of 444/444
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Ivana Lučića 3 Alen Milković NORMIRANJE NEOLOGIZAMA U HRVATSKOME JEZIKU doktorska disertacija Mentor: dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus

480367.Normiranje Neologizama u Hrvatskome Jeziku Doktorski Rad Alen Milkovic

  • View
    286

  • Download
    6

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Neologizmi, tposuđivanje, teorija jezika u kontaktu...

Text of 480367.Normiranje Neologizama u Hrvatskome Jeziku Doktorski Rad Alen Milkovic

SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Ivana Luia 3

Alen Milkovi

NORMIRANJE NEOLOGIZAMA U HRVATSKOME JEZIKU

doktorska disertacija

Mentor: dr. sc. Josip Sili, prof. emeritus

Zagreb, 2010.

Zahvalan sam svima koji su neposredno i posredno sudjelovali u nastajanju ovoga rada, ponajprije mentoru dr. sc. Josipu Siliu koji me je uputio u metode znanstvenoga istraivanja. Zahvaljujem svim kolegama koji su mi pomogli korisnim savjetima. Posebno sam zahvalan ispitanicima koji su sudjelovali u anketi, kao i osobama koje su mi omoguile anketiranje u institucijama. Na kraju bih zahvalio svojoj majci Mariji, supruzi Ivani i keri Nini koje su mi, svaka na svoj nain, pruile motivaciju, razumijevanje te svesrdnu potporu.

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1. Uvod

Ovaj je rad potaknut mnotvom oprenih stavova glede nedoumica u jeziku. Proces stvaranja novih leksema domaega podrijetla, kao i prihvaanja novih leksema stranoga podrijetla, temeljno se vezuje uz komunikaciju. S obzirom na to da se komunikacija odvija u svakodnevnome ivotu, i to na svim stilskim razinama, na taj nain postaje dijelom svakodnevice svih govornika hrvatskoga jezika. Mnotvo govornika rezultira razliitim stavovima. Problemi vezani uz neologizme i njihovo (ne)prihvaanje seu u povijest hrvatskoga jezika. Dva su osnovna naina irenja leksika prema podrijetlu leksema. Prvi je nain tvorba novih leksema hrvatskim elementima i pripadajuim tvorbenim obrascima, a drugi je prihvaanje stranih elemenata te njihova prilagodba. Iz tih naina proizlaze i dva naela. Prvo se naelo esto pojavljuje kao reakcija na nekritino prihvaanje leksema stranoga podrijetla u odreenome razdoblju, primjerice, utjecaj njemakoga jezika na hrvatski jezik u devetnaestome stoljeu. Drugo naelo polazi od pretpostavke da je dobro sluiti se meunarodnim nazivima jer na taj nain jezici postaju sliniji, pa time i pristupaniji za uenje i sporazumijevanje. Uz ta dva procesa postoji i svjestan utjecaj na jezik koji moe zai u krajnost ne uvaavajui samu narav jezika. Takve su silnice sociolingvistike prirode. Uporite pronalaze u politici koja poiva na odreenoj doktrini. Takoer je problematino definiranje naziva neologizam i ostalih srodnih naziva. Sam naziv neologizam podrazumijeva novu pojavnost, primjerice, nov leksem. Problem nastaje pri interpretaciji 'novoga leksema'. Tu je u prvome redu bitan imbenik vremena jer je obuhvaen znaenjem leksema 'novo'. Time je na vremenskome pravcu oznaen onaj dio koji se nalazi u prolosti (nastanak), no drugi dio koji se odnosi na sadanjost (trenutani status) nije jasno ogranien. Razlog je tomu vrlo jednostavan. Svaki ovjek u sebi nosi vlastito jezino iskustvo koje mu je kriterij prema kojemu donosi odreene zakljuke o jeziku.

3

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Cilj je ovoga rada opisati odnos prema novim leksemima u suvremenome hrvatskom jeziku. Pri tome e se istraivati to se od novih elemenata prihvaa u hrvatskome jeziku i do koje mjere. Prije samoga istraivanja mogue je pretpostaviti dio rezultata istraivanja. Ako pogledamo jezine savjetnike, ve se na prvi pogled moe vidjeti da se usporeuju leksemi kojima se ne podudaraju semantika polja, odnosno usporeuju se leksemi kojima se preklapa samo dio semantikoga polja, no nigdje se ne navodi da je tomu tako. Jedini podatak koji se moe pronai jest podatak o normativnome statusu pojedinoga leksema. Nedostatak obrazloenja zapravo znai da se ipak pretpostavlja da su semantika polja promatranih parova leksema identina. Iz toga proizlazi pretpostavka da pisci jezinih savjetnika ne vode dovoljno rauna o podudaranju semantikih polja usporeivanih leksema (onih domaega i onih stranoga podrijetla), te na taj nain katkada nisu dovoljno precizni u davanju jezinih savjeta. Nadalje, pitanje je kako pronai jezine ekvivalente za ono to je novo, a pojavljuje se u izvanjezinoj zbilji. Na raspolaganju su nam elementi domaega i elementi stranoga podrijetla. Promotrimo li povijest hrvatskoga jezika, vidjet emo da u njoj prevladava istunski pristup. Nedavna se povijest ipak ini drukijom. Govornici hrvatskoga jezika u posljednjih stotinjak godina nemaju estu naviku nazivati novne elementima iz hrvatskoga jezika, pa iz toga proizlazi da su u sukobu s istunskim pristupom. U skladu s reenim proizlazi da se lake prihvaa novi leksem stranoga podrijetla. Utvrdit e se je li doista tako. S obzirom na dananju otvorenost hrvatskoga jezika elementima stranoga podrijetla, takvih elemenata ima mnogo. Razvojem tehnologije i utjecajem medija ima ih sve vie gotovo svakoga dana. Rjeavanju se toga problema pristupilo relativno kasno, tako da su odreeni leksemi stranoga podrijetla stekli normativan status. Leksemi stranoga podrijetla (u povijesti leksemi njemakoga podrijetla, a danas leksemi engleskoga podrijetla) nisu pravodobno prevedeni, pa je time znatno oteano prihvaanje hrvatskih zamjembenica, ako se uope i pojave. U ovome emo se radu baviti nastankom neologizama i procesima koji rezultiraju eventualnim normiranjem. Da bismo opisali te procese, krenut emo od jezinoga znaka.

4

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.1. Jezini znakBudui da je jezik sustav znakova1, leksem je (kao jedna od njegovih jedinica) jezini znak. Narav se jezinoga znaka moe opisati semiotikim trokutom:

PREDMET

IZRAZ

SADRAJ

Autori su semiotikoga trokuta Ogden i Richards (Bussmann, 1996: 425). Na tome je prikazu oznaen odnos zbilje i jezika, kao i jezinih elemenata. Vrh trokuta predstavlja zbilju koja je izvanjezini fenomen. Iz nje proizlazi PREDMET. Da bi se element zbilje moglo preslikati u jezik, prvo ga treba izdvojiti od ostalih predmeta u zbilji, tj. uoiti njegovu posebnost. Upravo e se ta posebnost pretopiti u jezik i postati SADRAJ, odnosno znaenje. Kao to se taj predmet razlikuje od drugih predmeta u zbilji (pa mu to daje opstojnost), tako i znaenje u jeziku zauzima svoje mjesto razlikujui se od svih ostalih znaenja. Znaenjima se ne moe opiti jer nemaju vlastitu mogunost prijenosa obavijesti. Za to je potreban IZRAZ koji se vee uz znaenje. Na taj je nain opisana priroda imenovanja fenomena u zbilji. To se moe prikazati na primjeru fenomena pas: PREDMET: fenomen koji postoji u zbilji, ponajvie ga se moe razlikovati od izraza i sadraja po tome to je sposoban fiziki djelovati, primjerice ugristi. SADRAJ: skup svojstava koja tvore psa sposobnost hodanja, hranjenja, lajanja...1

Usp. De Saussure, 2000: 188-189.

5

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

IZRAZ: skup jezinih jedinica (fonema) koji udruujui se stvaraju nove jezine jedinice viega reda i time dobivaju mogunost noenja znaenja. Ferdinand De Saussure rabi nazive oznaenik i oznaitelj: "Nazivamo znakom kombinaciju pojma i akustike slike... ... Predlaemo da se zadri rije znak za cjelinu, a da pojam i akustika slika zamijenimo s oznaenik (signifi) i s oznaitelj (signifiant)..."2 Jezik je sloeni organizam koji se sastoji od mnotva razliitih, uzajamno povezanih, dijelova. Kao i svaka sloena cjelina, podloan je promjenama. Promjene se mogu opisivati s dijakronijskoga i sa sinkronijskoga gledita. Ferdinand De Saussure ovako objanjava ta dva gledita: "Sinkronijsko je sve ono to se odnosi na statiki aspekt nae znanosti, a dijakronijsko sve to se tie evolucija."3 Da bi se promjene mogle preciznije opisati, potrebno ih je prouavati na razinama koje proizlaze iz osnovnih kriterija zadanih pri istraivanju. Leksik je dio jezika koji opisuje zbilju. Zbog toga je takve naravi da je podloan ivotnoj praksi. To s jedne strane znai da uvijek mora biti sposoban stvoriti ili integrirati nove lekseme, dok s druge strane ve opeprihvaeni leksemi moraju biti postojani da bi mogli sluiti govornicima u svakodnevnome openju. Ljudevit Jonke kae: "Knjievni jezik treba da bude stabilan, ali u isto vrijeme i tako elastian da moe prihvatiti sve novo to koristi pravilnom izvravanju funkcija i njegovu organinom razvitku. Taj princip zove se u nauci o jeziku principom elastine stabilnosti. Knjievni se jezik ne moe i ne smije ukoiti u jednom svojem razvojnom stupnju, ali ne moe se i ne smije ni razliti ni razvodnjeti u novostima u tolikoj mjeri da to nanosi tetu sporazumijevanju, zakljuivanju, spoznaji, umjetnikom efektu."4 To je naelo vrlo zanimljivo jer je tvoreno od proturjenih silnica: jedne tee otvaranju leksika da bi opisale sve to je novo, a druge svakodnevno potvruju postojee lekseme. Tu se neizbjeno namee problem pri kategoriziranju. Koji se leksem doivljava novim i jo neprihvaenim, koji je u fazi prilagodbe te ga je prihvatio jedan dio govornika, a koji ima jednakovrijedan status kao i oni leksemi koji su u svakodnevnoj uporabi? Pri takvome je promiljanju bitan aspekt vremena jer se u njemu sve i dogaa. Nije mogue osmisliti formulu po kojoj e se svi leksemi uklapati u vremenski pravac na isti nain. Dakle, vrijeme moe pomoi, ali samo tako da skicira sliku, tj. da izrazi koja je2 3

De Saussure, 2000: 123. De Saussure, 2000: 139-140. 4 Jonke, 1965: 191.

6

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

vjerojatnost da je nakon brojnih ponavljanja leksem upravo u odreenoj fazi svojega postojanja. Ako se dublje prodre u ralambu, sljedei kriterij koji se namee jest uzus. Uzus je definiran kao "ono kako se obino govori"5. to se neki leksem vie rabi, time stjee postojanije mjesto. Iznimka su od toga naela leksemi koji pri nastajanju stjeu pogrdan prizvuk. Njihova uporaba moe biti zacrtana ve pri samome nastanku. Primjer je leksem zrakomlat. Taj je leksem iz devedesetih godina dvadesetoga stoljea uklopljen u leksik hrvatskoga jezika, no izvanjezina je (politika) realnost nametnula mogunost uporabe iskljuivo u pogrdnome kontekstu. Leksem je zrakomlat kasnije postao svojevrstan simbol promjena u leksiku ondanjega vremena. Moe se ustvrditi da uzus ima bitnu ulogu pri standardizaciji leksika, no njegova je uloga drukija to se tie metajezika. Metajezik se sastoji od naziva koji su semantiki izrazito precizni. Pri nastanku je novoga naziva znaenje jasno definirano i vrlo je mala mogunost promjene njegova semantikog polja. Primjer je naziv fonem. Definicija je fonema ova: "Fonem je jezina jedinica koja nema znaenja."6 To je najmanja jezina jedinica koja sadri plan izraza, ali ne i plan sadraja. Kada bi se dogodio znaenjski pomak, naziv bi fonem izgubio svoju prvotnu ulogu, a ta je da nedvosmisleno sadrava odreeno znaenje. Zbog toga uzus, u naelu, ne utjee na nazive. Kada se uzus odnosi na lekseme koji ne pripadaju metajeziku, tj. onomu dijelu leksika koji se ne odnosi na strune nazive, situacija je posve drukija, uzus postaje bitan imbenik. Novi leksemi nastaju i pri dodiru kultura. Ponekad se ini prikladnijim primiti strani leksem i na taj nain zadovoljiti leksiku potrebu, nego kreativnou osmisliti novi leksem, rabei grau vlastitoga jezika. Razne su mogunosti prema kojima novi leksemi ulaze u jezik. U ovome e radu biti rije o leksemima domaega i stranoga podrijetla, pa je potrebno opisati nastanak leksema domaega podrijetla, kao i primanje stranih jezinih elemenata te njihovu prilagodbu.

5 6

Sili, 2006: 19. Bari; Lonari; Mali; Pavei; Peti; Zeevi; Znika, 1997: 39.

7

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.2. Nastanak leksema domaega podrijetlaPodrobnije emo opisati jedan od naina nastanka leksema domaega podrijetla, a to je tvorba rijei. Ostale emo naine opisati kasnije. Da bi se leksiki fond hrvatskoga jezika irio i time obavljao ulogu koja mu se namee zbog promjena u svakodnevici, potrebna su mu odreena pravila. Njima se slue govornici hrvatskoga jezika kada za to nastane potreba. Prvotni su nazivi koje rabimo u tvorbi rijei osnovni leksem i tvorenica. U Leksikologiji hrvatskoga jezika navedeno je da je osnovni leksem polazini leksem od kojega tvorimo novi leksem, a tvorenica je novostvoreni leksem. Vrlo je bitan odnos izmeu tih dvaju naziva. Osnovni leksem i tvorenica moraju biti u tvorbenoj vezi. To znai da izmeu njih mora postojati izrazna i sadrajna veza. Promotrimo li primjere spava i spavaica, primijetit emo da tu postoji dvostruka veza izrazna i sadrajna, pa se moe rei da su ta dva primjera u tvorbenoj vezi. Sljedei su primjeri leksemi grom i gromada. Uoavamo samo izrazno podudaranje, ali ne i sadrajno. Zbog toga ta dva leksema nisu u tvorbenoj vezi. Nadalje, uzmemo li kao primjer pr leksema gledati i gledateljica, uoit emo da leksem gledateljica nije tvoren izravno od glagola gledati, nego postoji jo jedan leksem koji predstavlja meustupanj, a to je leksem gledatelj. Tako nastaje niz gledati > gledatelj > gledateljica. Budui da takav odnos izmeu dvaju leksema ukljuuje i leksem koji je posrednik, takva se tvorbena veza naziva posrednom ili daljom. Ako ne postoji leksem koji je posrednik, nego je veza izravna, takvu vezu zovemo izravnom ili bliom. Tvorenica uvijek zadrava onaj dio kojim je povezana s osnovnim leksemom. Taj se dio naziva tvorbena osnova (Samardija, 1995: 68). Nain na koji mogu nastati tvorenice jest dvojak: "Tvorenice koje su motivirane jednim osnovnim leksemom nastale su izvoenjem i zovu se izvedenice. Tvorenice koje su motivirane dvama osnovnim leksemima nastale su slaganjem i zovu se sloenice. Izvoenje i slaganje dva su osnovna postupka u tvorbi rijei u hrvatskom jeziku."7 Samardija (1995: 69) kae da se tvorbenom ralambom primjera hrvatski, praznak i parobrod dolazi do ovih tvorbenih sastavnica: "1. tvorbene osnove (hrvat-, -znak, par- i -brod), 2. tvorbenog predmetka ili prefiksa (pra-), 3. tvorbenog nastavka ili7

Samardija, 1995: 69.

8

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

sufiksa (-ski) i 4. spojnika ili interfiksa (-o-)."8 Autor navodi i da u hrvatskome jeziku razlikujemo est tvorbenih naina: sufiksalna tvorba, prefiksalna tvorba, prefiksalnosufiksalna tvorba, slaganje, sloeno-sufiksalna tvorba, srastanje i preobrazba ili konverzija (Samardija, 1995: 70-71).

1.2.1. Podjela tvorbe rijei prema M. Samardiji Detaljnije emo prikazati podjelu tvorbe rijei prema Samardiji. Prema toj je podjeli osmiljena anketa koja e kasnije biti predoena.

1.2.1.1. Pravi tvorbeni naini Pravi su tvorbeni naini: sufiksalna tvorba, prefiksalna tvorba, prefiksalnosufiksalna tvorba, slaganje, sloeno-sufiksalna tvorba i srastanje (Samardija, 1995: 7172).

1.2.1.1.1. Sufiksalna tvorba Ovo je tvorba pri kojoj tvorenica nastaje tako da se povezuju tvorbena osnova i tvorbeni nastavak. Ta je tvorba znaajna jer je najplodnija vrsta tvorbe u hrvatskome jeziku. Primjer je sufiksalne tvorbe leksem bratstvo. Tvorbenoj je osnovi dometnut tvorbeni nastavak: brat + stvo > bratstvo. Samardija navodi: "Kod nekih tvorenica nastalih sufiksalnom tvorbom ne vidi se tvorbeni nastavak, iako tvorenicu moemo dovesti u tvorbenu vezu s drugim leksemom, npr. izvoz s izvoziti, razmak s razmaknuti ili tlak s tlaiti. Za takve tvorenice kaemo da su tvorene nitinim tvorbenim nastavkom ili sufiksom koji u tvorbenoj ralambi obiljeujemo -, dakle izlaz/, razmak/ , tlak/."9

1.2.1.1.2. Prefiksalna tvorba8 9

Samardija, 1995: 69. Samardija, 1995: 70.

9

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Prefiksalna je tvorba vrsta tvorbe pri kojoj se ispred tvorbene osnove predmee tvorbeni predmetak. "Osim rijeci ne i ni tvorbeni predmetci u hrvatskom jeziku podrijetlom su prijedlozi. Prefiks je i rijeca naj- kojom se tvori superlativ (najdui, najvei)."10 Predmetci, uz one domaega podrijetla, mogu biti i stranoga podrijetla. Pri tome je bitno da se oni predmeu ispred tvorbenih osnova takoer stranoga podrijetla. Ponekad se predmetci stranoga podrijetla veu uz tvorbene osnove hrvatskoga podrijetla, no norma je propisana na taj nain da prednost daje tvorenicama koje su nastale rabljenjem hrvatskih predmetaka uz hrvatske tvorbene osnove. Pogledajmo primjer: super + ovjek = superovjek > nad + ovjek = nadovjek (Samardija, 1995: 70).

1.2.1.1.3. Prefiksalno-sufiksalna tvorba Prefiksalno-sufiksalna tvorba vrsta je tvorbe pri kojoj se tvorbenoj osnovi istodobno dodaju i tvorbeni predmetak i tvorbeni dometak. Primjer je leksem dovratak. Taj je leksem tvoren ovim elementima: tvorbeni predmetak + tvorbena osnova + tvorbeni dometak: do + vrat + ak > dovratak. Nije svaki leksem koji se sastoji od navedenih triju elemenata tvoren tom vrstom tvorbe, primjerice, leksem je beznadnost tvoren sufiksalnom tvorbom: beznad(a)n + ost (Samardija, 1995: 70).

1.2.1.1.4. Slaganje Slaganje je vrsta tvorbe pri kojoj u nastanku novoga leksema spajanjem sudjeluju dvije tvorbene osnove. One mogu biti vezane spojnim morfemom -o- (roman + o + pisac > romanopisac) ili nitinim morfemom -- (crven + + perka > crvenperka). Kada se spoje dvije tvorbene osnove koje polazino imaju vlastiti naglasak, nastaje sloenica koja ima samo jedan naglasak. U sluaju da ostanu dva naglaska govorimo o polusloenicama. U pisanju se prepoznaju po tome to izmeu dviju tvorbenih osnova imaju umetnutu spojnicu, primjerice, spomen-ploa (Samardija, 1995: 70-71). 1.2.1.1.5. Sloeno-sufiksalna tvorba

10

Samardija, 1995: 70.

10

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Sloeno-sufiksalna tvorba vrsta je tvorbe pri kojoj tvorenica nastaje istodobnim djelovanjem slaganja i sufiksalne tvorbe. Pri toj vrsti tvorbe sudjeluju tvorbene osnove i tvorbeni dometak. Primjer je leksem padobran. Ovo su tvorbeni elementi: pad + o + bran + > padobran. Veina je sloenica tvorena tom vrstom tvorbe, pa je sloeno-sufiksalna tvorba ea od tvorbe slaganjem. Pri odreivanju tvorbe tvorenice koja na prvi pogled sadri dvije osnove, bitno je utvrditi od ega je ona nastala da bismo kasnije mogli shvatiti nain na koji je nastala. Uzet emo kao primjer tvorenicu padobranstvo. O leksemu padobranstvo moemo razmiljati da se sastoji od ovih tvorbenih elemenata: pad + o + bran + stvo > padobranstvo. Ipak, tu nije rije o sloeno-sufiksalnoj tvorbi, nego o izvedenici jer je tvorbena osnova padobran kojoj se dodaje dometak -stvo, pa u tome sluaju govorimo o sufiksalnoj tvorbi: padobran + stvo > padobranstvo (Samardija, 1995: 71).

1.2.1.1.6. Srastanje Srastanje je vrsta tvorbe pri kojoj srastu dva leksema. Primjerice, kue + vlasnik > kuevlasnik (Samardija, 1995: 71).

1.2.1.2. Pomoni nain Pomoni nain Leksikologija hrvatskoga jezika opisuje kao tvorbeni nain pri kojemu se "ne mijenja fonemski sastav rijei"11. Kao primjer pomonoga naina navedena je preobrazba (Samardija, 1995: 72).

1.2.1.2.1. Preobrazba

11

Samardija, 1995: 71.

11

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Preobrazba je prijelaz leksema (s neizmijenjenim izrazom) iz jedne vrste rijei u drugu vrstu rijei. Prema Hrvatskoj gramatici "rije koja iz jedne vrste rijei prelazi u drugu vrstu osnovna je rije. Ona pri preobrazbi dobiva, potpuno ili djelomino, gramatika obiljeja one vrste rijei u koju ulazi. Upravo to dobivanje novih gramatikih obiljeja tvorbeno je sredstvo pri preobrazbi"12. Navest emo kao primjer leksem mlda (pridjev . r.) > mlda (imenica . r.) (Samardija, 1995: 72).

1.2.2. Podjela tvorbe rijei prema M. Mihaljevi i E. Ramadanovi Mihaljevi i Ramadanovi kau: "Nakon svega dosad iznesenoga moda bismo mogle predloiti model prema kojemu u opemu jeziku postoji etrnaest zasebnih i ravnopravnih tvorbenih naina. To su: 1. sufiksalna tvorba, tj. tvorba kojom se iza osnove jedne rijei dodaje tvorbeni nastavak (sufiks). Tako nastala tvorenica naziva se sufiksalnom tvorenicom. Primjerice krivac, bolestan, autobusni, soliti. 2. prefiksalna tvorba, tj. tvorba kojom se ispred jedne rijei dodaje tvorbeni predmetak (prefiks). Tako nastala tvorenica naziva se prefiksalnom tvorenicom. Primjerice pogledati, nagluh, omalen. 3. prefiksalno-sufiksalna tvorba, tj. tvorba kojom se tvorbenoj osnovi jedne rijei istodobno dodaju prefiks i sufiks i tako nastaje prefiksalno-sufiksalna tvorenica. Primjerice primorje, potkrovlje, beznadan. 4. slaganje, tj. tvorba u kojoj istodobno sudjeluju (najmanje) tri sastavnice, od kojih je prva osnova, druga spojnik -o-, a trea samostalna rije. Tako nastala tvorenica naziva se sloenicom. Primjerice jugoistok, srednjoeuropski, tamnoplav. 5. sloeno-sufiksalna tvorba, tj. tvorba u kojoj istodobno sudjeluju dva tvorbena naina, slaganje i sufiksacija. Tako nastala rije naziva se sloeno-sufiksalnom tvorenicom. Primjerice udotvorac, srednjokolac, glavobolja, jednoruk, rukopis, crnook...12

Bari; Lonari; Mali; Pavei; Peti; Zeevi; Znika, 1997: 300.

12

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

6. srastanje, tj. tvorba u kojoj istodobno sudjeluju dvije sastavnice, od kojih prva moe biti ili osnova ili rije, a druga je uvijek rije. Izmeu sastavnih dijelova sraslice nikada ne dolazi spojnik -o-. Tako nastala tvorenica naziva se sraslicom. Primjerice kuevlasnik, sveopi, uvarkua, opedrutveni, palikua, cjepidlaka, zimzelen, tuibaba, vadiep. 7. srateno-sufiksalna tvorba, tj. tvorba u kojoj istodobno sudjeluju dva tvorbena naina, srastanje i sufiksacija. Tako nastala tvorenica naziva se srateno-sufiksalnom tvorenicom. Primjerice zlurad, bratued, crvenperka, osamsatni, desetljee, tisuljee, stranputica, mnogostruk, punoljetan, viestruk. 8. unutarnja tvorba, tj. tvorba kojom pri promjeni u samoj rijei (ili naglasak ili fonem osnove, ili i jedno i drugo) nastaje nova rije. Primjerice pnje penje, okpati okpati, omtati omtati. 9. tvorba polusloenica (polusloenina tvorba), tj. tvorba u kojoj sudjeluju dvije ili vie rijei od kojih svaka ima svoj vlastiti naglasak, a prva se rije ne sklanja. To se u pismu biljei spojnicom izmeu njih. Tako nastala tvorenica naziva se polusloenicom. Primjerice spomen-ploa, vikend-kua, spomen-dom, dez-glazba, klima-ureaj. 10. tvorba pokrata, tj. tvorba u kojoj kraenjem jedne rijei ili vierjene sintagme nastaje nova rije (kino od kinematograf, auto od automobil; Zet od Zagrebaki elektrini tramvaj, Nama od Narodni magazin). 11. preobrazba ili konverzija, tj. tvorba u kojoj nova rije nastaje prijelazom jedne rijei iz jedne vrste rijei u drugu vrstu rijei. Primjerice mlda prid. . r. mlda im., novi prid. m. r. Novi im., hrvatski prid. hrvatski pril. 12. tvorba prefiksoidnih tvorenica (prefiksoidizacija, prefiksoidacija), tj. tvorba kojom se ispred jedne rijei dodaje prefiksoid. Primjerice euroek, geobotanika, minisuknja, telekamera, nazovilijenik, nadriknjiga.

13

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

13. tvorba sufiksoidnih tvorenica (sufiksoidizacija, sufiksoidacija), tj. tvorba kojom se na osnovu dodaje spojnik -o- i sufiksoid, a sufiksoidi su punoznane vezane osnove. Primjerice raketodrom, vicoteka, ovjekoid, ovjekolik. 14. prefiksoidno-sufiksoidna tvorba, tj. tvorba u kojoj istodobno sudjeluju dva tvorbena naina, prefiksoidna i sufiksoidna tvorba. Tako nastaje prefiksoidno-sufiksoidna tvorenica. Primjerice videoteka, bibliobus, autobus, aerodrom."13

1.2.3. Podjela tvorbe rijei prema S. Babiu Stjepan Babi (91: 35-51) navodi ovu podjelu tvorbe rijei: A. tvorbeni naini: a. izvoenje (sufiksacija); b. slaganje: 1. iste sloenice, 2. sloeno-sufiksalna tvorba, 3. sraivanje, 4. polusloenice, 5. prefiksalna tvorba, 6. prefiksalno-sufiksalna tvorba, 7. prefiksalno-sloena tvorba; c. tvorba skraenica. B. naini bliski tvorbi (granina podruja): a. unutarnja tvorba; b. preobrazba; c. prijenos znaenja; d. vielani nazivi; e. jezino stvaranje; f. potencijalne rijei; g. individualna tvorba; h. terminoloka tvorba.

13

Mihaljevi; Ramadanovi, 2006: 203-206.

14

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.3. Primanje leksema stranoga podrijetla (teorija jezika u kontaktu)Druga je mogunost nastanka novih leksema primanje stranih elemenata te njihova prilagodba. Na poetku je potrebno napomenuti da su u citatima navedeni nazivi posuivanje i posuenica, dok se za ta znaenja u ovome radu rabe nazivi primanje i primljenica. Takoer, u veini se citirane literature rabi naziv rije, no mi emo rabiti naziv leksem. U knjizi je Rudolfa Filipovia Teorija jezika u kontaktu proces primanja detaljno opisan. Pogledajmo o emu je rije. Kao to nacije ive jedna uz drugu, tako i jezici ive i djeluju jedni uz druge. Teorija jezika u kontaktu prouavana je u posljednjih stotinjak godina. Prvi je naziv za opis primanja elementa stranoga jezika u domai jezik bio lingvistiko ili jezino posuivanje. "Termin jezici u kontaktu ( languages in contact ) postao je uobiajen od pojave klasine monografije Uriela Weinreicha Languages in Contact ( 1953 ). ... Otada se taj termin esto javlja mjesto starijeg naziva lingvistiko ili jezino posuivanje ( linguistic or language borrowing ), pa je, ini se, danas prihvaen kao opi termin te je potisnuo stariji 'lingvistiko posuivanje'."14 Devetnaesto stoljee donosi poetne misli o prouavanju posljedica jezinih dodira. Miljenja se znanstvenika razlikuju. "Rasmus Rask izraava sumnju da mijeani jezici uope i postoje; ako se jedan jezik mijea s drugim, on moe preuzeti neke posuenice, ali nikad nee preuzeti morfoloke oblike. Leksik mnogih jezika moe esto nositi znakove mijeanja, ali gramatika struktura vrlo rijetko. Jezici vrlo rijetko mijenjaju svoju strukturu izvanjskim utjecajem. ... August Schleicher ak tvrdi da mijeani jezici uope ne postoje. Ta misao proizlazi iz njegova gledita o biti jezika. Jezik je za njega prirodni organizam koji ini jedinstvo..."15 Max Mller istie da "ma koliko jezici bili mijeani u leksiku, oni ne mogu biti mijeani u svojoj gramatici"16. W. D. Whitney kae da se "mogu posuivati ne samo pojedine rijei nego da se i itav jezik jednog naroda moe prenijeti na drugi, ako je to potrebno radi razumijevanja" 17. Slae se s Maxom Mllerom da "dva jezika nikad ne mijeaju svoje gramatike na isti nain, ali dodaje da u14 15

Filipovi, 1986: 17. Filipovi, 1986: 19. 16 Filipovi, 1986: 19. 17 Filipovi, 1986: 19.

15

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

sekundarnom procesu moe doi i do gramatikog mijeanja"18. Hugo Schuchardt misli da je netono da se jezici ne mijeaju, ali ide i korak dalje te kae da "uope nema jezika koji je posve nemijean"19. Ernst Windisch tvrdi da se "svako jezino mijeanje temelji na vie ili manje razvijenoj dvojezinosti"20. "Windisch je jedan od onih lingvista koji su jasno odredili svoje kriterije po kojima je neki jezik mijean. Mijeani je jezik, prema Windischu, onaj u kojem se: 1. strane rijei upotrebljavaju na raun domaih, 2. postojee domae rijei kojima se opisuju predmeti zamjenjuju stranim, 3. javlja veliki postotak posuenica, 4. upotrebljavaju posuenice i u najjednostavnijim izrazima i reenicama, 5. osim posuenica imenica upotrebljavaju i glagoli, pa ak i brojevi i morfoloki oblici te drugi dijelovi reenica stranog porijekla."21 K. H. Schnfelder nastoji pojasniti kontekst u kojemu se razmilja o 'mijeanju jezika'. On kae da se "oko 200 godina raspravlja i polemizira o pojmu 'mijeanog jezika', a da se nije dolo do definicije koju bi prihvatili svi lingvisti. Jedan je od razloga tome u injenici da svi lingvisti nemaju jedinstveno i isto shvaanje o biti jezika, pa prema tome ni o biti mijeanog jezika. Neki lingvisti polaze od posuivanja i najveu vanost pridaju leksiku; oni u mijeanom jeziku vide rezultat jednog vie ili manje snanog procesa posuivanja, pa neki jezik oznauju mijeanim jezikom ako njegov leksik sadri stanovit postotak posuenica. Ali ni u tom se svi lingvisti ne slau. Broj posuenica koji neki jezik kvalificira kao mijeani jezik ne moe se tako lako odrediti, pa kod nekih nalazimo vrlo labave i neodreene definicije"22. Hermann Paul kae da do mijeanja dolazi onda kada se dva jezika toliko razlikuju da ih govornici moraju uiti kao strani jezik. "Najbolje podruje za mijeanje jezika jest granica dvaju razliitih jezinih podruja, gdje se javlja dovoljan stupanj bilingvizma. Bilingvizam moe voditi monolingvizmu ( monolingualism ) ako jedan od dva jezika ima vei presti."23 Paul osmiljava i naela primanja: "1. Jedan jezik utjee na drugi ako drugi prima strani materijal i ako se njegov vlastiti jezini materijal formira prema stranim uzorima. ... 2. Lingvistiko posuivanje moe biti rezultat potrebe i mode. U prvom se sluaju posuuju pojam i rije, pa su najee posuenice imena mjesta, lina imena i18 19

Filipovi, 1986: 19. Filipovi, 1986: 20. 20 Filipovi, 1986: 20. 21 Filipovi, 1986: 21. 22 Filipovi, 1986: 21. 23 Filipovi, 1986: 23.

16

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

imena uvezenih stvari. Ako je jezik primalac na nioj kulturnoj razini i pripada narodu nie, manje razvijene civilizacije, znatno e se poveati broj podruja iz kojih e se posuivati. Ako kulturno superiorni jezik posuuje od kulturno inferiornijeg, posuivanje e se ograniiti na termine u vezi s posebnim nainom ivota naroda koji govori tim jezikom."24 Paul takoer iznosi vrlo vrijedne zakljuke. Kada leksem bude primljen iz jednoga jezika u drugi jezik, nuno prolazi kroz promjene, tj. procese prilagodbe. "Oblik rijei bit e nuno modificiran supstitucijom glasova ( Lautsubstitution substitution of sounds ). Poto je tako modificirana, rije se iri te je preuzimaju i oni govornici jezika primaoca koji ne znaju strani jezik davalac. Preuzeta rije iri se spontano jer je govornik upotrebljava da bi u odreenom asu omoguio priopavanje. Posuenica ulazi u redovitu upotrebu tek kad je spontano i esto upotrebljavaju razni govornici jezika primaoca. ... Glasovni sustavi dvaju jezika nikada se ne poklapaju, pa govornik strani glas, koji nastoji oponaati, zamjenjuje najbliim glasom iz svoga glasovnog sustava. ... Poto strane rijei steknu graansko pravo, prolaze iste glasovne promjene kao i domae rijei. Duom upotrebom posuene rijei preuzimaju akcenatski sustav domaih rijei. ... Paul se dotie i ostalih promjena kroz koje prolaze posuene rijei na svojem putu u status posuenica. Znaenje posuene rijei moe se promijeniti u jeziku primaocu, a dogaa se da se to znaenje mijenja i u jeziku davaocu, gdje se ta rije moe izgubiti, dok se i dalje uva kao posuenica u jeziku primaocu. ... Jedna ista rije moe se posudili iz jezika davaoca nekoliko puta u raznim razdobljima. Tada e se u jeziku primaocu javiti u nekoliko glasovnih oblika s razlikama u znaenju. Oblik posuen u najstarijem razdoblju najvie e se razlikovati od oblika u jeziku davaocu. ... Veinom se posuuju cijele rijei, nikad derivacijski ili fleksiki sufiksi. Ali dogaa se da se strani sufiks, unesen u jezik s veim brojem posuenica, pone upotrebljavati i u ostalim rijeima i dodavati domaim osnovama, tj. da postane proizvodan. Fleksiki se sufiksi vrlo rijetko posuuju; jedino kad su dva jezika u vrlo tijesnom kontaktu."25 U dvadesetome stoljeu Antoine Meillet pie protiv naziva 'mijeani jezici'. "Neki lingvisti govore o mijeanim jezicima. Izraz je nepogodan. Jer on pobuuje misao da bi jedan slian jezik mogao rezultirati iz mjeavine dvaju jezika koji se postave u jednake24 25

Filipovi, 1986: 23. Filipovi, 1986: 23-24.

17

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

uvjete, a da se ne bi moglo rei je li neki jezik nastavak jezika A ili jezika B."26 Filipovi kae da "Meillet, kao i mnogi drugi lingvisti, doputa da se mogu preuzeti elementi drugoga jezika. Iako smatra posve prirodnim posuivanje u podruju leksika, Meillet na posuivanje u podruju glasova i gramatike gleda kao na iznimke. Svaki je jezik jedan sustav, i bilingvni govornici koji imaju izbor od dva jezika ne mijeaju ta dva jezika... Englezi, koji su preuzeli bezbroj francuskih rijei, nisu zbog toga mijeali sustav francuskog jezika sa sustavom engleskoga jer, veli dalje Meillet, gramatiki sustavi dvaju jezika ne mogu prodrijeti jedan u drugi. Izgovor i gramatika ine zatvorene sustave koji nisu spremni primiti strane elemente. Samo iznimno posuuju se fonemi ili gramatike strukture: kad se to dogodi, posueni elementi ne modificiraju cjelinu svakoga sustava, nego ostaju po strani kao iznimke. Dakle, zakljuuje Meillet, leksik je domena posuivanja; predmet posuivanja uglavnom su elementi rjenika. Gotovo nema jezika iji leksik ne sadri posuenice"27. Uriel Weinreich istie tri osnovna elementa na kojima treba poivati istraivanje: "1. Jezici su u kontaktu ili dodiru ( in contact ) kad ih naizmjenino upotrebljava isti govornik ili govornici. Takav je govornik mjesto dodira. Govornika koji izmjenino upotrebljava dva jezika zovemo bilingvom ( bilingual ), a tu pojavu bilingvizmom. Posljedicu te pojave da jedan govornik upotrebljava vie od jednog jezika nazvat emo interferencijom ( interference )."28

1.3.1. Primarna adaptacija Bilingvalni je govornik toka na kojoj se dogaa interferencija, tj. dodir izmeu jezika davaoca i jezika primaoca. O govorniku ovisi koliko e moi dva jezina koda kojima se slui zadrati odvojenima. U onome trenutku kada to ne moe, govorimo o interferenciji. Interferencija se moe opisati kao odstupanje od norme zbog znanja dvaju ili vie jezika. Da bismo poblie opisali proces primanja leksema iz jednoga jezika u drugi, potrebno je navesti odreene nazive. Pri jezinome primanju sudjeluju najmanje dva jezika: jezik davalac (Ld) i jezik primalac (Lp). Znakom X oznait emo leksem koji je priman iz Ld u Lp. Kada se X prima iz Ld u Lp, kaemo da se dogaa jezina interferencija.26 27

Meillet, 1921: 83. Filipovi, 1986: 25. 28 Filipovi, 1986: 26.

18

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Da bismo znali o kojemu je stupnju elementa X rije, trebamo imenovati stupnjeve. Kada se X nalazi u Ld nazivamo ga model, a kada se pone rabiti u Lp nazivamo ga replika. Prijelaz iz modela u repliku nije jednostavan i brz proces. Izmeu te dvije krajnosti X se u slijedu moe ostvarivati raznim izrazima. Te faze zovemo kompromisne replike (Filipovi, 1986: 38). Filipovi navodi tri stupnja primanja: "1. prebacivanje ( switching ) je pojava kad bilingvni govornik alternativno upotrebljava dva jezika, pa u svoj govor uvede iz drugog jezika potpuno neasimiliranu ( neadaptiranu ) rije. Tada govornik prelazi iz jednog jezika u drugi, tj. prebacuje kod ( code-switching ); 2. Interferencija ( interference ) se javlja kad doe do preklapanja ( overlapping ) dvaju jezika; 3 Integracija ( integration ) je stadij u kojem se strani element uklopio u sustav jezika primaoca (Lp), kao utvrena i potpuno adaptirana posuenica ( loanword )."29 Dva sustava nisu ista, pa se pri primanju elementa X iz Ld u Lp nuno dogaaju promjene. Dvije su mogunosti. Jedna je da Lp poprimi obiljeja elementa X iz Ld. To konkretno znai da se X ne mora u potpunosti prilagoditi prema L p, nego u Lp unosi nove elemente. Svaki unos novih elemenata primanjem naziva se importacija. Postoji i mogunost zamjene elemenata koje Lp ne prihvaa od Ld. Taj se proces prilagodbe naziva supstitucija (Filipovi, 1986: 41). Kada leksem prelazi iz Ld u Lp, izraz mu je promjenjiv, tj. prolazi kroz kompromisne replike. Cjelokupan se proces, od primanja leksema do njegova potpuna prihvaanja, naziva proces integracije. Podrobnije bi se moglo opisati ovako: pri prvoj uporabi X iz Ld u Lp govornik nastoji rabiti to izvorniji izraz koji je uo. Na tome stupnju govorimo o modelu, tj. o stranoj rijei. Pri openju s drugim govornicima X se iri i biva sve koriteniji. Time dobiva mogunost za mijenjanje izraza. Upravo na tome stupnju dolazi do djelomine supstitucije, pa se stvaraju kompromisne replike. Ako X naui monolingvalni govornik, dogodit e se potpuna ili gotovo potpuna supstitucija jer takav govornik rabi samo jedan jezini sustav kojemu se sve prilagoava. Moe se dogoditi da X svojim ulaskom u Lp unese i neka svojstva Ld. To predstavlja inovaciju u Lp, a najee se dogaa importacija suglasnikih skupina koje do tada nisu mogle postojati zbog pravila o raspodjeli fonema. Naveli smo najjednostavniji nain primanja, a taj je da X prelazi iz Ld29

Filipovi, 1986: 38.

19

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

u Lp. To ne mora uvijek biti tako. Ponekad model rabi jedan ili vie jezika posrednika da bi doao do Lp. Time dolazimo do dva naina primanja (Filipovi, 1986: 43-45). Filipovi kae: "...radi boljeg teoretskog razlikovanja i lake primjene u naoj analizi jezinih dodira, uveli smo dva termina: a) posredno posuivanje ( intermediary borrowing ) i b) neposredno posuivanje ( direct borrowing )."30 Posredno se primanje ostvaruje posrednim dodirom, tj. model prelazi kroz najmanje jedan jezik posrednik. Neposredno se primanje ostvaruje dodirom dvaju jezika. Samardija navodi i kruno primanje: "Osim izravnog i neizravnog posuivanja postoji i posuivanje za koje bismo mogli rei da je kombinacija tih dvaju. Dogaa se, naime, da jezik primalac posudi neki leksem iz jezika davaoca pa onda nakon nekog vremena jezik davalac natrag posudi isti leksem. Takvo posuivanje naziva se krunim..."31 Filipovi dalje kae: "Dosadanja podjela H-W-ove teorije ( na osnovi djelovanja supstitucije i importacije ) u tri stadija adaptacije: model, kompromisna replika, replika, ne zadovoljava potpuno analizu korpusa naeg projekta 'Engleski element u evropskim jezicima', jer su neki rezultati nae analize ostali izvan te klasifikacije. Stoga emo polazei od rezultata te analize, preispitati obje operacije ( supstituciju i importaciju ) i njihovo djelovanje u procesu adaptacije, te posebno istraiti prirodu svih promjena koje se u tom procesu javljaju."32 Nakon to je element X potpuno prilagoen sustavu Lp, mogue su na replici i daljnje promjene. Zbog toga je potrebno uoiti granicu. Sve to se dogaa prije nastanka replike naziva se primarna adaptacija, a sve promjene koje slijede na replici pripadaju sekundarnoj adaptaciji. Uoljivo je da je tim dvjema adaptacijama razliit element vremena. Primarna adaptacija relativno je jasno odreena jer poinje modelom, a zavrava replikom. Sekundarna adaptacija jasna je samo to se tie postanka. Krajnja se vremenska granica vezana uz njezine promjene ne moe odrediti. Pri primarnoj adaptaciji dogaaju se velike promjene i one su vezane uz bilingvalnost. Replike su vrlo nepostojane i mogu se esto smjenjivati. Sekundarna adaptacija nema tu dinamiku. Promjene su vrlo rijetke, pa nema izgleda da se esto javljaju varijante replika. Kada se promjena i dogodi, ona je30 31

Filipovi, 1986: 49. Samardija, 1995: 48. 32 Filipovi, 1986: 55.

20

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

spora i kree se unutar tendencije razvoja Lp. Takve su promjene vezane uz jednojezinost jer se dogaaju unutar jednoga jezinog sustava. Taj sustav ima jasno odreena pravila (Filipovi, 1986: 56-57).

1.3.2. Sekundarna adaptacija Pri primanju se leksema iz Ld u Lp dogaaju odreene promjene, i to na razliitim razinama. To su fonoloka, morfoloka i semantika razina. Prema tim su razinama imenovani procesi: transfonemizacija, transmorfemizacija i semantiko posuivanje (Filipovi, 1986: 58-65).

1.3.2.1. Transfonemizacija (fonoloka razina) Nakon to primljeni leksem ue u L p, on prolazi kroz primarne promjene, primjerice, prilagodbu fonolokomu sustavu. Time je okonana primarna adaptacija. Ako Ld nema odreenih prozodijskih elemenata kao Lp, leksem ih mora poprimiti. Takvi se procesi dogaaju nakon to je izraz replike ve ustaljen, te jo treba odrediti naglasak po kakvoi i duini (Filipovi, 1986: 58-59). "Transfonemizacija je zamjena fonolokih elemenata jezika davaoca elementima jezika primaoca, a javlja se u toku formiranja fonolokog oblika posuenice u jeziku primaocu. ... Dva su osnovna naina transfonemiziranja elemenata modela jezika davaoca u toku adaptacije u repliku u jeziku primaocu: a) direktnim zamjenjivanjem, b) preko jezika posrednika. U oba sluaja postoje dva mogua puta: usmeni i pismeni. Sva ta etiri naina adaptacije modela u jeziku primaocu ( 1. direktni usmeni, 2. direktni pismeni, 3. preko posrednika usmeni, 4. preko posrednika pismeni ) mogu utjecati na tok adaptacije posuenice i na nain njezine integracije u sustav jezika primaoca."33 Tri su vrste transfonemizacije: A. potpuna; B. djelomina ili kompromisna; C. slobodna transfonemizacija. Potpuna transfonemizacija dogaa se kada su fonemi primljenice istovjetni u Ld i Lp. Djelomina ili kompromisna transfonemizacija dogaa se kada fonemi Ld samo djelomice odgovaraju fonemima Lp. Samoglasnici se mogu razlikovati po otvoru, a suglasnici po mjestu artikulacije. Slobodna transfonemizacija33

Filipovi, 1986: 69.

21

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

dogaa se kada fonemi Ld nemaju odgovarajuih fonema u Lp, pa se fonemi zamjenjuju slobodno, bez pravila. Pri primanju moe doi do fonemske importacije, to znai da se u Lp rabi novi fonem (Filipovi, 1986: 72-73).

1.3.2.2. Transmorfemizacija (morfoloka razina) Sekundarna adaptacija nastaje kada se primljenica pone sklanjati po padeima te dobije i ostale potrebne gramatike morfeme. Transmorfemizacija predstavlja supstituciju morfema Ld i Lp. Tri su vrste: A. nulta; B. kompromisna; C. potpuna transmorfemizacija. Nulta transmorfemizacija javlja se kada se primljenica primi bez gramatikoga morfema. Na taj se nain gramatiki morfem Lp vee uz leksiki morfem i tako tvori primljenicu. Pri kompromisnoj transmorfemizaciji primljenica zadrava svoj sufiks, tj. gramatiki morfem koji je prilagoen na fonolokoj razini, ali ne i na morfolokoj. Potpuna transfonemizacija oznaava zamjenu morfema Ld onim iz Lp. Tako na engleskom primjeru boxer vidimo mijene. U fazi kompromisne replike sufiks je -er, no kada postane replika, sufiks -er zamjenjuje se sufiksom -a, tj. onim iz Lp, pa krajnji izraz glasi boksa (Filipovi, 1986: 119-123).

1.3.2.3. Semantiko primanje (semantika razina) I semantika razina moe provoditi sekundarnu adaptaciju. Ako leksem u Ld ima nekoliko znaenja, u Lp obino ulazi sa samo jednim znaenjem, i to onim zbog kojega se i eli primiti. Primanje se znaenja dogaa pri primarnoj adaptaciji. Za razliku od fonoloke razine, na semantikoj su razini mogunosti promjene u sekundarnoj adaptaciji brojnije: "1. nulta semantika ekstenzija 2. suenje znaenja, ... 3. proirenje znaenja."34 Nulta semantika ekstenzija predstavlja jednakost znaenja u modelu i replici i ona pripada primarnoj adaptaciji. Suenje znaenja takoer pripada primarnoj adaptaciji jer je rije o izboru znaenja prije nego to je leksem uao u Lp. Proirenje znaenja moe se dogoditi samo pri duljoj uporabi nekoga leksema u Lp. Nakon to se dovri sekundarna adaptacija, ponekad se dogaa ak i druga sekundarna adaptacija. Ona ne nosi naziv 'tercijarna' jer je mali broj primjera. Pejorizacija se uklapa u sekundarnu adaptaciju jer se34

Filipovi, 1986: 65.

22

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

dogaa pri slobodnoj uporabi primljenica u Lp. Uzmimo kao primjer leksem najlon (Filipovi, 1986: 65-67): primarna adaptacija umjetno vlakno + sekundarna adaptacija znaenje plastinosti + druga sekundarna adaptacija pejorativno znaenje

"Na semantikoj razini ( semantic level ) javljaju se dvije pojave kao rezultat jezinih kontakata. Prva je adaptacija znaenja modela, a druga je semantiko posuivanje ( semantic borrowing ). Osnovna je razlika izmeu njih u tome to se adaptacija znaenja modela vri na posuenici koja je preuzeta iz jezika davaoca, a semantiko posuivanje je transfer znaenja iz jezika davaoca na neku ve postojeu domau rije u jeziku primaocu. Prva se pojava potpuno uklapa u proces jezinog posuivanja kao rezultat jezinih kontakata jer ini cjelinu s ostala dva aspekta ( fonolokim i morfolokim ) u analiziranju adaptacije modela. Druga je pojava po svojoj naravi drugaija jer nema veze s posuenicama na adaptaciji kojih izgraujemo cijelu teoriju jezika u kontaktu."35 Filipovi navodi da se potreba za novom rijei "moe zadovoljiti jednim od triju postupaka: a) tvori se nova rije od postojeih elemenata jezika; b) posuuje se rije iz nekog drugog stranog jezika; c) mijenja se znaenje neke postojee stare rijei u jeziku ili joj se pored starog dodaje novo znaenje. ... U semantici se najee spominje est glavnih uzroka semantike promjene ( causes of semantic change ): a) lingvistiki uzroci, b) povijesni uzroci, c) socijalni uzroci, d) psiholoki uzroci, e) strani utjecaj kao uzrok semantike promjene, f) potreba za novom rijei kao uzrok semantike promjene"36. Pogledajmo koje su kategorije promjena znaenja: "Ako semantike promjene kategoriziramo prema elementima tradicionalne analitike definicije znaenja koja se osniva na odnosu izmeu simbola ( imena ) i znaenja, dobivamo dvije kategorije promjene znaenja: a) one bazirane na vezi izmeu znaenja; b) one bazirane na vezi izmeu oblika. Toj se kategorizaciji moe dodati i podjela asocijacija na a) asocijaciju po slinosti i b) asocijaciju po povezanosti. Spojimo li te dvije podjele, dobit emo etiri35 36

Filipovi, 1986: 153. Filipovi, 1986: 158.

23

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

osnovna tipa semantikih promjena: 1. metafora slinost po znaenju; 2. metonimija povezanost po znaenju; 3. puka etimologija slinost po obliku; 4. elipsa povezanost po obliku."37 I na kraju spomenimo da se i procjena znaenja primljenice moe mijenjati. "Procjena znaenja u sklopu promjene znaenja pokazuje kretanje u dva pravca: a) pravac pogoranja znaenja pejorizacija ( pejoration ), b) pravac poboljanja znaenja amelioracija ( amelioration ). Ta dva pravca kretanja mogu poinjati od nultog stadija, koji je neutralan, i kretati se prema gore, tj. prema poboljanju, ili prema dolje, tj. prema pogoranju znaenja."38

37 38

Filipovi, 1986: 159. Filipovi, 1986: 160.

24

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.4. Definicije nazivaDa bismo precizno opisali pojave koje prouava znanost, potrebni su nam nazivi. To su leksemi koji bi trebali imati samo jedno denotativno znaenje. Zbog toga se esto primaju leksemi stranoga podrijetla jer postojei leksemi domaega podrijetla ve sadravaju znaenje. To ne znai da hrvatski jezik nije sposoban tvoriti nazive na temelju svoga leksikog fonda i tvorbenih pravila. Ovdje su predstavljeni nazivi koji su vezani uz stvaranje i zastarijevanje leksema. Pogledajmo kako ih definira literatura.

1.4.1. Neologizam Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "nova rije, jezina novotvorina, kovanica ili posuenica iz drugog jezika; novotvorenica."39 Rjenik hrvatskoga jezika: "novostvorena rije; novotvorenica."40 Rjenik stranih rijei: "nova rije, jezina novotvorina (obrat govora, gramatika osobitost)."41 Rjenik stranih rijei: "nova rije, jezina novotvorina, kovanica ili posuenica iz drugog jezika; novotvorenica."42 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "nova rije, jezina novotvorina, kovanica ili posuenica iz drugog jezika; novotvorenica."43 Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "novotvorina, novostvorena rije; novo skovana i jo ne openito prihvaena rije ili izraz; kovanje i upotreba novih rijei ili upotreba starih rijei u novom znaenju; rije, izraz, konstrukcija koja je nedavno ula u jezik."4439 40

Ani, 2003: 853. Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 677. 41 Klai, 2002: 937. 42 Ani; Goldstein, 1999: 891. 43 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 812. 44 Simeon, 1969a: 904.

25

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Veliki kolski leksikon: "nova rije, novotvorina u jeziku koja jezinoj zajednici neko vrijeme djeluje kao neto novo (takve su rijei, npr. ekologija, menader, e-mail, netiquette i dr., koje s vremenom postaju standardne."45 Routledge Dictionary of Language and Linguistics: "1. novostvoreni lingvistiki izraz (rije ili fraza) koji novim doivljava samo dio govornika ili cjelokupna jezina zajednica (kao nain oznaavanja novoga predmeta u tehnologiji, industriji, politici, kulturi ili znanosti)... 2. termin koji se u neurolingvistici odnosi na rijei s novim sadrajem. Njih prema odreenim pravilima stvaraju pojedinci, ali te rijei ne pripadaju opemu leksiku."46 Theodor Lewandowski kae da je neologizam "nova tvorenica, novostvorena rije; nova rije, odnosno novi izraz koji se u razgovornomu jeziku jo nije potpuno udomaio"47. Georges Mounin neologizam definira ovako: "Nova rije, novo znaenje neke, ve postojee, rijei, ali takoer primljenica (ne samo iz stranoga jezika nego i argona pojedinih drutvenih skupina); napokon i rije koja je ponovno oivjela." 48 Dieter Herberg navodi da je neologizam "leksika jedinica ili znaenje koji se pojavljuju u odreenome razdoblju jezinoga razvoja, u jednoj komunikacijskoj zajednici, zatim se ire, bivaju prihvaeni kao jezina norma te ih veina jezinih korisnika neko vrijeme osjea novima"49. Stjepan Babi pod neologizmom podrazumijeva vremensko-estotne odrednice koje "oznauju u kojem se vremenu i s kojom estotom pojedina rije upotrebljava"50. Babi objanjava da neologizam nije samo novi leksem, nego i leksem koji obino daje i stilsko odreenje.

1.4.2. Novotvorenica

45 46

Veliki kolski leksikon, 2003: 664 Bussmann, 1996: 324. 47 Lewandowski, 1994: 744. 48 Mounin, 1974: 229. 49 Herberg, 2002: 195. 50 Babi, 1981: 81.

26

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Rjenik hrvatskoga jezika: "rije tvorena u novo vrijeme koja nije posve prihvaena u govoru, novotvorena rije; neologizam."51 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "rije ili izraz novijeg postanja, osjea se kao nov te ne pripada ustaljenoj jezinoj tradiciji, moe nastati razvijanjem podruja na koje se rije odnosi ili razvijanjem unutarjezine stilizacije (parobrod, telefon, alunirati, ekologija, kisik; popridjevljenje, samobitnost, draica, brzoglas, bitnica)."52

1.4.3. Kovanica Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja je dobivena sastavljanjem dviju prepoznatljivih rijei koje se osjeaju kao posebni dijelovi, a ona sama osjea se kao novotvorina ili se prepoznaje kao model poznat u drugom jeziku [kolo(a) + dvor kolodvor: Bahnhoff, njem.; nogomet domet, pukomet, namet]."53 Rjenik hrvatskoga jezika: "novoskovana rije; tvorenica, neologizam."54 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "rije koja je dobivena sastavljanjem dviju prepoznatljivih rijei koje se osjeaju kao posebni dijelovi, a ona sama osjea se kao novotvorina ili se prepoznaje kao model poznat u drugom jeziku [kolo(a) + dvor kolodvor: Bahnhoff, njem.; nogomet domet, pukomet, namet]."55 Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "kovina; umjetna rije; umjetno stvorena za neku svrhu."56 Veliki kolski leksikon: "kovanica > neologizam."57 1.4.4. Novotvorina

51 52

Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 707. Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 837. 53 Ani, 2003: 624. 54 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 495. 55 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 620. 56 Simeon, 1969a: 715. 57 Veliki kolski leksikon, 2003: 510.

27

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "1. novi oblik, inovacija; 2. neologizam, nova rije, novostvorena rije Nove pojave, veinom na podruju morfologije, koje su nastale u danom jeziku u kasnijoj epohi njegova razvitka."58

1.4.5. Tvorenica Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja je nastala tvorbom [pis + a pisa]."59 Rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja nastaje tvorbom."60 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "rije koja je nastala tvorbom [pis + a pisa]."61

1.4.6. Novotvorba U rjenicima nije pronaena definicija naziva novotvorba.

1.4.7. Novotvorbenica U rjenicima nije pronaena definicija naziva novotvorbenica.

1.4.8. Oivljenica Rjenik hrvatskoga jezika: "leksem koji se iz pasivnoga jezika vratio u aktivni."62 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "leksem koji se iz pasivnoga jezika vratio u aktivni."63

58 59

Simeon, 1969a: 944. Ani, 2003: 1639. 60 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 1286. 61 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 1365. 62 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 793. 63 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 904.

28

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.4.9. Novogovor Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "nain izraavanja, izmiljanje rijei i davanje novih znaenja rijeima (esto omoguuje da se prikriju namjere onoga tko govori ili da se izbjegne jasno izraavanje i izjanjavanje)."64 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "nain izraavanja, izmiljanje rijei i davanje novih znaenja rijeima (esto omoguuje da se prikriju namjere onoga tko govori ili da se izbjegne jasno izraavanje i izjanjavanje) // novogovorni prid. koji pripada, koji se odnosi na novogovor * NOVO- + v. govor (takva kovanica pojavljuje se po prvi put u romanu G. Orwella 1984.)."65

1.4.10. Neologija Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "preesta upotreba novih rijei; prouavanje stvaranja novih rijei."66

1.4.11. Posuenica Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "1. rije preuzeta iz drugog jezika i prilagoena jeziku koji preuzima; 2. naziv koji se upotrebljava u jednom podruju ili struci, a koji je u nju preuzet iz neke druge struke (npr. 'subjekt' u lingvistici je preuzet iz logike)."67 Rjenik hrvatskoga jezika: "rije stranoga podrijetla prilagoena jezinom sustavu; tuica."68 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "1. rije preuzeta iz drugog jezika i prilagoena jeziku koji preuzima; 2. naziv koji se upotrebljava u jednom podruju ili struci, a koji je u nju preuzet iz neke druge struke (npr. 'subjekt' u lingvistici je preuzet iz logike)."6964 65

Ani, 2003: 886. Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 836. 66 Simeon, 1969a: 904. 67 Ani, 2003: 1118. 68 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 901. 69 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 1001.

29

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Enciklopedijski

rjenik

lingvistikih

naziva:

"pozajmljenica,

posuena

ili

pozajmljena rije ili izraz; jezini element preuzet iz tuega jezika ili dijalekta u svoj vlastiti govor; preuzeta rije ili preuzeto jezino sredstvo."70 Veliki kolski leksikon: "posuenice, rijei posuene iz drugih jezika koje prema jeziku iz kojega su posuene imaju posebne nazive: latinizmi, grecizmi, germanizmi, hungarizmi, rusizmi, bohemizmi, polonizmi, turcizmi, anglizmi, amerikanizmi i romanizmi, unutar kojih razlikujemo galicizme (iz franc. jezika), talijanizme, hispanizme, luzitanizme (iz port. jezika)."71 Routledge Dictionary of Language and Linguistics: "1. u uemu smislu za razliku od stranih rijei, leksemi primljeni iz jednoga jezika u drugi jezik...; 2. u iremu smislu krovni naziv za strane rijei i primljenice."72 Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku: "Posuenice su rijei stranoga podrijetla koje su vie ili manje prilagoene hrvatskomu jezinom sustavu. Naziv posuivanje ne opisuje najtonije ono to se u jeziku dogaa jer posueni naziv ostaje i u jeziku iz kojeg je posuen, te taj jezik ne oekuje njegov povrat, npr. kad je hrvatski posudio rije tenis iz engleskoga (engl. tennis), ta je rije jo uvijek ostala i u engleskome te engleski ne oekuje njezino vraanje. Stoga bi znanstveno ispravniji bio naziv primanje, a umjesto naziva posuenica naziv primljenica."73

1.4.12. Prevedenica

70 71

Simeon, 1969b: 112-113. Veliki kolski leksikon, 2003: 775. 72 Bussmann, 1996: 287-288. 73 Frani; Hudeek; Mihaljevi, 2005: 206.

30

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja je nainjena po uzoru na stranu rije tako da je preuzeto strano znaenje, a strane su tvorbene jedinice zamijenjene domaima (npr. Bahnhoff kolodvor); kalk, pakovak."74 Rjenik hrvatskoga jezika: "doslovno prevedena rije iz drugog jezika; kalk."75 Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "kalk: rije, izraz, fraza, prevedeni doslovno sa stranog jezika i tako preuzeti u drugi jezik, kojemu ne odgovaraju po svojemu sastavu i obliku."76

1.4.13. Kalk Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "preuzeta rije ili fraza iz stranog jezika nastala doslovnim prevoenjem [kamenotisak < njem. Steindruck]; prevedenica, pakovak."77 Rjenik hrvatskoga jezika: "rije ili izraz jednoga jezika nastala doslovnim prevoenjem s drugoga jezika; prevedenica."78 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "preuzeta rije ili fraza iz stranog jezika nastala doslovnim prevoenjem [kamenotisak < njem. Steindruck]; prevedenica, pakovak."79 Rjenik stranih rijei: "preuzeta rije ili fraza iz stranog jezika doslovnim prevoenjem [Steindruck < kamenotisak]."80 Rjenik stranih rijei: "naziv za osobitu jezinu pojavu kada se iz stranoga jezika ne uzima sama rije nego samo njezin 'unutranji oblik', tj. njezino znaenje ...; neki nai mlai lingvisti upotrebljavaju za kalk izraze: pakovak, prevedenica (asopis Jezik)..."81

74 75

Ani, 2003: 1179. Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 958. 76 Simeon, 1969b: 163. 77 Ani, 2003: 542. 78 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 426. 79 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 546. 80 Ani; Goldstein, 1999: 639. 81 Klai, 2002: 649.

31

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.4.14. Usvojenica Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja je usvojena iz drugoga jezika."82 Rjenik hrvatskoga jezika: "usvojena tuica."83 Wikipedia donosi svoju definiciju: "Usvojenice su rijei koje su se toliko prilagodile hrvatskome jeziku da ih vie uope ne osjeamo kao posuenice ili tuice. Ako se posuenica potpuno prilagodi hrvatskome jeziku i njihovim pravilima, s vremenom se njeno strano podrijetlo nee primjeivati, a i esto ih rjenici nee navoditi kao posuenice. Usvojenice su nam potrebne jer esto nemamo hrvatsku zamjenu za te rijei. Turcizmi: boja, budala, eki, div, jastuk, kat, krevet, sapun, sat, top... Hungarizmi: cipela, izma, karika, kip, lopov, lopta, soba, teret... Grecizmi: ikona, kaos, kemija, kor, aneo... Germanizmi: madrac, lozinka, vaga, minka... Bohemizmi: asopis, povod, spis, tlak, uloga, vlak..."84

1.4.15. Prilagoenica Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "posuenica prilagoena normama standardnog jezika; prilagoena rije."85 Rjenik hrvatskoga jezika: "posuenica prilagoena normama standardnoga jezika; prilagoena rije."86

Hrvatski enciklopedijski rjenik: "posuenica prilagoena normama standardnoga jezika; prilagoena rije."87

82 83

Ani, 2003: 1692. Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 1324. 84 http://hr.wikipedia.org/wiki/Usvojenice 85 Ani, 2003: 1194. 86 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 971. 87 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 1040.

32

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.4.16. Internacionalizam Rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja se upotrebljava u mnogim jezicima a da se ni u jednom ne osjea kao tuica."88 Rjenik stranih rijei: "rije koja se upotrebljava u mnogim jezicima a da se ni u jednom ne osjea kao tuica."89 Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "internacionalna rije, meunarodna rije ili izraz ili element ili termin; to su, najee, rijei lat. ili gr. postanja koje se upotrebljavaju u svima, u mnogim, ili bar u glavnim evropskim (a i u nekima drugim) jezicima."90

1.4.17. Tuica Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "prepoznatljiva rije iz drugog ivog ili prirodnog jezika, usvojena izvorno ili preko jezika posrednika, esto istoznana s nekom postojeom rijeju jezika primaoca; posuenica."91 Rjenik hrvatskoga jezika: "rije preuzeta iz drugog jezika i uvedena u vlastiti stalni jezini fond; posuenica."92 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "prepoznatljiva rije iz drugog ivog ili prirodnog jezika, usvojena izvorno ili preko jezika posrednika, esto istoznana s nekom postojeom rijeju jezika primaoca; posuenica."93 Veliki kolski leksikon: "tuice, rijei podrijetlom iz drugih ('tuih') jezika, koje se niti poslije prilagodbe bar jednim svojim dijelom nisu prilagodile hrv. standardnom jeziku."94

88 89

Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 359. Klai, 2002: 602. 90 Simeon, 1969a: 551. 91 Ani, 2003: 1633. 92 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 1282. 93 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 1361. 94 Veliki kolski leksikon, 2003: 998.

33

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "tua rije, posuenica, pozajmljenica, tuinka; peregrinizam; strana rije; neprihvaena posuena rije, tj. posuena rije koja se jasno istie kao inozemna; rije ili idiom ili nain izraavanja posuen iz govora neke druge zemlje."95

1.4.18. Strana rije Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "tua, inojezina, 'inozemna' rije, tuica, posuenica."96 Wikipedia navodi opis stranih rijei: "Dio su drugoga jezika, uope ne pripadaju hrvatskome. One se obino navode u kurzivu i istiu od ostalog teksta, primjerice: Bila je to quid pro quo situacija."97 Leksikologija hrvatskoga jezika navodi: "Kad se, meutim strani leksem, sam ili povezan s drugim stranim leksemima (u sintagmama i reenicama) pojavi u tekstu pisanu hrvatskim jezikom kao navod neke poznate izreke, misli, tvrdnje ili nekog poznatog naslova, ne nazivamo ga posuenicom. ... Strani leksemi kakve imamo u navedenim primjerima nazivaju se u leksikologiji stranim (ili tuim) rijeima, a njihova se stranost u pismu uobiajeno istie drugom vrstom slova."98

1.4.19. Egzotizam Rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja uz standardno znaenje sadrava i ono o posebnosti naroda komu rije izvorno pripada, tuica, posuenica iz egzotinih jezika."9995 96

Simeon, 1969b: 641-642. Simeon, 1969b: 527. 97 http://hr.wikipedia.org/wiki/Tuice 98 Samardija, 1995: 49. 99 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 234.

34

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Rjenik stranih rijei: "tuica, strana rije."100 Rjenik stranih rijei: "prepoznatljiva rije iz dalekog ili nepoznatog ivog jezika, usvojena izvorno ili preko jezika posrednika (npr. tabu); tuica."101 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "prepoznatljiva rije iz dalekog ili nepoznatog ivog jezika, usvojena izvorno ili preko jezika posrednika (npr. tabu); tuica."102 Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "tuica, strana rije."103 Leksikologija hrvatskoga jezika: "Dio posuenica u hrvatskom jeziku oznaava razliite posebnosti pojedinih naroda. Takve se posuenice nazivaju egzotizmima."104

1.4.20. Eponim Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "onaj po kome je ili ono po emu je neto nazvano (npr. Penkala osoba i penkala tehnika olovka i nalivpero."105 Rjenik hrvatskoga jezika: "rije opega znaenja koja je nastala od imena."106 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "onaj po kome je ili ono po emu je neto nazvano (npr. Penkala osoba i penkala tehnika olovka i nalivpero."107 Leksikologija hrvatskoga jezika: "U povijesti ljudskog roda nerijetko se dogaalo da je neko ime (a kod ljudi i prezime) postalo nazivom. Tako nastale lekseme nazivamo eponimima."108

100 101

Klai, 2002: 351. Ani; Goldstein, 1999: 353. 102 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 298. 103 Simeon, 1969a: 284. 104 Samardija, 1995: 50. 105 Ani, 2003: 295. 106 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 249. 107 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 319. 108 Samardija, 1995: 50.

35

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.4.21. Zastarjelica Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja se vie ne upotrebljava (npr. zaman, nahvao, hvoja); arhaizam."109 Rjenik hrvatskoga jezika: "zastarjela rije; arhaizam."110 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "rije koja se vie ne upotrebljava (npr. zaman, nahvao, hvoja); arhaizam."111 Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "zastarjela rije arhaina rije, arhaizam, usp. zastarjeli oblik."112 Wikipedia: "Zastarjelice su rijei koje se sve rjee rabe u aktivnome, suvremenome leksiku i pripadaju u leksik na prijelazu koji svaki tren moe postati pasivnim. Zastarjelice treba razlikovati od arhaizama koji ve jesu dio pasivnoga leksika te se aktivno ne koriste."113

1.4.22. Arhaizam Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "rije, oblik rijei ili veza rijei koja se osjea kao starija ili koja odie starinom; zastarjelica."114 Rjenik hrvatskoga jezika: "arhaian oblik, rije ili izraz koji se osjea kao neprikladan u suvremenom knjievnom jeziku; zastarjelica."115 Rjenik stranih rijei: "zastarjela rije ili zastarjeli oblik koji je iziao iz upotrebe."116109 110

Ani, 2003: 1814. Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 1411. 111 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 1478. 112 Simeon, 1969b: 758. 113 http://hr.wikipedia.org/wiki/Zastarjelice 114 Ani, 2003: 32. 115 Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 34. 116 Klai, 2002: 97.

36

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Rjenik stranih rijei: "rije, oblik rijei ili veza rijei koja se osjea kao starija ili koja odie starinom; zastarjelica."117 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "rije, oblik rijei ili veza rijei koja se osjea kao starija ili koja odie starinom; zastarjelica."118 Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "U lingvistici ima nekoliko znaenja: A) u najirem smislu taj naziv oznauje, za razliku od suvr., rijei koje ive potpunim ivotom i koje se openito upotrebljavaju, sve starinske, arhaine rijei, izraze, gram. oblike, idiome i konstrukcije i uope sva jez. sredstva koja su se upotrebljavala u prolim razdobljima jez. razvitka i od kojih su se jedna prestala upotrebljavati pred due ili krae vrijeme, dok se druga nalaze u izumiranju, te se jo uvijek upotrebljavaju, ali ogranieno, tj. samo u nekim krajevima ili samo u nekih, veinom starijih ljudi; tu napokon spadaju i sve one rijei i izrazi, koji su ve izumrli, tj. izali iz upotrebe, ali su kasnije ponovno 'oivljeni', poto su ih pisci uzeli iz starih djela i poeli se njima sluiti, te ih tako opet uveli u iru ili opu upotrebu; B. za razliku od historizma, koji oznauje pojave i realije, kojih vie nema u suvr. ivotu, ili posve izumrle rijei koje su danas openito zamijenjene novima, suvremenim, naziv 'arhaizam' oznauje sve starinske rijei, oblike itd. koji se i dandanas upotrebljavaju, a meu kojima se razlikuju: a. takve koje se nisu nikad prestale upotrebljavati, ali se vie ne upotrebljavaju openito, jer ih sve vie potiskuju njihove suvremene zamjene; b. koje su ve potpuno bile izale iz upotrebe, ali su ih pisci preuzeli iz starih knjiga te su se ponovo uvele u iru, a neke od njih i u opu upotrebu, bilo u svojem ili pak u vie ili manje promijenjenom znaenju; C. esto se shvaa pod arhaizmom zastarjela rije, oblik itd. koji pripadaju razdoblju starijemu od onoga u kojem se jo uvijek upotrebljavaju i koji se osjeaju kao loi, neobini i nesuvremeni u dananjem knjievnom jeziku (npr. lih, sveudilj, iole); ali ih ima i takvih koji se zbog svoje izraajnosti upotrebljavaju u djelima dobrih suvr. pisaca kao dobre rijei paralelno sa svojim suvr. sinonimima, npr. pozni kasni i sl."119

117 118

Ani; Goldstein, 1999: 112. Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 57. 119 Simeon, 1969a: 104-105.

37

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Veliki kolski leksikon: "zastarjela rije, tj. njezin izraz, a sadraj te rijei u suvremenom se jeziku izrie nekom drugom rijei, drugim izrazom, npr. sarce srce, horugva zastava."120 Routledge Dictionary of Language and Linguistics: "zastarjeli izraz koji je efektan..."121

1.4.23. Historizam Veliki rjenik hrvatskoga jezika: "rije koja oznaava pojavu iz prolosti [kmet, ban]."122 Hrvatski enciklopedijski rjenik: "rije koja oznaava pojavu iz prolosti [kmet, ban]."123 Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva: "prouavanje jezika i jezinih pojava kroz historiju..."124 Veliki kolski leksikon: "rijei koje su zastarjele kao pojmovi zato to pripadaju prolosti. Npr. grof, krinolina, kuda, ostragua."125

120 121

Veliki kolski leksikon, 2003: 50. Bussmann, 1996: 32. 122 Ani, 2003: 408. 123 Ani; Brozovi-Ronevi; Goldstein, I; Goldstein, S; Joji; Matasovi; Pranjkovi, 2002: 443. 124 Simeon, 1969a: 480. 125 Veliki kolski leksikon, 2003: 358.

38

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

1.5. Povijest neologije u Hrvatskoj i hrvatska normativna tradicijaVesna Muhvi-Dimanovski navodi da se u povijesti standardizacije hrvatskoga jezika jo od Vitezovia provlaila temeljna misao o jezinome istunstvu. Djelovanje se uglavnom kretalo "u dva smjera: prvi je bio protiv posuenica (u prvom redu germanizama, i to u najirem smislu, dakle ne samo izravnih posuenica nego i prevedenica graenih prema njemakome uzoru), a drugi je bio tzv. tokavski purizam kojemu je cilj bio dosta radikalno uklanjanje kajkavskih i akavskih rijei iz knjievnoga jezika"126. Zlatko Vince takoer opisuje hrvatsku istunsku tradiciju. Jo u 17. st. Tanzlinger Zanotti vodi rauna o jezinoj istoi. U predgovoru svoga rukopisnog rjenika iz 1679. godine on govori o utjecaju talijanskoga jezika na hrvatski jezik i kae da Hrvati ne umiju nita izrei na domaemu jeziku ne dodaju li mu koji leksem podrijetlom iz talijanskoga jezika: "Sedam i vee lit, ne s malom pomnjom i nastojanjem, obratih moje mladosti za protumaiti ovi provak od talijanskog jezika u na hrvatski i slovinski jezik, a to se je se sprok inoga uzroka, nego sprok pohabe naega slovinskoga ili hrvatskoga jezika, koje raste kako ljulj meu penicom u ove dalmatinske krajeve po nainu tomu, da ne umide vee Hrvat ovik svoju ri izrei istim naravskim slovinskim jezikom, ako nju ne hotei s talijanskom besidom ne pomiea ili pomrsi..."127 I Pavao Vitezovi je na tragu te ideje. On se ali da je hrvatski jezik pomijean s leksemima latinskoga, maarskoga i njemakoga podrijetla: "Rii pak vse Hervatske jesu, ako ne povsud opinske ar vnoge Hervatskog Orsaga strane s Diakim, Ugerskim i Nimskim jezikom pomutie se: navlastito u Slovinskih Varoih (tj. Gornja Hrvatska) gdi se s Diakim jezikom u Duhovnih i pravednih stvarjah najve slue: gdi Ugri, Nimci, Latini najve obujahu. Niti vidim jednoga ve ovo vreme, k se tersi istou slavnoga Domovinskoga jezika odvetku zabraniti, izvan gornjih Hervatov, k se domovine jezikom i u Crikvah pojuim, i u Pravdah tuim, i med sobom opeim, slave: da pren drugoga Naroda zapovidnitvu jest podvreni."128 Vitezovi eli da se izostave leksemi stranoga podrijetla, a da se zadre ili unose leksemi domaega podrijetla, bez obzira na dijalektalnu126 127

Muhvi-Dimanovski, 2005: 17. Cit. prema Vince, 2002: 91. 128 Cit. prema Vince, 2002: 91.

39

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

pripadnost. Ako se pak ne moe pronai odgovarajui leksem domaega podrijetla, preporuuje da se preuzme iz ponajvie slavenskih jezika (Vince, 2002: 92). Jezino se istunstvo oituje i kod dubrovakih knjievnika. Svjesni su da puk ne bira lekseme koje e rabiti, pa se oni trude da im jezik knjievnih djela bude sa to manje stranih elemenata. Poetkom 18. st. osniva se Slavenska akademija iji je cilj baviti se jezikom (Vince, 2002: 93). uro Matijaevi kae: "Uzajamno ispravljamo jezine pogreke i zajedniki uimo jezik. Upotpunjujemo jezinu riznicu samo ispravnim rijeima poljskim, ruskim, ekim, hrvatskim te zamjenjujemo bastardne izraze novima nepokvarenima."129 U Slavoniji se takoer pazi na jezinu istou. Na nju upozoravaju Antun Kanili, Bla Tadijanovi i Matija Antun Reljkovi. Njihovo je istunstvo u prvome redu motivirano mnotvom turcizama koji se koriste u puku (Vince, 2002: 95-96). Antun Kanili zakljuuje: "Istina je, kada Turci godita 1544. nadvladae Slavoniju orujem, nadvladae i jezik slovinski jezikom svojim... Protirae nai priko Save Turina, ali mloge rii turske ostadoe, kanoti na priliku: pender, tefter, arija, uprija i ostale, koje se u slovniku turskome nahode, a ne nahode se u slovnicih oniju naroda, koji se ilirskim jezikom, premda drugim od izgovaranja nainom, slue. Ostadoe nita ne manje koreni neoskvrnjeni pravoslavnoga staroga jezika slovinskoga, iz kojih imamo rii slovinske namisto turskih izvoditi. to ne mogui ja uiniti, elim da koji drugi Slavonac poslom ovim proslavi ime svoje."130 U kajkavskome se kraju takoer njeguje jezina istoa. Josip urkoveki 1826. godine u knjizi Jezinica horvatsko-slavinska za hasen Slavincev i potrebou ostaleh stranskog jezika narodov govori o tome da su Hrvati zapustili svoj jezik. "Jo i ovo spomenuti imam" veli uroveki, da "ova nazona jezinica nije van dana ravno zbog toga, kak da ne bi Horvati mogli prez nje horvatski razgovarjati se, horvatsko govorenje razmeti, ostale druge posle vu ovom jeziku zvravati, nego da Horvati spaziti budu mogli, je li narodno horvatski govoriju i kuliko su od svojega zapoetnoga jezika, koji je negda bil ist, odstupili, da njega vu prvi stali istoe postaviti budu mogli, kak takaj da jim se put odpre na snaenje jezika horvatskoga i ostaleh drugeh blineh... I z drugeh jezikov129 130

Cit. prema Vince, 2002: 93. Cit. prema Vince, 2002: 95.

40

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

remi natepeni. ... Istina je, da nekoje rei stranske vu horvatsko-slavinskom jeziku, kak vu latinskomu grke, trpeti se moraju, ali s tem nainom, ako bi se domae najti mogle, za kaj bi se stranske trpele, zato koje rei od negda pohorvatjene jesu, samo jih naj ne bude velik broj, naj i ostanu v. p. dom, domovina, ili hia, oevina... Otkud gdo je svoj i svojega jezika neprijatel, koji vu oistjenju njega zbog vnogovrstneh zrokov trudbu poloiti ne bi hotel, s kojem slavinski narod pred celem svetom, kakti s plemenitem i mudroslonim jeziku diiti se bude mogel, koji jezik oieni naj se vu knige postavi, i iz knig ostalem ljudem z vremenom naj se deli."131 Devetnaesto stoljee donosi raznovrsnije poglede o naravi jezinoga istunstva. Fran Kurelac neistomiljenike naziva "biesnim neologistima"132. Njegov je stav da se mora njegovati jezina starina te da se treba boriti protiv barbarizama i obraniti jezik od stranih utjecaja. elio je u staroj knjievnosti pronai lekseme koji bi zamjenjivali nepoeljne barbarizme. Uz takav stav ipak doputa rabljenje leksema iz slavenskih jezika: "Kurelac se i njegovi sljedbenici slue mnotvom zastarjelih rijei koje uzimaju iz starih pisaca, ili rijeima iz suvremenog jezika pridaju sasvim drugo znaenje, a uzimaju rijei i iz drugih slavenskih jezika."133 Adolfo Veber Tkalevi ne slae se s Franom Kurlecem i svoje stavove iznosi u raspravi Obrana njekoliko tobonjih barbarizmah. "Smatra kako se nove rijei mogu uzimati iz naih dijalekata, iz drugih slavenskih jezika, ponekad i iz stare knjievnosti te se na taj nain moe izbjei uporaba nekih tuica. Ako nijedna od ovih metoda ne uspije, moe se u duhu hrvatskoga jezika skovati posve nova rije."134 Poetak standardnoga razdoblja i dalje zauzima isti stav prema leksemima stranoga podrijetla, ali javlja se i jedna novna zauzima se kritiki stav prema leksemima domaega podrijetla koji su novi u jeziku. Sredinja je osoba svojega vremena, vezana uz tu tematiku, Bogoslav ulek. Istie se njegov rad na znanstvenome nazivlju. ulek prihvaa jezino istunstvo, ali ne zalazi u krajnost. To objanjava ovako: "Valjalo se je uvati dvijuh skrajnostih kod sastavljanja toga rjenika, naime pretjerana purizma i nepotrebna klasicizma."135131 132

Cit. prema Vince, 2002: 99. Muhvi-Dimanovski, 2005: 17. 133 Vince, 2002: 443. 134 Muhvi-Dimanovski, 2005: 18. 135 ulek, 1874: VII.

41

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Njegov se pristup normiranju leksema temelji na etirima postupcima: A. primanje leksema koji ve postoji u dijalektu B. primanje leksema iz stranoga (slavenskog) jezika C. neovisno stvaranje novoga leksema iz korpusa hrvatskoga jezika odgovarajuim tvorbenim postupcima D. primanje leksema neslavenskoga podrijetla. ulek to objanjava ovako: "Sastavljaju ovaj rjenik nastojao sam to se vie moe upotrebljavati prave narodne riei, a gdje sam mislio, da hrvatski narod neima svoje riei, ili gdje je nisam mogao doznati, pozajmio sam ju od srodnih slavenskih plemenah, kad mi se je uinila, da je prema naemu govoru; al sam uviek zabiljeio jezik, od kojega je posudjena, da se znade, kojega je poriekla. Ovako rade i Niemci primiv sila holandezkih, skandinavskih i englezkih rieih u svoju knjigu, akoprem ima medju ovimi jezici i knjievnim njemakim jezikom puno vie razlike, nego to je ima medju hrvattinom i ostalimi slavenskimi jezici. Ondje, gdje u slavenskih plemenah nenadjoh pomoi, nastojah stvoriti primjereni naziv; al opet nisam sve poprieko prevodio, nego samo ono, za to sam mislio, da bi se moglo isto hrvatski izraziti. Poradi toga ima u ovom rjeniku dosta barbarizamah, ne zato, to se ovi nebi tobo nikako dali pohrvatiti, nego zato, to ja tomu poslu nisam dorastao. Vjetija glava znat e i tomu doskoiti, te zamieniti one tudjinke boljimi narodnimi besjedami."136 ulekov je rad potaknuo oprena stajalita: "Premda su uleka mnogi njegovi suvremenici a i filolozi mlaih generacija proglaavali pretjeranim i strogim jezinim istuncem, drugi, puristi mnogo vei od njega, zamjeravali su mu uporabu velikoga broja barbarizama te su uporno nastojali izbaciti mnoge njegove kovanice, poglavito lingvistike kalkove raene po uzoru na njemaki ili eki."137 Vesna Muhvi-Dimanovski iz suvremene pozicije donosi ovaj zakljuak: "Ono to bi nam iz dananje perspektive trebalo biti poukom jest sljedee: ne bismo uvijek a priori trebali biti neskloni prihvaanju neke nove kovanice koja se kao zamjena predlae za kakvu stranu rije ili posuenicu. One e moda u poetku izgledati udno, umjetno, nametnuto ali i mnoge su ulekove novotvorenice u poetku izgledale neobino i nije bio136 137

ulek, 1874: IX. Muhvi-Dimanovski, 2005: 19.

42

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

mali broj kritika na taj segment njegova rada. Danas, stotinjak godina kasnije, mnoge su od tih rijei u toj mjeri integrirane u jezik da ne moemo ni zamisliti kako su ono doba brzojav ili parobrod bili proglaavani barbarizmima! Ne bi trebalo a priori biti zapreka ili pretjeranih kritika u odnosu na novonastale rijei, dakako, samo ako su ispunjeni stanoviti uvjeti: da ne odskau od tvorbenih naela hrvatskoga jezika te da nisu nezgrapne po svojoj strukturi. To istodobno ne znai da se i svaka posuenica, pogotovo ako se po svojemu fonolokom i morfolokom obliku dobro uklapa u domai sustav, mora to bre ukloniti tako to e se prevesti ili e joj se nai odgovarajua zamjena. Uostalom, i ulek je mnoge posuenice ostavio u svojim rjenicima jer ih je drao dobro prilagoenima hrvatskome tvorbenom sustavu, a bile su i dio meunarodnoga leksika koji je bio i ostao prisutan u veini europskih jezika."138 Vince kae: "Osamdesetih godina sve vie prodiru mlai lingvisti koji trae Karadiev, odnosno Daniiev tip jezika i pravopisa, a otrina se u tome osjea godine 1883., kada u Hrvatsku za bana dolazi Khuen Hdervry. Tada se zauzimaju za jezinu reformu Ivan Broz, Tomo Mareti i Franjo Ivekovi, posebno u asopisu Vienac."139 Tomo Mareti kritian je prema stavovima zagrebake filoloke kole jer polazi od naela da se treba drati jezinoga istunstva, tj. tradicije, po uzoru na stare Grke i Rimljane. Iznosi i problem prihvaanja novih leksema i kae da je na jezik manje bogat i manje gibak nego neki drugi europski jezici: "Kada na istunac i naini dobru rije ona je esto ukoena jer u njoj nema pravoga ivota."140 Takoer je naveo kao svoje pravilo da se u jeziku mogu upotrebljavati samo one tuice, dijalektalizmi, provincijalizmi i arhaizmi za koje nema dobrih zamjena, tj. treba izbaciti sve to je suvino: "Kad koji knjievni jezik nema za togod zgodne rei, onda se knjievnici razlino pomau: grade (kuju) nove rei (to su t. zv. neologizmi), uzimaju rei iz drugih jezika (to su rei tuice, na pr. u nas tuice ruske, eke, nemake, talijanske, francuske, grke, latinske), iz drugih nareja (u nas iz kajkavskoga i akavskoga, to su t. zv. dijalektizmi) ili iz drugih govora onoga nareja, kojemu pripada knjievni jezik (u nas dakle iz razlinih tokavskih govora, na pr. iz dubrovakoga, iz bokeljskog, iz crnogorskog, slavonskog, umadinskog i t. d.; tome se obino kae: provincijalizmi, ali taj naziv mnogi upotrebljavaju i mesto: dijalektizmi), napokon uzimaju rei iz starih pisaca i renika dotinoga jezika (to su t. zv. arhaizmi). Ja sam u svojoj 'gram. i stil.' na str. 681. postavio pravilo, da se samo one rei tuice, samo138 139

Muhvi-Dimanovski, 2005: 23. Vince, 2002: 633. 140 Mareti, 1924: XII.

43

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

oni dijalektizmi, provincijalizmi i arhaizmi mogu upotrebljavati u knjievnom jeziku, za koje nema u njemu ili nikakvih zamena ili nema dobrih, a sve ono, to se moe dobro zameniti, to treba odbacivati. Ja ne mogu uvideti, to bi se tome pravilu, koje se moe primeniti na sve knjievne jezike na svetu, moglo razumno prigovoriti. Drugim reima moe se reeno pravilo jo krae rei: sve, to je zalino, neka se iz knjievnoga jezika izbacuje."141 Maretiev je stav da je pravilno ono to ve postoji u narodu, i to u prvome redu kod tokavskih govornika. Rijei iz kajkavskoga i akavskoga podruja nisu mu prihvatljive jer razmilja iz perspektive srpsko-hrvatskoga jezika, a u srpskome jeziku njih nema, pa bi stvorile zbrku: "Ako dopustimo, da se ove sada navedene rei upotrebljavaju u knjievnom jeziku, premda za njih ima posve dobrih tokavskih zamena, onda ja ne vidim razloga, zato se ne bi u knjievnom jeziku upotrebljavale i mnoge druge kajkavske rei, koje se mogu posve lepo i dobro zameniti tokavskima, kao na pr. cucak (mesto: pas), hia (mesto: kua). ... Svatko vrlo lako uvia, da bi takve rei knjievnomu jedinstvu Hrvata i Srba vrlo smetale, jer ih Srbi ne bi hteli primiti, kao to Hrvati ne bi nikad primili kojekakih provincijalizama iz junih srpskih nareja (na pr. od Kosova Polja i t. d.), kad bi srpskim piscima palo na um unositi ih u knjievni jezik."142 Tomo Mareti neologizme dijeli na dobre i loe. Pogledajmo dva odlomka koja objanjavaju njegov stav: "Za temelj svoga rada uzeo sam renik Ivekoviev (kaem samo 'Ivekoviev', jer ga je Ivekovi doista obradio i na svet izdao, a Broz je samo poeo sabirati materijal za taj renik pa umr'o). to svatko moe u tome reniku sam lako nai, to nije nuno, da bude u ovoj mojoj knjizi; u nju je ulo iz Ivekovieva renika samo ono, kod ega treba itateljima svratiti pozor na konstrukciju (na pr. da nije dobro: nuditi kome to, ve da treba: nuditi koga im), i ono, gde treba to popraviti i rairiti. U mojem se dakle 'savetniku' nalaze ponajvie rei, kojih nema u Ivekovia, i to ne samo rei rave, nego se nalaze i mnoge dobre. Drao sam za potrebno, da u 'savetniku' budu i dobri neologizmi, od kojih su mnogi takovi, da nestrunjak ne nalazei ih u Ivekovia ne zna, jesu li dobri ili ravi, a mnoge, koji su dobri, dri za rave. Evo primera radi nekoliko, dobrih neologizama, kojih Ivekovi nema, a u mojoj se ovoj knjizi nalaze: dvopek, izvetaiti, naputak, odbojan, olakotan, omoguiti, otegotan, pojedinaan, raunovodstvo, skorojevi,141 142

Mareti, 1924: XIII. Mareti, 1924: XXIII.

44

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

skutonoa, stotinka, svaigovac, tabaar, zaplotnjak. Valja dodati, da su poradi tednje prostora u 'savetniku' izostavljeni mnogi neologizmi i druge rei, kojih nema u Ivekovia, ali o kojima se moe misliti da ne e nitko za njih zapeti, t. j. sumnjati o njihovoj dobroti; takove su rei na pr. brodovlje, brzojav, doivljaj, grevit, hranivo, natranjak, naum, ovratnik, proziran, stranka, svetovnjak, veba, vodovod i t. d. Jesam li u uzimanju i u izostavljanju dobrih neologizama i drugih rei pogodio pravu meru, o tom e imati drugi da sude."143 Tomo Mareti nadalje kae: "Neologizama ima ne samo ravih, nego ima i dobrih, kako je ve u 6. reeno; koji su ravi, oni se ve poradi toga imaju odbacivati; ali i oni, koji su dobro nainjeni, kojima s formalne strane ne moe biti prigovora, treba da se odbacuju, ako su zalini. Dobri, ali zalini neologizmi mogu biti od dve ruke. Jedno su takovi, koje su knjievnici bez potrebe skovali, a u narodu ima za njih dobrih i obinih rei, takovi su na pr. neki prilozi na -ice: godimice, namerice, naumice, neopazice, potajice, prigodice, primerice. Drugi sami sobom dobri, ali nepotrebni neologizmi jesu oni, koje su knjievnici nainili mesto rei tuih dodue, ali svetskih, t. j. koje ostali kulturni svet upotrebljava, pa ja ne znam, ako su takve rei dobre za druge narode, vee i naprednije od nas, zato ne bi za nas bile dobre. ta e nam kovanice: glazba, isusovac, merstvo, redarstvo, slovnica, stoernik, tvornica, uionica? to e nam one, kad ostala Evropa govori: muzika, jezuit, geometrija, policija, gramatika, kardinal, fabrika, kola? A mogli bismo lako biti i bez asnika, bez povesti, bez knjinica, bez prorauna, bez stoera, bez tvrtke, te upotrebljavati kao i drugi narodi: oficir, (h)istorija, biblioteka, budget, pol, firma. Ako tko odobrava, da se i svetske rei prevode, a on neka odgovori na pitanje: zato se prevode samo neke, a vrlo mnoge ostaju neprevedene, na pr. akademija, fanatizam, general, kriza, magnet, ministar, moda, politika, republika, simpatija, temperamen(a)t i t. d.? Dakle neka se prevode ili sve svetske rei ili neka se uope ne prevode! Ovo bi drugo nama bolje dolikovalo, jer mi hoemo da budemo Evropljani. Tuih rei ima u svakom dananjem evropskom jeziku, u jednom vie, u drugom manje, nije dakle ni za nas nikakva sramota, to dosta imamo tuica i u prostonarodnom i u knjievnom jeziku. Razuman pisac upotrebljavat e tuice razumno, t. j. samo one, koje su potrebne, jer za njih nema dobrih zamena."144

143 144

Mareti, 1924: IX. Mareti, 1924: XIV.

45

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

Uoljiv je i Maretiev stav da pri primanju treba prihvatiti i strane nastavke, primjerice, iz turskoga ili latinskoga jezika, a misao temelji na tome da to ve prije narod uinio: "Kako ja ne mogu biti protivan pridevima: elementaran, materijalan, nacionalan i t. d., tako ne mogu odbacivati ni rei: alpinski, benediktinac, dominikanac, gimnazijalac, koje smo uzeli iz latinskog jezika i zadrali u njima latinske nastavke. 'Po pravilu' bi, istina, bilo: alpski, benediktovac, dominikovac, gimnazijac, ali kad je osnova tua, ne smeta nam ni tui nastavak. Tako i narod na, koji je uzeo mnogo rei iz turskoga jezika, zadrao je i turske nastavke, na pr. -dija (bostandija, mejdandija, tobdija, zanadija), -lija (beratlija, haralija, zanatlija), -luk (agaluk, begluk, jogunluk, paaluk), premda je mogao uzeti svoje nastavke te govoriti na pr. topnik, zanatnik, haraar, jogunstvo i t. d."145 Nikola Andri naglaava vrijednost istoe jezika i svoj stav potkrepljuje primjerom ostalih europskih naroda: "Kod Talijana, Franceza i Nijemaca zanima se svaki pismeni ovjek za ove stvari i u tome se ba oituje superiornost njihovoga drutva, koja izbija na vidjelo u svakoj reenici."146 Vatroslav Jagi daje poneto drukiju viziju istunstva. On ne polazi od leksike razine da bi se ostvario 'dobar' jezik, nego istie sintaktiku razinu: "istoa i originalnost jezika ne biva od pojedinih rijei, ve ... od valjanog skladanja rijei u reenice i fraze."147 Vatroslav Roi o neologizmima i jezinoj istoi kae: "Ja sam ovdje sabrao i azbunim redom poredao preko 850 barbarizama (barbarizama, neologizama, provincijalizama, arhaizama itd.*), kojima u istome knjievnom jeziku nema mjesta. ... Premda se razabira iz uvoda u prvo izdanje, to mislim kad kaem 'barbarizmi', ipak hou ovdje da kaem jednome vrlo cijenjenome kritiku, da mi 'barbarizam' znai: sve to se protivi istomu tokavskom knjievnom jeziku, dakle u 'barbarizme' u ovoj knjiici pripadaju ne samo 'pravi barbarizmi' nego i ravi neologizmi, provincijalizmi (ako ih ne trebamo), arhaizmi pa gramatike (i pravopisne) pogrjeke uope."148 Kruno Krsti u lanku istoa i preporod jezika o novim leksemima zauzima drukiji stav: "to da kaemo o svim tim novovjekim posuenicama i kovanicama? Neki145 146

Mareti, 1924: XXIX. Andri, 1911: 9. 147 Andri, 1911: 12. 148 Roi, 1913: 3-5.

46

Alen Milkovi Neologizmi u hrvatskome jeziku: Uvod

su nai jezikoslovci posljednjih desetljea vodili udnovatu borbu protiv novih rijei, a osobito protiv kovanica. Nai su pisci od reda pisali glazba, glazbenik, glazbalo, glasovir, sveuilite i kazalite, dok su jezikoslovci traili muziku, muziara, muziki instrument, klavir, univerzitet i teatar opravdavajui svoj zahtjev time to spomenute kovanice nisu zgodne, nisu skovane u duhu tokavske tvorbe rijei. Ti su ljudi u naelu dobro mislili, ali ih je jezina stvarnost pregazila."149 A. B. Klai prihvaa nove lekseme, no istodobno je kritian prema njima: "Dananje nae novine, pa i velik dio javnog ivota, upravo vrve od t. zv. neologizama. Ima ih vrlo dobrih i lijepih, ali ih ima i takvih, koji nikako ne odgovaraju duhu hrvatskog jezika, iako su stvoreni od rijei, koje imaju korijena u narodnom govoru."150 lanak je zakljuen ovim tvrdnjama: "Nove se rijei stvaraju danomice. Svaki se dan pojavi po neka, te se ili odri ili nestane, kako se i pojavila. Hoe li te nove rijei doivjeti sudbinu na pr. babac ili rijei kolodvor, to je danas teko rei. Mnogo ovisi i o samim stvaraocima novih rijei. Neupueni ljudi misle, da se stvaranjem novotvorina bavi Hrvatski dravni ured za jezik, pa se i u tom poslu obraaju njemu. To je miljenje krivo, jer taj ured nije osnovan sa svrhom, da stvara novi jezik, nego da uva stari. Nove e se rijei, pa stvarao ih bilo tko, odrati samo u toliko, u koliko budu imale dubokog temelja u narodnom govoru i u koliko budu pravi tuma tudjeg izraza. Koliko toga temelja imadu naprijed navedene rijei i koliko su one ispravan tuma tudjih rijei, pokazat e vrijeme. Danas ih je jo prerano sasvim zabacivati ili odluno braniti."151 Ljudevit Jonke promilja o uporabi leksema stranoga podrijetla u hrvatskome jeziku: "Manja ili vea upotreba tuih rijei zavisi u prvom redu o naravi teksta. Jasno je da e u naunim tekstovima zbog obilja internacionalnih termina biti mnogo vie tuica nego u beletristikim tekstovima ili u novinarskim i radio-televizijskim obavi