Aktualno Komuniciranje nakon pandemije

BROJ 288 | PROSINAC 2020. HRVATSKE ŠUME 1

Aktualno

Komuniciranje nakon pandemije

Fazanerija Đurđevac„Čisteći medvjedići”Katalog drvnih šumskih proizvoda

Izdvajamo

Svim čitateljima želimo čestit Božić i sretnu Novu godinu

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA | Broj 288 | Godina XXIV. | Zagreb, prosinac 2020. | ISSN 1330-6480

Aktualno

Mjesečnik "Hrvatske šume" | Izdavač: "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: Lucija Vargović, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Darko Posarić, Ana Juričić Musa, Ana Tucak i Mislav Maršić | Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 | e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Maja Sabljak - Mitologija | Zadnja stranica: Maja Sabljak - Boje

Grafički urednik: Gordana Hren | Grafičko oblikovanje i tisak: | Lektura: Dijana Držaić | Naklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA: Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

sadržaj3 Zgode i nezgode Gupčeve lipe

4 Komuniciranje o održivim šumarskim rješenjima nakon krize izazvane koronavirusom

6 Mistična ližnjanska šuma dobiva Plan upravljanja

8 Šišanske legende o zmaju, Svetici i sv. Jeleni Križarici

9 Počela je sadnja 300 ha nove šume u okviru projekta Naturavita

10 Tradicionalna sadnja ove godine pogođena pandemijom

11 Jedan svijet - jedno zdravlje

12 Ulaganjem u mehanizaciju olakšava se rad pridobivanja drva

13 Prioritet je prilagoditi se situaciji i tržištu

16 Dobra volja čini čuda!

18 Izrazito visok mortalitet sadnica

20 Tiskovina namijenjena šumarima, kupcima, ali i studentima

22 Svaka je šumarija posebna, ali Šumarija Đurđevac je jedinstvena

25 Šarene kvarnerske okućnice bez Podbadnja ne bi bile iste

29 Koloritna jesen u jednom od najljepših karlovačkih parkova

31 Šumski vrt – produktivna preslika prirode

34 Mijenja izgled ovisno o količini vlage

36 Šuma između rijeka i oceana

39 Izlučuje mokraćnu kiselinu, čisti krv

40 Jesen se vratila upravo onakva kakva treba biti

42 Dječji kutak


Hrvatska baština

Jednog lijepog dana prije pola stoljeća i još malo više okupili su se pod Gupčevom lipom planinari iz cijelog Hrvatskog zagorja i još malo dalje. U spomen na bunu i Gupčeve puntare postavili su 17. lipnja 1962. spomen-ploču na tram kućice pod čupavom krošnjom lipe. Zagledali su neki u njezinu šuplju unutrašnjost i krhke kore koje su nosile ogromni teret krošnje. Bilo je tu i utjecajnih ljudi s pozicija, općinara, koji su slušali priče planinara i zaključili da ovo stablo ipak ima neku vrijednost kad je okupilo stotinjak ljudi šarenih dokoljenki, s naprtnjačama, a među njima i poneki normalan, u civilnom odijelu...

Uskoro je počela akcija spašavanja. Pred kućicom je jednog jutra osvanula hrpa šodera, vreće cementa, šalung, a unutrašnjost je zapunjena betonom. Bio je to mukotrpan posao, a postojala je opasnost da se

kora lipe jednostavno raspukne pod težinom betona. Tako je punjenje trajalo u nastavcima, a u međuvremenu su izrađeni i postavljeni obruči - da lipa ne pukne od dugotrajne zafrkan-cije.

Trpjela je to lipa i životarila tridesetak godina sve dok oko iskusnog šumara nije primijetilo njezine muke: beton je navlačio vlagu i ono malo debljine njezine kore trunulo je i stanjivalo se iz dana u dan. Onda je opet krenulo spašavanje, iskapanje betona iz unutrašnjosti debla. Posao mukotrpniji od onog prvog. Otada, negdje sredinom 90-ih, do danas krošnja lipe simetrično je orezana, stablo je živnulo, no ostali su okovi.

Tamo gdje je mogla, lipa je sama snagom svojih skrivenih moći izgurala ružne hrđave vijke, a na mjestima se obruč du-boko urezao i urastao u meku lipinu koru. No, lipa trvdoglavo trpi i živi dalje.

Kad zaštita krene u krivom smjeru

Zgode i nezgode Gupčeve lipe

Iako doba korone, Gupčeva lipa odiše zdravljem i privlači djecu svih uzrasta pod svoju krošnju. Njeni obruči bili su ne-davno uzrok zafrkancije: „Lipu tiskaju gaće!“, sjetio se netko od djece gledajući bucmastog Pericu kojem je mama tog jutra u žurbi „odšacala“ gaće koje je prerastao. Da bi došao do zraka, stalno je natezao lastiku sve dok nije pukla. Možemo samo za-mišljati kako je završio Peričin, a kako lipin dan.

Tekst/foto: Dunja Horvatin

Obruči i danas stoje

Gupčeva lipa

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 288 | PROSINAC 2020.

Prije nekoliko tjedana, prirodoslovac Sir David Attenbo-rough oborio je svjetske rekorde dosegnuvši milijun sljedbenika na Instagramu u manje od pet sati s jasnom porukom: spašavanje našeg planeta sada je komunika-

cijski izazov. To je posebno istinito u pogledu šuma u svijetu.Šume imaju ključnu ulogu u pomaganju da se postignu

mnogi ciljevi održivog razvoja, od ublažavanja klimatskih promjena djelovanjem ponora ugljika do osiguravanja hrane, sredstava za život, goriva, skloništa i čiste vode.

Međutim, šumarski sektor ima problema s imidžem.Na mnogim mjestima diljem svijeta šume se smatraju ne-

čim što se treba izdvojiti i zaštititi. Mnoge komunikacijske kampanje oko šuma sadrže opsežne snimke na kojima se šume prikazuju kao velike zelene površine - upravo ono što javnost ne želi vidjeti posječeno. Zujanje motorne pile u tom bi kontekstu mnoge ljude zgrozilo.

No, malo je reći da postoji bitna razlika između održivog gospodarenja šumama i neselektivne sječe.

Izazov je to priopćiti široj javnosti i promijeniti ovaj duboko ukorijenjeni način razmišljanja o šumama. Moramo poboljšati razumijevanje održivog korištenja šuma u različite svrhe, ne samo u korist milijardi ljudi, uključujući neke od najugrože-

Činjenice i percepcija stvarnosti

Komuniciranje o održivim šumarskim rješenjima nakon krize izazvane koronavirusom

Moramo bolje objasniti istinu koju toliko ljudi tek treba shvatiti: kako i zašto održivi drvni proizvodi ne doprinose krčenju šuma, nego upravo suprotno, doprinose održavanju šuma i ekosustava zdravim istodobno pomažući u smanjenju emisija ugljičnog dioksida.

Aktualno

nijih na svijetu, već i kao osnovno sredstvo za zaštitu samih šuma.

Dok se svijet usredotočuje na ponovnu, bolju izgradnju nakon COVID-19, ovaj je komunikacijski izazov bitniji nego ikad. Šume i šumski proizvodi mogu pomoći u suzbijanju kli-matskih promjena i postizanju ciljeva održivosti te bi ih treba-lo uključiti u planove oporavka dok stvaramo novo normalno.

Pandemija je također trenutak u povijesti kada su ljudi svjesniji važnosti šumskih proizvoda u našem svakodnevnom životu. Tijekom krize šumski proizvodi prednjačili su u pruža-nju higijenskih proizvoda i ostalih potrepština za osobnu za-štitnu opremu, biomase za energiju i etanola za čišćenje, kao i pakiranja za hranu i pakete.

koronavirusa je također donio promjenu u stavovima i po-našanju potrošača dok ljudi ponovno procjenjuju svoje prio-ritete. U istraživanju konzultantske tvrtke McKinsey, gotovo dvije trećine ispitanih potrošača napravile su značajne pro-

Tekst: Kai Lintunen, čelnik FAO/UNECE-ove mreže šumskih komunikatora i voditelj međunarodne komunikacije za Finsko šumarsko udruženje (s

engleskog prevela Ana Juričić-Musa)Foto: Goran Vincenc

Šume imaju ključnu ulogu u pomaganju da se postignu mnogi ciljevi održivog razvoja, od ublažavanja klimatskih promjena djelovanjem ponora ugljika do osiguravanja hrane, sredstava za život, goriva, skloništa i čiste vode.

Komunikacija s medijima

Aktualno

mjene u svom načinu života kako bi smanjile svoj utjecaj na okoliš. Više od 60 % ispitanika izvještava o početku recikliranja i kupnji proizvoda u ekološki prihvatljivoj ambalaži. Velika ve-ćina ispitanika kaže da bi veću pažnju trebalo posvetiti sma-njenju onečišćenja - nešto što drvni proizvodi mogu postići zamjenom plastičnih alternativa.

Moramo iskoristiti ovu jedinstvenu priliku da preokrenemo percepciju održivog gospodarenja šumama i šumskih proi-zvoda.

Naposlijetku, postoji snažna priča o „održivom drvu“ jer znanost i inovacije pomiču granice onog što možemo uči-niti s drvnim proizvodima, od građevine do medicine, kao i zamjenom proizvoda na bazi fosilnih goriva proizvodima iz obnovljivih izvora energije. Imamo sjajnu priliku stvoriti uvjerljivu priču o tim rješenjima, preispitati svoje razvojne putove, smanjiti ugljični otisak i zajednički raditi na rješava-nju ekonomske krize uz krizu biološke raznolikosti i klimat-skih promjena.

Što možemo učiniti kako ne bismo propustili priliku za novo uokviravanje šumskog sektora i održivih šumskih proi-zvoda?

Prvo, moramo osigurati dosljednost svojih poruka. Vlade, međunarodne organizacije i privatni sektor moraju surađi-vati na promicanju razumijevanja aktualnih šumarskih pita-nja kako bi se ojačalo održivo upravljanje šumama u politici i praksi.

Drugo, moramo predstaviti inovacije koje koriste drvo kao valjanu, pristupačnu i obnovljivu alternativu proizvodima do-bivenima iz fosilnih izvora.

Treće, moramo pojednostaviti i preoblikovati svoj složeni i apstraktni posao u ljudske priče. Moramo svoju poruku učiniti relevantnom za svakodnevni život ljudi i ono što oni mogu osobno učiniti kako bi pomogli izgraditi bolji svijet.


Na kraju, moramo bolje objasniti istinu koju toliko ljudi tek treba shvatiti: kako i zašto održivi drvni proizvodi ne dopri-nose krčenju šuma, nego upravo suprotno, doprinose odr-žavanju šuma i ekosustava zdravim istodobno pomažući u smanjenju emisija ugljičnog dioksida (CO

2). Kao što kaže po-

slovica: „Činjenica je činjenica, ali percepcija stvarnost“.Kako ljudi preispituju svoj život kao rezultat izravnih i neizrav-

nih implikacija koronavirusa, imamo rijetku priliku da šumarstvo učinimo značajnim dijelom rješenja. Nemojmo to protratiti.

Moramo poboljšati razumijevanje o održivom korištenju šuma u različite svrhe, ne samo u korist milijardi ljudi, uklju-čujući neke od najugroženijih na svijetu, već i kao osnovno sredstvo za zaštitu samih šuma.

Kako se svijet usredotočuje na ponovnu i bolju izgradnju nakon koronavirusa, ovaj je komunikacijski izazov bitniji nego ikad.

Komunikacija s medijima

Obilazak rasadnika Cernik s novinarima

Komunikacija sa zainteresiranom javnosti

Akcije sadnje za građanstvo

Aktualno


Šume hrasta crnike (Quercus ilex) zauzimaju uski obalni pojas Hrvatskog primorja od južne i jugozapadne obale Istre, preko Lošinja, južnih dijelova Cresa, Raba, Paga i kopno od Zadra do Prevlake te većinu južnojadranskih

otoka te predstavljaju najstabilniji ekosustav Sredozemlja.Najvećim dijelom šume hrasta crnike prevedene su u de-

gradacijske stadije makije, gariga i kamenjara. Uzrok tomu jesu stoljeća ljudske civilizacije na obalama Sredozemlja gdje su crnikine šume iskorištavane u razne svrhe, a kvalitetno cr-nikino drvo korišteno za mnogobrojne ljudske djelatnosti, od građevinarstva i brodogradnje pa sve do ogrjeva. Stoga je prava rijetkost naći veći kompleks crnikinih šuma, pogotovo u područjima gdje se šuma dodiruje s morem jer su ti šum-ski pojasevi mahom urbanizirani ili zbog turizma prevedeni u druge fitocenološke oblike.

Jedan od takvih kompleksa jest ližnjanska šuma koja se smjestila na samom jugoistočnom dijelu istarskog poluotoka, u sklopu gospodarske jedinice Magran-Cuf kojom gospoda-ri Šumarija Pula, UŠP Buzet. Kompleks je to koji zauzima, za

Natura 2000

Mistična ližnjanska šuma dobiva Plan upravljanja

Šumska vegetacija Istre jedna je od najzanimljivijih u Republici Hrvatskoj. U njoj su šume hrasta crnike posebna vrijednost i zanimljivost, a ližnjanska šuma, koja spada pod gospodarsku jedinicu Magran-Cuf, jedna je od najvećih crnikinih kompleksa na Mediteranu.Osim velike bilološke raznolikosti, šuma krije brojna arheološka nalazišta, a u njoj su nastale i neke lokalne legende. Sve je to veliki potencijal koji će uskoro dobiti svoj Plan upravljanja kojim bi se zadovoljile sve zainteresirane strane.

litoralno područje, nevjerojatnu površinu od 1.237 ha razli-čitih staništa i za njih vezanih ciljnih vrsta karakterističnih za istarsko podneblje zbog čega je ovaj veliki šumski kompleks postao zanimljiv brojnim zainteresiranim stranama.

Osim dobro očuvanih šuma hrasta crnike, područje obiluje i ostalim prioritetnim staništima i vrstama za zaštitu, a suklad-no direktivama EU-a prednjače eumediteranski i stenomedi-teranski suhi travnjaci i kamenjarski pašnjaci, mediteranske lokve, endemična obalna vegetacija, a u kontaktnoj zoni mora zabilježene su livade posidonije i koraligenska biocenoza.

Cijela gospodarska jedinica Magran-Cuf površine je 5.394 ha, a uz urbane šume u Puli ima još četiri park-šume: Šijana, Busoler, poluotok Kašteja te brdo Soline kojima upravlja Natu-ra Histrica, a tu su i značajni krajobrazi Gornji i Donji Kamenjak kojima upravlja JU Kamenjak u općini Medulin.

Kako bi se ovaj vrijedni ekosustav spasio od mogućih ugroza koje se najviše tiču daljnje urbanizacije, ilegalnog odlaganja otpada, nelegalnog turističkog iskorištavanja te ilegalne sječe, JU Zavod za prostorno uređenje Istarske žu-

Tekst: Goran VincencFoto: Goran Vincenc, Denis Mirković (dron)

Pogled na područje Plana iz zraka


panije sredinom lipnja 2020. godine započeo je izradu Plana upravljanja područjem Luka Budava – Istra u su-radnji s JU Natura Histrica i općinom Ližnjan-Lisignano.

Plan upravljanja zaštićenim po-dručjem i/ili područjem ekološke mreže je akt planiranja kojim se utvr-đuje stanje zaštićenog područja i/ili područja ekološke mreže te se odre-đuju ciljevi upravljanja i/ili očuvanja, aktivnosti za postizanje tih ciljeva i pokazatelji provedbe plana. Donosi se za razdoblje od 10 godina, uz mo-gućnost izmjena ili dopuna nakon 5 godina, odnosno i ranije ako se plan upravljanja odnosi na šumu i šumsko zemljište određene gos-podarske jedinice, što je u ovom planu upravljanja i slučaj. Šu-mama i šumskim zemljištem gospodari se sukladno Progra-mu gospodarenja za gospodarsku jedinicu Magran-Cuf (2019. - 2028.). Šumarija je kroz protekli program obavila prorede na 98 ha te radila na održavanju protupožarnih prosjeka, a na po-dručju se nalazi i priznata sjemenska sastojina hrasta crnike na površini od 14,96 ha i starosti 60 godina. U tom području Hrvatski šumarski institut ima pokusne plohe za utvrđivanje biomase te za praćenje razvitka sjemenjača crnike.

Kompleks se danas isključivo koristi za sport i rekreaciju, a Plan upravljanja i dalje zadržava tu namjenu. Područje je u potpunosti neizgrađeno, a buduće „oplemenjivanje“ područ-ja bazirat će se isključivo na postavljanju edukativnih ploča, predviđenih lokacija za odmorišta i parkirališta, formiranja edukativno pješačkih i biciklističkih staza za različite dobne skupine koje će obuhvatiti prirodne vrijednosti i kulturnu ba-štinu koje ne manjka unutar područja i/ili u kontaktnoj zoni zaštićenog područja što podrazumijeva upravljanje posjeći-vanjem, interpretaciju i edukaciju.

Planom upravljanja, između ostalog, obradit će se i tradi-cijske vrijednosti, tj. legende koje se također mogu uklopiti u turističku ponudu ovog zaštićenog područja. Jedna od tih legendi veže se za uzvisinu Svetica (Monte Madonna), a govo-ri o strašnom zmaju koji je živio u utrobi brda i kome su žitelji Šišana morali povremeno donositi i žrtvovati djevojku koja je slučajno izabrana.

Ukupna površina zaštićenog dijela iznosi 1.237,0095 ha. Proteže se od rta Munat srednji do uvale Budava. Područje je

zaštićeno zbog dobro očuvanih vazdazelenih šuma česmine (Quercus ilex L.)

Kako nam je rekla Latinka Janjanin, stručna savjetnica za prirodne sustave u Zavodu za prostorno uređenje IŽ-a i vo-diteljica izrade Plana upravljanja, krajem rujna održana je radionica na kojoj su sudjelovali svi dionici, uključujući i Hr-vatske šume, te je usvojena vizija zaštićenog područja koja glasi: „Područje ekološke mreže Luka Budava – Istra jedno je od područja s najljepše očuvanim šumama hrasta crnike na Mediteranu. U očuvanom području zadovoljni posjeti-telji uživaju u autentičnom krajobrazu, a njihove aktivnosti na otvorenom čine okosnicu održivog razvoja lokalne za-jednice.“

Ono što je važno u cjelokupnom procesu jest da je lokalna zajednica prepoznala vrijednost ližnjanske šume te su voljno stali iza izrade Plana upravljanja područjem, što danas pred-stavlja rijetkost jer su upravo lokane samouprave te koje rade pritiske na institucije kako bi šumske površine postale urbani-zirane i time donijele više novca u općinsku blagajnu. Srećom, ovdje to nije slučaj.

Načelnik općine Ližnjan-Lisignano Marko Ravnić kaže da su ovo prvi ozbiljni koraci prema održivom gospodarenju ovim područjem. Predmetni Plan upravljanja temelj je svih budućih aktivnosti koje će biti usmjerene k zaštiti i održivoj valorizaciji ovog uistinu jedinstvenog prirodnog područja koje je postalo sastavnim dijelom najveće zaštićene mreže ekološki značaj-nih područja u svijetu – NATURA 2000. Valorizacijom područ-ja Luka Budava - Istra stvorili su se uvjeti za početak razvoja zelenog turizma, turizma za kojeg se opredijelila općina kako

Upravitelj pulske šumarije Valter Buršić, rukovoditelj proizvodnog odjela Christian Gallo te Latinka Janjanin, stručna savjetnica za prirodne sustave u Zavodu za prostorno uređenje IŽ-a i voditeljica izrade Plana upravljanja, u ližnjanskoj šumi

Aktualno

Stanište ugrožene primorske makoviceDivlje kampiranje predstavlja jednu od najvećih ugroza ližnjanske šume

Aktualno


Šišanske legende o zmaju, Svetici i sv. Jeleni Križarici

U dubokoj jami usred brda obitavao je strahotni zmaj, a Šišanci su svakog mjeseca ždrijebom birali djevojku te mu ju nudili za obrok. Tako je jedanput mlađahna djevojka trebala biti dovedena grozovitoj nemani, a dan prije toga njezin je bijedni otac s tugom u srcu otišao od kuće i lu-tao oko brda smišljajući u sebi najsmionije nakane da ne prepusti svoju miljenicu pohlepnim kandžama proklete zvijeri. I dok je shrvan boli lutao šumom, presretne ga dje-vojka božanske ljepote, glave okrunjene zlatnim vijencem, haljine bijele poput snijega, prepuna neiskazive nježnosti. Tješi ga milim riječima i otkrije mu način kako da konačno pripitomi i ubije okrutnu zvijer. Ta djeva bijaše Bogorodica (Svetica).

Kako se legenda sačuvala do današnjih dana, bila je in-spiracija akademskom kiparu Tihomiru Hodaku da izradi skulpturu Bogorodice (Svetice) krajem 2017. godine. Kame-ni blok iz kojeg je isklesan rad potječe iz lokalnog kameno-loma arhitektonsko-građevnog kamena Valtura koji jednim svojim dijelom ulazi u obuhvat područja Luka Budava – Istra.

Druga legenda govori o sv. Jeleni Križarici, majci cara Kon-stantina, koja se čudom spasila kad joj je prijetio brodolom u zaljevu ispod Svetice. Otada je postojao običaj godišnjeg hodočašća 3. svibnja, na dan Uzvišenja svetog Križa, kada mnogobrojni vjernici idu u procesiji iz župne crkve noseći križ i zastave na Sveticu odakle župnik šalje blagoslov moru.

bi sačuvala svoje obalne i morske ekosustave, a istovremeno doprinijela održivom razvoju lokalne zajednice.

Ekološku mrežu NATURA 2000 čine područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, sukladno Direktivi Vijeća o oču-vanju prirodnih staništa i divlje faune i flore te Direktivi Eu-ropskog parlamenta i Vijeća o očuvanju divljih ptica. Ta po-

dručja predstavljaju sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja koja svojom urav-noteženom biogeografskom raspore-đenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i bioraznolikosti. Ekološka mreža omogućava očuvanje ili kad je to potrebno, povrat u povolj-no stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i za njih vezanih vrsta u njihovom prirodnom području raspro-stranjenosti.

U Republici Hrvatskoj ekološka mreža NATURA 2000 propisana je Za-konom o zaštiti prirode. Uredbom o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih

ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže utvr-đena je ekološka mreža NATURA 2000 Republike Hrvatske, kao i nadležnosti javnih ustanova koje upravljaju zaštiće-nim područjima i područjima ekološke mreže za upravlja-nje i donošenje planova upravljanja ekološkom mrežom. Za područje ekološke mreže Luka Budava - Istra nadležnost ima JU Natura Histrica.

Skulptura Tihomira Hodaka Svetici

Posidonija na plaži stvara prihranu za rijetke i zaštićene vrste bilja


Sredinom studenog u osječkom prigradskom naselju Nemetin obilježeni su radovi početka sadnje 300 ha nove šume u sklopu provedbe projektne aktivnosti „Obnova šuma i šumskog zemljišta“ jednog od najve-

ćih projekata zaštite prirode u Republici Hrvatskoj „Razminira-nje, obnova i zaštita šuma i šumskog zemljišta u zaštićenim i Natura 2000 područjima u dunavsko-dravskoj regiji – Natura-vita“, a koji se financira iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova.

Ukupna vrijednost prihvatljivih troškova projekta je 369.575.711,45 kn, od čega 85 % čine bespovratna sredstva Kohezijskog fonda EU-a. Razdoblje provedbe projekta je od 23. lipnja 2015. godine do 23. rujna 2023. godine. Korisnik projekta su Hrvatske šume d.o.o. s partnerima: Ministar-stvo unutarnjih poslova, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i Javna ustanova Park prirode Ko-pački rit.

Početak radova jesenske sadnje obilježili su ministrica re-gionalnoga razvoja i fondova EU-a Nataša Tramišak, ravnatelj Agencije za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Osječko-baranjske županije Davor Mikulić te, kao domaćini, direktor Sektora za šumarstvo Hrvatskih šuma Kre-šimir Žagar i direktor Sektora za zelenu energiju i projekte su-financirane sredstvima EU fondova i međunarodne projekte Mario Klobučar sadnjom po jedne sadnice hrasta lužnjaka. Do sada je obnova šuma izvršena na 306 ha (31 %). Tijekom ove sezone 2020./2021. planira se obnoviti još 300 ha, a gotovo je identičan plan i za sezonu 2021./2022., dok se preostalih oko 100 ha planira obnoviti 2023. godine.

Dugogodišnja zagađenost minama i minsko-eksploziv-nim sredstvima dijelova Osječko-baranjske županije koja su zaštićena područja i područja ekološke mreže Natura 2000 sa sobom je donijela i problem nemogućnosti održivog gos-podarenja šumama i šumskim zemljištem, a što je rezultira-lo degradacijom i lošim zdravstvenim stanjem šumskih sa-stojina. Završetkom aktivnosti razminiranja 3. veljače 2020. godine ovi su predjeli predani korisnicima na upravljanje i gospodarenje te su se stvorili preduvjeti za provođenje dru-gih aktivnosti projekta. Kroz projektnu aktivnost biološke

EU projekti

Projektom je do sada, od ukupno planiranih 1021 ha šuma, obnovljeno 306 ha, a do proljeća 2021. obnovit će se još 300 ha.

obnove šuma obnovit će se 1.021 ha šuma koje su oneči-šćene minama, šuma u kojima se uslijed ratnih djelovanja nije mogla izvršiti pravovremena obnova i koje je zahvatilo sušenje i propadanje.

Planirana sredstva za provedbu ove aktivnosti iznose 46.730.991 kn te čine nešto više od 12 % ukupne vrijedno-sti projekta. Za tu namjenu u rasadnicima Hrvatskih šuma proizvest će se preko 2,5 milijuna sadnica šumskog drveća. Njihovom sadnjom obnovit će se šuma: bijele vrbe (Salix alba) na 320 ha, crne tople (Populus nigra) na 226 ha, bijele topole (Populus alba) na 33 ha, hrasta lužnjaka (Quercus ro-bur) na 316 ha i poljskoga jasena (Fraxinus angustifolia) na 126 ha. Provedba ove aktivnosti projekta Naturavita uključu-je i vraćanje prirodne autohtone vegetacije na ukupno 441 ha površina koje su do sada obrasle alohtonim vrstama (eu-roameričkom topolom, američkim jasenom negundovcem, bagremom).

Ovom će se aktivnošću obnoviti, očuvati i zaštititi po-plavne šume projektnog područja. Treba istaknuti da poplav-ne šume uvelike premašuju svojom općom vrijednošću ostale šume. Njihova se općekorisna vrijednost ističe u hidrološkoj i vodozaštitnoj ulozi u širem prostoru izvan šume te znatnim utjecajem na lokalne klimatske prilike. Ove se šume koriste i kao retencijski prostor. Treba naglasiti da je jedan od ciljeva Strategije Europske unije za bioraznolikost do 2030. posadi-ti najmanje 3 milijarde stabala poštujući pritom sva ekološka načela, štiteći pritom preostale prašume i stare šume. Ponosni smo što Naturavita sa svojih više od 2,5 milijuna sadnica do-prinosi ovom cilju.

Tekst: Irena FranjićFoto: Zdenko Turniški

Događaji

Počela je sadnja 300 ha nove šume u okviru projekta Naturavita

Prvi posađeni hrast lužnjak


Događaji

Tvrtka JYSK koja posluje u 39 zemalja svijeta već godi-nama provodi projekt „Ne štedi na šumi“ koji za cilj ima pošumiti degradirane šumske površine koje se zbog raznih razloga nisu uspjele prirodno obnoviti. Projekt

se sastoji od doniranja sredstava prikupljenih prodajom pla-stičnih vrećica u trgovinama JYSK za nabavku sadnica kojima će se pošumiti navedena područja.

Prošle je godine tvrtka JYSK započela suradnju s Hrvatskim šumama i časopisom National Geographic te je organizirana prva akcija sadnje na zagrebačkoj Medvednici, na području stradalom u olujnom nevremenu.

Uslijedila je jesenska sadnja 2.000 sadnica u okolici Drniša na području zahvaćenom požarom, da bi se akcija nastavila u ožujku ove godine sadnjom 3.000 sadnica hrasta lužnjaka u okolici Mikanovaca.

Četvrti JYSK-ov društveno odgovorni projekt „Ne štedi na šumi“ odvio se na području Šumarije Poreč, gospodarske jedinice Lim, u suradnji s Hrvatskim šumama (UŠP Buzet). Novčana sredstva prikupljena od prodaje plastičnih vrećica u razdoblju od 15. srpnja do 15. rujna 2020. donirana su za na-bavku 1.500 komada dvogodišnjih sadnica hrasta medunca.

Suradnja s tvrtkom Jysk

Tradicionalna sadnja ove godine pogođena pandemijom

Nažalost, drugi val pandemije uzrokovao je probleme u organizaciji same sadnje. Prvotni plan u kojem su djelatnici Jyska trebali zajedno s djelatnicima Hrvatskih šuma saditi je otkazan zbog prevelikog rizika od zaraze, stoga su djelatnici Hrvatskih šuma zasadili sadnice hrasta medunca, nabavljene donacijom, i to u Tulyjeve cijevi, čime su sadnice zaštićene od eventualnog brsta divljači, direktnog sunca, mraza i pepelni-ce.

Na području gospodarske jedinice Lim, unutar šumskog kompleksa Kontija nalazimo kulture zelene duglazije koje su nastale kao rezultat čovjekovog unosa pošumljavanjem 60-ih godina 20. stoljeća.

Odsjek 37h vodi se kao uređajni razred kultura zelene du-glazije starosti 50 godina. Sastojina je potpunog sklopa te se prostire na površini od 1,03 ha, zauzima JZ ekspoziciju, a tip tla je duboka do srednje duboka crvenica.

U odsjeku je Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Lim (2015. - 2024.) propisan rad sanacije i obnove te priprema tla i pošumljavanje domaćim vrstama.

Prošle je godine izvršena sječa na čitavoj površini te je re-aliziran glavni prihod, dok je ove godine izvršena strojna pri-prema tla kao priprema budućoj sadnji.

Na površini je planirano 1.500 kom. sadnica/ha, što ukupno iznosi 1.545 sadnica. Odabrane sadnice su sadnice hrasta me-dunca starosti 2+0 koje se sade u polipropilenske štitnike, tzv. Tulyjeve cijevi.

Prikupljenim sredstvima do sada se nabavilo i zasadilo ukupno 16.500 sadnica različitih biljaka kako bi se obnovile stradale šumske površine. Projekt se na godišnjoj razini odvija u dvije faze: u proljeće se pošumljava kontinentalni dio Hrvat-ske, a u jesen područje Istre i Dalmacije. Cilj je projekta podići svijest javnosti o važnosti šuma i njihovom razvoju i očuvanju te aktivirati zajednicu pružajući mogućnost da se u akciju sad-nje uključe svi zainteresirani građani i djelatnici JYSK-a.

Prošle su godine Hrvatske šume započele suradnju s hrvatskom podružnicom danske tvrtke JYSK, zeleno orijentirane kompanije koja mnogo ulaže u pošumljavanje diljem Europe. Nažalost, ovogodišnja akcija sadnje nije održana, a razlog je svima znana pandemija. No, dvije su se tvrtke snašle te je na kraju ipak jedna površina nedaleko od Vrsara dobila mladu medunčevu šumu.

Tekst/foto: Goran Vincenc

Sadnice hrasta medunca

Radnici Hrvatskih šuma postavljaju Tulyjeve cijevi

Događaji

Jedan svijet - jedno zdravlje (One world - One health) bio je naziv digitalne konferencije Global Landscape Foru-ma održane 28. i 29. listopada ove godine. Tematika ove online konferencije bila je biološka raznolikost. Vođe au-

tohtonih naroda, stručnjaci šumarskih i politika zaštite okoli-ša, šefovi globalnih organizacija, predstavnici mladih i ostali sudionici vezani za tu tematiku raspravljali su i zagovarali važ-nost biološke raznolikosti u prevenciji budućih kriza uzroko-vanih globalnim pandemijama i klimatskim promjenama na sveukupno 50 sesija, plenarnih sastanaka i virtualnih tura. Organizacije koje su sudjelovale odmah nakon konferencije objavile su petnaest preglednih članaka pružajući kritičan uvid u to kako se može napraviti prijelaz s eksploatacije na obnavljanje Zemljinih ekosustava.

Jedan od plenarnih sastanaka tijekom konferencije bio je uključivanje bioraznolikosti u šumarski sektor (Maintreaming biodiversity in the forest sector).

Bioraznolikost je već dobro prepoznati element kod odr-živog gospodarenja šumama. Važna uloga šuma u održavanju biološke raznolikosti također je prepoznata u Strateškom planu UN-a za šume za razdoblje 2017. - 2030. (United Nations Strategic Plan for Forests). Cilj ove sesije bio je razmotriti postojeće koncepte i alate za integraciju biološke raznoliko-sti u gospodarenju šumama i dati pre-poruke za buduće radnje.

Sesiju je otvorila Mette Wilkie, direktorica šumarskog odjela FAO-a, koja je napomenula da se u šumskim zajednicama nalazi velika većina ko-pnene bioraznolikosti i neophodno je uključiti bioraznolikost u šumarski sektor. Također je napomenula da je broj pčela i ostalih oprašivača gene-ralno u padu, pa tako i onih vezanih za šume, zbog toga su stručnjaci iz FAO-a u suradnji sa znanstvenicima iz raznih instituta napravili studije slučajeva i preporuke kako zaštiti oprašivače u šumama i šumskim po-vršinama.

GLF-ova konferencija o bioraznolikosti

Jedan svijet - jedno zdravljeBioraznolikost je već dobro prepoznati element kod održivog gospodarenja šumama. Zaključak je da sve dionike treba uključiti u procese odlučivanja o očuvanju bioraznolikosti u šumskim ekosustavima.

- Zdravlje šuma, njena produktivnost, zaštita biodiverziteta i zarada moraju biti usklađeni. - zaključila je Mette Wilkie.

David Wilkie, direktor Conservation Measures, Wildlife Con-servation Society, predložio je mjere za očuvanje bioraznoli-kosti izvan zaštićenih područja na primjeru tropskih država centralne Afrike. Neke od tih mjera su da se područja koja su pod ingerencijom lokalnih zajednica i autohtonog stanovniš-tva uključe u zaštićena područja (naravno, bez isključivanja lokalnih zajednica). Za to je potrebna i politička i financijska podrška.

Andrea Morales, biologinja iz Asociación Territorios Vivos El Salvador, također je istaknula važnost uključivanja lokalnih

zajednica i autohtonih plemena, naro-čito mladih i žena, u procese odlučiva-nja i donošenja odluka koje se tiču za-štite okoliša i gospodarenja šumama.

- Lokalne zajednice najbolji su za-štitnici svojeg teritorija zbog čega je neophodno osnaživanje i uključivanje lokalnog stanovništva u procese koji se tiču njihovog zemljišta i njegove zašti-te. - zaključila je Andrea Morales.

Jen Rubis iz Green Climate Fund također je istaknula važnost uključiva-nja svih dionika u procese odlučivanja i donošenja odluka te da će bez toga, kao i bez znanja lokalnog stanovništva, biti nemoguće postići ciljeve održivog razvoja (Sustainable Development Go-als). Također je važno povezati znanost te lokalno znanje i naslijeđe.

Plenarni sastanak završio je Robert Nasi, direktor CIFOR-a, koji je potvrdio riječi sugovornika da svi dionici treba-ju biti uključeni u procese odlučivanja i važnosti očuvanja bioraznolikosti u šumskim ekosustavima.

Tekst: Saša DanonIlustracije: GLF



Događaji

Šumarstvo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju i spada u najrazvijeniju granu gospodarstva Republike Hrvat-ske temeljenu na prirodnom bogatstvu. Čovjek, za unaprjeđenje svog života, šumu na različite nači-

Mehanizacija

Ulaganjem u mehanizaciju olakšava se rad pridobivanja drva Šumarstvo određenih područja još je uvelike pod utjecajem tradicije, ali se danas pred modernim šumarstvom postavljaju visoki zahtjevi. Radovi u 21. stoljeću gotovo su u potpunosti modernizirani. Nove tehnologije nešto su što moramo prigrliti i savladati te shvatiti kao pripomoć u gospodarenju državnim šumama na održiv, ekološki osjetljiv, ekonomski učinkovit i socijalno odgovoran način prema društvu u cjelini.

ne iskorištava od pamtivijeka. Od prapovijesnog doba do danas na našim prostorima postoje četiri razdoblja koja objašnjavaju odnos čovjeka prema šumi. U dalekoj prošlo-sti šume su se sjekle stihijski s ciljem dobivanja plodnog

tla, a zatim se drvo sjeklo radi dobivanja gra-đevinskog materijala i energetske sirovine. U 18. stoljeću utvrđena je opasnost za šumski ekosustav te je donesen dobro poznati Šum-ski red Marije Terezije. Danas se strogo regu-lira odnos cjelokupnog društva prema šumi. Važan segment gospodarenja šumama svaka-ko su proizvodni radovi na privlačenju i izvla-čenju drvnih sortimenata iz šume. Nekad se za izvlačenje drva iz šume koristila isključivo ljudska snaga i domaća stoka, dok se danas, napretkom tehnologije, taj posao odrađuje pomoću mehanizacije. Riječ je o strojevima koji su specijalizirani za rad u šumi te su prila-gođeni za rad na često puta osjetljivom šum-skom tlu. Kao takvi uvelike olakšavaju posao ljudima, a njihove preferencije usavršavaju se iz godine u godinu kako bi negativan učinak na okoliš bio što manji.

Tekst/foto: Helena Jakobović

Dva šumska traktora njemačke marke HSW 904 nabavila je UŠP Zagreb Planom investicija iz 2019. godine

Specijalnu opremu čini bežično upravljanje traktorom i vitlom daljinskom kontrolom kako bi se olakšao posao na zahtjevnijim i nepristupačnim terenima

Lovstvo

U svibnju ove godine pisali smo o nabavi dvije šumske žičare za Uprave šuma Podružnice Zagreb i Karlovac koje su ubrzo nakon preuzimanja stavljene u pogon, a naši su djelat-nici dokazali koliko su stručni i spretni u obavljanju zahtjev-nog posla u gospodarenju šumama primjenom novih teh-nologija. Ulaganjem u mehanizaciju i savladavanjem novih tehnika rada, čovjek nastoji smanjiti ili ukloniti opasnosti i mogućnosti ozljeđivanja radnika, ali i zaštititi tlo i pomladak.

U Planu investicija zagrebačke podružnice iz 2019. godine bila je nabava dva nova šumska traktora. S obzirom na dugi rok isporuke, ali i globalnu pandemiju uzrokovanu pojavom koronavirusa, preuzimanje je izvršeno u listopadu 2020. godi-ne u Šumariji Krapina. Riječ je o šumskom zglobnom traktoru (skideru) njemačkog proizvođača marke HSM 904. Preuzima-nju i impresivnoj demonstraciji rada novog zglobnog šum-skog traktora na području gospodarske jedinice Maceljsko gorje uz predstavnike Šumarije Krapina i upravitelja Davora Poslončeca prisustvovali su predstavnici Hrvatskih šuma iz Sektora za šumarstvo: direktor Krešimir Žagar i rukovoditelj Mladen Slunjski te iz Uprave šuma Zagreb: voditelj Damir Miš-kulin i rukovoditelj Zoran Bumber.

Pridobivanje drva i iskorištavanje šuma dio su šumar-stva koji iziskuju najveće napore zbog čega su rizici i opa-snosti pri radu veliki. Sa svojom, preko 250 godina, dugom tradicijom šumarstvo u Hrvatskoj jedna je od najznačajnijih, ne samo gospodarskih, nego i društveno važnih djelatnosti. Nove tehnologije nešto su što moramo prigrliti i savladati te shvatiti kao pripomoć u gospodarenju državnim šumama na održiv, ekološki osjetljiv, ekonomski učinkovit i socijalno od-govoran način prema društvu u cjelini i zaposlenicima tvrtke koji, osim što su šumari, ujedno su i zaštitari.

Podaci o strojuTežina stroja je 10,8 tona, zvučno izolirana kabina sigurno-sno je testirana, a tahometar – brojač radnih sati, indikator radne temperature, goriva i svjetla samo su neki od instru-menata osnovne opreme. Vitlo ADLER ima maksimalnu dužinu privlačnog užeta sajle 150 m po vitlu (dvobubanj-sko vitlo), a snaga vitla je 2 x 16 t. Specijalnu opremu čini bežično upravljanje traktorom i vitlom daljinskom kontro-lom kako bi se olakšao posao na zahtjevnijim i nepristu-pačnim terenima.

Preuzimanju su prisustvovali predstavnici Hrvatskih šuma: direktor Krešimir Žagar i rukovoditelj Mladen Slunjski

Uzgoj fazana za lov ima dugu tradiciju u Đurđevcu. Pre-ma navodima lokalnih povjesničara u prvoj polovici 20. stoljeća, uzgojem se prvo bavilo lokalno lovač-ko društvo, a zatim đurđevački industrijalac Emanuel

Braun preuzima lovište i na Đurđevačkim peskima utemeljuje prvo umjetno uzgajalište fazana u Hrvatskoj. U ratnim i po-slijeratnim zbivanjima uzgajalište Braunovih je ugašeno. Tek je 1963. godine Šumsko gospodarstvo iz Koprivnice – Pogon Đurđevac ponovno pokrenulo uzgajalište i osnovalo fazaneri-ju. U nekim izvorima spominje se podatak da je prvi uzgojni centar za proizvodnju fazanskih pilića u vlasništvu šumskog gospodarstva bio podignut 1949. godine u Šumariji Repaš. Proizvodnja se sastojala u leženju fazanskih pilića pomoću ko-košjih kvočaka. Zbog skupoće proizvodnje, centar je zatvoren i Peskima je podignuta fazanerija s inkubatorima. U smanje-nom opsegu ona radi i danas te održava tradiciju uzgoja per-nate divljači.

Fazaneriju Peski osmislio je 1963. prof. dr. Drago An-drašić, stručnjak za lovstvo sa Šumarskog fakulteta u Zagre-bu, prema najmodernijim tehnologijama i najvećim opse-gom proizvodnje u bivšoj državi. Prvi voditelj fazanerije bio je Andrija Sraček. Divljač je uzgajana za potrebe lova jer su u lovište osim domaćih, dolazili i brojni inozemni lovci. Isto tako, ispuštanjem umjetno uzgojene pernate divljači poveća-valo se brojno stanje divljači i poboljšavala genetska struktura lovišta. Fazani su prodavani i lovačkim društvima te je fazane-rija 1969. ostvarila rekordni prihod od 110 tisuća dolara. Od prvotno planiranih 20.000 pilića godišnje, potražnja je znatno

Fazanerija u Đurđevcu

Prioritet je prilagoditi se situaciji i tržištuNa najvišoj pješčanoj dini podravskih pijesaka, s lijepim pogledom na krajolik, pet kilometara od Đurđevca, smjestio se Lovački dom Peski. Manje je poznato da je dom sastavni dio lovno-ugostiteljskog kompleksa s brojnim objektima fazanerije.

Tekst/foto: Lucija Vargović

Lovački dom Peski sastavni je dio lovno-ugostiteljskog kompleksa s fazanerijom


Lovstvo

narasla te je početkom 80-ih godina uzgajano čak 100.000 fa-zana, 20.000 poljskih jarebica i 10.000 divljih pataka. Na mo-zaičnom šumsko-poljoprivrednom kompleksu od 10,5 hekta-ra izgrađeno je i do danas održavano 10 volijera, zgrada za inkubatore, natkrivenih objekata za prijelazno razdoblje od izlijeganja do uzgoja na otvorenom (zimovnici), preko stoti-nu kaveza za prepelice, trčke i zečeve. Paralelno s osnivanjem fazanerije, 1962. – 1967. godine, izgrađen je Lovački dom Pe-ski s četiri zvjezdice, 24 ležaja i vrhunskim restoranom koji je danas okosnica lovnog turizma ovog dijela Hrvatske. Pansion i uzgajalište nalaze se u lovištu Peski ukupne površine 14.192 ha. Za spomenuti je da UŠP Koprivnica posjeduje i lovište Re-paš sa 6.252 hektara i LD Čambina s 22 kreveta i također četiri zvjezdice.

Krajem 80-ih smanjuje se opseg rada fazanerije. Trend lova na pernatu divljač je opadao, a ratna zbivanja gotovo su u potpunosti onemogućila vođenje uzgoja, prekinula or-ganizirane komercijalne lovove i potrebu za uzgojem. Nakon Domovinskog rata proizvodnja se nije obnovila u punom po-gonu već samo prema zahtjevima tržišta i potražnji divljači. Uzgoj iz inkubatora prvi je bio prekinut, pilići su se dobavljali iz drugih uzgajališta, a postepeno se prešlo na dovoz odraslih jedinki koje se drže u volijerama. Nabavljanje samo potreb-nog broja odraslih jedinki se, osobito u razdoblju pandemije bolesti COVID-19, pokazalo kao prednost jer je primjerice ove godine dobavljeno 700 fazana i ne postoji rizik od „gubitaka“, dok je prema očekiva-noj potrebi za 2019. godinu u fazaneriji bilo 2.000 fazana.

Ove su godine otkazani gotovo svi sku-pni lovovi i dolasci iz inozemstva. Najčešći su gosti bili iz Austrije, Njemačke, Rusije, Luksemburga i Italije te bi bio problem re-alizirati veći broj uzgojene divljači među domaćim lovcima.

Osim lova na pernatu divljač i ze-čeve, lovišta UŠP Koprivnica poznata su diljem Europe po kvalitetnim grlima je-lenske divljači, lovu na divlje svinje i srne. Veliki broj izlučene divljači u lovnoj godini 2019./2020., čak 279 komada divlje svinje, 35 grla jelena običnog i 87 grla srne obične,

ne bi se mogao plasirati na tržište da nije Lovačkog doma Peski. Za potrebnu pove-znicu od lovišta do restorana izgrađen je objekt u kojem se obrađuje (evisceracija, otkožavanje i čišćenje) krupna i sitna div-ljač iz lovišta u UŠP Koprivnica. Prvi je ta-kav objekt u Hrvatskim šumama izgrađen i stavljen u pogon 2006. godine te opremljen vrhunskom opremom. Od ulaska Republike Hrvatske u EU posjeduje HACCP certifikat tako da zadovoljava sve higijensko-tehnič-ke standarde koje propisuje HACCP (Hazard Analysis Critical Contro Points – Analiza opa-snosti i kritične kontrolne točke). Objekt vode stručno osposobljeni mesar i pomoć-

nik te osigurava visoku kvalitetu obrade mesa. Divljač se pro-daje u veleprodaji na osnovu godišnjeg Ugovora, manji dio u maloprodaji, a najzaimljivija je interna prodaja za potrebe lovačkih domova u sastavu Hrvatskih šuma te kroz vrhunski pripremljena jela u restoranu LD Peski poznatom po jelima od fazana, jelena, srne i divlje svinje.

Zanimljivo je, a i pokazuje koliko odjel za lovstvo UŠP Koprivnica prati „trendove“ i ispipava tržište, da su 2010. – 2016. godine uzgajali divlje, američke purane. Tih su godina u fazaneriji držali po 150 purana, no kako je interes opadao, nisu nastavili proizvodnju. Uz fazane trenutno u umjetnom kaveznom uzgoju imaju divljeg zeca sa 100 parova matičnog fonda. Preostale objekte fazanerije koriste po potrebi, no svi su održavani i spremni za nove ideje i pokušaje.

Iako je samo 4 stalna djelatnika uključeno u rad i brigu o cjelokupnom kompleksu, uredno održavan prostor i opsež-na infrastruktura odaju dojam kao da ovdje radi manja radna jedinica. Rukovoditelj odjela za lovstvo Krunoslav Jurić i Kre-šimir Mihaldinec, koji je posvećen radu đurđevačkog lovstva, koordiniraju sve aktivnosti. Ističu da je važan doprinos svakog od zaposlenih, a usklađenost Odjela za lovstvo, djelatnika LD Peski, Šumarije Đurđevac i Kloštar Podravski najjači adut za dobar rad i rezultat. Uz mnogo inovativnosti i prilagodbe cjelokupna usluga ostavlja odličan dojam, potvrdu profesio-nalnosti i ljubavi prema struci. Visoka razina poslovanja duži

Divlji zečevi u kaveznom uzgoju s automatiziranim pojilicama

Divljač se u uzgajalištu hrani smjesom od domaćih sirovina



je niz godina prepoznata među gostima i strukom te se ov-dje održava terenska nastava iz predmeta Lovstvo Šumarskog fakulteta u Zagrebu, kao i dio Programa osposobljavanja za lovce.

Odjel za lovstvo UŠP Koprivnica intenzivno radi na pro-mociji i komunikaciji s javnošću. Svake se godine predstavljao na Sajmu lova u Varaždinu, jednom od većih temat-skih sajmova države, ali i jednom od većih lovačkih sajmova regije. U suradnji s lokalnom samoupra-vom organiziraju radionice za stanovništvo o pra-vilnom korištenju repelenata i električnih pastira za zaštitu od divljači. Lovište Peski vrlo je fragmenti-rano, šume su okružene s mnogo poljoprivrednih površina, a brojni putevi koji prolaze šumom i po-vezuju naselja i privatne čestice onemogućavaju ograđivanje lovišta i otežavaju čuvanje lovišta i sprečavanje šteta. Stoga je fokus koprivničkog lov-stva na kvaliteti uzgoja, sprečavanju štete na poljo-privrednim površinama i krivolova. Kvalitetu lovišta potvrđuje činjenica da je u lovištu Peski ove godine odstrijeljeno trofejno najkvalitetnije grlo jelenske divljači u lovištima Hrvatskih šuma od 223,56 točke.

Zbog nepogodnih okolnosti koje se odražavaju i na lovstvo, oprezni su u planiranju. Svjesni su da za pravu strategiju u ovom trenutku treba dobro poznavati svoje mogućnosti, biti strpljiv, promotriti ekonomska kretanja u regiji, klimatske promjene koje djeluju na stanišne uvjete, situaciju u doma-

ćim i inozemnim lovištima, trendove u lovstvu i bez ulaženja u nepotrebne rizike iznositi konkretne planove. Koristeći po-voljne prirodne i ostale uvjete, lovstvo UŠP Koprivnica svojim radom doprinosi ovoj djelatnosti cijele regije, a njihovi uspjesi dokazuju da se samo radom i ulaganjem mogu postići dobri rezultati u lovstvu i lovnoj privredi.

Krunoslav Jurić i Krešimir Mihaldinec ispred kapelice sv. Huberta gdje započinje svaki lov

Krunoslav Jurić i Krešimir Mihaldinec ispred volijere s fazanima

Lovstvo


Intervju

Jedna od takvih inicijativa koja se pojavila ove godine i to u vrijeme pandemije koronavirusa su „Čisteći medvje-dići“ iz Nove Kapele. Riječ je o građanskoj inicijativi koja za cilj ima očistiti šume u urbanom okruženju od silnog

otpada, koji ostavljaju nesavjesni građani, i to sve uz pjesmu i lijepo druženje.

Ime inicijative aludira na poznati crtani film, a već su sada postigli lijepe rezultate na kojima ne namjeravaju stati. Zahva-ljujući njima, šume u okolici njihove Nove Kapele i Križevaca ali i urbanih šuma poput Maksimira i Grmoščice izgledaju ljep-še i čišće.

O tome kako je došlo do ideje pa do skorašnjih akcija, raz-govarali smo s osnivačem „Čistećih medvjedića“ Pericom Šte-

Predstavljamo vam „Čisteće medvjediće“

Dobra volja čini čuda!

Tekst: Goran VincencFoto: ustupljeno od ČM-a

Ekološki aktivizam posljednjih je nekoliko godina uzeo maha ne samo u Hrvatskoj, već i u svjetskim razmjerima, što i ne čudi jer nam je planet itekako ugrožen, a sve više ljudi postaje toga svjesno i spremno je dati svoj obol u njegovu spašavanju. Ipak, treba istaknuti kako su pojedini aktivisti konstruktivniji od drugih te se svojim proaktivnim pristupom ističu među brojnim skupinama, bilo da je riječ o akcijama pošumljavanja, čišćenja divljih deponija ili edukacijama lokalne zajednice o ekološkim problemima kojima smo svi mi na neki način zahvaćeni.

fanom koji nam je predstavio ovu, za sada malu, ali vrlo kon-kretnu i učinkovitu grupu.Kako je došlo do osnivanja inicijative „Čistećih med-

vjedića“ i tko je dao inicijativi ime?Do inicijative je došlo spontano. Inače živim u Zagrebu i

zbog koronavirusa sam se vratio u Novu Kapelu jer više nismo mogli organizirati koncerte, a od čega inače živim. S nećakom sam šetao šumom i uočio da ima jako puno smeća. Poslao sam poruku sestri Valentini i nećakinji Magdaleni da bismo malo mogli u akciju jer je tada bio lockdown i družili smo se samo unutar obitelji. Nakon nekoliko čišćenja, na Dan planeta Zemlje odlučili smo izaći van s idejom na društvenim mreža-ma i tad su nam se ljudi počeli pomalo pridruživati. Početkom

Ekipa spremna za rad


svibnja vratio sam se u Zagreb i sad smo tu najaktivniji, pri-marno u Maksimiru. Do imena smo došli laganim prijateljskim „brainstormanjem“, a na kraju je ovo „čisteći“ smislio moj ci-mer Vladimir Vlejd Halgota.Kakav je odaziv volontera?Puno nam ljudi daje podršku uživo ili preko društvenih

mreža, ali ništa ne može zamijeniti teren. Kroz naše akcije od 29. ožujka do sada prošlo je preko sto ljudi, što je po meni odlična brojka za nešto što je počelo kao obično obiteljsko druženje u šumi. Posebno smo sretni kad nam ljudi iz cijele Hrvatske jave da su sami počistili nešto u svom kraju jer smo ih mi inspirirali. Ono što vrijedi istaknuti je da imamo i puno djece koja dođu s roditeljima čistiti. Za sada je najmlađa Vita koja je prije nekoliko dana napunila četiri godine. Svi znamo koliko je važno da naše klince odgajamo u tom duhu i da jed-nog dana ne ponavljaju naše greške te da se „prijateljskije“ i odgovornije odnose prema okolišu i prirodi. Prati vas glas aktivista među kojima je odlična radna,

ali i međuljudska atmosfera pa na akcijama često pad-ne i koja nova pjesma. Kako postižete tu dobru atmos-feru po kojoj ste u kratkom roku postali prepoznatljivi?

Nitko na ovakve akcije ne dolazi niti odlazi loše volje. Tu nema novaca niti zarade, dapače, ljudi ulažu ne samo svoje vrijeme, nego i novac jer nekada treba platiti gorivo, hranu, piće, alat, radne rukavice i ostalo što nam treba da bismo napravili jednu akciju. Uvijek ističemo sigurnost kao glavni prioritet i na početku imamo obavezno upoznavanje novih medvjedića koji prvi puta dođu. Tu već ljudi osjete neko za-jedništvo i dobru atmosferu, a onda sve vodi jedno drugom. Šuma jako puno daje i u trenutku kad iz one gradske vreve uđete u nju, dobijete jednu novu energiju. Krene svojevrsno unutarnje čišćenje. Razni su profili i generacije ljudi koji su uključeni u inicijativu i svatko donosi dašak nečeg svoga. Ku-mulativni učinak je baš ovo što ste napisali u pitanju.

Skladištenje otpada na propisan način veliki je pro-blem. Kako reagiraju lokalne samouprave kada im ka-žete da ćete čistiti na njihovom području?

Imamo uglavnom pozitivna iskustva, kao npr. u Novoj Ka-peli gdje nas je Općina podržala od prvog dana ili u Križevci-ma gdje smo imali dvije velike akcije s 30 i 40 ljudi. Općeni-to govoreći, dio problema je i u manjku svijesti o problemu među institucijama. Imali smo nedavno iskustvo da ljudi iz lo-kalne samouprave ne razumiju i ne prepoznaju da su šumske površine oko grada itekako zagađene, nego su nas gurali u smjeru da treba očistiti neki parkić jer se mladi tamo okupljaju ili tome slično. Istovremeno, tek trebamo naići na šumu koja

„Čisteći medvjedići“ prepoznati su po odličnoj atmosferi

Intervju

Odaziv volontera je odličan


nema smeća. Mi, naravno, jesmo otvoreni i za te vrste akcija - čišćenja parkića i perivoja. To je odlično za popularizaciju, za-pričati se s ljudima, odlično reagiraju i svima je drago. No, naša su specijalnost više „dubinska čišćenja“, vađenje smeća koje je tu ponekad i desetljećima, zatrpano pod lišćem i humusom. I dok motikom i rovicom otkopavamo takve hrpe, često se za-pitamo: „Pa treba li nastaviti, ovo je već inertni otpad, sve se već razgradilo?“, a taman u takvom trenutku čuješ šuplji zvuk pod motikom i iskopaš bocu starog motornog ulja i shvatiš da se takve otrove mora maknuti iz prirode. Nastojimo biti što pozitivniji i učiti što više na svemu što radimo jer nitko od nas nije profesionalac kad su šume, i generalno, ovakve inicijative u pitanju.Nažalost, otpad u šumama djelo je nesavjesnih ljudi.

Postoje li načini da se na njih djeluje kako bi konačno postali svjesni problema divljih deponija?

Unatoč svim organiziranim odvozima smeća, kontejne-rima, reciklažnim dvorištima, u šumama još uvijek otkriva-mo i svježe gomile. No, to je jedna strana priče. Upravitelji i vlasnici šumskih zemljišta također mogu učiniti nešto više. Recimo, očito su potrebne češće kontrole i postoji prostor za veću suradnju s građanima. Ljudi su voljni ići u prirodu i sudjelovati u akcijama čišćenja, to je lijepo iskustvo za sve uključene, rad na zraku, druženje i dobrobit za okoliš. No tu je potrebna i volja institucija, da se potiču takve akcije, da se pritom i obrazuje sudionike o drveću, prirodnoj ravnoteži, održivom upravljanju šumama... Takve akcije i samim insti-tucijama mogu biti dugoročno ulaganje u zdravlje šuma. Ne samo da građani pružaju neki besplatan rad, nego će ti građani, pogotovo već spomenuta djeca, biti veliki korektiv odraslima kojima bi u budućnosti palo na pamet bacati ot-pad u prirodu. Ne možemo iz svog iskustva reći da institucije nisu voljne pomoći kad ih se povuče za rukav, no problema ima toliko da ih se ne može riješiti oslanjajući se na privatne civilne inicijative, nego takvi programi trebaju biti pokrenuti na razini države, općina i šumarija.Koji su Vam planovi za neke skorašnje akcije?Želimo se proširiti u što više gradova Lijepe Naše. S nekim

lokalnim samoupravama već smo u pregovorima, ali nam si-tuacija s koronavirusom ne ide nimalo na ruku pa smo neke akcije morali odgoditi za proljeće. Svi oni koji nam se žele pridružiti neka nas potraže na Facebooku i Instagramu. Rado ćemo primiti sve ljude dobre volje koji vole prirodu i društvo. Čisto, čisto!

Čisto! Čisto!

U Šumariji Perušić, UŠP Gospić, izvršeno je u proljeće ove godine pošumljavanje sadnicama crnog bora u trima odsjecima gospodarske jedinice Žitnik na po-vršini od 27,16 ha. Posađeno je 38.600 sadnica golog

korijena i 29.358 sadnica u kontejnerima starosti 1 + 2 i 2 + 0. Sadnice su sađene u skladu sa Zakonom o šumama, što znači da je pošumljavanje izvršeno nakon izvršenja glavnog

Intervju

Pojava velike borove pipe u Šumariji Perušić

Izrazito visok mortalitet sadnica Ovogodišnje pošumljavanje crnim borom u Šumariji Perušić, koja je sastavnica Uprave šuma Podružnice Gospić, završilo je velikim gubitkom. Polifagni šumski štetnik, velika ili smeđa borova pipa, lat. Hylobius abietis L., uzrok je sušenja gotovo 90 % sadnica.

Tekst/foto: Marija Glavaš

Upravitelj dr. sc. Luka Kasumović


Zaštita šuma

prihoda, a prije proljeća naredne 2021. godine. Uzgojene su u rasadnicima Oštarije (UŠP Ogulin), Frančeskija (UŠP Buzet) i Podbadanj (UŠP Senj).

Crni bor, lat. Pinus nigra L., odabran je u skladu s odredba-ma paneuropske ekološke mreže Natura 2000 o sadnji au-tohtonih vrsta drveća. Za podizanje kultura četinjača u obzir dolaze i obična smreka, lat. Picea abies (L.) H. Karst., i bijeli bor, lat. Pinus sylvestris L. Bijeli bor, pojasnio je upravitelj Šumarije Perušić dr. sc. Luka Kasumović, izbjegavaju s obzirom na to da je riječ o vrlo lomljivoj vrsti, podložnoj vjetrolomima i vjetroi-zvalama pa je kao takva zahtjevnija i skuplja za gospodarenje.

U proljeće ove godine primijećeno je da se sadnice crnog bora suše. Osim što obnaša funkciju upravitelja šumarije, dr. sc. Luka Kasumović visoko je specijaliziran stručnjak za za-štitu šuma iza kojega su objavljeni znanstveni radovi i koji je sudjelovao na međunarodnim skupovima posvećenima za-štiti šuma, a od kojih je jedan IUFRO održan u Kanadi 2014. godine.

Odmah je po izlasku na teren sa sigurnošću utvrdio kako se radi o napadu velike borove pipe, lat. Hylobius abietis L. Utvr-dio je jasno vidljive tragove žvakanja tipične za predstavnike reda kornjaša, lat. Coleoptera L., koji ima usni ustroj prilagođen za grizenje i žvakanje. Pipa žvakanjem u potpunosti prstenu-je korjenov vrat, što znači da dolazi do prekida dotoka vode i hranjiva kroz korjenov sustav te sušenja i odumiranja sadnice.

Sadnice su napali štetnici koji su izašli iz tla u kojem su pre-zimili, a gdje su vezani uz korjenov sustav. Korijenje u ovom konkretnom slučaju pripada panjevima crnih borova koji su zaostali nakon izvršenja glavnog prihoda.

O velikoj borovoj pipi pisao je šumarski stručnjak prof. dr. sc. Ivan Spaić za Šumarski list još 1966. godine. Ovog je šumskog štetnika opisao kao jednog od najopasnijih za boro-ve kulture. Kukac pripada redu kornjaša, lat. Coleoptera, i po-rodici pipa, lat. Curculionidae. Što se tiče izgleda, dužina im va-rira od 7 do 17 mm, a ženke su često veće od mužjaka. Smeđe su ili crno-smeđe boje s bjelkastim točkama. Ono po čemu je jasno vidljivo da je riječ o pipama jest glava produžena u rilo. Na kraju rila sa svake strane nalazi se ticalo. Razvijena ličinka dužine je do 14 mm, tijelo joj je bijelo-žućkaste boje, glava tamnosmeđa, a noge izostaju.

Životni je ciklus kompliciran prvenstveno jer je razvoj koji prethodi nastanku imaga vrlo ovisan o temperaturi. Žive i do

dvije godine i mogu odlagati jaja i po više puta, a iz jaja se ličinke onda legu u različito doba godine. Zato u rano proljeće iz skloništa izlaze imaga koja pripadaju dvjema generacijama, s time da prvo izlaze oni stariji. Stariji izlaze sa svrhom regene-racije kada ženke prikupljaju energiju za odlaganje jaja nakon zime, a mlađi odmah po izlasku počinju žderati kako bi priku-pili energiju za razmnožavanje.

Valja napomenuti da su sadnice u kontejnerima zdrav-stveno sigurnije od onih golog korijena. Osim toga, dr. sc. Kasumović ističe kako za njih postoji učinkovita zaštita koja se primjenjuje prije samog sađenja. Primjenjuje se tako da se korjenovi vratovi premažu kistovima mješavinom voska ili čistim voskom ili mješavinom ljepila i sitnog pijeska s plaže (sitni botovac). Na taj način stvara se fizička barijera koja u potpunosti sprječava veliku borovu pipu u žderanju, a koja je onda orijentirana na dopunsku prehranu. Upravitelj Šumarije Perušić dr. sc. Luka Kasumović pojasnio je kako je riječ o patentu švedskog studenta koji je za svoju učinkovitu ideju nagrađen u iznosu od milijun švedskih kruna. Bude li postupak odobren, očekuje se da će novoposađene zaštiće-ne sadnice nesmetano potjerati korijenje, odnosno opstat će. Predviđa se da će mortalitet sa sadašnjih 90 % pasti na oko 15 %, što je u kulturama itekako prihvatljivo.

Kao rješenje trenutno se razmatra odustajanje od pošu-mljavanja crnim borom i u tijeku je rasprava vezana uz odabir zamjenske vrste.

Napadnuta borova sadnica

Prstenovan korjenov vrat


Publicistika

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskim šumama ove je godine na tržište izbacio Katalog drvnih šumskih

proizvoda tiskan na 217 stranica s 402 fotografije.

Ovaj priručnik tiskala je Og-grafika iz Jastrebarskog, a autori knjige su prof. dr. sc. Željko Zečić i doc. dr. sc. Dinko Vusić, dok su recenzenti prof. dr. sc. Marijan Šušnjar, doc. dr. Jurij Marenče i izv. prof. dr. sc. Jusuf Musić.

Tiskovina je kao priručnik namije-njena prije svega kolegama šumarima u svakodnevnom operativnom šumar-stvu, u sustavima pridobivanja drva, prodaji drvnih proizvoda te u izradi pla-nova proizvodnje, a posebno studenti-ma na svim studijskim programima za aktivno učenje i uključivanje u realan sustav proizvodnje. Mogu ga koristiti i kupci drvnih proizvoda, kao i svi ostali koji se žele baviti ovom problematikom. Katalog prikazuje tehničke specifikacije šumskih drvnih proizvoda gospodarski značajnih vrsta drveća. Sadržaji u priruč-niku podijeljeni su u 3 glavna poglavlja i o svakome želimo dati kratak prikaz.

U Predgovoru autori navode norma-tivne sustave koji su se primjenjivali u određenom razdoblju i zakonske akte koji to područje reguliraju. Naglašava se i suradnja znanosti i stručnoga rada inženjera u području šumarstva i drvne tehnologije.

Prvi dio Kataloga prikazuje na-mjenske drvne proizvode u kojem su opisane greške, načini mjerenja i opis pojedinoga drvnoga sortimenta s do-puštenim greškama. U poglavlju A opi-

Katalog drvnih šumskih proizvoda

Tiskovina namijenjena šumarima, kupcima, ali i studentimaPotreba za izdavanjem i tiskanjem ovoga djela jest dugo razdoblje or-ganiziranog šumarstva na području Republike Hrvatske koje je zapo-čelo prije više od 250 godina. Tijekom proteklog vremena, posljednjih gotovo 100 godina nije bilo tiskovina sličnoga sadržaja u kojima su na jednom mjestu prikazane specifikacije drvnih šumskih proizvoda.

sano je razvrstavanje šumskih drvnih proizvoda po namjeni, a kroz pet glav-nih potpoglavlja prikazuju se osnovne značajke svakoga dijela. Za razumije-vanje i tumačenje tehničkih specifika-cija svakoga proizvoda nužan je prikaz nove terminologije sukladno razdoblju važenja i primjene određenog norma-tivnog sustava. U prvom potpoglavlju Terminologija opisani su nazivi za di-menzije i izračun obujma proizvoda, zatim greške drava, načine mjerenja i razvrstavanja te prikazi oblog tehnič-kog drva prema namjeni, a koji obu-hvaća trupce za mehaničku preradu (furnirske i pilanske trupce), tanku oblovinu za daljnju mehaničku prera-du, oblu građu za direktnu upotrebu te sitno tehničko drvo, također za izravnu upotrebu, po vrstama ili skupinama vr-sta drva. Sljedeći dio namjenskih nor-mi odnosi se na prostorno drvo koje obuhvaća norme drva za ogrjev, zatim drvo za proizvodnju celuloze i drvo za proizvodnju drvnih ploča.

Drugi se dio sadržaja Kataloga od-nosi na tehničke specifikacije i značajke šumskih drvnih sortimenata prema os-novnim kriterijima kakvoće dijela stabla za sve važnije gospodarske vrste drve-ća. Značajno je da je u Katalogu pred-stavljena nomenklatura komercijalnih vrsta drveća gdje se navodi botanički naziv vrste ili vrsta drveća, a kojima se dodjeljuje jedinstveni kod i jednostav-no se primjenjuje na zajedničkom eu-ropskom tržištu.

U poglavlju B Industrijsko oblo drvo, sukladno novom normativnom susta-vu drvnih šumskih proizvoda, objaš-

Tekst/foto: dr. sc. Željko Tomašić i prof. dr. sc. Željko Zečić

njena je Terminologija koja se u nekim opisima razlikuje u odnosu na prethod-ni normativni sustav. Dalje se, suklad-no novim propisima, opisuje mjerenje dimenzija, izračun obujma i količine proizvoda. Prema novim kriterijima povećavaju se minimalne dimenzije, duljina i srednji promjer u odnosu na prethodne norme. Zatim se prikazu-ju i opisuju osnovne značajke obloga drva i biološka oštećenja. Potom slije-di prikaz trupaca sukladno kriterijima kakvoće i novih dimenzija, minimalnih duljina i promjera s oznakama kakvoće svakoga trupca.

Dalje slijedi razvrstavanje obloga drva po vrstama i kakvoći u četiri razre-da kakvoće: drvo hrasta lužnjaka, kitnja-ka te ostalih vrsta hrastova, obične bu-kve, poljskoga jasena, javora (posebno opisani trupci: R-razred – javor rebraš), brijesta, običnoga graba, pitomoga ke-stena, običnoga bagrema, divlje trešnje, divlje kruške, pitomog i crnog oraha, smreke i jele, crnoga bora te ostalih vrsta borova, ariša i duglazije. Ovdje je značajno naglasiti da se oblo drvo polj-skoga jasena, brijesta te običnog graba također razvrstava u 4 razreda kakvoće (prema originalnim normama sustava HRN EN isto se razvrstava u tri razreda) što se po prvi puta prikazuje u ovom Katalogu.

Publicistika

Drvo lipe, crne johe, obične breze, euroameričkih topola, domaćih topola i vrbe razvrstani su u tri razreda kakvoće, sukladno novom normativnom sustavu HRN EN.

Poseban naglasak na ovaj dio norma treba staviti na minimalne dimenzije (duljina i srednji promjer bez kore) koje u HRN EN sustavu normativa nisu nave-dene. Sukladno dogovoru svih zainte-resiranih strana pri donošenju odluke da se za sve drvne proizvode navedu minimalne dimenzije, to je napisano u Katalogu zbog jedinstvenog pristupa pri proizvodnji i prodaji.

U trećem je dijelu prikazan samo dio novih oblika šumskih drvnih pro-izvoda iz područja čvrstih biogoriva, njihove značajke i neke laboratorijske metode, a prema kriterijima novog nor-mativnog sustava HRN EN ISO. Tehničke su specifikacije pojedinoga oblika proi-zvoda osnova za razvrstavanje u pojedi-ni razred kakvoće i podloga za utvrđiva-nje komercijalne tržišne vrijednosti.

Novi oblici šumskih drvnih proizvoda opisuju se kao energijsko drvo. Za lakše

razumijevanje, posebno je u poglav-lju Terminologija naznačeno sve što je važno pri proizvodnji određenoga pro-izvoda, prije svega drvne sječke, kratko rezanog i cjepanog drva i drugo. Tako-đer se navodi način mjerenja dimenzi-ja, izračun obujma i količine proizvoda, zatim mjerenje i izračun obujma obloga drva, mjerenje i izračun obujma složaja te određivanje mase određenoga proi-zvoda.

Nadalje se prikazuju značajke i me-tode određivanja kakvoće svakog proi-zvoda, posebno uzorkovanje i priprema uzoraka za proizvode kod kojih je to potrebno napraviti, a posebno maseni udio vode, maseni udio pepela i granu-lometrijska struktura kod drvne sječke i drvnoga ivera. Ogrjevna vrijednost je obavezna u deklariranju proizvoda za ogrjevno drvo općenito, a posebno za jednometarsko ogrjevno drvo, višeme-tarsko ogrjevno drvo te kratko rezano i cijepano ogrjevno drvo, odnosno za ostale oblike energijskoga drva, kao što je drvna sječka, drvno iverje, kora, bio-bale, snopovi i drugo.

U zadnjemu dijelu Kataloga nave-deni su neki proizvodi koji se samo po-vremeno proizvode i stavljaju na tržište kao što su: panj i pridanak poljskoga jasena – drvo za izradu sportske palice (SP) te panjevi i gule pitomoga i crnoga oraha koji na tržištu postižu značajnu vrijednost. Nadalje, povremeno se tako-đer prema potrebama tržišta proizvodi specificirana brodska građa uključujući i jarbole za brodove, posebno pri obnovi starih drvenih brodova koji služe u turi-stičke svrhe. U manjem se dijelu prema dostupnosti proizvode posebni trupci crne topole uobičajenih naziva janj, ja-gnjed, jagnjedovina ili mazer, od kojih se proizvodi unikatni namještaj, a češće šankovi, masivni stolovi, stolci i klupe.

Namjera autora ovog Kataloga tako-đer je zainteresirati javnost da se služi ovim Katalogom kao podlogom za bo-lje razumijevanje šumarstva u cjelini, kao i potrajnoga gospodarenja našim šumama. Tomu svakako mogu značajno pridonijeti slikovni foto-prikazi šumskih drvnih proizvoda ako se ima na umu da „slika govori tisuću riječi“.


Šumska razglednica

Povijest šumarstva na području grada Đurđevca ne ra-zlikuje se od povijesti drugih kontinentalnih dijelova Hrvatske. U vrijeme austrijske vladavine obradiva ze-mlja i šume pripadali su dvoru, a nakon ukidanja Voj-

ne krajine 1873. godine, pripale su Imovnoj općini Đurđevac. Općina je osnovana početkom 1874. godine, a gospodarila je većinom područnih šuma. Pri tome je važno istaknuti kako se smatra da je osnivanjem općina započelo organizirano po-trajno šumarstvo u punom smislu i to se odnosi i na ovaj dio Podravine. Nakon Drugog svjetskog rata sve šume postaju državnim vlasništvom. U Đurđevcu se gradi nova zgrada šu-marije na temeljima stare, minirane 1945. godine. Od 1947. do 1951. godine osnivaju se šumska gospodarstva. Godine 1965. ŠG Koprivnica i ŠG Mojca Birta ujedinjuju se u Združeno šum-sko poduzeće Bjelovar. Ujesen 1990. godine osnovano je JP Hrvatske šume. Krovište i fasada obnovljeni su 2006. godine, a unutrašnji se prostor redovito održava i obnavlja. Prošle je godine na zgradu postavljena spomen-ploča zaslužnom šu-marskom stručnjaku Ivanu Šavoru i obilježeno je 145 godina organiziranog šumarstva Podravine.

Šumarija Đurđevac, UŠP Koprivnica

Svaka je šumarija posebna, ali Šumarija Đurđevac je jedinstvena

Šumarija Đurđevac jedina je u Hrvatskoj koja se može pohvaliti da u svom sastavu ima pustinju, i to u neposrednoj blizini močvarnog područja. Jedinstvena je i po najkvalitetnijem i najvećem šumskom kompleksu crne johe u Europi s obzirom na dimenzije stabala. U đurđevačkim šumama obitava veliki broj rijetkih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta.

Današnja Šumarija Đurđevac sastavnica je UŠP Koprivni-ca. Prostire se južno od rijeke Drave, a s obzirom na smještaj unutar UŠP, prostire se na istoku. Na sjeveru graniči sa Šuma-rijom Repaš, na sjeveroistoku s Republikom Mađarskom, na jugoistoku sa Šumarijom Kloštar Podravski, a na jugozapadu zaposjeda sjeverne obronke Bilogore i ujedno graniči s UŠP Bjelovar. Na zapadu graniči sa Šumarijom Koprivnica.

Šumarija gospodari s tri gospodarske jedinice kojima je malo toga zajedničko i za koje se može kazati da su tri zasebna svijeta. Najveća jedinica Đurđevačke nizinske šume, kao što joj ime upućuje, nizinska je i uz to vodonosno područje. Stoga šumsku vegetaciju tog prostora čine sastojine johe, poljskog jasena i hrasta lužnjaka s običnim grabom, ovisno o mikro-reljefima. Prostire se na 4.145,31 ha. Najmanja gospodarska jedinica Đurđevački peski prostire se središtem šumarije na 744,76 ha. Upisana je u knjige ne samo Podravine, već i Hrvat-ske kao lokacija jedine hrvatske pustinje. U povijest šumarstva upisana je zbog dugotrajnog uzgojnog zahvata, odnosno du-gotrajnog puta prevođenja eolskih pijesaka do borovih kultu-ra. Uz borove kulture, dio površina čine nasadi crne johe. Naj-

Tekst: Marija GlavašFoto: Marija Glavaš, Goran Švaco

Upravitelj Goran Klos


veći dio grada Đurđevca nalazi se unutar granica ove jedinice. Mali je dio unutar granica gospodar-ske jedinice Đurđevačka Bilogora koju na sjeveru čine obrađena polja, a na jugu se pruža planina Bilogora obrasla vrstama drveća tipičnima za brdska područja, u najvećoj mjeri bukovim sastoji-nama, a zatim običnim grabom i hrastom kitnjakom. Prostire se na 3.722,09 ha.

Ukupna površina Šumarije Đurđevac iznosi 8.612,16 ha, drv-na zaliha 2.017.947 m3, a godišnji etat 53.007 m3. Najveći udio u drvnoj zalihi zauzima obična bu-kva s 25 %, slijede crna joha i hrast lužnjak s udjelom od po 19 %, obični grab s 9 %, hrast kitnjak s 8 %, poljski jasen sa 7 %, a ostalih vrsta koje čine kulture borova ili divlje trešnje i vrsta primiješanih u šumskim sastojinama poput lipe je 12 %.

Nažalost, sastojine hrasta lužnjaka i poljskog jasena nisu izuzetak po pitanju značajno narušenog zdravstvenog stanja. Hrast treću godinu zaredom napada hrastova stjenica, a sve jasenove sastojine napala je gljiva Chalara fraxinea. Značaj-no sušenje sadnica crne johe uzrokovano je izrazitim sušama 2017. godine.

Ono po čemu je Šumarija Đurđevac iznimna su zaštićena područja: geografsko-botanički rezervat Đurđevački pijesci proglašen 1963. godine, rezervat šumske vegetacije Crni jar-ki zaštićen 1992. godine i park–šuma Borik proglašena 1995. godine.

Pješčano područje na kojem se nalazi rezervat poznato je i pod nazivima Hrvatska Sahara i Krvavi peski zbog toga što su nekada vjetrovi nanosili pijesak po obradivim površinama i uništavali oranice pa su ljudi mukotrpno dolazili do hrane. Pretpostavlja se da su se pijesci počeli formirati još u vrije-me posljednjeg ledenog doba, tj. prije oko 20 tisuća godina. Otopljeni led s Alpa jaki vjetrovi nosili su prema Podravini stružući pri tom alpske stijene uslijed čega su se stvarali na-nosi pijeska. Imovna općina đurđevačka pokrenula je proces smirivanja „živih pijesaka“ 1899. godine kako bi se osigurale obradive površine. Proces je tekao u četiri faze, a prvo je bilo nužno poravnati tlo. Druga faza bila je gradnja vjetrobranih pojaseva od ispletenih grana, a između redova sađeni su zeč-

jak, biljka osobito pogodna zbog jakog i dubokog korijena, i autohtona vlasulja bradica. Treća faza bila je sadnja bagrema, a četvrta sadnja kultura bijelog i crnog bora. Borove su kulture kasnije iskorištavane za smolarenje te je u razdoblju od 1947. do 1956. godine od 30.769 stabala proizvedeno 200 t smole.

Dio površine od 19,50 ha namjerno je ostavljen bez vegeta-cije kako bi se vidjelo kako je područje izgledalo, tj. kako bi se sačuvala jedina hrvatska pustinja. Rezervat se u gospodarskoj osnovi jedinice Đurđevački peski vodi kao 11a odsjek, a njime istodobno upravlja JU zadužena za upravljanje zaštićenim di-jelovima prirode. Zaposlenici JU održavaju je čišćenjem pije-ska od vegetacije.

Upravitelj Goran Klos

Zgrada šumarije

Crne johe u rezervatu Crni jarki

Odlično pomlađivanje u lužnjakovoj sastojini

Šumska razglednica

Ono što zvuči nevjerojatno jest da su močvarna staništa Preložnički berek i Crni jarki udaljeni svega nekoliko stotina metara od pjeskovitih staništa. Šumski predio Crni jarki naj-kvalitetniji je i s obzirom na dimenzije stabala najveći šumski kompleks crne johe u Europi. Dio koji je proglašen posebnim rezervatom šumske vegetacije 1992. godine prostire se na 72,23 ha, a zaštićen je i kao dio Regionalnog parka Mura – Drava. Posljednja izmjera u tom dijelu pokazala je da su johe starosti više od 100 godina, ali i da su lošije kvalitete zbog centralne truleži. Najviše stablo doseglo je visinu od 37 m, a najveći promjer iznosi 60 cm. Srednja visina je 33,5 cm, a prsni promjer 42,4 cm. Zanimljivo je da je u Crnim jarcima prisutan određeni broj stabala sa zračnim korijenjem, a razlog tome je da se nekoć voda nalazila blizu površine tijekom čitave go-dine. Na ovoj se lokaciji održava nastava iz uzgoja šuma na godišnjoj razini u organizaciji nastavnog osoblja Šumarskog fakulteta. Park–šuma Borik kultura je crnog i bijelog bora i ba-grema na površini od 117,55 ha podignutoj na sterilnim pijes-cima s uređenom trim stazom.

U šumariji radi veliki broj zaposlenika jer se osim gospoda-renjem šumama i prodajom drvnih sortimenata, bavi i usluž-nim djelatnostima, točnije lovnim turizmom i ugostiteljstvom. Svim poslovima koordinira upravitelj Goran Klos, a odgovor-nost za radove u šumi i buduće stanje šuma snosi šestero revir-

nika, a za brojno i zdravstveno stanje divljači revirnik zadužen za lovstvo. Radnika sjekača je 24, šumskih radnika 12, admi-nistrativnih radnika troje, a jedan je poslovođa hladnjače. U ugostiteljskom objektu, Lovačkom domu Peski zaposlene su četiri osobe – voditelj, konobarica i dvojica kuhara. Važno je naglasiti kako šumarija zapošljava oko 50 zaposlenika putem agencije za potrebe sadnje sadnica, sjetve sjemena, njege po-mlatka, njege mladika i drugih uzgojnih radova. Dio radova, uglavnom uzgojne (njegu mladika i čišćenje koljika), izvode vanjski izvođači.

Šumarija Đurđevac ima povoljne uvjete za rad s obzirom na to da je Radna jedinica Mehanizacija i prijevoz smještena u Đurđevcu, dobru pokrivenost i otvorenost šumskim cestama koja iznosi 18,5 km/1.000 ha. To znači da šumarija tu radnu jedinicu koristi za poslove privlačenja i izvoza drvnih sortime-nata iz šume (faza 2), dijelom za prijevoz sortimenata kupci-ma te za potrebe izvršenja uzgojnih radova pri čemu se koristi mehanizacija za košnju duž rubova cesta (bankina), probija-nje protupožarnih prosjeka, kombinirku za održavanje gospo-darske podjele i greder za održavanje šljunčanih cesta. Budući da Radna jedinica Mehanizacija i prijevoz pokriva sve usluge koje su šumariji potrebne, šumarija od svoje mehanizacije ko-risti jedino traktor, uglavnom za potrebe lovstva, najčešće za prijevoz hrane u lovište.

Šumarija godišnje proizvede oko 53.000 m3 bruto drvne mase koju onda otkupljuje drvna industrija. Dio šumske bi-omase se usitnjava, tj. vrši se iveranje višemetrice u šumi na pomoćnom stovarištu. Nastala drvna sječka prodaje se kao biomasa. Ove je godine izvršeno iveranje nešto više od 1.500 m3 prostornog drveta.

Potrebe za rasadničkom proizvodnjom odnose se na sadni-ce, u najvećoj mjeri crne johe i hrasta lužnjaka, a manjim dije-lom obične bukve. Radnici koji vrše uzgojne radove godišnje posade više od 100.000 sadnica. Većina sadnica uzgojena je u rasadniku Drnje koji djeluje u sastavu Radne jedinice Rasad-ničarstvo na području UŠP Koprivnica i koji je najmodernije opremljen. Sjeme hrasta lužnjaka, više od 10.000 kg, u najve-

ćoj mjeri biva prikupljeno na području same Šumarije Đurđevac. Žir hrasta kit-njaka i bukvicu šumarija obično otku-pljuje sa šireg područja unutar matične podružnice šuma. Žir hrasta lužnjaka prikuplja se unutar sjemenskog objek-ta hrasta lužnjaka površine 72,26 ha. U istoj gospodarskoj jedinici, Đurđevačke nizinske šume, nalaze se još sjemenska sastojina crne johe na 13 ha i šumski sje-menski objekt poljskog jasena na 11,53 ha.

Šumarija Đurđevac njeguje suradnju sa Šumarskim društvom iz Mađarske. Više su puta omogućili druženje člano-vima gradskog Foto-kino kluba Picok na jezeru Hladna voda. Osim studenata, rado ugošćuju i učenike, a s lokalnim vlastima surađuju na projektima izgrad-nje poučnih staza.

Sjetva lužnjakovog žira pod motiku

Revirnik Branko Aurer u rezervatu Đurđevački pijesci

Šumska razglednica



Rasadničarstvo

Rasadnik Podbadanj, UŠP Senj

Šarene kvarnerske okućnice bez Podbadnja ne bi bile isteRasadnik Podbadanj jedan je od najstarijih aktivnih rasadnika u Hrvatskoj. Osnovan je 1908. godine za potrebe pošumljavanja krša Primorja, nakon što se rasadnik Sv. Mihovil u Senjskoj drazi zatvorio, i od tada kontinuirano proizvodi sadnice šumskog drveća, kao i ukrasnog drveća i grmlja. I danas se ovdje hortikulturnim materijalom opskrbljuju brojni turistički objekti s područja Kvarnera.

Rijetko kada imamo prilike roman-tično pričati o poslovima proi-zvodnje Hrvatskih šuma, no kada je riječ o rasadničarskoj proizvod-

nji, rasadnik Podbadanj koji se nalazi u Crikvenici budi želju za lirski sročenim rečenicama. Naime, nemoguće je pisati o Podbadnju, a da se ne dotaknemo po-vijesti jer je riječ o najstarijem aktivnom rasadniku u sastavu Hrvatskih šuma, stoga bi bilo u redu o njemu pričati s dužnim dostojanstvom. Još kada ga posjetite za vrijeme lijepog sunčanog jesenjeg dana, kada rasadnik preuzmu sve one prekrasne jesenje boje, nije niti čudno što nam posjet ostane u lijepom sjećanju.

Rasadnik Podbadanj posluje kao rad-na jedinica u sklopu UŠP Senj. Osnovala

Tekst: Goran VincencFoto: Goran Vincenc, Snježana Skorup

Ukrasno bilje spremno za tržište

Uredska zgrada


Rasadničarstvo

ga je Kraljevska zemaljska vlada dav-ne 1908. godine nakon što je zatvoren rasadnik Sv. Mihovil u Senjskoj drazi, a služio je za potrebe pošumljavanja krša Primorja, ali i sanaciju popuzina i vo-doderina na području Vinodola. Osno-van je pod nazivom Zemaljsko šumsko biljevište u Crikvenici, a kasnije dobiva naziv Banski rasadnik te u konačnici svoj današnji naziv Podbadanj. Kad je osnovan, rasadnik je imao površinu od 11.282 m2, od toga je bilo obradive po-vršine 6.700 m² podijeljenih u 14 polja. Već prve godine postojanja Podbadanj je proizveo za ono doba nevjerojatnih 1.075.000 šumskih sadnica.

Veliki doprinos pošumljavanju ovog dijela obale daje svojim radom i dijelom života provedenim na ovom području šumar prof. Alfons Kauders zaslužan za osnivanje rasadnika promičući ne samo šumarstvo kroz pošumljavanje i rasad-ničku proizvodnju, nego i hortikulturu. Rasadnik Podbadanj je vršio opskrbu šumskim sadnicama čitavog područja današnje Primorsko-goranske županje, dijela priobalja sve do Starigrada, kao i Kvarnerskog otočja.

U rasadniku Podbadanj krije se i jedan pravi mali arhitektonski biser. Naime, od osnutka rasadnik raspolaže sustavom za navodnjavanje koji je kroz vrijeme moderniziran, ali još uvijek ko-risti bunar i vodotoranj koji datiraju od prvih dana rasadnika. Upravo je vodo-toranj pravi mali predstavnik vrhunske austro-ugarske arhitekture, napravljen je na način da mu je većina težinskog opterećenja u gornjoj četvrtini građevi-ne koja stoji na četiri ne previše debela stupa. Crikvenica se nalazi na trusnom području i od gradnje vodotornja pa do

danas područje je pogodilo nekoliko ja-čih ili slabijih potresa, no to nije nimalo naudilo ovoj vremešnoj ljepotici.

U počecima voda je iz bunara meha-ničkom pumpom točena u vodotoranj, a slobodnim padom ispuštana u bazene koji se nalaze pored gredica raspoređe-nih po rasadniku zapremnine od otpri-like 1 m³, a odakle je ručno grabljena i korištena za zalijevanje. Kasnije su po-stavljene nove elektromotorne pumpe kako za opskrbu vodotornja, tako i za distribuciju do proizvodnih ploha, a do konca 2005. godine sav je sustav za na-vodnjavanje automatiziran.

Današnja Radna jedinica Rasadnik Podbadanj raspolaže s ukupno 4.000 m2 kontejnerske proizvodne površine na otvorenom te 580 m2 zaštićenog prostora. Sva je proizvodna površina pod sustavom za automatsko navod-njavanje mikrorasprskivačima, a površi-ne za to predviđene imaju i mogućnost zasjenjivanja.

Proizvodnja šumskih sadnica odvija se u multipot kontejnerima Hiko V-265 na originalnim nosačima uz primjenu adekvatnih agrotehničkih mjera. Naj-zastupljenije vrste šumskih sadnica prijašnjih godina bile su crni i brucijski, odnosno alepski bor, a u manjoj količini odvijala se proizvodnja više vrsta sadni-ca za pošumljavanje poput primorskog bora, pinije, bijelog bora, hrasta medu-nca, crnike, cera i bukve koje su odlazile na terene Uprave šuma Senj, Split, Gos-pić, Delnice, ali i drugdje.

- Trenutno vršimo isporuku dvogo-dišnjih sadnica crnog bora i jednogo-dišnjih sadnica bukve. - govori nam upraviteljica Radne jedinice Rasadnik Podbadanj Snježana Skorup koja pri-

znaje da bi voljela da proizvodnja šum-skih sadnica bude veća.

- Distribucija šumskih sadnica je kud i kamo lakša jer se isporučuju velike koli-čine u kratkom roku, što nama odgova-ra. - kaže nam upraviteljica Skorup.

No, dok se ne poveća udio šumskih sadnica u ukupnoj proizvodnji, rasad-nik se koncentrira na tržište ukrasnog bilja koje također sudjeluje u velikom udjelu u proizvodnji. A treba reći kako su potrebe za ukrasnim biljem velike.

- Blizina turističkih kapaciteta prio-balja, kao i hladnijeg zaleđa omogućuje nam plasman više vrsta ukrasnog bilja pa se tako rasadnik Podbadanj bavi pro-izvodnjom velikog broja ukrasnih vrsta odgovarajući na trenutne zahtjeve tr-žišta. Kako je površina rasadnika svega jedan hektar, orijentirani smo na proi-zvodnju grmlja i nižih trajnica, pokrivača tla te penjačica. Sav sadni materijal proi-zveden je razmnožavanjem vlastitih ma-tičnih biljaka. - objašnjava upraviteljica.

Mali broj vrsta značajno zastupljenih u uređenju okućnica priobalja razmno-žava se sjemenom (Pittosporum tobira, Laurus nobilis, Chamaerops i sl). Većina vrsta u upotrebi u hortikulturi su klonovi tako da se sadnice mahom razmnožava-ju ukorjenjavanjem reznica, a za što su nam neophodni zaštićeni prostori. Prije desetak godina rasadnik je nabavio pla-stenik u kojem započinje razvoj mladih biljčica. Nakon što se reznice ukorijene u plasteniku, slijedi njihova presadnja u odgovarajuće kontejnere i smještaj na adekvatnu poziciju na otvorenim kon-tejnerištima. Tu se sadnice uzgajaju do

Ljetni aspekt rasadnika

Plastenik


Rasadničarstvo

prodajne veličine, odnosno do presad-nje u veći kontejner.

Naglasak se stavlja na uzgoj na otvorenom zbog čega su biljke odmah spremne za sadnju u okućnice i horti-kulturne površine i to u podneblju ka-rakteriziranom klimatskim i edafskim uvjetima relativno nepovoljnim za uz-goj bilja kao što su visoke ljetne tempe-rature, povremene kratkotrajne pojave jako niskih zimskih temperatura, uče-stali snažni suhi vjetrovi – bura, ali i jako plitko i skeletoidno tlo. Upravo su iz tih razloga sadnice ukrasnog bilja iz rasad-nika Podbadanj jako cijenjene.

Rasadnik proizvodi oko 150 ra-zličitih vrsta ukrasnoga bilja od kojeg su neke vrste iznimno rijetke na našem podneblju. Od ukrasnih vrsta navodi-mo neke od najzastupljenijih rodova: Lavandula, Rosmarinus, Laurus, Cotone-aster, Abelia, Acer, Berberis, Buxus, Calli-stemon, Budleia, Ceratostigma, Chamae-rops, Coreopsis, Dianthus, Elaeagnus, Euonymus, Festuca, Gaura, Hedera, He-lichrysum, Hypericum, Juniperus, Lager-stroemia, Lantana, Ligustrum, Lonicera, Lysimachia, Parthenosissus, Pittosporum,

Mesembryanthemum, Sedum, Phlomis, Photinia, Poncirus, Pyracantha, Raphiole-pis, Rhyncospermum, Tamarix, Teucrium, Salvia, Spiroea, Solanum, Viburnum, Vin-ca, Yucca, Wistaria, ali i mnoge druge.

Tržište ukrasnim biljem primarno je područje Kvarnera upravo zbog gole-me količine turističkih objekata kojima ovakav oblik sadnica itekako treba za uređenje zelenih površina.

Rasadnik rado sudjeluje i u brojnim manifestacijama od kojih su neke već

sada i tradicionalne. Svakog proljeća TZ Grada Senja organizira akciju „Moj cvjet-ni Senj“ kojoj je cilj uljepšavanje okućni-ca građana Senja i tada se hortikulturni materijal prodaje po akcijskim cijenama.

Proizvodi rasadnika Podbadanj vrlo su prepoznatljivi tako da kad se idući puta budete divili prelijepo uređenoj okućnici na području Kvarnera, velika je vjerojatnost da su ukrasne biljke svoje prve dane ugledale upravo u rasadniku Podbadanj..

Vodotoranj je malo remek-djelo austro-ugarske arhitektureŠumske sadnice i bazen za navodnjavanje

Sustav za navodnjavanje


Parkovi

Na jugoistočnoj strani Karlovca, na širem prostoru između Zvi-jezde i Korane, 16 je hektara uređenog parkovnog komplek-

sa. Školska zgrada razmeđuje hortikul-turni dio ispred škole, u smjeru centra grada i šetališta uz Koranu, a iza nje su uređeni šumarski poligon i dva rasadni-ka.

Arboretum doslovno počinje od ste-peništa kojim se ulazi u školsku zgradu. Idejni projekt uređenja prostora uz Šu-marsku i drvodjeljsku školu Karlovac izrađen je istovremeno s izgradnjom nove zgrade škole 1980. godine u na-selju Gaza. Prvu podlogu za uređenje izradio je mr. sc. Josip Karavla sa Šumar-skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na projektu je zatim radio i osmislio dio idejnog rješenja ravnatelj škole Stanko Šibenik, da bi nakon njega rad na po-dizanju arboretuma nastavio ravnatelj Martin Šimunić.

Karlovački arboretum Šumarske škole

Koloritna jesen u jednom od najljepših karlovačkih parkova

Arboretum Šumarske i drvodjeljske škole u Karlovcu iz godine u godinu postaje sve draža lokacija za šetnju u gradu s nadimkom „grad parkova“. Oblikovanje, ali i stručno njegovanje arboretuma izvrstan je primjer parkovne arhitekture i krajobraznog uređenja. Snažno promovira šumarstvo ne samo zbog edukativne funkcije, već i kroz ostvarenu visoku estetiku te pokazuje kako šumari vide urbano zelenilo.

Ulaz u Šumarsku i drvodjeljsku školu u Karlovcu

Najstarija u parku su stabla močvarnih čempresa koja su u razdoblju 1958. - 1963. posadili Radovan Anzić i Vladimir Teodorović


Parkovi

Koloritna jesen u jednom od najljepših karlovačkih parkovaCilj osnivanja arboretuma bio je

kvalitetnije obrazovanje budućih šu-marskih tehničara, prvenstveno za učenje dendrologije, uzgajanja šuma, ekologije i parkovne kulture, ali i kao poklon škole građanima. Iskorištena je plavna površina, prirodno stanište hrasta lužnjaka, tada dijelom poljopri-vredna i dijelom zapuštena. Uz dopre-mu stotina kubičnih metara zemlje za sadnju te nebrojene sate rada učenika i nastavnika, prostor je preobražen za edukativnu i rekreativnu funkciju te se do danas neprekidno uređuje i postaje omiljeno šetalište brojnih Karlovčana. Škola je za oblikovanje arboretuma do-bila brojne nagrade i priznanja. Jedan je dio arboretuma posebno izdvojen radi izučavanja mikroklimatskog utje-caja na razvoj hrasta lužnjaka u sklopu programa Globe te se na toj lokaciji provodi Europska kampanja fenoloških motrenja. Zbog rastućeg interesa posje-titelja, 2011. godine su na svim ulazima postavljene edukativno-informativne ploče o arboretumu. Uslijedilo je 2014. godine podizanje Farmaceutskog vrta s ljekovitim biljkama, a 2017. godine je povodom 70 godina škole zasađen Europski park i oblikovan kamenjar. Na inicijativu Hrvatskoga šumarskog druš-tva ogranka Karlovac, 2018. godine su njegove dvije glavne šetnice nazvane po znamenitim karlovačkim šumarima, Jurju Lipošćaku i Franji Šporeru.

U arboretumu raste približno 1.650 primjeraka drveća i grmlja, oko 260 svojti razvrstanih u 85 rodova. Osim brojnosti biljaka i vrsta, odlikuje se i brojnim kultivarima što ga danas čini najvećim i najbogatijim karlovačkim parkom. Za napomenuti je da su nacrti i planovi arboretuma s točnim popisom


Livade i slojevi smještaju posjetitelja u neprekinuti zeleni krug

Staze od upravne zgrade UŠP Karlovac vode kroz drvorede javora i hrasta

Plodovi maklure, jednog od zanimljivijih stabala posjetiteljima, i obasjane tuje na rubu travnjaka


Parkovi

vrsta zagubljeni tijekom Domovinskog rata, kao i da se u toku podizanja nasada dijelom odstupilo od prvotnog plana. To je razlog da danas ne postoji detaljan i točan projekt, odnosno nedostaje de-terminacija manjeg broja jedinki.

Velike površina parka zbog pomnog projektiranja ostavljaju dojam da je i znatno veći i da se u njemu mogu pro-vesti sati u šetnji. Uređen je u engleskom stilu i sastoji se od mozaika otvorenih prostora - livada, skupina četinjača, sku-pina listopadnog drveća, mješovitih di-jelova, efektnih kombinacija drveća i gr-mlja različitih struktura, boja i habitusa. Naglasak dizajna je na kreiranju skrive-nih kutaka i naglašenoj slojevitosti. Ver-tikalni, horizontalni, slojevi po vrstama i bojama tvore skladne i dinamične kom-pozicije. Staze blago vijugaju među zele-nilom te se ni s jedne točke ne nazire kraj staze ili parka, iako zapravo najkraćim putem povezuju točke od značaja poput većih prometnih raskrižja i ulaza u školu, prilaza zgradi UŠP Karlovac ili prečac do karlovačke Zvijezde.

Ovo je ogledni primjer vrhunskog planiranja, osobito za engleski stil koji je osjetljiviji za planiranje nego što izgleda. Iako možda nisu zajedno radili na projektu, svi uključeni u planiranje imali su viziju koja danas, nakon 40

godina, ulazi u svoj puni sjaj. S rastom stabala, njihove imaginacije oblikuju se pred očima posjetitelja.

Projektiranje prostora s pažljivim odabirom biljnih vrsta, a ne samo zele-nim simbolima na papiru ili ekranu, me-toda je kojom se služe vrsni poznavatelji dendroflore i samo takav pristup može polučiti ovako sofisticiranu i modular-nu kreaciju. Ovo je djelo na ponos svim šumarima, a šetnja arboretumom i slike pokazuju zašto su šumari potrebni za projektiranje zelenih površina.

Arboretum je nažalost bio meta krad-ljivaca 2003. godine kada je ukradena mjedena skulptura, Spomenik žiru (pri-

rodi), rad akademskog kipara Vladimira Herljevića, postavljena 1997. godine. Ve-liku je ugrozu arboretum doživio 2019. godine prijedlogom da jednim njego-vim dijelom prođe cesta, no od toga se odustalo zahvaljujući glasnim i upornim protestima struke i građana. Nemjerljiva je ljubav prema prirodi koju izgrađuje svakodnevni prolazak kroz ovakav pro-stor. Zeleni okoliš naprosto uvlači u sebe i prožima prolaznike koji svjesno ili nesvje-sno konzumiraju blagotvorne učinke i sa-življuju se s prirodom. Ovaj nadasve vri-jedan park rastući je doprinos šumarskoj i krajobraznoj struci, ali prije svega život-nom standardu stanovnika Karlovca..

Posjetitelji Karlovca koriste arboretum za šetnju i razne aktivnosti Pomno planirani slojevi ističu najljepše karakteristike biljaka

Na ovom je kamenom postolju stajala skulptura Spomenik žiru

Likvidambar od prvog dana jeseni dominira parkom zbog izrazito jarkih žutih i crvenih listova I magloviti dani ljepši su na šetnici Franje Šporera


Urbano šumarstvo

Vrtlarstvo

Šumski vrt – produktivna preslika prirodeŠumski vrt nije šuma, ali nije ni voćnjak ni povrtnjak prema uobičajenoj definiciji. To je metoda sadnje koja iskorištava korisne odnose između biljaka prema principu šumskih ekosustava. Rezultat je lijep, visoko produktivan vrt koji ne zahtijeva puno prostora ni rada.

Urbano šumarstvo susreće se s rastućim trendom korištenja gradskih i privatnih zelenih površina za uzgoj hrane, odnosno urbanim vrtlarstvom. Vrtlar-stvo je nadasve ugodan hobi, ali zahtijeva dosta

vremena i često ne polučuje rezultate kojima se vrtlar nada. Postavlja se i pitanje kako urediti takve vrtove da budu, osobito u gradovima, estetski prihvatljivi i da ostvaruju više funkcija. To nas dovodi do pojma šumskog vrta u kojemu se permakultura djelomice preklapa sa šumarstvom. Posve običan naziv šumski vrt zapravo nam ne govori puno. Iako relativno nepoznat pojam, šumski vrt je najstariji način bav-ljenja poljoprivredom. Šumski vrt nazivan je i jestiva šuma, tradicionalan način sadnje osnovnih prehrambenih kultura u mnogim tropskim područjima, kao na primjer u Tanzaniji

ili indijskoj državi Kerala. U jugoistočnoj Aziji još se uvijek održavaju neki prehrambeni šumarci koji su više stotina go-dina u vlasništvu istih porodica. Šumski vrt omogućava da se prostor iskoristi horizontalno i vertikalno te da se sa što manje rada proizvede što više hrane.

Šumarski predstavljeno, u njemu se oponašaju prirodni ekosustavi mlade šume ili ruba šume. Sustavi šumskih vrtova su istraženi i razvijeni u sklopu permakulture. Planiraju se vi-šedimenzionalno, obično u sedam slojeva, a obuhvaćaju viša i niža stabla, grmlje, penjačice, zeljaste trajnice, korjenaste bilj-ke i pokrivače tla. Zastupljenost slojeva ovisi o veličini i dru-gim karakteristikama lokacija, ali je neophodno da se biljke sade u kombinacijama u kojima se međusobno podržavaju, a ne smetaju.


Učenici osnovne škole u Dugoj Resi posadili su školski šumski vrt od običnog bora, maline, ribizla, šumskih jagoda i ljubičica te sve prekrili listincem i korom

Urbano šumarstvo

Osnovno je pravilo da se koriste autohtone biljke koje do-bro uspijevaju na okolnim područjima. Formiraju se biljne za-druge koje štite biljke od bolesti i nametnika, sprječavaju rast korova te akumuliraju minerale. Prednost se daje korištenju trajnica, no ni jednogodišnje biljke i gljive nisu isključene, isto kao što nije nužno da su sve biljke jestive.

Veličina šumskog vrta može biti proizvoljna, ali nije realno moguće održavati hektar šumskog vrta. Idealna je veličina ot-prilike 100 - 2.000 m², no najmanji je vrt i samo jedno stablo ako su oko njega posađene jestive i korisne biljke.

U usporedbi s klasičnim voćnjacima u redovima, šumski vrt ima prednosti kao što su urod tijekom cijele godine, stabilniji prinos (npr. one godine kada jabuka i malina podbace zbog štetočina ili klime, druge će vrste iskoristiti priliku i povećati svoj prinos), sadnja različitih biljaka znatno otežava kretanje parazita i štetočina, lakše je održavanje jer biljke same obav-ljaju različite funkcije poput zadržavanja vode, sprečavanja rasta korova, gnojidbu i sl. Dodatna je motivacija da je urod u ovakvom vrtu svake godine sve veći, a posla sve manje, što je san svakoga tko se bavi vrtlarstvom.

Pri oblikovanju šumskog vrta najbolje je pronaći i prou-čiti najbližu šumu te naučiti od nje što je moguće saditi. Neop-hodno je utvrđivanje prirodnih mogućnosti lokacije i nakon toga slijedi planiranje i sadnja. Tlo se ne preorava i ne kopa, već se malčira. Nasipavanjem listinca ili drugog biljnog ma-terijala poput slame, kore i sječke sprečava se rast korova, po-većava udio minerala, čuva vlaga u tlu te se tako štedi vrijeme i novac, a dobiva produktivno zemljište. Isti materijal koristi se za nasipavanje puteva koji su mekani, uski, vijugavi i slični šumskim stazama. U potpunosti se eliminira korištenje umjet-nih materijala, sabijanje tla i drugih postupaka koji prekidaju prirodni tok vode, mrežu kapilara u površinskom sloju tla ili puteve za životinjski svijet.

Prosto spajanje slojeva na jednom mjestu vjerojatno bi re-zultiralo neredom koji ništa ne rađa, a s vremenom bi određe-ni slojevi izumrli jer ne bi uspjeli u bitci za sunčeve zrake. Zato nije cilj iskoristiti što više slojeva na jednom mjestu, već napra-viti efikasnu kombinaciju koja najbolje iskorištava mikroklimu na datom prostoru. Poznavateljima šumskih ekosustava nije teško razumijeti i primijeniti ovaj princip sadnje.

Sloj drveća može uključivati stabla svih voćaka, ali i šumske vrste. Zbog uvjeta koje osiguravaju ili ograničavaju, listopadne su vrste daleko poželjnije od četinjača. Potrebno je imati na umu dimenzije zrelog stabla i sjenu koju će stvarati njegova krošnja. Prikladno je drveće s prozračnom krošnjom i malo veći razmak između voćaka nego u klasičnim voćnja-cima kako bi i niži slojevi dobili dovoljno sunca. Šumski vrt može biti nadogradnja klasičnog voćnjaka tako da se oko sva-

Permakultura nije samo alternativna poljoprivreda, već multidisciplinarna metoda koja kombinira široki spek-tar znanja i vještina od uzgoja hrane do projektiranja i održavanja održivih životnih prostora ljudi u skladu s prirodom.

Prikaz šumskog vrta sa sedam slojeva

kog stabla posade zajednice jestivih i korisnih biljaka. Između stabala i uz rubove parcele sade se grmovi. Postoji nekoliko desetaka grmova prikladnih za šumski vrt poput maline, ribi-zla, lijeske i bazge.

Sloj prizemnog bilja obuhvaća najveći broj vrsta i najveći izvor raznolike hrane. Proteže se i u slojeve podzemnog, prize-mnog i vertikalnog sloja. Šetnjom kroz šumu mogu se vidjeti razne biljke koje uspijevaju u toj regiji, a u rasadniku pronaći sorte koje su prikladnije za vrt. Oko stabala i grmova sade se lukovice koje štite stablo od nametnika. To može biti ukrasno


Urbano šumarstvo

Grahorice obavljaju važnu ulogu kao fiksatori dušika

Hortenzija upućuje na pH tla

Kukci su dio vrta na koji moramo obratiti posebnu pozornost

Jagode zaštićene pokrovom od slame

Krumpir ima mnogo funkcija u vrtu koje ostvaruje od prizemnog do podzemnog sloja

cvijeće poput tulipana i narcisa ili jestive biljke kao što su češ-njak i vlasac. Dobrodošlo je i mirisno bilje koje privlači korisne kukce, npr. matičnjak i metvica.

Između tih zajednica dolaze pokrivači tla koji se brzo šire, primjerice šumske jagode, ljubičica i sedmolist. Dok se biljni pokrov ne raširi, prazna mjesta zasijavaju se jednogodiš-njim vrstama ili malčiraju. Prizemni i pokrovni sloj se prekla-


Zlatno-žutu drhtalicu nalazimo čitave godine

Mijenja izgled ovisno o količini vlageZlatno-žuta drhtalica ili naborana drhtalica, lat. Tremella mesenterica, smatra se najvažnijom vrstom roda Tremella. Na zapadu postoji mit da ako je netko pronađe na pragu, kuća postaje ukleta. Kako bi se riješili kletve, potrebno je plodno tijelo gljive izbosti nožem. U Aziji su imali daleko praktičnije viđenje pa su ovu gljivu koristili u vidu tonika za liječenje pluća.

Vrstu je prvi opisao švedski botaničar, entomolog i ke-mičar Anders Jahan Retzius 1769. godine. Dodijelio joj je latinski naziv Tremella mesenterica koji se i danas koristi. Naziv roda dolazi od starogrčke riječi trémein

što znači trepetati, a latinski naziv vrste od starogrčkih riječi meso što znači središnje i enteron što znači crijevo. Sinonima je više pa se ova gljiva može pronaći i pod nazivima Helvella mesenterica Schaeff., Tremella lutescens Pers. i Tremella querci-na Pollini.

Rasprostiranje i stanište: kozmopolitska je vrsta koja pri-dolazi po umjerenim područjima Europe, čitavom američkom kontinentu, Africi, Aziji i Australiji. Pridolazi na trulim panjevi-ma i granama trulih tvrdih listača, ponekad i s donje strane. Izrazito preferira drvo gorskog jasena, lat. Fraxinus excelsior, na kojem parazitira na drugoj gljivi iz roda Peniophora. Izgledno je kako joj pogoduje napadaj gljive Hymenoscyphus fraxineus, uzročnice odumiranja jasena. Pojavljuje se i na otpalim grana-ma hrasta, lijeske i breze.

Opis: spada u više bazidiomicete. Plodno je tijelo u počet-ku oblika diska, a kasnije bude izrazito nepravilnog oblika, sastavljeno od režnjeva, odnosno listića. Promjer pojedinog tijela varira od 2 do 8 cm. Oblikom može podsjetiti na mozak i zato na engleskom jeziku nosi maštoviti naziv yellow brain – žuti mozak, ali i još maštovitiji witches butter - vještičin maslac. Mijenja izgled s obzirom na količinu vlage. Kada je vrijeme vlažno, mekana je, podsjeća na želatinu i zlatno-žute je boje koja potječe od pigmenta β-karotena. Kada je suho, smežura se i otvrdne i poprima tamnožutu i narančastu boju. Postoji i rijetki bijeli varijetet Tremella mesenterica var. alba.

Vrijeme nalaženja: tijekom cijele godine. Miris i okus: nisu izraženi. Praktički je bez okusa. Jestivost i upotreba: neki je smatraju jestivom, a neki

uvjetno jestivom vrstom što znači da svakako preporučuju kuhanje ili popariti zlatno-žute drhtalice. Mnogi je izbjegava-ju jer praktički nema okusa i daje osjećaj gume, no kao takva

Urbano šumarstvo

paju, međutim biljke u prizemnom sloju rastu zbijeno i mogu tolerirati nešto gaženja, prave šumski tepih te pomažu u spre-čavanju rasta korova i smanjuju eroziju.

Sloj rizosfere najčešće se odnosi na korjenaste biljke kojima se plod nalazi ispod zemlje. Veliki dio ovog sloja čine samo tlo i organizmi koji žive u njemu, korijenje, gljive, insekti, nemato-de i gliste. Važne su biljke s dubokim korijenom (gavez, hren) koje crpe teško dostupne hranjive materije iz tla na površinu, ali su česti i izvori hrane poput kiselice, krumpira i mrkve. Pe-njačice ili puzavice vertikalnih preferencija, koje se penju uz drveće, kao što su vinova loza, kivi, hmelj i mnoge grahorice povezuju sve slojeve, a što doprinosi stabilnosti cjelokupnog sustava šumskog vrta.

Osim razdiobe biljaka po slojevima, dijele se i po funk-cijama koje obavljaju. Jedna biljka ne samo da može vršiti više od jedne funkcije, već je to i poželjno. Na primjer, bagrem daje dušično gnojivo, cvijet je neodoljiv pčelama i prozračan hlad taman dovoljan da zaštiti bobičasto grmlje od najveće žege. Lukovicama je glavna funkcija da suzbijaju travu u rano pro-ljeće jer prve niču iz zemlje (medvjeđi luk, visibabe). Korištene biljke trebaju biti iz različitih porodica jer biljke iz iste porodice predstavljaju jedna drugoj konkurenciju i imaju iste štetnike i bolesti. Biljke koje su dobri susjedi svim povrtnicama su men-ta, melisa, korijander, neven, gavez, dok se primjerice kopar ne slaže s mrkvom, rajčicom i komoračem, a pomaže u rastu kupusu, krastavcu i salati.

Ako je dobro planiran i održavan, šumski vrt ostvaruje pri-marnu funkciju prizvodnje hrane, estetsku i ekološku funkci-ju, ali također može imati vrlo snažnu edukativnu funkciju za stanovnike koji će na primjeru vlastitog vrta bolje razumjeti prirodne šumske sustave i procese.

Sljez je visoka trajnica iznimno cijenjena za razne ljekovite pripravke


Gljive naših krajeva

preporučuje se u juhi ili gulašu. Amerikanci imaju recept za žvaku pa preporučuju zagrijavanje četiri poveća primjerka u dvije šalice vode s dodanim šećerom sve dok se šećer ne otopi. Kuha li se smjesa čitav sat na laganoj vatri, dobit će se sirup. U oba slučaja pohranjuje se u hladnjaku. Čaj se kuha najmanje jedan sat. Može se primijeniti i na koži. Svježe plodno tijelo utrljano u obraze daje osjećaj hlađenja i vlaženja. Može se i ku-hati dok se ne pretvori u želatinastu masu koja služi kao maska za lice koja koži daje elastičnost.

Kemijski sastav: utvrđene aktivne tvari su polisaharidi koji čine udio od 60 do 90 % sadržaja plodnog tijela. To je značajno više nego kod drugih ljekovitih gljiva kod kojih je taj udio od 10 do 30 %, a upravo su polisaharidi bili razlogom medicinskih istraživanja zbog svojih korisnih svojstava. Od aktivnih tvari sadrži i alfa glukan, epitop, 1,3 i 1,6 beta glukane, hitin, treme-lastin, ksilozu i manozu.

Ljekovitost: djeluje stimulativno na imunosustav, djeluje kao imunomodulator što znači da ima moć mijenjanja imu-no sustava, prema jednom američkom izvoru štiti od radija-cije, djeluje protuupalno, protualergijski i protuastmatično, štiti jetru, snižava razinu kolesterola u krvi, djeluje antitu-sivno (olakšava kašalj) i stvara film na mukoznoj membrani koji umiruje slabiju bol i upalu. Na mrežnoj stranici Pubmed objavljeno je kako ima antihiperglikemijsko svojstvo što znači da ima povoljno djelovanje na osobe koje boluju od dijabetesa. Utvrđeno je i da inhibitorno djeluje na bakteri-ju vrste Helicobacter pylori pa je korisna i u slučaju čira na želucu.

Slične vrste: druge drhtalice nalik su joj oblikom. Najslični-ja joj je žuta drhtalica, a razlikuje se po tome što ima i tragove bijele na žutom plodnom tijelu koje je kompaktno i zaobljeno jer su joj listići zbijeni.

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Za vlažnog vremena

Za suhog vremenaBijeli varijetet desno


Zanimljivosti

Croatan National Forest

Šuma između rijeka i oceana

Nacionalna šuma Croatan na obali Atlantika, okružena s tri rijeke i oceanskim tjesnacem, jedinstvenog estuarija i raznolikog zelenog pokrova podsjeća posjetitelje na prizor s kojim su se susreli mnogi rani europski doseljenici pri prvom dolasku na obale Sjeverne Karoline. Iako s oko 160.000 hektara pripada u manje šumske komplekse SAD-a, vrlo je popularna zbog velike biološke raznolikosti i uređene infrastrukture za posjetitelje.

Tekst: Lucija VargovićFoto: internet

Šuma Croatan nalazi se u regiji pri-obalnih šuma Srednjeg Atlantika i jedna je od četiri nacionalne šume Sjeverne Karoline i 155 na-

cionalnih šuma SAD-a. Omeđena je rije-kama Trent, Neuse i White Oak te Bogue Soundom (Bogue kanal, tjesnac), a u unutrašnjosti se nalazi pet većih jezera. Na njenom istočnom rubu smještena je poznata zračna stanica marinskog kor-pusa Cherry Point.

Prije nego što su Europljani stigli u Sjevernu Karolinu, indijanska plemena koristila su ovo područje za lov i ribolov. Doseljenici su našli veliki dio terena ne-prikladnog za poljoprivredu te izgradili kanale za isušivanje jezera Catfish, Long lake i Ellis u nadi da će ih pretvoriti u plantaže riže i brusnica, no bez uspjeha. Savezna vlada preuzela je ovo zemlji-šte 1936. godine i osnovala nacionalnu šumu te započela pokuse pošumljavanja

jer je zbog šumskih požara i prekomjer-ne sječe bila izgubljena većina drvne zalihe. Od tada se područjem upravlja dijelom kao gospodarskom šumom, a dijelom kao zaštićenim područjem. To je nacionalna šuma, a ne nacionalni park, što je pitanje koje zbunjuje i stanovni-ke SAD-a, jednako kao i sve posjetitelje šuma u svijetu.

U SAD-u se u nacionalnim parkovima velika pozornost posvećuje očuvanju, dok se nacionalnim šumama gospodari uz šumarstvo i s mnogim pratećim dje-latnostima poput prerade drva, turiz-ma, ispaše, ribolova i mnogih drugih, ali obuhvaća i upravljanje dijelovima šume pod posebnom zaštitom. Nacionalnim parkovima upravlja američko Ministar-stvo unutarnjih poslova. Nacionalnim šumama upravlja američko Ministarstvo poljoprivrede. United States Forest Servi-ce (Šumarska služba Sjedinjenih država),

odnosno vladina agencija za šumarstvo, osnovana je 1905. godine i upravlja s oko 190 milijuna hektara šuma koje čine 8,5 % ukupne površine SAD-a.

Zbog položaja između slatkih, sla-nih i boćatih voda, područje Croatan šume formirano je specifičnim spletom ekosustava od borovih šuma, estuarija, jezera, močvara i gotovo neprobojnih pokosina. Pokosin je područje plitkog močvarnog i pjeskovitog tla na spoju močvare i slane vode, najčešće obraslo drvenastim vrstama različitog grmlja i borovim šumama (Pinus serotina, Pinus palustris, Pinus taeda). Zovu ih i shrub bogs – grmaste močvare.

Ova su područja stanište za rijetke i ugrožene vrste biljaka te mnogih me-sožderki poput venerine muholovke i cjevolovke (Dionela musccipula i Sarra-cenia rubra). Najveći dio površine zauzi-maju borove šume, uključujući prašum-

Jedna od staza kroz područje Croatan


Zanimljivosti

ske sastojine dugoigličastog bora (Pinus palustris). Na uzdignutim dijelovima unutar močvara nalaze se rascjepkana područja čempresa i bjelogorice (pre-težno bukve i više vrsta hrastova). Zbog velike površine, dobrog staništa i ra-znolike faune, ovo je poznato lovište s brojnom divljači i različitim životinjskim vrstama kao što su crni medvjed, rakun, crveni ris, riječna vidra, bizamski štakor, nerc, mnogo vrsta gmazova i vodoze-maca uključujući aligatore i dijamantnu čegrtušu, od ptica orao ribar, sivi sokol, razne vrste sova, prepelice, bjeloglavi

orao, divlji puran i crveni djetlić. Tamna voda zamrljana taninom stanište je za nekoliko jedinstvenih vrsta riba koje us-pijevaju u ovim jedinstvenim šumsko-riječnim uvjetima.

Unutar Nacionalne šume Croatan proglašena su četiri službeno zaštiće-na područja wilderness - divljine s oko 30.000 hektara, a koja su dio Nacional-nog sustava za zaštitu divljine: Divljina Catfish jezera, Pokosinska divljina, Pond Pine Wilderness i Pustinja ovčjeg grebe-na. Wilderness, u doslovnom prijevodu divljina, jest oblik zaštite prirode za po-dručja koja nisu (značajno) oblikovana ljudskom aktivnosti ili bilo koje nenase-ljeno područje koje nije pod ekstenziv-nom poljoprivrednom proizvodnjom.

Različite vizure, biološka raznolikost i dinamika prostora privlače veliki broj

posjetitelja, a upravo zbog gospodare-nja šumama područje sadrži dostatnu mrežu cesta i puteva. Turistički potenci-jal ostvaruje se i kapitalizira kroz ponu-de za planinarenje, šetnje, izlete, kam-piranje, lov, jahanje, biciklizam i vožnju terenskim vozilima. Okolne rijeke, poto-ci i jezera usred šume prikladni su za ku-panje, ribolov, vožnju čamcima i kanu-ima. Od pješačkih staza najpoznatija je Neusiok koja vijuga 34 km od pješčane plaže na rijeci Neuse do slane močvare na rijeci Newport. Stazama poput ove stoljećima su se koristili Indijanci i rani europski doseljenici, a tijekom godina prohibicije „mjesečari“ (žargon za proi-zvođače bootleg viskija - ilegalnih alko-holnih pića).

Pokosin – borova šuma na spoju močvare i slane vode

Šuma na obali Atlantika

Natpis na ulazu u Croatan National Forest


Zanimljivosti

Croatan IndijanciSlužbene stranice Croatan šume samo kratko navode da je predjel nazvan

po plemenu Croatan indijanaca koje je živjelo u regiji u vrijeme takozvane izgubljene kolonije. Priča o hrvatskim Indijancima započinje dubrovačkom le-gendom o hrvatskim moreplovcima koji su sredinom 16. stoljeća doživjeli bro-dolom na obali današnje Sjever-ne Karoline, kod otoka Roanoke, a oni koji su se spa-sili ostali su ondje živjeti s domaćim Indijancima. Pri-ča se zatim nado-vezuje na pisane tragove o prvoj engleskoj ekspe-diciji na američki kontinent 1584. godine. Stigavši na kopno, Engle-zi su se začudili kad su među In-dijancima vidjeli djecu crvenka-sto-smeđe kose boje kestena jer svi Indijanci imaju izrazito crnu kosu. Po tome su zaključili da su prije Engleza ovdje morali biti neki drugi bijelci. Indijanci su ispričali kako su prije 26 godina (dakle 1558.) bijelci doživjeli brodolom. Neki od njih su se spasili i ostali su živjeti među Indijancima. Ovo pleme nazivalo se Hatteras, a Englezi su ih zvali Croatoan ili Croatan, prema imenu naselja u kojem su živjeli, dok su kasnije nazivani prema rijeci Lumbee. Potomci Croa-tan Indijanaca živjeli su do 60-ih godina u Sjevernoj i Južnoj Karolini, Tenne-sseeju i Zapadnoj Virginiji. Ne postoje egzaktni povijesni dokazi da su bijelci među Indijancima bili upravo hrvatski moreplovci, ali neosporiva povezanost imena Croatan (Croatoan) s latinskim oblikom hrvatskog imena (Croatia), kao i priče koje se podudaraju s ovim navodima ipak daju vrlo čvrste temelje toj pretpostavci.

Croatoan natpis na stablu bio je dogovoreni znak doseljenika

životinja. Šumarski i vatrogasni službe-nici zabrinutoj javnosti prije, za vrijeme i nakon zahvata putem dostupnih medi-ja objašnjavaju da će trenutno pouglje-na površina za nekoliko dana do neko-liko tjedana započeti novi rast. Na ovaj način provode konverziju i sukcesiju iz manje vrijednih panjača i šuma bora Pinus taeda prema kvalitetnijim razno-dobnim šumama dugoigličastog bora Pinus palustris. Pomno planirano spalji-vanje vrši se i nekoliko puta godišnje i obuhvaća od više stotina do nekoliko tisuća hektara površine, u trajanju od nekoliko sati do nekoliko dana. Provo-di se obično nakon prorjeđivanja šume u kombinaciji s kemijskim tretiranjem kako bi se ograničio rast nepoželjnih vr-sta. Tada se pomoću prirodne oplodnje, unošenjem sjemena ili sadnica počinje uzgajati nova šuma. Uz sjeme poželjnih drvenastih vrsta unosi se i sjeme poželj-nih vrsta trava koja je hrana za divljač.

Gospodarenje ovom šumom iza-zov je za američke šumarske stručnjake koji su pomoću različitih metoda uspjeli devastirano područje velike prirodne vrijednosti privesti približno prvotnom stanju, a pritom održati gospodarsku djelatnost i uspostaviti potrajno gos-podarenje. Prema navodima nadležne šumarske službe države Sjeverne Karo-line, ovo je primjer da se mogu pomiriti gospodarska i turistička djelatnost sa zahtjevima zaštite i unapređenja speci-fičnih prirodnih područja, kao što nat-pis na ulazu u šumu kaže: Land of many uses.

Budući da je ovo područje pod intenzivnim i vrlo dinamičnim proce-sima sukcesije, uzrokovanih prirodnim ili antropogenim utjecajima, koriste se različite metode kako bi se stanje poje-dinih dijelova sačuvalo ili unaprijedilo. Jedan od načina gospodarenja šumama i uzgojnim radovima na cijeloj površi-ni, uključujući i zaštićene dijelove, jest kontrolirano spaljivanje. Požare planira i provodi Nacionalna šumarska služ-ba koja naglašava da je cilj propisanih požara spriječiti buduće katastrofalne šumske požare smanjenjem količine gorivog materijala na šumskom tlu te da ujedno oponašaju prirodne cikluse i pomažu u poboljšanju staništa divljih Borove šume nakon kontroliranog spaljivanja

Ljekovito bilje

Tvorac vriština

Izlučuje mokraćnu kiselinu, čisti krv

Vrijesak, lat. Calluna vulgaris (L.) Hull, pripada mnogobrojnoj porodici vrijesovki, lat. Ericaceae, koja obuhvaća više od 100 rodova i 3.000 vrsta. One imaju karakter širenja u prirodi, a neke su vrste važne po jestivim plodovima te kao medonosne, ljekovite i ukrasne biljke. Kod nas unutar šest rodova te porodice dolazi priličan broj važnih vrsta, među kojima je i vrijesak.

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Zapisi o vrijesku u srednjovjekovnim knjigama upu-ćuju na to da je to odavno poznata ljekovita biljka. U to doba bio je cijenjen kao sredstvo za čišćenje krvi, izlučivanje mokraće i kamenaca iz bubrega i mjehura,

protiv reumatizma i drugih poteškoća. Kod nas je vrijesak po-znata i važna biljka, na što upućuju i različiti narodni nazivi i široka rasprostranjenost.

Rasprostranjenost i stanište: prirodno je rasprostranjen po gotovo cijeloj Europi, u dijelovima Azije, sjevernoj Africi i sjeverozapadnim primorskim oblastima Sjeverne Amerike. Zastupljen je u brojnim acidofilnim zajednicama. Kod nas je uvelike zastupljen u Gorskom kotaru i Lici gdje mjestimično tvori masovnu vegetaciju, tzv. vrištine i pokriva znatne povr-šine degradiranih terena. Po tome je iznimno važan. Općenito raste na ispranim, hranjivima siromašnim tlima. Kao acidofilna i heliofilna vrsta obrasta svijetle šume, rubove šuma, napušte-na kultivirana tla i zapuštene travnjake.

Opis: vrijesak je vazdazeleni grm visine od 30 do 60 cm, do-bro razvijenog korijenovog sustava. Vrlo je razgranat, grančice su tanke, uspravne ili povijene, šibolike, dužine od 20 do 100 cm. Listovi su kožasti, nasuprotni, sjedeći, prilegli uz stabljiku,

raspoređeni u četiri reda tijesno jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu. Dugi su od 4 do 5 mm i široki 2 mm. Groz-dasti cvatovi razvijaju se na gornjem dijelu uspravnih ogra-naka, od srpnja do listopada (npr. jesenski vrijesak) ovisno o nadmorskoj visini pridolaska. Cvjetovi su zvonoliki, ružičasti ili bjelkasti. Plod je višesjemeni kuglasti tobolac, a sjemenke su vrlo sitne i smeđe boje.

Ljekoviti dijelovi: u ljekovite svrhe koriste se cvjetne gran-čice s listovima i cvjetovima. Suše se na sjenovitom i prozrač-nom mjestu. Postoje preporuke da se berba obavi u samom početku cvatnje, tj. dok su cvjetovi još u pupovima.

Kemijski sastav: listovi i cvjetovi sadrže kvercitin, fumarin-sku kiselinu, tanine, inulin, arbutin i druge tvari. Cvijet pored toga sadrži različite enzime, flavonske glikozide, saponeine i mineralne tvari, a list ponekad sadrži hidrokinon - produkt razgradnje arbutina.

Ljekovitost i upotreba: vrijesak spada među najbolje bilj-ke za izlučivanje mokraćne kiseline. Naročito je dobar protiv upale mokraćnog mjehura. Djelotvoran je protiv bubrežnih kamenaca i pijeska, išijasa, ulaga i reume. Koristi se i za liječe-nje prostate. Vrijesak čisti krv pa se upotrebljava protiv sunča-nih pjega, lišajeva, crvenila kože, različitih osipa i ekcema na koži. Dobar je za ispiranje upaljenih očiju i smanjenje bolova u njima. Pripisuje mu se blago umirujuće svojstvo kod nesanice. Za pripremu miješanih preparata s vrijeskom se mogu koristiti borovica, lipa, timijan, kadulja i majčina dušica.

Neželjeni učinci: prevelike količine mogu uzrokovati razli-čite želučane tegobe, što prilikom primjene treba uzeti u obzir.

Iz navedenog je vidljivo da je vrijesak vrijedna ljekovita bilj-ka i da bi ga trebalo naveliko koristiti. U našoj je flori jesenski vrijesak mnogo zastupljeniji, a time i dostupniji pa mu treba dati prednost pred proljetnim.

Listići Cvat

Pridolazi masovno



Fotovijest

Ova, 2020. godina mnogima će ostati zapamćena po zlu. Pan-demija, potresi, nesigurnost uz standardni stres... samo su dio

problema s kojima smo se ove godine suočili. Ipak, neke su se stvari vratile u normalu i upravo su onakve kakvima ih pamtimo iz djetinjstva. Tu prvo mislimo na godišnja doba. Imali smo prekrasno, cvjetno i sunčano proljeće. Ljeto je bilo

uglavnom ugodno, bez suludih vrući-na kakve smo pamtili proteklih godina, a opet dovoljno toplo za ljetne radosti. Kako stvari stoje, i jesen će nam biti do kraja upravo takva. Poprilično je vlažno i maglovito, a takve su jeseni bile standar-dne prije deset ili više godina. Lišće ot-pada u bezbroj nijansi žute, smeđe i cr-vene boje, a naša kolegica Maja Sabljak, koja radi u PP Lonjsko polje, zabilježila

je fotoaparatom jesenje trenutke u tom nevjerojatnom kutku Lijepe Naše uhva-tivši atmosferu prirode koja se sprema na zimski san. Na njenim fotografijama gotovo možete osjetiti miris otpalog lišća ili močvarne vode, čuti bućkanje zalutalog soma ili lepet krila močvarnih ptica koje leteći udaraju o površinu tihih ritova. Još samo da dočekamo zimu i snijeg…

Jesenje boje

Jesen se vratila upravo onakva kakva treba biti Tekst: Goran Vincenc

Foto: Maja Sabljak

Jesen j edrugo proljeće, gdje je svaki list ustvari cvijetOrijaši snagom

Odsjaj jeseniTek u jesen otkriju se boje krošanja

Fotovijest

I to je život Žuto i zeleno

Put Pavlinov kljun

JesenRaznolikost

JELEN„Grane dvije

razgranane,

razigrane.

Na proplanku

grane dvije,

razgranane,

razigrane.

Iznad glave

uzdigaou modrine plave.“

Priredila: Ljilja Ivković

DV “BUKOVAC”, ZAGREBIme i prezime djeteta: Patrik Štimac, 6 godinaOdgojiteljice: Tatjana Kovač Jurić i Ana ŠkrpecKomentar djeteta: „Jelen je miroljubiv, ne napada, osim kad je ugrožen! “

DV “GUSTAV KRKLEC”, KrapinaIme i prezime djeteta: Leona Varjačić, 6 godinaOdgajateljice: Božena Kavać i Mirjana GumbasKomentar djeteta: „Jelen šeće po šumi i sluša da ga netko ne napadne. Jelen je divlja životinja, ima velike, lijepe rogove i smeđe je boje. Jede biljke, on je biljožder.“

DV “ZVONČIĆ”, OZALJIme i prezime djeteta: Valeria Šlosel, 6,5 godinaOdgojiteljice: Ana Golik i Ivana ŠaflinKomentar djeteta: „Jelen ima velike rogove kao antene. “

DV “POTOČNICA”Ime i prezime djeteta: Teo Sokol, 5,8 godinaOdgojiteljice: Nada Johman i Jasminka ŠtefčićKomentar djeteta: Jakov Vuletić (5,8 godina): „Jelen ima rogove jer je tako odrastao. Rogovi mu služe da se brani od drugih životinja koje ga žele napasti.“

DV “ZAPRUĐE”Ime i prezime djeteta: Nina Mia Gojić, 6,7 godinaOdgojiteljice: Katarina Matić Stanić i Diana BačićKomentar djeteta: „Jelen šeće šumom u potrazi za hranom i prijateljima.”

DV “VEDRI DANI”, ZAGREBIme i prezime djeteta: Mila Podgajski, 6,10 godinaOdgajatelji: Davorka Gorjanec i Vlatka MilosevićKomentar djeteta: „Jelen ima dobar njuh, može osjetiti opasnost i miris čovjeka na udaljenosti od pola kilometra. Jeleni su biljojedi. Oni pasu i brste.“


DV “MAKSIMIR”, ZagrebIme i prezime djeteta: Marija Miljko, 6 godinaOdgojiteljice: Maja Martin Bašić, Ivana Orlović I Lana OčkoKomentar djeteta: „Jelen pase travu i kad je opasnost, može skakati skroz gore. Jelen izvodi razne trikove da se ženka u njega zaljubi. Kad je opasnost, muški jelen nađe ogromnu travu da se u nju sakrije.”

DV “DUGA RESA”Ime i prezime djeteta: Roko Dudas, 6,5 godinaOdgojiteljice: Zrinka Lauš i Suzana BilankovKomentar djeteta: „Jelen je divlja životinja koja živi u šumi. Smeđe je boje i ima velike rogove. Rogovi služe za borbu za ženku.”

DV “JOSIPDOL”Ime i prezime djeteta: Karla Rahan 5,6 godinaOdgojiteljice: Marica Ševrović i Anita BlaškovićKomentar djeteta: Borna Keser (5,5 godina): „Jeleni se bore rogovima zbog cure. Ona se zove košuta. Oni ju jako žele.“

DV “BOTINEC”, ZagrebIme i prezime djeteta: Toma Krakić, 5,5 godinaOdgojiteljice: Jovanka Kuprešanin i Kristina RadeljaKomentar djeteta: „Imam velike rogove i četiri noge. Kad me netko napadne, branim se rogovima, živim u šumi. Moje dijete je bambi.”

DV “JORDANOVAC, Zadar”Ime i prezime djeteta: Nina Šćiran, 6 godinaOdgojiteljice: Mirjana Puljiz i Sanja PavićKomentar djeteta: Dorotea Ančić (6 godina): „Srna ima točkice, narančaste je boje. Živi u šumi. Vidjela sam ju u slikovnici. Voljela ju uživo vidjeti, vidjeti i igrati se sa srnom. Sviđaju mi se srnine uši.“

DV “MASLAČAK”, Krapinske TopliceIme i prezime djeteta: Mila Peček, 6 godinaOdgojiteljice: Jasna Vdović Nožak i Nikolina ĐurđanKomentar djeteta: „Meni je jako smiješan i bila bih sretna kad bi se sa mnom uslikao.“

Aktualno


Documents

Aktualno Komuniciranje nakon pandemije