SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

EUGEN MILANIČ

AKTUALNA SVJETSKA FINANCIJSKA KRIZA I NJEN UTJECAJ NA

HRVATSKU

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

AKTUALNA SVJETSKA FINANCIJSKA KRIZA I NJEN UTJECAJ NA

HRVATSKU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije

Voditelj: prof.dr.sc. Dragoljub Stojanov

Student: Eugen Milanič

Smjer: MP

JMBAG: 0081133920

RIJEKA, srpanj, 2015

SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................................1

1.1. Problem i predmet istraživanja................................................................................... ..3 1.2. Radna hipoteza...............................................................................................................4 1.3. Svrha i ciljevi istraživanja..............................................................................................4

1.4. Znanstvene metode .......................................................................................................5 1.5. Struktura rada.................................................................................................................5 2. ZNAČAJKE SVJETSKE FINANCIJSKE KRIZE.........................................................7

2.1. Povijest financijskih kriza.............................................................................................10 2.2. Početak globalne financijske krize................................................................................12 2.3. Uzroci globalne financijske krize................................................................................. 14 2.4. Posljedice globalne financijske krize............................................................................18 3. FINANCIJSKA KRIZA U HRVATSKOJ ..................................................................... 22

3.1. Početak i razvoj financijske krize u Hrvatskoj..............................................................22

3.2. Posljedice financijske krize u Hrvatskoj.......................................................................25 3.2.1. Gospodarska kretanja..........................................................................................26

3.2.2. Tržište kapitala....................................................................................................39

3.2.3. Nezaposlenost.....................................................................................................43 3.3. Mjere izlaska Republike Hrvatske iz financijske krize.................................................46

4. STRATEGIJA IZLASKA EUROPSKOG GOSPODARSTVA IZ FINANCIJSKE

KRIZE I REFLEKSIJE NA REPUBLIKU HRVATSKU..................................................50

4.1. Perspektive europskog plana oporavka gospodarstva – implikacije na hrvatsko gospodarstvo ....................................................................................................................50 4.2. Hrvatska u okviru Europa 2020: nove strategije izlaska iz krize...................................53

5. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................58

LITERATURA....................................................................................................................61

POPIS GRAFIKONA.........................................................................................................66

POPIS TABLICA................................................................................................................67

POPIS SHEMA...................................................................................................................67

1

1. UVOD

Globalna svjetska financijska kriza, koja je započela u ljeto 2007. godine, jedna je od

najtežih financijskih kriza koja je zahvatila svjetsku ekonomiju u posljednjih 80 godina.

Kriza je najprije zahvatila segment američkog financijskog sustava – kreditiranje

nekretnina, a potom se proširila na bankarski sustav, osiguranje, fondove, burze. Iz

Amerike kriza se prelila na europske i svjetske financijske institucije, a potom i na

realni sektor. Stopa rasta svjetskog BDP-a bila je znatno usporena, pale su cijene

nekretnina, a neki industrijski sektori počeli su trpjeti velike gubitke. Prema svim

događanjima bilo je očigledno da je svjetsko gospodarstvo na putu prema ozbiljnoj

recesiji. Vlade najmoćnijih zemalja svijeta , kako bi makar djelomično suzbile širenje

krize, zajedno sa svojim središnjim bankama, počele su upumpavati svježi novac,

odnosno kapital u svoj ranjivi bankarski sustav. Po uzoru na američku vladu koja je

doslovno preuzela neke svoje banke, slično su postupile i vlade nekih zemalja EU.

U SAD-u gdje je započeo krizni scenarij, na tržištu nekretnina veliki balon (bubble),

jednostavno se počeo ispumpavati. Glavni razlog takvih događaja bilo je masovno

odobravanje kredita, koji su sami po sebi bili rizični. Naime, krediti su se odobravali s

procjenom da će cijena nekretnina i nadalje biti u rastu. Odobravajući takve rizične

kredite banke su dobro zarađivale, povećavo im se profit a njihove uprave dijelile su

zaradu putem visokih bonusa. Takav bankarski pristup omogućio je stanovništvu lagan

put do kredita, a ostalim poslovnim sudionicima dodatnu zaradu zbog rasta cijena

bankarskih dionica kao i uloga u njihove fondove.

Kriza u Hrvatskoj nastala je kao rezultat slijevanja svjetske ekonomske i financijeske

krize u hrvatsko gospodarstvo. Problemi koje je globalna kriza izazvala u Hrvatskoj

samo su imali djelomičan utjecaj, budući da su strukturne neravnoteže postojale i

otprije. Glavni uzroci trenutačne situacije su tranzicija, ratna razaranja, pogrešno

provedena privatizacija i neadekvatno provedena ekonomska politika. Rast javnog duga

i vanjskotrgovinskog deficita došli su do neodržive visine, a ekspanzija inozemnog

kapitala kod prisutne niske inflacije napuhali su cijene vrijednosnih papira i nekretnina.

Netom prije krize financijsko tržište Hrvatske doživjelo je uzlet, a građanstvo je počelo

2

masovno ulagati u dionice i druge vrijednosne papire dobivajući velike prinose na svoja

uložena sredstva. Nisu ni slutili da će nastupom krize početi ostvarivati gubitke, da će se

smanjiti konkurentnost zemlje te osjetno povećati stopa nezaposlenosti.

Navodeći neke od uzroka nastanka ove krize kao stožer aktualnog financijskog sustava

utemeljen je američki dolar. Sredinom prošlog stoljeća temelji takvog sustava

postavljeni su u Bretton Woodsu. Sve važnije svjetske valute bile su fiksirane za dolar,

a sam dolar za vrijednost zlata. Početkom 70-tih godina došlo je do ukidanja

konvertibilnosti dolara i od tada financijski sustav dobiva nove institucije. Stvaraju se i

kreiraju novi financijski proizvodi; takozvani derivati. Financijski sustav počinje se

razvijati neovisno i brže od realne ekonomije. U to vrijeme prevladavala je doktrina da

je financijsko tržište samoregulirajući mehanizam i da sam sebe može kontrolirati.

Takav rast financijskog sektora i njegovo globalno djelovanje omogućeno je razvojem

«tvrdih tehnologija», odnosno informatike i telekomunikacija. Gigantski financijski

subjekti preplavili su globalno financijsko tržište i jednostavno postali «preveliki» da bi

propali.

Kao službeni početak aktualne krize uzima se 6. kolovoz 2007. godine kada je

bankrotirala American Home Morgage, kao prva od žrtava američkog tržišta nekretnina.

Nekoliko dana nakon toga 9. kolovoza BNP Paris je suspendirao svoja tri investicijska

fonda vrijedna oko dvije milijarde eura. Istodobno Europska središnja banka je u

bankarski sustav ulila prvih 95 milijardi eura. Slične poteze učinile su američki Fed i

Japanska središnja banka. Krizni scenarij nastavljen je problemima sa investicijskom

kućom Bear Stearns, Lehman Brothers te osiguravateljskom kućom AIG. Financijski

derivati bili su osnovni financijski instrument na osnovi kojeg je financijsko tržište

nekontrolirano raslo. Ti inovativni proizvodi američkih banaka služili su da se loši

hipotekarni krediti «prepakiraju» u novi dobar financijski proizvod. Tim financijskim

proizvodima osiguravale su prvoklasne kreditne rejtinge a potom ih preprodavale

investitorima u Europu. Tako stvoreno tržište derivata postalo je glavni segment

globalnog financijskog balona.

3

Ova svjetska financijska kriza osim što je vrlo kompleksna i globalna razlikuje se od

dosadašnjih kriza i po odlučnosti vlada i središnjih banaka da zaustave negativne

financijske procese. Upumpavanjem novca bankarskom sustavu se osigurava likvidnost,

a istodobno se preuzimaju neke banke. Iako su se te mjere u početku pokazale dobre,

dubina i dinamika krize mnogo su kompleksnije nego što se to mislilo na početku krize.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Mnogi ugledni ekonomisti smatraju da se aktualna globalna financijska kriza po svojim

razmjerima jedino može usporediti s do tada najgorom krizom – Velikom Depresijom iz

tridesetih godina prošlog stoljeća. Aktualna kriza počela je 2007. godine u Americi,

zahvativši u prvom redu tržište nekretnina, da bi potom uslijedili veliki gubici i

stečajevi firmi iz bankarskog i financijskog sektora, te je na poslijetku gubitke

pretrpjela cijela privreda. Kriza se sa financijskih tržišta SAD-a vrlo brzo preselila i na

ostatak svijeta, pa tako i na Europu. Financijska i ekonomska kriza se toliko brzo širila

među zemljama, prvenstveno putem financijskih tokova i kroz trgovinu, i u pravom

smislu postala je prva prava globalna svjetska kriza.

Financijska kriza koja je još uvijek u tijeku, a zahvatila je gotovo sve europske i

svjetske financije, bankarstvo, burze, osiguranja i fondove, problem je istraživanja

ovog rada, s posebnim naglaskom na krizu u Hrvatskoj. Želimo ustvrditi da li je

intenzitet globalne financijske kize koja je zavladala svijetom bilo moguće pravodobno

predvidjeti, te zbog čega se o uzrocima i najavama krize nisu uvažavala mišljenja

uglednih ekonomista , kako bi se ublažile posljedice na pad svjetskog gospodarstva

kao i na nezaposlenost stanovništva.

Predmet istraživanja je aktualna svjetska financijska kriza, istražiti i analizirati temeljne

značajke vezane za njezin početak, razvoj, uzroke i posljedice globalne financijske

krize na svjetsko gospodarstvo, s posebnim osvrtom na financijsku krizu u Republici

Hrvatskoj.

4

1.2. Radna hipoteza

U skladu s problemom i predmetom istraživanja postavljene su i odgovarajuće hipoteze

rada: na temelju teorijskih spoznaja o nastaloj financijskoj krizi, njezinoj genezi,

moguće je dokazati utjecaj krize na gospodarstvo Republike Hrvatske, pad

gospodarske aktivnosti i povećanje nezaposlenosti, a posebno značajnu izloženost

Hrvatske financijskoj krizi koja je potencirana i unutrašnjim strukturnim

neravnotežama.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je istražiti sve važnije okolnosti i fenomene aktualne financijske

krize, te objasniti posljedice koje je ona izazvala na hrvatsku ekonomiju, te ukazati na

mjere oporavka hrvatskog gospodarstva u okviru europske strategije izlaska iz krize.

Ciljevi istraživanja su: istražiti i analizirati uzroke globalne financijske krize na

početku 21.stoljeća, njezine posljedice na svjetsko i hrvatsko gospodarstvo. Glavni cilj

ovog istraživanja je detaljnije objasniti gospodarsku sliku Hrvatske, te ukazati plan

oporavka za izlazak iz krize.

Na osnovi definirane svrhe i ciljeva istraživanja nameće se potreba davanja odgovora na

sljedeća pitanja:

1. Da li je moguća usporedba aktualne financijske krize s drugim financijskim krizama

tijekom 20. stoljeća?

2. Koji su uzroci i posljedice aktualne financijske krize ?

3. Kako se aktualna kriza razvijala i utjecala na svjetsko gospodarstvo?

4. Koje su posljedice aktualne financijske krize na hrvatsko gospodarstvo?

5. Koje su mjere za izlazak Republike Hrvatske iz svjetske financijske krize?

5

1.4. Znanstvene metode

U ovom radu korištena je odgovarajuća kombinacija sljedećih znanastvenih metoda :

metoda analize i sinteze, metoda indukcija i dedukcije, komparativna i deskriptivna

metoda, te metode kompilacije.

Prilikom izrade ovog rada korištena je literatura, časopisi, statistička publikacija

domaćeg i inozemnog podrijetla. Tuđe spoznaje, stavovi i zaključci koji su navedeni u

diplomskom radu, povezani su bilješkama u zagradama sa korištenim bibliografskim

jedinicima.

1.5. Struktura rada

Diplomski rad pod nazivom «AKTUALNA SVJETSKA FINANCIJSKA KRIZA I

NJEN UTJECAJ NA HRVATSKU « podijeljen je na pet međusobno povezanih

dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, definirani su problem i predmet istraživanja, postavljena je

hipoteza rada, navedeni su svrha i ciljevi istraživanja, naznačene su znanstvene metode

koje su korištene u radu, te je prikazana struktura rada.

U drugom dijelu, ZNAČAJKE SVJETSKE FINANCIJSKE KRIZE, prikazana je

povijest financijskih kriza, neveden je početak globalne financijske krize, te su izneseni

uzroci kao i posljedice koje je izazvala aktualna svjetska financijska kriza.

U trećem, najvažnijem dijelu rada pod nazivom FINANCIJSKA KRIZA U

HRVATSKOJ analizira se početak i razvoj financijske krize u Hrvatskoj. Također se

detaljnije prikazuju posljedice koje je financijska kriza imala na gospodarska kretanja,

6

nezaposlenost i tržište kapitala u Hrvatskoj, te mjere izlaska Republike Hrvatske iz

financijske krize.

Četvrti dio rada pod naslovom STRATEGIJA IZLASKA EUROPSKOG

GOSPODARSTVA IZ FINANCIJSKE KRIZE I REFLEKSIJE NA REPUBLIKU

HRVATSKU, sadrži perspektive europskog plana za oporavak gospodarstva -

implikacije na hrvatsko gospodarstvo, te Hrvatska u okviru Europa 2020.

U petom dijelu, ZAKLJUČKU, sažeti su rezultati istraživanja do kojih se došlo

obradom i prezentacijom podataka vezanih za obradu teme ovog diplomskog rada.

Na kraju rada nalazi se popis literature korištene tijekom izrade rada, te popis tablica,

grafikona i shema.

7

2. ZNAČAJKE SVJETSKE FINANCIJSKE KRIZE

Kao službeni početak aktualne svjetske financijske krize uzima se 6. kolovoz 2007.

godine, kad su dva fonda BNP Paribasa, s velikim udjelom američkih derivata

emitiranih na temelju drugorazrednih hipotekarnih kredita, suspendirala isplatu udjela

jer za te derivate jednostavno nigdje na svijetu nisu mogli naći kupca. Međutim,

američki balon cijena nekretnina počeo se ispuhivati 2005. godine, dvije godine prije

početka krize, pa su gubici na početku 2008. godine na hipotekarnim vrijednosnicama

dosegnuli 500 milijuna dolara.(Bošković, 2011). Kriza na američkom tržištu nekretnina

koja je počela u ljeto 2007. godine izravno je utjecala na financijska tržišta, pa je tako

zahvatila i financijski i bankarski sektor. Raspad američkog stambenog mjehura imao

je direktan utjecaj ne samo na vrijednost kuća, već i na nacionalno tržište hipoteka,

graditelje, te slabljenje finacijskog sektora, koji je izravno ili neizravno investirao u

nekretnine.

Istodobno s početkom krize 2007. godine, a pogotovo 2008. godine «realni» poremećaj

bio je napuhivanje balona cijene sirove nafte. Baš dok su cijene stanova u Americi

padale, u svijetu je počeo špekulativni ciklus ulaganja u buduće isporuke nafte. Cijena

barela sirove nafte u 2008. godini vrtoglavo je poletjela uvis, i preskočila 120 dolara i

još dalje rasla. To je bacilo na koljena automobilsku industriju, povukavši za sobom

cijenu sirovina i poluproizvoda, zbog čega se u svijetu u najnezgodnijem trenutku

pojavila inflacija. To je direktno utjecalo na automobilsku industriju, dovelo do rasta

cijena sirovina i poluproizvoda, odnosno dovelo do pojave inflacije koja nije bila

očekivana. Sve su to bili razlozi povećane žurbe stanovništva na šaltere banaka, ali ne

poslovnih banaka, već na «šaltere» «bankarstva u sjeni». Na udaru su bili i fondovi

investicijskih banaka i ostali rizičnog kapitala, jer poslovanje nisu temeljili na jamstvu

kapitala, te su ovisili o kratkoročnim pozajmicama i kreditima.(Bošković, 2011)

Prodaja nekih vrsta automobila u SAD-u, kao što su primjerice SUV i «pickup»

automobili, čija je proizvodnja donosila veliku zaradu, jednostavno je potpuno stala.

Zbog zaustavljanja daljnje proizvodnje došlo je do zatvaranja tvornica, a radnici su

masovno otpuštani. Krizni scenarij najviše se osjetio u državama Ohio, Michigan i

8

Indiana. Gubitkom zaposlenja stotine tisuća radnika prestalo je otplaćivati kredite, te se

ostvario scenarij od kojeg su ekonomski analitičari kreditne industrije najviše strahovali.

Tako su tri velika proizvođača, General Motors, Ford i Chrysler, od države zatražili

34 milijarde dolara da izbjegnu bankrot. Polovicom ožujka 2008. godine investicijska

kuća Bear Stearns podnijela je prijavu za bankrot. To je bila prva vidljiva krupna

posljedica ulagača na «bankovni sustav u sjeni». Zbog najave i saznanja o njezinoj

skoroj propasti uslijedio je pritisak ulagača, te je samo u jednom danu banka ostala bez

80% svojeg kapitala, odnosno bez 10 milijardi dolara. Kako bi spasila propalu i

posrnulu banku, američka središnja banka FED organizirala je da Bear Stearns kupi J.P.

Morgan. Za investicijsko okruženje to je bio presedan jer je po zakonu FED nadležan

samo za banke, a Bear Streans bila je investicijska kuća. U to vrijeme mnogi

prognozeri su vjerovali da je najteži dio krize već prošao. U travnju 2008. godine velika

švicarska banka UBS otpisala je 19 milijardi dolara svojih ulaganja u američke

vrijednosne papire izdane na temelju drugorazrednih hipotekarnih kredita. Osim što se s

problemima suočio UBS, slično se dogodilo i Deutsche Bank, te Royal Bank of

Scotland koje nisu mogle naći kupce za svoje vrijednosne papire. U isto vrijeme

francuska banka Societe Generale prijavila je gubitak od tri milijarde dolara, a australski

Basis Yield Alpha fond također je prijavio bankrot.

Financijski krah doživjela je investicijska kuća Lehman Brothers, koja je preko noći

bankrotirala. Bila je ikona američkog bankarskog sektora, koja je u to doba zapošljavala

oko 30.000 radnika, a čija je imovina na vrhuncu svog postojanja bila procjenjena na

700 milijardi dolara. Koncepcija poslovanja Lehman Brothersa bila je usmjerena na

brzu zaradu, kako bi poslovni menađment u kratkom roku dobio visoku zaradu za

trenutne poslovne rezltate. Cilj poslovanja bio je održavati i preživjeti s takvim načinom

rada još pokoju godinu i istovremeno dijeliti visoke nagrade i bonuse. Nitko nije želio

pomišljati o nezbježnoj propasti. Iako su svi uviđali opasnost od Lehmanova stečaja,

FED i Državna blagajna bili su uvjereni da će banke preuzeti Lehmana na sebe.

Tijekom vikenda 14. rujna 2008. godine, banke Wall Streeta raspravljale su o planu

spašavanja Lehmana, ali je ministar financija odbio sve intervencije. Obavijest o

bankrotu Lehman Brothersa 15. rujna 2008. godine, pokrenula je niz događaja koji su

doveli do prave krize na globalnim financijskim tržistima.( Štefulić, 2012) U nekoliko

9

dana svjetski financijski sustav doveden je do samog ponora. I dok se FED pribojavao

da će se problemi umnažati na tržištu derivata, do panike je došlo upravo na tržištu

kratkoročnog kreditiranja (Attali, 2009). Kada su banke uvidjele da ni same ne znaju

koliko im Lehman duguju, a znajući da im to nikad neće vratiti i same su prestale

pozajmljivati. Posljedica je bilo zamrznuto monetarno tržište, a međubankovno tržište je

nestalo. Isti dan stečaj Lehman Brothersa prisilio je najveću osiguravateljsku kuću AIG,

koja je i sama bila u velikim problemima, da krene s povratom osiguranja.

Osiguravateljska obaveza povećala je ukupan gubitak AIG-a na 30 milijardi dolara.

Rejting agencije zatražile su od AIG-a da im odmah na račun vrati 13 milijardi dolara ,

kako bi sačuvale oslabljenu kreditnu sposobnost. Vrijednosnica AIG-a uslijed takvih

događanja izgubila je na vrijednosti čak 95%. Isti krizni scenarij koji se dogodio

Lehmanu, prijetio je i AIG-u. Dogodilo se da je prvi put u povijesti FED pomogao

nebankarskoj ustanovi : na cjelokupnu aktivu AIG kao jamstvo FED je dao pozajmicu

od 85 milijardi dolara uz visoku kaznenu stopu zbog brže otplate. Na opće

zaprepaštenje, najveća svjetska osiguravateljska kuća bila je nacionalizirana. Ubrzo

nakon toga Paulson je pomogao i Goldman Sachsu te Morgan Stanleyu da ih ne otkupe

Britanci ili Japanci.

FED je 2001. godine donio značajnu odluku o smanjivanju kamatne stope za poduzeća i

domaćinstva, koji su teško mogli i nadalje otplaćivati svoje kredite. Tu odluku Alana

Greenspana ispočetka svi su oduševljeno prihvatili, iako se ona kasnije pokazala

pogrešnom. Ona je naime omogućila poduzećima, investicijskim fondovima i

pojedincima da uzajmljuju sve veće iznose. Stvoren je privid «bogatstva» i mogućnost

da se kućanstva još više mogu zaduživati, trošiti i tako povećavati svoj imetak

FED je značajno smanjio kamatne stope kako bi stimulirao kreditiranje, a da bi se izdalo

što više kredita moguće, zajmodavci bi držali te kredite samo privremeno, prije nego ih

prodaju investicijskim bankama. Investicijske banke bi zatim kredite prepakirale i

zajedno ih prodavale. Na tisuće tako upakiranih hipotekarnih kredita poslato je

kreditnim rejting agencijama koje su analizirale njihovu rizičnost.(Barberić, 2009)

10

Nakon analize i pakiranja, investicijske banke su prodavale te vrijednosnice svojim

kupcima. Prema Attali (2009), taj postupak koji se naziva sekuritizacija1, omogućile su

ga prije svega nove tehnologije, matematički modeli i internet. Sekuritizacija ubrzo

doživljava uspjeh zbog rentabilnosti koja se obećava kupcima tih vrijednosnica. Takve

sekuritizirane vrijednosnice mnoge svjetske investicijske kuće željele su ih za sebe ili da

ih prodaju svojim klijentima. Vrijednost tih sekuritiziranih proizvoda, bez obzira da li je

bio vezan za vrijednost nekretnina ili ne ubrzo je premašio ukupan iznos američkih

državnih obveznica.

Prema Attali (2009) diljem svijeta došlo je do povećanja udjela dobiti u nacionalnom

dohotku, a osobito dobiti financijskog sektora, u kojem su «upućeni» mogli zadržati

glavninu dohotka. Tako je svu novostvorenu vrijednost prisvojila šačica ljudi koji su

zahtjevali rentabilnost od 20% na kapitale koje su ulagali. Zbog niskih primanja

europska i američka srednja klasa trošila je znatno manje nego prethodnih godina, pa ih

se zbog oslabljene potražnje poticalo na nova zaduživanja.

2.1. Povijest financijskih kriza

Financijske krize i lomovi odvijali su se učestalo kroz povijest čovječanstva, te su

recesijska vremena normalna pojava u ekonomijama i dio su poslovnih ciklusa. Kroz

povijest, međutim pratimo u nekoliko navrata izrazito duboku recesiju koja je imala

dugoročnije posljedice po svjetsku ekonomiju. Primjer je Velika Depresija koja je

započela 1929. godine, velikim slomom cijelih nacionalnih gospodarstva u svim

važnijim industrijskim državama, a njoj je najsličnija aktualna svjetska financijska kriza

koja je započela u ljeto 2007. godine.

''Zbivanja koja dovode do krize počinju «pomaknućem», nekim egzogenim, vanjskim

šokom koji je nanesen makroekonomskom sustavu (šok u azijskim zemljama 1990-ih

godina bila je implozija mjehura imovinskih cijena u Japanu; šok u SAD-u u 1990-ih

1 Sekuritizacija (engl. sekuratizacion) je proces pretvaranja neprenosivih oblika potraživanja (npr.kredita) u prenosive instrumente, tj. u vrijednosne papire. Na taj se način stvaraju likvidna sredstva koja su prije bila «zamrznuta».

11

bila je revolucija u informacijskoj tehnologiji te novi i jeftini oblici komuniciranja;

ponekad je šok početak ili kraj rata, obimna ili loša žetva, neočekivana promjena

monetarne politike itd.)'' (Miletić I., 2009.). Kada je 1989. godine srušen berlinski zid,

došlo je do povećane razmjene trgovinskih dobara i otvaranja tržišnog gospodarstva. Ti

su događaji doveli do pojave novih kriza, što nam pomaže u razumijevanju sadašnje

krize. Primjerice, Švedska je već 1991. godine, na valu globalizacije i optimističnih

najava, doživjela napuhavanje i rasprsnuće svog «balona» na tržištu nekretnina. Potom

je 1997. godine buknula brza i nagla Azijska kriza, koja je zahvatila i druge zemlje. U

2000. godini cijeli svijet, a ponaprije SAD zahvatila je tzv. «dot-com» kriza. Ispuhao se

balon prvenstveno burzovnih indeksa tehnoloških poduzeća, koji su godinama rasli, a

tada izgubili na vrijednosti 27%. (Attali,2009). Po mnogim pokazateljima sadašnja

aktualna kriza vrlo je slična krizi iz 1929. godine. Na valu velikog optimizma u «ludim

dvadesetima» stanovništvo je masovno kupovalo nekretnine, te ih financiralo kreditima.

Zbog velike potražnje došlo je do enormnog povećanja cijene nekretnina. U Americi

ljudi su se zaduživali iznad svojih mogućnosti, te su se uskoro pojavile negativne

posljedice takvih postupaka. To se odrazilo prvenstveno na propadanje banaka, pa je

samo u prvoj polovini 1929. godine zatvoreno 345 banaka, a do konca godine propast je

prijavilo 4000 banaka. (Reider, 2010)

Financijska tržišta strahuju od pojavljivanja kriznih okolnosti, jer je potrebno izrazito

dugo vrijeme za ekonomski opravak i nova ulaganja. U vrijeme Velike Depresije

monetarna politika i monetarna vlast bile su u začecima, te je pretekcionizam bio

naglašen u zaštiti domaće ekonomije, a državna se potrošnja neefikasno koristila kao

stabilizator ekonomskih ciklusa. Danas su procesi globalizacije minimizirali

protekcionizam države, a monetarna vlast je spremna na pružanje potrebne razine

likvidnosti financijskom sustavu u kombinaciji s preuzimanjem imovine propalih

banaka, kako bi se izbjegla još jedna Velika Depresija.( Lekcije vremena., 2008)

Financijske krize koje su pogađale svjetsku ekonomiju prouzrokovale su prosječni

privredni trošak od 5 do 10% BDP-a, a krize su uglavnom trajale od 2 do 3 godine.

12

Medunarodne financijske krize su primjerice:

· Velika ekonomska kriza 1930- ih godina

· Štednja kriza u SAD-u 1980 -ih godina

· Latinsko Američka kriza između 1970. i 1980. godine

· Japanska bankarska kriza u 1990. godini

· Azijske krize u 1997. i 1998. godini

· Kriza u Rusiji tijekom 1998. i 1999. godine

· Financijska kriza s početkom u 2007. godini (subprime kriza)

(https://hr.wikipedia.org/)

2.2. Početak globalne financijske krize

Početak krize u Americi vezuje se još za 2005. godinu, kada se počeo ispuhavati

prenapuhani balon cijena nekretnina, znači dvije godine prije stvarnog početka aktualne

krize. Početkom 2008. godine gubici na hipotekarnim vrijednosnicama iznosili su 500

milijuna dolara.

Globalna financijska i ekonomska kriza, nakon nekoliko godina nezabilježenog

svjetskog financijskog rasta, u ljeto 2007. počela je tinjati na američkom tržištu

drugorazrednih hipotekarnih kredita , a potom se preselila na realne ekonomije širom

svijeta. Za većinu zemalja u svijetu 2009. ostala je zapamćena po negativnoj stopi BDP-

a, rastu nezaposlenosti i padu cijena nekretnina. Neke od najvećih financijskih svjetskih

institucija, koje su se do tada smatrale neuništivim stupovima globalnog kapitalizma su

bankrotirale, a burzovni indeksi diljem svijeta bili su u drastičnom padu. Smanjenje

narudžbi srušilo je profite kompanijama i na taj način stvorilo masu nezaposlenih, koji

su u konačnici i podnijeli najveći teret krize.

Prema mišljenju nekih ekonomista ova gospodarska kriza nije daleko od velikog

burzovnog sloma iz 1929. godine. No ono što već sada razlikuje ove krizu od ranijih je

činjenica da nije krenula iz tvorničkih pogona i skladišta s neprodanom robom, kao što

13

je to bio slučaj sa velikim krizama koje su u periodičkim razmacima proteklih desetljeća

tutnjale svijetom – već je potekla iz financijskog sektora. Kriza američkog financijskog

sustava izazvana nerealnim kreditiranjem nekretnina, nakon što je zahvatila cijeli

bankarski sektor, proširila se na investicijska, burzovna i osiguravateljska tržišta.

˝Svaka je spomenuta kriza natjerala preispitivanje postojećih gospodarskih sustava.

Krize su rezultirale revolucionarnim otkrićima, započinjali su se ratovi, dolazilo je do

tehnoloških skokova, inovacija u zakonima i proizvodima, a gospodarska se moć selila s

jednog kraja svijeta na drugi. Međutim, sadašnja se kriza ne može poistovjetiti s

prijašnjim zato što je razvojem elektroničke trgovine omogućena kupnja vrijednosnih

papira od strane osiguravajućih društava, investicijskih fondova i banaka iz svih krajeva

svijeta, pa se može reći da je kriza imala i globalni karakter. Riječ je o prvoj uistinu

globalnoj krizi u povijesti.´' (Attali, 2009.: 41).

Ostvarenje tzv. «američkog sna», prema kojem svaki američki državljanin mora imati

osiguran krov nad glavom, utemeljen je zakonom od 1977. godine, pod nazivom

Community Reinvestment Act. Taj zakon obavezao je banke i stambene štedionice da

moraju davati kredite i strankama koje nisu kreditno sposobne. Tako je najsiromašnija

trećina nesolventnih stanovnika SAD-a dobila mogućnost krediranja. U početku vrlo

niske kamatne stope, povoljni rokovi otplate kredita, minimalne provjere primanja, bez

zahtjeva za početnim depozitom, dovele su realizacije ogromnog broja stambenih

kredita. Amerika je zbog velike gradnje stanova doživjela svoj «građevinski bum», a

stanovništvo ostvarenje svog životnog stambenog sna. Do stambenih kredita dolazilo se

na lagan način, pa je rasla i potražnja za nekretninama, što je dovelo i do rasta njihovoh

cijena. Cijene nekretnina toliko su poletjele u uvis, da je bilo samo pitanje trenutka kada

će se one strmoglaviti. Banke su raspolagale s ogromnim brojem visokorizičnim

kreditnim plasmanima, da su morale pronaći novo inovativno rješenje, koje se zvalo

sekuritizacija. Pod blagoslovom Kongresa u Americi su nastale dvije kuće, Freddie Mac

i Fannie Mac, koje su otkupljivale najrizičnije bankarske plasmane, potom ih grupirale

u manje dijelove, te ih svrstavale prema stupnju rizika. Takve novooformljene pakete

banke su nudile u obliku obveznica drugim investicijskim kućama ističući njihovu

14

profitabilnost, a prikrivajući njihovu rizičnost. U takvom poslovnom okruženju i odnosu

može se otkriti temeljni uzrok krize.

2.3. Uzroci globalne finacijske krize

Mnogi ugledni svjetski ekonomisti istiću da je sadašnja svjetska financijska kriza jedna

od najgorih još od vremena Velike depresije iz tridesetih godina prošlog stoljeća.

Poznati ekonomist E.Stiglitz u svojem članku «Capitalist Fools» (2009.) govori o

uzrocima američke i globalne financijske krize. U prvom redu ističe neodgovarajuću

ekonomsku politiku koja je započela još od predsjednika Ronalda Regana do Georgea

W. Busha. Upravo nova ekonomska i vojna politika predsjednika Georgea W. Busha,

kao ključna pogreška koju je donio 2001. godine za Stiglitza je najvažniji uzrok krize u

Americi. Ključni razlozi za njega su smanjenje poreza, smanjenje kamatnih stopa,

proširenje kruga poreznih olakšica, rat u Iraku zbog kojeg je došlo do povećanja cijena

nafte, a sukladno s time i deficita SAD-a.

Budući da je kriza stvarana desetljećima, Stiglitz smatra da kriza nije nastala 2007.

godine, a u tom cijelom razdoblju došlo je do velikih promjena u odnosu rada i kapitala,

odnosno do znatno većeg udjela kapitala u ukupnom BDP-u. Odnos između ponude i

potražnje koji nije bio srazmjeran godinama se rješavao uz pomoć kredita. U jednom

trenutku takav život iznad mogućnosti više nije mogao postojati. Uzroke ove globalne

svjetske krize u svojoj knjizi knjizi Savjest liberala (2010.) objašnjava i svjetski poznati

ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, Paul Krugman. Ističe da je još u

ljeto 2007. godine Dow Jones indeks dostigao nove najviše vrijednosti, pa je tako

19.srpnja 2007. godine, prvi put u povijesti Dow Jones indeks prešao vrijednost od

14.000 bodova. Dow Jones Industrial average predstavlja srednju ponderiranu

vrijednost koja se odnosi na industrijsku proizvodnju, a njegov temelj čini prosječna

vrijednost trideset kompanija koje su na Newyorškoj burzi, kao i uspješni pokazatelj

privrednih tokova.

15

Usprkos ovim pozitivnim pokazateljima, Krugman (2010.) je upozorio da se ta

uspješnost temelji na neodrživoj prenapuhanosti cijena nekretnina te da će , kada taj

napuhani balon napokon pukne, gospodarstvo zapasti u velike probleme. Najviše

zabrinjavajući bio je rast subprime hipotekarnih kredita i njihov udio u ukupnom broju

hipotekarnih zajmova. Rast subprime hipotekarnih kredita započeo je 2003. godine da

bi do 2005. godine prelazio vrijednost od 600 milijardi USD. U ukupno odobrenim

hipotekarnim kreditima subprime krediti do kraja te godine sudjeluju sa 20%.

Krugmanove pretpostavke doista su se ostavarile u ljeto 2007. godine, na vidjelo su

došle prenapuhane vrijednosti korporativne imovine i povećanih cijena dionica. Sav

profit i zarada slijevali su se u Wall Street, zbog povećanog broja transakcija bogatstvo

je na burzi naizgled raslo. U srpnju 2007. godine došlo je do sloma tržišne cijene

nekretnina, jednostavno cjenovni balon se ispuhao. U početku je čak američki ministar

financija Henry Paulson tvrdio da su subprime hipotekarni krediti na prihvatljivoj razini

i da stanje nije panično. Nekoliko dana kasnije prva banka koja je obustavila isplatu iz

svojih fonova, bila je francuska banka Paribas, te se taj događaj smatra kao početak

globalne svjetske financijske krize.

O dubini aktualne krize svjedoči činjenica da su neki analitičari uzroke krize počeli

tražiti u temeljima kapitalizma. Iako se ne može doista smjelo ustvrditi da je tržišno

gospodarstvo preživljeni model, ova kriza je neumitno dovela u pitanje postojeći,

neoliberalni koncept kapitalizma i ideju samoregulirajućeg mehanizma tržišta u kojem

država ostaje po strani, a cijelo je društvo podređeno interesu kapitala. Neoliberalizam

kao pravac koji označava ne uplitanje države u gospodarske poslove, kao dio

ekonomske teorije obilježio je sedamdesete godine prošlog stoljeća, a predvodio ga je

profesor Milton Friedman na Ekonomskom sveučilištu u Chicagu. (Barberić,2009).

Američki ekonomist Friedman smatrao je da uloga države u gospodarsrvo treba biti

svedena na najmanju moguću mjeru, te da treba krenuti u privatizaciju javnih dobara i

liberalizaciju gospodarstva. Tu teoriju prihvatila je 1970. godine Velika Britanija nakon

pobjede Margaret Thatcher, a 1980. godine SAD nakon Reaganove pobjede, pod

nazivom - laissez faire ekonomija. Takav pravac u ekonomiji glavninu poreznog

opterećenja prebacuje s krupnog kapitala na građane. Stvaranjem slobodnog tržišta u

16

kojem se gospodarsko stanje dovodi u stanje ravnoteže, multinacionalne kompanije i

velike financijske ustanove postaju glavni nosioci gospodarstva.

Uzroci globalne svjetske ekonomske krize nezaobilazno su vezani uvjete pod kojima je

nastao sadašnji suvremeni globalni sustav. Glavni okviri tog sustava određeni su još

1944. godine, u Breton Woodsu u američkoj državi New Hampshire. Kao temelj za

razvoj svjetskog gospodarstva bio je uzet američki dolar, za kojeg su bile fiksirane sve

druge svjetske valute, a dolar je bio vezan za zlato po paritetu 35 dolara za uncu. U

Breton Woodsu su uspostavljene i međunarodne financijske institucije Međunarodni

monetarni fond i Svjetska banka.(Barberić, 2009). Odnos dolara i zlata bio je fiksan do

ukidanja njegove konvertibilnosti u kolovozu 1973. godine. Potom je uslijedio naftni

udar, a istodobno sa suspenzijom konveribilnosti dolar postaje rezervna svjetska valuta,

a Washington je time dobio priliku da emisijom novca financira dio vlastitih javnih

rashoda. U vrijeme dolaska na vlast američkog predsjednika Baracka Obame deficit

proračuna dosegao je iznos od preko 400 milijardi dolara.(Barberić, 2009).

Kina koja je jedan od najvećih kreditora SAD-a povremeno je upućivala zahtjev za

uvođenjem nove obračunske jedinice koja bi zamijenila dolar kao rezervnu svjetsku

valutu. To isto je 2007. godine zatražila i Rusija te je prestala svoje energente prodavati

za dolare. Ruski ekonomist Hazin smatra da SAD izvlače veliku korist od statusa

dolara, te ističe da SAD godišnje samo po osnovi emisjone dobiti dobije tisuću i pet

stotina milijardi dolara. Taj iznos predstavlja desetak posto vrijednosti američkog bruto

društvenog proizvoda.

''Problem nedovoljne potrošnje kao determinanta ekonomskih kriza (apostrofiran u

zadnje vrijeme od strane nekoliko vodećih svjetskih ekonomista kao što su Stiglitz,

Krugman, Tylor zaslužuje da se postave sljedeća pitanja:

- kako i zbog čega se javlja problem nedovoljne potrošnje

- može li se problem plasmana, pa i kriza, prevladati proširenjem potražnje bilo

intervencijom države ( primarna emisija, fiskalna politika) na nacionalnom

planu ili sličnom vrstom intervencije na međunarodnom planu.

- može li se kriza prevladati povećavanjem nadnica radničke klase

17

- je li problem plasmana, odnosno nedovoljne potrošnje pravi uzrok kriza ili je

on pojavni oblik djelovanja primarnog uzroka'' (Stojanov, 2012; 213)

''Kako se kriza produbljivala, postalo je bolno jasno da su tradicionalne alatke središnje

banke bile ograničenog roka trajanja. Smanjenje ciljnih stopa federalnih fondova,

odnosno ono što je cilj politike Federalne banke u uobičajenim vremenima, je imalo

malo utjecaja na tržišta međubankarskog pozajmljivanja. I dok je kupovina vrijednosnih

papira na otvorenom tržištu omogućila pokretačima politike injektiranje likvidnosti u

financijski sustav, nisu se mogli pobrinuti za to da se poveća likvidnost ustanova koje su

je najviše trebale.'' (Felton, Reinhart, 2008:144)

Cjenovni mjehur na američkom tržištu nekretnina prikazuje graf 1.

Graf 1. Cjenovni mjehur na američkom tržištu nekretnina

Izvor:http://www.decodedscience.com/u-s-housing-prices-new-housing-bubble-

sustained-recovery/26193

18

Na grafu 1. vidi se rast cijena nakretnina na američkom tržištu od 1970 do 2012. godine.

Do 1998. godine uočava se stagnacija cijena nekretnina, a cjenovni mjehur počeo je

rasti od 1998. do 2006. godine kada je dosegnuo svoj maksimum (275.000$). Od 1998.

do 2006. prosječni godišnji rast cijena nekretnina je iznosio 10,4%. Takav veliki rast

cijena rezultat je sniženih uvjeta kreditiranja. U drugom kvartalu 2006. godine došlo je

do naglog pada cijena zbog financijske krize. Nakon naglog pada cijene nekretnina u

SAD-u su se ustalile na razini prije 2006. godine.

2.4. Posljedice globalne financijske krize

Sve nacionalne ekonomije i nacionalna gospodarstva veoma teško podnašaju

poremećaje koje je donijela kriza. Prvenstveno dugogodišnje odsustvo razvojne

strategije i pristup obnašanja dužnosti nositelja izvršne vlasti u trenutku dolaska krize

svaku nacionalnu ekonomiju čini vrlo ranjivom u nastaloj kriznoj situaciji (Mlikotić,

2011.). Nestabilne financijske i bankarske institucije u državi, novouvedeni

«inovativni» financijski derivati, nova porezna opterećenja su korijeni negativnih

efekata koji slamaju nacionalna gospodarstva. Takvi lomovi utječu na pad takve

ekonomske politike te dovode do recesije, a potom i do krize koja ostavlja velike

posljedice. U zemlji se smanjuje gospodarska aktivnost, produktivnost investicija zbog

gubljenja povjerenja ulagača koji sada zadržavaju svoja sredstva iako su ih ranije mislila

ulagati. To se najbolje uočava u shemi 1. koja prikazuje slijed posljedica koje su

uzrokovane financijskom i ekonomskom krizom.

19

Shema 1. Najteže posljedice koje ostavlja ekonomska kriza

IZVOR: Izrada studenta prema: Babić, M.(2007) Makroekonomija, Zagreb, Mate, str. 6

Ekonomska kriza kao što se vidi iz sheme 1. lančano djeluje na sve segemente

gospodarskih aktivnosti. Masovne posljedice koje dolaze nakon ekonomskog sloma

prvenstveno se manifestiraju u velikoj nezaposlenosti, padu industrijske proizvodnje, te

smanjenoj potražnji za svim dobrima i uslugama, jer zbog masovnih otkaza ljudi više ili

nemaju novaca ili više ne žele kupovati. Istodobno država zbog sve većih proračunskih

potreba povećava svoje izdatke i nastaje sve dublja proračunska rupa. Tako se problemi

iz jedne države i njezinog gospodarstva prelijevaju u druga gospodarstva dosežući na taj

način svjetske razmjere.

Smanjenje dohotka i ulaza stranog

kapitala u zemlju

Pad BDP-a Rast nezaposlenosti Pad domaće proizvodnje

Smanjenje javne i

osobne potrošnje

Pad ulaganja u investicije i

državne obvrznice

Povećanje javnog duga i neto zaduživanje u inozemstvu

Smanjenje vanjskotrgovinske

razmjene

Pad direktnih

stranih investicija

20

Posljedice krize prvenstveno može se sagledati na primjeru SAD-a gdje je kriza

najprije i počela, a nakon sloma njihove ekonomije, svaki je četvrti Amerikanac ostao

bez posla, tako da je oko 15 milijuna ljudi ostalo bez posla. Prosječne nadnice pale su

za 60%, a prihod od poljoprivrede za 50%. S obzirom da je SAD najveća svjetska

gospodarska sila, financijska kriza se prelila iz Amerike na cijeli svijet. Gotovo sve

zemlje svijeta osjetile su posljedice krize, a najteže je bilo industrijski razvijenim

državama. O ozbiljnosti problema koje je kriza izazvala svjedoče i brze intervencije

ubrizgavanja likvidnih sredstava u segmente monetarnih sustava kako bi se održao

stanovit stupanj likvidnosti. Najbolji primjer je Središnja Europska banka u Frankfurtu,

koja je početkom kolovoza 2007. godine, u prva dva tjedna, intervenirala sa više od 200

milijardi eura. Ipak to su bili samo kratkoročni načini ubrizgavanja kapitala za

rješavanje nedostatne likvidnosti.(Benolić, 2010.)

Iako su prve najave krize u Americi bile već uočene u proljeće 2007. godine, kao prva

žrtva koja je bankrotirala na amerčkom tržištu nekretnina bila je American Home

Mortgage. Odmah nakon toga, nekoliko mjeseci kasnije s velikim problemima suočila

se i banka Northern Rock. U isto vrijeme rasli su burzovni indeksi, tako da je indeks

Dow Jones Industrial average, narasto do svog povijesnog vrhunca, dosegnuvši

vrijednost od čak petnaest tisuća bodova. Međutim, u proljeće 2008. godine, kriza je u

potpunosti izbila na vidjelo. Kao domino su iz niza banaka uslijedile objave velikih

gubitaka, te su se na listi žrtava financijske krize pojavile i najveće svjetske investicijske

banke. Kriza je u proljeće 2008. godine u potpunosti došla na vidjelo. Jedna za drugom,

kao domino, velike su banke objavljivale da posluju s ogromnim gubicima, te su se na

popisu žrtava globalne financijske krize našle neke od najvećih svjetskih investicijskih

banaka. Propalu američku investicijsku banku Bear Stearns, u proljeće 2008. godine,

preuzeo je J.P.Morgan Chase, dok je Fannie Mac i Freddie Mac od propasti spasila

američka federalna vlada. Najveće zaprepaštenje poslovne javnosti izazvao je bankrot

investicijskog diva Lehman Brothersa, čije je dugovanje od 600 milijardi dolara bilo

najveće u američkoj povijesti. Istodobno propala je i investicijska kuća Merryl Lynch ,

dok su dvije velike banke, Goldman Sachs i Morgan Stanley, odlučile da se pretvore u

holding kompanije. Tako je na neki način došao kraj čistog investicijskog bankrastva, a

21

svjetska financijska kriza pokazale je da su krizni scenarij lakše podnijele tradicionalne

banke koje su poslovale s novčanim depozitima.

Gubitke u poslovanju imale su i investicijske banke u Europi, pa je tako belgijsko –

nizozemski Fortis zbog istih problema morao biti djelomično nacionaliziran. Kriza je

posebno pogodila bankarski sustav malog Islanda. Primjerice, tadašnji investicijski div

Fortis, sa prihodom od 165 milijardi dolara, bio je svrstan među četrnaest najvećih

kompanija na svijetu, kako je naveo časopis Fortune. ''Na kraju se uspostavilo da je

razlika između nekretnina i dionica mnogo manja što je tržište mislio. Kućama se u

mnogim zajednicama trgovalo kao dionicama, kupovalo se i prodavalo samo na račun

špekulacije da će im cijena i dalje rasti. I građevinari su se preračunali kada su

određivali broj potencijalnih kupaca novih nekretnina. Tržište nekretnina upalo je u

začarani krug u kojemu pad cijena nekretnina uzrokuje neotplaćivanje kredita i ovrhu, a

neotplaćivanje kredita i ovrhe uzrokuje daljnje padanje cijena.''(Zandi, 2010:6)

''Kapitulirali su nekoć stabilni burzovni ulagači koji su se izvrsno održali kroz veći dio

bure na kreditnim tržištima. Potonule su dionice poslovnih i investicijskih banaka,

hipotekarnih osiguravatelja i financijskih jamaca. Dok je gospodarstvo još raslo,

problemi financijskoga sustava bili su poprlični, a kada je gospodarstvo potpuno

potpuno krenulo prema dolje, postali su neizdrživi. Ogromni gubici koje su financijske

ustanove već zabilježile u portfeljima hipotekarnih vrijednosnica sada su se činili

neadekvatnima. Uništile su se dionice nefinancijskih tvrtki jer su ulagači uračunali

implikacije globalnoga gospodarsoga pada na korporativne dobitke. Cijene dionica koje

su krajem 2007. godine dosegle rekordne visine, do početka 2009. godine prepolovile su

se.'' (Zandi, 2010:30)

22

3. FINANCIJSKA KRIZA U HRVATSKOJ

U razdoblju uoči krize hrvatsko gospodarstvo bilo je u usponu, jer je u Hrvatskoj bio

veliki dotok stranog kapitala, pogotovo u bankarskom sustavu gdje je inozemni kapital

sudjelovao sa oko 90%. Kao i drugdje u svijetu, cijene nekretnina i imovine u

financijskom sektoru bile su prenapuhane. Cjelokupna monetarna politika države bila je

u pracu održavanja stabilnosti kune, a povećanjem stope poreza na dohodak poreznom

politikom su se punili porezni prihodi. (Radošević, 2010).

U 2009. godini hrvatsko gospodarstvo obuhvatila je najozbiljnija kriza do sada kao

rezultat svjetske financijske krize i neprilagođenih unutarnjih strukturnih reformi. Stopa

rasta zabilježila je dvije uzastopne negativne stope rasta u dva kvartala, te je proračunski

deficit narastao. Krizu su najprije osjetila financijska tržišta, domaće i strane investicije

bile su u padu, država se morala zaduživati na inozemnom tržištu, jer je porasla i

državna potrošnja. Suočeno s krizom i stanovništvo je počelo dodatno štedjeti, porasla

je nezaposlenost, te je krizni scenarij produbio pad gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj.

Svjetska financijska kriza pokazala je da u hrvatskom realnom sektoru postoji mnogo

neriješenih problema, koji su djelomično prije krize bili prikriveni zbog kontinuiranog

priliva stranog kapitala.

Neposredno prije krize financijsko tržište Hrvatske je doživjelo uzlet. Primjerice, do

1999. godine u Hrvatskoj se nije znalo što su investicijski fondovi, a njihovom pojavom

hrvatsko financijsko tržište počelo je bujati. Stanovnici su počeli masovno ulagati u

dionice i druge vrijednosne papire dobivajući velike prinose na uložena sredstva. Nisu

ni slutili da će nastupom krize početi ostvarivati gubitke.

3.1. Početak i razvoj financijske krize u Hrvatskoj

Prvi utjecaj svjetske financijske krize, gospodarsku aktivnost u Hrvatskoj počeo je

usporavati sredinom 2008. godine. Istodobno je došlo do povećanja troškova

inozemnog zaduživanja, koje je najsnažnije bilo nakon rujna 2008. Iako je još krajem

23

2008. godine došlo do usporavanja gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj, početak 2009.

godine definitivno je označio dolazak razdoblja velike recesije. Došlo je do znatnog

smanjenja industrijske proizvodnje i maloprodaje na godišnjoj razini, isto tako do BDP-

a i osobne potrošnje u drugoj polovini 2008. Kriza u razvijenim zemljama, koja je s

financijskog sektora prešla na realni sektor, dovela je pada potražnje za dijelom uvoznih

proizvoda. U Hrvatskoj se to već osjetilo sredinom 2008. godine, kada je smanjen izvoz

hrvatskih proizvoda. I na stranom i na domaćem tržitu došlo je do smanjenja potražnje

za finalnim i intermedijarnim proizvodima. U isto vrijeme smanjila se potreba i za

uvoznim proizvodima, pa je došlo do pada robnog uvoza. Slabija domaća potrošnja

uvjetovala je brže smanjenje uvoza od izvoza, što je pozitivno utjecalo na dugogodišnji

minus u robnoj razmjeni.

Prvi utjecaji svjetske financijske krize u Hrvatskoj odrazili su se na stopu

nezaposlenosti, koja je u 2008. godini povećana na 13%, da bi u 2010. godini dosegla

čak 17%. Hrvatski proizvodi gubili su na konkurentnosti, proračunski rashodi nisu se

mogli podmiriti bez vanjskog zaduživanja, te je sve vodilo ka rastu proračunskog

deficita. Sve mjere koje je vlada poduzela nisu bile adekvatne i učinkovite, te je

neizbježan bio put u recesiju. Uoči samog dolaska globalne krize u Hrvatskoj su se

uočavale najave zastoja kroz smanjen izvoz, smanjen priljev inozemnih ulaganja, te u

mnogo težem vanjskom zaduživanju. Sve veće proračunske potrebe države i

nepovoljnije zaduživanje doveli su do problema u tekućoj likvidnosti države.(Mlikotić,

2011).

Hrvatska narodna banka donijela je niz mjera kako bi sačuvala tekuću likvidnost u

zemlji , a to pokazuje tablica 1.

24

Tablica 1. Mjere HNB-a

Izvor: Bokan I., Krznar I., Lang M. : « Utjecaj financijske krize i reakcija monetarne

politike u Hrvatskoj «, Zagreb, 2010.

Kako bi spriječila deprecijaciju tečaja kune Hrvatska narodna banka je odlučno

reagirala u prvom naletu krize u Hrvatskoj. Dostatna devizna sredstva HNB je osigurala

putem deviznih intervencija, a ograničavanje ponude kunske likvidnosti postignuto je

visokim kamatnim stopama na hrvatskom tržištu novca. Osim tih mjera koje su bile

restriktivne, te su dovele do rasta kamatnih stopa u Hrvatskoj, HNB je uveo i niz mjera

da bi smanjio regulatorni trošak, što je prikazano u tablici 1. Tako je HNB osigurala i

(deviznu) likvidnost potrebnu za neutraliziranje depozita iz bankarskog sektora kao i

dodatna sredstva za domaće kredite. Te su mjere ponajviše pomogle državi kojoj je u

nekom djelu u to vrijeme bio otežan pristup financijskom tržištu. Očuvanje stabilnog

tečaja pomoglo je stanovništvu i poduzećima da otplaćuju svoje dugove, jer je većina

kredita bila odobrena s valutnom klauzulom. Hrvatski bankarski sektor nije pretrpio

značajnije gubitke uslijed svjetske ekonomske krize, budući da je bio uvelike izoliran od

poslovanja izvan Hrvatske. U obveznice koje su izdavane u SAD-u , a izazvale su

enormne gubitke u europskim i američkim bankama, hrvatske banke nisu ulagale.

25

3.2. Posljedice financijske krize u Hrvatskoj

Svjetska ekonomska kriza ostavila je velike posljedice u hrvatskom gospodarstvu, a

pogotovo u sektoru hrvatskog poduzetništva. U vrijeme krize najveći broj poduzetnika

bio je u sektoru trgovine i prerađivačke industrije, na koje otpada gotovo polovina u

ukupnom hrvatskom gospodarstvu. U sektoru poduzetništva došlo je do pada

industrijske proizvodnje, trgovine na malo, poslova u građevinskom sektoru, te je

ukupno došlo do pada osobne potrošnje građana. Zbog slabih poslovnih pokazatelja,

porasli su poduzetnički izdaci, pa su mnoga poduzeća pribjegla masovnim otpuštanjima

radnika, uzrokujući tako visok rast nezaposlenosti u Hrvatskoj.

Slijed posljedica globalne finacijske krize koje su se u 2009. godini odrazile na

hrvatsko gospodarstvo iznijela je Vlada Republike Hrvatske u svom Programu

gospodarskog oporavka 2010. godine:

· u 2009. godini bruto domaći proizvod bio je za 5,8% niži nego u 2008. godini,

odnosno na razini iz 2006. godine

· u odnosu na 2008. godinu industrijska proizvodnja smanjila se za 9,2%

· nezaposlenost je izrazito porasla, i to za 21,2% ili za 51 190 osoba krajem 2009.

godine u odnosu na kraj 2008. godine

· robni izvoz u 2009. godini pao je za više od 20% u odnosu na prethodnu godinu

· usprkos slabijoj investicijskoj i osobnoj potrošnji vanjski dug je dosegao 98,5%

BDP-a krajem 2009. godine, i iznosio 44,6 milijardi EUR-a ili 4,3 milijardi

EUR-a više nego krajem 2008. godine

· nelikvidnost i dalje raste i ugrožava opstojnost zdravih tvrtki

Od početka krize Hrvatska je kumulativno izgubila 12,4% realnog BDP-a, vrativši se

tako na razine iz 2004/2005. Zbog smanjene kupovne moći stanovništva, došlo je pada

realnog prometa u trgovini na malo, a zbog zaoštravanja tržišne konkurencije došlo je

do gašenja većeg broja manjih trgovačkih poduzeća. U razdoblju od 2009. do 2013.

godine u trgovini je izgubljeno 22.411, a u trgovini na malo 8.046 radnih mjesta. Od

početka krize investicije su u stalnom padu, kako zbog smanjene potražnje tako i zbog

visoke cijene kapitala. Krizom je najteže u Hrvatskoj bio pogođen građevinski sektor,

26

koji se gotovo prepolovio. Od kraja 2009. godine ukupan broj radnika u građevinarstvu

smanjen je za oko 43%, odnosno za 32.000. Od početka krize 2008. godine u Hrvatskoj

broj zaposlenih radnika smanjen je za oko 200.000, i to uglavnom u privatnom sektoru,

u kojem je prije krize bilo zaposleno dvostruko više radnika nego u javnom sektoru.

Tržište kapitala tokom kriznih godina nakon početnog oštrog pada cijena dionica,

obilježilo je stagnacija cijena, prometa i interesa ulagača.

3.2.1. Gospodarska kretanja

Svjetska ekonomska kriza nije zaobišla Hrvatsku, te se ona u Hrvatskoj manifestirala

krajem 2008. godine. Kriza je tek jednim dijelom utjecala na domaće gospodarsko

stanje, dok su unutarnji strukturni problemi postali izražajniji i pokazalo se da su oni

nastali prije stvaranja globalne krize i nestabilnosti. Prije krize Hrvatska je svoju

stabilnost temeljila na zadovoljavajućem gospodarskom rastu i stopi nezaposlenosti koja

je bila na prihvatljivoj razini od 11%. Veliki priljev stranog kapitala doveo je do

procvata financijskog tržišta i rasta cijena dionica. Vanjskotrgovinska bilanca nije

zadavala probleme gospodarstvu, te je na tržištu bila donekle dobra makroekonomska

ravnoteža. Krajem 2008. godine došlo je do zaustavljanja gospodarskog rasta,

smanjivanja proizvodnje i potrošnje, a ukupan rezultat toga bio je pad BDP-a od 5,8%.

U razdoblju između 1994. i 2008. godine hrvatsko gospodarstvo zabilježilo je iznimno

visok ekonomski rast. To se može zahvaliti povećanoj domaćoj potražnji, koja je u

razdoblju između 2001. i 2008. godine bila povećana za više od 6%, odnosno rasla je

brže od rasta BDP-a. U razdoblju 2009. i 2010 .godine došlo je do realnog pada

potrošnje domaćinstva od skoro 10%, prvenstveno kao rezultat realnog pada dohodaka,

što je dovelo i do smanjenja obujma uvoznih proizvoda.(Benolić, 2012.)

Dolaskom krize u Hrvatsku pokazalo se da nacionalnoj ekonomiji najveća opasnost

prijeti zbog nedostatka kapitala. Posljedica globalne krize bila je nelikvidnost među

bankama, te je došlo do usporavanja novčanih plasmana namjenjenih investicijama.

Poduzetnici koji nisu mogli financirati svoje troškove poslovanja, morali su zaustaviti

investicije, što je dovelo do smanjenja prodaje, prihoda i zarade, a država je ubirala

27

manje novca od poreza. Da bi poduzeća smanjila troškove, prvi su se na udaru našli

radnici, te je krenuo val njihovog otpuštanja. Broj nezaposlenih radnika do kraja 2011.

bio je veći od 70.000, a problem je bio i to što je više od nekoliko destaka tisuća radnika

radilo mjesecima bez plaće.

U 2008. godini, kad je kriza stigla u Hrvatsku Vlada Republike Hrvatske nije imala

strategiju za suočavanje s krizom. Oslabljeno hrvatsko gospodarstvo koje je uspjelo

prebroditi prve utjecaje krize, zbog izostanka neophodnih reformi i rezova, našlo se u

još težoj situaciji da prebrodi nove eventualne šokove. Posljedice svjetske krize učinile

su hrvatsku gospodarsku situaciju još težom. Hrvatska se najsporije opravlja od svih

tranzicijskih država, a realni sekror morao se uz velike napore prilagoditi novim

okolnostima i iskoristiti raspoloživ novac za nove investicijske projekte.

U programu gospodarskog oporavka koji je Vlada Republike Hrvatske donijela 2010.

godine istaknute su slabosti hrvatskog gospodarstva na koje je snažno utjecala globalna

ekonomska kriza, te pokazali koliko je nacionalno gospodarstvo ranjivo i inertno da se

brzo prilagodi vanjskim šokovima. Svjetska kriza je ukazala na slabosti i strukturne

probleme, a koji se posebno odnose na slijedeće:

· Ograničenja u vođenju ekonomske i fiskalne politike zbog visoke inozemne

zaduženosti

· ovisnost dijela gospodarstva o državnim potporama kao što su brodogradilišta,

Hrvatske željeznice, poljoprivreda

· autarktičnost gospodarskih subjekata i oslanjanje na državne projekte i nabavke

· nedovoljnju konkurentnost hrvatskih proizvoda i usluga na inozemnom tržištu

zbog njihove niske tehnološke razine

· loše upravljanje državnom imovinom, a pogotovom društvima u državnom

vlasništvu

· nisku stopu zaposlenosti radne snage i ukupnu nisku stopu aktivnosti

stanovništva

· uz sve to nadovezuje se nepovoljna investicijska klima, posebno za veća

«greenfield» ulaganja

28

Prvi pozitivni pokazatelj bruto domaćeg proizvoda iskazan je u posljednjem kvartalu

2014. godine, te je iznosio 0,3% u odnosu na prethodnih 12 uzastopnih tromjesečja kad

je bio u minusu. Zapravo hrvatski BDP bio je u minusa čak 24 kvartala, a izuzetak je

treće tromjesečje 2008. odnosno drugi kvartal 2011. godine kad je stopa rasta iznosila

nula posto. Najveći pozitivni doprinos rastu BDP-a u četvrtom kvartalu ostvaren je u

djelatnosti industrije i to ponajviše u prerađivačkoj industriji, koja je ostvarila najveću

stopu rasta bruto dodane vrijednosti od 5,2%. Potom slijede trgovina i prijevoz koji su

ostvarili rast od 1,1%, a prema riječima ravnatelja Državnog zavoda za statistiku Marka

Krištofa «zanimljivo je da je prijevoz nakon dosta dugo vremena pozitivan, a transport

je zapravo jedan od prvih indikatora nekog boljeg stanja u gospodarstvu».

Prema podacima koje je iskazao Državni zavod za statistiku bruto domaći proizvod u

trećem tromjesečju 2014. godine bio je realno manji za 0,5% u odnosu na isto

tromjesečje 2013. godine. Podaci Eurostata za Hrvatsku iskazali su javni dug za 2009.

godinu u visini od 35,7% BDP-a, a u 2013. godini u visini od 66,7%. Od kraja 2008.

godine industrijska proizvodnja u Hrvatskoj bila je u stalnom padu, kad je konačno

priznat dolazak globalne gospodarske krize. Od tada do kraja 2013. godine industrijska

proizvodnja pala je za 18,4%, pri čemu u cijeloj 2013. godini 2%. Pad industrijske

proizvodnje bio je najveći 2009. godine u visini od 9,2%. U 2014. godini konačno je

došlo do rasta industrijske proizvodnje pa je u studenom 2014. u usporedbi s istim

mjesecom 2013. industrijska proizvodnja u Hrvatskoj bila veća za 2,8% ( Pavić, 2015).

Od 2009. do kraja 2013. realni je BDP pao za čak 12,3%, što je u Europskoj Uniji drugi

najlošiji rezultat, nakon Grčke s padom BDP-a od čak 26%. Najveći je pad BDP-a od

gotovo 7% u Hrvatskoj zabilježen 2009. godine, 2011. je iznosio 0,2%, a 2013. godine

1%. Dobri ekonomski rezultati poslovanja u zadnjem kvartalu 2014. godine, ipak su tu

godinu obilježili kao šestu recesijsku godinu u kojoj je došlo do realnog pada

gospodarstva od 0,4%. Negativan dopirinos BDP dala je smanjena domaća potražnja (

osobna potrošnja, investicije i državna potrošnja) dok su negativna kretanja ublažila

inozemna potražnja - odnosno izvoz roba i usluga. Kumulativno gledano hrvatski BDP

29

od početka krize realno je manji za 12,4%, odnosno na istoj razini je bio 2004/2005.

Kretanje realnog bruto domaćeg proizvoda vidi se u grafu 2. u razdoblju od 2005. do

2014. godine.

Graf 2:

Realni bruto domaći proizvod (1.tr.2005- 4.tr.2014)

Izvor: http://www.eizg.hr/hr-HR/BDP-i-nezaposlenost-850.aspx

Bruto domaći proizvod bio je u stalnom uzletu od 2005 do 2008. godine, te dolaskom

krize u Hrvatsku dolazi do njegovog strmoglavog pada, potovo 2009. godine. Razina

realnog BDP-a u 2014.godini je slična kao i 2005.godine.

Građevinski sektor je i nadalje ograničavajući faktor rastu hrvatskog BDP, te je ono u

zadnjem tromjesečju 2014. godine palo opet za 4,9%. Na rast BDP-a negativno utječe

smanjenje poslovanja u financijskom i osiguravateljskom sektoru, kao i manjak

investicija i državne potrošnje. U odnosu na prethodnu 2013. godinu izvoz je u 2014.

godini bio veći za 8,4%, i bio je 78,7 milijardi kuna, dok je uvoz porastao za 3,7% i

iznosio 129,7 milijardi kuna. To se dogodilo zahvaljujući bržem oporavku gospodarstva

zemalja Europske Unije, koje su Hrvatskoj najvažniji vanjskotrgovinski partner.

30

Hrvatski BDP po tekućim cijenama i BDP po stanovniku iskazuje se u tablici 2. u

razdoblju od 2005. do 2014. godine.

Tablica 2: BDP Hrvatske i BDP Hrvatske po stanovniku od 2005.-2014. godine

GODINA BDP (mil. EUR, tekuće

cijene)

BDP po stanovniku

(EUR)

2005 36.512 8.220

2006 40.208 9.056

2007 43.935 9.904

2008 48.135 10.856

2009 45.093 10.181

2010 45.022 10.191

2011 44.737 10.453

2012 43.959 10.300

2013 43.591 10.242

2014 43.110 10.129

Izvor: Izrada studenta prema: http://www.hnb.hr/statistika/h_ekonomski_indikatori.pdf

BDP Hrvatske po tekućim cijenama od 2005. do 2008. godine povećao se za 33%, no

dolaskom krize 2009. godine došlo je do pada od 7 % u odnosu na predhodnu godinu.

Od 2009. do 2014. godine BDP je u stalnom padu.

Iako analitičari RBA ukazuju na činjenicu da je Hrvatska u posljednjem tromjesečju

2014. godine po statističkim pokazateljima izašla iz krize, zaključuju da u Hrvatskoj još

31

nisu stvoreni adekvatni uvjeti za opravak gospodarstva. Strukturne slabosti koje su u

Hrvatskoj postojale i prije krize još su duboko ukorijenjene. Neophodne strukturne

promjene u javnom sektoru s naglaskom na javna poduzeća uz poboljšanje investicijske

klime, kao i smanjenje administrativnih barijera ključni su za osiguranje održivog rasta i

razvoja. Pomaci koji su počeli krajem prošle godine nisu dovoljni za pokretanje rasta,

pa iz RBA očekuju stagnaciju gospodarstva u 2015. godini i to vrlo niskim razinama.

Realne stope rasta BDP-a iskazane u grafu 3. prate se od 2008. do 2014. godine.

Graf 3: BDP ( realne stope rasta) od 2008. do 2014. godine

Izvor: http://www.dzs.hr/

Od prvog kvartala 2008. godine uočava se početak pada stope rasta BDP-a. U zadnjem

tromjesečju 2008. dolazi do negativne stope rasta BDP. U najjačem naletu krize 2009.

godine svjedoči se negativna stopa rasta od 8%. U razdoblju od 2009 do 2014. godine

stopa rasta je negativna, izuzev 2011. kad je bila oko 0% rasta.

Budući da jedino izvozno usmjerena ekonomija maloj zemlji poput Hrvatske može

jamčiti dugoročno održiv gospodarski rast, mogu se navesti podaci o izvozu u prošloj

godini. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku izvoz u Hrvatskoj je u 2014.

32

godini iznosio 78,9 milijardi kuna i bio je za 8,7% veći nego u istom razdoblju 2013.

godine. Takav rast se jednim dijelom može zahvaliti pristupanju Hrvatske Europskoj

uniji, kada su u potpunosti ukinute carinske barijere, a s druge strane došlo je do

metodološke promjene u praćenju robne razmjene. Istodobno, u odnosu na prethodnu

2013. godinu uvoz je porastao za 4,3%, te je iznosio 130,4 milijarde kuna. Deficit u

vanjskotrgovinskoj razmjeni u 2014. godini iznosio je 51,5 milijardi kuna, odnosno 6,7

milijardi eura, te je u odnosu na 2013. godinu bio za 1,8% manji iskazan u domaćoj

valuti, odnosno 1,55% izražen u eurima. (Gospodarska diplomacija ministarstva

vanjskih i europskih poslova, 2015). U ukupnoj strukturi izvoza koji je ostvaren u 2014.

godini najveći rast zabilježila je prerađivačka industrija od 8,4%, odnosno 69 milijardi

kuna, dok je istodobno prehrambena industrija zabilježila rast od 18,1%. Najizrazitiji

rast izvoza od 55,5% bio je u tekstilnoj proizvodnji, koji je u ukupnom izvozu

sudjelovao sa 4,4 milijarde kuna. Najveći pad izvoza bio je brodograđevnoj i naftnoj

industriji, izvozu otpadnih materijala, znači u industrijama koje su bile tradicionalno

jaki izvoznici. Zbog smanjene domaće proizvodnje kao i znatnog pada cijene sirove

nafte na svjetskom tržištu u 2014. godini došlo je i do smanjenja izvoza naftnih

derivata. Uvoz roba i usluga u Hrvatske prati se u grafu 4. u razdoblju od 2006. do

2014. godine.

33

Graf 4 : Uvoz roba i usluga u Hrvatske od 2006-2014

Izvor: http://www.tradingeconomics.com/croatia/imports

Uvoz roba i usluga Hrvatske od 2006. do ljeta 2008. godine bio je u stalnom usponu, no

dolaskom krize zbog smanjene kupovne moći dolazi do oštrog pada. Tijekom narednih

godini uvoz se lagano povećava, ali nije stigao na razinu godina prije krize. Hrvatska je

u 2014. godini uvoz povećala za 4,3% ako se usporedi s dvije prethodne godine, a

najviše se uvozilo tekstilnih proizvoda, automobila, naftnih prerađevina i prehrambenih

proizvoda.

Državni zavod za statistiku iznio je podatke da je Hrvatska u 2009. godini izvezla robe

u vrijednosti 7,5 milijardi eura ili 20,3% manje nego u 2008. godini, dok je istodobno

uvoz smanjen za 25,8% na 15,2 milijardi eura. Robnu razmjenu u tom periodu

karakterizira manji pad izvoza od pada uvoza te smanjenje vanjskotrgovinskog deficita

koji je u 2009. godini na godišnjoj razini smanjen za 30,3% i iznosio je 7,7 milijardi

eura. Pokrivenost uvoza izvozom u 2009. godini iznosila je 49,4%, dok je u 2008.

godini iznosila 46%. Najvažniji vanjskotrgovinski partner Hrvatske bile su i dalje

zemlje EU u koje je 2009. godine izvezeno robe za 6,3 milijarde dolara, a uvezeno za

13,29 milijardi dolara pri čemu je izvoz pao za 26.3%, a uvoz za 32,6%. Neto izvoz

Hrvatske prikazan je u grafu 5. za razdoblje od 2006. do 2014. godine.

34

Graf 5 : Neto izvoz Hrvatske od 2006. do 2014. godine

Izvor: http://www.tradingeconomics.com/croatia/imports

Neto izvoz u razdoblju od 2006. do 2008. godine se povećavao zbog jačeg rasta uvoza

nego izvoza. Dolaskom krize došlo je do večeg pada uvoza nego izvoza, te je takav

trend nastavljen do 2014.godine, odnosno neto izvoz se približava pozitivnim

vrijednostima.

Utjecaj ekonomske krize u Hrvatskoj posebno se odrazio na pad realnog prometa u

trgovini na malo, gdje su oslabljeni mali trgovci usljed oštre konkurencije i okrupljenih

velikih trgovačkih lanaca gubili svoje mjesto na tržištu. U razdoblju od 2009. do 2013.

godine broj poduzeća u trgovini smanjen je za 2.816.(-5,7%), dok je broj trgovaca

obrtnika drastično smanjen za 3.404 (-22.2%). Pozicije na tržištu mali trgovci gubili su

zbog većih nabavnih cijena istih proizvoda, te zbog nemogućnosti proširenja

asortimana i nekonkurentnih cijena u odnosu na velike trgovce. Od početka krize

2009. godine pa do 2013. godine u djelatnosti trgovine smanjen je broj zaposlenih za

22.411, a u trgovini na malo bez radnog mjesta ostalo je 8.046 radnika. Trgovina na

malo koja spada u grupu radno intenzivnih djelatnosti, kod smanjene potražnje, najprije

ide u smanjivanje broja zaposlenih kako bi smanjila troškove rada i ukupne poslovne

troškove. (Sektorska analiza, 2014).

35

Od 2008. godine investicije su u stalnom padu, a glavni razlog smanjenju investicija su

slaba potražnja stanovništva i visoka cijena kapitala. U 2012. godini ostavarene bruto

investicije u dugotrajnu imovinu u trgovini na malo bile su niže za 40,9 % u odnosu na

iznos investicija u 2008. godini. Strani investitori više ne pokazuju toliki interes za

ulaganja u trgovinu na malo u Hrvatskoj prvenstveno zbog pada standarda i kupovne

moći potrošača. Uz sve to nailaze na probleme u sporoj državnoj birokraciji, visokim

poreznim davanjima, regulativi tržišta rada, korupciji, te u mogućnostima financiranja

svojih ulaganja. Promet trgovine na malo u Hrvatskoj prikazuje graf 6. u razdoblju od

2006. do 2015. godine.

Graf 6: Trgovina na malo u Hrvatskoj ( sij. 2006- ožuj. 2015)

Izvor: http://www.eizg.hr/hr-HR/Realni-sektor-851.aspx

Rast prometa u trgovini na malo bio je od 2006. do svibnja 2008. godine. Uslijed

smanjenja kupovne moći stanovništva uzrukovane krizom u razdoblju od ljeta 2008. do

36

ljeta 2009. pad prometa u trgovini na malo iznosio je 15%. Do 2011. godine promet je

ostao na istoj razini, a nakon toga je došlo do daljnjeg pada što se vidi iz grafa 6. Ipak

od kolovoza prošle godine započeo je rast prometa trgovine na malo, a najveći porast je

zabilježen krajem 2014. godine, tako da je u studenom na godišnjoj razini maloprodaja

realno porasla za 2,3%, a u prosincu za 2,6%. Rast prometa u trgovini na malo prati se

u tablici 3. u razdoblju od 2008. do 2014. godine.

Tablica 3: Promet u trgovini na malo u razdoblju 2008.-2014. g.

Izvor: DZS; Obrada: HGK, sektor za trgovinu

Negativan trend poslovanja u trgovini na malo u Hrvatskoj zabilježen je i u 2013.

godini, pa je realni promet trgovine na malo kumalativno smanjen za 0,6% na

međugodišnjoj razini. Tijekom 2014. godine došlo je do blagog oporavka trgovine na

malo te se bilježi rast prometa od 0,4% u odnosu na isto razdoblje 2013. godine. Prema

procjenama analitičara Hrvatske gospodarske komore u 2015. godini očekuje se blagi

rast prometa u iznosu od 0,4% na godišnjoj razini.

Trgovina je zrcalna slika svih makroekonomskih kretanja te se kroz njezin tijek

reflektiraju sve promjene u navikama i mogućnostima potrošača. Pod utjecajem svjetske

ekonomske krize u razdoblju od 2008. do 2011. godine dolazi do pada potrošnje. Blagi

oporavak trgovina na malo zabilježila je u 2011. godini u visini od 1%, da bi već

slijedeće 2012. godine pad prometa na godišnjoj razini iznosio 4,2%. Oporavak koji je

započeo 2014. godine za 0,2% predviđa se i za 2015. godinu u iznosu 2,7%.

GODINA 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

TRGOVNA

NA MALO -0,5 -15,3 -1,8 1 -4,2 -0,6 0,4

37

Hrvatska kao i ostale tranzicijske zemlje u razdoblju između 2000. i 2007. godine imala

je godišnji rast indeksa industrijske proizvodnje ubrzaniji nego u cijeloj EU; 4,5%

prema 1,7%.( Eurostat, 2015). U 2009. godini u odnosu na godinu ranije industrija u EU

pala je za više od 22% nakon čega su uslijedile dvije godine relativnog oporavka, da bi

od svibnja 2011. ponovo došlo do pada. U Hrvatskoj je za prvog vala krize došlo do

nešto sporijeg pada industrijske proizvodnje, a nakon što se u proljeće 2009. nakratko

oporavila, prosječna godišnja stopa pada bila je sve godine krize veća od 2,6%.

Hrvatska, kao i zemlje EU, najlošije rezultate ostvarile su u proizvodnji tekstila i

odjeće, drvnoj industriji i proizvodnji namještaja, preradi metala i naftnih derivata.

Prema procjeni ekonomskih analitičara obujam industrijske proizvodnje u Hrvatskoj

niži je za oko 17% u odnosu na predkriznu 2008. godinu.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku industrijska proizvodnja u siječnju ove

godine pala je za 4% u odnosu na prethodni mjesec, odnosno potonula je za 5 % u

odnosu na siječanj 2014. godine. To je prvi pad proizvodnje nakon četiri mjeseca rasta,

a glavni razlog pada proizvodnje je veliki pad prerađivačke industrije, za 6,5% na

godišnjoj razini, a koja u strukturi industrijske proizvodnje ima udio 82%. U 2015.

godini očekuje se da bi poticaj rastu industrijske proizvodnje moglo doći zbog snažnije

inozemne potražnje, odnosno izvoza , dok je nedovoljna domaća potražnja još uvijek

ograničavajući faktor snažnijem oporavku industrijske proizvodnje.

U grafu 7. promatra se industrijska proizvodnja u Hrvatskoj od siječnja 2006. do ožujka

2015. godine.

38

Graf 7 : Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj ( sij. 2006.- ožuj.2015)

Izvor : http://www.eizg.hr/hr-HR/Realni-sektor-851.aspx

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je u 2014. godini ojačala 1,3% u odnosu na

predhodnu godinu. Nakon petogodišnjeg razdoblja kada je iskazivan pad u proizvodnji,

2014. godina je prva godina kada u Hrvatskoj započinje rast industrijske proizvodnje.

Trend rasta očekuje se i u 2015. godini, iako je ograničavajući faktor i dalje iscrpljena

domaća potražnja. Najveći skok industrijske proizvodnje u Hrvatskoj bio je u prosincu

2014. godine, kad je on na godišnjoj razini povećan za 5,3%, što je najveći rast od 2009.

godine.

Od svih djelatnosti recesija je najteže pogodila graditeljstvo, a jedan od glavnih uzroka

bilo je usporavanje i manjak investicija u javnom i privatnom sektoru, kao i u cijelom

gospodarstvu. Kako je kriza utjecala na građevinski sektor u Hrvatskoj vidi se na grafu

8.

39

Graf 8 : Građevinarstvo ( sij.2006.- velj.2015.)

Izvor: http://www.eizg.hr/hr-HR/Realni-sektor-851.aspx

Od 2008. godine građevinski sektor je padao 10,3% godišnje, dok je EU prosječan pad

bio 4,8%. Suprotno tome, rast u građevinarstvu u Hrvatskoj između 2000. i 2007.

godine bio 8,7%, dok je u istom razdoblju rast u zemljama EU bio u prosjeku 2,3%.

Iako je pad kod nas započeo nešto kasnije nego u EU, od predkriznog vrhunca do prvog

kvartala 2013. europsko je građevinarstvo palo za 30%, dok se hrvatsko prepolovilo. Od

početka krize, od 2009. godine u hrvatskom graditeljstvu broj zaposlenih je smanjen za

oko 32.000, odnosno za 43%.

3.2.2. Tržište kapitala

Rad burze u Hrvatskoj u današnjoj strukturi obnovljen je 1991. godine, kada je 25

banaka i 2 osiguravajuća društva utemeljilo Zagrebačku burzu kao centralno mjesto

trgovine vrijednosnim papirima. U Hrvatskoj je osim Zagrebačke burze postojalo još

jedno tržište kapitala – Varaždinska burza, koja danas ne djeluje samostalno nego je u

sklopu Zagrebačke burze. Promet i trgovina dionicama i obveznicama na Zagrebačkoj

40

burzi, odvija se u sklopu elektroničkog trgovinskog sustava.(Povijest Zagrebačke

burze,2015). Tržište kapitala u Hrvatskoj, kao i djelokrug rada i nadležnost Hanfe u

tom području, uređeni su Zakonom o tržištu kapitala i Zakonom o preuzimanju

dioničkih društava.(Tržište kapitala, 2015). Zakon o tržištu kapitala obuhvaća i određuje

sve okolnosti koje se odnose na pružanje investicijskih usluga u Hrvatskoj. Određuju

se uvjeti osnivanja i poslovanja investicijskih društava, pravila trgovanja vrijednosnim

papirima i njihovo uvrštavanje na tržište kapitala, zabranu zloupotrebe u tržišnoj

utakmici, te način pohranjivanja financijskig instrumenata.

Zakon o preuzimanju dioničkih društava uređuje sve odnose vezane za preuzimanje

društava, od davanja ponuda, načina preuzimanja , utvrđivanja prava i obaveza prilikom

preuzimanja, do nadzora u samom postupku. Sudionici tržišta kapitala u Hrvatskoj su:

ulagatelji u financijske instrumente, posrednici kao npr. investicijska društva, izdavatelji

vrijednosnih papira i drugih financijskih instrumenata, Zagrebačka burza d.d. kao tržišni

operater i Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. kao operater središnjeg

depozitarija nematerijaliziranih vrijednosnih papira i financijskih instrumenata, te

operater Fonda za zaštitu ulagatelja. (Tržište kapitala, 2015). Najbolje godine rada

Zagrebačke burze bile su 2005. 2006. i 2007. godina. Na grafu 9. vidi se kretanje

prinosa Crobexa u razdoblju od 2004. do 2014. godine.

Graf 9: Kretanja prinosa Crobexa

Izvor: http://finance.hr/prinosi-dobrovoljni-mirovinski-fondovi-2014

41

Tržište kapitala na Zagrebačkoj burzi doživjelo je svoj povijesni vrhunac krajem 2007.

godine kada je ostavaren godišnji promet dionicama poduzeća u visini od 22 milijarde

kuna. Najveći pad prinosa Crobexa bio je krajem 2008. godine, da bi se do 2010.

donekle oporavio, a nakon toga je u fazi stagnacije do danas. Investicijska euforija bila

je viđena i u Hrvatskoj. Zaslijepljeni vizijom brze zarade bez teškog rada, dionice INE i

T-HT-a kupovali su ljudi koji su vidjeli isključivo zaradu od kapitala, premda nisu

točno znali o kakvim transakcijama je riječ. Hrvatski je primjer umanjeni odraz onoga

što se dešavalo i u svijetu prije nastupa krize. U Hrvatskoj prije samo sedam godina

tržište kapitala bilo je privlačno za mnoge ulagače, jer su interes privukle vrlo značajne

inicijalne javne ponude, poput INE i HT-a. Tako je kupnja dionica Hrvatskog telekoma

privukla 250.000 građana, a Ininih dionica 44.000 osoba. Inicijalne javne ponude

uglavnom se događaju kada je tržište na ili blizu vrhunca, jer se tada postižu veće cijene

i privuče više kapitala( Vorkapić, 2014)

Danas se uglavnom govori o negativnim aspektima tržišta kapitala, te se stječe dojam da

se gubi interes za ulaganjem. To potvrđuju i podaci da je na Zagrebačkoj burzi 2007.

godine bilo 383 kompanija, a danas je tek njih 208, od kojih je 20% u nekom obliku

predstečajne nagodbe. Tržišna kapitalizacija je pala sa cca 394 milijarde na 184

milijarde kuna. Imovina ostvarenih investicijskih fondova uloženih u domaće dionice je

otprilike devet puta manja nego 2007. godine, te danas imaju gotovo 70% više novca

uloženo u inozemne dionice. (Vorkapić, 2014). Problemi na svjetskim finacijskim

tržištima u 2008. godini bili su toliko snažni, doveli su do oštrih korekcija na tržištima

kapitala, pa je tadašnji ministar finacija SAD-a Hank Paulson takvo stanje slikovito

opisao kao «stogodišnju oluju koja se rijetko doživi».

Obilježje hrvatskog tržišta kapitala je i nadalje stagnacija, koja traje duže nego što se

očekivalo, ali donekle ujednačen trgovinski promet kapitala, bez većih padova, može

zvučati optimistički ocjenjuje Uprava zagrebačke burze (ZSE: 2014. stagnacija na

tržištu kapitala, 2015). Za vrijeme trajanja krize u Hrvatskoj i na Zagrebačkoj burzi

bio je osjetno manji interes ulagača, stagnacija cijena i pad prometa. U isto vrijeme

mnoge tvrtke zaokružile su svoje vlasničke pakete, koji su postali većinski istisnuvši

tako male dioničare koji više i nisu imale veće potrebe za trgovinom na burzi. U 2014.

42

godini na Zagrebačkoj burzi ostvaren je ukupni promet u visini gotovo 3,9 milijardi

kuna, i bio je za 2,4 % veći nego godinu ranije (ZSE: 2014. stagnacija na tržištu

kapitala, 2015). Najveći promet na Zagrebačkoj burzi u 2014. godini ostvaren je u

prometu dionicama i to u visini od 2,7 milijardi kuna, što je 79,2% ukupnog prometa.

Taj je promet za 0.4% bio manji nego u 2013. godini. U 2014. godini s obveznicama se

trgovalo u visini od 371,9 milijuna kuna, odnosno to je 18,4% od ukupnog prometa

burze. Prošle godine najmanje se trgovalo sa strukturnim vrijednosnim papirima u visini

od 95,6 milijuna kuna , što je 2,5% od ukupnog prometa.

Crobex je tijekom 2014. godine dosegnuo i razinu veću od 1.900 bodova, što je bio

porast gotovo 6% u odnosu na kraj 2013. godine. U odnosu na 2013. godinu najveći rast

zabilježio je sektorski indeks turistčkog sektora Crobexturist, u visini od 79,1%, dok je

najveći pad u 2014. godini zabilježio indeks građevinskog sektora Crobexkonstrukt u

visini od 36,6%. Najlikvidnija dionica na Zagrebačkoj burzi u 2014. godini bila je

dionica Hrvatskog telekoma kojom je ostavreno više od 507 milijuna kuna godišnjeg

prometa. Cijena dionice Hrvatskog telekoma bila je 150,50 kuna, što je pad na godišnjoj

razini od 14,8%. Slijedi dionica Ericssona Nikole Tesla sa 174,2 milijuna kuna prometa,

te padom cijene u odnosu na 2013. godinu za 11,6%, u visini od 1.299 kuna. Cijena

povlaštene dionice Adris grupe u 2014. godini porasla je za 22,7% u visini od 340,00

kuna, a godišnji promet iznosio je 150,8 milijuna kuna. Situaciju na Zagrebačkoj burzi

analizira I.Barać iz VB Investa koja ističe da je pad vrijednosti indeksa i cijena dionica

koji se dogodio nakon povjesnog vrhunca potkraj 2007. godine, mnoge ljude odbio od

povratka na burzu, a da loši makroekonomski uvjeti u Hrvatskoj utječu na nevoljkost

svih vrsta investitora da se vrate. Primjerice dok je Crobex u 2103. godini padao,

burzovni indeksi u Ljubljani i Beogradu porasli su između 15 i 25%. Mnogi investitori

koji su ranije trgovali na burzi, okrenuli su se sigurnijoj štednji u bankama. (Tržište

kapitala će se oporaviti, 2014)

U 2015. godini u prva tri mjeseca na Zagrebačkoj burzi zabilježen je ukupan promet

u visini od 1,04 milijarde kuna, što je za 5% manje u odnosu na isto razdoblje lani.

Ovogodišnji ožujak bio je neočekivano loš, tako da je u tom mjesecu zabilježeno tek

163,5 milijuna dioničkog prometa, što je za 26% manje nego u veljači, te 250,7 milijuna

43

kuna ukupnog prometa, gotovo 50% manje nego mjesec ranije. Za promet na

Zagrebačkoj burzi u odnosu na nekoliko zadnjih godina, ovogodišnji početak je jedan

od najgorih.

Sudionici i ekonomski stručnajci smatraju da bi država mogla pomoći vraćanju

relevantnosti domaćeg tržišta kapitala barem kroz djelomične, ako ne prave privatizacije

dijela svog portfelja kompanija, te da bi Zagrebačka burza trebala postati mjesto na

kojem će nove tvrtke prikupljati svježi novac. Budući da je Hrvatska već šest godina u

recesiji i da se ne vide pomaci na području privatizacije, nešto zamaha trgovanju

dionicama mogla bi donijeti najava države da se krene u javnu ponuda dionica HEP-a,

Hrvatske lutrije i HAC-a, čije inicijalne javne ponude je moguće realizirati do kraja ove

godine.

Na Zagrebačkoj burzi neće biti značajnijih promjena sve dok ne dođe do osjetnijeg

oporavka gospodarstva, a samim time i do razvoja tvrtki koje bi se mogle pojaviti na

burzi i biti zanimljive ulagačima. Postavlja se i pitanje da li je hrvatskim tvrtkama

potrebno tržište kapitala, ako ne postoje tvrtke koje putem burze žele prikupiti novac za

poslovanje. Tvrtke su radije za potrebe svog poslovanja dizale kredite u bankama, jer

nisu bile sklone transakcijama na tržištu kapitala. Obaveza je i zadatak države da krene

u privatizaciju makar dijela kompanija iz svog portfelja, te da opet oživi i potakne

interes ulagača na Zagrebačkoj burzi.

3.2.3. Nezaposlenost

Svjetska financijska kriza dovela je do snažnog pada zaposlenosti u Hrvatskoj, te je po

razini aktivnosti i zaposlenosti radno aktivna samo trećina stanovništva. To Hrvatsku

svrstava na samo europsko dno i pojaćava njezino zaostajanje za razvijenom Europom.

Dolaskom krize privatni sektor pretrpio je najteži udarac što se tiče broja zaposlenih,

kojih je od početka 2008. godine manje za oko 200.000. Prije početka recesije u RH u

privatnom sektoru bilo je zaposleno gotovo dvostruko više zaposlenika u odnosu na

javni sektor.(Kelebuh, 2014). Privatni sektor pod šokom krize morao se u najkraćem

roku restruktuirati, što je rezultiralo velikim porastom nezaposlenosti. Prvenstveno je

44

porastao broj nezaposlenih među starijim osobama i pojavio se problem « mladenačke

nezaposlenosti».

Jedna od najvećih posljedica globalne financijske krize u Hrvatskoj je povećanje

nezaposlenih osoba, pa se tako u tablici 4. prati prosječan broj nezaposlenih u razdoblju

od 2004. do 2015. godine.

Tablica 4 : Prosječan broj nezaposlenih u Hrvatskoj u razdoblju 2004.-2015.

Godina Prosječan broj nezaposlenih

2004 309.875

2005 308.739

2006 291.616

2007 264.446

2008 236.741

2009 263.174

2010 302.425

2011 305.333

2012 324.323

2013 345.112

2014 328.187

2015 310.132

Izvor: Izrada studenta prema: http://statistika.hzz.hr/statistika.aspx?tipIzvjestaja=1

Broj nezaposlenih osoba u razdoblju od 2005. do 2013. godine bio je veći za 11,8% ili

36,4 tisuća, pa je tako stopa registrirane nezaposlenosti povećana sa 17,9 na 20,2%. U

45

2013. godini u Hrvatskoj bilo je prijavljen najveći broj nezaposlenih i to 345,1 tisuća

osoba. ( Kelebuh, 2015). Prema podacima Eurostata Hrvatska se u veljači 2015. godine

svrstala među zemlje Europske Unije s najvišim stopama nezaposlenosti, te je zauzela

vodeće mjesto po njezinom skoku u odnosu na isti mjesec prošle godine. Tako je u

veljači bilo nezaposleno 353.000 hrvatskih građana, tisuću više nego mjesec ranije, te

31.000 više nego u veljači 2014. Hrvatska se tako našla u grupi zemalja s najvišom

stopom nezaposlenosti, a koju predvode Grčka (26%) i Španjolska (23,2%).

Ukupan broj zaposlenih od 2005. do prva četiri mjeseca 2014. smanjen je za 7,4% ili za

105,5 tisuća. Najveće smanjenje zaposlenih u tom razdoblju bilo je početkom recesije

2009. godine sa padom od 106.000. Drugi put 2013. godine bilo je manje 31.000

zaposlenih ili 2,2% nego u 2012. godini. Veliki pad zaposlenosti posljedica je smanjenja

zaposlenih u obrtu i slobodnim profesijama te individualnih poljoprivrednika.

U ukupnom broju zaposlenih najvažnije mjesto zauzimaju zaposleni u pravnim

osobama i to njih 84%, u obrtu i slobodnim profesijama 14,5%, te individualni

poljoprivrednici prisutni su sa 1,8%. Broj zaposlenih u obrtu i slobodnim profesijama

kontinuirano pada od 2009. godine te je broj zaposlenih u 2014. godini manji za 26% ili

67,2 tisuće u odnosu na 2005. godinu. Najveći pad bio je kod individualnih

poljoprivrednika i to za 52,4% ili za 25,7 tisuća. Grupu zemalja sa najvišim stopama

nezaposlenosti među mladima predvodi Grčka s 51,2%, Španjolska 50,7%, Hrvatska sa

46,4%, Italija sa 42,6%, a podaci se odnose na četvrto tromjesečje 2014. godine.

Njemačka, Austrija i Danska imale su najniže stope nezaposlenosti kod mladih ljudi, i ta

se stopa kretala od 7,2 do 10,2%. Zbog porasta nezaposlenosti mladih zbog gospodarske

krize, Europsko vijeće usvojilo je financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020., te je

predvidjelo 6 milijardi eura za suzbijanje nezaposlenosti među mladima. Sredstva će

biti usmjerena u zemlje gdje nezaposlenost među mladima veća od 25%.

Pokazalo se da je u Hrvatskoj pravi problem pad zaposlenih te je u siječnju 2015.

godine prvi put u posljednjih 15 godina broj zaposlenih bio ispod 1,3 milijuna, što nikad

do sad nije zabilježeno. Tako zaposlenost pada 6 mjseci za redom te se u siječnju broj

radnih mjesta smanjio za gotovo 13 tisuća. Budući da zaposleni pune državni proračun

46

kroz doprinose i poreze, bitan je i odnos umirovljenika i zaposlenih što predstavlja

strukturni problem tržišta rada u Hrvatskoj. Omjer zaposlenih i umirovljenika sada

trenutno iznosi 1,07%, što je jedna od najnižih razina. To znači da 107 zaposlenih

osoba radi za 100 umirovljenika. Početkom 2008. godine taj omjer je iznosio 1,34.

U siječnju 2015. godine istodobno je došlo do ponovnog rasta nezaposlenosti i na

Zavodu za zapošljavanje bilo je prijavljeno 330 tisuća osoba. Prvi put nakon šest

mjeseci rasta broj nazaposlenih u ožujku pao je na mjesečnoj razini, a krajem travnja taj

se broj spustio ispod 300 tisuća. Sezonsko zapošljavanje u turizmu najviše utječe na

smanjenje broja nezaposlenih, te nove investicije i značajnija ulaganja u hrvatsko

gospodarstvo. Stopu nezaposlenosti u Hrvatskoj prikazuje graf 10. unutar 12 mjeseci za

2011, 2012. 2013. 2014. i 2015. godinu.

Graf 10: Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj

Izvor: http://www.dzs.hr/

Trend nezaposlenosti u svih pet godina pokazuje da je nezaposlenost najveća početkom

svake godine, tokom proljetnih mjeseci dolazi do pada, da bi najmanja bila u ljetnim

47

mjesecima zbog sezonskog zapošljavanja u turizmu, te ponovni rast stope

nezaposlenosti vidi se prema kraju godine. Na grafu je prikazano da je najveća stopa

nezaaposlenosti bila u veljači 2014 godine, a najmanja u kolovozu 2011. godine.

3.3 Mjere izlaska Republike Hrvatske iz financijske krize

Kao rješenje za izlazak Hrvatske iz duboke ekonomske krize potrebno je prvenstveno

pokrenuti gospodarske aktivnosti, povećati proizvodnju i zapošljavanje. Strana

investicijska ulaganja kao i ulaganja u javni sektor mogu u kraćem razdoblju pozitivno

utjecati na rast BDP-a, ali za dugoročnu ekonomsku stabilnost Hrvatskoj treba

poduzetništvo koje posluje profitabilno. Uza sve to moraju se provesti ozbiljne

strukturne reforme, na koje je ukazala i dubina odraza svjetske krize u Republici

Hrvatskoj

U programu gospodarskog oporavka kojeg je Vlada Republike Hrvatske donijela 2010.

godine, kroz paket mjera za izlazak iz krize, kao temeljni cilj ističe se stvaranje

konkurentnog gospodarstva, koji se temelji na stabilnom rastu proizvodnosti. Takav

stabilan gospodarski oporavak uvjetovan je rješevanjem makroekonomskih

neravnoteža, a to posebno znači smanjenje vanjske zaduženosti i fiskalnog deficita.

Osim paketa «vatrogasnih mjera» Vlada je donijela program za jedan cjelovit zaokret

koji obuhvaća: snižavanje izdataka u javnom sektoru, preusmjeravanje sredstava iz

proračuna u ekonomski opravdana kapitalna ulaganja, daljnja privatizacija državne

imovine, pokretanje novih investicijskih ciklusa uz maksimalno uključivanje privatnog

sektora, te provedba reformi pravosuđa, zdravstva, državne i lokalne uprave kao i druge

koje su neophodne radi rješavanja nelikvidnosti, rastuće nezaposlenosti i ukupnog pada

gospodarstva.

Promtne mjere koje je Vlada donijela za izlazak iz krize prvenstveno se odnose na

rješavanje problema nelikvidnosti, pad gospodarstva i povećanje nezaposlenosti. Mjere

su usmjerene na oživljavanje gospodarstva, povećanje konkurentnosti i tehnološku

tranziciju.(Program gospodarskog oporavka, 2010). Među prvim vladinim mjerama bilo

48

je ukidanje kriznog poreza na dohodak od 1. studenog 2010. godine. Došlo je i do

ukidanja svih poreznih olakšica u sustavu poreza na dohodak. Izrađen je plan smanjenja

državnih rashoda, odnosno smanjenje ukupne mase plaća za 10%. Kao mjera za

rješavanje opće nelikvidnosti uvelo se jednokratno podmirenje dospjelih dugova koji su

u nadležnosti Vlade, a od 1. siječnja 2011. uveo se rok plaćanja od 45 dana. Potiče se

izrada investicijskih projekata iz područja energetike (s naglaskom na obnovljive

izvore), infrastrukture (željeznice, zračne luke), te poljoprivrede i navodnjavanja.

Vladinim mjerama predlaže se da financiranje takvih projekata bude prvenstveno

privatnim kapitalom i novcem iz fondova EU, a da se što manje koriste sredstva iz

proračuna i javnih poduzeća. Predloženo je osnivanje posebnog ureda za koordinaciju,

odobrenje i izdavanje dozvola za sve značajnije investicije, kojeg predvodi sam ministar

za gospodarstvo. Za nekonkurentne dijelove industrije traži se izrada izlaznih strategija,

a jedna od mjera Vlade je i povećanje ulaganja u istraživanja i razvoj novih tehnologija.

Za izlazak Hrvatske iz krize u sklopu vladinih mjera potrebna je promocija hrvatskog

gospodarstva koja ima za cilj aktivno privući strana ulaganja i ukloniti prepreke

ulagačima. U tom pravcu zacrtan je nastavak izrade projekta « regulatorne giljotine».

Posebno se priprema i osmišljava nastup prema potencijalnim « greenfield» ulagačima,

pogotovo onih koji koriste moderne tehnologije. Kapitalno i institucionalno određuje se

jačanje uloge HBOR-a kao uvozno izvozne banke. U cilju povećanja izvoza i stranih

ulaganja predviđene su mjere unapređenje sustava gospodarske diplomacije. Predviđena

je izrada cjelovitog programa za gospodarsku promociju Hrvatske koji je odabrao

ciljana tržišta za izravnu promociju Hrvatske kao poslovne destinacije i izvoznih

potencijala hrvatskog gospodarstva. Predviđene mjere odnose se na provedbu

promotivnih kampanja koje će promovirati hrvatski izvoz, te privući nova ulaganja.

U sklopu mjera za izlazak iz krize predviđeno je i dinamiziranje tržišta rada. Cilj je

osigurati što veću fleksibilnost radne snage, sigurnost zaposlenja, te ostvariti zajednički

cilj socijalnih partnera. Za dinamično i otvoreno gospodarstvo treba osigurati relevantna

znanja i vještine. Na tržištu rada težište mora biti stavljeno na usavršavanje,

prekvalifikacije i obrazovanje. Sredstva iz Europskog socijalnog fonda treba usmjeriti

prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

49

Jedna od vladinih mjera odnosi se na smanjivanje broja zaposlenih u javnoj upravi za

oko 5%, decentralizacija i smanjenje državnih institucija i agencija, prebacivanje dijela

poslova sa državne na niže razine vlasti, reforma sustava plaća i centralizacija obračuna

plaća, te sprovođenje teritorijalnog preustroja sa manjim brojem jedinica lokalne

samouprave.

Radi poticanje potrošnje i povećanja kupovne moći stanovništva Vlada je smanjila

visinu poreza po dohodovnim razredima od siječnja 2015. godine. Dio parafiskalnih

nameta koji su opterećivali gospodarstvo bio je smanjen ili ukinut, te su date preporuke

lokalnoj samoupravi za smanjenje neporeznih davanja koje spadaju u njezinu

nadležnost.

Mjere i preporuke za izlazak Republike Hrvatske iz krize razradila je Hrvatska udruga

poslodavaca, koja je obuhvatila 13 područja na koje bi se trebali usmjeriti reformski

napori i kapaciteti. Neka od područja su: povećanje konkurentnosti, jačanje

poduzetničke klime, aktivno privlačenje stranih i domaćih investicija, te liberalizacija

tržišta rada. Istodobno Hrvatska gospodarska komora predstavila je svoj paket od 15

mjera za izlazak iz teške gospodarske i strukturne krize. Najvažnija njihova mjera bilo

bi smanjenje proračuna državne i lokalne samouprave za 10%, te usmjeravanje tog

novca za potporu oslabljenom gospodarstvu. Takve antirecesijske mjere kao i

devalviranje kune za 30% Vlada nije prihvatila jer bi to značilo smanjenje plaća,

mirovina, socijalnih davanja kao i izdajanja za zdravstvo.

50

4. STRATEGIJA IZLASKA EUROPSKOG GOSPODARSTVA

IZ FINANCIJSKE KRIZE I REFLEKSIJE NA REPUBLIKU

HRVATSKU

Izlazak Europe iz krize određen je investicijskim planom Europske komisije kojim se

želi među zemljama članicama poticati gospodarski rast i zapošljavanje. Osnova plana

je razvijati zajedničko europsko tržište, u prvom redu energetsko tržište, tržište kapitala

i digitalne tehnologije. U okviru europskog plana oporavka manje države čalnice EU

neće biti zakinute zbog nemogućnosti dodatnog financiranja projekata, jer će Komisija

prvenstveno gledati isplativost i održivost projekata. U sklopu investicijskog plana

zemlje članice mogu kandidirat projekte koji su prijavljeni iz sredstava strukturnih

fondova EU. Treba istaknuti da planom nije u potpunosti osiguran svježi novac za

projekte, već uz pomoć EU proračuna i sredstava EIB-a treba nastojati privuće privatne

investitore. Prema procjeni tim planom bi se omogućilo otvoriti oko 1,3 milijuna novih

radnih mjesta. Prve projekte Europska komisija će izabrati do lipnja 2015. godine, te ih

pripremiti kako bi privukla privatne investitore.

4.1. Perspektive europskog plana oporavka gospodarstva – implikacije na hrvatsko

gospodarstvo

Svjetska financijska kriza osim što je temeljito uzdrmala svjetsku ekonomiju i stavila

na vidjelo strukturne slabosti u svim većim ekonomijama, pogodila je i zemlje Europske

Unije, otkrivši «pukotine» u europskom gospodarstvu. Kriza je izbrisala godine

ekonomskog i socijalnog napretka i pokazale da postoje strukturne slabosti europske

ekonomije. Globalizacija svjetske ekonomije ukazala je da svjetska ekonomija užurbano

kreće naprijed, i da Europska Unija mora uhvatiti korak i kontrolu nad svojom

budućnošću. Europa može uspjeti samo ako djeluje zajednički, kao Unija i ako provede

reforme koje su prijeko potrebne, kako ne bi postala drugorazredni igrač na svjetskoj

sceni. Naime, stope rasta europskog gospodarstva manje su od glavnih konkurenata,

51

SAD-a i Kine, što je uvjetovala manja produktivnost rada, kao i znatno manje uloženih

sredstava u nova istraživanja koja omogućuju brži razvoj. Negdje do sredine 1970-ih

godina Europa je išla ukorak s SAD-om po stopi produktivnosti radnika, međutim od

sredine 1990-ih to je zaostajanje bilo sve veće i očiglednije.(Grgurić,2011)

Radi prevladavanje krize u Europi bilo je potrebno donijeti strategiju, koja će pomoći da

se Europska unija preobrazi u pametnu , održivu i isključuvu ekonomiju koja će

ostvariti visoke stope zaposlenosti, produktivnosti i društvene povezanosti, stoga

strategija Europa 2020 donosi viziju europske tržišne ekonomije za 21.stoljeće, a

pokrenuta je 2010. godine. Europa 2020 predstavlja napredak u odnosu na «Lisabonsku

strategiju» koja je prethodila Europe 2020 strategiji. Osnovni problem Lisabonske

strategije bio je u tome što je bila preopširna i nije postavljala specifične ciljeve.

Lisabonski sporazum nije bio obvezujući , pa je upravo zbog toga završio neuspjehom.

Prevladavanje krize u Europi potpomognuto je Junckerovim planom za oporavak

europskog gospodarstva te budućnost strategije Europa 2020. Novi investicijski plan

predstavljen je u Europskom parlamentu 2014. godine, od strane predsjednika Europske

komisije Jean-Claude Junckera. Tim planom trebalo bi u naredne tri godine sa

postojećih 21 milijardi eura dosegnuti 315 milijardi eura investicija, odnosno ulaganja u

strateške projekte koja ponude mala i srednja poduzeća. Plan se bazira na tri glavne

točke: prikupljanje sredstava za investicijske projekte bez potrebe da se povećavaju

javni dugovi, glavna ulaganja usmjeriti na projekte iz područja infrastrukture,

istraživanja i inovacija, obrazovanja, te ukloniti zapreke za investicije ukoliko su one

postojale u nekim sektorima. Juncker je ustvrdio da je glavni problem Europe ogromno

zaostajanje u ulaganjima za SAD-om, koja su se od 2007. godine smanjila čak za

20%. Prema riječima Junckera proračunska sredstva treba racionalno iskoristiti,

pojedine članice EU kao i njihove vlade treba ohrabrivati i poticati na daljnja ulaganja,

pogotovo one koji smatraju da plan nije dovoljno ambiciozan.

Juncker je istaknuo, između ostalog, da Europa nedovoljno koristi jedinstveno tržište za

gospodarski razvoj. U Europi postoji veliki broj operatera, ali jedinstveno tržište nije

adekvatno regulirano kao primjerice u SAD-u i Kini koje imaju jedinstveno regulirano

tržište. Zemlje EU opterećene su nacionalnom suverenošću, što predstavlja kočnicu za

52

otvaranje brojnih radnih mjesta, koje bi u dvije godine mogle stvoriti dodanu vrijednost

veću od 100 milijardi eura.

Juncker je istaknuo da je cilj Komisije podizanje udjela industrijske proizvodnje na

20% BDP-a u EU. Juncker je istaknuo da se i sam osjeća krivim za politiku pretjerane

štednje, te da će se Komisija snažnije uključiti u rješavanje problema prekomjernih

dugova, te da glavni smjer djelovanja ostaju i nadalje strukturne promjene u zemljama

članicama.

Cilj je Junkerovog plana oživljavanje usporenog europskog gospodarstva koje od

početka financijske krize nije uspjelo ostvariti značajniji privredni rast, te se suočava s

ogromnom nezaposlenošću stanovnika. Posljedica krize je nedostatak investicija, koje

su za 15% manje u usporedbi s 2007. godinom. Juncker smatra da su potrebne privatne

investicije, jer su javne investicije ograničene budžetskim politikama zemalja članica.

Novooformljeni Europski fond za strateške investicije, pored vlastitih sredstava od 21

milijardu eura, trebao bi privući privatna sredstva koja sada nisu u realnoj ekonomiji.

Početni kapital od 16 milijardi eura trebao bi privući 240 milijardi za strateške

investicije, a 5 milijardi eura koje bi osigurala Europska investicijska banka (EIB)

trebalo bi privući 75 milijrdi eura za mala i srednja poduzeća koja zapošljavaju do 250

ljudi, odnosno između 250 i 3000 ljudi. Prema procjeni Europske komisije ovakav

investicijski plan omogućio bi povećanje BDP-a Europske unije od 330 do 410 milijardi

eura, i otvaranje 1 do 1,3 milijuna novih radnih mjesta .Da bi se to ostvarilo članice EU

moraju pripremiti veliki broj isplativih projekata. Projekti bi trebali zadovoljiti tri

kriterija: prvenstveno prednost će imati oni koji ostvaruju dodanu vrijednost u Europi,

ekonomski su održivi i spremni za realizaciju koja bi trebala početi u naredne tri godine.

U okviru investicijskog plana za Europu, nazvanog Junckerov plan Hrvatska je

predložila ukupno 77 projekata, ali je prihvaćeno oko 25 projekata koji su vrijedni 9

milijardi eura. Hrvatska Vlada očekuje da bi za te projekte vrijedne 9 milijardi eura

mogla dobiti oko dvije milijarde eura izravne europske pomoći. Planom se predviđa

ulaganje samo u projekte privatnog sektora, odnosno javno-privatnog partnerstva,

budući da su to projekti veće rizičnosti pa ih je teže izfinancirati kroz banke ili tržište

53

kapitala. Kroz ulaganja iz investicijskog plana za Europu Hrvatska vidi novu priliku za

ulaganje u sektore energtike, prometa, malog i srednjeg poduzetništva, kao i u

obnovljive izvore energije. Cilj je plana da se pripremi što veći broj dobrih projekata, te

se ponude privatnim investitorima, poput investicijskih fondova i banaka da ih odaberu.

U sljedeće tri godine predviđa se da bi ulaganja u hrvatske projekte iz Junckerovog

plana bila u vrijednosti 7,47 milijardi eura.

Osim sredstava iz Junckerovog investicijskog plana Hrvatska se može kandidirati i za

sredstva iz drugih EU fondova. Prva europska sredstva stigla su u Dubrovnik gdje je

trenutno u gradnji zova zračna luka. Među projektima koji će se financirati iz europskih

fondova je i dugoočekivani Pelješki most. Jedan od visokorizičnih projekata je i LNG

terminal na Krku, koji bi se finacirao sredstvima Europske investicijske banke ili

sredstvima iz Junckerovog fonda. Projekt je rizičan jer mu je kapacitet tri puta veći od

hrvatskih potreba, te je potrebno za njegovo isplativost osigurati tržište za plin.

U okviru Junckerovog plana osnovan je i Europski fond za strateške investicije u sklopu

Europske investicijske banke koji će u sljedeće tri godine sa 16 milijardi eura

sufinancirati rizične projekte iz privatnog sektora. Tu nije riječ o bezpovratnim

sredstvima, već o pozajmicama. Hrvatska bi mogla iz europskih fondova tražiti sredstva

za projekte poput Plomina C, Zagreb na Savi, e –škole.

4.2. Hrvatska u okviru Europa 2020: nove strategije izlaska iz krize

Da bi ostvarila gospodarski rast i pokrenula otvaranje novih radnih mjesta Europska

unija je 2010. godine pokrenula desetogodišnju strategiju Europa 2020. Cilj strategije

nije samo prevladavanje krize od koje se gospodarstva EU postepeno oporavljaju, već je

njezin cilj rješavanje nedostatataka europskog modela rasta i stavaranja uvjeta za

pametan, održiv i uključiv rast. Iza ovih apstraktnih postavki krije se pet mjerljivih

ciljeva.

1. Povećati stopu zaposlenosti u dobnoj grupi od 20 do 65 godina na 75%

54

2. Povećati ulaganje u istraživanje i razvoj na 3% BDP-a

3. Smanjiti stakleničke plinove za 20% u usporedbi s razinom iz 1990; povećati udio

energije iz obnovljivih izvora na 20%; povećati energetsku učinkovitost za 20%

4. Smanjiti broj učenika i studenata koji napuštaju školu za 10% i povećati udio

visokoobrazovanih u dobnoj grupi od 30 do 34 godine na preko 40%

5. 20 milijuna ljudi izbaviti iz ralja siromaštva (Grgurić, 2011)

Svi ciljevi koje bi trebala ostvariti strategija Europa 2020 mogu se svesti na sedam

«vodećih inicijativa» koje obuhvaćaju: potreba za inovacijama, digitalizirano

gospodarstvo, otvaranje novih radnih mjesta, briga o mladima, industralizacija

gospodarstva, smanjenje siromaštva i povećanje učinkovitosti resursa. Ostvarenju tih

zacrtanih ciljeva strategije EU doprinjeti će jedinstveno europsko tržište, proračun EU

kao i dobri vanjskopolitički odnosi. Ostvarenje strategije Europa 2020 pratiti će se

putem Europskog semestra, na kojem će se godišnje usklađivati ekonomske i

proračunske politike zemalja članica EU.

Predlažu se tri glavna prioriteta, koji se međusobno upotpunjuju za ostvarenje strategije

Europa 2020:

- Pametan rast: gospodarstvo i ekonomija traže nova znanja i inovativna rješenja

- Održiv rast: bolje iskorištavanje postojećih resursa, kako bi povećali

konkurentnost i energetsku učinkovitost

- Uključiv rast: otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje siromaštva, te bolju

povezanost između zemalja članica EU

Stopu nezaposlenosti u svijetu prikazuje tablica 5. u razdoblju od 2002. do 2013.

godine.

55

Tablica 5: Stopa nezaposlenosti u svijetu od 2002. do 2013. godine

Izvor : Eurostat, 2015

Dolaskom krize 2009. godine u tablici 5. se vidi da je u svim zemljama došlo do

povećanja stope nezaposlenosti i to najviše u Latviji za 10% te Španjolskoj za 7%. Kako

je kriza jenjavala tako je došlo i do pada stope nezasposlenosti. Najnižu stopu

nezaposlenosti u 2013. godini u Europi imala je Norveška. U 2013. Hrvatska je

zabilježila jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u Europi.

Pametan razvoj pretpostavlja da bi osnova ekonomskog i gospodarskog razvoja trebalo

biti znanje i inovacije. Europa nedovoljno ulaže u visoko obrazovanje, pa zasotaje za

visokorazvijenim zemljama. Tako primjerice, SAD ulaže 2,9 %, a Kina 2,6% BDP-a u

sektor visokog obrazovanja, a snažnije i razvijene europske zemlje gotovo dvostruko

56

manje. Britanija i Francuska ulažu samo 1,3%, Njemačka 1,1%, a Italija ne prelazi niti

1% (OECD, 2009). U okviru strategije Europa 2020 očekuje se da će zahvaljujući

ulaganju u visoko obrazovanje biti znatno smanjen broj nezaoposlenih, te da bi se do

2020. godine trebalo otvoriti 16 milijuna novih radnih mjesta. Istodobno trebao bi se za

12 milijuna smanjiti broj nisko kvalificirane radne snage. (Europska komisija, 2010).

Održiv razvoj znači stvaranje konkurentne, odnosno održive ekonomije. Glavni cilj

Europa 2020 stategije je povećanje energetske učinkovitosti za 20%. Ulažu se velike

nade u korištenje obnovljivih izvora energije, te je cilj da do 2020. godine čak 20%

europske energije treba dolaziti iz obnovljivih izvora. U EU se očekuju i uštede u

energetskom sektoru zbog daljnje integracije europskog energetskog tržišta.

Uključiv razvoj znači smanjenje nezaposlenosti i otvaranje novih radnih mjesta, jer se

zbog nepovoljne demografske slike među članicama EU kontinuirano smanjuje broj

radno aktivnog stanovništva, a povećava broj stanovništva koje treba uzdržavati.

Da bi se ti problemi riješili potrebne su reforme tržišta rada i socijalnog sustava. Jedan

od ciljeva startegije Europa 2020 je povećanje zaposlenosti u dobnoj grupi od 20 do 64

godine na 75%. Uključiv razvoj pretpostavlja smanjenje i zaustvljanje siromaštva. Do

2020. godine prema strategiji EU, 20 milijuna ljudi više ne bi bili svrstani u kategoriju

siromašnih građana. Siromaštvom su najviše pogođeni nezaposleni radnici, žene i

niskoobrazovani. (Eurostat, 2009).

Hrvatska je također uključena u Program Europe 2020, putem kojeg su zacrtane

smjernice i preporuke za izlazak Hrvatske iz krize. Za Hrvatsku to znači pokretanje

brojnih reformi unutar nacionalne ekonomske politike kao i politike zapošljavanja.

Europsko vijeće je sredinom prošle godine donijelo preporuku o Nacionalnom

programu reformi Hrvatske za 2014. godinu, a krajem 2014. godine podržalo je

prioritete za poticanje ulaganja, ubrzanje strukturnih reformi i provedbu odgovorne

fiskalne konsolidacije koja pogoduje rastu. Tijekom ove godine Komisija je ustvrdila da

su u Hrvatskoj prisutne prekobrojene makroekonomske neravnoteže, na koje je

potrebno odlučno djelovati. To se odnosi na zakašnjelo restrukturiranje poduzeća, slab

gospodarski rast i zapošljavanje, slabu konkurentnost, te veliki javni dug. Hrvatska

državna tijela su u ožujku 2015. godine u dijalogu s Komisijom, najavila da kreću u

57

konstruktivne i važne reforme. Ukidanje parafiskalnih nameta tijekom 2016. i 2017.

godine, smanjenje državnih agencija, preustroj jedinica lokalne samouprave s ciljem

njihova dobrovoljnog spajanja, uklanjanje pravne nesigurnosti, te jačanje Državnog

ureda za reviziju. Prema Programu konvergencije 2015. Vlada planira postepeno

smanjiti ukupni deficit, i to u 2015. na 5% BDP-a, u 2016. godini na 3,0%, te u 2017. na

2,7% BDP-a. Uz sve to Hrvatska mora destimuliarati prijevremeno umirovljenje,

uskladiti visinu plaća s produktivnošću i makroekonomskim uvjetima, budući su dosta

izražene razlike između privatnog i javnog sektora. Privatni sektor je bio izravno

pogođen krizom, dok su državni službenici bile zaštićeni. U Hrvatskoj nije došlo do

značajnog smanjenja javnog sektora, već se pristupilo principu da na dva umirovljenika

bude zaposlen jedan novi zaposlenik. Od Hrvatske se traži u sklopu Strategije Europa

2020 da uvede veći nadzor nad javnim poduzećima, te uvede veću kontrolu nad

rashodima u nadležnosti države. Traži se i privatizacija manjinskih paketa dionica

poduzeća u vlasništvu države. Treba pokrenuti i ojačati predstečajni i stečajni postupak

radi spašavanja i restrukturiranja poduzeća.

58

5. ZAKLJUČAK

Svjetska ekonomska financijska kriza koja je pogodila sva svjetska gospodarstva,

veliki je udarac 2009. godine zadala je i europskom gospodarstvu, koje je pretrpjelo

dotad nezabilježeni pad BDP-a od 4,5%. Sve zemlje članice EU bile su pogođene

posljedicama fiskalne neravnoteže, pucanjem «balona» na tržištu nekretnina, širenjem

socijalnih nejednakosti, snažnim porastom nezaposlenosti, nedovoljnom poduzetnošću u

sektoru poduzetništva i inovacija, te nefunkcionalnošću financijskog sustava. Da bi

Europa osigurala pametan, održiv i uključiv razvoj svih svojih članica potrebno je

jačanje institucija Europske unije, pogotovo u nadgledavanju fiskalne politike i

makroekonomskih pokazatelja kako bi otkrila nestabilnosti koje su nedavno bile i razlog

kraha svjetske ekonomije i gospodarstva.Europska unija zahtjeva i strožu regulaciju

financijskih usluga kako bi se izgradio transparetniji i odgovorniji financijski sustav.

Najteže reforme Uniju očekaju na području tržišta rada, kao bi došlo do veće

zaposlenosti i smanjivanja siromaštva. Ulazak na tržište rada strategija Europa 2020

mora olakšati kroz programe dokvalifikacije i prekvalifikacije radnika, a nezaposlenim

radnicima kroz socijalne naknade da osigura lakše prebrođivanje krize. Predlaže se da

svaka zemlja ciljeve strategije Europa 2020 odredi s obzirom na svoje mjerljive

nacionalne prioritete.

Može se ustvrditi da zemlje članice Europske unije imaju različitu stratnu poziciju, tako

da najmanje posla očekuje nordijske zemlje, koje već imaju najviše stope zaposlenosti i

najniže stope siromaštva. Trnovit put i bolne reforme stoji pred tranzicijskim zemljama i

starim mediteranskim članicama. Od zemalja od kojih se očekuju najdublje reforme

istovremeno su i zemlje koje su najteže pogođene krizom, pa stoga nije niti jasno otkud

im sredstva da povećavaju pomoć nezaposlenima, da pokreću nove programe

prekvalifikacije i dokvalifikacije radnika, da ulažu u obnovljive izvore energije.

Reforme pretpostavljaju i značajna ulaganja, a problem je nedostatak novca u državnim

blagajnama.

59

Uz sve napore i strategije koje je EU pokrenula radi spašavanja posrnulog europskog

gospodarstva kako bi opet povratila «snažan» europski rast, u prvom kvartalu ove

godine Europska središnja banka (ECB) započela je s provedbom programa

kvantitativnog ublažavanja koje bi trebalo potaknuti gospodarski rast i inflaciju u

eurozoni. Prema tom planu ECB se obavezala da mjesečno otkupi obveznice javnog ili

privatnog sektora u visini od oko 60 milijardi eura. To bi trajalo do rujna iduće godine

kad bi se inflacija u eurozoni trebala zaustaviti «nešto ispod 2%». Europska središnja

banka tiska novac elektronski i njega koristi za kupovinu državnih obveznica. Na taj

način vrši pritisak na kamate, na obveznice i ostale oblike financijske imovine,

smanjuju se troškovi zaduživanja, te kompanije mogu zbog toga više ulagati,

povećavajući tako potrošnju i zaposlenost. Na taj način ECB, programom

kvantitativnog ublažavanja želi potaknuti slab rast u eurozoni, nakon što su već

iscrpljeni ostali instrumenti monetarne politike, kao što je spuštanje ključnih kamatnih

stopa na korak do nule i jeftini krediti komercijalnih banaka. Djelovanje ECB uslijedilo

je kao primjer koji je povukao američki FED, središnje banke Japana i Velike Britanije,

dok neke od njih sada već žele povući dio tih mjera.

Svjetska financijska kriza uzdrmala je hrvatsko gospodarstvo i ukazala na niz gorućih

problema, kao što su pad gospodarske aktivnosti, nelikvidnost i rastuća nezaposlenost.

Vlada Republike Hrvatske je 2010. godine u svom Programu gospodarskog oporavka

ukazala na posljedice globalne gospodarske krize, koje su se najviše odrazile na

smanjenje bruto domaćeg proizvoda, pad industrijske proizvodnje te pad robnog

izvoza. Vlada je predložila mjere za izlazak iz krize koje uključuju i doprinos države u

oživljavanju gospodarstva, kroz realizaciju ključnih reformi i stvaranje poticajnog

poslovnog okruženja. Sve u cilju podizanja konkurentnosti, te stimuliranje ulaganja u

razvoj i istraživanje, kao i u nove tehnologije. Mjerama Vlade potiče se financiranje

investicijskih projekata uz pomoć privatnog kapitala i sredstava fondova EU, dok će

manjim dijelom projekti biti finacirani iz proračuna i putem javnih poduzeća. Te su

odrednice zacrtane u investicijskom planu Europske komisije, kojem je glavni cilj

jačanje i i razvoj zajedničkog europskog tržišta zemalja članica EU. U tom planu neće

se raditi razlike između većih i manjih država, već će šansu imati svaki projekt koji je

održiv i isplativ. Zemlje čanice EU sredstva će moći i nadalje izvlačiti iz strukutrnih

60

fondova, te sudjelovati i sa svojim sredstvima putem svojih razvojnih banaka. Prednost

će imati projekti iz područja energetike, digitalnog sektora, te tržišta kapitala. Novim

investicijskim planom Europa bi trebala zaposliti 1,3 milijuna radnika, i ukupno privući

privatna ulaganja od 315 milijardi eura. Od 77 projekata koje je predložila Hrvatska,

europska komisija je prihvatila njih 25, koji su vrijedni oko 9 milijardi eura.

Hrvatsko gospodarstvo u okviru Strategije Europa 2020 također mora prebroditi

strukturne slabosti, ubrzati potrebne reforme prvenstveno u cilju povećanja

fleksibilnosti tržišta rada, jačati sustav obrazovanja te smanjivati administrativno

opterećenje poduzeća. Nakon pet godina recesije kratkoročni izazov za Hrvatsku

predstavlja poticanje gospodarskog rasta i povećanje broja radnih mjesta, dok je

povećanje konkurentnosti i jačanje povjerenja u financijski sustav ključni zadatak za

srednjoročno razdoblje. Jedan od glavnih prioriteta u Hrvatskoj je smanjivanje

propračunskog deficita, dugova koji opterećuju javna poduzeća, te stvaranja uvjeta i

dobre poslovne klime koji će zaštititi ulaganja i poticati rast gospodarstva.

61

LITERATURA:

KNJIGE:

1) Attali, A. 2009, Kriza, a poslije?, Meandar media, Zagreb.

2) Bilas, V., Grgurić, M. 2008, Međunarodna ekonomija, Lares plus, Zagreb

3) Felton, A., Reinhart, C. 2008, Prva globalna financijska kriza 21. stoljeća,

VoxEU.org, Novum d.o.o., Zagreb.

4) Zandi, M.: Financijski šok, Mate d.o.o., Zagreb, 2010

5) Stojanov, D. 2013. Ekonomska kriza i kriza ekonomske znanosti, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

6) Kindelberger, Aliber , Najveće svjetske financijske krize, Masmedia, Zagreb, 2005

7) Babić, M.: Makroekonomija, Zagreb, Mate, 2007

8) Radošević, D. (2010), Kriza i ekonomska politika : politika i ekonomija razvoja,

Zagreb, Naklada Jesenski i Turk

ČLANCI :

1) Bošković, R. 2011, Kronologija svjetske financijske krize, pogledano 15.3.2015,

dostupno na: http://www.poslovni.hr/trzista/kronologija-svjetske-financijske-krize-

zbog-spekulanata-naftom-u-najgorem-trenutku-pojavila-se-inflacija-168737?nomobile=

2) Štefulić, P. 2012, Kompenzacije menadžera kao jedan od uzroka svjetske financijske

krize, pogledano 10.3.2015, http://hrcak.srce.hr

62

3) Barberić, H. Globalna financijska kriza (1.dio), 2009, pogledano 20.3.2015,

dostupno na : http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2402009/kriza.asp

4) Miletić, I. 2009., Makroekonomski i mikroekonomski uzroci nestabilnosti banaka,

Ekonomska istarživanja, pogledano 1.4.2015, http://hrcak.srce.hr

5) Babić, M. 2008, Financijske spekulacije i ekonomska kriza, EFZG, pogledano

25.3.2015, http://hrcak.srce.hr

6) Reider, GD. 2010, Financijske krize- prijašnja i sadašnja, pogledano 28.3.2015,

dostupno na : finance.hr/wp-content/uploads/2009/10/fkpis.pdf

7) Lekcije vremena, 2008, pogledano 20.3.2015, dostupno na:

www.poslovni.hr/media/PostAttachments/.../Lekcije%20vremena.pdf

8) Uzroci ekonomske krize 2008, pogledano 15.3.2015, dostupno na :

www.spectatormundi.org/uzroci-ekonomske-krize-2008.html

9) Mlikotić, S. 2011, Globalna financijska kriza – uzroci, tijek i posledice, pogledano

10.3.2015 , http://hrcak.srce.hr

10) Benolić, M. Svjetska ekonomska kriza: razvoj, utjecaj na Republiku Hrvatsku i

subjektivni stavovi studenata

11) Domaći poduzetnici ove godine počeli racionalnije poslovati, 2009, pogledano

21.4.2015, dostupno na : http://www.poslovni.hr/domace-kompanije/domaci-

poduzetnici-ove-godine-poceli-racionalnije-poslovati-126330?nomobile=

12) Preporuke za izlazak iz krize, 2013, pogledano 1.7.2015, dostupno na :

http://www.hup.hr/hup-predstavio-preporuke-za-izlazak-iz-krize-i-najavio-

polugodisnje-pracenje-uspjesnosti-reformi.aspx

63

13) Ilić, M. 2013, Razvoj globalne financijske krize i utjecaj na promjene u

financijskom sustavu i gospodarstvu, pogledano 30.6.2015, dostupno na :

hrcak.srce.hr/file/160085

14) Program gospodarskog oporavka, 2010, pogledano 20.6.2015, dostupno na :

http://www.rifin.com/rifins-news/1162-program-gospodarskog-oporavka

15) Europa 2020 u Hrvatskoj, 2013, pogledano 29.6.2015, dostupno na :

http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-your-country/hrvatska/index_hr.htm

16) Ima li hrvatsko građevinarstvo snage za oporavak, 2015, pogledano 30.6.2015,

dostupno na : http://liderpress.hr/biznis-i-politika/hrvatska/71-uzastopni-mjesec-krize-

ima-li-hrvatsko-gradevinarstvo-snage-za-oporavak/

17) Production in industry - total (excluding construction), pogledano 2.5.2015,

dostupno na :

http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&language=en&pcode=teiis080

18) Industrijska proizvodnja pala, , 2015, pogledano 30.6.2015, dostupno na :

http://www.banka.hr/hrvatska/industrijska-proizvodnja-pala-5-posto-najvise-u-20-

mjesec

19) Povijest Zagrebačke burze, 2015, pogledano 29.4.2015, dostupno na :

http://zse.hr/default.aspx?id=26

20) Tržište kapitala, 2015, pogledano 25.4.2015, dostupno na :

http://www.hanfa.hr/nav/254/naslovni-teskt---trziste-kapitala.html

21) Vorkapić,G. 2014, Nije sve tako crno na zagrebačkoj burzi, pogledano 28.4.2015,

dostupno na : http://www.banka.hr/nije-sve-tako-crno-na-zagrebackoj-burzi/print

64

22) ZSE: 2014. stagnacija na tržištu kapitala, 2015, pogledano 5.5.2015, dostupno na :

http://www.poslovni.hr/burze/zse-2014-stagnacija-na-trzistu-kapitala-287063

23) Tržište kapitala će se oporaviti, 2014, pogledano : 10.5.2015, dostupno na :

http://www.banka.hr/hrvatska/trziste-kapitala-ce-se-oporaviti-uz-drzavne-privatizacije

24) Katastrofalni ožujak donio najlošiji početak godine na Zagrebačkoj burzi od 2009.,

pogledano : 2.5.2015, dostupno na : http://www.poslovni.hr/burze/katastrofalni-ozujak-

donio-najlosiji-pocetak-godine-od-2009-293923

25) Od početka krize 2008. godine 140.000 Hrvata ostalo bez posla, 2012, pogledano

3.5.2015, dostupno na : http://www.poslovni.hr/hrvatska/od-pocetka-krize-2008-godine-

140000-hrvata-ostalo-bez-posla-222773

26) Kelebuh, I. Zaposlenost i nezaposlenost u RH od 2005.-2014., pogledano :

28.4.2015, dostupno na : http://www.poslovni-info.eu/sadrzaj/gospodarstvo-

rh/zaposlenost-i-nezaposlenost-u-hrvatskoj-i-eu-%281%29/

27) Grgurić, I. Europe 2020 – europska startegija za pametan, održiv i uključiv razvoj,

pogledano 5.5.2015, http://hrcak.srce.hr

28) Junckerov plan- prilika za Hrvatsku, 2015, pogledano: 30.6.2015, dostupno na :

http://www.hgk.hr/djelatnost/gosp_financije/investicijski-plan-za-europu-prilika-za-

hrvatsku

29) Europa 2020 – Eurospka strategija za pametan, održiv i uključiv rast, pogledano

15.5.2015, dostupno na : www.mobilnost.hr/prilozi/05_1300804774_Europa_2020.pdf

30) Gospodarska diplomacija, 2015, pogledano 10.5.2015. dostupno na :

http://gd.mvep.hr/hr/o-hrvatskom-izvozu/

65

31) Ekonomski indikatori, 2014, pogledano 25.5.2015, dostupno na :

www.hnb.hr/statistika/h_ekonomski_indikatori.pdf

32) Program gospodarskog oporavka,2010, pogledano: 25.5.2015, dostupno na :

http://www.hrt.hr/uploads/media/Program_gospodarskog_oporavka.pdf

66

POPIS GRAFIKONA 1. Cjenovni mjehur na američkom tržištu nekretnina....................................................17 2. Realni bruto domaći proizvod ( 1.tr.2005- 4.tr.2014).................................................29 3. BDP ( realne stope rasta) od 2008. do 2014. godine...................................................31 4. Uvoz roba i usluga u Hrvatskoj od 2006. do 2014. godine.............. ..........................33 5. Neto izvoz Hrvatske od 2006. do 2014. godine.........................................................34 6. Trgovina na malo u Hrvatskoj ( sij.2006- ožuj.2015).................................................35 7. Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj ( sij. 2006.- ožuj.2015).....................................38

8. Građevinarstvo ( sij.2006.- velj.2015.)........................................................................39 9. Kretanja prinosa Crobexa............................................................................................40 10. Broj nezaposlenih osoba u Hrvatskoj ( sij.2006.- trav.2015)....................................46

67

POPIS TABLICA

1. Mjere HNB-a...............................................................................................................24 2. BDP Hrvatske i BDP Hrvatske po stanovniku od 2005.-2014. godine......................30 3. Promet u trgovini na malo u razdoblju 2008.-I doXI 2014.........................................36 4. Prosječan broj nezaposlenih u Hrvatskoj u razdoblju 2004.-2015..............................44

5. Stopa nezaposlenosti u svijetu od 2002.do 2013. godine...........................................55

POPIS SHEMA

1. Najteže posljedice koje ostavlja ekonomska kriza......................................................19

68

IZJAVA

Izjava kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom AKTUALNA SVJETSKA

FINANCIJSKA KRIZA I NJEN UTJECAJ NA HRVATSKU izradio samostalno pod

voditeljstvom prof.dr.sc. Dragoljuba Stojanova, a pri izradi diplomskog rada pomagla

mi je i asistentica dr.sc. Vesna Buterin. U radu sam primijenio metodologiju

znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju diplomskog

rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i

povezao s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta. Student Eugen Milanič