PROPAGANDNO KOMUNICIRANJE

  • View
    2.167

  • Download
    10

Embed Size (px)

Text of PROPAGANDNO KOMUNICIRANJE

PROPAGANDNO KOMUNICIRANJE emso Tucakovi Pojmovno odreenje I pojmovno odreenje U poimanju znaenja znaaja i ciljeva savremene propagande kao komunikolokog fenomena javljaju se brojne kontraverze. Termin je izveden iz latinske rijei propaganda to u osnovi znai irenje rasprostiranje. U prvobitnom znaenju bio je to sinonim za djelatnost kojoj je cilj, da preko odgovarajuih medija utjee na ljude (drutvene grupe, mase, publiku, javno mnjenje) mijenjanjem njihovih ideja i stavova. Propagator je pobornik i irilac neke ideje, propagacija u nauci, posebno fizici, znai rasprostiranje, uveanje. Propagandizam su naela i nain rada neke propagande, odnosno revnost u irenju ideja i doktrina. Nastanak same rijei vezuje se za poetak 17 vijeka tanije za 1622 godinu kada je papa Grgur XV osnovao pri Vatikanu specijalnu ustanovu za irenje vjere, pod nazivom Congregatio de propaganda fide. Sam pojam se najee koristi vieznano to je obino uslovljeno drutvenom pozicijom onih koji ga upotrebljavaju ili njihovom obrazovanou. Za neke naunike je npr propaganda prvenstveno nauna disciplina, za druge je to organizovana djelatnost na irenju ideja sa ciljem da se utjee na stavove miljenja i postupke pojedinaca i grupa, za tree je to pak metoda manipulisanja ljudima u drutvenoj komunikaciji. 1. vieznanost pojma a. Propaganda i komuniciranje Svaka komunikacija, svaka komunikaciona praksa koja za rezultat ima socijalno povezivanje ovjeka sa drugim ljudima moe se u irem smislu nazvati komuniciranje. Fenomen komunikacije se izraava i kroz mogunost da se ostvaruje razliitim sredstvima. Za ovjeka je karakteristina komunikacija rijeima, ali su vane i druge vrste upuivanja poruka (izrazi lica, pokreti tijela i sl.) koje ine osnovni sadraj paraverbalne komunikacije. Izmeu pojmova propagande i komuniciranja postoje evidentne razlike. Komuniciranje u svom klasinom znaenju podrazumijeva aktivnost u oba pravca, promet razmjenu informacija. Dakle komunikacija je posredovanje poruka. Sposobnost ljudi da propagiraju, uvjeravaju i ubjeuju utemeljena je prvenstveno na njihovoj sposobnosti da komuniciraju. Propaganda predstavlja vrstu komunikacije iji je smisao u ubjeivanju, uvjeravanju i usmjeravanju primalaca poruke. Otuda se propagandna komunikacija esto naziva i persuazivnom komunikacijom. Propaganda je komunikacija koja ima planski, organizovan i smiljen karakter. I propaganda i javno komuniciranje se u posredovanju znakova oslanjanju prvenstveno na tehnoloku bazu masovnih medija. Kao sredstvo za konstruisanje informacija ili poruka slui im uglavnom jezik koji se izraava na usmeni ili pismeni nain. Na slinosti i razlike ukazuju eme komuniciranja i propagande. ema masovnog komuniciranja podrazumijeva postojanje sljedeih elemenata: - komunikator - informacija (poruka) - kanali (mediji) i - recipijenti (sluaoci, gledaoci, itaoci). ema propagandnog komuniciranja sadri pak, ove elemente: - kreator ili nosilac propagande - komunikator - poruka (informacija)

1

-

kanali (mediji) ciljne grupe (recipijenti) i poeljno (modifikovano, novo) ponaanje recipijenata.

b. Propaganda i informisanje Savremena praksa prua bezbrojne primjere poistovjeivanja i neadekvatnog koritenja pojmova informisanje i propaganda. Tek se u ovom vijeku poela uoavati razlika izmeu ova dva termina. U irem smislu informisanje se zapravo moe odrediti kao nepristrano obavjetavanje javnosti o neemu ili nekome, dok propaganda ide za tim, ne samo da obavijesti, nego da i putem odgovarajih medija, najee mas-medija utjee na ljude, na njihove stavove, miljenja i ponaanja. Za razliku od informacije propagandna poruka ima sasvim drugi smisao. Njena je logika u postizanju cilja. Informacjia ili poruka se daje na nain i u obliku koji e obezbijediti utjecaj i postii cilj koji odredi nosilac i kreator propagandne aktivnosti. Razlika izmeu informacije i propagande poruke moe izraziti i sljedea usporedba: informacija slika stvarnost kakva ona jeste a propaganda tu stvarnost predstavlja onakvom kakvom se eli vidjeti. Najbolji rezultati postiu se ako propaganda poruka sadri tane i provjerljive injenice. No ukoliko to cilj i okolnosti zahtijevaju, propaganda ne izbjegava transforamicju informacija ili prilagoeno koritenje podataka. c. Propaganda i marketing Izvjesne nejasnoe postoje i u vezi sa koritenjem pojmova propaganda i marketing. One su najprisutnije u politici, ekonomiji i javnom komuniciranju. Termin marketing (engl. Marketing=trgovati) pojavio se polovinom ovog vijeka u SAD kao naziv za ekonomsku aktivnost koja upravlja protokom roba i usluga od proizvoaa ka potroau. Za razliku od propagande koja apeluje uglavnom na svijest i stavove recipijenata kako bi se obezbijedilo odgovarajue ponaanje, marketing je usmjeren na definisan potroaki potencijal (politiki i ekonomski). Propagandna aktivnost se moe organizovati u skoro svim oblastima ivota, marketinka utglavnom u politikoj i ekonomskoj sferi. Propaganda je u drutvenoj praksi prisutna od postanka civilizacije, marketing samo nekoliko decenija d. Propaganda i reklama Pojam propaganda se u savremenim okolnostima poistovjeuje sa jo jednim terminom koji, je takoer nastao u srednjem vijeku sa reklamom. Razliku i slinosti ove dvije kategorije (propagande i reklame) najlake je utvrditi ako se sagleda sutina reklame. Reklama (latinski: clamare-glasno vikati, uzvikivati a reclamere-ponovo uzvikivati) znai otprilike to i javna preporuka, javni poziv, glasno isticanje rijeima ili putem mas-medija dobrih svojstava neke robe i povoljnih cijena u cilju motivisanja potencijalnih kupaca na kupovinu. U odnosu na nain komuniciranja sa potencijalnim kupcima reklamu moemo podijeliti na neposrednu (reklama licem u lice) i posrednu (reklama putem masovnih medija). U politikoj praksi funkciju slinu reklami ima agitacija. Agitacija je javno pozicioniranje naglaavanje dobrim svojstava neke ideje, politike opcije, stranakog kandidata. U minulim stoljeima postojale su nesumnjivo situacije u kojima su reklama i propaganda imali znaenje sinonima. Slinost je proizlazila iz komuniciranja dvosmjernog tipa u kojem je komunikator (reklamer, agitator) na licu mjesta dobivao odgovor konzumenata njegove poruke. Razlike izmeu propagande i reklame nastaje u ovom vijeku kada propaganda postaje sloena djelatnost imanentna svim sferama ivota i nauno utemeljena, sistematski planirana aktivnost sa elementimanaune discipline. Reklama pak postaje samo sredstvo ili metoda za postizanje ciljeva i zadataka propagande. Termini marketing i reklama najee se koriste kao pojmovi iz domena ekonomije, propagandna komunikacija se, pak ostvaruje u politici, kulturi, religiji, informisanju, ekonomiji i drugim oblastima.

2

e. Propaganda i manipulacija Shvatanje propagande kao svojevrsne komunikacijske manipulacije (manipulirati znai, pored ostalog, mijenjati, krivotvoriti radi vlastite koristi), posljedica je u povijesnom smislu, zloupotrebe naunih dostignua i praktinih mogunosti u ovoj oblasti do kojih se dolazilo u sferi ideologije, politike, religije ili ekonomije. Negativnu uloga propagande oitovala se u faistikom i staljinistikom reimu kada je propaganda koritena za realizaciju genocidnih projekata.. meutim postoji mnogo primjera o mogunostima propagande u ostvarivanju humanih i progresivnih ciljeva. Takva je npr bila propaganda antihitlerovske koalicije u II svjetskom ratu, kao i ona propagandna akivnost koja je bila usmjerena karazobliavanju i slamanju agresije na BiH. f. Propaganda i nepropaganda U savremenim uslovima komuniciranja i poimanja interakcije meu ljudima vrlo je teko odrediti granicu na kojoj poinje ili prestaje propaganda. Svaka komunikacija meu ljudima, od obinih razgovora u porodici, do onih na politikim skupovima ili askanja na ulici, trgu, utiu na ljude, formiraju njihovu svijest, oblikuju njihov odnos prema stvarnosti, sadre dakle neke relacije procese i odnose koji su svojstveni propagandi. Meutim za te aktivnosti se ne moe rei da su propaganda jer ne sadre elemente svojstvene propagandnoj aktivnosti i u tom smislu se moe utvrditi razlika izmeu propagande i nepropagande. Ako propaganda ima obiljeje svjesne svrsishodne, planske aktivnosti nepropagandom se ne moe nazvati interakcija koja je rezultat sluaja prolaznih aktivnosti nenamjernog, usputnog komunikativnog djelovanja. 2. Propaganda kao planska, organizovana djelatnost Veina teorijskih odreenja mjesta, uloge i zadataka propagande imaju jednu zajedniku nitpropagandu tretiraju kao tehnologiju, koa iskljuivi domen prakse koja ima unaprijed odreene namjere i ciljeve. Iz ugla njenog praktinog znaenja propagandu moemo definisati kao svjesnu, planski usmjeravanu komunikacijsku aktivnost na mijenjanju i modeliranju miljenja, stavova i ponaanja prema interesu i zamislima onog ko propagandu organizuje i realizuje shodno unaprijed odreenom cilju. Ova definicija sadri u sebi pet bitnih elemenata: Na prvom mjestu je uslovljenost propagande aktivnosti ciljevima. Propagandna djelatnost je zapravo proces koji se uvijek organizuje sa preciznim ciljevima, sa definisanom (prikrivenom ili otvorenom) namjerom pojedinaca, grupa, institucija, politikih i ekonomskih centara moi. Otuda se neki sluajni angaman, u kojem nema unaprijed odreenog cilja i namjeravane akcije, ne moe smatrati propagandnom aktivnou. Drugo, u propagandnom procesu uvijek postoji neko (pojedinac, grupa, organizacija, firma) ko propagandnu aktivnost organizuje. Radi se o subjektu propagandnog djelovanja, o nekom ko svjesno organizuje itav proces i u tom smislu obezbjeuje osnovne pretpostavke za uspjenu realizaciju zadataka (materijalna i tehnika sredstva, kadrove i sl). u politici su to obino politika rukovodstva, u ekonomiji rukovodee strukture, u vojsci zapovijednitva na raznim nivoima. Oni po pravilu utvruju strategije i osnovne pravce propagandnih kcija a samu realizacijupovjeravaju specijalizovanim organizacionim oblicima propagandnog djelovanja (raznim centrima, institutima, agencijama, organizacijama). Trei vaan elemenat navedene defi