdinstvo može prijaviti kao poduzeće.



180Čovjek uvijek radi u svojem interesu, a da taj interes ne bi bio na štetudrugoga, priroda je suvremenog novca takva da svaki čovjek radi svojeginteresa drži svoj novac u banci. Zbog toga banke imaju sve više novca ičuvaju ga za vlasnike (štediše), a k tome im još za to čuvanje plaćaju kamatu!Ukupna štednja u bankama sastoji se od mnogobrojnih glavnica novca, svaka

ta glavnica od određenog je vlasnika, a suma svih tih pojedinačnih glavnica jest GLAVNICA NOVCA DRŽAVE. U organiziranom društvu novacuvijek traži rad; novca ne smije nikad nedostajati za nešto što je potrebno,korisno i što možemo sami napraviti. U tome smislu djeluje i ukupni bankovnisustav, koji čini sve moguće da poduzećima nikada ne uzmanjka novca zastvaranje novih vrijednosti (proizvodnju robe za tržište) pa algoritam kapitalastvara još jednu glavnicu koja postaje vidljiva tek pri osnivanju poduzeća.Poduzeće je naime mehanizam koji sjedinjuje dvije osobe sa suprotnim

interesima – poduzetnika koji stvara vrijednosti (robu) i vlasnika uloženognovca koji prisvaja višak vrijednosti (kamatu). U tome se sjedinjenju stvaranova glavnica koja u sebi osim novca koji ulaže vlasnik sadrži još i znanjekoje ulaže poduzetnik – a to znanje je GLAVNICA PODUZEĆA. Suma svihovih pojedinačnih glavnica jest GLAVNICA DRŽAVE KAO VELIKOGPODUZEĆA.

Posebna je značajka glavnice poduzeća da mora biti poznata prije formalnogosnivanja poduzeća jer ona je znak da je o poduzeću poznato sve, pa čak i

kamata koju kao minimalan profit treba ostvariti u sljedećem godišnjemrazdoblju. To znači da je u trenutku osnivanja, osim glavnice poduzeća, potpuno ili djelomično poznata i glavnica novca. Razlika između tih dvijuglavnica jest u tome što se glavnica poduzeća ulaže pri osnivanju poduzećaodjednom u cijelosti, a glavnica novca ulaže se u više navrata (prije i poslijeosnivanja), i to samo u slučaju ako je, kada je i koliko je potrebno. Osim toga,glavnica se poduzeća tijekom obračunskog razdoblja (godine) ne možemijenjati jer ona permanentno računa kamatu koju na kraju razdoblja pripisuje

sebi kao profit, a nakon toga pripisa kamata se računa na povećanu glavnicu. Na taj način glavnica poduzeća čuva novac koji se nalazi u poduzeću u tomesmislu da se profit kao višak novca mora negdje uložiti uz unaprijed određenukamatu. To je i razlog zašto glavnica poduzeća snažno utječe na razvitak istodobnih procesa privatizacije i integracije, u kojima se od velikih poduzećastvara mnoštvo manjih – da bi svaki poduzetni čovjek što prije došao dosvojega profita (viška vrijednosti) i da bi ga dobro uložio, što znači da senovac dalje oplođuje jer netko njime stvara vrijednosti i na taj način čuva



181njegov profit. Zbog toga ta kamata potiče stvaranje što većih korporacija, čijaunutarnja banka bolje čuva ukupni višak novca, jer ona ima više mogućnostinegdje ga korisno uložiti uz kamatu veću od one koja nepovredivo pripadavlasniku. Osim toga, svaka korporacija mora napraviti bilancu kojom podnosiračun svojim vlasnicima, a budući da u tome istodobnom procesu privatizacije

i integracije država postaje korporacija na najvišoj razini, ona mora najprijenapraviti prvu projektnu bilancu države kao poduzeća, kojom će ujednovlasnicima najaviti da započinje novo ozračje u kojemu vladaju skladniodnosi između poduzetnika i vlasnika. Rezultati toga novog ozračja vidjet ćese iz prve izvršne bilance države kao poduzeća, kojom će ona položiti računsvojim vlasnicima (građanima).

Suvremena država kao opća pravna osoba sastoji se od brojnih posebnih pravnih osoba. Te posebne pravne osobe dijele se na dvije velike skupine – PODUZEĆA i USTANOVE. Poduzeća imaju zadaću stvarati vrijednosti zaukupne potrebe države, a u ustanovama se troši dio tih vrijednosti (OPĆAPOTROŠNJA) sa svrhom da se stvore što povoljniji uvjeti da bi poduzećamogla stvarati što više raznih vrijednosti potrebnih ljudima (OSOBNAPOTROŠNJA). To znači da i ustanove svojim djelovanjem stvaraju diododane vrijednosti, koja se na općem planu također dodaje ranije ostvarenoj prenesenoj vrijednosti. Ukupna dodana vrijednost određena je državnim proračunom i ona u našem primjeru iznosi 264 milijarde kuna (Shema br. 21,

točka 13), a od toga nakon izvršene privatizacije 124 milijarde kuna otpada nadodanu vrijednost koja će se ostvariti u ustanovama (Shema br. 21, točka 23),što znači da dodana vrijednost svih poduzeća u državi iznosi 140 milijardikuna (Shema br. 21, točka 24). Zbog toga je u toj privatizaciji došlo do bitne promjene u izradi projektne bilance države kao velikog poduzeća, kojunajbolje možemo vidjeti ako tu bilancu države prikažemo u dvije bilance:JEDNA je bilanca gospodarstva, koja pokazuje profit u iznosu od 282milijarde kuna, dakle, profit je veći upravo za toliko koliko iznosi dodana

vrijednost u ustanovama (usporediti Shemu br. 20 i 22), a DRUGA je bilancasvih ustanova, koja ostvaruje upravo toliki gubitak koliki je profit u bilancigospodarstva (vidjeti Shemu br. 22 i 23). Ove dvije bilance pokazuju završnusituaciju prijelaznog razdoblja od pola godine u kojemu će se negativnoozračje nevlasništva (jednoumlja) pretvoriti u pozitivno ozračje vlasništva(višeumlja). To razdoblje počinje s bruto društvenim proizvodom u iznosu od1.524 milijarde kuna (vidjeti Shemu br. 17) i završava projektiranim brutodruštvenim proizvodom od 3.521 milijarde kuna (Shema br. 20), i to unatoč



182tome što u toj tranziciji uopće nije došlo do promjene u neto društvenom proizvodu (422 milijarde kuna). No ove dvije bilance ipak pokazuju da su se utome prijelaznom razdoblju u državi dogodile velike pozitivne promjene jer jeizvršena istodobna privatizacija ukupnog gospodarstva u kojoj su osnovanamnoga mala poduzeća te je zbog većeg stupnja organiziranosti države došlo

do povećanja bruto društvenog proizvoda. Do toga je povećanja moglo doći izbog toga što se jedan broj ljudi preselio iz ustanova u poduzetnički sektor i počeo se baviti profitabilnim poslovima. Ako gledamo posve općenito, sve te promjene događaju se spontano jer privatizacija je prirodni proces kojineprekidno traje. No u državi u kojoj vlada nevlasništvo, taj se proces mora pod nadzorom države na ukupnome državnom planu provesti u jednomtrenutku, a nakon toga ga se može prepustiti algoritmu kapitala, koji će svesudionike društvene proizvodnje i potrošnje upućivati da postupaju u skladu

sa svojim najvećim interesom. U našem primjeru taj jedan trenutak traje polagodine, ali on je zapravo znatno kraći (svega mjesec dana) jer privatizacija jeunutarnji organizacijski potez svake pojedine tvrtke, kojim se vlasničkaodgovornost prenosi na niže razine upravljanja. Nijednoj tvrtki za taj potez netreba više od mjesec dana, no problem je u tome što prelazak iz nevlasništva uvlasništvo traži određeno vrijeme za upoznavanje prirodnog knjigovodstva pa je to jedini razlog da smo u primjeru odredili da taj trenutak traje pola godine.

U tome jednom trenutku (tj. u pola godine) u našoj se projektnoj bilanci bruto

društveni proizvod povećao za približno 130%. Da, reći će netko, lako je to u projektnim bilancama jer projekti podnose mnogo toga; u njima se može projektirati divan život, a da unatoč tome u stvarnosti sve ispadne vrlo ružno!Doista, takvo se što vrlo lako može dogoditi, osobito kada je u pitanjunevlasništvo (jednoumlje), ali u našem primjeru to nije moguće jer je u njemu projektna bilanca države kao velikog poduzeća napravljena prema algoritmukapitala u kojemu je ona kao projektni dio samo norma za sljedeću godinukoju će stvarni život zasigurno premašiti. A da doista bude tako, jamči to što

su projektnu bilancu radile stotine tisuća poduzetnika, koji vrlo dobro poznajusvoj budući poduzetnički posao i koji su današnju vrijednost tih poslova (tj.glavnicu poduzeća) prijavili svojim poslovnim bankama. One su verificiralete glavnice uplatom PDV-a na tekući račun poduzeća, što je jamstvo da će seu sljedećoj godini projektirana bilanca i ostvariti jer su poduzeća kao pravneosobe preuzela obvezu da će taj PDV državi vratiti svi djelatnici kad primenovac koji im je potreban za osobnu potrošnje robe. Stoga će državna vlast sazadovoljstvom promatrati prvu projektnu bilancu države, koju najprije



183 prikazujemo u obliku koordinatnog sustava u kojemu su u konačnici u svačetiri kvadranta isti iznosi (Shema br. 24), što znači da su primanja i davanjanovca, odnosno prihodi i rashodi izjednačeni te da je profit ostvaren u veličini pozitivne nule.

Shema br. 24a u milijardama kunaPRVA PROJEKTNA BILANCA SVIH PODUZEĆA ZA 2004. g.

u obliku koordinatnog sustava PRIMANJE (+) (-) DAVANJENOVCA NOVCA

3.521 3.239

3.239 3.521

RASHODI (+) (-) PRIHODINA ULAZNIM RAČUNIMA NA IZLAZNIM RAČUNIMA

RAZLIKA PROFIT

+282

-282

RAZLIKA PROFIT

Shema br. 24b u milijardama kuna

PRVA PROJEKTNA BILANCA SVIH USTANOVA ZA 2004. g.u obliku koordinatnog sustava

PRIMANJE (+) (-) DAVANJE

NOVCA NOVCA

- 282

282 -


RAZLIKA

PROFIT

-282

+282

RAZLIKA PROFIT


PRVA PROJEKTNA BILANCA DRŽAVE ZA 2004. g.u obliku koordinatnog sustava

PRIMANJE (+) (-) DAVANJENOVCA NOVCA

3.521 3.521

RAZLIKA PROFIT

0



184

3.521 3.521


0

RAZLIKA PROFIT

PROJEKTNA BILANCA DRŽAVE KAO PODUZEĆA. Tu istu projektnu bilancu u Shemi br. 25 prikazujemo na knjigovodstveni način. U tojsu bilanci u prvome temeljnom dijelu dvojnog knjigovodstva (razredi 0 i 1)ulaz i izlaz novca izjednačeni (kontrolni saldo jednak je na početku i na krajurazdoblja), što ujedno znači da je profit jednak nuli. Tako je to zapisano i udrugome temeljnom dijelu (razredi od 2 do 9) jer su u njemu rashodi i prihodi jednaki, što također znači da je profit nula. Sve je to vidljivo iz te prve projektne bilance države pa se s punim pravom postavlja pitanje što je s

projektiranim profitom koji će ostvariti sva poduzeća države? Gdje se onizgubio? Nije se izgubio, nego je samo isplaćen vlasnicima koji su ga odmahuložili u poduzeće, što znači da je taj profit zapravo povećao ukupnu glavnicudržave kao velikog poduzeća. I svi su zadovoljni: država – jer poduzeća zasljedeće razdoblje imaju veću normu (glavnicu); vlasnici glavnice novcauloženog u poduzeće – jer su u obliku dionica dobili svoju kamatu(dividendu); zaslužni poduzetnici – jer su također u tome obliku dobili svojdio profita i time su postali i vlasnici (dioničari).

Sve što je gore rečeno, kazuje bilanca iz Sheme br. 25 jer se glavnica poduzeća na kraju razdoblja povećala s početnih 4.700 milijardi na završnih4.982 milijarde kuna, dakle upravo za 282 milijarde kuna, koliki je projektirani profit. Do toga povećanja doći će u točno određenom trenutku(31. prosinca 2004. u 24 sata), što će pokazati zaključna PERMANENTNABILANCA koja se uvijek radi u realnom vremenu, a naknadno će u postrealnom vremenu (30. travnja 2005.) u KONSOLIDIRANIMBILANCAMA vlasnicima biti pokazano da su postali bogatiji za 282

milijarde kuna i u što je njihov novac uložen.


PRVA PROJEKTNA BILANCA DRŽAVE KAO PODUZEĆA

STANDARDNI KONTNI PLAN PODUZEĆA ZBROJNA BILANCA DRŽAVE

Prirodna podjela Standardna podjela Početni PROMET Završni



185saldo saldoTemeljna Razredna Ulaz (+) Izlaz (-)

NOVAC 0 KNJIŽNINOVAC

01 Novac u poduzeću02 Novac kod drugih

68-

3589-

3521-

68-


73-50

35943521

35213571

73-50

ZBROJ PRVOGA TEMELJNOG DIJELA – “NOVAC” 91 10704 10613 91

ROBA

2 TRAJNAIMOVINA 21 Vlastito znanje22 Ostala trajna imovina 3917340 4982372 78332 41993403 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi 182 3407 3225 1824 TROŠKOVI 41 Prenesena vrijednost


---

3257264

-

3257264

-

---

5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja 98 3619 3521 986 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi 72 3593 3521 727 PRODAJA 70 Prodana roba - 3521 3521 -8 PROFIT 81 Vlastita kamata


--

--

--

9 KAPITAL 90 Uložena glavnica -4700 - 4982 -4982ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” -91 23015 23106 -91ZBROJ BILANCE (“NOVAC” + “ROBA”) 0 33719 33719 0



186

17. U GLAVNOJ KNJIZI DRŽAVNE BLAGAJNESADRŽANE SU SVE NOVČANE TRANSAKCIJE KOJE

SE ODNOSE NA VIŠAK VRIJEDNOSTI PODUZEĆA

GLAVNA KNJIGA DRŽAVNE BLAGAJNE ILI DRŽAVNARIZNICA. Neovisno o tome kako će se raspodijeliti profit u konsolidiranoj



187 bilanci, u permanentnoj bilanci taj će profit već u projektnom razdobljuizvršiti svoju PRVU društvenu zadaću jer će financirati ukupnu opću potrošnju države toga razdoblja, a DRUGA će mu zadaća biti da u tome istom projektnom razdoblju u što većem dijelu financira razvoj proizvodnje i novih poduzetničkih poslova. Na koji način će se to izvršiti, prikazuje primjer

glavne knjige državne blagajne u Shemi br. 26.

Shema br. 26 Iznosi u milijunima kuna

GLAVNA KNJIGA DRŽAVNE RIZNICE

Opis novčane transakcijePROMET NOVCA

StanjeUplata Isplata1. Isplata plaća u ustanovama te mirovina i raznih

naknada osiguranicima (redni br. 23 iz sheme 1)- 124.089 -124.089

2. Svi građani na primljeni novac uplatili porez na dodanuvrijednost (redni br. 12 iz sheme 1)

15.859 - -108.230

3. Svi zaposlenici uplatili obaveznu premiju osiguranja(redni br. 26 iz sheme 1)

11.927 - -96.303

4. Isplaćen poduzetnim građanima poticajni faktor(15859 + 11927) = UPLATE: (toč. 2 + toč. 3)

- 27.786 -124.089

5. Poduzećima plaćena kupljena roba za opću potrošnju(282000 - 124089) = STANJE: (toč. 5 - toč. 4)

- 157.911 -282.000

6. Poduzeća samofinancirala razna razvojna ulaganja(proizvoljan podatak naveden sano zbog primjera)

200.000 - -82.000

7. Središnja banka emitirala novac kojim je fimanciralajoš neiskorišteni profit (282000 - 200000) 82.000 - -

U K U P N O 309.786 309.786 0

U toj će se knjizi redovito bilježiti sve novčane transakcije koje će izvršiti profit (višak novca, višak dohotka, višak vrijednosti) što će ga u projektnomrazdoblju ostvariti ukupno privatizirano gospodarstvo države. Ta je knjigazapravo državna riznica. U njoj će se bilježiti sve isplate koje je u određenomrazdoblju izvršila država, a to su plaće zaposlenicima u ustanovama i naknade

svim ostalim građanima čiji se dohodak financira iz državnog proračunadodane vrijednosti, sve isplate koje se odnose na nabavu robe za potrebe tihustanova i ujedno sve uplate novca koje se odnose na PDV i OPO, kao i sveisplate PDV-a poduzetnim ljudima. Ukupan saldo tih isplata i uplata jednak je profitu koji će ostvariti poduzeća, a kako će se taj profit koristiti, to je također zabilježeno u toj državnoj riznici koju ovdje prikazujemo u obliku glavneknjige državne blagajne (Shema br. 26).



188

NEKA OBJAŠNJENJA NOVČANIH TRANSAKCIJA IZGLAVNE KNJIGE DRŽAVNE BLAGAJNE. Glavna knjiga državne blagajne sam je vrh monetarnog sustava države, koji pokazuje kako će sekoristiti višak vrijednosti kojega će u sljedećem obračunskom razdoblju

(godini) ostvariti sva poduzeća u državi. Iako je ovdje riječ o primjeru teknjige s hipotetičkim podacima, u stvarnosti će se sve događati upravo ovakokako je prikazano u toj knjizi, samo sa stvarno projektiranim podacima.Dakako, ti projektirani podaci sigurno će biti drukčiji, ali oni u svakomslučaju neće biti izmišljeni u smislu planova želja, nego će proizići iz projektne bilance države kao velikog poduzeća. U izradi te bilance naodređeni će način sudjelovati svi aktivni građani u državi i u tome će seosobito isticati poduzetnici te svi ostali sudionici monetarnog sustava.

Projektna bilanca države temelji se naime na glavnici poduzeća, a da se do teglavnice moglo doći, u njezino su se izračunavanje morali uključiti svi ljudikoji se namjeravaju baviti poduzetništvom. Oni su morali analizirati svaki poduzetnički posao (pa i onaj najsitniji – kućna radinost); za svaki taj poduzetnički posao morali su makar samo u svojim mislima izraditi projekt,morali su si napraviti predračunsku kalkulaciju koja će pokazati koliki profit poduzetnik očekuje u svome poslu, a da bi mogao napraviti takvu kalkulaciju,svaki je poduzetnik trebao dobro upoznati posao u koji ulazi i o tome naodređeni način kontaktirati sa svojim poslovnim partnerima na nabavnom i prodajnom tržištu. Sve se to radi zbog toga što poduzetnik ulazi u posao samoako je profit u njegovoj predračunskoj kalkulaciji dovoljno veći od kamatekoju će izgubiti jer svoj novac ulaže u odnosni poduzetnički posao, pa ako jeu tom smislu zadovoljan, izračuna glavnicu i s ukupnim je projektom podnosina verifikaciju svojoj poslovnoj banci. Poslovna banka analiza projekt i akoutvrdi da je glavnica ispravno utvrđena, novom poduzeću otvara tekući računna koji je na teret države uplatila PDV sadržan u prijavljenoj glavnici. UplataPDV-a na taj tekući račun znak je da je glavnica verificirana i da je poduzeće

osnovano. To znači da su podaci iz glavne knjige potpuno vjerodostojni jer oni proizlaze iz VERIFICIRANE GLAVNICE PODUZEĆA, u što ćemo seuvjeriti nakon što pročitamo sljedeća objašnjenja koja dajemo za svaku točku,a osobito za točku 6, u kojoj je riječ o samofinanciranju razvojnih ulaganja.

ISPLAĆENA DODANA VRIJEDNOST U USTANOVAMA(točka 1) odnosi se na plaće zaposlenika u ustanovama i naknade



189osiguranicima. Ove plaće i naknade unaprijed su određene državnim proračunom dodane vrijednosti (Shema br. 21, točka 23) i u tim će seiznosima tijekom godine isplaćivati svim zaposlenima u ustanovama, kao isvim ljudima kojima se novac isplaćuje po osnovi obaveznog osiguranja ododređenih rizika (nezaposlenosti, skrbi za potomstvo, bolesti i starosti). To je

zapravo potreban bruto dohodak (neto plus PDV) tih građana, koji će im seisplaćivati početkom svakog mjeseca za protekli mjesec, a sredstva za tuisplatu osiguravaju se emisijom knjižnog novca koji ima osnovu u profitu svih poduzeća u državi. Taj iznos se u ostvarenju neće puno razlikovati od projektiranog jer je određen proračunom i jer je dodana vrijednost konstantaobračunskog sustava države. UPLAĆENI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST (točka 2)

odnosi se na novac koji će ljudi kao porez (PDV) uplatiti u državnu blagajnu jer su od svojih pravnih osoba primili novac za osobnu potrošnju robe. Taj porez plaća se u trenutku kad pravna osoba doznačuje novac na osobni tekućiračun fizičkih osoba, odnosno kad pravna osoba sa svojeg tekućeg računa podiže gotovinu. Najvažnija karakteristika PDV-a jest da ima jedinstvenustopu i da nitko ne može biti oslobođen plaćanja toga poreza na novac kojiljudi primaju za osobnu potrošnju robe. S obzirom na to da je taj porezzapravo monetarni mehanizam, veličina stope PDV-a treba biti jednaka

eskontnoj stopi središnje banke (u našem primjeru ona iznosi 6%). Na temelju podatka o uplaćenom PDV-u država permanentno zna koliki je bruto dohodak svih ljudi u državi i prema tome prati kako se ostvaruje njezin proračundodane vrijednosti, te se tako i iz ovoga projektiranog podatka o PDV-u jednostavnom računicom može utvrditi da će dodana vrijednost iznositi 264milijarde kuna budući da je dovoljno iznos PDV-a iz ove točke podijeliti seskontnom stopom središnje banke (15.859 : 0,06 = 264.317).

UPLAĆENA OBAVEZNA PREMIJA OSIGURANJA (točka 3)odnosi se na novac koji kao obaveznu premiju osiguranja (OPO) plaćaju svizaposlenici u ustanovama i poduzećima, i to po stopi koja je također jednakaeskontnoj stopi središnje banke (6%). OPO je dio osobne potrošnje svakogzaposlenika koji se mora platiti kao osiguranje od određenih rizika, a plaća ga pravna osoba za sve svoje zaposlenike u jednom iznosu. Zbog toga se ta premija osamostalila i postala mehanizmom koji određuje ukupan bruto potreban dohodak (potrebna plaća) svih zaposlenika. Taj se potreban dohodak



190utvrđuje tako da se ukupni iznos OPO-a pomnoži s množiteljem koji je jednak udjelu stope OPO-a u 100 (u našem primjeru taj je udjel 100 : 6 = 16,67).Valja naglasiti da se OPO nikada ne javlja pojedinačno uz plaću zaposlenika jer njega pravna osoba u jednom iznosu doznačuje u državnu blagajnu za svesvoje zaposlenike, ali se podatak o plaći bilo kojega zaposlenika uvijek

povećava za stopu OPO-a (6%) računajući na njegovu bruto plaću (neto plusPDV) koju je doista primio. Podatak o iznosu OPO-a inače služi zaodređivanje ukupnog iznosa potrebne plaće zaposlenika, koja se kao obveza pravne osobe izjednačuje s obvezama prema dobavljačima. Obveza premadobavljačima mora se naime platiti uredno i u roku, o čemu osobito vodiračuna poslovna banka koja takve obveze plaća neovisno o tome ima li poduzeće (odnosno pravna osoba čija je to obveza) dovoljno novca na svometekućem računu. Poslovna je banka isto tako dužna zaposlenicima isplatiti

plaću do visine potrebnog dohotka, čak i u slučaju da njihovo poduzeće(njihova pravna osoba) na svojemu tekućem računu nema novac potreban zatu isplatu. To znači da poduzeće (pravna osoba) svojim zaposlenicima možeisplatiti veće plaće od potrebnog dohotka samo ukoliko na svojemu tekućemračunu ima dovoljno novca.

ISPLAĆENI PDV PODUZETNIM LJUDIMA (točka 4) odnosi sena novac koji država plaća onim ljudima koji svoj novac nisu upotrijebili za

osobnu potrošnju, nego su ga uložili u poduzeće, ili su dodanu vrijednost kaorobu izvezli u druge države. Država posebno motivira poduzetne ljude daosnivaju svoja poduzeća, da svoj novac ulažu u njih i da što više svojih proizvoda izvoze u druge države. To znači da država tim poduzetnim ljudimavraća PDV koji su svi ljudi platili na novac koji su primili za osobnu potrošnju. No u tome ciklusu plaćanja i vraćanja PDV-a država je dala početni poticaj time što ga je ugradila u svoj proračun dodane vrijednosti i što ga jeuplatila na tekuće račune tek osnovanih poduzeća, što zapravo znači da državaipak plaća PDV, a ljudi ga vraćaju kad od svojih pravnih osoba primajunovac. Pritom između plaćenog i vraćenog PDV-a ne treba biti znak jednakosti, naprotiv, država će biti zadovoljna ako je plaćeni PDV veći odvraćenog jer to znači da postoje pozitivna kretanja. U našem je primjeruisplaćeni PDV veći od uplaćenog za iznos OPO-a – da i na taj način pokažemo da državi porez nije potreban.



191

PLAĆENA OPĆA POTROŠNJA ROBE (točka 5) odnosi se naukupan novac koji će tijekom projektne godine biti isplaćen poduzećima zaisporučenu robu. Da bi država u projektu došla do toga podatka, moramonajprije izračunati projektirani profit, a do njega ćemo doći tako da najprijezbrojimo sve prijavljene glavnice poduzeća i da taj zbroj pomnožimo s

eskontnom stopom središnje banke (6%). U našem primjeru taj profit iznosi282 milijarde kuna (4700 × 0,06 = 282) i ako od toga iznosa odbijemo sve prethodno navedene novčane transakcije, dobiveni je rezultat projektiraninovac koji će biti upotrijebljen za nabavu robe potrebne za opću potrošnju.Taj novac u našemu primjeru iznosi 157.9 milijardi kuna, a do njega dolazimotako da najprije iznos profita upišemo u stupac stanje ove točke i od njegaodbijemo iznos stanja iz prethodne točke (282 – 124,1 = 157,9). Dobivenirezultat upišemo u stupac isplate iz ove točke, što je posve sigurno točan

podatak o novcu koji je u projektu namijenjen za plaćanje robe za opću potrošnju, a po istom postupku izračunat ćemo i novac koji će se u stvarnostikoristiti za tu potrebu.

SAMOFINANCIRANJE RAZVOJNIH ULAGANJA (točka 6). Sobzirom na to da su poduzeća u državi projektirala profit u sveukupnomiznosu od 282 milijarde kuna, to znači da će ukupno gospodarstvo raspolagatiupravo s toliko viška novca kojega treba negdje korisno uložiti. I tu je

najveći problem obračunskog sustava jer je pitanje kako razvojnupotrošnju razlučiti od ostale opće potrošnje robe. Naime, u prirodi ječovjeka da uvijek nešto istražuje, otkriva i razvija, te stoga dio osobnih primanja ulaže u razvojne poslove. Isto je tako i s poduzećima jer te su pravneosobe osnovane sa svrhom da se ostvare određeni poduzetnički poslovi koji sudefinirani glavnicom poduzeća. No u svakome poduzetničkom poslu krije sezačetak (embrio) nekoga novog posla, što je inače posve normalno jer ako suglavnicom poduzeća unaprijed riješene gotovo sve pojedinosti postojećeg posla, onda poduzetnik posve spontano počinje razmišljati o novom poslu i utom smislu stvara troškove koji opterećuju redovito poslovanje poduzeća. U početku su ti troškovi zanemarivi, ali budući da se oni povećavaju, poduzetnik nalazi načina da ih posebno prati (razvojni radni nalog) pa ako je izgledno da bi taj posao mogao biti profitabilan, onda čak osniva novu razvojnu ustanovu(probno poduzeće) na koju prenosi sve do sada registrirane troškove. Nadalje, preko nje prati sva daljnja ulaganja te obavlja potrebne pripremne radove da bi mogao utvrditi glavnicu i registrirati tu ustanovu kao novo poduzeće. Kada



192se naime ne bi tako napravilo, sva bi se razvojna ulaganja financirala iz profita koji ostvaruje postojeće poduzeće, u kojemu bi se upravo za iznos profita povećali troškovi pa bi se činilo da to poduzeće uopće nema profit, aono ga je samo iskoristilo na najbolji način – i to tako da jesamofinanciranjem razvojnih ulaganja profit poduzeća permanentno bio

na pozitivnoj nuli.

U našemu je primjeru podatak o samofinanciranju u iznosu od 200 milijardikuna proizvoljan jer je riječ o prvoj projektnoj bilanci države u kojoj podaci orazvojnim ulaganjima uopće nisu poznati, a koliko će ta ulaganja iznositi,saznat će se iz ostvarenja prve projektne bilance. Naime, svi mehanizmialgoritma kapitala djeluju u tome smislu da ulaganja samofinanciranjem budušto veća pa obračunski sustav države mora biti tako organiziran da sva

poduzeća u državi završe svoje poslovanje sa spomenutom pozitivnom nulom, jer to onda znači da država optimalno funkcionira. No to je samo teoretskimoguće; stoga algoritam kapitala nalazi praktično rješenje da se taj teoretskioptimum ostvari tako da poduzeća svoje razvojne organizacijske jedinice prijave mjerodavnom sudu i da ih registriraju kao posebne tvrtke sa statusomustanove u kojoj se pripremaju nova poduzeća. To znači da svako poduzeće udržavi u svojoj bilanci PRIKAZUJE PROFIT KOJI JE OSTVARILO i zatoliko se u tome poduzeću povećava njegova glavnica ili poduzeće svoj profituplaćuje na dionički račun korporacije u kojoj se povećava glavnica novca. Sdruge pak strane, postoje bilance tvrtki sa statusom ustanova u kojima postojeodređena razvojna ulaganja koja se kao trošak pokrivaju iz profita poduzeća – što zapravo znači da su poduzeća samofinancirala svoju razvojnupotrošnju.

FINANCIRANJE SREDIŠNJE BANKE (točka 7). Glavna je zadaćasredišnje banke da u bilanci države uspostavi financijsku ravnotežu, a to značida i u stvarnom životu prihodi i rashodi moraju biti izjednačeni. To čini

upravo pomoću glavne knjige državne blagajne, a da bi mogla izraditi tuknjigu, ona mora pomoću prirodnog knjigovodstva organizirati ukupanobračunski sustav na čijemu je vrhu ova glavna knjiga u kojoj se nalazinajkvalitetniji novac (višak vrijednosti) koji su vlasnici povjerili na čuvanjesredišnjoj državnoj banci. To je čuvanje najbolje ako njihov novac bude štovredniji, a to će biti ako se poštuje prirodni zakon dvojnosti, prema kojemuKNJIŽNI NOVAC "tiska" poduzeće i treba ga biti što više, a EFEKTIVNI



193NOVAC emitira središnja banka i treba ga biti što manje. U monetarnomsustavu knjižni novac inače znači DOBRO, za razliku od efektivnog novcakoji asocira na ZLO. Središnja banka stoga poduzima sve moguće daknjižnog novca bude što više, a najbolje to čini tako da stvori uvjete dagospodarstvo ostvaruje što veći profit i da ga permanentno koristi za razvoj

proizvodnje i novih poduzetničkih poslova. Upravo to treba pokazati glavnaknjiga državne blagajne jer u njoj samofinanciranje iz točke 6 mora biti štoveće da bi financiranje iz ove točke bilo što manje – a to znači daALGORITAM KAPITALA i MONETARNI VRH DRŽAVE uspješnoobavljaju svoj zadatak .



194



195

SAŽETAK KNJIGE O ALGORITMU KAPITALA

Snježana Dubak-Braškić



196

KAKO ORGANIZIRATI DRŽAVUKAO VELIKO PODUZEĆE

UVOD. U TV-emisiji “Zakoni vremena” 8. siječnja 2003. sudjelovala je profesorica iz Bleda DANICA PURG, koja je prije sedamnaest godina na



197Bledu osnovala školu za poduzetnike. U početku je s tom školom imalateškoća, ali danas je više nego zadovoljna jer su poduzetnici ponosni ako noseznak njezine škole. Posebno je bio značajan njezin iznenadni usklik – Pa poduzeće je uvijek uspješno – što je bila primjedba na razgovor o stečajevima poduzeća, koji se vodio u toj emisiji. Taj me usklik podsjetio na dr.

MILANA JURANOVIĆA koji je 18. rujna 2001. na gospodarskom skupuZV-a našem premijeru postavio sljedeće pitanje: Je li vam poznata bilancadržave kao velikog poduzeća? Naime, pouzdano znam da poduzeće možedjelovati uspješno samo u uvjetima potrebne likvidnosti (protočnosti) imaksimalne solventnosti (sposobnosti plaćanja). S obzirom na to da takveuvjete osigurava jedino algoritam kapitala (ispravna interesna računica),držala sam potrebnim knjigu o algoritmu kapitala VLADIMIRA VUGRINAupotpuniti objašnjenjima kako prirodno dvojno knjigovodstvo (mehanizam

algoritma kapitala) omogućuje da se organizacijom poduzeća i njegoveokoline postigne da likvidnost bude što bliže optimalnoj i da solventnost budeu doslovnom smislu maksimalna. Optimalna likvidnost i maksimalnasolventnost znače da poduzeće ujedno ostvaruje i maksimalni (najvećimogući) profit, a on ne može biti manji od kamate koju poduzeće mora platitivlasniku novca koji je uložen u njegovo poslovanje. Ta je kamata minimalniuspjeh koji poduzeće kao pravna osoba mora postići u svojemu poslovanju – jer zadaća je poduzeća da stvara vrijednosti i u tome stvaranju mora stvoriti višak vrijednosti koji će zadovoljiti i vlasnika i poduzetnika.

Ovdje se samo po sebi postavlja pitanje što treba učiniti da se osnuje poduzeće, jer ono mora uspješno poslovati od samog početka, a taj početak treba biti u točno određenom trenutku. To znači da poduzeće ne mora bitiosnovano u trenutku kada je počelo djelovati, pa čak ni u trenutku kada je počelo stvarati vrijednosti, nego tada kada je poduzetnik siguran da će poduzetnički posao ostvariti minimalni profit. Zbog toga poduzetnik nije sam;uz njega je uvijek njegov knjigovođa, koji će mu točno odrediti trenutak kada

će osnovati poduzeće – jer knjigovođa se služi prirodnim kontnim planom pomoću kojega izrađuje ispravne bilance poduzeća.

ŠTO JE PRIRODNI KONTNI PLAN? Knjigovođa poduzeća je sâm poduzetnik ili osoba od njegova posebnog povjerenja, ili njegov kompjutor.Knjigovođa se u svome djelovanju služi prirodnim kontnim planom dvojnogknjigovodstva, koji mu umogućuje da nepogrešivo radi bilance poduzeća. Ta



198 bilanca određuje organizaciju poduzeća, a ona prema algoritmu kapitalaomogućuje knjigovođi da poduzeće uvijek drži u optimalnoj likvidnosti imaksimalnoj solventnosti – te da ostvaruje profit koji ne može biti manji od kamate koja pripada vlasniku uloženog novca. Zbog te kamate svaki poduzetnički posao mora biti projektiran, a to projektiranje često započinje

znatno prije nego što će se osnovati poduzeće; kada će se ono osnovati,knjigovođi će reći zaključna bilanca probnog poduzeća, a to će biti kada izradi projektnu bilancu budućeg poduzeća koja će pokazati profit koji ne može bitimanji od prije spomenutoga minimalnog profita. U tome projektiranjusudjeluju i brojna druga poduzeća, a da bi se svako poduzeće izražavalo jednoznačno, država (svijet) mora prirodni kontni plan standardizirati tako daga označi brojevima (vidjeti shemu A). Na taj se način vrlo lako mogunapraviti projektne bilance čak i za šira područja, pa se može napraviti i

PROJEKTNA BILANCA DRŽAVE KAO VELIKOG PODUZEĆA. Ta bilanca znači da je i država organizirana kao poduzeće, a jer je poduzećesamo po sebi uspješno – to ujedno znači da je i država uspješna, jer se unjoj na općem planu postiže optimalna likvidnost i maksimalna solventnost,koja je stvorena pomoću knjižnog novca prirodnog knjigovodstva.

ŠTO JE KNJIŽNI NOVAC? Novac je sveopća mjera vrijednosti kojaljudima omogućuje da lakše razmjenjuju stvarne vrijednosti, a u toj razmjeniuvijek su prisutni prodavalac i kupac, što znači da je novac zapravo odnosizmeđu tih dviju osoba. Svaka osoba ima svoj obračunski sustav, a u tomesustavu postoji EFEKTIVNI NOVAC, koji mjeri vrijednosti, i KNJIŽNINOVAC, koji bilježi ono što je efektivni novac izmjerio. Efektivnog novca urazmjeni treba biti što manje, a najmanje ga ima u slučaju kada u razmjenivrijednosti sudjeluju poduzeća (odnosno pravne osobe), jer tada izmjerenevrijednosti bilježi njihovo prirodno dvojno knjigovodstvo, koje se temelji naalgoritmu kapitala. U odnosima između poduzeća (pravnih osoba) naimeefektivni novac u pravilu uopće nije potreban, jer će kod svake kupnje

knjigovodstvo kupca zabilježiti da je iz njegova tekućeg računa izlaz novca bio u iznosu koji je plaćen prodavaocu, a to će zabilježiti i knjigovodstvo prodavaoca s time da će na njegovome tekućem računu kao ulaz biti zapisanisti iznos koji je kupac platio. S obzirom na tu okolnost, solventnost je u tojrazmjeni automatski maksimalna, što znači da se u obračunskom sustavudržave takav knjižni novac može zanemariti. Poželjno je dakle da takvoga



199knjižnog novca bude što više, a bit će ga ako bude veći broj poduzeća i akoona budu što manja.

Efektivni je novac, znači, jedino važan u odnosima između pravnih osoba(poduzeća i ustanova), s jedne strane, i fizičkih osoba (ljudi, građana), s druge

strane, ali i u tome slučaju njega treba biti što manje u odnosu na minimalniknjižni novac. Veličina toga knjižnog novca određena je brojem građana injihovom kvalifikacijskom strukturom te potrebnim dohotkom na određenomstupnju razvoja države. Taj minimalni knjižni novac ima svoj izvor, a to je DRŽAVNI PRORAČUN DODANE VRIJEDNOSTI, kojim je svakom građaninu osiguran potreban novac za osobnu potrošnju (Shema B). U tajknjižni novac država ugrađuje porez na dodanu vrijednost (PDV) da bi novacimao strukturu koju određuje prirodni zakon dvojnosti (cijena rada i cijena

kapitala), s time da ljudi plaćaju PDV (cijenu kapitala) kada od pravnih osoba primaju novac za osobnu potrošnju. PDV-om se država koristi kaomotivacijskim faktorom i plaća ga poduzetnim ljudima pri osnivanju poduzeća, ulaganju novca u razvoj i izvozu vlastitih proizvoda u drugedržave. Država inače osigurava knjižni novac za dodanu vrijednost da bi ljudineopterećeni novcem mogli stvarati potrebne vrijednosti i u tome za sebe štoviše viška vrijednosti (viška novca), koji im bankovni sustav kao vlasnicimačuva na posebnim novčanim računima. U bankovnom sustavu posebnu uloguimaju poslovne banke jer one prema algoritmu kapitala djeluju punomsnagom da likvidnost bude optimalna i solventnost maksimalna.

ŠTO SU POSLOVNE BANKE? Poslovne su banke dio ukupnoga bankovnog sustava, zadaća kojih je brinuti o pravnim osobama (poduzećima iustanovama) koje, za razliku od fizičkih osoba (građana, ljudi), nisu misaona bića. Država stoga mora standardizirati poznato dvojno knjigovodstvo iobvezati sve pravne osobe da se njime služe na isti način kako to čine ljudi.Pravne su osobe sve institucije u zemlji, a među njima je najvažnija država

kao opća pravna osoba, čiji obračunski sustav ujedinjuje sve ostale pravneosobe u državi. U sustavu pravnih osoba bitna su poduzeća jer njima jezadatak stvarati vrijednosti koje su potrebne ljudima i ostalim pravnimosobama. Zbog toga svako poduzeće (i svaka pravna osoba) ima svojuunutarnju banku koja usko surađuje sa svojom poslovnom bankom u stvaranjuvrijednosti i čuvanju viška vrijednosti. U toj će zadaći poduzeća biti uspješnasamo u slučaju ako su privatizirana, a to znači da je sva odgovornost za uspjeh



200 poslovanja u čelnom poduzetniku (menadžeru) koji je zadužen voditi poduzeće u kojemu se ostvaruje određeni poduzetnički posao. U tom smislumenadžer mora prije svega imati UPRAVLJAČKU ODGOVORNOST, aona je jača ako je uz nju prisutna i VLASNIČKA ODGOVORNOST.Upravo zbog toga postoji glavnica poduzeća koja sve to omogućuje te je stoga

ona najvažniji mehanizam funkcioniranja poduzeća i države.

ŠTO JE GLAVNICA PODUZEĆA? Poduzeće kao pravna osobatemeljni je mehanizam funkcioniranja gospodarstva, a osnivačka glavnica(temeljni kapital) jest vrijednost poduzetničkog posla u trenutku kada se osniva poduzeće. Poduzeće je osnovano kad mu poslovna banka otvori tekući račun s početnim ulaganjem novca (država uplaćuje PDV koji je sadržan u glavnici) temu ujedno odobrava dopušteno prekoračenje (permanentni komercijalni kredit).

To je prekoračenje mehanizam kojim se osigurava maksimalna solventnost jer njime poslovna banka jamči da će svaku obvezu poduzeća uredno i na vrijeme platiti, a dopušteno prekoračenje samo je znak banci kada treba poduzeti pojačane mjere opreza. To prekoračenje ujedno motivira poduzetnika na vlastitoulaganje jer na komercijalni kredit plaća bankovnu aktivnu kamatu, a ako poduzetnik uloži vlastiti novac, gubi pasivnu kamatu čija je stopa manja odaktivne stope za polovicu eskontne stope središnje banke; ta stopa tvori sustavkamatnih stopa u kojemu svatko u novčanom poslovanju može naći svoj najveći

interes. Kada je riječ o novčanom poslovanju, treba naglasiti da glavnica poduzeća nije ni novac ni bilo koja materijalna ili nematerijalna imovina, nego je ona novčani izraz ukupnog znanja uloženog u određeni posao; ona je ukupnikapital potreban za taj posao, ona je sadašnja vrijednost poduzetničkog posla ukoji se ulazi. A s obzirom na to da je glavna značajka glavnice da uvijek računakamatu po unaprijed određenoj kamatnoj stopi, tu značajku ima i glavnica poduzeća, ali budući da ta glavnica nije novac, ona ima poseban status premakojemu uvijek računa kamatu po eskontnoj stopi središnje banke, koja je usustavu kamatnih stopa jednaka kamatnoj stopi oročene štednje na godinu dana.

Iz svega što je prethodno rečeno može se zaključiti – da je GLAVNICA PODUZEĆA upravo ta koja poduzeće čini uspješnim, jer njezina struktura govori poslovnoj banci sve što je potrebno o poduzeću, a tu strukturu moraosobito dobro poznavati knjigovođa poduzeća.

ŠTO JE ZADAĆA KNJIGOVOĐE PODUZEĆA? Knjigovođa preuzima osnivačku glavnicu na svojemu diskrecijskom kontu (konto 21) te



201izjavljuje da će je brižno čuvati i voditi računa (otuda izraz računovodstvo) da seona što bolje koristi. Ova izjava knjigovođe posebno obvezuje poduzeće i stoga je podatak o veličini osnivačke glavnice prvo knjiženje koje se mora obaviti uknjigovodstvu novog poduzeća. Tim knjiženjem tereti se konto 2l (vlastitoznanje poduzeća), a odobrava se konto 90 (vlastita glavnica poduzeća). Nakon

toga prvog knjiženja odmah slijedi obračun kamate na uloženu glavnicu, kao iknjiženje te kamate na teret konta 43 (vlastita troškovna kamata), a u koristkonta 8l (vlastita kamata). Ovim prvim knjiženjem knjigovođa preuzima zadaćučuvanja uložene glavnice te stoga odmah zadužuje poduzeće da u sljedećemrazdoblju ostvari kamatu koja pripada vlasniku poduzetničkog posla da bi od tekamate podmirio vlasnike uloženog novca i da za njega ostane dio koji gazadovoljava. Ta knjiženja pokazuju kako veličina glavnice određuje normu poduzeću; ta je norma minimalni profit (zarada ili dobitak u novcu) koji

poduzeće mora ostvariti u sljedećem razdoblju. Već iz ovdje rečenoga može sezaključiti kolika je važnost glavnice u obračunskom sustavu poduzeća i države,ali i odgovornost poduzetnika da utvrdi što točniju veličinu osnivačke glavnicete da je prijavi svojoj poslovnoj banci radi njezine verifikacije. Točnost teglavnice ovisi o tome kako je projektiran poduzetnički posao u koji se ulazi, štoznači da nju zapravo određuje financijski plan za sljedeće razdoblje. Glavnicom je dakle unaprijed sve određeno pa knjigovođa u sljedećem razdoblju samo prati odstupanja i pravodobno intervenira u slučaju potrebe, a posebno vodi računa da materijalne imovine u poduzeću bude samo onoliko koliko je potrebno – čime osigurava optimalnu likvidnost i svojoj unutarnjoj banciolakšava održati maksimalnu solventnost.

KAKO SE UTVRĐUJE GLAVNICA PODUZEĆA? Svaki poduzetnički posao započinje određeno vrijeme prije nego što će se osnovati poduzeće u kojemu će se taj posao ostvarivati. To se vrijeme koristi da bi se poduzeće pripremilo za uspješno funkcioniranje; nabavlja se i uvodi određenaoprema, obučavaju se djelatnici i ostvaruje se probna proizvodnja. Kod nas su se

nekada takve tvrtke nazivale probnim poduzećima, a na Zapadu se koristeterminom poduzeće kći. Nakon što je probnom proizvodnjom potvrđena profitabilnost, probno poduzeće napravi zaključnu bilancu, koja je ujedno i početna bilanca poduzeća koje se osniva. Posve općenito moglo bi se reći da seza poduzeće koje se osniva izrađuje godišnji financijski plan (proračun) kojitreba pokazati koliki se profit očekuje u jednoj godini, a na temelju toga profitaizračuna se osnivačka glavnica novog poduzeća; u toj računici profit je



202očekivana kamata pa se pomoću poznatoga kamatnog računa izračuna veličinaglavnice poduzeća. No svaki poduzetnički posao ima svoju problematiku kojamora biti vidljiva iz projekta i stoga je kod utvrđivanja glavnice bitan poduzetnik jer on mora vrlo dobro poznavati poduzetnički posao u koji ulazi te jedino onmože projektirati glavnicu koju će prijaviti poslovnoj banci radi verifikacije. U

svakom slučaju, prijavljena glavnica treba osigurati najmanje dogovorenukamatu koju poduzeće mora platiti vlasniku ulagaču, s time da stopa te kamatene može biti manja od eskontne stope središnje banke, a ni veća od bankovneaktivne kamatne stope. Tako određuje algoritam kapitala jer svaki vlasnik novcamože bez ikakva rizika dobiti kamatu u visini eskontne stope središnje banke, as druge strane, svako poduzeće može od poslovne banke dobiti zajam uz bankovnu aktivnu kamatnu stopu. Sve što je naprijed rečeno sastavni sudijelovi postupka kojim se određuje osnivačka glavnica poduzeća i koji mora

proći svako novo poduzeće – jer u tom postupku ODGOVORNOST PODUZETNIKA najviše dolazi do izražaja. Isti je postupak i pri privatizacijigospodarskih kompanija, što je inače transformacija jednoga većeg poduzeća ukorporaciju sa što više malih poduzeća.

ŠTO JE PRIVATIZACIJA GOSPODARSTVA? Prirodni zakondvojnosti pomoću knjižnog novca snažno djeluje da se u ljudskom društvurazvijaju istodobni procesi privatizacije i integracije. U tome je smislu

privatizacija gospodarstva prijenos poduzetničke odgovornosti na niže razineupravljanja, a to se čini tako da menadžer velikog poduzeća pomoću unutarnjih poslovnih zajmova prenosi upravljačku i vlasničku odgovornost na svojesuradnike koji postaju menadžeri malih poduzeća (otuda izraz menadžerskikrediti). Zajmodavac je unutarnja banka toga velikog poduzeća, a zajmoprimcisu nova mala poduzeća; zajmoprimac kupuje materijalnu imovinu po cijeni kojudogovorno utvrđuju menadžer prodavalac i menadžer kupac, a unutarnja banka poduzeća prodavaoca daje poduzeću kupca menadžerski kredit u iznosudogovorene cijene. Upravo je taj kredit novi novac koji je vrednovao postojeću

materijalnu imovinu jer je poduzeće kupac spremno za nju toliko platiti. Nokupac nema taj novac pa traži od unutarnje poslovne banke prodavaoca kredit da bi knjižnim novcem prodavaocu platio kupljenu materijalnu imovinu. Poduzećekupac na primljeni će zajam unutarnjoj banci redovito plaćati interes u veličiniostvarenog profita. Taj će profit unutarnja banka u visini unaprijed dogovorenekamate knjižiti u korist dioničkog računa menadžera bivšega velikog poduzeća,a iznos veći od toga knjižit će u korist dioničkog računa menadžera sadašnjega



203malog poduzeća. Upravo iz toga knjiženja može se sagledati bit procesa privatizacije gospodarstva, jer pomoću njega menadžeri malih poduzeća postaju i vlasnici tih poduzeća. No istodobno se događa i proces integracije jer se ukupan novac nalazi u unutarnjoj banci velikog poduzeća (odnosnokorporacije), a vlasnici toga novca su menadžer bivšega velikog poduzeća (sada

glavni menadžer korporacije) i sadašnji menadžeri malih poduzeća.

KAKO PRIVATIZIRATI NAŠE GOSPODARSTVO? Postupak privatizacije koji propisuje algoritam kapitala nije prošla nijedna tvrtka uHrvatskoj, što znači da u našoj državi poduzeća uopće nema; stoga svaka od njihmora proći postupak kojim se poslovnoj banci prijavljuje osnivačka glavnica poduzeća. Taj se postupak mora obaviti istodobno u svim našim tvrtkama (kojeto ne učine, držat će se ustanovom koja ima status probnog poduzeća). Time se

istodobno ostvaruje opća privatizacija ukupnoga gospodarstva i u tome problema uopće ne bi trebalo biti, jer privatizacija je unutarnji problem svake pojedine tvrtke i svaka tvrtka taj problem rješava na način koji joj najvišeodgovara. U tome država samo propisuje jednoobraznost postupka, a to činidonošenjem Standardnoga kontnog plana dvojnog knjigovodstva koji se temeljina algoritmu kapitala. Upravo to knjigovodstvo omogućuje da se u vrlokratkom roku izvrsi privatizacija ukupnoga gospodarstva – jer ono pomoćuunutarnjih poslovnih zajmova (menadžerskih kredita) stvara mnogo osnivačkih

glavnica poduzeća u strukturi kojih je kao menadžerski kredit sadržan noviknjižni novac koji je stvoren samom privatizacijom, ali iz te je strukture kaododana vrijednost i višak vrijednosti također vidljiv novi novac koji će taglavnica stvoriti u budućem razdoblju.

TKO JE ODGOVORAN ZA PRIVATIZACIJU? Glavni je teret u privatizaciji na knjigovođi jer on o poslovanju poduzeća mora znati sve, pa i tošto je i kako se utvrđuje osnivačka glavnica te što treba napraviti da bi tvrtka postala poduzeće. Ova objašnjenja stoga prije svega služe knjigovođama poduzeća (šefovima računovodstva, controlling managerima) da bi im pomoglau transformaciji tvrtke u poduzeće. Oni će ujedno riješiti jedan od glavnih problema u Hrvatskoj, a to je problem privatizacije ukupnoga gospodarstva, jer svaki knjigovođa mora pokrenuti izradu financijskog plana tvrtke za sljedećerazdoblje (godinu); taj plan može se napraviti za tvrtku u cjelini, a poželjno je dato bude po njegovim organizacijskim dijelovima. Ako jedna tvrtka osniva više poduzeća, onda ta tvrtka postaje korporacija čija unutarnja banka kao



204zajmodavac pomoću poslovnih zajmova (menadžerskih kredita) prenosiupravljačku i vlasničku odgovornost na odgovorne zaposlenike (novemenadžere), koji su zajmoprimci. Naime, svako poduzeće, svaka korporacija isvaka država ima svoju unutarnju banku – to su razredi 0 i 1 u standardnomekontnom planu. Za uspješno provođenje privatizacije na razini poduzeća

odgovoran je knjigovođa poduzeća (menadžer); na razini korporacijeodgovoran je glavni knjigovođa korporacije (glavni menedžer); na razini države odgovoran je glavni knjigovođa države (premijer države). ZAKLJUČAK. Ovime je ukratko objašnjeno kako u Hrvatskoj doći douspješne države da bi u njoj funkcionirala poduzeća. Pročitajte to i izveditemnoge korisne zaključke. Ali dovoljan je samo jedan, a taj je da Hrvatskauopće nije država koja bi kao opća pravna osoba čuvala višak vrijednosti

(višak novca) koji su si ljudi stvorili za svoje bolje sutra jer uopće nema poduzeća koja bi stvarala profit (dobitak u novcu). Naime, naša državnaadministracija porezima, carinama i ostalim nametima te raznim prodajamasasvim nepotrebno uzima novac od gospodarstva i svojih građana, čime činiveliku štetu vlastitoj državi, a naš ministar financija ni ne pokušava razmišljatio prirodnome dvojnom knjigovodstvu i njegovu knjižnom novcu, nego daljesluži MMF-u i zajedno s njim priprema nove standby aranžmane kako bi štotemeljitije iscrpli Hrvatsku i tako osiromašenu nagradili ulaskom u EU. To se

ne smije dopustiti, nego treba odmah, pozivom na članak 9. Zakona oračunovodstvu, donijeti unaprijed pripremljeni kontni plan kojim se državaujedno odriče svih poreza, carina i raznih drugih nameta koji osiromašujudržavu, a svoju ukupnu opću potrošnju tekućeg razdoblja financira iz profitagospodarstva koji će taj profit (višak novca, višak vrijednosti) u sljedećemrazdoblju koristiti za svoju razvojnu potrošnju (vidjeti projektnu bilancugospodarstva u Shemi C). Taj kontni plan ujedno će omogućiti da se u vrlokratkom roku izvrši privatizacija ukupnoga gospodarstva i da se pomoćuglavnice poduzeća projektiraju brojni poduzetnički poslovi. Dakako, država

kao veliko poduzeće dat će svemu tome svoj doprinos, i to na taj način što će pokrenuti i pomagati u projektiranju brojnih javnih radova, koji će ljudima pomoći u stvaranju boljeg života – držeći se pritom uvijek načela daknjižnog novca ima toliko koliko ima kvalitetnih projekata. PRILOG: Sheme A, B i C



205

Shema A u milijardama kuna

UNAPRIJED PRIPREMLJENI KONTNI PLANprema članku 9. Zakona o računovodstvu



206

STANDARDNI KONTNI PLANPODUZEĆA

BILANCAPODUZEĆA

PRIRODNA PODJELASTANDARDNA PODJELA

Početnisaldo


NOVAC

0 KNJIŽNI NOVAC 01 Novac u funkciji poduzeća 68 1592 1524 68

02 Novac u funkciji drugih osoba - 158 - 1581 OSOBE 11 Dužnici (kupci) 73 1597 1524 73

12 Vjerovnici (dobavljači i djelatnici) - 50 1366 1416 -50

ZBROJ PRVOGA TEMELJNOG DIJELA – “NOVAC” (razredi 0 i 1): 91 4713 4464 249

ROBA

2 TRAJNAIMOVINA

21 Vlastito znanje poduzeća -783 2633 783 1850

22 Ostala trajna imovina 340 372 32 3403 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi 182 1252 1070 1824 TROŠKOVI 41 Prenesena vrijednost kao trošak - 1102 1102 -

42 Dodana vrijednost kao trošak - 264 264 -43 Višak vrijednosti kao trošak - 158 158 -

5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja u tijeku 98 1622 1524 986 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi 72 1596 1524 727 PRODAJA 70 Rashodi i prihodi u prodanoj robi - 1524 1524 -8 PROFIT 81 Kamata koja pripada vlasniku - - 158 -158

82 Dobitak poduzeća (poduzetnika) - - - -9 KAPITAL 90 Glavnica poduzetničkog posla - - 2633 -2633

ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA – “ROBA” (razredi od 2 do 9): -91 10523 10722 -249ZBROJ BILANCE (“NOVAC” + “ROBA”): 0 15236 15236 0

Ovaj unaprijed pripremljeni kontni plan na zahtjev prve demokratske Vlade Hrvatske izradilo jeMinistarstvo prometa i veza zajedno sa Službom društvenog knjigovodstva i Katedromračunovodstva Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Taj kontni plan predan je polovicom ožujka 1991.Vladi da ga objavi i učini obveznim za sve pravne osobe u državi. No iz nepoznatih razloga to nijeučinjeno, ali je u kasnijem Zakonu o računovodstvu u članku 9. spomenut u tom smislu da natemelju njega poduzeća razrađuju svoje kontne planove, no unatoč tome do danas još uvijek nijeobjavljen. Zašto je zatajen, to treba izvidjeti. Bit toga kontnog plana jest VLASTITATROŠKOVNA KAMATA, kojom se uspostavljaju vlasnički odnosi. Ta je kamata unaprijed poznata, što znači da postoji i projektna bilanca, koja je ovdje prikazana uz kontni plan. Da je doista

riječ o projektnoj bilanci, dokaz je profit koji je zapisan samo u svome prvom dijelu (kao vlastitakamata na kontu 81). U toj bilanci na kontu 42 nalazi se kao trošak ukupna dodana vrijednost izdržavnog proračuna (tj. osobna primanja svih građana koji žive i rade u državi), što znači da je riječo projektnoj bilanci ukupne države.

Shema B u milijunima kuna

DRŽAVNI PRORAČUN DODANE VRIJEDNOSTIELEMENTI DODANE VRIJEDNOSTI Mjera Struktura dodane vrijednosti



207Prije pretvorbe Nakon pretvorbe

1. Jedinična neto cijena uvjetnog rada u kunama - 8,22 8,22

2. Godišnji fond radnog vremena u satima - 2.191 2.191

3. Prosječni koeficijent /K/ - 3,06556 3,06556

4. Broj građana u državi /K 3,06556/ - 4,500.000 4,500.000

5. Broj djelatnih građana /K 4,3/ - 1.600.000 2,400,000

6. Broj nezaposlenih građana /K 3,2/ - 400.000 100.000

7. Broj umirovljenika /K 3,2/ - 1,000.000 500.000

8. Broj djece, učenika i studenata /K 1/ - 1,500.000 1,500.000

9. Broj nedjelatnih građana (6 do 8) - 2,900.000 2,100.000


11. Potreban dohodak države (10 × 3) kuna 248.461 248.461

12. Porez na dodanu vrijednost (6% od 13) kuna 15.859 15.85913. DODANA VRIJEDNOST (11 + 12) kuna 264.320 264.320


15. Mirovine (1 × 2 × 7 × K) kuna 57.630 28.816

16. Dječji doplatak (1 × 2 × 8 × K) kuna 27.019 27.019

17. Isplata nedjelatnicima (14 do 16) kuna 107.698 61.598

18. Isplata djelatnicima (11 – 17) kuna 140.763 186.863

19. Potreban neto dohodak (17 + 18 = 11) kuna 248.461 248.461

20. POTREBAN BRUTO DOHODAK (19 + 12 = 13) kuna 264.320 264.32021. Plaće nedjelatnika (17 + PDV) kuna 114.572 65.530

22. Plaće djelatnika ustanova (PRORAČUN) kuna 58.559 58.559

23. Ukupno plaćanja u općoj potrošnji (21 + 22) kuna 173.131 124.089

24. Plaće djelatnika poduzeća (20 – 23) kuna 91.189 140.231

25. UKUPNO PLAĆE ZAPOSLENIKA (22 + 24) kuna 149.748 198.790

26. OBAVEZNA PREMIJA OSIGURANJA (6% od 25) kuna 8.985 11.927

Ovim proračunom osiguran je novac za plaće djelatnika svih ustanova u državi te mirovina i raznih

naknada koje isplaćuju te ustanove (redni br. 23), a plaće djelatnika poduzeća (redni br. 24) ovise otome kako se ostvaruje norma koju određuje glavnica poduzeća (temeljni kapital poduzeća).

3

Shema C u milijardama kuna

PROJEKTNA BILANCA DRŽAVE KAO PODUZEĆA

STANDARDNA PODJELA Početni PROMET Završni



208KONTNI PLANPrirodna podjela KONTNOG PLANA saldo saldoUlaz (+) Izlaz (-)

Temeljna Razredna

NOVAC

0 KNJIŽNINOVAC

01 Novac u poduzeću 68 1592 1524 68

02 Novac kod drugih - 158 - -

1 OSOBE

11 Dužnici 73 1597 1524 73

12 Vjerovnici -50 1366 1416 -50

ZBROJ PRVOGA TEMELJNOG DIJELA (0 i 1) 91 4713 4464 91

ROBA

2 TRAJNAIMOVINA

21 Vlastito znanje -783 2633 783 1850

22 Ostala trajna imovina 340 372 32 340

3 NABAVA 30 Nabavljeni proizvodi 182 1252 1070 182

4 TROŠKOVI

41 Prenesena vrijednost - 1260 1260 -42 Dodana vrijednost - 264 264 -

43 Višak vrijednosti - - - -5 PROIZVODNJA 50 Proizvodnja 98 1622 1524 98

6 PROIZVOD 60 Vlastiti proizvodi 72 1596 1524 72

7 PRODAJA 70 Prodana roba - 1524 1524 -

8 PROFIT81 Vlastita kamata - - - -

82 Dobitak poduzeća - - - -

9 KAPITAL 90 Uložena glavnica - - 2791 -2791

ZBROJ DRUGOGA TEMELJNOG DIJELA (od 2 do 9) -91 10523 10772 -91

ZBROJ BILANCE 0 15236 15236 0

Ovo je projektna bilanca države kao velikog poduzeća, a razlikuje se od bilance iz Sheme A samou tome što u njoj nema profita jer je iskorišten za financiranje ukupne opće potrošnje države. To sevidi po tome što su preneseni troškovi na kontu 41 povećani upravo za profit u iznosu od 158milijardi (1102 + 158 = 1260), što znači da su profitom pokriveni materijalni troškovi svihustanova u državi. To ujedno znači da je riječ o besporeznoj državi i da je stoga taj novac ostao ugospodarstvu, gdje se može i mora upotrijebiti u razvojne svrhe. Da je doista tako, vidi se po tomešto je u prvome temeljnom dijelu novac povećan za 158 milijardi te da je za isto toliko u drugometemeljnom dijelu početna glavnica na kontu 21 od 2.633 milijarde povećana na iznos od 2.791milijardu (2633 + 158 = 2791). Dokaz bi bila ta ista računica pod pretpostavkom da su ustanovekupile od poduzeća manje za jednu novčanu jedinicu, jer onda bi i troškovi ustanova i profit poduzeća bili za toliko manji.

POSEBAN PRILOG



209

KakoVladimir Vugrin i Snježana Dubak-Braškić

nastavljaju razotkrivati tajne

ALGORITMA KAPITALA

Srpanj 2003.

POSVEĆENO DRAGOJ SNJEŽANI



210

1. ŠTO ZA GLAVNICU PODUZEĆAZNAČI NOVO ULAGANJE U TRAJNU IMOVINU

Draga Snježana, izdavanje knjige o algoritmu kapitala se oduljilo jer jednoumlje ne dopušta Monetarnom vrhu Hrvatske da donese Standardnikontni plan, a bez toga kontnog plana naša knjiga nema komercijalnu

vrijednost. Probni primjerci knjige su u upotrebi; njih može dobiti svatko izekonomske znanosti i državne administracije tko se želi oduprijeti jednoumlju i izvršiti pritisak na našu Vladu da Standardni kontni plan proglasi obaveznim za sve pravne osobe u državi. Taj postupak je u tijeku, anas dvoje nastavljamo razotkrivati mnoge tajne koje sadrži algoritamkapitala, pa smo se 11. svibnja 2003. godine dogovorili da našu knjigudopunimo novim otkrićima. U vezi s time valja napomenuti da je meniPRIRODA odredila misiju da što potpunije razotkrijem ALGORITAM

KAPITALA, a Vama je BOG odredio misiju da raznim pitanjima i prijedlozima utječete na mene da što kvalitetnije obavim svoj zadatak i daVas redovito upoznajem s rješenjima kako biste mogli sačuvati i širiti znanje – o temeljnom zakonu razvitka čovjeka i njegove zajednice (o algoritmukapitala ili ispravnoj interesnoj računici). Da biste to mogli, Vi se morate potruditi da Vas sadašnje ekonomsko NEZNANJE što manje ometa, a to prije svega znači da rješenja koja pruža algoritam kapitala ne smijetemiješati s jednoumnim rješenjima, jer to će Vas samo nepotrebno zbunjivati. Naime, algoritam kapitala daje cjelovita rješenja i kada ih jednom shvatite i

prihvatite, tek onda možete praviti usporedbe s bilo kojim rješenjima jednoumnog ozračja. Pritom nemojte nikada smetnuti s uma da je prirodni zakon dvojnosti temelj monetarnog sustava u kojemu svaki pojam značinajmanje dvoje, u što ćete se uvjeriti kada pročitate sljedeća rješenja koja surezultanta Vaših pitanja i naših razgovora.

7. srpnja 2003. VLADIMIR VUGRIN



211Sasvim je sigurno da je naslovno pitanje jedno od najvažnijih, jer nam je ono pomoglo da pomoću prirodnog dvojnog knjigovodstva razotkrijemo samu BIT PRIVATIZACIJE GOSPODARSTVA. Naime, posve općenito, glavnica poduzeća je sadašnja vrijednost budućega poduzetničkog posla koja mora bitizabilježena u knjigovodstvu kako bi se mogla izračunati unaprijed

dogovorena kamata koju poduzeće mora osigurati za vlasnika. Ta je glavnicau trenutku osnivanja poduzeća OSNIVAČKA GLAVNICA, a ona znači da jeza poduzetnički posao izrađen izvedbeni projekt, da je nabavljena i instalirana potrebna trajna imovina, da su djelatnici osposobljeni, da je ostvarena probna proizvodnja te da je verificirana glavnica toga posla i da u novoosnovanom poduzeću može započeti redovita proizvodnja koja treba dati očekivani profit(kamatu za vlasnika). U ovome izlaganju kao primjer imamo manje privatno poduzeće s verificiranom glavnicom – u kojem je u tijeku ostvarenja redovite

proizvodnje nabavljena još neka trajna imovina! S obzirom da se pri svakojnabavi takve imovine naglo smanjuje profit, to je dovoljan razlog da se postavi pitanje: Zašto je nabavljena ta trajna imovina? Odgovori mogu bitirazni, a nas, prije svega, zanima isplativost te nabave.

Naime, s obzirom da u tome poduzeću postoji verificirana glavnica, onda je unjegovu poduzetničkom poslu svaka pojedinost riješena već u projektu. Stoga je do te dodatne nabave trajne imovine vjerojatno došlo zbog zamjenedotrajale, odnosno ekonomski zastarjele trajne imovine ili je naknadno pronađeno rješenje kojim se znatno povećava produktivnost. U svakomslučaju, treba ispitati isplativost te nabave i kakav je njezin utjecaj na veličinuočekivanog profita, te u skladu s time na veličinu glavnice poduzeća. Timispitivanjem utvrđuje se novi profit kao konačni rezultat te nabave, što značida treba uzeti u obzir i amortizacijski vijek novonabavljene trajne imovine.Dakako, poduzetnik (odnosno njegov knjigovođa) je sve to učinio, ali rezultattoga ispitivanja zna samo on, pa stoga pretpostavljamo da je isplativostutvrdio, no ipak ostaje otvoreno pitanje: Kako u knjigovodstvu pratiti tu

isplativost? Naime, s obzirom na to da nabava bilo koje trajne imovinetrenutačno znatno smanjuje profit, što znači da takva nabava može dovesti poduzeće čak i u gubitak – odgovor na to pitanje ujedno je i rješenje jednogaod najvećih problema u organizaciji poduzeća i u organizaciji države. Tajodgovor daje algoritam kapitala, koji za svaki problem u svojemu prirodnomdvojnom knjigovodstvu nalazi vrlo jednostavno rješenje.



212U ovome primjeru to rješenje su menadžerski krediti (unutarnji poslovnizajmovi) pomoću kojih unutarnja banka “prodaje” svojem poduzeću trajnuimovinu koja mu je potrebna. To je jedan oblik samofinanciranjainvesticijskog ulaganja, jer će poduzeće kamatu na te unutarnje zajmove plaćati iz profita koji će se ostvariti u budućnosti, a unutarnja je banka tu

trajnu imovinu platila iz profita koji je ostvaren u prošlosti. Zbog toga se uknjigovodstvu poduzeća takvi menadžerski krediti knjiže kao aktiva na kontu02 (Unutarnji poslovni zajmovi), a kao pasiva na kontu 21 (Diskrecijski kontoknjigovođe) – da bi se na taj način stvorilo upravo toliko novog novcakoliko je plaćeno za nabavu novonabavljene TRAJNE IMOVINE.

Nabava bilo koje trajne imovine, prema tome, ne smanjuje profit poduzeća,koji je uvijek nevidljivo zapisan u razredima 0 i 1 i koji mora biti vidljivo

zabilježen u razredu 8, jer koliko je plaćeno za nabavu bilo koje trajneimovine toliko je novoga knjižnog novca stvoreno. Naime, svaka nabavatrajne imovine znači da je stvorena nova vrijednost, a u ovome primjeru to jestvaranje pokrenulo malo privatno poduzeće, pa je stoga ispravno da se uknjigovodstvu toga poduzeća pojavi i novi novac koji je kao mjera vrijednosti potvrdio da je određena trajna imovina stvorena i da je koristi to poduzeće.

I evo sada konačnog odgovora na naslovno pitanje. Nabava trajne imovine za potrebe postojeće proizvodnje uopće ne utječe na promjenu (povećanje)glavnice poduzeća, jer ta se glavnica može povećati samo pripisomostvarenog profita. Pitanje isplativosti takve nabave isključivo je stvar poduzetnika (odnosno njegova knjigovođe), pa ako je utvrdio da se tomnabavom znatno povećava profit, onda knjigovođa može glavnicu poduzeća još povećati i na taj način da to poduzeće prestaje postojati i da se osnuje jedno ili više novih poduzeća s većom glavnicom od dosadašnje.

Ovim se odgovorom ujedno ulazi u samu BIT ISTODOBNIH PROCESA

PRIVATIZACIJE I INTEGRACIJE GOSPODARSTVA, jer iz njega jasno proizlazi da menadžerske kredite može koristiti i najjednostavnije malo poduzeće, a ne samo veliko poduzeće u kojemu glavni menadžer u postupku privatizacije pomoću tih kredita prenosi poduzetničku i vlasničkuodgovornost na svoje pomoćne menadžere novih malih poduzeća. Tajodgovor je i sasvim logičan jer svaka osoba ima svoju unutarnju banku kojasvojoj osobi može dati poslovni zajam za nabavu trajne imovine – a TRAJNA



213 IMOVINA je svaka imovina koja služi u najmanje dva poduzetničkaciklusa, odnosno čija trajnost joj je veća od jedne godine.

2. KAKO MENADŽERSKI KREDITI VREDNUJUTRAJNU IMOVINU I KAKO TO ČINE U

NAJJEDNOSTAVNIJEM PODUZEĆU



214Ovdje dajemo primjer kako se u najjednostavnijem poduzeću koristimenadžerski kredit (unutarnji poslovni zajam). Svako poduzeće, naime, imasvoju unutarnju banku koja odobrava menadžerske kredite za svaku uloženuili nabavljenu trajnu imovinu. U ovome primjeru pretpostavljamo da je jednaumirovljenica odlučila osnovati poduzeće koje će se baviti pletenjem vesta.

Prijavila je glavnicu svoga poduzetničkog posla u iznosu od 30.000 kuna iujedno je u svoje poduzeće uložila 2.000 kuna s čime je nabavila novi stroj za pletenje. Iz sljedećih temeljnica za knjiženje, glavne knjige i završne bilancevidimo kako su tekli poslovni događaji i kako je utvrđen profit, ali da nije bilomenadžerskog kredita u iznosu nabavljene trajne imovine, to bi poduzećeostvarilo gubitak. No taj kredit nije odobren da bi se pokrio gubitak , nego jeriječ o logici dvojnosti jer je unutarnja banka (knjigovođa) najprije zadužilaumirovljenicu za nabavljenu trajnu imovinu, a zatim je poduzeću odobrila

menadžerski kredit u iznosu od 2.000 kuna da bi se ta imovina mogla platiti.Posve je irelevantno što je ta imovina kupljena novcem koji je u poduzećeuložila umirovljenica jer taj kredit bi se odobrio i da je ona, umjesto novca, u poduzeće uložila stroj za pletenje koji je ranije kupila.

TEMELJNICE ZA KNJIŽENJEOpis poslovnih događaja

KONTO IZNOSI

D P Duguje Potražuje Početni saldo – novacPočetni saldo – glavnica1. Nabavljena trajna imovina2. Plaćena trajna imovina3. Obračunata VTK 4. Prodana roba kupcima5. Prijenos troškova na prodaju

6. Kupci platili7. Otvoren menadžerski kredit

01212212431170

0102

21901201807043

1121

20003000020002000180018001800

18002000

200030000

20002000180018001800

18002000Z B R O J 45200

45200

GLAVNA KNJIGA JEDNOSTAVNOG PODUZEĆA

01 NOVAC U PODUZEĆU 02 MENADŽERSKI KREDITISaldo/21 2000 2./12 2000 7./21 2000



2156./11 1800

ZBROJ 3800 ZBROJ 2000 ZBROJ 2000 ZBROJ -

11 KUPCI 12 DOBAVLJAČI4./70 1800 6./01 1800 2./01 2000 1./22 2000


21 KONTO KNJIGOVOĐE 22 TRAJNA IMOVINASaldo/90 30000 Saldo/01 2000

7./02 20001./12 2000

ZBROJ 30000 ZBROJ 4000 ZBROJ 2000 ZBROJ -

41 PRENESENI TROŠKOVI 42 DODANI TROŠKOVI

ZBROJ - ZBROJ - ZBROJ - ZBROJ -

43 TROŠKOVNA KAMATA 70 RASHODI I PRIHODI3. /80 1800 5. /70 1800 5./43 1800 4./11 1800


80 OSTVARENI PROFIT 90 GLAVNICA PODUZEĆA3. /43 1800 Saldo / 21 30000

ZBROJ - ZBROJ 1800 ZBROJ - ZBROJ 30000

Na kontu knjigovođe (konto 21) vidimo da nabavljena trajna imovina u pasiviima dva izvora: prvi izvor je sama trajna imovina (konto 22), a drugi je izvor novac koji je vrednovao tu imovinu (konto 02). U tome je vrednovanju bitnoda ta trajna imovina doista postoji i da je za nju zadužena odgovorna osoba.Da je naša umirovljenica već ranije posjedovala stroj za pletenje (prijetrenutka kada je osnovano poduzeće), onda bi završna bilanca njezina poduzetničkog posla rezultatski bila potpuno ista (ostvareni profit je 1.800kuna), samo bi prometna bilanca bilo nešto drukčija jer u njoj ne bi bilo početnog ulaganja novca i plaćanja nabavljene trajne imovine. U to se možete



216lako uvjeriti ako si postavite primjer u kojem je umirovljenica u poduzećeunijela stroj za pletenje koji je procijenjen na 2.000 kuna i vidjet ćete da je profit isti kao i u završnoj bilanci iz našega primjera, koju ovdje prikazujemo.

ZAVRŠNA BILANCA JEDNOSTAVNOG PODUZEĆA

STANDARDNIKONTNI PLAN

Početni saldo PROMET Završni saldo

Aktiva Pasiva Ulaz (+) Izlaz (-) Aktiva Pasiva

01 Novac u poduzeću 2000 - 3800 2000 1800 -02 Menadžerski kredit - - 2000 - 2000 -11 Dužnici (kupci) - - 1800 1800 - -12 Vjerovnici (dobavljači) - - 2000 2000 - -ZBROJ (razredi 0 i 1) 2000 - 9600 5800 3800 -21 Vlastito znanje knjigovođe 30000 2000 30000 4000 30000 400022 Ostala tranja imovina - - 2000 - 2000 -

30 Kupljeni proizvodi - - - - - -41 Preneseni troškovi - - - - - -42 DODANI TROŠKOVI - - - - - -43 Višak troškova - - 1800 1800 - -50 Proizvodnja - - - - - -60 Vlastiti proizvodi - - - - - -70 Prodani proizvodi - - 1800 1800 - -81 Vlastita kamata - - - 1800 - 180082 Dobitak poduzeća - - - - - -90 Uložena glavnica

-

30000 - 30000 - 30000

ZBROJ (razredi od 2 do 9) 30000 32000 35600 39400 32000 35800ZBROJ (razredi od 0 do 9) 32000 32000 45200 45200 35800 35800

U ovome je primjeru očito da je naša umirovljenica ostvarila profit koji je jednak ostvarenom prihodu (konto 70 i 81) jer plete veste iz donesenogmaterijala pa stoga nema prenesenih troškova (konto 41), ali nema ni dodanihtroškova (konto 42) budući da osobnu potrošnju podmiruje iz svoje mirovine.Ujedno iz primjera vidimo da profit ne bi postojao ako ne bilo menadžerskog

kredita – što znači da je taj kredit PRIRODNI MEHANIZAM koji se udvojnom knjigovodstvu pojavljuje onoga trenutka kada je u poduzećeuložena trajna imovina.

3. KAKO DVOJNO KNJIGOVODSTVORAZGRANIČUJE PLAĆU KOJA JE VRIJEDNOST,

OD KAMATE KOJA JE VIŠAK VRIJEDNOSTI





218dionički račun ušlo 106,38 kuna (106,38 manje 6% je 100) jer država vraća6% PDV-a.

Promet novca između istovrsnih računa oslobođen je plaćanja PDV _ a.

Građani za svoju osobnu potrošnju mogu koristiti samo čisti novac, a to jenovac na njihovim depozitnim računima, koji su od pravnih osoba dobili kao plaću po raznim osnovama (razne plaće po osnovi zaposlenja ili raznenaknade po osnovi osiguranja). Taj čisti novac mogu bez ikakvog ograničenjakoristiti za osobnu potrošnju; mogu ga čak uložiti na svoj osobni dioničkiračun u bilo kojoj pravnoj osobi, na što ih država kao opća pravna osoba posebno motivira time što im svaki takav ulog povećava za PDV.



219

4. ZAŠTO JE UKUPNO STVORENA DODANAVRIJEDNOST JEDNAKA UKUPNOJ VRIJEDNOSTI

ROBE OSOBNE POTROŠNJE

Cijena robe sastoji se od prenesene vrijednosti (minulog ili opredmećenograda), dodane vrijednosti (tekućeg ili živog rada) i viška vrijednosti (viškarada). Ta struktura je aksiom ekonomije, i stoga pri razmatranju dodanevrijednosti moramo pred sobom uvijek imati tu strukturu i uz nju prirodnizakon dvojnosti, pa u tom smislu započinjemo odgovarati na naslovno pitanje,s time da u tom odgovoru dodanu vrijednost promatramo s aspekta države kaovelikog poduzeća.

Dodana vrijednost je ukupna proizvodnja koju su u tekućem razdoblju (jednojgodini) stvorili svi ljudi u državi i ta se proizvodnja dodaje na prenesenuvrijednost koju su u nekom prošlom ili u tekućem razdoblju stvorile drugedržave; otuda i naziv dodana vrijednost. U monetarizmu svaka se vrijednostizražava u novcu, pa se tako mora izraziti i dodana vrijednost. No, svaki izrazu novcu znači dvoje, jer novac je odnos u kojem se mjere vrijednosti što ihrazmijenjuju dvije osobe sa suprotnim interesima - kupac i prodavalac.

Ta dvojnost zbunjuje, jer se često jedan naziv koristi za dvije potpuno različitekategorije koje je isti novac izmjerio. Najprije je taj novac izmjerio dodanuvrijednost koja je u tekućem razdoblju stvorena, i to na taj način da je svimljudima u državi isplaćen novac što su tu vrijednost stvorili. Taj novac je bruto potrebni dohodak koji su ljudi primili od svojih pravnih osoba da binjime kupili robu za svoju osobnu potrošnju, a on u sebi sadrži i PDV kojiljudi moraju platiti državnoj blagajni kad od pravne osobe primaju novac zastvorenu dodanu vrijednost.

Taj isti novac umanjen za PDV izmjerio je i vrijednosti koje su ljudi koristiliza osobnu potrošnju, a to su posve druge vrijednosti, to je roba koja jenamijenjena za osobnu potrošnju i koja ima cijenu u čijoj su strukturisadržane sve tri vrijednosti koje čine aksiom ekonomije (prenesenu vrijednost,dodanu vrijednost i višak vrijednosti). Stoga se ne može poistovjetiti robaosobne potrošnje s dodanom vrijednošću, a što se to ipak čini razlog je udvojnom karakteru novca kao platežnog sredstva i mjere vrijednosti. U toj



220dvojnosti isti je novac izmjerio dvije potpuno različite vrijednosti, što jasno proizlazi iz sljedećeg prikaza:

a) Novac je izmjerio ukupnu proizvodnju koju su ljudi stvorili u jednoj godinii koju nazivamo - dodana vrijednost;

b) Taj su novac primili svi ljudi u državi za ukupnu dodanu vrijednost kojusu stvorili pa stoga i taj novac nazivamo - dodana vrijednost;

c) Tim istim novcem ljudi su kupili robu osobne potrošnje pa stoga i tu robunazivamo - dodana vrijednost.

Dakle, u pitanju je terminološki problem koji postoji zbog dvojnog karakteranovca. S obzirom na to da je isti novac izmjerio ukupnu proizvodnju koja jedodana vrijednost i ukupnu robu koja ljudima služi za osobnu potrošnju te dasu te dvije izmjerene vrijednosti približno iste veličine, što je vidljivo i izsljedeće sheme, to ih nehotično nazivom poistovjećujemo - unatoč tome da

je riječ o potpuno različitim vrijednostima.

PRENESENAVRIJEDNOST

PRENESENAVRIJEDNOST

PRENESENAVRIJEDNOST

DODANAVRIJEDNOST

DODANAVRIJEDNOST

DODANAVRIJEDNOST

100 KUNA

PRENESENA

VRIJEDNOST

DODANAVRIJEDNOST

VIŠAK VRIJEDNOSTI



221

5. ŠTO JE OBAVEZNA PREMIJA OSIGURANJAI KOJU DVOJNU ULOGU ONA IMA

U MONETARNOM SUSTAVU DRŽAVE

Obavezna premija osiguranja (OPO) je novac koji pravna osoba plaća udržavnu riznicu za sve svoje zaposlenike da bi bili osigurani od određenihrizika. OPO je zapravo dio bruto potrebnog dohotka, ali se s vremenomosamostalio i plaća se u točno određenom trenutku (npr. do svakog 5. umjesecu za protekli mjesec), neovisno o tome kada se zaposlenicima isplaćujenjihov bruto dohodak. Veličina OPO-a utvrđuje se tako da se na temeljuostvarenih sati rada i mjerne skale uvjetnog rada te eskontne stope središnje banke (6%) izračuna OPO za sve zaposlenike. To znači da se OPO neizračunava na temelju stvarnog bruto potrebnog dohotka koji se isplaćujezaposlenicima u skladu sa zadacima koje obavljaju, nego se izračunava premaosobnim značajkama tih zaposlenika (školska sprema i radni staž). No kada jeriječ o pojedinačnoj plaći zaposlenika, onda se uvijek računa da je ona veća za6% računajući od bruto plaće koju je taj zaposlenik primio.

No s obzirom na to da državnoj riznici novac nije potreban, jer se opća potrošnja države financira iz viška vrijednosti poduzeća, to plaćanje obavezne premije osiguranja za zaposlenike ima samo psihološki učinak u tome smislu

da su osigurani od raznih rizika i da s te strane mogu smireno obavljatizadatke koje su preuzeli. To je jedna uloga te premije, a budući da ona prema prirodnom zakonu dvojnosti ima dvije uloge, OPO postaje i mehanizam kojiodređuje veličinu bruto potrebnog dohotka koji se zaposlenicima moraisplatiti čak i u slučaju kad njihova pravna osoba nema vlastiti novac. Taveličina utvrđuje se tako da se ukupni iznos te premije pomnoži smultiplikatorom koji se dobije diobom iznosa 100 sa stopom OPO-a (100 : 6= 16,67). Tako utvrđeni bruto potrebni dohodak svih zaposlenika pravne

osobe njezina je obveza. Ta se obveza izjednačuje s obvezom premadobavljaču, što znači da se ona mora platiti u dogovorenom, odnosnozakonskom roku. Ako pravna osoba nema vlastiti novac, onda je poslovna banka automatski kreditira do toga iznosa bruto potrebnog dohotka. Taj seiznos prema unutarnjem pravilniku pravne osobe raspoređuje na sve njezinezaposlenike, s time da nitko ne može dobiti manje od cijene najjednostavnijegrada.



222

6. ŠTO JE VLASTITA TROŠKOVNA KAMATA IZAŠTO JE ONA NORMA

KOJU PODUZEĆE MORA OSTVARITI

Vlastita troškovna kamata znači mnogo toga jer ona je kao posljednjaderivacija kreditno-monetarmog sustava temelj NOVCU kao sveopćoj mjerivrijednosti. U tom pojmu izraz vlastita prije svega znači da postojim JA kaoVLASNIK novca, ali se taj novac nalazi kod neke DRUGE OSOBE koja gakoristi za stvaranje vrijednosti. Izraz troškovna za tu drugu osobu znači da jeto unaprijed poznati iznos u novcu koji se stvaranjem vrijednosti trebaosigurati za vlasnika ulagača. Ta druga osoba može biti samo poduzetnik jer jedino on zna i sposoban je stvarati vrijednosti, pa stoga unaprijed poznata

vlastita kamata mora biti trošak u (projektnom) knjigovodstvu poduzeća.

To knjigovodstvo poduzetniku govori koliki će biti rashodi u budućem poduzetničkom poslu i da prihod od toga posla treba biti veći najmanje zaunaprijed poznatu kamatu koja pripada vlasniku novca uloženog u taj posao(vlasniku glavnice novca). No poduzetnik se time ne zadovoljava, jer i ontreba zaraditi barem toliko koliko i vlasnik glavnice novca, pa ga njegovo projektno knjigovodstvo upućuje da vodi računa o sebi i da izračuna svojuglavnicu (sadašnju vrijednost budućega poduzetničkog posla) koju ulaže u taj posao i koja će biti pandan glavnici novca.

To je i učinio, a s obzirom da vlasniku glavnice novca pripada unaprijedodređena kamata, glavnica poduzetničkog posla tada treba donijeti profit kojiće zadovoljiti i vlasnika novca i vlasnika posla. I tako je poduzetnik unaprijedizračunao znatno veću kamatu koja pripada svim vlasnicima, i na taj je načinsam sebi odredio normu koju treba ostvariti u budućemu poduzetničkom poslu. A za tu je normu u prirodnome dvojnom knjigovodstvu upotrijebljen

izraz vlastita troškovna kamata koja znači dvoje: da je to najmanji interes(kamata) koji nepovredivo pripada vlasnicima (novca i posla) i da je to trošak koji poduzeće ima u stvaranju vrijednosti. Ta norma je projektirani profit(višak zarade, višak novca, višak vrijednosti) koji pripada vlasnicima, ali imse on nikako ne može isplatiti (jer norma je pojam), pa stoga vlasnici kao potvrdu dobivaju dionice koje su prenosivi vrijednosni papir i mogu ga natržištu dionica prodati za novac.



223

7. ŠTO JE POREZ NA DODANU VRIJEDNOST (PDV)I ZAŠTO NJEGOVA STOPA MORA BITI JEDNAKA

ESKONTNOJ STOPI SREDIŠNJE BANKE

Porez na dodanu vrijednost (PDV) je monetarni mehanizam koji djeluje naljude da od svoje zarade iz pravne osobe uzimaju za osobnu potrošnju samotoliko novca koliko je potrebno i da što veći dio svojega dohotka ulažu urazvoj proizvodnje. Stopa PDV-a jednaka je eskontnoj stopi središnje banke jer je ta eskontna stopa jedina čvrsta točka u monetarnom sustavu, budući da je razmjerna veličina koja od ostvarene vrijednosti pripada vlasnicima. Tustopu određuje država i upravo zahvaljujući njoj ona može upravljati svim procesima, jer eskontna stopa stvara kamatni niz u kojemu svaki sudionik

može naći svoj najveći interes. To znači da i sam novac u svojoj strukturi imatu stopu, pa ako eskontna stopa središnje banke iznosi 6%, to onda znači da usvakoj novčanici od 100 kuna 6 kuna nepovredivo pripada vlasniku, a samoostatak od 94 kune pripada primatelju novca.

Novac ima svoj izvor: to je državni proračun dodane vrijednosti, što znači da je PDV već u tome izvoru ugrađen u novac po stopi od 6%, a ugradila ga jedržava. Svaki građanin koji od pravne osobe prima plaću, mora u državnuriznicu platiti porez po stopi od 6%. Taj novac država čuva za vlasnike jer jenjezina glavna zadaća da se brine o interesu vlasnika. U toj zadaći državaugrađeni PDV koristi kao poticaj ljudima da osnivaju poduzeća, i to tako daim daje 6% od dodane vrijednosti sadržane u glavnici poduzeća. Osim toga,ubrani PDV koristi se kao poticaj za svako ulaganje novca u razvoj proizvodnje i poduzetništva, što znači da se na uloženih 100 kuna bilježi kaoda je ulog bio 106,38 kuna (106,38 manje 6% je 100). Na isti način povećavase i izvozni tečaj, što je poticaj ljudima (u ovom slučaju izvoznicima) da štoviše izvoze.

Sve je to automatizam, od ugradnje PDV-a u proračun dodane vrijednosti doisplate PDV-a kao poticaja u izvoznom poslu, pa je posve logično da PDVima jedinstvenu stopu. Budući da je PDV monetarni mehanizam, sasvim jenormalno da stopa PDV-a bude jednaka eskontnoj stopi, tim više što jeeskontna stopa jednaka kamatnoj stopi koja nepovredivo pripada vlasnicima(6%). Eto, zbog toga je stopa PDV-a jednaka eskontnoj stopi središnje banke.



224

8. ZAŠTO JE POREZ NA PROMET ROBA ŠTETANI ŠTO JE RAZLOG DA JE NAŠ ZAKON O PDV-u

PROPISAO IZOBLIČENI POREZ NA PROMET ROBA

Odgovor na naslovno pitanje zahtijeva da se najprije objasni razlika između pojma cijena i pojma vrijednost . Ti pojmovi označavaju dvije potpunorazličite kategorije jer cijena je dogovor između kupca i prodavaoca, avrijednost je individualna za svakog čovjeka. Svaki proizvod ili usluga koja se proizvodi za druge je roba koja dobiva svoju cijenu na tržištu roba; na tomtržištu kupac nastoji platiti što nižu cijenu, a prodavalac nastoji postići štovišu cijenu; na kraju se dogovore o cijeni koja zadovoljava jednoga i drugoga.Ta se dogovorena cijena u ekonomiji naziva CIJENA ROBE , a razmjena proizvoda i usluga je promet robe. U toj razmjeni svaka roba ima dvijevrijednosti: jedna je vrijednost za kupca i ona je uvijek jednaka cijeni robe, jer je toliko za nju platio, a druga je vrijednost za prodavaoca i ona mu u trenutkukupoprodaje još nije poznata, nego će mu tu vrijednost nakon nekog vremenareći njegov knjigovođa (njegova unutarnja banka, njegov “duh”). Toliko otome, a sada možemo govoriti o porezima.

Porez na promet robe utvrđuje se tako da se određena porezna stopa primijenina cijenu robe, što znači da kupac mora platiti veću cijenu nego je dogovorio s

prodavaocem, i ta se razlika plaća državi. Taj je porez najobičnija pljačka(osim ako je riječ o porezu na dopuštenu štetnu robu), neovisno o tome koja jedržava u pitanju i kako se taj porez naziva. Naime, promet roba uopće nemože biti predmet oporezivanja jer to bi bilo isto kao da vodu uzimamo iztijeka vode, a ne iz potoka ili rijeke; cijena robe je isto što i tijek vode jer secijena robe ne može koristiti za osobnu potrošnju, isto kao što se tijek vode nemože piti. Ako iz potoka uzimamo vodu, onda dalje teče manje vode, pa bistoga i cijena u daljnjem tijeku trebala biti manja ako država iz nje uzima

porez. Kod poreza na promet robâ to nije slučaj jer se porez dodaje na cijenurobe, pa je ona stoga u daljnjem tijeku veća, što državi i gospodarstvu stvaravelike probleme.

To znači da je porez na promet robâ (neovisno o tome kako se zove: porez, prirez, carina ...) sam po sebi vrlo štetan. Zbog toga se u svijetu počeo uvoditi porez na dodanu vrijednost (PDV) – čija je najvažnija karakteristika jedinstvena porezna stopa i to da nitko ne može biti oslobođen od plaćanja



225toga poreza. Kod PDV-a je bitno definirati dodanu vrijednost, a to je onavrijednost koju poduzetnik plaća sebi i svojim suradnicima za dodanuvrijednost koju su stvorili. To su zapravo bruto plaće ili novac koji svi ljudi primaju za svoju osobnu potrošnju, odnosno to je CIJENA RADA, i od tecijene moraju platiti porez po jedinstvenoj stopi (jednakoj eskontnoj stopi

središnje banke). Iz toga slijedi da se ta cijena rada u daljnjem tijeku doistasmanjuje, što je i normalno, jer država od bruto cijene rada jedan dio uzimakao porez, pa ljudi za svoju osobnu potrošnju mogu koristiti samo neto cijenurada.

Najveći je problem u definiranju dodane vrijednosti jer neki tvrde da jedodana vrijednost razlika između nabavne cijene i prodajne cijene robe. Utakvom definiranju postoji kardinalna pogreška jer se ta razlika sastoji od

dodane vrijednosti i viška vrijednosti, a višak vrijednosti može biti i negativnaveličina. Tu ćemo pogrešku najbolje uočiti u objašnjenju PDV-a koje je daougledni porezni stručnjak prof. dr. MANFRED ROSE kao reakciju naodluku Vlade RH kojom se privremeno suspendirao naš Zakon o PDV-u.Rekao je: “PDV je vrlo jednostavni porezni model, što ću pokazati na jednom primjeru u kojemu pretpostavljam da je poduzetnik nabavio robu za1.000 kuna i u toj nabavi još je platio 220 kuna PDV-a (22%). Posao nijeuspio i nabavljenu je robu prodao za svega 1 kunu, što znači da je morao platiti PDV u iznosu od 0,22 kune, a jer je ranije platio 220 kuna, to mu jedržava vratila 119,78 kuna. Kod poreza na promet roba takvog povratnog poreza ne može biti, pa se stoga gospodarstvo vrlo dobro slaže s porezom nadodanu vrijednost.” Jednostavno jeste ali ujedno i nevjerojatno da je uglednifinancijski i porezni stručnjak već u objašnjenju mogao napraviti takvu pogrešku jer u ovome je primjeru poduzetnik izgubio 999 kuna, što znači danije ostvario ni lipe dodane vrijednosti, a ipak je platio PDV u iznosu od 22lipe. A u svemu tome najžalosnije je to da naš Zakon o PDV-u upravo propisuje takvu pogrešnu računicu, što znači da u njemu uopće nije riječ o

PDV-u, nego o strašno izobličenom porezu na promet roba s vrlo visokom jedinstvenom poreznom stopom. Zbog te visoke stope reakcija građana bila ježestoka, pa je državna administracija oslobodila ljude od plaćanja toga porezaza dio robe široke potrošnje – što je nedvojbeni dokaz da u našem Zakonu o PDV-u uopće nije riječ o porezu na dodanu vrijednost.



226

9. ŠTO JE GLAVNICA PODUZETNIČKOG POSLA IKAKO POMOĆU NJE PODUZETNIK ODREĐUJEKOLIKO NOVCA TREBA ULOŽITI U PODUZEĆE

Najvažnije načelo dvojnog knjigovodstva je personifikacija knjigovodstvenihkonta, a svaki taj konto je jedan mehanizam. Knjigovodstvo bilo koje osobeima toliko konta (mehanizama) koliko treba, a svaki taj konto je “osoba” koja vodi računa o svojemu dijelu poduzetničkog posla. Tako je i glavnica poduzeća “osoba” koja je zadužena za ukupni poduzetnički posao i onaneprekidno pazi da taj posao bude što uspješnije izvršen (da profit bude štoveći). Veći se profit može ostvariti ako se u poduzetničkom poslu koristi štomanje novca, a da ga doista u poduzeću bude što manje, glavnica poduzeća

poduzetniku neprekidno određuje kako da u vlastitom interesu što boljeiskoristi novac koji mu je na raspolaganju; to je novac njegove poslovne banke, to je novac ostalih potencijalnih financijera i to je njegov vlastitinovac.

Glavnica poduzeća stalno upućuje poduzetnika da u svoj poduzetnički posaoulaže vlastiti novac budući da je u tom slučaju najniža kamata koju treba platiti vlasniku novca (tj. samome sebi). Osim toga, ta glavnica ga neprestanoupućuje da iz osobnoga štednog računa doznačuje novac na tekući računsvojega poduzeća tek o dospijeću neke obveze, a da i ne spominjemomogućnost da najprije naplati svoja potraživanja, pa tek nakon toga poduzećeisplati dospjele obveze, ali i u tom slučaju glavnica vodi računa da se sveobveze plaćaju upravo na dan dospijeća. Nadalje, glavnica poduzeća posebno pazi da u poduzeću bude samo potrebna materijalna imovina i da su zalihematerijala što manje, a to znači da je u poduzeće uloženo manje novca.Drugim riječima, glavnica poduzeća ulazi u sve pore poslovanja jer ona jeglavni mehanizam funkcioniranja poduzeća, ona je ukupno znanje poduzeća,

ona je “osoba” koja se brine o ukupnom poslovanju poduzeća; ona je zapravoknjigovođa poduzeća – a taj knjigovođa je ili sam poduzetnik ili osobanjegova posebnog povjerenja, ili njegov kompjutor .

Svaki poduzetnički posao ima glavnicu poduzeća, a novac uložen u taj posaoima glavnicu novca kojom upravlja glavnica posla (poduzeća). Veličinaglavnice poduzeća ovisi o vrsti poduzetničkog posla i o sposobnosti



227 poduzetnika da obavi taj posao, pa je s obzirom na to glavnica svakoga poduzetničkog posla vrlo upitna. Nju može znati samo čovjek koji poznaje poduzetnički posao i koji je osposobljen da ga obavlja – jer samo u tomslučaju glavnica poduzeća može upravljati glavnicom novca. Glavnicanovca bez glavnice poduzeća stvara samo zlo, ali kada ne bi bilo novca, tada

ne bi bilo mjere vrijednosti, pa poduzetni čovjek ne bi mogao izmjeritivrijednost poduzetničkog posla u koji ulazi. Zbog toga su glavnica poduzeća iglavnica novca jedno: one su temeljni uvjet razvoja čovjeka i njegovezajednice, one su temeljno jedinstvo suprotnosti koje je sadržano u jednojriječi, a ta je riječ – KAPITAL.

Čovjek je misaono biće i stoga mu ALGORITAM KAPITALA omogućuje danađe svoj NAJVEĆI INTERES , a taj interes može naći samo u slučaju ako

projektira svoj poduzetnički posao i utvrdi isplati li mu se u njega ući. To ćemu reći projektirani profit (višak novca) koji mora biti veći od unaprijeddogovorene kamate koja pripada vlasniku glavnice novca, koju će on uložiti u poduzetnički posao. Ako taj veći projektirani profit podijeli s eskontnomstopom središnje banke, tada dobiva sadašnju vrijednost budućega poduzetničkog posla u koji se sprema ući – a ta sadašnja vrijednost budućeg posla je glavnica poduzeća. U taj posao će ući samo ako je glavnica poduzećadovoljno velika da donosi profit koji će zadovoljiti i vlasnika glavnice novca ivlasnika poduzetničkog posla. To ću podrobnije objasniti interesnomračunicom.

U uvjetima eskontne stope središnje banke od 6% poduzetnik je unaprijeddogovorio da će vlasniku novca platiti kamatu od 8% na ukupnu glavnicunovca koju će uložiti u poduzeće pred osnivanjem (gornja granica je bankovna aktivna kamata od 9%). U projektiranju poduzetničkog posla poduzetnik približno odredi tu glavnicu novca; pretpostavimo da je taj približni iznos 1.000 kuna, što znači da bi minimalni profit projektiranog

posla bio 80 kuna. Dakako, i poduzetnik želi nešto zaraditi, barem tolikokoliko i vlasnik novca, a kolika će biti poduzetnikova zarada, reći će mu projektirani profit budućega poduzetničkog posla. Pretpostavimo da taj projektirani profit iznosi 150 kuna, a to znači da će od toga profita poduzetniku pripasti 70 kuna (150 – 80). Ako bi poduzetnik koristio kredit od banke, tada bi zaradio svega 60 kuna (150 – 90), a ako bi uložio vlastitinovac, tada bi mu zarada bila 90 kuna (150 – 60). U svakome je slučaju



228 poduzetnik zadovoljan zaradom pa zaključuje svoj projekt utvrđivanjemglavnice koju će prijaviti poslovnoj banci. Glavnica se utvrđuje tako da se projektirani profit podijeli s eskontnom stopom središnje banke. U ovome prepostavljenom primjeru glavnica poduzetničkog posla je 2.500 kuna (150 :0,06 = 2500).

Algoritam kapitala, inače, djeluje u tom smislu da kamata glavnice novca bude što manja, a to djelovanje počinje u projektiranju i nastavlja se uostvarivanju. Poduzetniku je u projektiranju, naime, važno da je novac zanjegov poduzetnički posao osiguran. Taj novac osigurava njegova poslovna banka uz kamatnu stopu od 9%, no u našemu primjeru poduzetnik je našao povoljnijeg financijera (uz kamatu od 8%), a kada bi imao vlastiti novac, tada bi kamata bila još povoljnija (vlastita kamata je 6%). Projektiranje je završeno

kada je utvrđen godišnji profit koji će, prema predviđanju, ostvarivati poduzetnički posao. U tome je profitu jedino pitanje koliko kome pripada, paako pretpostavimo da je ostvareni profit jednak projektiranom, tada je gotovosigurno da će u njegovoj raspodjeli sudjelovanje poduzetnika biti veće negošto je bilo u projektu – jer algoritam kapitala doista punom snagom djelujeda glavnica novca bude što manja.



229

10. KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU DODANEVRIJEDNOSTI IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA I

ISPLAĆENOG BRUTO DOHOTKA GRAĐANIMA

Prije svega valja napomenuti da je kapital duhovna kategorija, pa algoritamkapitala (ispravna interesna računica) stoga pomoću knjižnog novca možeorganizirati život čovjeka i njegove zajednice na najbolji mogući način. Toznači da životna rješenja koja daje algoritam kapitala uopće ne trebauspoređivati sa sadašnjim jednoumljem jer je u višeumlju gotovo sve drukčije.Razlog tome jest to što se u životnim rješenjima algoritma kapitala sve“događa” najprije u razmišljanjima ljudi, a kapital ta razmišljanja usmjeravatamo gdje čovjek može naći svoj najveći interes, vodeći pritom računa da

svaki pojedinačni interes (čovjeka) bude u skladu s općim interesom (države).Uloga države jest da stvori opće uvjete u kojima će čovjek stvarati vrijednosti,a to je upravo proračun dodane vrijednosti . U tome je proračunu bitna cijena jednog sata najjednostavnijeg rada jer ta je cijena dogovor između države kaoopće pravne osobe i ljudi koji su fizičke osobe. Prema tom dogovoru svakigrađanin mora dobiti najmanji dohodak koji mu na danom stupnju razvitkaosigurava život dostojan čovjeka, no postoji i mjerna skala uvjetnog rada kojaomogućuje da se za sve građane države utvrdi neto potreban dohodak kojiodgovara njihovoj radnoj osposobljenosti i koji bi oni trebali primiti u idućemrazdoblju. Dohodak koji primaju ljudi osnovica je od koje se računa dio koji pripada vlasnicima, pa zbog toga država po postotnom računu niže sto povećava neto potreban dohodak građana za eskontnu stopu središnje banke(6%), te se tako u proračunu dolazi do bruto potrebnog dohotka građana kojise naziva dodana vrijednost . Taj proračun je tek “razmišljanje” države kojim je u globalu određen iznos dodane vrijednosti koji se mora ostvariti u idućemrazdoblju.

U ostvarenju je sigurno jedino to da nitko neće dobiti manji dohodak od cijenenajjednostavnijeg rada i da će se građanima u svojoj ukupnosti isplatiti brutodohodak otprilike toliki koliki je predviđen proračunom dodane vrijednosti.Inače se ostvareni dohodak svakoga građanina sastoji od njegova potrebnogdohotka koji mu služi za tekuću osobnu potrošnju i viška dohotka koji čuva zaosobnu potrošnju u budućem razdoblju. U tome je smislu dohodak zaposlenika u ustanovama i dohodak osiguranika (djece, učenika, studenata,



230 bolesnika, nezaposlenika i umirovljenika) osiguran posebnim proračunom, ito u približnim iznosima iz proračuna dodane vrijednosti, a dohodak djelatnika u poduzećima određuju mehanizmi algoritma kapitala, s time danitko ne može dobiti manje od cijene uvjetnog rada. Dakle, dvojben je samodohodak djelatnikâ poduzeća jer ga oni moraju ostvariti u poduzetničkim

poslovima, pa je jedino pitanje koliko će od toga dohotka biti njihov potrebnidohodak? Dakako, o tome odlučuje sam djelatnik, ovisno o dohotku koji ćezaraditi, te o njegovoj potrebi i sklonosti da troši i koristi raznu robu. Na istinačin postupit će i svi ostali građani u granicama svojih mogućnosti, a da bi utome trošenju ljudi bili što razumniji, novac stalno pulsira i upozorava ih davlasniku moraju platiti određeni dio od potrebnog dohotka; taj dio je porez nadodanu vrijednost (PDV) u visini eskontne stope središnje banke (6%).

PDV plaća svaki građanin kada od svoje pravne osobe prima knjižni novac nasvoj osobni tekući račun u banci ili kada prima gotov novac na ruke, i nitko nemože biti oslobođen od plaćanja toga poreza. No PDV ne treba platiti akograđanin ostavlja svoj novac u pravnoj osobi u kojoj ga je zaradio. U tome seslučaju taj novac nalazi na njegovom osobnom dioničkom računu u toj ili unekoj drugoj pravnoj osobi. To znači da se na osobnim dioničkim računimanalazi novac u kojemu je sadržan i PDV, a u novcu na osobnom tekućemračunu toga poreza više nema (PDV-a također nema u gotovom novcu kojičovjek drži u džepu). Iz toga slijedi da je PDV zapravo porez na prometnovca, no na promet između osobnih dioničkih računa porez se ne plaća; isto je tako s prometom između osobnih tekućih računa, ali na svaki promet sdioničkih računa na tekući račun mora se platiti PDV, a taj se porez vraća uobratnom prometu s tekućeg računa na dionički račun. I sada čovjek može birati: ako želi povećati potrebni dohodak, mora platiti PDV, a ako sa svojegatekućeg računa u banci ulaže novac na svoj dionički račun u nekoj pravnojosobi, onda mu se ulog povećava za PDV.

I tako se u tome prometu novca ostvaruje potreban dohodak koji se zbogzakona velikih brojeva neće mnogo razlikovati od onoga koji je predviđen udržavnom proračunu, tim više što i svi mehanizmi algoritma kapitala djeluju utome smislu i što država u svojim “razmišljanjima” pri izradi proračunadodane vrijednosti vodi računa o aktualnom fizičkom opsegu proizvodnjeraznih roba potrebnih za proizvodnu, opću i osobnu potrošnju, te posebno oizvoru novca koji je potreban za osobnu potrošnju. Taj izvor je upravo državni



231 proračun dodane vrijednosti koji u ostvarenju otprilike odgovara isplaćenom bruto potrebnom dohotku građana. Istina, poduzetni građani mogu ostvariti iznatno veći ukupni dohodak, ali taj veći dohodak će u pravilu biti višak dohotka (višak vrijednosti) koji će potrošiti u budućem razdoblju.



232

11. ZAŠTO SE SADAŠNJE KNJIGOVODSTVO MORAIZRAZITI U STANDARDNOM KONTNOM PLANUI KAKO POVEZATI TA DVA KNJIGOVODSTVA

Sadašnje knjigovodstvo je svojevrsna evidencija koja nam u nevlasništvu(jednoumlju) samo pomaže da se što bolje samouništimo. Ta nas je evidencijasvojedobno zavaravala da živimo u socijalizmu, pa se stoga SFRJ zbogtakvog knjigovodstva na stravičan način raspala. Hrvatska je naslijedila toknjigovodstvo i ukrasila ga međunarodnim računovodstvenim standardima, pa je ono postalo još gore, jer sve nas drži u uvjerenju da se nalazimo usuvremenom kapitalizmu, a mi se samouništavanjem velikim koracimavraćamo u prošlost. Temeljni uzrok tome jest to što se služimoknjigovodstvom koje je mrtva evidencija, što znači da Hrvatska uopće nemaknjigovodstvo. To je razlog da Monetarni vrh države pozivom na članak 9.Zakona o knjigovodstvu mora ODMAH donijeti unaprijed pripremljeni Standardni kontni plan koji se temelji na algoritmu kapitala. Tim se kontnim planom uvodi poznato dvojno knjigovodstvo koje je živa evidencija jer jenjezin krajnji rezultat - PROFIT.

U dvojnom knjigovodstvu sve se dijeli na dva dijela, pa se tako i profit sastojiod unaprijed poznate vlastite troškovne kamate i dobitka poduzeća. Tome

knjigovodstvu život daje upravo ta unaprijed poznata kamata. U kojem smisludvojno knjigovodstvo postaje živa evidencija, pokušat ćemo objasniti na inačedobro poznatom tekućem računu koji se Standardnim kontnim planom uvodiu poslovanje poduzeća.

Tekući račun poduzeća je mehanizam koji neprekidno pulsira i na raznenačine djeluje na čovjeka, ovisno o tome je li saldo toga računa pozitivan ilinegativan. Ako je saldo pozitivan, poduzetnik to pulsiranje prima kao signal

da na svako stanje novca na tekućem računu poduzeća gubi 3% jer bankanjemu plaća kamatu po viđenju (3%), a on vlasniku mora platiti kamatu uvisini eskontne stope središnje banke (6%). Ako je saldo negativan, onda mu je to signal da najviše gubi jer banci mora platiti aktivnu kamatu koja jenajviša (9%).

Dakako, poduzetnik može pozajmiti novac od nekoga drugog uz kamatnustopu koja mora biti niža od bankovne aktivne kamatne stope jer svatko po toj



233stopi može dobiti kredit od poslovne banke. No ta stopa ne može biti niža odeskontne stope središnje banke jer tu stopu svaki imalac novca može bezikakva rizika dobiti od svoje štedionice ako svoj novac uloži na oročenuštednju. Zbog svega toga poduzetniku je najveći interes da koristi vlastitinovac jer onda pouzdano zna koju stopu gubi (6%) i samo o njemu ovisi da i

ta kamata bude što manja. To je i razlog da poduzetnik (odnosno njegovknjigovođa) na razne načine vodi računa o interesu poduzeća: On se brine da je saldo tekućeg računa poduzeća što bliže nuli, on se služi kreditom banke jedino u slučaju krajnje nužde i on svoj novac ulaže u poduzeće samo kada je i koliko je potrebno.

Eto, tako poznati tekući račun daje život knjigovodstvu poduzeća, ali to je tek jedna strana života. Da bi život bio uspješan, u dvojnom knjigovodstvu mora

postojati i druga strana života, a ta druga strana je uložena glavnica u poduzeće.

Svakom je poduzetniku unaprijed poznata njegova glavnica poduzetničkog posla, a najvažnija značajka svake glavnice jest da računa kamatu, što značida se na tu unaprijed poznatu glavnicu izračuna i kamata koju poduzetnik mora platiti vlasniku. Tu kamatu svaki poduzetnik ima u svojoj glavi prijenego uđe u poduzetnički posao jer mu njegov prirodni kontni plan dvojnogknjigovodstva kaže da je ta kamata njegov projektirani profit koji očekuje utom poslu i koji je ujedno norma koja mu pomaže da ostvari projektirani posao. Ta norma je poduzetnikova tajna: ona proizlazi iz njegove zamišljeneglavnice poduzetničkog posla i unaprijed mu kazuje sve što o tome poslutreba znati.

Da bi se tom glavnicom poslužila i država, Monetarni vrh treba donijetiStandardni kontni plan (po uzoru na prirodni kontni plan poduzetnika) ukojemu je na kontu 90 uložena glavnica i na kontu 43 njezina troškovna

kamata. Najvažniji mehanizam koji se uvodi je upravo ta glavnica jer onauspostavlja punu suradnju između poduzetnika i njegova knjigovođe. Sadašnjiknjigovođa, naime, dobro poznaje dvojno knjigovodstvo, ali o glavnici poduzetničkog posla ne zna ništa pa ga Standardni kontni plan prisiljava da onjoj nešto sazna. Saznati može samo od poduzetnika i time počinje sasvimnov odnos poduzetnika i knjigovođe: oni postaju nerazdvojni suradnici.Knjigovođi treba malo vremena da dobro ovlada glavnicom poduzeća; on će



234 brzo naučiti da upravo pomoću nje može saznati sve o poduzetničkom poslu, pa i to koliki će minimalni profit biti u sljedećem razdoblju (godini). Zbogtoga će upravo knjigovođa biti taj koji će poduzetniku reći da svoju glavnicu prijavi poslovnoj banci – jer će mu ona iz državne riznice kao poticaj uplatiti iznos PDV-a koji je sadržan u prijavljenoj glavnici . Ubrzo će brojna

poduzeća prijaviti svoje glavnice i jednostavnim zbrajanjem svih glavnicadržava će saznati minimalni profit koji će u sljedećem razdoblju (godini) bitiostvaren u ukupnom gospodarstvu – a to je upravo podatak koji je državi potreban da bi kao opća pravna osoba mogla upravljati svim posebnim pravnim osobama (ustanovama i poduzećima).

Sadašnje knjigovodstvo ima samo jedan život – to je život u nevlasništvu,život u jednoumlju. Takav život imamo u Hrvatskoj u kojoj još uvijek djeluje

jednoumni kontni plan bivše SFRJ (sada kontni plan tvrtke RRIF-plus), a ljudito knjigovodstvo jednostavno odbacuju jer nije u skladu s prirodnim dvojnimknjigovodstvom koje je ugrađeno u njihovim genima. To jednoumnoknjigovodstvo osobito zbunjuje poduzetnike jer je ono namijenjeno njima, nooni ga uopće ne razumiju, što je i razlog da sadašnji knjigovođe i poduzetnicinikako ne mogu uspostaviti suradnju. Zbog toga u državi vlada opći nered ukojemu je državna vlast potpuno izgubljena pa u nastojanju da stvar popravi,donosi mnoštvo zakonskih propisa kojih se ljudi u pravilu ne pridržavaju – jer slušaju svoje prirodno knjigovodstvo. Stoga razumna državna vlast na krajuipak nalazi rješenje: donosi Standardni kontni plan i naređuje svim pravnimosobama da ga se pridržavaju, pa kada ljudi uvide da sve pravne osobe djelujuu skladu s njihovim prirodnim knjigovodstvom, nastaje sveopće olakšanje – jer su knjigovođe i poduzetnici uspostavili punu suradnju.

I sada slijedi konačni odgovor na naslovno pitanje. Sadašnje knjigovodstvomora se izraziti u Standardnome kontnom planu zbog toga da se održikontinuitet i da knjigovođa jasno vidi da u sadašnjem knjigovodstvu ne

postoji kapital jer na kontu 90 nema glavnice poduzeća koja računajućivlastitu troškovnu kamatu uvijek pulsira. Kada knjigovođa to shvati, a to će biti vrlo brzo, tada će u uskoj suradnji s poduzetnikom utvrditi glavnicu poduzeća (sadašnju vrijednost budućega poduzetničkog posla) i podnijeti jena verifikaciju svojoj poslovnoj banci. Na tu se glavnicu počinje računatikamata (ona počinje pulsirati) u trenutku kada je verificira poslovna banka, ataj će trenutak biti tada kada državna riznica na novootvoreni tekući račun



235 poduzeća bespovratno uplati porez na dodanu vrijednost (PDV) koji jesadržan u verificiranoj glavnici. U tome trenutku knjigovođa već mora dobrovladati glavnicom poduzeća, a pritom će mu najviše pomoći postupak pretvorbe sadašnjeg knjigovodstva u knjigovodstvo prema Standardnomekontnom planu. Taj ćemo postupak stoga podrobnije objasniti.

Pretpostavimo da je Monetarni vrh donio odluku da Standardni kontni planstupa na snagu 1. srpnja 2003. i da se primjenjuje od 1. siječnja 2003. Utrenutku prelaska na novo knjigovodstvo mora se izraditi završna bilancasadašnjeg knjigovodstva koja se sastoji od početne saldo bilance (1. siječnja2003.) i od ukupne prometne bilance (I.–VI. 2003.). U postupku pretvorbesadašnjeg knjigovodstva u novo knjigovodstvo spomenutu početnu bilancunajprije moramo preurediti prema Standardnom kontnom planu, pa u tome

smislu moramo pripremiti bilančni obrazac sa 16 knjigovodstvenih konta(kartica) koji postoje u tome kontnom planu.

Započinjemo knjiženjem početnih salda na kontima 01, 02 i 11. Knjižimosamo potraživanja s dospijećem koja moraju platiti određeni dužnici, kao iona koja donose neki interes (kamatu, dividendu ...) te sporna potraživanjakoja čekaju sudsku presudu. Slično je i s obvezama na kontu 12: vrijede samoobveze s dospijećem koje se moraju platiti određenim vjerovnicima, kao i one prema kojima treba platiti neki interes, te sporne obveze koje čekaju sudsku presudu. Naime, svaki podatak iz tih konta (01, 02, 11 i 12) na određeni način pulsira i djeluje na poduzetnika (njegova knjigovođu) da o tim podacima vodiračuna. Ti pulsirajući podaci ujedno čine početnu bilancu prvog dijelaknjigovodstva (“NOVAC”) u kojemu su zbrojene ulazna AKTIVA i izlaznaPASIVA. Saldo toga zbroja može biti pozitivan ili negativan, a to znači da isaldo drugoga dijela (“ROBA”) mora biti takav, samo s obratnim predznakom.

Taj drugi dio početne saldo bilance počinjemo upisom konačnog zbroja(ukupne AKTIVE i PASIVE) iz završne bilance sadašnjeg knjigovodstva.Razlika između toga konačnog zbroja i zbroja prvog dijela su zbrojevi drugogdijela, a saldo toga drugog dijela jednak je saldu prvog dijela, samo sobratnim predznakom. U toj je razlici materijalna aktiva na kontima 22, 30,50 i 60, a njihove realne vrijednosti treba utvrditi i upisati ih kao aktivu uzodgovarajući konto. Zbroj materijalne aktive mora biti jednak spomenutom



236zbroju drugog dijela, a ako to nije slučaj, tada je učinjena neka pogreška, pa jetreba ispraviti, ili je riječ o nekoj upitnoj aktivi koju treba zabilježiti naulaznoj strani diskrecijskog konta knjigovođe (konto 21). S pasivnom jestranom mnogo lakše jer se ukupni zbroj drugog dijela početne bilance jednostavno upiše na izlaznu stranu konta 21, što se može analitički raščlaniti

na “razne kapitale” i na druge upitne obveze. To mora biti tako – jer utrenutku prelaska iz ozračja jednoumlja u ozračje višeumlja glavnice poduzeća još nema.

Isti postupak je i sa završnom saldo bilancom, a jedina je razlika u tome što se u završnoj bilanci na kontu 82 upisuje ostvareni profit, koji je razlika između završnog i početnogsalda prvoga temeljnog dijela. Ako je razlika negativna, tada konto 82 može biti na nuli,

jer tu razliku kao negativnu veličinu knjigovođa upisuje na izlaznu stranu konta 21. Ako je, naime, izgledno da će se u dogledno vrijeme ta negativna razlika pretvoriti u pozitivu,

tada knjigovođa tu negativnu razliku drži na svom diskrecijskom kontu, a ako takvogizgleda nema, tada će na konto 82 upisati gubitak (negativan profit).

Prometnu bilancu treba preurediti prema početnoj i završnoj bilanci koju jeutvrdilo novo knjigovodstvo, s time da zbroj mora biti jednak zbroju prometne bilance sadašnjeg knjigovodstva. Iz toga slijedi da će se novoknjigovodstvo sastojati samo od pulsirajućih stavaka, što znači da je ono postalo živa evidencija. Sve mrtve stavke privremeno će se nalaziti na kontu

21 i knjigovođa ih mora što prije riješiti na odgovorajući način i novoknjigovodstvo očistiti od toga preuzetog smeća. To čišćenje mora bitizavršeno do trenutka kada u novom ozračju knjigovođa prijavi svojoj poslovnoj banci osnivačku glavnicu novoga poduzeća.



237

12. KAKO PRAVNE OSOBE ČUVAJU VIŠAK VRIJEDNOSTI VLASNIKA KOJI PREMA PRIRODNOM

ZAKONU JEDINO MOGU BITI FIZIČKE OSOBE

Prema prirodnom zakonu dvojnosti i višak vrijednosti kao novac postoji udva pojavna oblika. Prvi je oblik dionički novac u čijoj je strukturi PDV.Drugi je oblik depozitni novac u kojemu PDV-a nema. Oba ta oblika čuvaju pravne osobe, jer čim taj novac prime fizičke osobe, višak vrijednostinestaje. Sljedeći prikaz objašnjava kako pravne osobe pomoću PDV-asprečavaju to nestajanje.

PRAVNE OSOBE U DRŽAVINovac tipa A s PDV-om PDV Novac tipa B bez PDV-a

SLOŽENI RAČUNIPRAVNIH OSOBA

Dionički računifizičkih osoba

DR ŽAVNA

R IZN

ICA

Depozitni računi fizičkihosoba

Svaka pravna osoba imasvoj složeni račun koji

je određen Standardnimkontnim planom. U tom

je računu bitni tekući

račun koji kao kombini-rani štedno-kreditni ra-čun teži k nuli jer je unjemu uvijek nečisti no-vac (s PDV-om). U taj seračun PDV ugrađuje utrenutku kad se u bilokoju pravnu osobu ulažečisti novac (bez PDV-a) iu trenutku kad poslovna

banka verificira glavnicu poduzeća. Zadaća je po-duzeća da ostvaruje pro-fit koji se pripisuje gla-vnici i koji kao nečistnovac ulazi na dioničkeračune fizičkih osoba.

Vlasnici dioničkihračuna su fizičkeosobe koje su unekom odnosu sodređenom prav-

nom osobom. No-vac na tom računutakođer je s PDV-om. U njega ulazi

profit kao novinovac i već pos-tojeći čisti novacna koji je pridodanPDV. Izlaz novcas dioničkog računa

može biti samo uzsuglasnost pravneosobe, s tim davlasnik plaća PDVako novac ulazi nadepozitne računefizičkih osoba.

Vlasnici tih računa također sufizičke osobe. Novac na tomračunu je bez PDV-a (čistinovac). Ulaz novca na tajračun može biti iz složenog

računa pravnih osoba i izdioničkog računa. S novcemna tom računu vlasnik slo-

bodno raspolaže bez ikakvogograničenja, a ako i postojineko ograničenje (ročnost, hi-

poteka), onda je to bilanjegova volja. Promet izmeđudepozitnih računa je slobo-dan, a to se također odnosi i na

svako izravno plaćanje natekući račun pravnih osoba.Ako se novac s depozitnogračuna ulaže u pravnu osobu,onda se to čini preko dioni-čkog računa na kojem se ulog

povećava za PDV.



238



239

KAZALO POJMOVAu kojemu su objašnjeni neki poznati pojmovi kako ih

tumači prirodno knjigovodstvo



240



241

ALGORITAM KAPITALA jest u novcu izražena ispravna interesnaračunica, koja čovjeku i ljudskoj zajednici pomaže da nalaze svoj najvećiinteres. To je zapravo knjigovodstvo koje prema prirodnom zakonu dvojnostisjedinjuje dvije osobe sa suprotnim interesima – poduzetnog čovjeka koji radii stvara vrijednosti te vlasnika novca koji financira to stvaranje uz unaprijed

određeni interes (profit). U takvom odnosu algoritam kapitala prisiljava ljudeda razmišljaju o budućem djelovanju, pri čemu ih usmjerava u ispravnom pravcu, prati njihov put, prema potrebi ga ispravlja i nakon određene etape profitom im pokazuje dokle su stigli te ih upućuje kako da ostvareni profitupotrijebe da im bude bolje.

AMORTIZACIJA je izraz koji se u poslovanju poduzeća koristi kao postupno otpisivanje vrijednosti trajne imovine, a otpisana vrijednost drži se

troškom poslovanja. Veličina amortizacije ovisi o vijeku trajanja pa u tomesmislu svako poduzeće za sebe određuje amortizacijske stope za pojedinuvrstu trajne imovine; dugotrajna imovina ima manje stope, a najveća može biti 100%, što znači da se nabavna cijena te imovine otpisuje za godinu dana.Veličina amortizacije utječe na poslovni rezultat kojim se poduzeće koristi zasvoje unutarnje potrebe, ali ne mijenja financijski rezultat (profit) jer poduzetničko knjigovodstvo materijalnu imovinu uvijek drži na nuli,neovisno o veličini amortizacijskih stopa i knjigovodstvenoj vrijednosti te

imovine.

BANKA je institucija koja se bavi financijskim poslovima, ali i izraz kojioznačava skup tih poslova. Svaka osoba ima svoju nevidljivu unutarnju banku, koja obavlja financijske poslove (u knjigovodstvu to je razred 0 i 1).Osim toga, postoje i vanjske banke koje se sastoje od nevidljivog i vidljivogdijela; u nevidljivom dijelu obavljaju se razni financijski poslovi za sve bankovne komitente, a jedan je od tih komitenata njezin vidljivi dio. Vanjske banke dijele se na opće i poslovne; opće banke bave se građanima, aposlovne banke brinu o pravnim osobama (ustanovama i poduzećima). Sve banke čine bankovni sustav koji ujedinjuje eskontna banke države (bankasvih banaka).

BILANCA je svaki računski prikaz s dvjema stranama (ulaznom i izlaznom)koje moraju biti financijski uravnotežene. Posebno su zanimljive bilancepoduzeća jer one moraju imati ulaznu stranu veću od izlazne pa ih izravnaju s



242 profitom (viškom novca, viškom vrijednosti), a za isto je toliko u bilancamaustanova izlazna strana veća od ulazne. Te dvije bilance ujedinjuje bilancadržave kao poduzeća. Osim toga, postoji projektna bilanca koja se radi prije realnog vremena da bi se njome predvidjela budućnost, zatimpermanentna bilanca koja se radi u realnom vremenu i njome se prati

odstupanje od projektne bilance te konsolidirana bilanca koja se radi poslijerealnog vremena da bi se njome vlasnici upoznali koliki su profit (višak novca, višak vrijednosti) ostvarili i gdje je njihov novac uložen.

BURZA je specijalizirana financijska institucija koja se bavi kupnjom i prodajom dionica te je kao takva krovište ukupnoga bankovnog sustava. Umonetarizmu su vlasnici novca naime definirani dionicama koje znače udio uvlasništvu neke tvrtke i čiju vrijednost potvrđuje novac na tržištu dionica

(burzi), a ta vrijednost ovisi o poslovnom uspjehu koji je ostvarila tvrtka čijesu dionice. Te su dionice prenosivi vrijednosni papiri koje vlasnici mogu prodati na burzi po cijeni koja je obično veća od nominale dionica. Veličina tecijene ovisi i o tome kakva je potražnja za dionicama određene tvrtke pa je burza svojevrstan barometar koji pokazuje kako pojedina tvrtka kotira natržištu dionica.

CIJENA je sporazum između najmanje dviju osoba o vrijednosti koja je

predmet razmjene. U monetarizmu se cijena uvijek izražava u novcu.Razlikujemo: cijenu robe, cijenu rada i cijenu kapitala. Cijena robe dogovor je između kupca i prodavaoca o vrijednosti proizvoda ili usluge koja je predmet kupoprodaje. Cijena rada dogovor je o potrebnom dohotku koji pravne osobe (ustanove i poduzeća) trebaju platiti fizičkim osobama(zaposlenicima i ostalim građanima). Cijena kapitala dogovor je o kamati(interesu) koju pravna osoba treba platiti vlasniku za uloženi novac.

DIONICA je prenosivi vrijednosni papir koji ima svoju nominalu i koji sevlasniku izdaje kao potvrda da je novac uložio u određenu pravnu osobu. Toulaganje može biti izvorno i posljedično. Kod izvornog ulaganja vlasnik svojnovac uplaćuje u pravnu osobu i na uloženi novac kao potvrdu prima dionicu.Kod posljedičnog ulaganja pravna osoba za interes koji je ostvarila povećavaizvorno ulaganje i vlasnicima se (dioničarima) kao potvrda izdaje dividenda.



243

DOHODAK je svako primanje novca u trajni posjed bilo koje osobe, a onse dijeli na potrebni dohodak , što je izvorni novac koji ljudi primaju zastvorene nove vrijednosti, i višak dohotka, što je novac koji je verificiralotržište roba. Potrebni dohodak ljudi primaju od pravnih osoba za tekućuosobnu potrošnju, a budući da je riječ o izvornom novcu, na svaki takav

primljeni novac plaća se porez na dodanu vrijednost (PDV) pa se taj dohodak javlja u bruto iznosu i neto iznosu. Višak dohotka ljudi povjeravaju načuvanje svojim pravnim osobama za buduću potrošnju pa je to razlog da na tajdohodak ne trebaju platiti PDV, nego će ga platiti kada će u budućnosti tajdohodak koristiti za neku svoju potrebu. Osim toga, postoji i izraz društvenidohodak , koji se također javlja u neto iznosu i bruto iznosu. Neto društvenidohodak jest novac koji su ljudi primili za osobnu potrošnju (potrebnidohodak), a razlika do bruto društvenog dohotka jest višak novca koji su ljudi

(vlasnici) povjerili na čuvanje svojim pravnim osobama za buduće potrebe.

DRŽAVA je opća pravna osoba koja preko posebnih pravnih osoba(ustanova i poduzeća) omogućuje fizičkim osobama (ljudima) da u stvaranjuvrijednosti za proizvodnu, opću i osobnu potrošnju stvore i što veći višak vrijednosti (višak novca, profit). Taj višak vrijednosti eskontna banka državečuva za njegove vlasnike i brine se da ga što korisnije uloži za razvoj proizvodnje. Posebna je karakteristika suvremene države da se njezina ukupna

opća potrošnja u proteklom razdoblju prema prirodnom zakonu dvojnostifinancira od viška vrijednosti koji ostvaruju poduzeća i koji će se koristiti za potrebe razvoja u budućem razdoblju. To znači da je država besporezna, a jedini porez na dodanu vrijednost (PDV) zapravo nije porez, nego je tomonetarni mehanizam koji potiče ljude da svoj novac ulažu u razvoj proizvodnje.

GLAVNICA je u novcu izražen ukupni kapital koji se nalazi u posjeduneke osobe. Razlikujemo glavnicu poduzeća i glavnicu novca. Glavnicapoduzeća sadašnja je vrijednost budućega poduzetničkog posla, a do njezinavidljivoga novčanog izraza dolazi se pri osnivanju svakoga novog poduzeća.Tijekom vremena glavnica se povećava za ostvareni novi novac (profit) i tako biva sve dok taj posao traje. Prestankom rada poduzeća nestaje i njegovaglavnica, ali novi novac koji je stvorila glavnica poduzeća pripisuje seglavnici novca, koja uvijek traži nove poduzetničke poslove. Glavnica



244 poduzeća, prema tome, postoji samo dok poduzeće djeluje, a glavnica novca postoji trajno.

IMOVINA je novčani izraz za ukupnu vrijednost koju neka institucija posjeduje, a to je prije svega znanje o budućem poduzetničkom poslu. Pri

osnivanju poduzeća to ukupno znanje preuzima knjigovođa na svojemudiskrecijskom kontu, što znači da se na ulaznoj strani toga konta nalazinajvrednija imovina poduzeća, koja se čak ne može otuđiti, ali se prijenosomtoga znanja na druge osobe može mnogo zaraditi, pri čemu se i to vlastitoznanje znatno povećava. Dio toga ukupnog znanja nalazi se u različitoj ostalojimovini kojom se koristi poduzeće (to je različita trajna i obrtna imovina), stime da ta imovina treba biti što manja u odnosu na ukupno znanje koje je preuzeo knjigovođa. U prirodnom se knjigovodstvu naime svaka ostala

imovina svodi na nulu, što se postiže tako da se na izlaznoj stranidiskrecijskog konta knjigovođe zabilježi ukupna knjigovodstvena vrijednostte ostale imovine. Tom zabilježbom smanjuje se vlastito znanje poduzeća kaonajvrednije imovine, što znači da je poželjno da poduzeće posjeduje što manjeostale imovine. I novac se drži ostalom imovinom, jer to je pravo da se možekupiti bilo koja imovina, no poduzeću novac uopće nije potreban, pa stoga taimovina u njemu stvarno treba uvijek biti što bliže nuli.

INTEGRACIJA je dio istodobnoga dvostranog procesa u kojemuunutarnja poslovna banka radi što boljeg korištenja novca opslužuje sve više poduzeća koja privatizacijom postaju sve manja. Ta poduzeća obračunski su potpuno samostalna, ali se radi vlastitoga interesa udružuju u korporaciju kojačuva njihov višak novca (profit, višak vrijednosti) i brine se da se taj novacnegdje korisno uloži. Unutarnja banka za njih ujedno obavlja sve financijske poslove i vodi računa da njezina poduzeća uredno i u dogovorenim rokovima podmiruju sve svoje obveze. Zbog toga menadžeri poduzeća i menadžmentkorporacije uopće ne razmišljaju o novcu, nego svi oni kao dioničarikorporacije rade na tome da poslovanje korporacije i svih njezinih poduzeća bude što uspješnije.

INTERES je novčani izraz za višak vrijednosti (višak novca, profit) koji bilo koja osoba očekuje da će ga ostvariti i u tome je smislu usmjerenonjezino ukupno djelovanje. Normalni interes koji svaka osoba bez ikakvogrizika može ostvariti jest kamata na štednju oročenu na godinu dana. Taj se



245interes ostvaruje ako se novac povjeri na čuvanje banci, a banka mu za točuvanje plaća unaprijed dogovoreni interes, što je SVEOPĆI PARADOKSna kojemu se temelji ukupan razvoj ljudskog društva.

KAMATA je unaprijed dogovoreni interes koji dužnik kao primalac novca

mora platiti vjerovniku. Iznos kamate ovisi o veličini glavnice i veličinikamatne stope. U toj računici bitna je veličina kamatne stope, a ona jeodređena eskontnom kamatnom stopom središnje banke. Ta eskontna stopanaime određuje čitav sustav kamatnih stopa u kojemu svaki sudionik jednogakreditno-monetarnog ciklusa može naći svoj najveći interes. Ciklus započinještednjom i eskontiranjem te štednje, nastavlja se pozajmljivanjem poduzećimai eskontiranjem tih zajmova, a završava se prodajom proizvoda poduzeća narobne zajmove te njihovim eskontiranjem i reeskontiranjem.

KAPITAL je najmoćnija sila koja pomoću novca upravlja razvojem čovjekai ljudskog društva. Novac je naime mjera vrijednosti i stoga je sam po sebinegativna kategorija, što znači da je vrijednost novca to veća što ga ima manjeu odnosu na stvarne vrijednosti. Zbog toga kapital traži da se ljudi koristenovcem samo utoliko da im što učinkovitije izmjeri stvarne vrijednosti kojimaraspolažu i kojima se koriste za stvaranje novih vrijednosti; ako će tako postupati kapital će ih nagraditi da im bude bolje. Ako ljudi gledaju novac kao

stvarnu vrijednost, što znači da bez novca ne mogu ništa napraviti, kapital ćeih na razne načine kažnjavati, a najteža kazna su ratni sukobi. Isto će ih takokapital kazniti ako negiraju novac.

KORPORACIJA je skup od najmanje triju poduzeća, od kojih se u dvaostvaruje osnovna djelatnost (proizvodnja), a u jednom su upravljačke i ostaledjelatnosti koje pomažu i poslužuju osnovne djelatnosti (opća uprava,tehnička uprava, nabava i prodaja). To znači da se korporacija može sastojati iod najmanje šest poduzeća ako se svaka upravljačka i ostala djelatnost proglasi poduzećem. Svako poduzeće u sastavu korporacije potpuno jesamostalno u svome djelovanju, ali sve njih čvrsto drži u zajedništvunevidljiva unutarnja banka koja ih opskrbljuje potrebnim novcem u trenutkukada je potreban i koliko ga treba te višak novca svih poduzeća negdje ulažeuz najveći mogući interes.



246

NOVAC je mehanizam koji u funkciji plaćanja ujedno mjeri vrijednosti. Utoj se funkciji novac uvijek javlja u dva oblika: kao efektivni novac i kaoknjižni novac. Efektivni novac mjerilo je vrijednosti; to su zapravo novčanice(kovanice) kojima se plaća kupljena vrijednost; jedna novčanica može poslužiti za vrlo mnogo kupnji i što ta novčanica brže kruži, to se njome u

određenoj jedinici vremena može mnogo puta kupovati. Knjižni novac jestona vrijednost koju je efektivni novac izmjerio; što novčanica brže kruži, to jeviše izmjerila i knjižni je novac veći. U monetarnom sustavu vrijedi načelo prema kojemu efektivnog novca treba biti što manje, a knjižnog novca štoviše; to je i razlog da se u platnom prometu sve više koriste razna sredstva bezgotovinskog plaćanja. Knjižni novac ima svoj izvor: to je državni proračundodane vrijednosti, a izvorni novac, koji iz njega proizlazi, prepoznaje se potome što ljudi, kada ga primaju, moraju platiti cijenu kapitala koja pripada

vlasniku. Ta je cijena iz pragmatičnih razloga dobila naziv porez na dodanuvrijednost (PDV), a ona je zapravo monetarni mehanizam pa je njezinarazmjerna veličina jednaka eskontnoj stopi središnje banke.

OSOBA je čovjek, ali budući da prema prirodnom zakonu dvojnosti postojitijelo i duh, čovjeka zovemo fizičkom osobom, a duh je pravna osoba. Svakafizička osoba ima svoju dušu koja ga čuva; ta duša čovjekov je knjigovođa.On se brine kako da čovjek stvara vrijednosti i kako da se njima koristi. Ako

čovjek ili skupina ljudi službeno registriraju svoj duh, stvaraju se institucijekoje zovemo pravnim osobama. Svaka pravna osoba mora voditiknjigovodstvo po uzoru na prirodno čovjekovo razmišljanje. Ono može bitistvaralačko i potrošačko pa u tome smislu postoje pravne osobe koje stvarajuvrijednosti (poduzeća) za osobnu potrošnju fizičkih osoba (ljudi) i za opću potrošnju o kojoj brinu specijalizirane pravne osobe (ustanove). Glavna jezadaća pravnih osoba da čuvaju višak vrijednosti ljudi, a u tome ih pomoćunovca sjedinjuje i usmjerava opća pravna osoba – DRŽAVA.

PODUZEĆE je pravna osoba koja ima zadaću stvarati vrijednosti zaosobnu potrošnju ljudi i opću potrošnju države. U tome stvaranju poduzeće pomoću novca sjedinjuje dvije osobe sa suprotnim interesima: poduzetnikakoji zna i sposoban je stvarati vrijednosti te vlasnika novca koji financira tostvaranje i traži određenu kamatu. Taj odnos postoji i u slučaju ako su poduzetnik i vlasnik ista osoba. Tada poduzetnik mora tu kamatu osiguratisam sebi jer je kao vlasnik novca gubi u banci. Za poduzeće je ta kamata



247trošak povoljnije prilike i kao takva je unaprijed određeni prvi dio profita, štoznači da i poduzetnički posao mora biti unaprijed definiran i projektiran. Da jeto učinjeno, dokaz je glavnica poduzetničkog posla koju svaki poduzetnik zna pa tu glavnicu mora prijaviti svojoj banci kako bi je verificirala i kako bi pomoću nje pratila i pomagala ostvarivanje zadataka poduzeća. Trenutkom

verifikacije poduzeće je osnovano kao pravna osoba i ono može početiobavljati svoju djelatnost koja mora biti profitabilna.

PODUZETNIK je posve općeniti naziv za čovjeka koji nešto poduzima; to je čovjek koji zna i koji je sposoban obaviti određeni posao. Svaki djelatnik može biti poduzetnik ako je svoj zadatak dobro proučio, osmislio i projektiraoga u smislu optimalizacije izvršenja te ga u tome smislu i ostvaruje. Ako poduzetnik osniva svoje poduzeće, on je u pravilu i menadžer toga poduzeća,

a ako se to poduzeće razvija i postaje veće, on je samostalni poduzetnik kojiujedno osposobljava svoje suradnike te oni time postaju njegovi pomoćni poduzetnici. Svatko može postati samostalni poduzetnik ako dobro ovladaračunicom kojom se projektira posao i zna utvrditi glavnicu poduzeća(današnju vrijednost poduzetničkog posla). Čovjek službeno postaje poduzetnikom kada mu njegova banka verificira glavnicu.

POREZ je kazneni mehanizam koji se pojavljuje u raznim oblicima (porez,

prirez, carina, trošarina ...), a svi oni služe klasičnim državama da bi senapunio državni proračun, čime one same sebi prave najveću štetu. Stoga sesuvremena država odriče svih poreza, ali iz pragmatičnih razloga uvodi jedino porez na dodanu vrijednost (PDV) koji je zapravo monetarni mehanizam.Suvremena je država besporezna jer sve svoje troškove financira iz profita(viška novca, viška vrijednosti) koji ostvaruju sva poduzeća u državi, ali to neznači da poreza nema; oni postoje, no samo kao kaznena mjera, a dokazsvemu tome upravo je PDV. Naime, on kao monetarni mehanizam ima zadaću poticati ljude da svoj novac što više sačuvaju za buduću osobnu potrošnju, aPDV je kazna ljudima kada svoj novac iz pravnih osoba uzimaju za tekućuosobnu potrošnju. Svrha te kazne jest da ljudi drže novac na osobnomdioničkom računu neke svoje konkretne pravne osobe (štednju čuva bankakao apstraktna pravna osoba), jer su u tome slučaju bogatiji za PDV (državaim ga vraća ili ga na zarađeni novac ne trebaju platiti). Osim PDV-a postoje irazni drugi porezi, a to su prije svega porezi na dopuštenu štetnu robu da bi seljudi radi svojega interesa njome što manje koristili, kao i razne takse koje



248ljudi plaćaju da bi se primjerenije služili uslugama raznih ustanova. No sobzirom na to da državi porez nije potreban, ona novac prikupljen od svih tih poreza vraća poduzetnim ljudima kao poticaj – da bi što više razvijali proizvodnju i poduzetništvo.

PRIHOD je izraz koji znači da je prodavalac isporučio robu (proizvod iliuslugu) kupcu i traži da mu ovaj u novcu plati dogovorenu cijenu; ta tražnjaizražava se izlaznim računom (fakturom). Kupac preuzima robu i nakon toga plaća dogovorenu cijenu; u trenutku plaćanja novac je potvrdio da jekupoprodaja izvršena. Prihod, prema tome, ujedno znači i primanje novca, ali budući da preuzimanje (kvantitativna i kvalitativna kontrola vrijednosti)obično traje dulje vremena i budući da je kupac često prostorno udaljen od prodavaoca, prihod i primanje novca vremenski se ne mogu poklopiti. Zbog

toga prodavalac svoj prihod bilježi u trenutku kada je isporučio robu izadužuje kupca da mu plati u primjerenom roku, a ta bilješka znači da kupac utome roku mora platiti.

PRIVATIZACIJA je dio istodobnih dvostranih procesa u kojima se pomoću menadžerskih kredita (unutarnjih poslovnih zajmova) obavlja prijenos upravljačke odgovornosti s jednog na više menadžera koji sumeđusobno poslovno povezani. Te menadžerske kredite daje unutarnja

poslovna banka da bi novi menadžeri pomoću njih kupili materijalnu imovinuod postojećeg menadžera i na taj način preuzeli poduzetničku odgovornost daće se tom imovinom koristiti za stvaranje profita (viška novca, viškavrijednosti). Taj će profit redovito plaćati unutarnjoj poslovnoj banci, a ona ćese od njega namiriti za kamatu na dane menadžerske kredite, dok će ostatak profita biti udio menadžera zajmoprimca u dioničkom kapitalu korporacije.To znači da se procesom privatizacije decentralizira upravljačka odgovornost,a istodobno se procesom integracije centralizira vlasnička odgovornost.

PROFIT je financijski dobitak, to je razlika između prihoda i rashoda,odnosno razlika između primanja i davanja novca. S obzirom na to da su prihod i primanje novca iste vrijednosne veličine koje se vremenski ne poklapaju, prodavalac svoj profit utvrđuje u trenutku kada je robu isporučio,odnosno u trenutku kada je ispostavio izlazni račun; to je profit pofakturiranoj prodaji kojega novac još nije verificirao. Zbog toga postoji i



249 profit po naplaćenoj prodaji; to je verificirani profit koji se razlikuje od profita po fakturiranoj prodaji za iznos još neplaćenih izlaznih računa.

RASHOD je izraz koji znači da je kupac preuzeo neku robu ili rad koji jenaručio i koji mora platiti. Drži se da je kupac platio u trenutku kada je

zaprimio robu i to je potvrdio na ulaznom računu (to je izlazni račun prodavaoca) ili platnom dokumentu na temelju kojega se djelatnicimaisplaćuju plaće za izvršeni rad. I ovdje su rashodi i davanje novca istevrijednosne veličine, koje se čak vremenski poklapaju, osim ako stranke u plaćanju nisu drukčije dogovorile.

ROBA je svaki proizvod ili usluga koja se radi za tržište, s time da proizvodmože biti za poznatog ili nepoznatog kupca, a usluga je uvijek za poznatog

kupca. Svaka roba ima svoju cijenu koja se sastoji od prenesene vrijednosti,dodane vrijednosti i viška vrijednosti; prenesenu je vrijednost stvorio netkodrugi, dodanu vrijednost stvorio je određeni poduzetnik sa svojimsuradnicima, a višak je vrijednosti razlika između prodavaočeve vrijednosti icijene robe koja je ostvarena na tržištu. Među svim robama osobito suznačajne one koje su po svojoj prirodi monopolne, budući da cijene takvihroba moraju biti primjerene potrošačima imajući pritom u vidu proizvodnemogućnosti. Te cijene obično su niže od stvarnih troškova pa država proizvođače tih roba na odgovarajuće subvencionira.

TROŠAK je izraz koji znači da su potrošene određene vrijednosti radistvaranja nove vrijednosti: to mogu biti nabavljeni proizvodi i usluge(materijalni ili preneseni troškovi) te uloženi vlastiti rad (troškovi rada ilidodani troškovi). Ukupni troškovi poduzeća dijele se na izravne i općetroškove. Izravni su svi oni materijalni troškovi koji ulaze u supstanciju novog proizvoda i troškovi plaća zaposlenika koji neposredno rade na tome proizvodu. Svi su ostali troškovi opći i oni se na nove proizvode raspoređuju

pomoću raznih ključeva. Među njima je i trošak vlastitog kapitala (vlastitatroškovna kamata), koja se od ostalih troškova razlikuje po tome što je netreba nikome platiti. Ako se od prihoda ostvarenog po osnovi prodaje robeodbiju ukupni troškovi sadržani u prodanim proizvodima i uslugama, tadadobivamo poslovni rezultat poduzeća (poslovni dobitak) koji služi isključivoza njegove unutarnje potrebe.



250

USTANOVA je pravna osoba koja obavlja određene djelatnosti koje su odopće koristi za državu i sve ljude koji u njoj žive i rade. U djelatnosti ustanovanastaju određeni troškovi, a njihova važna značajka jest da one nisu profitabilne. Troškovi ustanova se stoga drže općom potrošnjom države ifinanciraju se na isti način kao opći troškovi velikog poduzeća, a to znači od

profita (viška novca, viška vrijednosti) koji stvaraju sva poduzeća u državi. Utom pogledu posebno mjesto zauzimaju ustanove koje se bave razvojnomdjelatnošću, a ta je djelatnost uvijek vrlo rizična pa joj treba posvetiti osobitu pozornost. Među njima su posebice važne ustanove koje su preteče budućim poduzećima (probna poduzeća) jer se u njima razvija proizvodnja (djelatnost)koja će se ostvarivati u budućim poduzećima (profitabilnim institucijama).Verificirane glavnice poduzeća potvrđuju da su te ustanove za toosposobljene.

VLASNIK je izraz za osobu koja svoj novac ulaže u posao koji će mudonijeti veću kamatu od one koju prima u banci na štednju oročenu na godinudana. Tu mu kamatu jamči poduzetnik svojom glavnicom poduzeća koju jeverificirala poslovna banka, jer to znači da mu je banka odobrila određenikredit uz bankovnu aktivnu kamatu. Vlasnik mu stoga nudi to isto uz kamatukoja je nešto niža od bankovne aktivne kamate, ali ne može biti niža od bankovne pasivne kamate. U tome je smislu najbolje rješenje ako je poduzetnik sâm svoj vlasnik, što znači da mu budući poduzetnički posao moradonijeti najmanje onu kamatu koju prima u banci. Tu mu kamatu u svakomslučaju osigurava glavnica poduzeća jer ona je današnja vrijednost budućega poduzetničkog posla, a poduzetnik je i vlasnik te glavnice. To znači damoramo strogo razlikovati vlasnika glavnice poduzeća od vlasnika glavnicenovca, jer samo prvi (vlasnik glavnice poduzeća) može upravljati poduzećem.

VRIJEDNOST je izraz koji čovjeku kaže koliko prema njegovoj vlastitoj procjeni nešto vrijedi. U monetarizmu svaku vrijednost potvrđuje novac i u

tome je najvažnija vrijednost robe koja je predmetom razmjene među svimosobama u državi. Ta se razmjena obavlja na tržištu na kojemu svaka robadobije svoju cijenu, a ona je vrijednost za kupca jer je za nju toliko platio.Kolika je vrijednost te robe za prodavaoca, to zna samo on (ovisno o tomekoliko je zaradio ili izgubio). Za kupca poduzetnika plaćena cijena robe jest prenesena vrijednost jer nju je stvorio netko drugi, a ono što će stvoriti on injegovi suradnici, za njega je dodana vrijednost. I dodanu vrijednost mora potvrditi novac, a to će biti u trenutku kada poduzetnik sebi i svojim



251suradnicima isplaćuje novac za osobnu potrošnju. Ta je isplata u izvornomnovcu, što znači da primalac novca mora platiti porez na dodanu vrijednost(PDV). Zbroj prenesene i dodane vrijednosti ukupna je vrijednost koju poduzetnik nudi na tržištu. Ondje će ta vrijednost dobiti svoju cijenu robe, arazlika između te cijene i vrijednosti jest višak vrijednosti koju je ostvario

poduzetnik; ako je ta razlika negativna veličina, poduzetnik je ostvariogubitak.



252

Documents

Algoritam Kapitala-Vladimir Vugrin