Michael ConnellyMAFIJASKA SVIRKA

1.Dok je vozio Mulholland Driveom prema Cahuenga Passu, Bosch je čuo prve tonove glazbe. Dopirali su do njega u fragmentima gudača i zalu-talim sekvencama roga, odjekujući od smeđih, ljetom osušenih brda, potisnuti bukom prometa što je dopirala s Hollywoodske autoceste. Ništa određeno nije mogao prepoznati. Znao je samo da vozi prema mjestu odakle dopiru zvukovi glazbe.Usporio je kad je ugledao automobile parkirane uz pošljunčenu sporednu cestu. Dva detektivska neobilježena automobila i patrolna kola. Bosch je zaustavio svoj caprice iza njih i izišao. Jedan se pozornik naslonio na odbojnik patrolnog vozila. Žuta plastična traka za obilježavanje mjesta zločina, kakva se u Los Angelesu koristi na kilometre, protezala se od bočnog retrovizora patrolnih kola, preko pošljunčene ceste do putokaza na drugoj strani. Na putokazu je, iako su se slova jedva nazirala ispod grafita, crno na bijelom pisalo:L.A.F.D. VATROGASNA KONTROLAPLANINSKA POŽARNA CESTA ZABRANJEN PRISTUP - ZABRANJENO PUŠENJE!Pozornik, krupan muškarac od sunca pocrvenjele kože i plave nakos-triješene kose, uspravio se kad mu se Bosch približio. Prvo što je Bosch opazio na njemu, ako se izuzme njegova krupna građa, bila je gumena palica. Provučena kroz prsten na njegovom opasaču, donji joj je kraj bio oštećen, a ispod ostrugane crne boje nazirao se aluminij. Ulični su borci ponosno nosili svoje u bitkama oštećene palice, kao znak, a ne suptilno upozorenje. Ovaj se policajac voli tući. U to nema sumnje. Na pločici iznad pozornikova džepa na prsima pisalo je da se zove Powers. Promatrao je Boscha kroz sunčane naočale Ray-Ban, premda se već spuštao sumrak, a nebo prekriveno zagasito narančastim oblacima odražavalo se u zrcalima7njegovih naočala. Ovakav je zalazak sunca Boscha podsjećao na odsjaj pc žara izazvanih tijekom nereda prije nekoliko godina.- Harry Bosch - pomalo iznenađeno izusti Powers. - Kad si se ti vratii na posao?Bosch ga je trenutak promatrao prije nego što je odgovorio. Nije poz navao Powersa, ali to ništa nije značilo. Boschovu je priču zacijelo poznavac svaki policajac u hollywoodskoj postaji.- Upravo sada - odvrati Bosch.Nije se ni pokušao rukovati s čovjekom. To se ne čini na mjestima zločina.- Prvi slučaj nakon povratka, je li?Bosch je izvadio cigaretu i pripalio. Time je izravno kršio službena pravila, ali ga to nije odveć opterećivalo.- Tako nekako. - Promijenio je temu. - Tko je dolje?- Edgar i ona nova iz Pacifica, njegova srodna duša.- Riderica.- Svejedno.Bosch više ništa o tome nije rekao. Znao je što se krije iza prezira u pozornikovu glasu. Nije bilo važno što je on znao da je Kizmin Rider darovita i vrhunska istražiteljica. To Powersu ništa ne bi značilo, čak i kad bi mu Bosch rekao da je tako. Powers vjerojatno vidi samo jedan razlog iz kojeg on još uvijek nosi plavu odoru, a ne zlatnu detektivsku značku: on je bijelac u eri zapošljavanja i promoviranja žena i pripadnika manjina. Takvu je otvorenu ranu najbolje ne dirati.Powers je Boschovu šutnju očito protumačio kao neslaganje, te je nastavio:- U svakom slučaju, rekli su mi neka pustim Emmy i Sida da se odvezu dolje. Pretpostavljam da su završili. Dakle, mislim da se možeš odvesti onamo umjesto da hodaš.Bosch u prvi mah nije shvatio da Powers govori o mrtvozorniku i medicinskom tehničaru Odjela za znanstvena istraživanja. Izgovorio je imena kao da je riječ o paru pozvanom na piknik.Bosch je koraknuo na asfalt, bacio dopola popušenu cigaretu i pažljivo je cipelom ugasio. Ne bi baš bilo poželjno da već na prvom poslu otkako se vratio u Odjel za ubojstva izazove šumski požar.- Idem pješice - reče. - Što je s poručnicom Billets?- Još nije stigla.

Bosch je pošao do svojeg automobila i kroz otvoreni prozor uzeo aktovku. Potom se vratio do Powersa. -Ti si ga našao? -Tako je. Powers je bio ponosan na sebe.- Kako si ga otvorio?- Držim polugu u automobilu. Otvorio sam vrata, a zatim prtljažnik.i- Zašto?- Smrad. Bilo je očito.- Jesi li imao rukavice?- Ne. Nisam ih imao.- Što si dirao?Powers je morao trenutak razmisliti.- Ručku na vratima i na prtljažniku. To bi bilo sve.- Jesu li Edgar ili Riderica uzeli izjavu? Jesi li štogod napisao?- Još ništa.Bosch kimne glavom.- Slušaj, Powers, znam da si ponosan na sebe, ali idući put nemoj otvarati automobil, u redu? Svi želimo biti detektivi, ali to ipak nismo. Takoijebu mjesta zločina. Mislim da to znaš.Bosch je gledao kako pozornikovo lice postaje tamnocrveno, a koža mu:cže na čeljustima.- Cuj, Bosch - reče. - Da sam ovo prijavio kao sumnjivo vozilo koje Jara po mrtvacu u prtljažniku, znam da biste vi rekli: "Što Powers zna,ga?", i ostavili ga da trune na suncu dok od prokletog mjesta zločina .1 ne bi ostalo.- To je možda točno, ali vidiš, onda bi to bio naš zajeb. Ovako, ti si nas _ ^ jo prije nego što smo uopće počeli.Powers je i dalje bjesnio, ali je šutio. Bosch je trenutak pričekao, spre--. nastaviti raspravu, ali je shvatio daje gotovo.- Možeš li sada podići traku, molim te?Powers pođe do trake. Bosch je zaključio da ima oko trideset pet go-4ma. a kretao se dugo uvježbavanim ležernim koracima uličnog veterana.V-u čovjek se brzo navikavao na taj način hoda, baš kao i u Vijetnamu._ts podigne žutu traku, a Bosch prođe ispod. Dok je prolazio, pozornik- Nemoj se izgubiti.- Ta ti je dobra, Powers. Jesi me.Požarna je cesta bila uska, sa strane obrasla grmljem koje je dopiralo do struka. Po šljunku je bilo smeća i razbijenog stakla, odgovor na natpis upozorenja. Bosch je znao da je cesta vjerojatno omiljeno sastajalište tinejdžera iz grada.Glazba je postajala glasnija, ali još uvijek nije uspijevao razabrati o .crnu je riječ. Otprilike četiristo metara dalje stigao je do pošljunčene či-. najvjerojatnije baze vatrogasnih vozila u slučaju požara u okolnim a. Danas će to biti mjesto zločina. Bosch je na drugoj strani čistine •iđo bijeli rolls-royce. Kraj automobila su stajali njegovi partneri, Riderica Edsar. Riderica je skicirala mjesto zločina na podmetaču za papir, a Edgarje radio metrom i dovikivao joj mjere. Edgar je opazio Boscha i mahnuo mu rukom u gumenoj rukavici. Pustio je da se metar vrati u kućište.- Harry, gdje si ti?- Ličio sam - reče Bosch i priđe im. - Morao sam se oprati i preodjenuti, pospremiti stvari.Kad je Bosch prišao bliže rubu čistine, pod njim je pukao pogled. Nalazili su se na strmoj uzvisini što se uzdizala sa stražnje strane Hollywood Bowla. Zaobljena glazbena školjka bila je dolje lijevo, udaljena od njih ni četiristo metara. A iz školjke je dopirala glazba. Filharmonija L.A.-a izvodila je pos-ljednji koncert sezone, upriličen za državni blagdan Dan rada. Bosch je promatrao osamnaest tisuća ljudi smještenih na sjedalima na suprotnoj strani kanjona. Uživali su u jednoj od posljednjih nedjeljnih ljetnih večeri.- Isuse - glasno reče, razmišljajući o problemu. Edgar i Riderica mu priđu.- Što imamo? - upita Bosch. Riderica odgovori:- Truplo u prtljažniku. Bijelac. Vatreno oružje. Nismo provjeravali dalje od toga. Zatvorili smo prtljažnik. No, sve smo pokrenuli.Bosch pođe prema rollsu, zaobilazeći pougljenjene ostatke stare logorske vatre na sredini čistine. Partneri su ga slijedili.- Ovo je u redu? - pitao je Bosch kad se približio automobilu.- Da, sve smo pretražili - reče Edgar. - Ništa posebno. Nešto je curilo ispod automobila. No to je

otprilike sve. Već dugo nisam bio na ovako čistom mjestu zločina.Jerry Edgar, kojega su nazvali kući kao i sve ostale u ekipi, na sebi je imao traperice i bijelu majicu kratkih rukava. Na lijevoj strani na prsima majice bio je crtež policijske značke i riječi PLA Umorstva. Dok je prolazio kraj njega, Harry je vidio da na leđima majice piše Naš dan počinje kad vaš dan završava. Tijesna majica činila je oštar kontrast s Edgarovom tamnom kožom i isticala njegov mišićav torzo dok se atletskom gracioznošću kretao prema rollsu. Bosch je već šest godina, s povremenim prekidima, radio s njim, ali se nikad nisu zbližili izvan radnog mjesta. Sad je prvi put shvatio da je Edgar sportski tip, te se zacijelo redovito bavi tjelovježbom.Bilo je neobično vidjeti Edgara bez jednog od njegovih elegantnih Nordstrom odijela. Njegova je neformalna odjeća praktično jamčila da neće morati obaviti prljavi posao, odnosno obavijestiti rodbinu.Usporili su kad su se približili rollsu, kao da bi ono što se tu loše dogodilo moglo biti zarazno. Automobil je bio parkiran tako da mu je stražnja strana okrenuta prema jugu, vidljiva gledateljima u gornjim redovima Bowla. Bosch je ponovno razmislio o situaciji u kojoj su se našli.- Dakle, želite toga tipa izvući iz prtljažnika dok vas promatraju svi oni ljudi sa svojim kutijama s vinom i sendvičima? - upita. - Što mislite, kako će to izgledati u vijestima na televiziji?10- Pa - odgovori Edgar - nekako smo mislili da ćemo tu odluku prepustiti tebi, Harry. Budući da si ti trojka.Edgar se nasmiješi i namigne.- Da, točno - sarkastično će Bosch. - Ja sam trojka.Bosch se još uvijek navikavao na ideju da je takozvani vođa ekipe. Prošlo je gotovo osamnaest mjeseci otkako je službeno istraživao umorstvo, a ■cjmoli vodio ekipu od tri istražitelja. Po povratku s prisilnog dopusta radi Ntresa u siječnju, raspoređen je u Odjel za provale hollywoodske postaje. Zapovjednica detektivskog ureda, poručnica Grace Billets, objasnila je da se na taj način postupno vraća detektivskom radu. Znao je daje to objašnjenje laž, te da su joj rekli gdje ga treba rasporediti, ali je degradiranje prihvatio bez pritužbi. Znao je da će ga s vremenom potražiti.Nakon osam mjeseci premještanja papira po stolu i povremenog uhićenja nekog provalnika, Bosch je pozvan u ured zapovjednice, a poručnica Billets mu je rekla da će unijeti neke promjene. Postotak riješenih umorstava postaje nikad nije bio tako nizak. Riješeno je manje od pola umorstava. Preuzela je zapovjedništvo nad postajom prije gotovo godinu dana, a do najvećeg pada uspješnosti, s mukom je priznala, došlo je pod njezinim vodstvom. Bosch joj je mogao reći da je za pad uspješnosti dijelom kriva činjenica što se nije služila istim statističkim varkama kao i njezin prethodnik, Harvey Pounds, koji je uvijek pronalazio načina za napuhavanje uspjeha, ali je to zadržao za sebe. Sjedio je bez riječi dok je poručnica Billets iznosila svoj plan.Prvi dio plana bio je premještaj Boscha natrag u Odjel za umorstva, početkom rujna. Detektiv po imenu Selby, koji je jedva nosio svoj teret, \ratit će se iz Umorstava u Provale. Poručnica Billets također je odlučila dovesti mladu i pametnu detektivku s kojom je ranije radila u detektivskom uredu postaje Pacific, Kizmin Rider. Zatim je dolazio radikalni zahvat, odnosno poručnica je naumila promijeniti tradicionalan rad detektiva u parovima. Umjesto toga, devet detektiva Odjela za umorstva hollywoodske postaje radit će kao tri ekipe od troje ljudi. Svaka će ekipa na čelu imati detektiva treće kategorije. Bosch je bio jedan od njih. Dobio je titulu "vođa prve ekipe".Promjena se temeljila na opravdanim razlozima, barem na papiru. Većina umorstava rješava se u prvih četrdeset osam sati nakon otkrića, ili se uopće ne riješi. Poručnica Billets željela je više riješenih umorstava, te je odlučila pojačati detektivske ekipe. Ono što na papiru nije baš tako dobro izgledalo, osobito detektivima, je činjenica da je ranije na slučajevima umorstava radilo četiri para detektiva. Nove su promjene značile da će svi detektivi raditi na svakom trećem slučaju, a ne na svakom četvrtom. To je značilo više slučajeva, više posla, više vremena provedenog na sudu, više prekovremenog rada i više stresa. Samo se prekovremeni rad smatrao pozitivnim. No poručnica Billets bila je čvrsta i nije se previše obazirala na pritužbe detektiva. Njezin joj je novi plan brzo osigurao očit nadimak.11- Je li već netko razgovarao s poručnicom Bullets ? - upita Bosch.- Ja sam je nazvala - reče Rider. - Bila je u Santa Barbari preko vikenda. Ostavila je broj u postaji. Ranije će se vratiti, alijošuvijekjesatipol daleko od nas. Rekla je da će najprije odvesti muža kući, te će se vjerojatno zaputiti ravno u ured.Bosch kinine glavom i priđe stražnjem dijelu rollsa. Odmah je osjetio smrad. Bio je slab, ali svakako se osjećao. Ništa mu nije bilo slično. Ponovno je kimnuo, nikome posebno. Spustio je aktovku na tlo, otvorio je i izvadio par gumenih rukavica. Potom je zatvorio aktovku i maknuo je nekoliko koraka iza sebe, da mu ne smeta.- U redu, pogledajmo - reče, navlačeći rukavice. Mrzio ih je stavljati na ruke. - Primaknimo se blizu

kako ljudima u Bowlu ne bismo priuštili dodatnu predstavu, povrh one za koju su platili ulaznicu.- Nije baš lijepo - reče Edward i korakne naprijed.Stali su jedno do drugoga iza rollsa kako posjetitelji koncerta ne bi vidjeli o čemu je riječ. No Bosch je znao da će svatko tko ima dobar dalekozor znati što se događa. Ovo je L.A.Prije nego što je otvorio prtljažnik, opazio je personaliziranu registarsku tablicu. Pisalo je TNA. Prije nego što je uspio otvoriti usta, Edgar je odgovorio na njegovo nepostavljeno pitanje.- Odnosi se na TNA Productions. Na Melroseu. -Ti A?- Ne, slova T-N-A, baš kao na pločici.- Gdje na Melroseu?Edgar je iz džepa izvadio bilježnicu i prelistao nekoliko stranica. Bo-schu je bila poznata adresa, ali nije bio siguran kamo bi je točno smjestio. Znao je da je to negdje kraj Paramounta, prostranog studija koji zauzima cijelu sjevernu stranu golemoga bloka. Veliki je studio okružen manjim produkcijskim kućama i mini studijima. Oni su poput riba ustavica koje plivaju oko usta velikog morskog psa, nadajući se ostacima koje psina nije progutala.- U redu, obavimo to.Usredotočio se na prtljažnik. Vidio je daje poklopac lagano spušten da se ne bi zaključao. Jednim ga je prstom polako podigao.Kad se prtljažnik otvorio, izbacio je mučno truli zadah smrti. Bosch je odmah poželio da ima cigaretu, ali ti su dani prošli. Znao je što odvjetnik tuženika može učiniti s trunkom pepela policajčeve cigarete na mjestu zločina. Opravdana se sumnja gradila na još manjim sitnicama.Sagnuo se ispod poklopca da izbliza pogleda, pazeći da svojim hlačama ne dotakne odbojnik. U prtljažniku se nalazilo tijelo muškarca. Koža mu je bila sivkastobijela, a na sebi je imao skupu odjeću, hlače od lana s manšetama,bublkt - metak12svijetloplavu košulju s cvjetnim uzorkom i kožnatu sportsku jaknu. Noge su mu bile bose.Mrtvac je ležao na desnom boku u fetalnom položaju, ali su mu ruke bile iza leđa, a ne prekrižene na prsima. Boschu se činilo da su mu ruke bile vezane iza leda, a ono čime su bile vezane kasnije je maknuto, najvjerojatnije nakon što je umro. Bosch je pozornije pogledao i uočio malenu ogrebotinu na lijevom zapešću, zacijelo od pokušaja da se oslobodi spona. Čovjekove su oči bile čvrsto zatvorene, a u kutovima očiju vidjela se neka bjelkasta, gotovo prozirna osušena tvar.- Kiz, želim da zabilježiš sve o čovjekovu izgledu.- U redu.Bosch se još više nagnuo u prtljažnik. Vidio je da se zapjenjena krv osušila u mrtvačevim ustima i nosu. Kosa mu je bila slijepljena od krvi koja se raširila po ramenima i po prostiraču u prtljažniku, prekrivši ga zgrušanom masom. Vidio je rupicu kroz koju se krv cijedila na šljunak ispod vozila. Nala-zila se tridesetak centimetara od čovjekove glave, a činilo se da je pravilno izrezana u metalnom podlošku na mjestu gdje je prostirač bio presavijen. To nije bila rupa od metka. Vjerojatno se radilo o odvodu ili rupi stoje ostala iza vijka koji se zbog vibracija odvio i ispao.U kaši što je činila stražnji dio čovjekove glave, Bosch je vidio dvije jasne penetracije nazubljenih rubova na donjem dijelu lubanje - zatiljne izbočine - znanstveni mu je naziv odmah pao na pamet. Previše obdukcija, pomislio je. Kosa blizu rana bila je spržena od plinova koji eksplodiraju iz cijevi pi-štolja. Na vlasištu su se vidjeli tragovi baruta. Hici iz neposredne blizine. Nije vidio nikakve izlazne rane. Vjerojatno je riječ o mecima kalibra dvadeset dva, pretpostavio je. Poskakuju unutra poput špekula koje ubaciš u praznu staklenku.Bosch je podigao glavu i vidio da je unutrašnjost poklopca prtljažnika poprskana krvlju. Dugi je trenutak proučavao mrlje, a zatim je koraknuo unatrag i uspravio se. Sad je procjenjivačkim pogledom proučavao cijeli prtljažnik, a u mislima je stavljao kvačice na zamišljeni popis. Budući da na stazi što je vodila do čistine nisu nađene kapljice krvi, nema sumnje da je čovjek ubijen ovdje u prtljažniku. Ipak, bilo je mnogo nepoznanica. Zašto ovdje? Zašto nema cipele i čarape? Zašto su spone maknute s njegovih zapešća? Zasad je ta pitanja potisnuo u stranu.- Potražili ste lisnicu? - upita, ne gledajući svoje partnere.- Još ne - odgovori Edgar. - Prepoznaješ ga?Bosch je prvi put pogledao lice kao lice. Ondje se još uvijek nalazio izraz straha. Čovjek je zatvorio oči. Znao je što ga čeka. Bosch se pitao je li ona bijela tvar u njegovim očima osušena suza.- Ne, a ti?- Ne. Ionako je previše nejasno.Bosch oprezno podigne stražnji dio kožnate jakne, ali nije vidio lisnicu u stražnjim džepovima mrtvačevih hlača. Potom je rastvorio jaknu i ugledao13

lisnicu u unutrašnjem džepu na kojem se nalazila etiketa prodavaonice muške odjeće FredHaber. Bosch je u džepu također vidio ovitak zrakoplovne karte. Drugom je rukom posegnuo onamo i izvadio dva predmeta iz džepa.- Zatvori prtljažnik - reče i odmakne se.Edgar ga je zatvorio poput ukopnika koji zatvara lijes. Bosch potom pođe do svoje aktovke, čučne i na nju stavi dva predmeta.Najprije je otvorio lisnicu. U pregradcima na lijevoj strani nalazio se niz kreditnih kartica, a ispod prozirne plastike na desnoj bila je vozačka dozvola. Ime na vozačkoj dozvoli glasilo je Anthony N. Aliso.- Anthony N. Aliso - reče Edgar. - Skraćeno Tony. TNA. TNA Productions.Adresa je bila iz Hidden Highlandsa, sićušne enklave podalje od Mul-hollanda, u Hollywood Hillsu. To je jedno od onih mjesta koja su okružena zidovima i imaju stražarsku kućicu u kojoj se netko nalazi dvadeset četiri sata dnevno, najčešće policajci PLA-e, umirovljeni ili oni koji nisu na dužnosti. Adresa se dobro slagala s rolls-royceom.Bosch je potom otvorio dio za novac i našao snop novčanica. Ne vadeći ih, pobrojio je dvije novčanice od sto dolara i devet od dvadeset. Glasno je izgovorio iznos da bi ga Riderica mogla zapisati. Zatim je otvorio ovitak zrakoplovne tvrtke. Unutra je našao priznanicu za jednosmjernu kartu leta American Airlinesa iz Las Vegasa za LAX, u 22.05 u petak. Ime na karti bilo je istovjetno onome na vozačkoj dozvoli. Bosch je provjerio stražnji džepić ovitka, ali nije bilo nikakve naljepnice ili klamericom pričvršćenog papirića koji bi ukazivali na činjenicu da je vlasnik karte čekirao prtljagu. Zainteresiran, Bosch je ostavio lisnicu i kartu na aktovci, te pošao pogledati kroz prozore u unutrašnjost automobila.- Nema prtljage?- Nikakve - reče Riderica.Bosch se vratio do prtljažnika i ponovno podigao poklopac. Pogledavši tijelo, prstom je zakvačio lijevi rukav jakne i povukao ga prema gore. Na zapešću se nalazio zlatan sat Rolex. Brojčanik je bio okružen sićušnim dijamantima.- Sranje.Bosch se okrene. Javio se Edgar. -Stoje?- Želiš da pozovem OOK?- Zašto?- Digićko ime, nema pljačke, dva metka u potiljak. To je naručeno ubojstvo, Harry. Morali bismo pozvati OOK.-Još ne.- Odmah ti mogu reći da će Bullets baš to htjeti učiniti.- Vidjet ćemo.Bosch ponovno procjenjivački odmjeri tijelo, pomno se zagledavši u iskrivljeno, okrvavljeno lice. Zatim zatvori prtljažnik.14Odmakne se od automobila i pode do ruba čistine. S tog se mjesta>ao fantastičan pogled na grad. Gledajući na istok preko prostranog. ilywooda, mogao je vidjeti nebodere centra grada u laganoj izmaglici.Vidio je da su svjetla Dodger stadiona upaljena za utakmicu u sumrak.'qersi su mjesec dana prije kraja sezone posve izjednačeni s Coloradom. » Bosch je u unutrašnjem džepu sakoa imao ulaznicu. No znao je da ju je ponio sa sobom samo iz puste želje. Večeras neće prići ni blizu stadiona. Također je znao da Edgar ima pravo. Umorstvo je po svemu podsjećalo na mafijaški obračun. Treba obavijestiti OOK, Odjel za organizirani kriminal - ako i ne preuzmu istragu, a onda barem da pomognu savjetom. No Bosch je to odgađao. Prošlo je mnogo vremena otkako je imao slučaj. Nije ga se još želio odreći.Opet je pogledao prema Bowlu. Činilo mu se da su sva mjesta popunjena, a mnoštvo je sjedilo u eliptičnoj formaciji što se penjala uza suprotno brdo. Sjedala najudaljenija od školjke za glazbu bila su na najvišim dijelovima brda i gotovo u istoj razini s čistinom na kojoj je rolls parkiran. Bosch se pitao koliko ga ljudi u tom trenutku promatra. Ponovno je pomislio na dilemu s kojom je suočen. Mora pokrenuti istragu. No kad bi pred takvom publikom izvukao tijelo, znao je da bi se podigla velika buka zbog loše slike pred javnošću što bi je takav potez stvorio gradu i policiji.Činilo se da mu Edgar ponovno čita misli.- Dovraga, Harry, bit će im svejedno. Na džez festivalu prije nekoliko -odina jedan se par pola sata seksao na ovom mjestu. Kad su završili, pri-"cdili su im ovacije. Tip je ustao kao od majke rođen i lagano se naklonio.Bosch ga je pogledao kako bi vidio je li ozbiljan.- Čitao sam o tome u Timesu. Rubrika "Samo u L.A.-u".

- Pa, Jerry, ovo je Filharmonija. To su drukčiji ljudi, shvaćaš što mislim? I ne želim da ovo završi u "Samo u L.A.-u", u redu?- U redu, Harry.Bosch pogleda Ridericu. Dosad još gotovo ništa nije rekla.- Što ti misliš, Kiz?- Ne znam. Ti si trojka.Riderica je bila sitna, oko sto pedeset centimetara visoka i četrdeset pet kilograma teška, s pištoljem. Nikad se ne bi probila prije nego što je policija umanjila fizičke zahtjeve kako bi privukla više žena. Imala je svijetlosmedu kožu. Posve ravna kosa bila je kratko ošišana. Nosila je traperice i ružičastu košulju ispod crnog blejzera. Budući da je bila tako sitna, jakna nije uspijevala prikriti 9mm Glock 17 u futroli na desnom boku.Billets mu je rekla daje radila s Ridericom u Pacificu. Riderica je radila na slučajevima pljačke i prijevare, ali su je katkad pozivali da surađuje na ubojstvima u kojima je bilo financijskih aspekata. Billets je rekla da Riderica može raščlaniti mjesto zločina jednako dobro kao i većina iskusnih detektiva iz Odjela za umorstva. Povukla je neke konce kako bi dobila odobrenje za premještaj Riderice, ali se već rezignirano pomirila s činjenicom da15neće dugo ostati u Odjelu. Riderica je u usponu. Njezin manjinski status udruže] s činjenicama da je dobra u svojem poslu i ima anđela čuvara u Parker centru -Billets nije bila sigurna tko je to - praktički jamči da će njezin boravak u Holly woodu biti kratak. To je tek malo konačnog stjecanja iskustva prije nego štc pode u centar, u Staklenu kuću.- Što je sa SPG-om? - upita Bosch.- Pričekala sam s tim - reče Riderica. - Mislila sam da ćemo se ovdj« neko vrijeme zadržati prije micanja automobila.Bosch kimne glavom. Očekivao je da će to reći. Službena policijske garaža obično je posljednja na popisu onih koje treba pozvati. Samo je odugovlačio, pokušavajući donijeti odluku dok je postavljao pitanja na koje je već znao odgovore.Na koncu je ipak odlučio što će učiniti.- Dobro, nazovi ih - reče. - Reci im neka odmah dođu. I reci im neka dovezu platformu. U redu? Čak i ako su negdje u blizini, neka se vrate. Reci im da moraju doći s platformom. U mojoj aktovci imaš mobitel.- Dobro - reče Riderica.- Zašto platforma, Harry? - upita Edgar. Bosch ne odgovori.- Preselit ćemo cijelu predstavu - reče Riderica.- Što? - iznenadi se Edgar.Riderica pođe do aktovke, ne odgovorivši mu. Bosch je suspregnuo smiješak. Znala je što on čini, te je počeo shvaćati o kakvoj je darovitosti Billets govorila. Izvadio je cigaretu i pripalio je. Upotrijebljenu je šibicu stavio u celofan na kutiji cigareta i vratio je u džep sakoa.Dok je pušio, opazio je da je zvuk na rubu čistine, odakle je mogao gledati ravno dolje u Bowl, mnogo jasniji. Nakon nekoliko trenutaka čak je uspio prepoznati djelo što ga izvode.- Seherezada - reče.- Što kažeš, Harry? - upita Edgar.- Glazba. Zove se Seherezada. Jesi lije ikad slušao?- Nisam siguran ni da je sada čujem. Ima tako mnogo odjeka, čovječe. Bosch pucne prstima. Odjednom mu je nešto palo na pamet. U mislimaje vidio luk ispod kojeg se nalazio ulaz u studio, repliku pariškog Slavoluka pobjede.- Ona adresa na Melroseu - reče. - To je blizu Paramounta. Jedan od onih manjih studija odmah u blizini. Mislim da je Archway.- Da? Mislim da imaš pravo. Tada im je prišla Riderica.- Platforma stiže - reče im. - Trebali bi stići za petnaest minuta. Provjerila sam kakva je situacija s Odjelom za znanstvena istraživanja i medicinskim istražiteljem. Također stižu. OZI ima nekoga tko je upravo završio obradu slučaja u Nichols Canyonu, te bi trebali odmah stići.16- Dobro - reče Bosch. - Je li netko od vas dvoje prošao cijelu priču s pozornikom?- Samo preliminarno - reče Edgar. - Nije naš tip. Odlučili smo ga prepustiti trojci.Te su riječi zapravo značile da je Edgar osjetio rasnu netrpeljivost kojom je Powers zračio prema njemu i Riderici.- Dobro, ja ću ga preuzeti - reče Bosch. - Želim da vas dvoje dovršite ucrtavanje, a zatim još jednom pretražite okolno područje. Ovoga puta zamijenite mjesta.Shvatio je da im je upravo rekao ono što im nije trebao govoriti.

- Oprostite. Znate što vam je činiti. Samo kažem da u ovome moramo biti oprezni i temeljiti. Imam osjećaj da će to biti osam za deset.- Što ćemo s OOK-om? - upita Edgar.- Rekao sam ti, još ne.- Osam za deset? - reče Riderica, a na licu joj se pojavio zbunjen izraz.- Slučaj osam za deset - reče joj Edgar. - Slučaj neke slavne osobe. Slučaj studija. Ako je to neka poznata faca iz industrije, netko iz Archwaya, umiješat će se mediji. Naveliko. Mrtvac u prtljažniku rollsa je vijest. Mrtvac iz industrije u prtljažniku rollsa je velika vijest.-Archway?Bosch ih je ostavio ondje dok ju je Edgar upoznavao sa životnim činjenicama kad je riječ o umorstvu, medijima i filmskom svijetu Hollywooda.Bosch je polizao prste da bi ugasio cigaretu, a zatim je opušak uvukao ispod celofanskog omota kraj šibice. Polako se počeo vraćati duž četiristo metara do Mulhollanda, ponovno pretražujući pošljunčenu cestu. No, po šljunku i u obližnjem grmlju bilo je toliko smeća da je bilo nemoguće znati je li nešto - opušak cigarete, pivska boca, upotrijebljeni kondom - povezano s rollsom ili nije. Najpozornije je tražio krv. Kad bi na cesti našao krv koja bi se mogla povezati sa žrtvom, to bi značilo da je ubijen negdje drugdje i ostavljen na čistini. Ako nema krvi, to vjerojatno znači da se ubojstvo dogodilo baš ondje.Dok je bezuspješno tražio, shvatio je da se osjeća opušteno, možda čak sretno. Vratio se na svoje mjesto i opet se bavi odabranom misijom. Svjestan činjenice da je muškarac u prtljažniku morao umrijeti da bi se on tako osjećao, brzo je potisnuo osjećaj krivnje. Čovjek bi završio u tom prtljažniku bez obzira na to je li se Bosch vratio u Odjel za umorstva ili nije.Kad je Bosch stigao do Mulhollanda, ugledao je vatrogasna vozila. Bila su dva, a oko njih je stajala skupina vatrogasaca, očito nešto čekajući. Pripalio je još jednu cigaretu i pogledao Powersa.- Imaš jedan problem - reče pozornik.-Što?17GradskaPrije nego je Powers odgovorio, prišao mu je jedan od vatrogasaca. Is glavi je imao bijelu kacigu zapovjednika vatrogasne jedinice.- Vi ste glavni? - upita.- Jesam.- Zapovjednik Jon Friedman - reče. - Imamo problem.- Slušam.- Koncert u Bowlu trebao bi završiti za devedeset minuta. Nakon tog imamo vatromet. Problem je u tome što ovaj momak kaže da ondje dolj imate mrtvaca i mjesto zločina. U tome je problem. Ako ne možemo do< onamo i postaviti zaštitu od vatrometa, vatrometa neće ni biti. Ne možem ga dopustiti. Ako mi nismo na položajima, cijela bi padina ovih brežuljak mogla planuti od jedne zalutale rakete. Shvaćate što mislim?Bosch je opazio kako se Powers zlobno smijulji njegovoj dilemi. Bose ga je ignorirao i usredotočio se na Friedmana.- Zapovjednice, koliko vam vremena treba da sve postavite?- Najviše deset minuta. Samo moramo biti ondje prije nego što ispal prvu raketu.- Devedeset minuta?- Sad već oko osamdeset pet. Ondje dolje bit će mnogo bijesnih ljuc ako ne dobiju očekivani vatromet.Bosch je shvatio da se odluke zapravo same nameću.- Zapovjednice, pričekajte ovdje. Otići ćemo za sat i petnaest minut; Nemojte otkazivati vatromet.- Sigurni ste?- Računajte na to. -Detektive?- Što je, zapovjednice?- Kršite zakon tom cigaretom. - Glavom je pokazao prema grafitim prekrivenom natpisu.- Ispričavam se.Bosch je pošao do ceste i nogom ugasio cigaretu, a Friedman se zaputi natrag k svojim ljudima i radiom javio da se vatromet može održati. Bose je shvatio opasnost i sustigao ga.- Zapovjednice, možete reći da će se vatromet održati, ali nemojte eter javljati ništa o tijelu. Ovdje nam nisu potrebni mediji i helikopteri ko lete naokolo.- Vrijedi.Bosch mu je zahvalio i okrenuo se Powersu.- Ne možeš osloboditi mjesto zločina za sat i petnaest - reče Powers. Čak nije stigao ni medicinski istražitelj.- Meni prepusti brigu o tome, Powers. Jesi li već štogod napisao?

- Još nisam. Bavio sam se ovim ljudima. Pomoglo bi da netko od vas im prenosivi radio-telefon.- Zašto mi onda ne ispričaš sve od početka?18- Što je s njima? - upita Powers i glavom pokaže u smjeru čistine. -Zašto jedno od njih dvoje ne razgovara sa mnom? Edgar i Riderica?- Jer imaju posla. Hoćeš li mi ispričati ili ne?- Već sam ti rekao.- Od početka, Powers. Rekao si mi što si učinio nakon što si provjerio automobil. Što te navelo da ga provjeriš?- Nema se što pričati. Obično prođem ovuda tijekom svakog dežurstva, rastjeram protuhe. - Pokazao je preko Mulhollanda prema vrhu brda. Ondje se nalazio niz kuća, uglavnom na konzolnim gredama, duž vrha brda. Izgledale su poput kamp kućica koje vise u zraku. - Ljudi iz onih kuća cijelo vrijeme zovu postaju. Kažu da ovdje dolje ima logorskih vatri, pijančevanja, sotonizma, tko zna čega sve. Valjda im to kvari pogled. A ne žele da im bilo što kvari taj pogled vrijedan milijun dolara. Zato ja dolazim ovamo i rastjerujem smeće. Uglavnom probisvijeti iz Valleyja koji ne znaju što će sa sobom. Vatrogasna je jedinica nekoć imala lokot na onim vratima, ali netko ih je razvalio. To je bilo prije šest mjeseci. Gradu je potrebno najmanje godinu dana da ovdje gore nešto popravi. Dovraga, tražio sam baterije za moju džepnu svjetiljku prije tri mjeseca i još uvijek čekam. Da ih nisam sam kupio, jebenu bih noćnu smjenu odradio u mraku. Gradu je svejedno. Ovaj grad...- Dakle, što je bilo s rollsom, Powers? Nemojmo se udaljavati od teme.- Da, pa, obično prolazim ovuda kad se smrači, ali zbog koncerta u Bowlu danas sam svratio ranije. Tada sam vidio rolls.- Došao si samoinicijativno? Nije bilo nikakvih pritužbi iz onih kuća tamo gore?- Ne. Danas sam pošao tek tako. Zbog koncerta. Pretpostavio sam da bi moglo biti uljeza.-Je li ih bilo?- Nekolicina. Ljudi koji su čekali glazbu. Ali ne uobičajena gomila. To je rafinirana glazba, pretpostavljam da se tako može reći. Ipak sam ih rastjerao, a kad su otišli, ostao je rolls. Ali nije bilo vozača.- Zato si ga provjerio.- Da, i taj mi je zadah poznat, čovječe. Otvorio sam polugom prtljažnik i ugledao ga. Mrtvaca. Zatim sam se povukao i pozvao profesionalce.U načinu na koji je izgovorio posljednju riječ osjetio se sarkazam. Bosch je to ignorirao.- Ljudi koje si rastjerao, imaš li njihova imena?- Ne. Kao što sam ti rekao, rastjerao sam ih, a tada opazio da nitko nije ušao u rolls i odvezao se njime. Tada je već bilo prekasno.-Što je bilo sinoć?- Kako sinoć?- Jesi li sinoć prošao ovuda?- Bio sam slobodan. Dežuran sam od utorka do subote, ali sinoć sam se zamijenio s prijateljem jer on večeras ima nekog posla.19- Što je bilo u petak uvečer? Odmahnuo je glavom.- Petkom je u trećoj smjeni uvijek gužva. Nisam imao vremena za sic bodno obilaženje naokolo, a koliko je meni poznato, nije bilo nikakvih pc živa odavde... te uopće nisam dolazio u ovo područje.- Samo si jurio za radiom?- Cijelu sam noć dobivao pozive. Nisam čak imao ni deset-sedam.- Čak ni stanke za večeru, to je predanost, Powers.- Što bi to trebalo značiti?Bosch je shvatio daje pogriješio. Powersa izjeda frustriranost poslom, on ga je gurnuo predaleko. Powers je opet postao tamnocrven u licu, te j polako skinuo svoje sunčane naočale prije nego stoje progovorio.- Nešto ću ti reći, umišljeni. Ti si upao dok je dobro išlo. Mi ostali? IV smo dobili sranje. Mi... već tako mnogo godina pokušavam dobiti zlatn značku, a imam otprilike jednako izgleda daje dobijem kao onaj tip u rolh -royceu. Ali ja ne zabušavam. Još uvijek dolazim ovamo pet noći u tjednu jurim za radiom. Na vratima automobila piše "Štitimo i služimo", a ja t činim, čovječe. Zato mi nemoj tu srati o predanosti.Bosch je oklijevao dok nije bio siguran da je Powers završio.- Gledaj, Powers, nisam ti želio srati. U redu? Želiš li cigaretu?- Ne pušim.- Dobro, pokušajmo ponovno. - Pričekao je trenutak dok Powers nij vratio naočale na oči i donekle se

smirio. - Uvijek radiš sam?- Ja sam Z automobil.Bosch kimne glavom. Jedinica Zebra. Policajac s raznovrsnim zadaci ma, što znači da prima mnogo poziva, obično onih bezveznih, dok automo bili s dva policajca preuzimaju važnije slučajeve - zanimljivije, možda opasn pozive. Pripadnici jedinice Zebra patroliraju sami i često se kreću cijelim po dručjem postaje. Oni su na razini nadzornika, između narednika i potrkal koji patroliraju određenim dijelovima područja postaje, poznatih kao bazn kola.- Koliko često rastjeruješ ljude odavde?- Jednom ili dvaput na mjesec. Ne znam što se događa u drugim smje nama ili s baznim kolima. Ali usrani pozivi poput ovoga obično idu Z ko lima.- Imaš li kakvih kartica?Kartice su obrasci veličine osam sa dvanaest centimetara koje se služ beno zovu terenski intervjui, ili TI kartice. Policajci su ih ispunjavali kad b zaustavljali sumnjive ljude a nisu imali dovoljno dokaza da ih uhite, ili ka« bi takvo uhićenje - u ovom slučaju za neovlašteno ulaženje na tuđi posjed -bilo gubitak vremena. Američka organizacija za ljudska prava takva je zaus tavljanja nazivala premetačinama.- Imam ih nekoliko, da, u postaji.20- Dobro. Rado bismo ih pogledali ako ih možeš izvući. Isto tako, misliš li da bi mogao pitati policajce u baznim kolima jesu li tijekom posljednjih nekoliko dana ovdje opazili rolls?- Je li ovo trenutak kad bih ti trebao zahvaliti što si mi dopustio da sudjelujem u vašoj velikoj istrazi i zamoliti te da se založiš za mene kod zamjenika šefa detektiva?Bosch je nekoliko trenutaka zurio u njega prije nego što je odgovorio.- Ne, ovo je trenutak kad ja kažem da nam do devet večeras pripremiš kartice, inače ću se obratiti zapovjedniku patrole. I zaboravi na ljude iz baznih kola. Sami ćemo s njima razgovarati. Ne bih želio da propustiš de-set-sedam dvije smjene za redom, Powers.Bosch je krenuo natrag prema mjestu zločina, opet polako hodajući i provjeravajući drugu stranu pošljunčene ceste. Dvaput se morao maknuti sa šljunka u grmlje kako bi prošao policijski kamion, a zatim kombi Odjela za znanstvena istraživanja.Kad je ponovno stigao do čistine, bio je uvjeren da je žrtva ubijena u prtljažniku dok je rolls bio ondje parkiran, jer ni ovoga puta ništa nije našao. Vidio je kako Art Donovan, tehničar OZI-a, i Roland Quatro, fotograf koji je s njim došao, počinju svoj posao. Bosch je prišao Riderici.- Jesi li štogod našao? - upitala je.- Ne. Ti?- Ništa. Mislim da je netko dovezao rolls ovamo, a naš je momak bio u prtljažniku. Zatim je počinitelj izišao iz automobila, otvorio prtljažnik i ispalio mu dva metka u glavu. Zatvorio je prtljažnik i otišao. Netko ga je pokupio na Mulhollandu. Ovdje sve ostaje čisto.Bosch kimne glavom.- Njega?- Pa, zasad se držim postotaka.Bosch je prišao Donovanu, koji je lisnicu i zrakoplovnu kartu spremao u prozirnu plastičnu vrećicu za dokaze.- Art, imamo problem.- Meni govoriš. Baš sam razmišljao kako bih mogao razvući ceradu preko tronožaca za svjetla, ali ne vjerujem da bi se time zatvorio vidik za sve u Bowlu. Neki će zasigurno imati dobar pogled. Pretpostavljam da će im to nadoknaditi otkazivanje vatrometa. To jest, osim ako ne kaniš pričekati s poslom dok predstava ne završi.- Ne, ako to učinimo, neki će nas odvjetnik obrane rastrgati na sudu jer smo odugovlačili. Svi su se odvjetnici školovali na slučaju OJ.-a, Art. Znaš to.- Dakle, što ćemo učiniti?- Samo obavi sve što ovdje moraš obaviti, ali što brže, a tada ćemo sve preseliti u naš hangar. Znaš li ima li sad nekoga ondje?21,- Ne, trebalo bi biti slobodno - polako će Donovan. - Želiš reći da ć sve prenijeti onamo? Tijelo, također?Bosch kimne glavom.- Osim toga, ondje možeš bolje obaviti posao, zar ne?- Svakako. Ali što je s medicinskim istražiteljima? Oni moraju potpis; tako nešto, Harry.- Ja ću se time pozabaviti. Međutim, prije nego što ga stavimo na pte formu, morate sve dobro snimiti za slučaj da se tijekom prijevoza neš pomakne. Isto tako, uzmite čovjekove otiske i dajte ih meni.

- Vrijedi.Dok je Donovan fotografu objašnjavao postupak, Bosch se dogovar; s Edgarom i Ridericom.- U redu, zasad slučaj zadržavamo za sebe. Ako ste imali kakvih pl nova za ostatak večeri, obavite telefonske pozive. Ovo će biti duga noć. E\ kako ćemo podijeliti posao. - Pokazao je prema kućama duž vrha brda. Prvo, Kiz, ti ćeš poći gore i obići sve kuće. Znaš kako to ide. Raspitaj se sje< li se netko da je vidio rolls ili zna koliko je dugo ovdje. Možda je netko či pucnjeve. Možda su odjeknuli uz padinu brda. Želimo utvrditi vrijeme ki se ovo dogodilo. Nakon toga, ja... imaš li mobitel?- Ne. Imam primopredajnik u automobilu.- Ne. Ništa o ovome ne želim stavljati u eter.- Mogu se poslužiti telefonom u nečijoj kući.- Dobro, nazovi me kad završiš, ili ću ti se javiti na dojavljivač kad završim. Ovisno o tome kako će se stvari razvijati, ti i ja ćemo nakon to£ obavijestiti najbližu rodbinu ili njegov ured.Kimnula je glavom. Bosch se okrenuo Edgaru.- Jerry, ti se vraćaš u postaju i radiš odande. Papirologija ovog slučaja tvoja.-Ona je novajlija.- Pa, u tom slučaju, sljedeći se put nemoj pojaviti u majici kratkih n kava. Ne možeš kucati na vrata ovako odjeven.- Imam košulju u automobilu. Preodjenut ću se.- Idući put. Ti ćeš se pozabaviti papirologijom. No prije nego počne želim da Alisa provučeš kroz kutiju i pogledaš što ćeš o njemu naći. Vc začka dozvola izdana je prošle godine, pa će Odjel za motorna vozila ima otisak njegovog palca. Pogledaj može li ga netko usporediti s otiscima što i Art u ovom trenutku uzima. Želim da se identitet što prije potvrdi.- Večeras neće biti nikoga od onih koji rade na otiscima. Art je dežurai On bi to trebao učiniti.- Art će imati drugog posla. Pogledaj možeš li nekoga izvući iz kua Treba nam identifikacija.- Pokušat ću, ali ništa ne mogu...- Dobro. Nakon toga, nazovi sve koji na ovom području rade u baznii kolima i raspitaj se je li netko opazio rolls. Powers, tip gore na cesti, izvu<22će kartice o onima koji se motaju ovuda. Želim da i njih počneš provjeravati. Nakon toga možeš početi rješavati papire.- Sranje, uza sve to, bit ću sretan ako počnem tipkati prije idućeg ponedjeljka.Bosch je ignorirao njegove žalopojke i procjenjivački pogledao oba partnera.- Ja ću ostati uz tijelo. Budem li se dugo zadržao, Kiz, ti pođi provjeriti uredsku adresu, a ja ću se pozabaviti najbližom rodbinom. U redu, je li sve jasno?Riderica i Edgar kimnu glavom. Bosch je vidio da je Edgar još uvijek zbog nečeg razdražen.- Kiz, ti možeš krenuti.Pošla je, a Bosch je pričekao da se dovoljno udalji prije nego što je progovorio.- U redu, Jerry, u čemu je problem?- Samo želim znati hoće li ova ekipa tako funkcionirati. Hoću lija dobivati usrane zadatke dok princeza kliže?- Ne, Jerry, neće biti tako, a mislim da me dovoljno poznaješ i uopće ne bi trebao postavljati takva pitanja. Što je pravi problem?- Ne sviđaju mi se tvoje odluke u ovome, Harry. Sad bismo trebali telefonom razgovarati s Odjelom za organizirani kriminal. Ako nešto podsjeća na slučaj za OOK, onda je to ovo. Mislim da bi ih trebao nazvati, ali mislim da to ne činiš jer si se tek vratio u Odjel za umorstva i dugo si čekao na slučaj. To je problem. - Edgar raširi ruke, kao da želi naglasiti koliko je to očito. - Znaš, ništa ne moraš dokazivati, Harry. I nikad neće uzmanjkati tijela. Ovo je Hollywood, sjećaš se? Mislim da bismo jednostavno trebali predati ovaj slučaj i pričekati idući.Bosch kimne glavom.- Možda imaš pravo - reče. - Vjerojatno imaš pravo. U svemu. No ja sam trojka. Zato ćemo zasad postupati na moj način. Nazvat ću Bullets i reći joj što imamo, a zatim ću nazvati OOK. No čak i ako oni dođu, mi ćemo zadržati dio ovoga. Znaš to. Dakle, učinimo to kako valja. U redu?Edgar nevoljko kimne glavom.- Slušaj - reče Bosch - tvoj je prigovor službeno zabilježen, u redu?- Svakako, Harry.Bosch je tada vidio kako se plavi kombi medicinskih istražitelja zaustavlja na čistini. Tehničar za volanom bio je Richard Matthews. To je bila sretna okolnost. Matthews nije onako teritorijalno nastrojen kao neki drugi, te je Bosch zaključio da će ga uspjeti nagovoriti na plan da se sve zajedno preseli u hangar. Matthews će razumjeti da je to jedina mogućnost.- Javljaj mi se - Bosch reče dok se Edgar udaljavao. Edgar je mrzovoljno mahnuo, ali se nije okrenuo.

Idućih nekoliko trenutaka Bosch je stajao sam usred aktivnosti na mjestu zločina. Shvatio je da doista uživa u svojoj ulozi. Činilo se da ga početak nekogf23slučaja uvijek ovako uzbuđuje, te je bio svjestan koliko mu je to nedostaja i kako je za tim žudio tijekom posljednjih godinu i pol dana.Tada je potisnuo takva razmišljanja i zaputio se prema kombiju med cinskih istražitelja kako bi razgovarao s Matthewsom. Iz Bowla se začt pljesak kad je Seherezada završila.Hangar je bila velika montažna baraka od valovitog lima iz Drugog svjetskog rata koja se nalazila u prostoru za opremu Gradskih službi, h policijske upravne zgrade u Parker centru. Nije imala prozora, već sam garažna vrata dvostruke širine. Unutrašnjost je bila obojena u crno, a svak pukotina kuda je mogla prodirati svjetlost bila je zatvorena. Postojali s debeli crni zastori koji su se mogli navući nakon zatvaranja garažnih vrat, Kad su zastori bili navučeni, unutra je bilo mračno kao u srcu zelenaš, Tehničari koji su ondje radili to su mjesto nazivali "špiljom".Dok se rolls iskrcavao s platforme kamiona, Bosch je svoju aktovk ponio do radne površine u hangaru i izvadio mobitel. Odjel za organiziraj kriminal bio je tajno udruženje unutar većeg zatvorenog udruženja policiji Bosch je veoma malo znao o OOK-u i poznavao je tek nekolicinu detektiv iz te jedinice. OOK je zagonetna sila, čak i za one koji rade u policiji. Mal ih je koji točno znaju što taj odjel radi. A to je, naravno, izazivalo sumnje ljubomoru.Mnogi detektivi OOK-a u detektivskim su službama poznati kao umi; ljeni i oholi. Došli bi i uzimali istrage detektivima kakav je Bosch, ali čest nisu ništa davali zauzvrat. Bosch je vidio kako mnoge istrage nestaju po njihovim vratima, ali nakon toga nije slijedilo podizanje baš mnogo optuš nica. Oni su jedini odjel u policiji koji ima crni fond - što ga na zatvorenor sastanku odobrava šef i policijsko povjerenstvo koje se uglavnom povinuj njegovim željama. Odande je novac nestajao u tmini, za plaćanje doušnik; istraga i moderne opreme. Mnogi njihovi slučajevi također su tako nestajalBosch je telefonisticu zamolio da ga spoji s dežurnim nadzornikor OOK-a. Dok je čekao, opet je pomislio na tijelo u prtljažniku. Anthon Aliso, ako je to on, shvatio je što ga čeka i zatvorio oči. Bosch se nadao d za njega neće biti tako. Nije želio znati.- Halo - reče neki glas.- Da, ovdje Harry Bosch. Ja sam D-trojka na slučaju umorstva u Holl> woodu. S kim razgovaram?- Dom Carbone. Dežuran sam za vikend. Hoćete li mi ga pokvariti?- Možda. - Bosch je razmišljao. Ime mu je bilo neodređeno poznato, a nije znao odakle. Bio je siguran da nikad nisu zajedno radili. - Zato zoverr Možda ćete htjeti ovo pogledati.- Ispričajte mi.- Svakako. Bijelac pronađen u prtljažniku svojeg silver clouda s dva met ka u potiljku. Vjerojatno kalibar dvadeset dva.24-Što još?- Automobil se nalazio na požarnoj cesti koja skreće od Mulhollanda. Ne čini se da je riječ o pljački. Barem ne osobnoj pljački. U lisnici smo našli kreditne kartice i gotovinu, a na ruci skup sat. Dijamanti oko brojčanika.- Ne govorite mi tko je mrtvac. Tko je on?- Još nije potvrđeno, ali...- Samo recite.Boscha je mučilo što glasu s druge strane linije ne može pridružiti lice.- Čini se daje žrtva Anthony N. Aliso, četrdeset osam godina star. Živi u brdima. Čini se da ima nekakvu kompaniju s uredom u jednom od studija na Melroseu, blizu Paramounta. Zove se TNA Productions. Mislim da je to u Archway studiju. Uskoro ćemo znati više.Uslijedila je tišina.- Znači li vam to štogod?- Anthony Aliso. -Da, tako je.- Anthony Aliso.Carbone je polako ponovio ime, kao da je riječ o kvalitetnom vinu što ga kuša prije nego što će odlučiti hoće li prihvatiti bocu ili će ga ispljunuti. Potom je još dugi trenutak šutio.- Ništa mi ne pada na pamet ovako iznebuha, Bosch - na koncu reče. -Mogu obaviti nekoliko poziva. Gdje ćete biti?- U hangaru. On je ovdje s nama, a ja ću se zadržati neko vrijeme.- Kako to mislite, imate čovjekovo tijelo u hangaru?- To je duga priča. Što mislite, kad ćete mi se javiti?- Čim obavim telefonske pozive. Jeste li bili u njegovom uredu?

- Još ne. Obavit ćemo to u neko doba večeras.Bosch mu je dao broj svojeg mobitela, a zatim ga je zatvorio i stavio u džep sakoa. Trenutak je razmišljao o Carboneovoj reakciji na žrtvino ime. Na koncu je zaključio da iz toga ništa ne može zaključiti.Nakon što je cloud smješten u hangaru i vrata su zatvorena, Donovan je navukao zastore. Na stropu su bile fluorescentne lampe koje je ostavio upaljene dok je pripremao opremu. Matthews, tehničar mrtvozornika, i njegova dva pomoćnika, oni koji su nosili trupla, skupili su se oko radnog stola i vadili alat potreban za obradu slučaja.- Harry, neću žuriti oko ovoga, u redu? Najprije ću laserom obraditi prtljažnik i tipa u njemu. Potom ćemo ga izvaditi. Tada ćemo ga namazati i ponovno obraditi laserom. Nakon toga, pozabavit ćemo se ostalim stvarima.- To je tvoja predstava, čovječe. Uzmi vremena koliko ti treba.- Morat ćeš mi pomoći sa štapićem dok budem fotografirao. Roland je morao otići snimati na drugo mjesto.25Bosch je kimnuo glavom i gledao kako tehničar OZI-a stavlja nai časti filtar na fotoaparat Nikon. Remen aparata prebacio je preko gla uključio laser. To je bila kutija veličine otprilike videorekordera s kabel što je vodio do trideset centimetara dugog štapića koji je imao ručki kraja štapića izlazila je snažna narančasta zraka.Donovan je otvorio ormarić i izvadio nekoliko pari sigurnosnih naoč s narančastim staklima, te ih pružio Boschu i ostalima. Posljednji je ] uzeo za sebe. Boschu je također dao par gumenih rukavica.- Na brzinu ću obraditi vanjski dio prtljažnika, a tada ću ga otvoril reče Donovan.Baš kad je Donovan prišao kutiji s prekidačima da ugasi svjetlo na stroj oglasio se mobitel u Boschovu džepu. Donovan je čekao da se Bosch ]z Zvao je Carbone.- Bosch, nećemo preuzeti slučaj.Harry trenutak ništa nije rekao, a Carbone je također šutio. Donov pritisne prekidač i u prostoriji zavlada mrkli mrak.- Kažete da ne znate za tog tipa - na koncu će Bosch.- Provjerio sam, obavio nekoliko telefonskih razgovora. Čini se da nitko ne poznaje. Nitko ne radi na njemu... Čist je, koliko mi znamo... Rel ste da su ga stavili u prtljažnik i dvaput mu pucali u glavu, je li?... Bose jeste li ondje?- Da, tu sam. Da, dva metka u glavu u prtljažniku.- Mafijaška svirka. -Što?- To je izreka koja je potekla iz Chicaga. Znate, kad srede nekog jai nika, onda kažu: "O, Tony? Ne brini zbog Tonyja. On je sad svirka u p tljažniku. Više ga nećeš vidjeti." Ali stvar je u tome, Bosch, što se ovo r uklapa. Mi ne poznajemo tog tipa. Ljudi s kojima sam razgovarao drže c vas netko želi navesti na pomisao kako je to povezano s organizirani] kriminalom, shvaćate što želim reći?Bosch je gledao kako laserska zraka presijeca tminu i prodornom svje lošću bombardira stražnji dio prtljažnika. Kroz naočale se narančasta boj filtrirala, a svjetlost je bila jarka, intenzivno bijela. Bosch je od rollsa bi udaljen tri metra, ali je vidio istaknute uzorke na poklopcu prtljažnika odbojniku. To ga je uvijek podsjećalo na emisije National Geographica i kojima se podvodna kamera kretala kroz crne oceanske dubine, snopovim svjetlosti obasjavajući potonule brodove ili letjelice. Bilo je nekako sab lasno.- Slušajte, Carbone - reče - zar čak ne želite doći ovamo i pogledati?- Zasad ne. Naravno, nazovite me ako naiđete na nešto, znate, šte ukazuje na mogućnost da nije ovako kako sam vam rekao. Sutra ću još mak provjeriti. Imam vaš broj.26fBosch je potajno bio zadovoljan što ga OOK neće izbaciti sa slučaja, ali ga je ipak čudila takva nezainteresiranost. Brzina kojom je Carbone odbacio slučaj doimala se neobičnom.- Želite li mi dati još neke pojedinosti, Bosch?- Tek počinjemo. Ali nešto bih vas pitao, jeste li ikad čuli da je ubojica sa sobom odnio žrtvine cipele? Isto tako, kasnije je odvezao čovjeka.- Odnio njegove cipele... odvezao ga. Ovaj, sad se ne sjećam, ne. Nikoga posebno. No kao što sam rekao, ujutro ću se raspitati i obavijestiti naše ljude. Ima li još nečeg zanimljivog?Boschu se nije sviđalo to što se događalo. Carbone se doimao previše zainteresiranim, a istodobno je govorio da ga slučaj uopće ne zanima. Rekao je da Tony Aliso nije povezan s organiziranim kriminalom, a ipak je želio pojedinosti. Je li riječ samo o tome da pokušava pomoći, ili iza toga stoji nešto više?- To je otprilike sve što trenutačno imamo - reče Bosch, odlučivši da mu više ništa neće dati besplatno.

- Kao što sam rekao, tek počinjemo.- Dobro, u tom slučaju još ću se malo raspitati ujutro. Nazvat ću ako nešto otkrijem, u redu?-Dobro.- Čut ćemo se kasnije. Ali znate što ja mislim, Bosch? Imate čovjeka koji se vjerojatno spetljao s nečijom ženom. Mnogo puta situacija podsjeća na profesionalno ubojstvo, ali nije tako, shvaćate što mislim?- Da, shvaćam što mislite. Razgovarat ćemo kasnije.Bosch je prišao stražnjoj strani rollsa. Izbliza je vidio da su vijugavi tragovi što ih je ranije opazio pod laserskim snopom najvjerojatnije nastali zbog brisanja krpom. Činilo se daje cijeli automobil bio obrisan.No kad je Donovan štapićem prešao preko odbojnika, laser je otkrio djelomični otisak cipele na kromu.-Je li netko...- Nije - reče Bosch. - Nitko nije onamo stavio nogu.- Onda dobro. Drži štapić na otisku.Bosch ga je poslušao, a Donovan se sagnuo i snimio nekoliko fotografija, mijenjajući ekspozicije kako bi bio siguran da će dobiti barem jednu jasnu snimku. Radilo se o prednjoj polovici stopala. Na tabanu se vidio okrugli uzorak od kojeg su se pružale linije poput zraka sunca. Donji je luk bio poprijeko presječen jednom linijom, a zatim ga je prekidao rub odbojnika.- Tenisica - reče Donovan. - Možda radnička cipela.Nakon što je to fotografirao, opet je pošao štapićem oko prtljažnika, ali nije našao ništa osim tragova brisanja.- U redu - reče Donovan. - Otvori ga.Bosch je uz pomoć malene džepne svjetiljke stigao do vozačevih vrat sagnuo se kako bi povukao polugu za otvaranje prtljažnika. Uskoro nak< toga u hangaru se osjetio zadah smrti.Boschu se činilo da se tijelo nije pomaknulo tijekom vožnje. No žrtva izgledala demonski pod oštrom laserskom svjetlošću, lica gotovo poput kc tura, slična čudovištima naslikanim fluorescentnim bojama u kućama str ha u luna-parku. Krv se doimala crnom, a djelići kosti u nazubljenoj ra svjetlucali su na jarkom kontrastu.Na žrtvinoj su odjeći zablistale malene dlake i sićušne niti. Bosch uzeo pincetu i plastičnu bočicu sličnu onoj u kojoj se drži hrpa srebrnjak Oprezno je s odjeće pokupio te komadiće potencijalnih dokaza i spremio u bočicu. To je bio mukotrpan posao, a zapravo neće dati rezultata. Znao da se takvi sićušni djelići mogu u svako doba naći na bilo kome. Česta p java.Kad je završio, reče Donovanu:- Stražnji dio jakne. Podigao sam ga kad sam tražio lisnicu.- U redu, vrati ga natrag.Bosch je to učinio, a baš ondje, na Alisovu boku, nalazio se još jedž otisak stopala. Podudarao se s otiskom stopala na odbojniku, ali nije b djelomičan. Na peti se nalazio još jedan okrugli uzorak s linijama popi sunčevih zraka. U donjem luku bilo je nešto što je izgledalo poput nazi\ marke cipela, ali nije se moglo pročitati.Bez obzira na to hoće li identificirati cipelu, Bosch je znao da je 1 korisno otkriće. Značilo je da je oprezni ubojica počinio grešku. Bare) jednu. Ako ništa drugo, to je budilo nadu da bi moglo biti još grešaka, što 1 ga na koncu moglo dovesti do ubojice.- Uzmi štapić.Bosch je to učinio, a Donovan je fotoaparatom opet obavio svoje.- Samo snimam ovo da bismo dokumentirali, ali skinut ćemo jakn prije nego što odnesu tijelo - reče.Zatim je Donovan laserskom zrakom prešao po unutrašnjoj strani pol lopca prtljažnika. Tu je laser osvijetlio brojne otiske prstiju, uglavnom oti; ke palčeva, gdje bi netko stavio ruku da poklopac drži otvoren dok uki cava i iskrcava stvari. Mnogi su otisci preklapali jedni druge, što je značil da su stari, a Bosch je odmah znao da vjerojatno pripadaju žrtvi.- Snimit ću to, ali nemoj se ničemu nadati - reče Donovan.- Znam.Kad je završio, Donovan je štapić i fotoaparat stavio na lasersku kutij i rekao:- U redu, zašto ne bismo ovog momka izvadili odande, ispružili ga i n brzinu pregledali prije nego što ga odnesu?Ne čekajući odgovor, opet je upalio fluorescentne lampe na stropu, a s\ su rukama pokrili oči kad ih je zaslijepila jarka svjetlost. Nekoliko trenutak28kasnije, nosači tijela i Matthews prišli su prtljažniku i počeli premještati truplo na crnu plastičnu vreću što su je raširili na nosilima.- Ovaj je tip mlitav - rekao je Matthews dok su spuštali tijelo.

- Da - reče Bosch. - Što misliš?- Četrdeset dva do četrdeset osam. Ali čekaj da obavim neka testiranja i vidim što imamo.No Donovan je najprije ponovno ugasio svjetla i prešao štapićem preko tijela, od glave prema dolje. Tragovi suza u kutovima očiju blistali su na svjetlosti. Na mrtvačevu je licu bilo nekoliko dlačica i vlakana, a Bosch ih je marljivo pokupio. Također se vidjela neznatna ogrebotina visoko na desnoj jagodicnoj kosti. Bila je skrivena dok je tijelo u prtljažniku ležalo na desnom boku.- Možda gaje netko udario, ili je to nastalo dok su ga gurali u prtljažnik - reče Donovan.Dok se zraka pomicala niz prsa, Donovan se uzbudio.- Dakle, vidi ovo.Pod laserskim je snopom blistala mrlja koja se doimala poput komplet-nog otiska šake na desnom ramenu kožnate jakne, te dva zamrljana otiska palčeva, po jedan na svakom reveru. Donovan se sagnuo posve blizu da bi bolje vidio.- Ovo je prerađena koža; ne apsorbira kiseline iz otisaka. Ovo je pravi pomak, Harry. Da je ovaj momak na sebi imao bilo što drugo, zaboravi. Šaka je izvrsna. Ovi palčevi nisu... Mislim da ih možemo podići uz malo ljepila. Harry, okreni jedan od revera.Bosch je posegnuo za lijevim reverom i oprezno ga okrenuo. S unutrašnje strane nalazila su se još četiri otiska prstiju. Okrenuo je desni rever i ugledao još četiri otiska. Činilo se da je netko pograbio Tonyja Alisa za revere.Donovan zazviždi.- Izgleda daje riječ o dvoje različitih ljudi. Pogledaj veličinu palčeva na reverima i šake na ramenu. Rekao bih da je šaka manja, Harry. Možda ženska. Ne znam. Ali šake koje su ovog momka zgrabile za revere bile su velike.Donovan je uzeo škare iz obližnje kutije s alatom i oprezno odrezao sportsku jaknu s tijela. Potom ju je Bosch držao dok je Donovan pretraživao laserskim štapićem. Osim već uočenih otisaka prstiju i otiska stopala, ništa se drugo nije pojavilo. Bosch je oprezno objesio jaknu preko stolice za pultom i vratio se do tijela. Donovan je laserskom zrakom prelazio po čovjekovim nogama.- Što još? - reče Donovan, ne obraćajući se nikome posebno, osim možda tijelu. - Hajde sada, ispričaj nam priču.Na hlačama je bilo još vlakana i nekoliko starih mrlja. Ništa što bi se činilo značajnim, sve dok nisu stigli do manšeta. Bosch je raširio manšetu na desnoj nogavici, a u naboru se nalazila velika nakupina prašine i vlakana.29Isto tako, pod laserskom je zrakom svjetlucalo pet sićušnih zlatnih truna Bosch ih je oprezno uzeo pincetom i stavio u drugu plastičnu bočicu, lijeve je manšete uzeo još dva slična trunka. -Što je to?- Nemam pojma. Izgleda poput blještavih ukrasa ili tako nešto. Donovan je zrakom prešao preko bosih nogu. Bile su čiste, po čemtBosch zaključio da su žrtvine cipele skinute nakon što su ga ugurali u p ljažnik rollsa.- U redu, to je sve - reče Donovan.Svjetla su se opet upalila, a Matthews se dao na posao. Rotirao je zg bove, otkopčao košulju da bi procijenio podljeve krvi ispod kože, otvar žrtvine oči i okretao mu glavu. Donovan je hodao naokolo, čekajući da n tvozornikov tehničar završi kako bi on mogao nastaviti lasersku predsta-\ Prišao je Boschu.- Harry, želiš li zdip o ovome? -Zdip?- Znanstveno divlje intuitivno pogađanje.- Da - začuđeno će Bosch. - Daj mi zdip.- Pa, mislim da je netko morao maknuti ovog tipa. Veže ga, strpa prtljažnik i doveze do one požarne ceste. Tip je još uvijek živ, u redu? Zati naš počinitelj izlazi, otvara prtljažnik, stavlja nogu na odbojnik spreman obav posao, ali ne može se zavući unutra dovoljno da cijev prisloni uz kost, zna To mu je bilo važno. Da posao obavi kako treba. Zato nogu stavlja na b< ovog jadnika, naginje se više unutra i bum, bum, gase se svjetla. Sto misliš?Bosch kimne glavom.- Mislim da ima nečega u tome. - Već je i sam došao do sličnog za ljučka, ali je pošao i dalje. - Kako se onda vratio? - upita.- Kamo?- Ako je taj tip cijelo vrijeme bio u prtljažniku, onda je počinitelj voz rolls. Ako je on vozio rolls, kako se onda vratio do mjesta gdje je presre Tonyja?- Tu je ona druga osoba - reče Donovan. - Na jakni imamo dva različii otiska. Netko je mogao slijediti rolls. Žena. Ona koja je stavila ruku r žrtvino rame.Bosch kimne glavom. Već je razmišljao o svemu tome, ali nije mu se sv dalo nešto u scenariju što ga je Donovan ispleo. Nije bio siguran o čemu j riječ.

- U redu, Bosch - prekine ih Matthews. - Želiš li to čuti večeras ili će čekati izvještaj?- Večeras - reče Bosch.- Onda dobro, slušaj. Podljevi krvi bili su fiksni i nisu se mijenjali. Tijel nitko nije micao nakon što je srce prestalo raditi. - Pogledao je podmeta30za papir. - Da vidimo, što još? Imamo devedeset posto mrtvačke ukočenosti, zamućenje rožnice i sklisku kožu. Mislim da se uza sve to može reći da je riječ o četrdeset osam sati, možda dva sata manje. Javi nam ako ot-kriješ neke markere, pa ćemo možda biti precizniji.- Vrijedi - reče Bosch.Znao je da kad kaže markere, Matthews misli na podatke o žrtvinu posljednjem danu, o tome što je posljednje jeo i kada, te bi medicinski istražitelji mogli točnije odrediti vrijeme smrti proučavanjem probavljeno-sti hrane u želucu.- Predajemo vam ga - Bosch reče Matthewsu. - Imaš li neku ideju o tome kad će biti obdukcija?- Ovo je kraj blagdanskog vikenda. To je loše za tebe. Posljednje što sam čuo, zasad imamo dvadeset sedam ubojstava u okrugu. Ovaj vjerojatno neće doći na red prije srijede, ako budeš imao sreće. Nemoj nas zvati, mi ćemo zvati tebe.- Da, to sam već čuo.No Bosch se ovoga puta nije uzrujavao zbog odugovlačenja. U ovakvim slučajevima obdukcije obično nisu donosile nikakva iznenađenja. Prilično je jasno kako je žrtva umrla. Pitanje je zašto i tko je to učinio.Matthews i njegovi pomoćnici iznijeli su truplo, a Bosch i Donovan ostali su sami uz rolls. Donovan je bez riječi zurio u automobil, proučavajući ga na način na koji matador promatra bika s kojim će se boriti.- Otkrit ćemo njegove tajne, Harry.Tada se oglasio Boschov mobitel, te ga je izvadio iz džepa sakoa i otvorio. Zvao je Edgar.- Imamo identifikaciju, Harry. Aliso je.- To si utvrdio pomoću otisaka?- Da. Mossier kod kuće ima faks. Sve sam mu poslao i on je usporedio otiske.Mossier je jedan od OZI-evih ljudi za latentne otiske.- Usporedio ih je s otiskom palca u Odjelu za motorna vozila?- Tako je. Isto tako, izvukao sam cijeli komplet Tonyjevih otisaka iz starog uhićenja zbog nagovaranja na blud. Mossier je i to pogledao. To je Aliso.- U redu, dobro obavljeno. Sto još imaš?- Kao što sam rekao, provjerio sam ga. Prilično je čist. Samo to uhićenje zbog nagovaranja na blud još sedamdeset pete. No ima još nekoliko stvari. Njegovo se ime pojavljuje jer su mu u ožujku provalili u kuću. Također postoji nekoliko sudskih postupaka protiv njega. Kršenje ugovora, takve stvari. Niz prekršenih obećanja i bijesnih ljudi, Harry. To su dobri motivi.- O čemu je riječ u slučajevima?- To je sve što zasad imam, samo općenite podatke. Morat ću izvući slučajeve kad odem u zgradu suda.- Dobro. Jesi li provjerio na Odjelu za nestale osobe?f31- Da, jesam. Nitko nije prijavio njegov nestanak. Imaš li ti ondje nešto- Možda. Moguće je da smo imali sreće. Čini se da ćemo imati otiske tijela. Dva kompleta.- S tijela? To je sjajno. -S kožnate jakne.Bosch je osjetio da je Edgar uzbuđen. Ako otisci ne pripadaju počin telju, oba su detektiva znala da će zasigurno biti dovoljno svježi da prip, daju ljudima koji su vidjeli žrtvu malo prije smrti.- Jesi li nazvao OOK? Bosch je čekao to pitanje.- Da. Ne žele se miješati. -Što?- Tako su rekli. Barem zasad. Dok ne nađemo nešto što bi ih mog zanimati.Bosch se pitao vjeruje li Edgar da ih je doista nazvao.- To se ne uklapa, Harry.- Da, pa, možemo jedino raditi svoj posao. Je li ti se javila Kiz?- Još nije. S kim si razgovarao u OOK-u?- S nekim čovjekom po imenu Carbone. On je dežuran.- Nikad nisam čuo za njega.- Pa, nisam ni ja. Moram poći, Jerry. Javi mi ako štogod saznaš. Čim je Bosch prekinuo vezu, vrata hangara su se otvorila i ušla je pručnica Grace Billets. Brzo je pogledom preletjela prostoriju i ugleda Donovana kako radi u

automobilu. Zamolila je Boscha neka iziđe, a on tada shvatio da nije zadovoljna.Zatvorila je vrata nakon što je izišao. Imala je četrdesetak godina, a poslu je provela otprilike jednako mnogo vremena kao i Bosch, ali nik nisu zajedno radili prije nego što mu je postala šeficom. Bila je sredi građe, a crvenkastosmeđu kosu nosila je kratko ošišanu. Nije stavljala šm ku. Odjeća joj je bila posve crna - traperice, majica kratkih rukava i blejz Također je nosila crne kaubojske čizme. Njezin jedini ustupak ženstvene bio je par zlatnih naušnica u obliku koluta. Njezino držanje nije bilo us pak ničemu.- Što se događa, Harry? Premjestio si tijelo u automobilu?- Morao sam. Bilo je ili to ili izvući ga iz automobila pred oko de tisuća ljudi koji bi gledali nas umjesto vatromet.Bosch je potanko objasnio situaciju, a poručnica je bez riječi slušć Kad je završio, kimnula je glavom.- Ispričavam se - reče. - Nisam znala pojedinosti. Čini se da ti je to I jedina mogućnost.Boschu se to sviđalo kod nje. Nije uvijek bila u pravu i bila je spren to priznati.- Hvala, poručnice.- Dakle, što imamo?32FKad su se Bosch i poručnica Billets vratili u hangar, Donovan se nalazio za jednim od radnih stolova gdje je radio na kožnatoj jakni. Objesio ju je na žicu u praznom akvariju od četiristo litara, a zatim je unutra ubacio paketić za ispitivanje otisaka. Kad se paketić otvori, izlučuje cijanoakrilne pare koje se spajaju s aminokiselinama i masnoćama otisaka prstiju, a potom se kristaliziraju. Time ističu brazde i spirale, te ih čine vidljivijima i spremnima za fotografiranje.- Kako izgleda? - upita Bosch.- Doista dobro. Izvući ćemo nešto iz toga. Pozdrav, poručnice.- Pozdrav i vama - odvrati poručnica Billets.Bosch je shvatio da se ona ne može sjetiti Donovanova imena.- Slušaj, Art - reče - kad izvučeš te otiske, pošalji ih u laboratorij, a zatim nazovi mene ili Edgara. Pobrinut ćemo se da ih netko ondje obradi pod šifrom tri.Šifra tri za patrole je značila da su odobrena svjetla i sirene. Bosch je želio da se otisci brzo obrade. Zasad im je to najbolji trag.- Vrijedi, Harry.- Što je s rollsom? Smijem li ući?- Pa, nisam još posve završio. Smiješ ući. Samo pazi.Bosch je počeo pretraživati unutrašnjost automobila. Najprije je pogledao u džepove na vratima i sjedalima, ali ništa nije našao. Provjerio je pepeljaru i vidio da je prazna, bez trunčice pepela. Zaključio je da žrtva očito nije pušila.Billets je stajala u blizini, samo promatrajući. Uzdigla se do položaja šefice detektivskog ureda ponajprije zahvaljujući svojoj sposobnosti organizacije, a ne kao istražiteljica. Znala je kad treba samo gledati i ne smetati.Bosch je pogledao ispod sjedala, ali ni ondje nije našao ništa zanimljivo. NTa koncu je otvorio pretinac za rukavice, a odande je ispao malen kvadratni papir. To je bila priznanica parkirališta zrakoplovne tvrtke. Držeći papirić za ugao, Bosch ga je odnio do stola i rekao Donovanu neka potraži otiske prstiju kad bude imao vremena.Vratio se do automobila i u pretincu našao ugovor o kupnji automobila i prometnu dozvolu, servisnu knjižicu vozila i malenu kutiju s alatom u kojoj se nalazila i džepna svjetiljka. Ondje se također nalazila dopola potrošena tuba Preparata H, lijeka za hemoroide. Činilo se neobičnim držati je na takvom mjestu, ali Bosch je pretpostavio da je Aliso želio imati lijek pri ruci tijekom dugih vožnji.Svaki je predmet iz pretinca spremio u posebnu vrećicu, a dok je to činio, opazio je još jednu bateriju u kutiji alata. To mu se učinilo čudnim jer je džepna svjetiljka očito radila na dvije baterije. Jedna rezervna ne bi bila od velike koristi.Pritisnuo je prekidač džepne svjetiljke. Nije radila. Skinuo je poklopac. Samo je jedna baterija kliznula van. Pogledavši u cijev, Bosch je opazioplastičnu vrećicu. Izvukao ju je uz pomoć kemijske olovke. Sadržavala j dvadesetak smeđih kapsula. Poručnica priđe bliže.- Praskalice - reče Bosch. - Amil nitrat. Navodno pomažu čovjeku d, mu se digne i ostane tako. Znaš, poboljšava orgazam. - Odjednom je osjetii potrebu objasniti da se njegovo znanje ne temelji na osobnom iskustvu. -Naišao sam na to u nekim drugim slučajevima.Kimnula je glavom. Donovan im je prišao, noseći priznanicu parkira lista u plastičnoj omotnici.- Dvije mrlje. Ništa na čemu se može raditi.Bosch je uzme. Potom druge plastične vrećice s dokaznim materijalon odnese do pulta.

- Art, uzet ću priznanicu, praskalice i servisnu knjižicu vozila, u redu?- Može.- Ostavit ću ti avionsku kartu i lisnicu. Malo ćeš ubrzati rad na otiscimt s jakne, i što još? O, da, iskrice. Što misliš?- Nadam se, sutra. Ostala ću vlakna također pogledati, ali to će vjerojatno biti samo za eliminaciju.To je značilo da će materijal što su ga prikupili ostati u spremištu nakon što ga Donovan na brzinu pregleda, a postat će važan jedino ako budu imali osumnjičenika. Tada će se upotrijebiti za povezivanje osumnjičenika s mjestom zločina ili će ga eliminirati iz kruga sumnjivih.Bosch uzme veliku kuvertu s police, unutra stavi sav dokazni materijal što će nositi sa sobom, a zatim kuvertu spremi u aktovku i zatvori je. Zaputi se prema zastoru zajedno s poručnicom.- Drago mi je da smo se ponovno vidjeli, Art - reče ona.- Meni također, poručnice.- Želiš li da nazovem garažu da dođu po automobil?- Ne, još ću se zadržati ovdje - reče Donovan. - Moram upotrijebiti usisivač, a možda ću se sjetiti još nečega. Ja ću se za to pobrinuti, Harry.- Dobro, čovječe, čujemo se kasnije.Bosch i poručnica Billets iziđu iz hangara. Vani je pripalio cigaretu i pogledao prema mračnom nebu bez zvijezda. Poručnica je također pripalila.- Kamo? - pitala je.- Najbližoj rodbini. Želiš li poći sa mnom? To je uvijek zabavno. Nasmiješila se na njegov sarkazam.- Ne, mislim da ću to preskočiti. No prije nego pođeš, što misliš o svemu tome, Harry? Želim reći, OOK ne želi ni pogledati slučaj, to me nekako zabrinjava.-1 mene. - Povukao je dugi dim i ispuhnuo ga. - Imam osjećaj da će ovo biti težak slučaj. Osim ako oni otisci ne ukazu na nešto korisno. To je zasad naš jedini pravi trag.- Pa, reci svojim ljudima neka svi dođu u osam da vidimo što imamo.34- Neka to bude u devet, poručnice. Mislim da bismo dotad trebali dobiti nešto o otiscima od Donovana.- Dobro, onda u devet. Vidimo se, Harry. I odsad nadalje, kad ovako razgovaramo, znaš, neslužbeno, zovi me Grace.- Svakako, Grace. Želim ti ugodnu večer.Otpuhnula je dim uz kratak zvuk koji je zavučio kao početak smijeha.- Misliš, ono što je od nje ostalo.Dok se vraćao do Mulholland Drivea i Hidden Highlandsa, Bosch je nazvao Rideričin dojavljivač, a zatim ga je ona nazvala iz jedne od kuća što ih je obilazila. Rekla je da se nalazi u posljednjoj kući iz koje se vidi čistina gdje je rolls bio parkiran. Rekla mu je da je našla samo jednog stanovnika koji se sjetio da je bijeli rolls-royce vidio sa stražnjeg trijema svoje kuće u subotu ujutro oko deset. Isti je stanovnik također vjerovao da automobil nije bio ondje u petak uvečer kad je sjedio na trijemu i promatrao zalazak sunca.- To se slaže s vremenom što ga je odredio medicinski istražitelj, a i s avionskom kartom. Mislim da je riječ o petku uvečer, nakon što je stigao iz Vegasa. Vjerojatno dok se s aerodroma vraćao kući. Nitko nije čuo pucnjeve?- Koliko sam do sada saznala, nije. U dvije kuće nije bilo nikoga. Namjeravala sam se vratiti i opet pokušati.- Možda ćeš ih sutra naći. Sad idem u Hidden Highlands. Mislim da bi trebala poći sa mnom.Dogovorili su se da će se naći ispred ulaza u stambeno naselje gdje je živio Aliso, te Bosch zatvori mobitel. Želio je da Kiz bude s njim kad Ali-sovu najbližu rodbinu obavijesti o njegovoj smrti jer bi joj koristilo da nauči mračnu rutinu, a i zato jer su postoci govorili u prilog tome da najbližu rodbinu treba smatrati mogućim osumnjičenicima. Uvijek je dobro uza se imati svjedoka kad se prvi put razgovara s osobom koja bi kasnije mogla postati optuženikom.Bosch pogleda na sat. Bilo je gotovo deset. Obavještavanje obitelji zacijelo znači da u žrtvin ured neće stići prije ponoći. Nazvao je komunikacijski centar i telefonistici dao adresu na Melroseu, zamolivši je neka potraži podatke. Rekla mu je da je riječ o Archway Pictures, kako je Bosch pretpostavio. Znao je da im se malo osmjehnula sreća. Archway je studio srednje veličine koji uvelike iznajmljuje urede i prostore za snimanje neovisnim filmskim stvarateljima. Koliko je Bosch znao, još od šezdesetih godina nije stvarao vlastite filmove. Sreća je bila u tome što je ondje poznavao nekog iz osiguranja. Chuckie Meachum bio je detektiv u Odjelu za pljačke i umorstva te je prije nekoliko godina otišao u mirovinu i preuzeo posao pomoćnika direktora osiguranja wArchwayu. Pomoći će im da lakše uđu. Bosch je razmišljao treba li nazvati i urediti da ih Chuckie Meachum čeka u studiju,35ali je odustao od toga. Zaključio je kako je najbolje da nitko ne zna dolazi, sve dok ne stigne onamo.

Petnaest minuta kasnije stigao je u Hidden Highlands. Rideričin je £ tomobil bio parkiran na bankini uz Mulholland. Bosch je zaustavio autom bil i ona je sjela kraj njega. Zatim je skrenuo na prilaznu cestu uz kući čuvara. To je bila malena građevina od cigle, a unutra je radio samo jed čuvar. Hidden Highlands možda jest malo bogatiji, ali se ne razlikuje pi više od mnogih drugih malenih, imućnih i prestrašenih enklava smješter u brdima i dolinama oko Los Angelesa. Zidovi i ulaz, stražarnice i privat snage osiguranja tajni su sastojci takozvanog lončića za taljenje južne Ka fornije.Čuvar u plavoj odori izišao je iz kućice noseći podmetač za papir, Bosch je već izvadio i otvorio svoju lisnicu sa značkom. Čuvar je bio vise mršav muškarac ispijena, siva lica. Bosch ga nije poznavao, premda je postaji čuo da su čuvari koji ovdje rade uglavnom pozornici iz hollywoo skog odjela, koji nisu na dužnosti. U prošlosti je znao vidjeti ponude honorarni posao na oglasnoj ploči ispred sobe dežurstva.Čuvar je lakonski odmjerio Boscha, namjerno ne gledajući značku.- Mogu pomoć? - najzad reče.- Želim poći u dom Anthonyja Alisa.Dao mu je adresu na Hillcrestu koja se nalazila na vozačkoj dozvc žrtve.- Vaša imena?- Detektiv Harry Bosch, PLA. Piše ovdje. Ovo je detektivka Kizm Rider.Ispružio je lisnicu sa značkom, ali čovjek ju je i dalje ignorirao. Čuvar nešto zapisivao na svoj podmetač za papir. Bosch je vidio da na njegov pločici na prsima piše Nash. Također je vidio da na limenoj znački pis KAPETAN.- Očekuju vas kod Alisa?- Ne bih rekao. Riječ je o policijskom poslu.- U redu, ali moram javiti da dolazite. Pravila stambenog naselja, znat- Volio bih da to ne učinite, kapetane Nash.Bosch se nadao da će njegovo korištenje čuvareve titule pridobiti č( vjeka. Nash je trenutak razmislio.- Ovako ćemo - reče. - Vi pođite onamo, a ja ću smisliti neki razlog 2 odgađanje poziva na nekoliko minuta. Samo ću reći da sam večeras ovdj sam i imao sam mnogo posla, ako bude pritužbi.Koraknuo je unatrag i pružio ruku kroz otvorena vrata stražarske ki cice. Pritisnuo je gumb na unutrašnjem zidu i rampa se podigla.- Hvala, kapetane. Radite u hollywoodskoj postaji?Bosch je znao da ne radi. Zaključio je da Nash uopće nije policajac. Nij imao hladne policajčeve oči. No Bosch mu je podilazio, za slučaj da kasnij postane važan izvor informacija.36- Ne - reče Nash. - Ovdje radim puno radno vrijeme. Zato su me postavili za kapetana straže. Svi ostali rade honorarno, iz hollywoodske postaje ili su šerifi iz zapadnog Hollywooda. Ja organiziram smjene.- Kako ste se onda našli u noćnoj smjeni u nedjelju uvečer?- Svima dobro dođe malo prekovremenog s vremena na vrijeme. Bosch kimne glavom.- Tu imate pravo. Hillcrest, gdje je to?- O, da, zaboravio sam. Skrenite u drugu ulicu lijevo. To je Hillcrest. Aliso stanuje u šestoj kući s desne strane. S bazena se pruža lijep pogled na grad.- Jeste li ga poznavali? - upita Riderica, sagnuvši se kako bi vidjela Nasha kroz Boschov prozor.- Alisa? - reče Nash, pa se i on sagne da bi je pogledao. Trenutak je razmislio. - Zapravo, nisam. Samo onoliko koliko poznajem ljude koji ovuda prolaze. Pretpostavljam da sam ja za njih isto što i čovjek koji čisti bazene. Opazio sam da ste pitali jesam li ga poznavao. Hoću li imati prilike?- Pametan čovjek, gospodine Nash - reče Riderica.Uspravila se, završivši razgovor. Bosch se čovjeku zahvalio kimanjem glave i krenuo prema Hillcrestu. Dok je prolazio kraj širokih, njegovanih tratina oko kuća veličine stambenih zgrada, ispričao je Riderici što je saznao u hangaru i od Edgara. Također se divio imanjima kraj kojih su prolazili. Mnoga su bila okružena zidovima ili visokim živicama koje su izgledale kao da ih svakog jutra šišaju. Zidovi unutar zidova, pomislio je Bosch. Pitao se što \ lasnici čine sa svim svojim prostorom, osim što ga prestrašeno čuvaju.Trebalo im je pet minuta da nadu Alisovu kuću u slijepoj ulici na vrhu brda. Prošli su kroz otvorenu vrata imanja sa zdanjem u tudor stilu, smještenog iza kružnog kolnog prilaza napravljenog od sivih kamenih ploča. Bosch je uzeo svoju aktovku, izišao iz automobila i pogledao kuću. Bila je impozantne veličine, ali stil gradnje nije bio ništa osobito. Ne bi želio takvu kuću, čak ni kad bi imao novca.Nakon što je stigao do vrata i pritisnuo zvono, pogledao je Ridericu.- Jesi li ikad ranije ovo radila?- Ne. Ali odrasla sam u L.A.-u. Bila sam u blizini kad su ljudi primali ujesti.Bosch kimne glavom.

- Ne želim omalovažavati to iskustvo, ali ovo je drukčije. Nije važno ono vto čuješ, već ono što opaziš.Bosch ponovno pritisne osvijetljeno dugme zvonca. Čuo je zvuk zvona u kući. Pogledao je Ridericu i vidio da kani postaviti neko pitanje, ali tada je jedna žena otvorila vrata.- Gospoda Aliso? - upita Bosch. -Da?37- Gospođo AJiso, ja sam detektiv Harry Bosch iz PLA-e. Ovo je m partnerica, detektivka Kizmin Rider. Moramo s vama razgovarati o vaš mužu.Pružio joj je lisnicu sa značkom, a ona ju je uzela. Obično to nisu čir Obično bi ustuknuli ili gledali u značku kao daje riječ o nekom neobični i fascinantnom predmetu što ga ne treba dotaknuti.- Ne razumijem... - Prekinula se kad se u velikoj kući iza nje ogla telefon. - Hoćete li me trenutak ispričati? Moram...- To je vjerojatno Nash iz stražarske kućice. Rekao je da nas m( najaviti, ali je iza nas bilo nekoliko automobila. Pretpostavljam da smo 1 brži od njega. Trebali bismo ući i razgovarati s vama, gospodo.Koraknula je unatrag i širom otvorila vrata. Izgledala je pet do de godina mlađa od muža. Mogla je imati četrdesetak godina, privlačna, tam ravne kose i vitka tijela. Imala je mnogo šminke na licu za koje je Bos pretpostavio da je već nekoliko puta bilo pod kirurškim nožem. Ipak, t obzira na šminku, izgledala je umorno, ispijeno. Opazio je da joj je 1 rumeno, kao da je možda pila. Na sebi je imala svijetloplavu haljinu koja isticala njezine noge. Preplanule i još uvijek čvrstih mišića. Bosch je z; ljučio da su je nekoć smatrali veoma lijepom, ali je sad u onoj fazi kad že vjeruje da njezina ljepota prolazi - čak i ako nije tako. Možda je zato na jela toliko šminke, pomislio je Bosch. Ili možda zato jer još uvijek očeki da se njezin muž pojavi.Bosch je zatvorio vrata nakon što su ušli, te su slijedili ženu u veli dnevnu sobu s apsurdnom mješavinom modernih grafika na zidovim, francuskih antikviteta na debelom bijelom sagu. Telefon je još uvijek z\ nio. Ponudila je Boschu i Riderici neka sjednu, a zatim je kroz dnevnu so pošla u drugi hodnik te ušla u prostoriju koja je mogla biti radna soba. Č je kako se javila na telefon, rekla Nashu da nije važno što kasni i spust slušalicu.Tada se vratila u dnevnu sobu i sjela na kauč presvučen tkaninon prigušenim cvjetnim uzorkom. Bosch i Riderica sjeli su u naslonjače s isti uzorkom. Bosch je na brzinu pogledao naokolo, ali nije vidio nikakve u kvirene fotografije. Samo umjetnička djela. To je uvijek najprije tražio k je brzo želio procijeniti nečiji odnos.- Oprostite - reče. - Nisam čuo vaše ime.- Veronica Aliso. Sto je s mojim mužem, detektive? Je li ozlijeđen? Bosch se nagne naprijed. Bez obzira koliko je puta to činio, nikad se ninaviknuo i nikad nije bio siguran da to čini na pravi način.- Gospođo Aliso... veoma mi je žao, ali vaš je muž mrtav. Žao mi je < vam to moram reći.Pozorno ju je promatrao, a ona nekoliko trenutaka ništa nije rekJ Instinktivno je prekrižila ruke pred sobom i sagnula lice iskrivljeno u boli grimasu. Nije bilo suza. Još ne. Bosch je iz iskustva znao da dolaze odmah38čira bi otvorili vrata i vidjeli ga, odmah bi znali - ili mnogo kasnije, kad bi shvatili daje noćna mora stvarnost.- Ne shvaćam... Kako se to dogodilo? - pitala je, zureći u pod.- Pronađen je u svom automobilu. Netko je pucao u njega.- U Las Vegasu?- Ne. Ovdje. Ne daleko odavde. Čini se da se vraćao kući s aerodroma kad... kad ga je netko nekako zaustavio. Još nismo sigurni. Njegov je automobil nađen na sporednoj cesti što vodi od Mulholland Drivea. Dolje, kraj Bowla.Još ju je malo promatrao. Još uvijek nije podigla pogled. Bosch je osjetio kako ga obuzima osjećaj krivnje. Osjećao je krivnju jer ovu ženu nije gledao sa suosjećanjem. Previše je često radio ovo da bi bilo što osjećao. Promatrao ju je tražeći lažne postupke. U tim je situacijama njegova sumnjičavost bila jača od sućuti. Morala je biti.- Mogu li vam nešto donijeti, gospodo Aliso? - upita Riderica. - Vode? Imate li kave? Želite li štogod jače?- Ne. Dobro mi je. Hvala vam. Samo, to je užasan šok.- Jesu li djeca u kući? - upita Riderica.- Ne, mi... nema djece. Znate li što se dogodilo? Je li ga netko opljačkao?- To pokušavamo otkriti - reče Bosch.- Naravno... Možete li mi reći, je li bilo mnogo bolova?- Ne, nije bilo bolova - reče Bosch.Pomislio je na suze u očima Tonyja Alisa. Odlučio je da joj to neće spominjati.

- Sigurno je teško, vaš posao - reče žena. - Govoriti ljudima takve stvari.Kimnuo je glavom i pogledao u stranu. Sjetio se starog policijskog vica o najlakšem načinu obavještavanja najbliže rodbine. Kad gospoda Brown otvori vrata, ti kažeš: "Jeste li vi udovica Brown?"Opet je pogledao udovicu Aliso.- Zašto ste pitali je li se to dogodilo u Las Vegasu? -Jer je ondje bio.- Koliko dugo je trebao ostati ondje?- Ne znam. Nikad nije imao određeno vrijeme za povratak. Uvijek je kupovao karte bez točnog vremena za let natrag, pa se mogao vratiti kad je htio. Uvijek je govorio da će se vratiti kad ga sreća napusti.- Imamo razloga vjerovati da se u Los Angeles vratio u petak uvečer. Njegov je automobil pronađen tek večeras. To su dva dana, gospođo Aliso. Jeste li ga za to vrijeme pokušali nazvati u Las Vegasu?- Ne. Obično nismo razgovarali dok je ondje boravio.- Koliko je često odlazio onamo?- Jednom ili dvaput mjesečno.- Koliko je ostajao?39- Dva i više dana, a jednom je ondje proveo cijeli tjedan. Kao što sai rekla, sve je ovisilo o tome kako mu je išlo.-1 nikad ga niste zvali dok je ondje boravio? - upita Riderica.- Rijetko. Uopće ga nisam zvala ovoga puta.- Je li onamo odlazio zbog posla ili zadovoljstva? - upita Bosch.- Uvijek mi je govorio da je riječ o jednome i drugome. Rekao je da s mora sastati s investitorima. Ali to je bila ovisnost. To sam ja mislila. Voli se kockati i to sije mogao priuštiti. Zato je odlazio onamo.Bosch je kimnuo glavom, ali nije znao zašto.- Ovaj posljednji put, kad je otišao?- Krenuo je u četvrtak. Nakon što je otišao iz studija.- Znači, zadnji put ste ga vidjeli...?- U četvrtak ujutro. Prije nego što je otišao u studio. Odande je krenu na aerodrom. Bliže je.- A vi niste imali pojma kad bi se mogao vratiti.To je izgovorio kao tvrdnju. Mogla ju je opovrgnuti ako je to željela.- Iskreno rečeno, večeras sam se počela pitati. Obično ne treba mnogi vremena da ono mjesto isprazni čovjekove džepove. Činilo mi se da se mali predugo zadržao, da. Ali nisam ga pokušala naći. I tada ste vi došli.- Sto je ondje volio igrati?- Sve. Ali najviše poker. To je jedina igra u kojoj ne igrate protiv kuće Kuća uzima postotak, ali igrate protiv drugih igrača. Tako mi je jednon objasnio. Samo što je druge igrače nazivao šmokljanima iz Iowe.- Je li ondje uvijek bio sam, gospodo Aliso?Bosch je spustio pogled na svoju bilježnicu i pretvarao se da zapisujs nešto važno, a da njezin odgovor to nije. Znao je da je to kukavički. "- Ne bih znala.- Jeste li ikad išli s njim?- Ne volim se kockati. Ne sviđa mi se taj grad. To je užasno mjesto Mogu ga dotjerivati koliko god žele, ali to je ipak grad poroka i kurvi. Ne samo seksualne vrste.Bosch je proučavao hladan gnjev u njezinim tamnim očima.- Niste odgovorili na pitanje, gospodo Aliso - reče Riderica. -Koje pitanje?- Jeste li ikad išli s njim u Las Vegas?- U početku, da. No bilo mi je dosadno. Već godinama nisam bila ondje- Je li vaš muž imao bilo kakvih ozbiljnih dugova? - upita Bosch.- Ne znam. Ako jest, nije mi rekao. Možete me zvati Veronica.- Nikad niste pitali uvaljuje li se u nevolje? - upita Riderica.- Pretpostavljala sam da će mi reći ako dođe do toga.Svoje je tvrde tamne oči sad okrenula prema Riderici, a Bosch je osjetio kako mu se s ramena diže golemi teret. Veronica Aliso dobacila im je izazov.40- Znam da me to vjerojatno čini nekom vrstom osumnjičenika, ali svejedno mi je - reče. - Vi morate obaviti svoj posao. Zasigurno vam je očito da moj muž i ja... recimo samo da smo dijelili životni prostor. Dakle, što se tiče vaših pitanja o Nevadi, ne bih vam znala reći je li bio milijun na dobitku ili na gubitku. Tko zna, možda je imao sreću. No mislim da bi se hvalisao da se to dogodilo.

Bosch je kimnuo glavom i pomislio na tijelo u prtljažniku. Nije izgledalo da pripada čovjeku koji je imao bilo kakve sreće.- Gdje je odsjedao u Las Vegasu, gospodo Aliso?- Uvijek u Mirageu. To znam. Vidite, stolova za poker nema u svim kockarnicama. Mirage ima otmjen stol za poker. Uvijek je govorio neka nazovem onamo ako ga moram zvati. Neka tražim da me spoje s prostorijom za poker ako ga nema u sobi.Bosch je nekoliko trenutaka zapisivao te podatke. Iz iskustva je znao da je tišina često najbolji način da se navede ljude na priču i razotkrivanje. Nadao se da Riderica shvaća kako namjerno ostavlja razdoblja tišine u razgovoru.- Pitali ste je li onamo odlazio sam. -Da?- Detektive, vjerujem da ćete tijekom svoje istrage zasigurno saznati da je moj muž bio ženskar. Tražim samo jedno od vas, molim vas, nastojte te informacije držati podalje od mene. Jednostavno ne želim znati.Bosch je kimnuo glavom, a zatim je trenutak šutio dok je sređivao misli. Kakva je to žena koja ne želi znati, pitao se. Možda takva koja već zna. Podigao je glavu i njihovi su se pogledi ponovno sreli.- Osim kockanja, je li vaš muž imao nekih drugih problema, koliko je vama poznato? - upita. - Povezanih s poslom, financijskih?- Koliko ja znam, nije. Ali on je vodio brigu o financijama. Ne bih vam znala reći kakva je naša trenutačna situacija. Kad mije trebao novac, tražila sam od njega, a on je uvijek govorio neka unovčim ček i kažem mu iznos. Imam poseban račun za kućanske troškove.Ne dižući pogleda sa svoje bilježnice, Bosch reče:- Još samo nekoliko pitanja, pa ćemo vas zasad ostaviti na miru. Je li vaš muž imao nekih neprijatelja za koje vi znate? Nekoga tko bi mu želio nauditi?- Radio je u Hollywoodu. Ondje se zabijanje noža u leđa smatra um-letnošću. Anthony je u tome bio vješt poput svih ostalih koji se dvadeset pet godina bave filmskom industrijom. To očito znači da vjerojatno ima ljudi kojima se zamjerio. Ali tko bi tako nešto učinio, doista ne znam.- Automobil... rolls-royce je u zakupu produkcijske kompanije uArch-■\ ay studiju. Koliko je dugo ondje radio?- Njegov je ured ondje, ali on nije radio za Archway. TNA Productions je njegova... bila je njegova vlastita kompanija. Jednostavno je unajmio ured41i mjesto na parkiralištu Archwaya. No s Archwayem je imao otprilike 01 liko veze koliko je imate i vi.- Recite nam nešto o njegovoj kompaniji - reče Riderica. - Je li pro vodio filmove?- Na neki način. Moglo bi se reći da je počeo na veliko, a završio malo. Prije otprilike dvadeset godina producirao je svoj prvi film. Umjetni plašta. Ako ste ga gledali, onda ste u manjini. Filmovi o borbi s bikovii nisu popularni. No kritika gaje dobro prihvatila, prikazivao se na filmsk festivalima, a zatim u umjetničkim kućama, što je bio dobar početak njega.Rekla je da je Aliso uspio napraviti još dva filma. Ali nakon toga n gove su se produkcijske i moralne vrijednosti srozavale, pa je na koncu pi ducirao niz komercijalnih, nekvalitetnih gluposti.- Ti su filmovi, ako ih želite tako nazvati, zapaženi jedino po brc obnaženih grudi u njima - rekla je. - U filmskoj se industriji to naziva "za hama za video". Povrh toga, Tony je bio prilično uspješan u literarnoj ari traži.-Što je to?- Bio je špekulant. Uglavnom scenariji, ali je radio i s rukopisima, k< kad knjigama.- Kako je s njima špekulirao?- Kupovao ih je. Uzimao autorska prava. Zatim, kad bi postali vrijed ili bi autor stekao slavu, izbacio bi ih na tržište. Znate li tko je Michael J John?Ime je zvučalo poznato, ali Bosch nije znao odakle. Odmahnuo je gl vom. Riderica je učinila isto.- On je jedan od trenutačno najpopularnijih scenarista. Za godinu dvije određivat će trendove u studijima. On je šlag na torti, ako se mo; tako reći.- U redu.- Pa, prije osam godina, dok se još školovao, bio je gladan, pokušavć je naći agenta i privući pozornost studija. Moj je muž bio jedan od strvinai koji su kružili nad njim. Vidite, filmovi mojeg muža bili su tako niskobudž< tni da su ih snimali, režirali i pisali studenti. Stoga je poznavao škole i zns je prepoznati darovitost. Prepoznao je nadarenost Michaela St. Johna. Je< nom, kad je bio očajan, za dvije tisuće dolara prodao je Anthonyju prava r tri svoja studentska scenarija. Danas se sve što na sebi ima St. Johnovo irr prodaje za barem šesteroznamenkaste iznose.- Sto je s tim piscima, kako oni to podnose?- Ne baš dobro. St. John je pokušavao otkupiti svoje scenarije.- Mislite li da je on mogao ubiti vašeg muža?

- Ne. Pitali ste me što je radio i ja sam vam rekla. Ako pitate tko bi g želio ubiti, ne znam.Bosch opet nešto zapiše.ii- Spomenuli ste da je, kad je otišao u Las Vegas, rekao da se mora sastati s investitorima - reče Riderica.-Da.- Možete li nam reći tko su oni?- Šmokljani iz Iowe, pretpostavljam. Ljudi koje bi upoznao i nagovorio da investiraju u neki film. Začudili biste se koliko ljudi objeručke prihvaća priliku da budu dio hollywoodskog filma. A Tony je bio dobar trgovac. Znao je film s budžetom od dva milijuna prikazati kao nastavak djela Prohujalo s vihorom. Mene je uspio uvjeriti.-Kako to?- Nagovorio me da prihvatim ulogu u jednom od njegovih filmova. Tako sam ga upoznala. Prikazao je to kao da ću biti nova Jane Fonda. Znate, seksi ali pametna. Film se snimao u studiju. Samo što je redatelj bio ovisan o kokainu, scenarist nije znao pisati, a film je bio tako loš da nikad nije ni dospio na tržište. To je bila sva moja karijera, a Tony više nikad nije snimio takav film. Ostatak života snimao je smeće za video.Osvrnuvši se prostorijom visokog stropa ispunjenom slikama i namještajem, Bosch reče:- Čini se da mu nije išlo loše.- Ne, nije - odgovorila je. - Mislim da na tome moramo zahvaliti onim ljudima iz Iowe.Njezina je gorčina bila mučna. Bosch spusti pogled na svoju bilježnicu, samo da je ne bi morao gledati.- Toliko pričanja - rekla je tada. - Treba mi malo vode. Želite li vi nešto?- Voda je dovoljna - reče Bosch. - Brzo ćemo završiti.- Detektivko Rider?- Ništa, hvala.- Odmah ću se vratiti.Kad je ona izišla, Bosch je ustao i razgledao dnevnu sobu na način koji je govorio da ga zapravo ne zanima. Ništa nije rekao Riderici. Stajao je kraj pomoćnog stolića i promatrao staklenu figuricu gole žene kad se Veronica Aliso vratila i donijela dvije čaše ledene vode.- Samo vam želim postaviti još nekoliko pitanja o prošlom tjednu - reče Bosch.- Dobro.Popio je nekoliko gutljaja i ostao stajati.- Što bi vaš muž ponio u Las Vegas, mislim na prtljagu.- Samo laganu putnu torbu.- Kako izgleda?- To je torba za preko ramena, znate, preklapa se. Zelena sa smeđim kožnatim ukrasima i remenjem. Na njoj se nalazila pločica s imenom.43- Je li sa sobom ponio aktovku ili nekakve poslovne papire?- Da, aktovku. To je jedna od onih aluminijskih, četvrtastog oblik Znate, lagane su, ali ih se ne može silom otvoriti ili tako nešto. Zar je prtlja nestala?- Nismo sigurni. Znate li gdje je držao ključ aktovke?- Na privjesku za ključeve. Zajedno s ključevima automobila.U rollsu ili kod Alisa nije bilo ključeva automobila. Bosch je shvatio < ih je netko možda uzeo zato da otvori aktovku. Odložio je čašu kraj staklei figurice i opet je pogledao. Potom je počeo u bilježnicu zapisivati opis a tovke i putne torbe.- Je li vaš muž nosio vjenčani prsten?- Nije. Međutim, nosio je veoma skup sat. Rolex. Ja sam mu ga dala.- Sat mu nisu uzeli. -Oh.Bosch podigne pogled s bilježnice.- Sjećate li se što je vaš muž imao na sebi u četvrtak ujutro? Kad ste; zadnji put vidjeli?- Hm, običnu odjeću... ovaj, nosio je bijele hlače, plavu košulju i spoi sku jaknu.- Sportsku jaknu od crne kože? -Da.- Gospođo Aliso, sjećate li se jeste li ga zagrlili ili poljubili za pozdra\ Činilo se da ju je to uznemirilo, a Bosch je odmah požalio zbog načhna koji je postavio pitanje.- Žao mije. Želim reći da smo na jakni našli otiske prstiju. Na ramen Ako ste ga onoga dana kad je otišao dotaknuli, to bi moglo objasniti otisk

Trenutak je šutjela, a Bosch je pomislio da će napokon zaplakati. > ona samo reče:- Možda jesam, ali ne sjećam se... mislim da ipak nisam.Bosch je otvorio svoju aktovku i potražio karton za otiske prstiju. Naše ga je u jednom od džepova. Izgledao je poput dijapozitiva, ali sredina je bi dvostruko preklopljena s tintom između. Na A stranu se mogao pritisni palac, a na B stranu drugi prst.- Želim uzeti otisak vašeg palca da bismo ga usporedili s otiskom skim tim s jakne. Ako ga niste dotaknuli, onda bi to mogao biti dobar trag za naPrišla mu je i on je pritisnuo njezin desni palac u sredinu kartona. Kć je završio, pogledala je svoj palac.- Nema tinte.- Da, to je zgodno. Uredno je. Počeli smo ih koristiti prije nekolil godina.- Otisak na jakni, je li pripadao ženi? Podigao je glavu i trenutak joj se zagledao u oči.- To nećemo znati sve dok ne nađemo odgovarajući otisak.44Dok je spremao kartončić s otiskom u aktovku, opazio je vrećicu za dokaze u kojoj su se nalazile praskalice. Izvadio ju je i podigao tako da je gospođa Aliso može vidjeti.- Znate li što je ovo?Suzila je oči i odmahnula glavom.- Praskalice amil nitrata. Neki ih ljudi koriste za poboljšanje svoje seksualne izvedbe i zadovoljstva. Znate li je li ih vaš muž ikad koristio?- Našli ste ih kod njega?- Gospođo Aliso, više bih volio da samo odgovarate na moja pitanja. Znam da je to teško, ali ima nekih stvari koje vam još ne mogu reći. Reći ću '.am kad budem mogao. Obećavam.- Ne, nije ih koristio... sa mnom.- Žao mije što moramo biti tako osobni, ali želimo uhvatiti osobu koja je to učinila. Oboje to želimo. Dakle, vaš je muž bio deset do dvanaest godina stariji od vas. - Sad je bio velikodušan. - Je li imao problema sa >cksom? Postoji li mogućnost da je koristio praskalice bez vašeg znanja?Okrenula se i pošla natrag do kauča. Sjela je i rekla:- Ne bih znala.Sad je Bosch suzio oči. Sto je pokušavala reći? Njegova je šutnja djelovala. Odgovorila je prije nego stoje morao pitati, ali dok je govorila, gledala je ravno u Ridericu, a neizgovorena poruka je glasila da bi Riderica, kao žena, mogla suosjećati s njom.- Nisam imala... mislim da se u ovakvim prilikama kaže seksualnih odnosa. Moj muž i ja... gotovo dvije godine.Bosch kimne glavom i pogleda svoju bilježnicu. Stranica je bila prazna, ah nije se mogao natjerati da zapiše najnoviji podatak dok ih ona gleda. Zatvorio je bilježnicu i spremio je.- Želite me pitati zašto, zar ne?Samo ju je pogledao, a ona je odgovorila s određenom notom prkosa u glasu:- Izgubio je zanimanje.- Jeste li sigurni?- To mi je rekao u lice. Bosch kimne glavom.- Gospođo Aliso, žao mi je zbog smrti vašeg muža. Također mi je žao »smo vam morali postavljati tako osobna pitanja. No bojim se da će ih biti ; kako istraga bude napredovala.- Razumijem.- Ima još jedna stvar koja me zanima.- Da, o čemu je riječ?- Je li vaš muž imao ured kod kuće? -Da.- Smijemo li ga na brzinu pogledati?45Ustala je, a oni su pošli za njom drugim hodnikom do ureda. Ušli si sobu, a Bosch je pogledao naokolo. Prostorija je bila malena, a namješta sastojao od pisaćeg stola i dva ormarića za spise. Televizor na kolicima s jao je ispred zida s policama. Jednu su polovicu ispunjavale knjige, a na dru su se nalazili scenariji, s naslovima napisanim debelim flomasterom. U jt nom se kutu nalazila torba sa štapovima za golf.Bosch je prišao pisaćem stolu i pogledao ga. Bio je besprijekorno čj Zaobišao ga je i vidio da ima dvije ladice. Otvorio ih je i vidio da je jed prazna, a druga sadrži nekoliko fascikala. Na brzinu je pregledao natpise fasciklima i shvatio da je očito riječ o osobnim financijskim izvještajim poreznim dokumentima. Zatvorio je ladice, zaključivši da ured mogu pi tražiti drugom prilikom.- Kasno je - reče. - Ovo nije pravi trenutak. Međutim, želim da shvat kako ovakve istrage često kreću u mnogim pravcima. No mi moramo s jediti svaki trag. Morat ćemo sutra doći ovamo i pregledati stvari

vaš muža. Vjerojatno ćemo mnogo toga ponijeti sa sobom. Imat ćemo nalog, ] će sve biti u skladu sa zakonom.-Da. Naravno. Ali zar vam ja ne bih jednostavno mogla dati dopušten da uzmete sve što vam je potrebno?- Mogli biste, ali ovako će biti bolje. Govorim o čekovnim knjižicam izvještajima o bankovnim računima, kreditnim karticama, osiguranju, sv Vjerojatno će nam trebati i izvještaji o vašem računu za kućanstvo.- Razumijem. Kad ćete doći?- Još ne znam. Nazvat ću vas prije nego što dođemo. Ili će vas net! drugi nazvati. Znate li je li vaš muž ostavio oporuku?- Da. Oboje smo napravili oporuke. Pohranjene su kod našeg odvjetnik- Prije koliko vremena je to bilo?- Oporuka? O, davno. Prije mnogo godina.- Zamolio bih vas da ujutro nazovete odvjetnika i kažete mu da će nai trebati kopija oporuke. Možete li to učiniti?- Naravno.- Sto je s osiguranjem?- Da, imamo police osiguranja. Odvjetnik, Neil Denton u Century C tyju, čuva i njih.- Dobro, o tome ćemo sutra brinuti. Sad moram zapečatiti ovu proste riju.Vratili su se u hodnik i Bosch je zatvorio vrata. Iz aktovke je izvadio na ljepnicu na kojoj je pisalo:MJESTO ZLOČINAZABRANJEN ULAZNAZOVITE PLA 214 485-4321Bosch je naljepnicu zalijepio preko dovratka. Ako netko uđe u sobu morat će prerezati ili odlijepiti naljepnicu. Bosch će znati.46- Detektive? - Veronica Aliso tiho reče iza njega. Bosch se okrene.- Ja sam osumnjičenica, zar ne?Bosch spremi u džep dva papira što ih je skinuo sa stražnje strane na-;epnice.- Pretpostavljam da su u ovom trenutku svi sumnjivi. Sve ćemo istražiti. \h, da, gospođo Aliso, i vas ćemo istražiti.- Pretpostavljam da ranije nisam smjela biti onako iskrena. Riderica reče:- Ako nemate što skrivati, istina vam ne može nauditi.Bosch je iz dugog iskustva znao da nikad ne treba reći tako nešto. Znao e da su riječi lažne prije nego što ih je izgovorila. Sudeći po kiselom osmi-ehu na licu Veronike Aliso, ona je to također znala.- Jeste li novi u ovome, detektivko Rider? - pitala je, gledajući Boscha.- Ne, gospođo, detektivka sam već šest godina.- Oh. Pretpostavljam da detektiva Boscha ne moram ni pitati.- Gospođo Aliso? - upitno će Bosch.- Veronica.- Postoji još nešto što bismo večeras mogli riješiti. Još uvijek ne znamo kad je točno vaš muž ubijen. No pomoglo bi nam da se usredotočimo na druge stvari ako bismo mogli brzo eliminirati rutinska pitanja...- Želite znati imam li alibi, je li o tome riječ?- Samo želimo znati gdje ste bili posljednjih nekoliko dana i noći. To je rutinsko pitanje, ništa drugo.- Pa, mrzim što vam moram dosađivati pojedinostima iz mojeg života, ali bojim se da su upravo takve, dosadne. Ali osim odlaska u trgovački centar i supermarket u subotu poslije podne, nisam izlazila iz kuće otkako sam u srijedu uvečer večerala s mužem.- Ovdje ste bili sami?- Da... ali mislim da to možete provjeriti kod kapetana Nasha na ulazu u naselje. Oni zapisuju kada tko ulazi i izlazi iz Hidden Highlandsa. Čak i ako je riječ o onima koji tu stanuju. Isto tako, u petak poslijepodne ovdje je bio naš čovjek koji čisti bazen. Mogu vam dati njegovo ime i broj.- To zasad neće biti potrebno. Hvala vam. Ponavljam, žao mi je zbog vaše tragedije. Možemo li nešto sada učiniti za vas?Činilo se da se povlači u sebe. Nije bio siguran je li čula njegovo pitanje.- Dobro sam - na koncu reče.Uzeo je svoju aktovku i zaputio se hodnikom s Ridericom. Protezao se iza dnevne sobe i vodio ih ravno do ulaznih vrata. Cijelom dužinom hodnika na zidovima nije bilo fotografija. To mu se nije činilo normalnim, ali je pretpostavio da u ovoj kući već neko vrijeme ništa nije bilo normalno. Bosch je sobe mrtvih ljudi proučavao onako kako znanstvenici u Gettyju proučavaju slike mrtvih ljudi. Tražio je skrivena značenja, tajne života i smrti.

47Kad su stigli do vrata, Riderica je prva izišla. Potom je izišao Bo osvrnuo se natrag niz hodnik. Veronica Aliso ocrtavala se na svjetlos drugom kraju hodnika. Trenutak je oklijevao. Potom je kimnuo glav udaljio se.Vozili su se u tišini, razmišljajući o obavljenom razgovoru, sve dok stigli do stražarske kućice. Nash je izišao. -Kako je prošlo?- Prošlo je.- Mrtav je, zar ne? Gospodin Aliso. -Da.Nash tiho zazviždi.- Kapetane Nash, ovdje vodite bilješke o tome kad automobili ul< izlaze? - upita Riderica.- Da. Ali ovo je privatan posjed. Trebao bi vam...- Nalog za pretres - reče Bosch. - Da, znamo. No prije nego št potrudimo oko toga, recite mi nešto. Ako se vratim s nalogom, bi li mii bilješke mogle točno reći kad je gospođa Aliso ulazila i izlazila odavc proteklih nekoliko dana?- Ne. Reći ću vam samo kad je njezin automobil ulazio i izlazio.- Shvaćam.Bosch je odvezao Ridericu do njezina automobila, a zatim su ol vozili nizbrdo do postaje hollywoodskog okruga na Aveniji Wilcox. Bose putem razmišljao o Veroniki Aliso i bijesu prema mrtvom mužu što se zirao u njezinim očima. Nije znao kako se to uklapa, te uklapa li se uoj No znao je da će se ponovno vratiti k njoj.Riderica i Bosch nakratko su svratili u postaju kako bi Edgara upoz s razvojem situacije i popili šalicu kave. Bosch je potom nazvao Archw dogovorio se s osiguranjem da Chuckieja Meachuma pozovu da dođe kuće. Bosch dežurnom čuvaru nije rekao o čemu je riječ, niti u koji će u unutar studija ulaziti. Samo mu je rekao neka Meachum dođe onamo.U ponoć su izišli kroz stražnja vrata postaje, kraj rešetkama pokrive prozora ćelija za pijance i pošli do Boschova automobila.- Dakle, što misliš o njoj? - pitao je Bosch nakon što je krenuo s pai rališta postaje.- O ogorčenoj udovici? Mislim da njihov brak nije bio osobito uspješ Barem ne na kraju. Čini lije to ubojicom ih ne, ne znam.- Nema slika.- Na zidovima? Da, opazila sam.Bosch je pripalio cigaretu, a Riderica ništa nije rekla o tome, premdc pušenjem u detektivskom automobilu kršilo propise službe.- Što ti misliš? - upita Riderica.48- Još nisam siguran. Tu je ono što si spomenula. Gorčina koju bi se gotovo moglo staviti u čašu ako ti ponestane leda. Još ima nekoliko stvari o kojima razmišljam.-Na primjer?- Na primjer, sva ona šminka što ju je imala na sebi i način na koji mi je uzela značku iz ruke. To nikad ranije nitko nije učinio. Kao daje... ne znam, kao da nas je možda očekivala.Kad su stigli do ulaza u Archway Pictures, Meachum je stajao ispod upola manje replike Slavoluka pobjede, pušio cigaretu i čekao. Na sebi je imao sportsku jaknu iznad majice za golf, a smeteno se osmjehnuo kad je prepoznao Boscha. Bosch je prije deset godina neko vrijeme radio s Me-achumom u Odjelu za pljačke i umorstva. Nikad nisu bili partneri, ali su radili u nekoliko istih jedinica. Meachum se izvukao kad je to još bilo pametno. Dao je otkaz mjesec dana nakon što se snimka Rodneyja Kmga pojavila u vijestima. Znao je. Svima je govorio daje to početak kraj a. Arch-nay gaje zaposlio kao pomoćnika direktora osiguranja. Lijep posao, dobra plaća, a dobivao je i dvadesetogodišnju mirovinu u vrijednosti polovice plaće. On je bio taj o kojem su pričali kad su govorili o pametnim potezima. Sada, sa svim onim teretom što ga na svojim leđima nosi PLA - premlaćivanje Kinga, neredi, Christopherovo povjerenstvo, O. J. Simpson i Mark Fuhrman - detektiv u mirovini bio bi sretan da ga mjesto kao što \e Archway zaposli kao vratara na ulazu.- Harry Bosch - reče Meachum, sagnuvši se da pogleda unutra. - Kojim dobrom, kojim dobrom?Prvo što je Bosch opazio bilo je da je Meachum stavio navlake na zube otkako ga je zadnji put vidio.- Chuckie. Dugo se nismo vidjeli. Ovo je moja partnerica, Kiz Rider. Riderica je kimnula i Meachum je kimnuo, te ju je trenutak proučavao.U njegovo se vrijeme rijetko kad mogla vidjeti crna detektivka, premda nije rrošlo baš tako mnogo godina otkako je napustio službu.- Dakle, što se događa, detektivi? Zašto ste me izvukli iz tople kupke? Nasmiješio se, pokazujući svoje nove zube. Bosch je zaključio kako znaa su zamijećeni.

- Imamo slučaj. Želimo pogledati žrtvin ured.- Ovdje? Tko je mrtav?- Anthony N. Aliso. TNA Productions.Meachum skupi oči. Bio je preplanuo poput igrača golfa koji nikad ne propušta igru subotom ujutro, a obično jednom ili dvaput na tjedan prođe -Mrem devet rupa.- To mi ništa ne znači, Harry. Siguran si da je on...- Provjeri, Chuck. Ovdje je. Bio je.- U redu, ovako ćemo, parkiraj na glavnom parkiralištu pa ćemo poći u "ioj ured, popiti kavu i potražiti tog tipa.49Pokazao je parkiralište ravno od ulaza, a Bosch ga je poslušao. Parkiralište je bilo gotovo prazno, a nalazilo se kraj golemog tonskog studija čiji je vanjski zid obojen u nebeskoplavo s bijelim oblačićima. Koristio se za snimanje vanjskih prizora kad je pravo nebo bilo previše smeđe od smoga.Pješice su slijedili Meachuma do ureda osiguranja. Ušavši unutra, prošli su kraj staklenim stijenama okruženog ureda u kojem je za stolom ispred niza monitora sjedio muškarac u smeđoj odohArchway osiguranja. Čitao je sportske stranice Timesa, koji je brzo bacio u koš za smeće kad je ugledao Meachuma.Bosch je pomislio kako to Meachum nije opazio jer je njima držao otvorena vrata. Kad se okrenuo, ležerno je salutirao čovjeku u ostakljenom uredu, te poveo Boscha i Ridericu u svoj ured.Meachum je sjeo za svoj pisaći stol i okrenuo se kompjutoru. Na zaslonu monitora odvijala se međugalaktička bitka između niza različitih svemirskih brodova. Meachum pritisne jednu tipku i slika sa zaslona nestane. Zamolio je Boscha da mu sriče Alisovo ime, te ga je utipkao u kompjutor. Potom je okrenuo monitor tako da Bosch i Riderica ne mogu vidjeti ekran. Boscha je to živciralo, ali ništa nije rekao. Nakon nekoliko trenutaka progovorio je Meachum.- Imaš pravo. Bio je ovdje. Zgrada Tyrone Power. Imao je jedan od onih malenih ureda što ih iznajmljuju onima koji ne snimaju. Apartman s tri ureda. Tri gubitnika. Dijele tajnicu koja je uračunata u cijenu najma.- Koliko je dugo bio ovdje? Piše li to?- Da. Gotovo sedam godina.- Što još imaš ondje? Meachum je promatrao ekran.- Ne baš mnogo. Nema podataka o nekom problemu. Jednom se žalio da mu je netko zaprljao automobil na parkiralištu. Ovdje piše da je vozio rolls-royce. Vjerojatno je posljednji tip u Hollywoodu koji rolls nije zamijenio za range rover. To je neukusno, Bosch.- Pođimo pogledati.- Pa, slušajte me, zašto ti i detektivka Riley ne pođete van i uzmete šalicu kave dok se ja raspitam o tome? Nisam siguran kakav je postupak u ovakvim situacijama.- Kao prvo, Chuck, zove se Rider, a ne Riley. I drugo, ovdje provodimo istragu o umorstvu. Bez obzira kakav je vaš postupak, očekujemo da ćeš nam omogućiti da onamo uđemo.- Ovdje ste na privatnom posjedu, prijatelju. To moraš imati na umu.- Hoću. - Bosch ustane. - A dok budeš zvao, ti bi trebao imati na umu da mediji zasad nisu čuli o ovome. Smatrao sam da ne bi bilo dobro Archway uvlačiti u ovako nešto, osobito kad nismo sigurni o čemu je zapravo riječ. Onome koga nazoveš možeš reći da ću nastojati da tako ostane.Meachum se smijuljio i odmahivao glavom.50- Još uvijek isti stari Bosch. Ili po tvome ili nikako.- Tako nekako.Dok su čekali, Bosch je imao vremena popiti šalicu mlake kave, a uzeo ju je iz lonca koji je dobar dio noći stajao na grijaču u vanjskom uredu. Bila )e gorka, ali je znao da mu šalica što ju je popio u postaji neće dostajati za cijelu noć. Riderica je odbila kavu. Uzela je samo čašu vode iz spremnika u hodniku., Meachum je izišao iz ureda nakon gotovo deset minuta.- U redu, može. Ali odmah vam moram reći da ćemo ja ili neki od mojih ljudi cijelo vrijeme biti ondje i promatrati. Hoće li to za tebe biti problem, Bosch?- Nikakav problem.- U redu, idemo. Uzet ćemo kolica.Putem je otvorio vrata ostakljenog ureda i gurnuo glavu unutra.- Peters, tko patrolira?- Ovaj, Serrurier i Fogel.- Dobro, Serrurieru javi preko radija neka nas čeka u zgradi Tyrone Power. On ima ključeve, zar ne?-Da.- U redu, učini to. - Meachum je počeo zatvarati vrata, ali je zastao. -1, Peters? Sportske stranice

ostavi u košu za smeće.Kolicima za golf odvezli su se do zgrade Tyrone Power jer se nalazila na suprotnoj strani parkirališta od ureda osiguranja. Meachum je putem do-mahnuo čovjeku odjevenom posve u crno koji je izlazio iz jedne od zgrada kraj kojih su prolazili.- Noćas imamo snimanje u newyorskoj ulici, inače bih vas poveo onuda. Prisegnuli biste da se nalazite u Brooklynu.- Nikad nisam bio ondje - reče Bosch.- Ni ja - doda Riderica.- Onda nije važno, osim ako ne želite vidjeti kako snimaju.- Zgrada Tyrone Power bit će sasvim dovoljna.- Dobro.Kad su stigli onamo, čekao ih je još jedan muškarac u odori. Serrurier. Prema Meachumovim uputama, najprije je otključao vrata prijamnog ure-a^ koji je služio za sva tri ureda apartmana, a zatim vrata prostorije što ju je Aliso koristio. Meachum mu je tada rekao neka se vrati u patrolu.Meachumov opis ureda nije bio daleko od istine. Alisov je ured bio jedva toliko velik da Bosch, Riderica i Meachum ondje zajedno stoje a da ne osjete dah jedno drugoga. Unutra se nalazio pisaći stol i stolica iza njega, te još dvije tik ispred stola. Uza zid iza stola stajao je ormarić za spise sa četiri ladice. Na lijevom su zidu visjeli uokvireni plakati za dva filmska klasika: Kineska četvrt iKum, a oba su snimljena malo dalje niz ulicu, uParamountu.51Na desni je zid Aliso objesio uokvirene postere njegovih vlastitih n janja: Umjetnost plašta i Žrtva žudnje. Ondje su se također nalazile rr uokvirene fotografije koje su prikazivale Alisa s raznim slavnim osobai mnoge su snimljene baš u uredu tako da su Aliso i slavna osoba staja stola i smiješili se.Bosch je najprije proučio dva postera. Na oba se na vrhu nalazio n Anthony Aliso predstavlja. Ali njegovu je pozornost privukao drugi po onaj za film Žrtva žudnje. Ispod naslova filma bio je muškarac u bij« odijelu koji je nosio pištolj uz nogu, a na licu mu se vidio očajan izra većim dimenzijama, žena duge crne kose, koja je uokvirila prizor, prc trala gaje strastvenim očima. Poster je bio plagijat postera zaKinesku č koji je visio na drugom zidu. No nešto u njemu opčinjavalo je promati Žena je, naravno, bila Veronica Aliso, a Bosch je znao daje to razlog 5 čega ga tako privlači.- Lijepa žena - reče Meachum iza njega.- Njegova žena.- Vidim. Na drugom je mjestu. Samo što ja nikad nisam čuo za nju Bosch kimne glavom prema posteru.- Mislim da je ovo bio njezin film.- Pa, kao što sam rekao, lijepa žena. Sumnjam da i danas tako izgle Bosch je još jednom proučio oči i sjetio se žene koju je vidio prije s;sat vremena. Oči su još uvijek ovako tamne i blistave, a u središtima in maleni križić svjetla.Bosch je pogledao u stranu i počeo proučavati uokvirene fotogra Odmah je opazio da jedna prikazuje Dana Laceyja, glumca koji je prije o godina glumio Boscha u mini seriji o potrazi za serijskim ubojicom. Studio je producirao film platio je Boschu i njegovom tadašnjem partneru mn novca za korištenje njihovih imena i tehničkih savjeta. Njegov je part pokupio novac i pobjegao, povukao se u Meksiko. Bosch je kupio kud brdima. Nije mogao pobjeći. Znao je daje posao njegov život.Okrenuo se i obuhvatio pogledom ostatak ureda. Uza zid kraj vrata 1 je nekoliko polica, napunjenih scenarijima i videokasetama. Nije bilo k ga, osim dva telefonska imenika glumaca i redatelja.- Dobro - reče Bosch. - Chuckie, stani uz vrata i promatraj, kao št rekao. Kiz, ti bi mogla početi s pisaćim stolom, a ja ću početi sa spisima.Ormarić za spise bio je zaključan, a Boschu je trebalo deset minuta ga otvori alatom za obijanje brava što gaje izvadio iz aktovke. Potom in trebalo sat vremena samo za površno proučavanje fascikala. Ladice su 1 pune papira i financijskih zapisa u vezi snimanja nekoliko filmova za k Bosch nikad nije čuo. To mu se nije činilo čudnim nakon onoga štc Veronica Aliso rekla, a i zato jer je ionako znao malo o filmskoj indust] No iz onoga što je znao o financijama, činilo se da su tijekom produkc filmova veliki iznosi novca isplaćivani različitim filmskim uslužnim ko52panijama. Ono što je Boschu najviše upalo u oči bila je spoznaja da je Aliso iz ovog malenog ureda financirao vraški lijep način života.Nakon što je pregledao četvrtu i donju ladicu, Bosch se uspravio i protegnuo leđa, a njegovi su kralješci poput domina došli na svoja mjesta. Pogledao je Ridericu koja je još uvijek pregledavala ladice stola.- Ima li što?- Nekoliko zanimljivih stvari, ali ništa posebno značajno, ako na to misliš. Aliso ovdje ima upozorenje

porezne uprave. Njegovu su korporaciju trebali pregledati idućeg mjeseca. Osim toga, ima nešto korespondencije izmpđu Tonyja Alisa i St. Johna, onoga kojeg je gospođa Aliso spomenula. Oštre riječi, ali ništa previše prijeteće. Još uvijek moram pregledati jednu ladicu.- U spisima ima mnogo toga. Financijske stvari. Morat ćemo sve to pregledati. Želio bih da ti to učiniš. Hoćeš li moći?- Nema problema. Zasad vidim mnogo rutinskih, ako ne i traljavih, poslovnih zapisa. Samo što je ovdje riječ o filmskim poslovima.- Idem van popušiti cigaretu. Kad ovdje završiš, možemo se zamijeniti pa ti preuzmi ormarić za spise, a ja ću pisaći stol.- Zvuči kao dobar plan.Prije nego što je izišao, prešao je pogledom duž polica kraj vrata i pročitao naslove na videokasetama. Stao je kad je stigao do one što ju je tražio. Žrtva žudnje. Ispružio je ruku i uzeo kasetu. Na kutiji je bila ista slika kao i na posteru.Koraknuo je unatrag i stavio je na stol, da je pokupe zajedno s ostalim > tvarima što će ih uzeti. Riderica je upitala što je to.- To je njezin film - reče Bosch. - Želim ga pogledati. -O.ija.Vani je Bosch stao u malenom dvorištu kraj brončanog kipa čovjeka za kojeg je pretpostavio daje Tyrone Power, te je pripalio cigaretu. Noć je bila s\ježa, a dim u prsima ga je zagrijao. Svuda naokolo vladala je tišina.Prišao je kanti za smeće kraj klupe u dvorištu i onamo otresao pepeo cigarete. Na dnu kante opazio je razbijenu šalicu za kavu. U kanti je također bilo nekoliko kemijskih i običnih olovaka. Na jednoj je krhotini prepoznao zaštitni znak Archwaya, Slavoluk pobjede sa suncem u sredini luka. Baš je kanio posegnuti u kantu i izvaditi nešto što je izgledalo kao zlatno nalivpero, kad je začuo Meachumov glas i okrenuo se.- Ona će napredovati, zar ne? Vidi se. On je također pripalio cigaretu.- Da, to sam i ja čuo. Ovo je naš prvi zajednički slučaj. Zapravo je ne poznajem, a po onome što čujem, ne bih trebao ni pokušavati. Otići će u Staklenu kuću čim se za to ukaže pravi trenutak.Meachum je kimnuo glavom i otresao pepeo na tlo. Bosch gaje gledao Kako podiže glavu prema krovu iznad drugoga kata i još jednom ležerno ^lutira. Bosch podigne glavu i ugleda kameru montiranu ispod strehe.53- Ne opterećuj se - reče Bosch. - Ne može te vidjeti. Čita o sinoćnje utakmici Dodgersa.- Pretpostavljam da imaš pravo. U današnje vrijeme ne možeš nac dobre ljude, Harry. Imam momke koji se po cijeli dan voze naokolo u kc licima za golf, nadajući se da će ih otkriti kao Clinta Eastwooda ili tak nešto. Jedan se neki dan zabio u zid jer je bio tako silno zaokupljen razge vorom s dvojicom kreativnih šefova koji su onuda prolazili. To ti je jedan o onih oksimorona. Kreativni šef...Bosch je šutio. Nije ga zanimalo ništa od onoga stoje Meachum uprav rekao.- Trebao bi doći ovamo raditi, Harry. Sad si već zasigurno odradi svojih dvadeset godina. Trebao bi se povući i doći raditi za mene. Tvoj će s način života uvelike poboljšati. Jamčim to.- Ne hvala, Chuck. Nekako se ne mogu zamisliti kao vozača jednog 01 onih kolica za golf.- Pa, ponuda stoji. Kad god poželiš, prijatelju. Kad god poželiš. Bosch je ugasio cigaretu na unutrašnjoj stijenki kante za smeće i baciiopušak unutra. Zaključio je da ne želi čeprkati po kanti za smeće dok g Meachum gleda. Rekao mu je da se vraća unutra.- Bosch, moram ti nešto reći.Bosch gaje pogledao, a Meachum je uzdigao ruke.- Imat ćemo problema ako bez naloga poželiš nešto odnijeti iz to, ureda. Želim reći, čuo sam što si rekao za videokasetu, a sad ona slaže n. stol stvari što ih želite odnijeti. Ali ne mogu dopustiti da bilo što odnesete- Onda ćeš cijelu noć provesti ovdje, Chuck. Unutra ima mnogo fasci kala i treba obaviti mnogo posla. Bilo bi daleko lakše da sve to odnesemo i postaju.- Znam to. Radio sam ondje. Ali dobio sam takve upute. Treba nan nalog.Bosch se poslužio telefonom na prijamnom pultu da nazove Edgara koji se još uvijek nalazio u detektivskom uredu, tek započinjući papirologiji što će proisteći iz slučaja. Bosch mu je rekao neka to zasad ostavi i počni izvlačiti naloge za pretres za sve financijske dokumente u Alisovoj kući i \ ureduArchwaya, kao i za one što se nalaze kod njegovog odvjetnika.- Želiš da sad nazovem dežurnog suca? - upita Edgar. - Gotovo su dv; ujutro.- Učini to - reče Bosch. - Kad budu potpisani, donesi ih u Archway. ponesi nekoliko kutija.Edgar zastenje. Zapao ga je onaj neugodni dio posla. Nitko nije volić usred noći buditi nekog suca.- Znam, znam, Jerry. No to se mora obaviti. Događa li se još nešto?

- Ne. Nazvao sam Mirage i razgovarao s čovjekom iz osiguranja. Sobe što ju je Aliso koristio bila je zauzeta preko vikenda. Sad je slobodna i neće nikoga onamo smjestiti, ali tragovi su zacijelo nestali.54- Vjerojatno... Dobro, čovječe, idući put ćeš ti dobiti bolji dio posla. Pozabavi se tim nalozima.Riderica je u Alisovu uredu već pregledavala ormarić za spise. Bosch joj je rekao da će Edgar pribaviti nalog, te da će morati napraviti popis za Meachuma. Također joj je rekao da može uzeti kratak odmor ako želi, ali je ona to odbila.Bosch sjedne za stol. Na stolu su se nalazile uobičajene stvari. Telefon s dodatkom zvučnika, adresar, podmetač za papir, magnetska kocka pokrivena spajalicama i drvena rezbarija na kojoj je pisalo TNA Productions. Ondje se također nalazila plitica puna papira.Bosch je pogledao telefon i opazio tipku za ponovno biranje. Podigao je slušalicu i pritisnuo tipku. Po brzoj izmjeni tonova zaključio je da je posljednji poziv upućen odavde bio međugradski. Nakon što je telefon dvaput zaz-\ onio, javio se ženski glas. Iz pozadine se čula glasna glazba.-Halo? -rekla je.- Da, halo, tko je to? Nasmijala se.- Ne znam, tko je to?- Možda sam dobio pogrešan broj. Je li to Tony's?- Ne, ovo je Dolly's.- O, Dolly's. Dobro, ovaj, gdje se nalazite? Opet se nasmijala.- U Ulici Madison, što ste mislili? Sto mislite, kako smo dobili ime?- Gdje je Ulica Madison?- U sjevernom Las Vegasu. Odakle zovete?- Iz Miragea.- U redu, samo pođite bulevarom prema sjeveru. Prođite kroz središte grada i kraj nekoliko odvratnih mjesta do sjevernog Las Vegasa. Madison je na trećem semaforu nakon što prođete ispod nadvožnjaka. Pođite lijevo i mi smo drugi blok. Kako se zovete.- Harry.- Dakle, Harry, ja sam Rhonda. Kao u... Bosch ništa nije rekao.- Ma hajde, Harry, trebali biste reći: "Pomozi mi, Rhonda, pomozi, pomozi mi, Rhonda."Otpjevala je stih iz stare pjesme Beach Boysa.- Zapravo, Rhonda, doista biste mi mogli pomoći - reče Bosch. - Tražim jednog prijatelja. Tony Aliso. Je li dolazio u posljednje vrijeme?- Nisam ga vidjela ovaj tjedan. Nisam ga vidjela od četvrtka ili petka. Pitala sam se kako ste dobili broj garderobe.- Da, od Tonyja.- Pa, Layla večeras nije ovdje, pa Tony ionako ne bi došao, najvjerojatnije. Ali vi svejedno možete doći. On ne mora biti ovdje da biste se vi dobro zabavili.55- U redu, Rhonda. Pokušat ću navratiti.Bosch prekine vezu. Izvadio je bilježnicu i zapisao naziv lokala što ga je upravo nazvao, upute kako će onamo stići, te imena Rhonda i Layla. Podcrtao je drugo ime.- Sto je to bilo? - upita Riderica.- Trag u Las Vegasu.Prepričao joj je razgovor i rekao što je zaključio o osobi po imenu Layla. Riderica se složila da trag treba istražiti, a zatim se vratila spisima. Bosch se usredotočio na pisaći stol. Proučio je stvari na stolu prije nego što će prijeći na one u stolu.- Hej, Chuckie? - reče.Meachum se oslanjao na dovratak, prekriživši ruke na prsima, te je umjesto odgovora uzdigao obrve.- Nema telefonske sekretarice. Što se događa kad nema tajnice? Postoji li telefonistica koja prima pozive, ili nekakva telefonska služba?- Ovaj, ne, sve je sada prebačeno na glasovnu poštu.- Dakle, Aliso je imao glasovnu poštu? Kako mogu do toga?- Pa, moraš imati njegovu šifru. Šifra se sastoji od tri broja. Nazoveš kompjutor glasovne pošte, utipkaš šifru i dobiješ poruke.- Kako mogu naći njegovu šifru?- Nikako. Sam ju je programirao.- Ne postoji nekakva glavna šifra pomoću koje mogu otkriti njegovu?- Ne. Sustav nije tako sofisticiran, Bosch. Želim reći, što bi ti htio, to su telefonske poruke.Bosch ponovno izvadi svoju bilježnicu i potraži bilješke o Alisovu rođendanu.- Koji je broj glasovne pošte? - upita.

Meachum mu je rekao broj, a Bosch je nazvao kompjutor. Nakon zvuka, utipkao je 721, ali je broj odbijen. Bosch je prstima lupkao po stolu, razmišljajući. Pokušao je brojem 862, onim koji je odgovarao broju TNA, a metalni mu je glas rekao da ima četiri poruke.- Kiz, poslušaj ovo - reče.Uključio je zvučnik telefona i spustio slušalicu. Dok su slušali poruke, Bosch je ponešto zabilježio, ali prve tri poruke bile su od ljudi koji su izvještavali o tehničkim aspektima o planiranom snimanju filma, unajmljivanju opreme i troškovima. Nakon svakog poziva uslijedio je elektronički glas koji je govorio u koje je vrijeme u petak poruka stigla.Četvrta je poruka navela Boscha da se nagne naprijed i pozorno sluša. Glas je pripadao mladoj ženi, a zvučalo je kao da plače."Hej, Tone, ja sam. Nazovi me čim primiš ovu poruku. Gotovo mi dođe da nazovem tvoju kuću. Trebam te. Onaj gad Lucky kaže da sam otpuštena. I bez ikakva razloga. Samo što ga želi uvaliti Modesty. Tako sam... ne želim biti prisiljena raditi u Palominu ili u nekom od onih drugih mjesta. The Garden. Zaboravi. Želim doći u L.A. Biti s tobom. Nazovi me."56Elektronički je glas rekao da je poziv stigao u nedjelju u četiri ujutro, mnogo kasnije od umorstva Tonyja Alisa. Žena koja je zvala nije ostavila svoje ime. Stoga je bilo očito da ju je Aliso poznavao. Bosch se pitao je li to žena koju je Rhonda spomenula, Layla. Pogledao je Ridericu, a ona je samo slegnula ramenima. Premalo su znali da bi mogli procijeniti važnost toga poziva.Bosch je sjedio za stolom i nekoliko trenutaka razmišljao o situaciji. Otvorio je ladicu, ali nije ju počeo pregledavati. Pogledom je pošao uza zid desno od pisaćeg stola i promatrao fotografije nasmiješenog Tonyja Alisa kako pozira sa slavnim osobama. Neki od njih nešto su zapisali na fotografije, ali bilo je teško pročitati što piše. Bosch je proučavao fotografiju svojeg celuloidnog alter ega, Dana Laceyja, ali nije uspijevao pročitati ono što piše u dnu. Potom je pogledao prema gore od natpisa i shvatio što vidi. Na Alisovu stolu na fotografiji nalazila se šalica sa zaštitnim znakom Archwaya, puna kemijskih i običnih olovaka.Bosch je skinuo fotografiju sa zida i pozvao Meachuma. Meachum mu je prišao.- Netko je bio ovdje - reče mu Bosch.- O čemu to govoriš?- Kad je ispražnjena ona kanta za smeće vani?- Odakle bih ja to znao, dovraga? Sto je...- Kamera za nadzor ispod strehe, koliko dugo držite snimke? Meachum je sekundu oklijevao, ali tada reče:- Presnimavamo ih svaki tjedan. Ta kamera može snimati sedam dana. To su zapravo fotografije, deset u minuti.- Pođimo pogledati.Bosch je tek u četiri ujutro stigao kući. Tako su mu preostala samo tri sata za spavanje prije dogovorenog sastanka na doručku s Edgarom i Rideri-com, ali je bio previše napet od adrenalina i kave da bi uopće pomišljao na sklapanje očiju.U kući se osjećao oštar miris svježe boje, te je otvorio klizna vrata prema stražnjem trijemu da bi ušao svježi noćni zrak. Pogledao je Cahu-enga Pass daleko dolje i promatrao kako ga presijecaju automobili s Holly-woodske autoceste. Uvijek se čudio koliko automobila uvijek ima na autocesti, bez obzira na doba dana. U L.A.-u automobili nikad ne prestaju prolaziti.Pomislio je da bi mogao staviti CD, neku glazbu saksofona, ali je samo sjeo na kauč u mraku i pripalio cigaretu. Razmišljao je o različitim strujama što se provlače slučajem. Sudeći prema preliminarnom proučavanju žrtve, Anthony Aliso bio je financijski uspješan čovjek. Takva vrsta uspjeha obično je sa sobom donosila debelu zaštitu od nasilja i umorstava. Bogati su rijetko kada žrtve umorstava. No za Tonyja Alisa nešto je pošlo po zlu.57Bosch se sjetio videokasete i pošao do svoje aktovke, što ju je ostavio n; stolu u blagovaonici. Unutra su se nalazile dvije videokasete, ona iz kameri za nadzor uArchwayu i primjerak filma Žrtva žudnje. Uključio je televizor stavio film u video. Počeo je gledati u mraku.Nakon što je odgledao kasetu, Boschu je bilo jasno da je film zaslužk sudbinu koju je doživio. Bio je loše osvijetljen, a u nekim se kadrovim; vidjelo kako štap mikrofona lebdi iznad glumaca. To je posebno upadalo i oči u prizorima snimljenim u pustinji gdje se iznad glumaca trebalo nalazit jedino plavo nebo. Osnovne stvari u snimanju filma pošle su po zlu. Povrl amaterskog dojma snimanja, tu je bila i loša gluma. Glavna muška uloga glumac kojega Bosch nikad ranije nije vidio, bio je ukočen i neučinkovit \ prikazivanju čovjeka koji očajnički želi zadržati svoju mladu ženu, koja si služila seksualnim frustracijama i koketerijom kako bi ga navela da čin zločine, na koncu i umorstvo, a sve to radi njezinog morbidnog užitka. Ve ronica Aliso glumila je ženu, i nije bila mnogo bolja glumica od

muškarca.Kad su je dobro osvijetlili, bila je prekrasna. U četiri se scene pojavlji vala djelomično obnažena, a Bosch ju je promatrao poput fasciniranog voa jera. No sve u svemu, to za nju nije bila dobra uloga, a Bosch je takođe razumio zašto njezina karijera, kao i karijera njezina muža, nije napre dovala. Možda okrivljuje svojeg muža i možda ga čak mrzi zbog toga, a] činjenica je daje ona samo jedna od tisuća prelijepih žena koje svake godini dolaze u Hollywood. Možda će čovjeku zastati srce pri pogledu na nju, al nije znala glumiti ni da joj je o tome ovisio život.U prizoru koji je bio vrhunac filma, kad je muž uhićen nakon što ga j< žena predala policajcima, izgovarala je tekst jednako uvjerljivo kao da čit; dosadne statističke podatke."On je to učinio. Lud je. Nisam ga mogla spriječiti sve dok nije bilo pre kasno. Tada nikome nisam mogla reći jer bi... izgledalo bi kao da sam ja željeli njihovu smrt."Bosch je gledao sve dok se i špica nije odvrtjela, a zatim je daljinskin premotao kasetu. Uopće nije ustao s kauča. Potom je ugasio televizor podigao noge na kauč. Gledajući kroz otvorena klizna vrata, vidio je kak( se na obzoru iznad Passa pojavljuju prvi traci zore. Još uvijek nije osjećac umor. Neprestano je razmišljao o odlukama što ih ljudi u životu donose Pitao se što bi se dogodilo da su izvedbe bile barem prolazne i da je filn našao distributera. Pitao se bi li to promijenilo sadašnju situaciju, bi li spri ječilo pojavljivanje Tonyja Alisa u onom prtljažniku.Sastanak s poručnicom Billets u postaji počeo je tek u devet i trideset Premda je prostorija bila prazna zbog blagdana, svi su dovukli stolice \ njezin ured i zatvorili vrata. Billets je započela rekavši da su se pripadnic lokalnih medija, zacijelo saznavši za slučaj provjeravanjem mrtvozorniko vog noćnog dnevnika, već počeli više nego rutinski zanimati za umorstvc58Alisa. Isto tako, rekla je, šefovi policije do samog vrha pitaju se ne bi li istragu trebalo povjeriti elitnom Odjelu za pljačke i umorstva. To je, naravno, zasmetalo Boschu. Ranije, tijekom karijere, radio je u tom odjelu. No tada je, nakon sumnjive pucnjave na dužnosti, degradiran u Hollywood. Zato ga je posebno uzrujavala pomisao da bi slučaj morao prepustiti onim umišljenim klipanima u centru. Da je OOK bio zainteresiran, to bi lakše prihvatio. Ali Bosch je poručnici rekao da ne može prihvatiti mogućnost prepuštanja slučaja Odjelu za pljačke i umorstva nakon što je njegova ekipa provela besanu noć i otkrila nekoliko dobrih tragova. Riderica je uskočila i složila se s njim. Edgar je šutio, još uvijek se dureći jer je njemu pripala papirologija.- Jasno mije - reče poručnica. - No kad ovdje završimo, moram nazvati zapovjednicu LeValley kući i uvjeriti je da ovo imamo pod kontrolom. Dakle, pogledajmo što imamo. Vi uvjerite mene, a ja ću uvjeriti nju. Tada će ona u centar javiti kakva je situacija.Bosch je idućih pola sata govorio u ime svoje ekipe, prepričavajući noćašnju istragu. Jedini televizor i videorekorder detektivskog ureda nalazili su se u poručničinu uredu jer, sigurnosti radi, morali su biti pod ključem čak i u policijskoj postaji. Bosch je u video stavio kasetu što ju je Meachum presnimio s kasete iz kamere za nadzor Archwaya i namjestio na dio u kojem se pojavljuje uljez.- Kamera za nadzor kojom je ovo snimljeno snima fotografiju svakih šest sekundi, te je prilično brzo i isprekidano, ali čovjek je snimljen - reče Bosch.Pritisnuo je tipku i na ekranu se pojavila zrnasta crno-bijela slika dvorišta ispred zgrade Tyrone Power. Činilo se da je riječ o posljednjim trenucima sumraka. U dnu ekrana pisao je datum i vrijeme: osam i trinaest prethodne večeri.Bosch je pritisnuo tipku za usporeno prikazivanje, ali dio što ga je želio pokazati poručnici Billets ipak je veoma brzo završio. U šest kratkih snimaka vidjelo se kako neki muškarac prilazi ulaznim vratima zgrade, saginje se nad kvakom, a zatim nestaje unutra.- Na vratima se zapravo zadržao trideset do trideset pet sekundi - reče Riderica. - Ovdje se možda čini da je imao ključ, ali to je predugo za otvaranje vrata ključem. Obio je bravu. Netko vješt i brz.- U redu, evo ga kako izlazi - reče Bosch.Kad je u dnu ekrana pisalo osam i sedamnaest, na snimci se vidio čovjek kako izlazi iz zgrade. Na drugoj se snimci vidjelo kako ide prema kanti za smeće, a na trećoj kako se od nje udaljava. Tada je nestao. Bosch je vratio kasetu unatrag i zaustavio je na posljednjoj snimci čovjeka koji se udaljava od kante za smeće. Bilo je mračno i čovjekovo je lice bilo nejasno, ali ipak bi moglo biti prepoznatljivo ako nadu nekoga s kim će ga moći usporediti. Bio je bijelac tamne kose i snažno građen. Nosio je majicu za golf kratkih rukava, a sat na njegovu desnom zapešću, vidljiv tik iznad crnih rukavica što59ih je imao na rukama, imao je remen od kroma koji je svjetlucao na svjetli u dvorištu. Iznad zapešća vidjela se tamna mrlja tetovaže na čovjekove podlaktici. Bosch je sve to pokazao poručnici i dodao da će kasetu odnijet u OZI kako bi se vidjelo može li se, uz pomoć kompjutora, izoštriti ov; posljednja snimka na kojoj se uljez najbolje vidi.- Dobro - reče poručnica Billets. - Dakle, što misliš, stoje ondje radio'

- Nešto je uzeo - reče Bosch. - Od trenutka kad je ušao prošlo je manje od četiri minute prije nego stoje izišao. To nije mnogo vremena. Osim toga morao je obiti bravu na vratima Alisova ureda. Bez obzira što je ondje radio, srušio je šalicu sa znakom Archway'a sa stola i ona se razbila. Obavic je ono što je naumio, a zatim je pokupio razbijenu šalicu i olovke, te je sve bacio u kantu za smeće kad je izlazio. Noćas smo u kanti našli razbijenu šalicu i olovke.- Ima li otisaka? - upita poručnica.- Kad smo shvatili da je došlo do provale, povukli smo se i pozvali Dono-vana da dođe onamo nakon što završi s rollsom. Uzeo je otiske, ali ništa upotrebljivo. Našao je Alisove, moje i Kizine. Kao što se vidi na snimci, tip je nosio rukavice.- U redu.Bosch je nesvjesno zijevnuo, a Edgar i Riderica slijedili su njegov primjer. Otpio je gutljaj ustajale kave što ju je ponio sa sobom u ured. Živci su mu već neko vrijeme treperili od kofeina, ali ako prestane hraniti zvijer, brzo će se srušiti od umora.- Kako glasi teorija o tome što je taj uljez uzeo? - upita poručnica.- Razbijena šalica ukazuje na pisaći stol, prije nego na ormarić za spise - reče Riderica. - Činilo se da ništa u stolu nije dotaknuto. Nije bilo praznih fascikala, ničega sličnog tome. Mislimo daje riječ o prisluškivaču. Netko je u Alisov telefon stavio prisluškivač, a nije mogao dopustiti da ga mi nađemo. Telefon se nalazio odmah kraj šalice, što se vidi na fotografijama na Alisovim zidovima. Uljez ju je nekako srušio. Zapravo je smiješno što mi uopće nismo tražili prisluškivač u telefonu. Daje čovjek, bez obzira o kome je riječ, to ostavio na miru, vjerojatno nikad ne bismo saznali za to.- Bila sam u Archwayu - reče poručnica Billets. - Okružen je zidom. Ima vlastito privatno osiguranje. Kako je taj tip ušao? Ili mislite da je riječ o nekome iznutra?- Dvije stvari - reče Bosch. - U studiju uređenom poput newyorske ulice bilo je u tijeku snimanje filma. To je značilo da mnogo ljudi ulazi i izlazi kroz glavni ulaz. Možda se taj tip uspio provući s dijelom snimateljske ekipe. Na snimci se vidi da se udaljava prema sjeveru. Ondje je studio newyorske ulice. Ulaz je na jugu. Isto tako, sjeverna strana studija graniči s holly-woodskim grobljem. Imaš pravo, postoji zid. Ali noću, nakon zatvaranja groblja, ondje je mračno i pusto. Naš se momak ondje mogao popeti preko zida. Bez obzira na koji je način to učinio, očito ima prakse.- Kako to misliš?60- Ako je vadio prisluškivač iz telefona Tonyja Ahsa, netko ga je onamo morao postaviti.Poručnica kimne glavom.- Što mislite, tko je to bio? - tiho upita.Bosch je pogledao Ridericu da vidi želi li ona odgovoriti. Ništa nije rekla, pa on nastavi.- Teško je reći. Vrijeme je važno. Aliso je vjerojatno mrtav od petka uvečer, ali je njegovo tijelo pronađeno tek sinoć u šest. Zatim dolazi do te provale u osam i trinaest. To je nakon pronalaženja Alisa i nakon što su ljudi čuli o tome.- Ali osam i trinaest, to je prije nego što si razgovarao s njegovom ženom?- Točno. Dakle, to je unijelo određenu pomutnju. Već sam bio spreman reći da se svim snagama bacimo na ženu i vidimo što ćemo dobiti. Sad više nisam tako siguran. Vidiš, ako je ona upletena, ta provala nema smisla.- Objasni.- Pa, najprije moramo otkriti zašto su ga prisluškivali. A koji je najvjerojatniji odgovor? Žena je unajmila privatnog detektiva ili nekog sličnog da vidi mota li se Tony s drugim ženama. U redu?- U redu.- Dakle, ako je tako, ako je žena odigrala određenu ulogu u umorstvu muža, zašto bi ona ili njezin privatni detektiv čekali do sinoć, nakon pronalaženja tijela, da odande maknu prisluškivač? To uopće nema smisla. Ima smisla jedino ako te dvije stvari nemaju nikakve veze jedna s drugom, ako ubojstvo i prisluškivač nisu povezani. Razumiješ?- Mislim da razumijem.- I zato nisam spreman sve drugo odbaciti i istraživati samo ženu. Osobno mislim da ima svoje prste u tome. No još uvijek premalo znamo. Ne čmi mi se u redu. Kroza sve to provlači se još nešto, a mi zasad ne znamo o čemu je riječ.Poručnica Billets kimne glavom i pogleda redom sve istražitelje.- Ovo je dobro. Znam da još uvijek nemate ništa čvrsto, ali to je ipak dobro odrađen posao. Ima li još nešto? Sto je s otiscima koje je Art Donovan sinoć skinuo sa žrtvine jakne?- Zasad nas nikamo nisu odveli. Ubacio ih je u Automatski sustav za identifikaciju otisaka prstiju, Nacionalnu bazu podataka o kriminalu, sve moguće, ali ništa nije dobio.- Prokletstvo.- Ipak su dragocjeni. Ako nađemo osumnjičenu osobu, otisci bi mogli biti nepobitan argument.

- Ima li još nečega iz automobila?- Ne - odvrati Bosch.- Da - javi se Riderica.Poručnica uzdigne obrve na tu kontradikciju.61I- Jedan od otisaka što ih je Donovan našao s unutrašnje strane pc lopca prtljažnika - reče Riderica. - Pokazalo se da pripada Rayu Power To je pozornik koji je našao tijelo. Prekoračio je ovlaštenja kad je nasil otvorio prtljažnik. Očito je ostavio otisak dok ga je otvarao. Uočili smo t nije počinjena nikakva šteta, ali to je bio traljav posao i on uopće nije treb otvarati prtljažnik. Trebao je pozvati nas.Poručnica Billets pogleda Boscha, a on je pretpostavio da se pita zas on to nije spomenuo. Spustio je pogled na njezin stol.- U redu, pobrinut ću se za to - reče poručnica. - Poznajem Power Već je dugo u službi i sigurno bi trebao znati postupak.Bosch je mogao braniti Powersa objašnjenjem što mu ga je pozon prethodnoga dana dao, ali je odustao. Powers nije toga vrijedan. Poručnj Billets je nastavila:- Dakle, što ćemo dalje?- Pa, moramo mnogo toga obaviti - reče Bosch. - Jednom sam č priču o kiparu kojeg je netko pitao kako granitni blok uspijeva pretvorit kip prelijepe žene. Odgovorio je da jednostavno uklanja sve što nije žei To mi sad moramo učiniti. Imamo taj blok informacija i dokaza. Morar ukloniti sve što nije važno, što se ne uklapa.Poručnica se nasmiješila, a Bosch se odjednom posramio analogi premda ju je smatrao prikladnom.- Što je s Las Vegasom? - upita. - Je li to dio kipa ili dio što ga tre ukloniti?Sad su se Riderica i Edgar smiješili.- Pa, kao prvo, moramo poći onamo - reče Bosch, nadajući se da zvuči defenzivno. - Trenutačno znamo da je žrtva bila ondje, a umrla uskoro nakon povratka ovamo. Ne znamo što je ondje radio, je li dobivao gubio, je li ga netko odande slijedio. Koliko je nama poznato, možda je o dje osvojio jackpot, a netko ga je slijedio ovamo i opljačkao. Imamo mno pitanja o Las Vegasu.- Osim toga, tu je i žena - reče Riderica.- Koja žena? - upita poručnica Billets.- Točno - reče Bosch. - Posljednji poziv iz ureda Tonyja Alisa upuć je u klub u sjevernom Las Vegasu. Nazvao sam isti broj i dobio ime žene koju mislim da se s njim ondje sastajala. Layla. Bilo je...- Layla? Kao u onoj pjesmi?- Valjda. Na uredski je telefon također stigla poruka neke žene koja nije predstavila. Mislim da je to mogla biti ta Layla. Moramo s njom ra govarati.Poručnica je kimnula, pričekala da vidi je li Bosch završio, a potom iznijela ratni plan.- U redu - reče. - Kao prvo, sve upite medija treba usmjeriti k mei Najbolji način da se kontroliraju informacije o tome je da dolaze iz jedn usta. Zasad ćemo izvjestiteljima reći da je istraga u toku, a mi razmatran62mogućnost pljačke. To je dovoljno bezazleno, a vjerojatno će ih prihvatiti. Slažemo li se u tome?Tri su detektiva kimnula.- U redu, založit ću se kod zapovjednice da slučaj ostane kod nas. Čini mi se da imamo tri ili četiri traga što ih treba odmah slijediti. Granit što ga treba ukloniti, kako bi Harry rekao.- U svakom slučaju, također će mi pomoći ako mi već radimo na tome. Stoga, Harry, želim da što prije odletiš u Vegas. Želim da ti preuzmeš taj dio. No ako tamo nema ničega, želim da se odmah vratiš. Trebat ćemo te ovdje. U redu?Bosch kimne glavom. Tako bi i on postupio da je odlučivao, ali je na trenutak osjetio nelagodu jer je ona to činila.- Kiz, ti se drži financijskog traga. Do sutra ujutro želim znati sve o tom Anthonyju Alisu. Također ćeš morati poći u kuću s nalogom za pretres, a dok si ondje, pokušaj još jednom sa ženom, vidi što još možeš saznati o -raku dok uzimaš dokumente. Ne znam, ako ti se pruži prilika, sjedni s ~!om, pokušaj je navesti da ti se povjeri.- Ne znam - reče Riderica. - Mislim da smo prošli fazu povjeravanja. )na je pametna žena, dovoljno pametna da bi znala da već istražujemo onjoj. Gotovo mislim da bismo joj morali pročitati njezina prava kad idući put netko od nas bude s njom razgovarao. Sinoć smo došli prilično blizu.- Sama procijeni - reče poručnica. - Ali ako joj pročitaš prava, vjerojatno će pozvati svog odvjetnika.- Vidjet ću što mogu. -A Jerry, ti...- Znam, znam, ja dobivam papirologiju.

Progovorio je prvi put u petnaest minuta. Bosch je pomislio da pret--ruje s durenjem.- Da, ti dobivaš papirologiju. Ali također se pozabavi građanskim paricama i scenaristom koji je bio u sukobu s Alisom. Čini mi se da je toiirnanje vjerojatno, ali moramo sve pokriti. Raščisti to, pa ćemo suziti * idručje rada.Edgar joj je podrugljivo salutirao.- Isto tako - reče poručnica - dok Harry slijedi žrtvino kretanje u \ egasu, ti ćeš to pokušati učiniti od trenutka kad se vratio na ovdašnji. rodrom. Imamo njegovu priznanicu s parkirališta. Mislim da bi odatle trebao početi. Kad budem razgovarala s predstavnicima medija, također ću '"i potanko opisati automobil, naokolo zacijelo nema baš tako mnogo bi-. .ih douda, i reći da tražimo bilo koga tko je u petak uvečer možda vidio automobil. Reći ću da pokušavamo rekonstruirati žrtvino kretanje od aerodroma. Možda ćemo imati sreće.- Možda - reče Edgar.- U redu, krenimo na posao - reče poručnica.63Detektivi su ustali, a poručnica Billets je ostala sjediti. Bosch nije žu dok je vadio kasetu iz videorekordera tako da su Edgar i Kiz izišli p njega, a on je ostao sam s poručnicom.- Čuo sam da zapravo nisi radila u Odjelu za umorstva dok si gra( svoju karijeru - reče joj.- To je istina. Moj jedini pravi detektivski rad bio je onaj na seksualr zločinima u postaji Valley.- Pa, ako to nešto vrijedi, ja bih zadatke podijelio baš kao i ti.- No je li ti smetalo da sam to ja učinila umjesto tebe? Bosch trenutak razmisli.- Preboljet ću.- Hvala ti.- Nema problema. Slušaj, ono o Powersu i ostavljanju otiska, vjeroja bih ti rekao o tome, ali ovaj sastanak nisam smatrao pravim trenutke Ukorio sam ga jer je jučer otvorio prtljažnik. Rekao je da bi automobil vje jatno još uvijek bio ondje da ga nije otvorio i da je čekao da se mi pojavit On je bezvezni klipan, ali u tome ima pravo.- Razumijem.- Ljutiš se na mene jer ti nisam rekao? Poručnica Billets kratko razmisli.- Preboljet ću.642.Bosch je zaspao nekoliko minuta nakon što je učvrstio sigurnosni pojas na sjedalu kraj prozora malenog aviona što je letio od Burbanka za Las Vegas. Spavao je dubokim snom bez snova, a probudio se tek kad su kotači dotaknuli pistu i kočenje ga je trgnulo prema naprijed. Dok je avion rulao prema mjestu predviđenom za iskrcaj, u njegovoj se glavi magla raščistila te *e osjetio osvježenim nakon sat vremena odmora.Bilo je podne i četrdeset stupnjeva kad je izišao iz terminala. Dok je nodao prema garaži gdje ga je čekao unajmljeni automobil, osjetio je kako carina odnosi njegovu novostečenu energiju. Nakon što je pronašao auto-obil, uključio je klimatizacijski uređaj i krenuo prema Mirageu.Boschu se Las Vegas nikad nije sviđao, premda je često onamo odlazio„ok je radio na slučajevima. Bio je na neki način srodan Los Angelesu; oba-.. grada mjesta u koja bježe očajni ljudi. Kad bi bježali iz Los Angelesa,..sto su dolazili ovamo. To je jedino mjesto koje je preostalo. Ispod po--Mnskog sloja blještavila, novca, energije i seksa kuca mračno srce. Bez■vira koliko su se trudili dotjerati ga neonskim reklamama i obiteljskim'tavama, mjesto je ipak kurva.No ako bi ga nešto moglo pokolebati u tom mišljenju, onda je to Mirage. i To je simbol novog Las Vegasa, čist, raskošan, zakonit. Prozori nebodera blieštali su na suncu. Unutra se nije štedjelo na bogatom uređivanju koc-■ irmce. Dok je Bosch prolazio predvorjem, najprije su ga opčinili bijeli grovi u golemom ostakljenom prostoru nad kojim bi slinio svaki vlasnik ■»ološkog vrta na svijetu. Zatim, dok je čekao u redu pred recepcijom, ^-omatrao je golemi akvarij iza nje. Iza stakla, morski su se psi lijeno vrtjeli sretali naprijed-natrag. Baš kao i bijeli tigrovi.Kad je Bosch došao na red, recepcionar je opazio znak uz njegovu re-_naciju i pozvao osiguranje. Pojavio se nadzornik dnevne smjene, po imenu65Hank Meyer, i predstavio se. Rekao je da će hotel i kockarnica u pot nosti surađivati s Boschom.- Tony Aliso bio je dobar i cijenjen gost - reče. - Želimo učiniti sve možemo kako bismo pomogli. No veoma je malo vjerojatno da njegi smrt ima bilo kakve veze s njegovim boravkom ovdje. Mi vodimo najč brod u pustinji.

- Znam to, Hank - reče Bosch. -1 znam da ne želite nikakvu mrlju svom ugledu. Ne očekujem da ću u Mirageu nešto naći, ah moram oba svoj posao. Jednako kao ivi, točno?- Točno.- Jeste li ga poznavali?- Ne, nisam. Ovdje radim tri godine i uvijek sam u dnevnoj smjeni. 1 liko sam shvatio, gospodin Aliso kockao je noću.Meyer je imao tridesetak godina, a doimao se otvoreno i pošteno, im što ga Mirage, a sad i cijeli Las Vegas, želi prikazati svijetu. Potom je obj nio da je soba u kojoj je Aliso posljednji put boravio zapečaćena i čt Boschovu inspekciju. Dao je Boschu ključ i zamolio da ga vrati čim ob svoj zadatak. Također je rekao da će krupjei iz prostorije za poker i spori kladioničan koji rade noćnu smjenu biti na raspolaganju za razgovore, su oni poznavali Alisa jer je redovito dolazio.- Imate li špijunku na stropu, iznad stolova za poker?- Ovaj, da, imamo.- Imate videosnimku iz noći od četvrtka na petak? Želio bih je pog dati ako je imate.- To neće biti problem.Bosch je s Meyerom dogovorio sastanak u četiri u uredu osiguranja prvom katu. Tada se mijenjaju smjene u kockarnici, a krupjei koji su pozna^ Alisa doći će na posao. Tada će također moći pogledati videokasetu kamere za nadzor iznad prostorije za poker.Kad je nekoliko minuta kasnije Bosch stigao u svoju sobu, sjeo je krevet i osvrnuo se oko sebe. Soba je bila manja no što je očekivao, veoma ugodna, daleko najudobnije namještena od svih koje je ikad vidii Las Vegasu. Telefon s pomoćnog stolića uzeo je u krilo i nazvao hollywoc sku postaju. Javio se Edgar.-Bosch je.- Dakle, Michelangelo umorstva, Rodin ubojstva.- Duhovito. Što se ondje događa?- Pa, kao prvo, Bullets je dobila bitku - reče Edgar. - Nije se poja1 nitko iz Odjela za pljačke i umorstva da nam preotme slučaj.- To je dobro. Što je s tobom? Napreduješ li?- Gotovo sam popunio knjigu umorstva. No sad je moram ostaviti. S< narist dolazi na razgovor u jedan i trideset. Kaže da mu ne treba odvjetn- Dobro, ostavit ću te da radiš. Reci poručnici da sam se javio.66- Da, i usput rečeno, u šest želi još jedan razgovor o razvoju situacije. Trebao bi nazvati, pa ćemo te staviti na zvučnik.- Vrijedi.Bosch je nekoliko trenutaka sjedio na krevetu, poželjevši da se može ispružiti i spavati. No znao je da ne može. Mora raditi na slučaju.Ustao je i raspakirao putnu torbu, objesivši dvije košulje ijedne hlače u ormar. Donje rublje i čarape stavio je na policu u ormar, a zatim je izišao iz sobe i dizalom pošao do kata na vrhu zgrade. Soba što ju je Aliso koristio nalazila se na kraju hodnika. Ključ-kartica što mu ga je Meyer dao bez problema je otvorio vrata, te je ušao u sobu otprilike dvostruko veću od njegove. Kombinacija spavaće i dnevne sobe, a ondje je bio i ovalni jacuzzi kraj prozora s kojih se pružao pogled preko prostranstva pustinje do planinskog lanca smeđe boje sjeverozapadno od grada. Točno dolje vidio se ^azen i hotelska atrakcija nastambe pliskavica. Gledajući dolje, vidio je edno od sivih stvorenja kako se kreće ispod treperave površine vode. Činilo se da mu ondje nije mjesto, baš kao ni Boschu u ovom apartmanu.- Dupini u pustinji - glasno je rekao.Soba je bila luksuzna prema bilo kojim mjerilima u bilo kojem gradu, a ičito su je namijenili velikim igračima. Bosch je nekoliko trenutaka stajao <raj kreveta i samo gledao naokolo. Činilo se da je sve na svojem mjestu, a ia debelom su se sagu vidjeli tragovi nedavnog usisavanja. Pretpostavio je da j sobi neće naći nikakav trag, jer je dosad zacijelo nestao, ako ga je uopće bilo. No ipak je obavio zadatak. Pogledao je ispod stola i u ladice. Iza komode ~ašao je paketić šibica iz lokalnog meksičkog restorana pod nazivom Las uentes, ali nije mogao znati koliko se dugo ondje nalazio.Kupaonica je od poda do stropa bila popločena ružičastim mramorom.Mavine i ostale fiksne stvari bile su od mjedi. Bosch je malo pogledao nao-ilo, ali nije našao ništa zanimljivo. Otvorio je staklena vrata tuš-kabine,ogledao unutra, ali opet ništa nije našao. No kad je zatvarao vrata, za oko:u je zapelo nešto u odvodu. Opet je otvorio vrata i pogledao dolje, a zatim- prstom pritisnuo sićušnu mrvicu zlata uhvaćenu na gumenom obrubudvoda. Podigao je prst i vidio da se ondje zalijepio sićušan zlatni trun. Pret-ostavio je da će odgovarati onome što su našli u manšetama na hlačama

onyja Alisa. Sad još samo mora otkriti gdje su bili i odakle su došli.Gradska policijska postaja nalazila se u Ulici Stewart u centru. Bosch se.ustavio ispred prijamnog pulta i objasnio da je on istražitelj iz drugogaada, te se iz pristojnosti želi javiti ekipi za umorstva. Uputili su ga u detek-ski ured na drugom katu, a jedan ga je službenik otpratio kroz opustjelu"ostoriju do zapovjednikova ureda. Kapetan John Felton bio je preplanuliuškarac snažnog vrata od kojih pedesetak godina. Bosch je pretpostavio dasamo tijekom proteklog mjeseca pozdravni govor vjerojatno održao barem67stotini policajaca iz cijele zemlje. Las Vegas je takvo mjesto. Felto schu ponudio da sjedne i održao svoj uobičajeni govor.- Detektive Bosch, dobro došli u Las Vegas. Imate sreće da sam doći ovamo na blagdan kako bih sredio neku papirologiju koja m Inače ovdje ne bi bilo nikoga. U svakom slučaju, nadam se da će vaš 1 ovdje biti ugodan i produktivan. Ako vam bilo što zatreba, slobo< zovite. Ništa vam ne mogu obećati, ali ako zatražite nešto što van osigurati, rado ću to učiniti. Dakle, kad smo to riješili, zašto mi ne ka; vas je dovelo ovamo?Bosch mu je ukratko ispričao o čemu je riječ. Felton je zapis Tonyja Alisa, te dane kad je posljednji put boravio u Las Vegasu i gc- Samo pokušavam otkriti što je radio u danima koje je ovdje pri- Mislite da ga je netko slijedio odavde i ubio u L.A.-u?- Trenutačno još ništa ne mislim. Nemamo dokaza o tome.- Nadam se da ih nećete ni naći. Ne želimo da mediji na taj način nama. Sto još imate?Bosch je podigao aktovku u krilo i otvorio je.- Imam dva kompleta otisaka što smo ih skinuli s tijela. Mi...- S tijela?- Na sebi je imao kožnatu jaknu. Uzeli smo otiske uz pomoć lase svakom slučaju, provukli smo ih kroz Automatski sustav za identifii otisaka, Nacionalnu bazu podataka o kriminalu, kalifornijsko Minista pravosuđa, sve moguće, ali ništa nismo našli. Pomislio sam da biste ih r provući kroz vaš kompjutor, da vidimo što će se dogoditi.Premda je Automatski sustav za identifikaciju otisaka prstiju, št koristi PLA, umrežen s desetak baza podataka iz svih dijelova zemlje, nema pristup baš svemu. A većina gradskih policijskih organizacija vlastite baze podataka. U Vegasu će to biti otisci prstiju ljudi koji daju mi za posao u gradu ili u kockarnicama. Tu su također otisci što su ih potajno i ljudima, oni koje policija zapravo ne bi trebala imati jer je na te ljude nostavno pala sumnja, ali nikad nisu bili uhićeni. Bosch se nadao da će Fei otiske iz slučaja Aliso usporediti s tom bazom podataka.- Pa, pokažite mi što imate - reče Felton. - Ništa ne mogu obeć Vjerojatno imamo nekoliko otisaka kojih nema na nacionalnim mrežai ali teško da ćemo nešto naći.Bosch mu je pružio kartone s otiscima što ih je Art Donovan priprem- Dakle, počinjete u Mirageu? - pitao je kapetan nakon što je karto spustio na rub stola.- Da. Pokazat ću ljudima njegovu sliku, malo se raspitati i vidjeti što iz toga izići.- Govorite mi sve što znate, točno?- Točno - slaže Bosch.- U redu. - Felton je otvorio ladicu stola, izvadio posjetnicu i pružio Boschu. - Tu su brojevi mog ureda i dojavljivača. Nazovite me ako nešt68iiskrsne. Cijelo vrijeme uza se imam dojavljivač. U međuvremenu, do sutra ujutro javit ću vam za otiske, bez obzira na rezultat.Bosch mu je zahvalio i otišao. U predvorju policijske postaje nazvao je ured OZI-a u PLA i pitao Donovana je li stigao ispitati svjetlucave mrvice što su ih našli u manšetama na hlačama Tonyja Alisa.- Da, ali neće ti se svidjeti - reče Donovan. - To su obične šljokice. Obojeni aluminij. Znaš, ono što koriste za maskirane plesove i proslave. Tvoj je momak vjerojatno bio na nekakvoj zabavi, bacali su to naokolo i nešto je ostalo na njemu. Maknuo je ono što je vidio, ali nije opazio da toga ima i u manšetama na hlačama. Ostalo je ondje.- Dobro. Još nešto?- Ovaj, ne. Barem ne što se tiče dokaza.- Nego čega?- Pa, Harry, znaš onog tipa iz OOK-a s kojim si razgovarao dok smo sinoć bili u hangaru?- Carbone?-Da, Dominic Carbone. Pa, danas je svratio u laboratorij. Postavljao je pitanja o onome što smo sinoć

našli.Boschu se smračilo pred očima. Ništa nije rekao, a Donovan je nastavio:- Rekao je da je došao zbog nečeg drugog i da je samo znatiželjan. Ali, Harry, ne znam. Činilo se da je to nešto više od prolaznog zanimanja, ako me razumiješ.- Da, razumijem te. Koliko si mu rekao?- Pa, prije nego Što sam shvatio i počeo se pitati što se događa, nekako mi je izletjelo da smo skinuli otiske s jakne. Žao mi je, Harry, ali bio sam ponosan. Rijetko se događa da s jakne nekog mrtvaca skinemo upotrebljive otiske, pa sam se malo hvalisao.- U redu je. Jesi li mu rekao da nas to nikamo nije odvelo?- Jesam, rekao sam da nismo ništa našli. No tada... tada je zatražio kopiju kompleta, rekao je da bi možda mogao nešto učiniti s njima, što god to značilo.- Što si učinio?- Što ti misliš? Dao sam mu komplet.- Što si?- Samo se šalim, Harry. Rekao sam mu da nazove tebe ako želi komplet.- Dobro. Što si mu još rekao?- To je sve, Harry.- U redu, Art, dobro je. Javit ću se kasnije.- Vidimo se, Harry. Hej, gdje si ti zapravo?- U Vegasu.- Doista? Hej, stavi u moje ime petaka na sedam na ruletu. Učini to icdnom. Platit ću ti kad se vratiš. Osim ako ne dobijem. Onda ćeš ti platiti •neni.69Bosch se vratio u svoju sobu četrdeset pet minuta prije dogovorenoj sastanka s Hankom Meyerom. Iskoristio je vrijeme za tuširanje, brijanje odijevanje čiste košulje. Osjećao se osvježenim, spremnim za povratak u pustinjsku vrelinu.Meyer je sredio da sportski kladioničari i krupjei koji su prošlog četvrtka i petka radili večernju smjenu jedan po jedan dolaze u njegov ured Bilo je šest muškaraca i tri žene. Osam krupjea i jedan sportski kladioničai kod kojeg se Aliso uvijek kladio. Tijekom svake smjene, krupjei koji su dijelili karte za stolovima za poker, kojih je bilo šest, smjenjivali su se svakih dvadeset minuta. To je značilo da je svih osam dijelilo karte Alisu tijekom njegovog posljednjeg posjeta Las Vegasu, a zahvaljujući njegovim redovitim dolascima u kockarnicu, svi su ga dobro poznavali.Meyer je sjedio sa strane i promatrao, a Bosch je za sat vremena obavio razgovore s krupjeima. Uspio je utvrditi da je Aliso obično igrao za stolom pet-do-deset. To je značilo da je svaka igra počinjala ulogom od pet dolara, a zatim je pri svakom dijeljenju trebalo uložiti najmanje pet do naviše deset dolara. U svakom se dijeljenju tri puta smio podizati ulog. Budući da se igralo poker sa sedam karata , to je značilo da se ulog mogao dizati nakon svakog od pet krugova. Bosch je brzo shvatio da bi, ako je za stolom sjedilo osam igrača, svaka igra mogla imati ulog od nekoliko stotina dolara. Aliso je igrao u daleko jačoj ligi od one u kojoj je Bosch sudjelovao petkom uvečer kad je običavao igrati poker s kolegama iz detektivskog ureda.Prema riječima krupjea, Aliso je u četvrtak uvečer igrao oko tri sata, ali je ostao otprilike na istome, niti je izgubio niti dobio. U petak uvečer igrao je još dva sata, a prema njihovoj procjeni, izgubio je oko dvije tisuće. Nitko od njih nije se sjećao daje Aliso tijekom ranijih dolazaka mnogo dobivao ili gubio. Uvijek je bio nekoliko tisuća na dobitku ili gubitku. Čini se daje znao kada treba prestati.Krupjei su također spomenuli da je Aliso uvijek davao dobre napojnice. Obično je to bilo deset dolara u žetonima za svaku pobjedu, a žeton od dvadeset pet dolara ako bi osvojio posebno velik ulog. Upravo je zbog toga bio omiljen među njima. Uvijek je igrao sam, pio je džin i tonik, te čavrljao s ostalim igračima. Krupjei su rekli daje Aliso tijekom posljednjih nekoliko mjeseci bio u društvu mlade plavokose žene, od jedva dvadesetak godina. Nikad nije igrala poker, ali je koristila automate i dolazila k Tonyju kad bi joj zatrebalo novca. Tony je nikad ni s kim nije upoznao i nitko od krupjea nije čuo njezino ime. Bosch je sve to zapisivao u svoju bilježnicu, a nakon te opaske zapisao je "Layla?".* Seven card stud - vrsta pokera u kojoj svaki igrač u prva dva kruga dobiva po jednu kartu okrenutu licem prema dolje, u sljedća četiri kruga dobiva po jednu kartu okrenutu licem prema gore, te u posljednjem krugu jednu kartu okrenutu licem prema dolje, a nakon svakog od posljednjih pet krugova slijedi stavljanje uloga.70Nakon krupjea na red je došao Alisov sportski Mađioničar, odnosno -dadioničarka. To je bila plavokosa žena plašljiva izgleda po imenu Irma Chantry. Pripalila je cigaretu čim je sjela, a govorila je glasom po kojem se moglo zaključiti da je mnogo pušila. Rekla je da se Aliso kladio na Dodgerse ibje večeri što ih je proveo u gradu.

- Imao je sustav - rekla je. - Uvijek je udvostručavao iznos dok ne bi lobio.- Kako to mislite?- Pa, prve je večeri stavio tisuću na pobjedu Dodgersa. Izgubili su. Idućeg je dana došao i stavio dvije tisuće na njih. Pobijedili su. Dakle, akoc izuzme poker, zaradio je gotovo tisuću dolara. Samo što nije došao po novac.- Nije uzeo novac?- Ne. Ali to nije neobično. Njegova je potvrda vrijedila sve dok ju je imao uza se. Mogao je bilo kada doći i mi bismo je ubacili u kompjutor. To ■>e i ranije događalo. Dobio bi, ali novac bi uzeo tek prilikom sljedećeg Jolaska u grad.- Kako znate da potvrdu nije odnio drugom Mađioničaru?- Tony to ne bi učinio. Uvijek je dobitak uzimao kod mene, kako bi mi mogao dati napojnicu. Često je govorio da mu ja nosim sreću.Bosch je trenutak razmislio. Znao je da su Dodgersi u petak uvečer igrali kod kuće, a Alisov je avion poletio iz Las Vegasa u deset. Stoga je bilo prilično sigurno da je Aliso morao biti na aerodromu McCarran ili već u avionu prije nego što je igra završila. Ali kod njega nisu našli nikakvu potvrdu o klađenju. Harry je ponovno razmislio o nestaloj aktovci. Je li potvrda možda ondje? Bi li potvrda o klađenju vrijedna četiri tisuće dolara mogla biti motiv za umorstvo? Činilo se malo vjerojatnim, ali ipak i to treba istražiti. Pogledao je Irmu, koja je tako snažno vukla dim cigarete da su joj se kroz obraze vidjeli obrisi zuba.- Što ako je netko drugi unovčio okladu? Kod drugog Mađioničara. Može li se to nekako vidjeti?Irma je oklijevala, a Meyer se ubacio u razgovor.- Vjerujem da bi to bilo moguće - reče. - Svaka potvrda sadrži kod s brojem Mađioničara i vremenom klađenja. - Pogledao je Irmu. - Irma, sjećaš li se koliko je u petak bilo oklada na Dodgerse u iznosu od dvije tisuće dolara?- Samo jedna, Tonyjeva.- Pozabavit ćemo se time - Meyer reče Boschu. - Počet ćemo pregledavati unovčene potvrde sve do petka uvečer. Ako je potvrda gospodina Alisa unovčena, znat ćemo kad se to dogodilo i na videosnimci ćemo vidjeti tko je to učinio.Bosch ponovno pogleda Irmu. Ona je jedina od svih zaposlenika kockarnice Alisa zvala po imenu. Želio ju je pitati je li medu njima postojalo nešto više, povrh odnosa Mađioničara i klijenta. No znao je da je djelat-71nicima kockarnice najvjerojatnije zabranjeno druženje i prijateljevanje gostima. Nije ju mogao pitati pred Meyerom i očekivati istinit odgovo Odlučio je da će kasnije potražiti Irmu, a potom je zaključio razgovor.Pogledao je na sat i vidio da mu je preostalo četrdeset minuta do tel< fonskog razgovora s poručnicom Billets i ostalima. Pitao je Meyera je uspio pribaviti videosnimke kamera za nadzor u stropu iznad prostorije z poker.- Samo želim vidjeti čovjeka kako kocka - rekao je. - Želim na nel način osjetiti kakav je bio za života.- Razumijem i, da, kasete su spremne za vas. Rekao sam vam da želim u potpunosti surađivati.Izišli su iz ureda i zaputili se hodnikom do tehničke prostorije. Bila j prigušeno osvijetljena i veoma tiha, ako se izuzme zvuk klimatizacijsko uređaja. Ispred šest konzola složenih u dva reda sjedili su muškarci u sivh jaknama i promatrali nizove od šest monitora na svakoj konzoli. Bosch je n ekranima vidio različite stolove za kockanje, snimane odozgo. Na svakoj s konzoli nalazila elektronska kontrolna ploča uz pomoć koje se moglo mije njati fokus ili uvećanje nekog snimka.- Kad bi to željeli - šapne Meyer - mogli bi vam reći koje karte ima nel igrač za stolom ajnca. Čudesno.Meyer je odveo Boscha u ured nadzornika, odmah do tehničke proste rije. Ondje se nalazila dodatna video oprema, kao i spremište za videokć sete. Za malenim pisaćim stolom sjedio je muškarac, također u sivoj jakn Meyer ga je predstavio kao Cala Smoltza, nadzornika.- Cal, je li sve namješteno?- Ovaj ekran - reče Smoltz, pokazujući jedan od monitora. - Poče ćemo sa četvrtkom. Pozvao sam jednog krupjea i zamolio ga da mi pokaž čovjeka koji vas zanima. Pojavio se u osam i dvadeset u četvrtak i igrao do je danaest.Pokrenuo je uređaj. Slika je bila zrnasta i crno-bijela, slične kvalitet kao i snimka izArchwaya, ali ovdje se sve snimalo. Nije bilo trzavih pokretć Počinjala je kad su čovjeka, u kojem je Bosch prepoznao Alisa, doveli d slobodne stolice za stolom za poker. Čovjek koji ga je doveo nosio je hrp žetona što ih je stavio na stol ispred Alisa. Aliso je kimnuo glavom i razm jenio smiješak s krupjeom, ženom koju je Bosch ranije ispitao, a zatim j počeo igrati.- Kolika je vrijednost žetona? - upita Bosch.- Pet stotina - reče Smoltz. - Već sam na brzinu pregledao snimki Nikad ne kupuje dodatne žetone, a

kad ih unovčava, čini se da je otprilik na istome. Želite li stvarno vrijeme ili ubrzano.- Ubrzajte.Bosch je pozorno promatrao dok je kaseta brzala kroza sate. Vidio je da j Aliso popio četiri džina s tonikom, u većini igara rano odustao, osvojio pe velikih uloga, a izgubio šest. Prilično dosadno. Smoltz je usporio kasetu kad s72približilo jedanaest sati, a Bosch je gledao kako Aliso poziva šefa prostorije, unovčava žetone i nestaje iz kadra.- U redu - reče Smoltz. - Za petak imamo dvije kasete.- Kako to? - upita Bosch.- Igrao je za dva stola. Kad je stigao onamo, nije bilo slobodnog mjesta za stolom pet-do-deset. Imamo samo jedan takav stol jer nema mnogo mušterija koji žele igrati za takve uloge. Stoga je igrao za stolom jedan-do-pet dok se nije ukazalo slobodno mjesto. Ova je kaseta sa stola jedan-do-pet, jeftinijeg.Snimka se počela vrtjeti, a Bosch je gledao kako Aliso čini isto kao i na prethodnoj snimci. Bosch je opazio da Aliso na sebi ima kožnatu jaknu. Također je opazio da se Aliso rutinski nasmiješio krupjeu, ali mu se učinilo da je kimnuo glavom i nekom igraču na suprotnoj strani stola. Radilo se o ženi koja mu je uzvratila pozdrav. No kut iz kojeg je kamera snimala nije dopuštao da se vidi ženino lice. Rekao je Smoltzu neka ne ubrzava kasetu, te je nekoliko minuta gledao snimku, čekajući na još neki znak između dvoje igrača.Činilo se da medu njima više nije bilo nikakve komunikacije. No kad je pet minuta kasnije došlo do rotacije krupjea i kad je novi krupje sjeo za stol, također žena s kojom je Bosch prije sat vremena razgovarao, pozdravila je Alisa i ženu koja mu je sjedila prekoputa.- Možete li zaustaviti sliku? - upita Bosch. Smoltz je bez riječi zaustavio sliku na ekranu.- U redu - reče Bosch. - Kako se zove krupje?- To je Amy Rohrback. Razgovarali ste s njom.- Točno. Hank, možete lije dovesti ovamo?- Ovaj, svakako. Smijem li pitati zašto?- Ova igračica - reče Bosch, pokazujući na ekranu ženu prekoputa Alisa. - Pozdravila je Alisa kad je sjeo. Amy Rohrback je upravo pozdravila nju. Sigurno redovito dolazi. Poznavala je Alisa i Amy Rohrback. Možda bih trebao razgovarati s njom, a vaša bi djelatnica mogla znati kako joj je ime.- U redu, idem po nju, ali ako je usred dijeljenja, morat ću pričekati.- Nema problema.Meyer je otišao u kockarnicu, a Bosch i Smoltz nastavili su brzi pregled kaseta. Aliso je dvadeset pet minuta igrao za stolom jedan-do-pet, a zatim se pojavio šef prostorije, pokupio njegove žetone i premjestio ga za stol s većim ulozima, pet-do-deset. Smoltz je ubacio kasetu za taj stol, a Aliso je ondje igrao još dva sata, neprestano gubeći. Tri je puta kupovao žetone u vrijednosti od petsto dolara i svaki put ih je brzo izgubio. Na koncu je nekoliko preostalih žetona ostavio na stolu kao napojnicu za krupjea, ustao i udaljio se od stola.Kaseta je završila, a Meyer još uvijek nije doveo Amy Rohrback. Smoltz je rekao da će namjestiti kasetu na prizor u kojem se vidi zagonetna žena. Kad je to učinio, Bosch mu je rekao neka je odvrti naprijed kako bi vidjeli postoji li73neki trenutak u kojem se vidi njezino lice. Smoltz je to učinio i nakon minuta promatranja brzih pokreta ljudi na snimci, Bosch je vidio kako žt podiže glavu prema kameri.- Evo je! Vratite natrag i usporite.Smoltz gaje poslušao, a Bosch je gledao ekran dok je žena vadila cigan pripalila je i nagnula glavu unatrag, licem prema kameri na stropu, i otpuhn dim. Dim je zamaglio njezino lice, ali Boschu se prije toga učinilo da ji prepoznao. Ukočio se. Smoltz je vratio kasetu unatrag do mjesta gdje njezino lice jasno vidjelo i zamrznuo sliku na ekranu. Bosch je bez rij zurio.Smoltz je govorio nešto o tome kako je to najbolja slika što je m( dobiti kad su se otvorila vrata i pojavio se Meyer. Bio je sam.- Ovaj, Amy je upravo počela dijeljenje, pa treba čekati još dese minuta. Rekao sam joj neka dođe ovamo.- Možete javiti dolje da se ne mora truditi - reče Bosch, i dalje pror trajući ekran.- Doista? Zašto?- Znam tko je ona.- Tko je ona?Bosch je trenutak šutio. Nije znao je li tome razlog njezino paljenje garete ili neki duboki osjećaj tjeskobe, ali silno je poželio zapaliti.

- Samo netko. Poznavao sam je prije mnogo vremena.Bosch je sjedio na krevetu s telefonom u krilu, čekajući poziv. No rr su mu bile daleko. Prisjećao se žene za koju je odavno vjerovao da je zai jek nestala iz njegova života. Koliko je već prošlo, četiri, pet godina? F plavile su ga misli i osjećaji, pa se nije mogao točno sjetiti. Prošlo je do mnogo vremena. Ne bi ga trebala čuditi činjenica da je već izišla iz zatvc- Eleanor Wish - glasno reče.Sjetio se tropskih stabala s ljubičastim cvjetovima ispred njezine kuć Santa Moniki. Razmišljao je o tome kako su vodili ljubav i sjetio se malei ožiljka, jedva vidljivog na njezinoj bradi. Sjetio se pitanja što mu ga je t davno postavila, dok su vodili ljubav. "Vjeruješ li da možeš biti sam, a da budeš usamljen?"Telefon je zazvonio. Bosch se trgnuo iz razmišljanja i podigao slušal Zvala je poručnica Billets.- U redu, Harry, svi smo ovdje. Čuješ li me dobro?- Nije baš dobro, ali vjerojatno neće biti bolje.- Točno, gradska oprema. U redu, počnimo tako da svatko izvijes današnjim događajima. Harry, želiš li ti početi?- Dobro. Nemam baš za pričanje.Iznio je pojedinosti o svemu što je dosad učinio, naglasivši da treba proi nestalu potvrdu kladionice. Ispričao im je o videokasetama za nadzor, ali74spomenuo da je prepoznao Eleanor Wish. Prosudio je da nema nikakvih definitivnih pokazatelja da postoji veza između nje i Alisa, te da će to zasad zadržati za sebe. Zaključio je iznošenjem svojeg plana provjeravanja lokala Dolly's, mjesta kamo je Aliso uputio svoj posljednji telefonski poziv s ured-ske linije \\Archwayu, te žene po imenu Layla koja je spomenuta kad je Bosch nazvao.Zatim je Edgar bio na redu. Rekao je da je poznati scenarist oslobođen sumnje zahvaljujući alibiju, kao i Edgarovu dojmu daje mladi čovjek možda s razlogom mrzio Alisa, ali nije bio tip osobe koja bi zbog mržnje upotrijebila pištolj.Edgar je rekao daje također razgovarao s djelatnicima garaže u kojoj je Aliso ostavio svoj automobil da ga operu i namazu voskom za zaštitu dok je boravio u Las Vegasu. Usluga je uključivala dolazak po mušteriju na aerodrom, a Edgar je rekao daje čovjek koji je pošao po Alisa izjavio daje Tony bio sam, opušten i nikamo mu se nije žurilo.- To je bio rutinski posao - rekao je Edgar. - Aliso je preuzeo svoj automobil i pošao kući. Čovjeku je dao napojnicu od dvadeset dolara. Dakle, osoba ili osobe koje su ga sredile, presrele su ga na putu do kuće. Moja je pretpostavka da se to dogodilo negdje na MulhoUandu. Ima mnogo pustih zavoja. Ako si dovoljno brz, možeš nekoga zaustaviti. Vjerojatno je riječ o dvije osobe.- Što je djelatnik na parkiralištu rekao o prtljazi? - upita Bosch.- O, da - reče Edgar. - Rekao je da je, koliko se on može sjetiti, Tony imao dvije torbe što ih je žena opisala, srebrnu aktovku i jednu od onih putnih torbi. Nijednu nije čekirao za let.Bosch je kimnuo glavom, premda to nitko nije vidio.- Što je s medijima? - upita Bosch. - Jesmo li već dali kakvu izjavu?- Radi se na tome - reče poručnica Billets. - Služba za odnose s javnošću objavit će službenu izjavu odmah sutra ujutro. Priložit će fotografiju rollsa. Također će omogućiti snimanje automobila u policijskoj garaži. Ja ću im također biti na raspolaganju. Nadam se da će postaje to preuzeti. Još nešto, Jerry?Edgar je zaključio rekavši da je knjiga umorstva ažurirana, te da je stigao do polovice popisa tužitelja iz raznih parnica protiv Alisa. Rekao je da će idućeg dana razgovarati s drugima kojima je Aliso navodno nanio nepravdu. Na koncu je rekao da je nazvao mrtvozornikov ured, ali još nije zakazan datum obdukcije.- U redu - reče poručnica. - Kiz, što ti imaš?Riderica je svoj izvještaj podijelila na dva dijela. Prvi se odnosio na njezin razgovor s Veronikom Aliso, što je brzo prepričala, rekavši da je žena bila \ eoma šutljiva tijekom jutarnjeg susreta, osobito u usporedbi s večeri prije kad su joj Bosch i Riderica donijeli vijest o muževoj smrti. Jutarnji se razgovor sastojao uglavnom od "da" i "ne", te nekoliko škrtih dodataka. Bili su u braku75sedamnaest godina. Nisu imali djece. Veronica Aliso pojavila se u dva ževljeva filma i više nikad nije radila.- Misliš da je razgovarala s odvjetnikom o razgovoru s nama? - i Bosch.- Nije to rekla, ali mislim da se baš to dogodilo - reče Riderica. -je kao da kliještima izvlačim riječi iz nje.- U redu, što još? - upita poručnica, nastojeći održavati tijek razgo Riderica je prešla na drugi dio dnevne istrage, onaj o financijskinkumentima Anthonyja Alisa. Usprkos slaboj telefonskoj vezi, Bosch je sh da je Kiz uzbuđena onim što

je dosad saznala.- U osnovi, financijska situacija toga čovjeka pokazuje da je ima oma udoban standard življenja. Ima visoke iznose na svojim osobnim kovnim računima, uredne kreditne kartice, kuću koja ima hipoteku o damsto tisuća dolara, a vrijednost joj je milijun. Koliko sam uspjela ot to je sva njegova imovina. Rolls je unajmljen, ženin lincoln je unajmi ured za koji mi znamo također je u najmu. - Trenutak je zastala, a pi nastavila: - Kad smo već kod toga, Harry, ako imaš vremena, moži ondje nešto mogao provjeriti. Oba su automobila iznajmljena njej kompaniji, TNA Productions, preko trgovine u Las Vegasu. Budeš li vremena, mogao bi se raspitati. Zove se Ridealong, jedna riječ, Inc. Ai je Industrial Drive dvije tisuće dva, stan trideset tri.Boschova jakna, a u njoj i njegova bilježnica, bila je na stolici na d strani sobe. Zapisao je ime i adresu u maleni notes što se nalazio na not ormariću.- U redu - reče Riderica - sad prelazimo na njegov posao, a tu postaje prilično zanimljiva. Zapravo sam pregledala tek pola od ono£ smo uzeli iz njegova ureda, ali zasad se čini da se čovjek bavio prvokla prijevarama. I ne govorim o otimanju scenarija nekog sirotog studenta. V da mu je to bio samo usputni hobi. Govorim o tome da je vodio prac Mislim da je bio nečiji paravan.Trenutak je zastala. Bosch se pomaknuo na rub kreveta, osjetivši žn uzbuđenja na zatiljku.- Imamo povrat poreza, nalozi za produkciju, iznajmljivanje opi isplate i dugovanja za nekoliko filmova, više od dvanaest. Sve samo deo. Kao što je Veronica rekla, malo bolje od pornografije. Pogledah neke kasete što ih je imao u uredu, a sve je loše. Nema baš mnogo ] osim ako ne želiš računati jačanje napetosti dok se čeka da se glavna ž< uloga razodjene. Jedini je problem u tome da se knjige ne slažu s oni je u filmu, a većina čekova s velikim iznosima što ih je plaćala komp TNA Productions odlazila je u poštanske pretince i kompanije za koje njem shvaćati da postoje jedino na papiru.- Kako to misliš? - upita poručnica.- Kažem da njegove poslovne knjige pokazuju da je na svaki c takozvanih filmova otišlo milijun do pet milijuna, a kad se pogleda k;76lasno je da troškovi nisu bili veći od sto, možda dvjesto tisuća dolara. Moj -at radi u toj branši kao urednik, te znam da se na takve filmove ne može ) trošiti onoliko novca koliko piše u Alisovim poslovnim knjigama. Mislim . su ti filmovi bili paravan za pranje novca, mnogo novca.- Objasni malo, Kiz - reče poručnica. - Kako bi to mogao učiniti?- U redu, počnimo od izvora. Nazvat ćemo ga gospodin X, zasad. Go-podin X ima milijun dolara koje ne bi smio imati. Bez obzira je li to novacod droge ili nečeg drugog, mora ga očistiti, legalizirati, kako bi ga mogao staviti u banku i trošiti a da na sebe ne privuče pozornost. Daje ga Tonyju Alisu, ulaže u Tonyjevu kompaniju. Aliso tada snimi jeftin film na koji potroši manje od desetine dobivenog novca. No, kad je riječ o vođenju poslovnih knjiga, to prikazuje kao da je sav novac upotrijebio za snimanje filmova. Gotovo svaki tjedan čekovi odlaze različitim produkcijskim kompanijama, reklamnim tvrtkama, proizvođačima filmske opreme. Na svim su čekovima iznosi od osam do devet tisuća, malo manje od onoga što bi morao prijaviti.Bosch je pozorno slušao dok je govorila. Zatvorio je oči i koncentrirao se. Divio se Rideričinoj sposobnosti da sve to izvuče iz dokumenata.- Dakle, po završetku produkcije, Tony vjerojatno napravi nekoliko tisuća kopija filma, prodaje ih ili ih pokušava prodati neovisnim proda-\ aonicama videa i distributerima, jer jaki lanci ne bi ni taknuli takvo smeće, i to je to, kraj priče. No zapravo je sve to okrenuo i gospodinu X, svom investitoru, vratio oko osamdeset centi po dolaru, a sve to u obliku plaćanja tim izmišljenim kompanijama. To je mutna igra. Onaj tko stoji iza tih kompanija plaćen je vlastitim novcem za usluge koje nije pružio. No sad je novac legitiman. Čist je, te može ući u bilo koju banku u Americi i uložiti ga, plaćati poreze i trošiti ga. U međuvremenu, Tony Aliso uzima lijep honorar za svoje usluge i nastavlja na isti način sa sljedećim filmom. Čini se da je imao dvije ih tri takve produkcije na godinu, osobno zarađujući oko pola milijuna dolara.Nekoliko su trenutaka šutjeli prije nego stoje Riderica ponovno progo-\ orila.- Postoji samo jedan problem - reče.- Našao se pod sumnjom poreznih službi - reče Bosch.- Točno - odgovorila je, a Bosch je mogao zamisliti smiješak na njezinu licu. - To je dobro smišljena prijevara, ali se nazirao kraj. Porezna je služba trebala pregledati Tonyjeve knjige krajem ovog mjeseca, te je sasvim vjerojatno da bi za sat vremena otkrili o čemu je riječ ako je to meni uspjelo za jedan dan.- Tako bi Tony postao opasan za gospodina X - napomene Edgar.- Osobito ako bi surađivao s revizorima - doda Riderica.Netko je na drugoj strani zazviždao, ali Bosch nije znao tko. Pretpostavio je daje to Edgar.- Dakle, što ćemo dalje, naći gospodina X? - upita Bosch.

77- Za početak - odgovori Riderica. - Pripremam zamolbu što ću je su ujutro faksirati gradskoj upravi. Ima podatke o svim lažnim kompanijar Možda je ta osoba, bez obzira o kome je riječ, bila dovoljno glupa da obrasce stavi svoje pravo ime ili adresu. Također radim na dobivanju još ji nog naloga za pretres. Imam poništene čekove Tonyjeve kompanije. Že izvještaje o računima na koje su uplaćena ta sredstva, možda bih mogla s nati kamo je otišao novac nakon što ga je Tony očistio.- Sto je s poreznom službom? - upita Bosch. - Jesi li s njima raz; varala?- Ne rade tijekom blagdana. No prema obavijesti što ju je Aliso prir poštom, postoji naznaka daje riječ o kriminalističkoj istrazi. To znači dc nije radilo o nasumce planiranoj kontroli. Za to je zadužen određeni age a ja ću sutra rano ujutro razgovarati s njim.- Znate - reče Edgar - sve ono o tome kako je OOK nezainteresii počinje zaudarati. Bez obzira je li Tony imao veze s Talijanima ili nije, ( je sranje organizirano u najboljim manirama organiziranog kriminala. E dio bih se u posljednji novčić da su negdje čuli, preko porezne službe ili neki drugi način, o tom našem momku.- Mislim da imaš pravo - složi se poručnica Billets.- Nešto sam zaboravio spomenuti - reče Bosch. - Danas sam raz varao s Artom Donovanom. Rekao je da se tip iz OOK-a s kojim sam sii razgovarao, čovjek po imenu Carbone, kao slučajno danas pojavio u OZ i počeo Arta ispitivati o slučaju. Art kaže da se ponašao naoko nezair resirano, ali je veoma zainteresiran, shvaćate što želim reći?Jedan dugi trenutak nitko ništa nije rekao.- Dakle, što ćemo? - upita Edgar.Bosch je ponovno zatvorio oči i čekao. Ono što će poručnica Billets i odredit će tok slučaja, ali će utjecati i na njegovo mišljenje o njoj. Bose znao što bi njezin prethodnik učinio. Pobrinuo bi se da se slučaj prep OOK-u.- Ništa nećemo učiniti - na koncu reče poručnica. - To je naš slučaj radimo na njemu. Ali budite oprezni. Ako OOK njuška naokolo nakon su odbili slučaj, onda se tu događa nešto o čemu još ništa ne znamo.Uslijedila je još jedna tišina, a Bosch je otvorio oči. Poručnica mu se više i više sviđala.- U redu - reče ona. - Mislim da bismo se ponajprije trebali usredotc na Tonyjevu kompaniju. Želim veći dio napora usmjeriti na to. Harry, i žeš li brzo riješiti Vegas i vratiti se ovamo?- Ako nešto ne otkrijem, trebao bih otići odavde sutra prije ručka, imajte na umu da nam je gospođa Aliso sinoć rekla kako joj je Tony uv govorio da se u Vegasu sastaje s investitorima. Možda je naš gospodin X ovdje.- Moguće - reče poručnica. - Dobro, dakle ponavljam, ljudi, dobre obavili posao. Neka tako bude i dalje.78Pozdravili su se, a Bosch je vratio telefon na pomoćni stolić. Osjećao je kako mu napredovanje istrage ulijeva novu energiju. Trenutak je sjedio ondje, osjećajući kako mu adrenalin kola tijelom. Trebalo je dugo vremena da se to ponovno dogodi. Stisnuo je šake i udario jednom o drugu.Bosch je izišao iz dizala i krenuo kroz kockarnicu. Bila je tiša od većine kockarnica u kojima je dosad bio; nije bilo vikanja ili klicanja kraj stolova za hazardnu igru kockicama, nikakvog moljakanja da pokažu sedam. Ljudi koji ovdje kockaju razlikuju se od ostalih, pomislio je Bosch. Dolaze s novcem i otići će s novcem, bez obzira koliko će izgubiti. Ovdje se ne osjeća miris očaja. Ovo je kockarnica za one dubokih džepova.Prošao je kraj mnoštva oko stola za rulet i sjetio se Donovana. Progurao se između dviju Azijatkinja koje su pušile, stavio na stol pet dolara i zatražio žeton, ali su mu rekli da je za tim stolom minimum dvadeset pet dolara. Jedna od Azijatkinja cigaretom je pokazala na suprotni kraj kockarnice, prema drugom stolu za rulet.- Ondje će primiti vaših pet dolara - rekla je s gnušanjem.Bosch joj je zahvalio i pošao prema jeftinom stolu. Stavio je žeton od pet dolara na sedam i gledao kako se rulet vrti, a malena metalna kuglica poskakuje preko brojeva. Njemu to ništa nije značilo. Znao je da pravi kockari kažu kako nije riječ o gubitku i dobitku, već o iščekivanju. Bez obzira je li riječ o idućoj karti, zaustavljanju kocke ili broju na kojem će stati malena kuglica, ovisnost je izazivalo onih nekoliko sekundi čekanja, na-danja i želje, to je podizalo adrenalin. No Bosch se nije tako osjećao.Kuglica se zaustavila na pet, a Donovan mu je dužan pet dolara. Bosch se okrenuo i pošao potražiti prostoriju za poker. Ugledao je natpis i zaputio se onamo. Bilo je rano, još nije proteklo ni osam uvečer, te je za stolovima bilo nekoliko slobodnih mjesta. Pogledao je lica, ali nije vidio Eleanor Wish, premda nije ni očekivao da će je naći. Prepoznao je nekolicinu krupjea s kojima je ranije razgovarao, uključujući Amy Rohrback. Došao je u iskušenje da sjedne na jednu od slobodnih stolica za njezinim stolom i pita je odakle poznaje Eleanor Wish, ali je zaključio daju ne bi smio ispitivati dok radi.

Dok je razmišljao što će učiniti, prišao mu je šef prostorije i pitao ga želi li igrati. Bosch je u njemu prepoznao čovjeka koji je na videosnimci vodio Tonyja Alisa do stolova.- Ne, samo gledam - reče Bosch. - Imate li minutu dok nema gužve?- Minutu za što?- Ja sam policajac koji je ispitivao vaše ljude.- O, da. Mali Hank mi je rekao o tome.Predstavio se kao Frank King i Bosch mu je pružio ruku.- Žao mije, ali ja nisam mogao doći. Ne radim u rotacijama. Morao sam biti ovdje. Riječ je o Tonyju A., točno?- Da, poznavali ste ga?79- Naravno, svi smo ga poznavali. Dobar čovjek. Žao mi je zbo£ što se dogodilo.- Kako znate što se dogodilo?Bosch tijekom razgovora niti jednom od krupjea nije rekao o / smrti.- Mali Hank - reče King. - Rekao je da su pucali u njega, ili take u L.A.-u. Sto biste željeli, želim reći, ako čovjek živi u L.A.-u, zna« spreman riskirati.- Valjda. Koliko ste ga dugo poznavali?- Godinama smo se poznavali, Tony i ja. Radio sam u Flaming nego što se Mirage otvorio. U ono je vrijeme Tony dolazio onamo. Ve dolazi u ovaj grad.- Jeste li se ikad družili s njim? Izvan kockarnice?- Jednom ili dvaput. No to je obično bila slučajnost. Negdje san Tony bi slučajno naišao ili tako nešto. Popili bismo piće, bili uljudn prema drugome, ali to je uglavnom sve. Želim reći, on je bio gost hc ja sam zaposlenik. Nismo bili prijatelji, ako me razumijete.- Shvaćam. Gdje ste naletjeli na njega?- O, Isuse, ne znam. Govorite o... pričekajte trenutak.King je isplatio igrača koji je odlazio od stola Amy Rohrback. nije imao pojma s koliko je čovjek počeo igru, ali je odlazio s čet dolara i namrštenim izrazom lica. King ga je pozdravio zaželjevši rr sreće idući put, a zatim se vratio Boschu.- Kao što sam rekao, sreo sam ga u nekim barovima. To je bilo pi davno. Jednom sam ga sreo u okruglom baru u Stardustu. Jedan od prijatelja ondje je bio barmen, te sam katkad nakon posla svraćao oi Ondje sam vidio Tonyja, te me častio pićem. To je vjerojatno bik najmanje tri godine. Ne znam kako vam to može koristiti.- Je li bio sam?- Ne, bio je s nekom ženskom. Mlada cura. Nisam je poznavao.- Dobro, a drugi put, kad je to bilo?- Mislim, u neko doba prošle godine. Bio sam na momačkoj več Martyja, momka koji radi za stolom s kockama. Svi smo otišli u Dolly's. striptiz klub u sjevernom dijelu. Tony je također bio ondje. Bio je sam došao k nama i nešto popio. Zapravo, cijeli je stol častio pićem. Misi nas je bilo osam. Bio je drag čovjek. To je sve.Bosch kimne glavom. Dakle, Aliso je najmanje godinu dana rec odlazio u Dolly's. Bosch je kanio otići onamo i saznati nešto o ženi po i Layla. Vjerojatno je plesačica, pretpostavio je Bosch, a Layla joj zasigurn pravo ime.- Jeste li ga u posljednje vrijeme vidjeli s nekim?- Mislite na neku žensku?- Da, neki od vaših ljudi spominjali su plavušu koja se u posljednje vr pojavljivala s njim.80- Da, mislim da sam ga dva-tri puta vidio s nekom plavušom. Davao joj ie novac za automate dok je on igrao karte. Ne znam tko je ona, ako me to pitate.Bosch kimne glavom.- To je sve? - upita King.- Još nešto. Eleanor Wish, poznajete je? U petak uvečer igrala je za jeftinim stolom. Tony je neko vrijeme igrao za istim stolom. Činilo se da se poznaju.- Poznajem igračicu po imenu Eleanor. Ne znam kako joj je prezime. Zgodna je, smeđa kosa, smeđe oči, još uvijek u dobroj formi, usprkos godinama.King se nasmiješio. Bosch nije.- Čini se da je to ona. Redovito dolazi?- Da, viđam je ovdje možda jednom na tjedan, možda manje. Ovdje živi, koliko mi je poznato. Lokalni igrači kruže naokolo. Znate, ne može se u svim kockarnicama igrati poker. Tu nema mnogo zarade za kuću. Mi ga organiziramo kao uslugu našim klijentima, ali se nadamo da će malo igrati poker, a više ajnc. U svakom slučaju, lokalni igrači kruže naokolo kako ne bi uvijek igrali protiv istih ljudi. Dakle,

možda jedne večeri igraju ovdje, druge xxHarrahu, treće uFlamingu, a zatim možda pođu u kockarnice u centru. Znate, tako nekako.- Želite reći da je ona profesionalka?- Ne, želim reći da je odavde i da mnogo igra. Ima li dnevni posao ili živi od pokera, to ne znam. Mislim da joj nikad nisam isplatio više od dvjesto dolara. To nije mnogo. Drugo što sam čuo je to da krupjeima daje preveliku napojnicu. Profesionalci to ne čine.Bosch je zamolio Kinga da mu navede sve kockarnice u gradu za koje zna da nude stolove za poker, a potom mu je zahvalio.- Znate, sumnjam da će se pokazati da su Tony i ta žena bili nešto više od površnih poznanika.- Zašto?- Previše je stara. Ona je zgodna žena, ali Tony je volio mlade.Bosch je kimnuo glavom i završio razgovor. Potom je hodao kockarnicom, obuzet mračnim mislima. Nije znao što bi trebao učiniti po pitanju Eleanor Wish. Zaintrigirao ga je njezin sadašnji način života, a Kingovo objašnjenje da ju je Aliso poznavao jer je redovito dolazila onamo činilo se posve prihvatljivim. No premda najvjerojatnije nije imala nikakve veze sa slučajem, Bosch je želio razgovarati s njom. Reći joj da mu je žao zbog načina na koji su se stvari razvijale, njegovom zaslugom ili krivnjom.Opazio je niz telefonskih govornica kraj ulaza i nazvao informacije. Zatražio je telefonski broj Eleanor Wish, a snimljeni glas mu je rekao da broj nije dostupan, na zahtjev korisnika. Bosch je trenutak razmislio, a zatim je zavukao ruku u džep jakne. Našao je posjetnicu koju mu je dao Felton, kapetan gradskih detektiva, i nazvao broj njegovog dojavljivača.81Čekao je držeći ruku na telefonu tako da ga nitko ne može koristiti d zazvoni, što je trajalo četiri minute.- Felton? -Da, tko je to?- Bosch. Razgovarali smo danas.- Tako je. L.A. Još uvijek nisam dobio podatke o otiscima. Očel da će mi se uskoro javiti.- Ne zovem zbog toga. Pitao sam se imate li vi ili netko od vašir dovoljno moći da mi pribavite telefonski broj i adresu jedne osobe.- Nije u imeniku?Bosch mu je poželio reći da ga ne bi zvao daje broj mogao naći u im« ali je odustao.- Nije.- O kome je riječ?- Ovdje živi. Netko tko je u petak uvečer igrao poker s Tonyjem Al -Pa?- Pa, kapetane, poznavali su se i ja želim razgovarati s njom. Ako možete pomoći, u redu. Naći ću je na neki drugi način. Nazvao sam j mi rekli da vas zovem ako mi nešto zatreba. To mi treba. Možete li to i ili ne?Nekoliko je trenutaka vladala tišina, a tada se Felton ponovno ja\- Dobro, dajte mi ime. Pogledat ću što mogu učiniti. Gdje ćete bil- Krećem se naokolo. Mogu li ja vas nazvati?Felton mu je dao svoj kućni broj telefona i rekao mu neka nazo pola sata.Bosch je za to vrijeme otišao na drugu stranu Stripa u Harrah i zav prostoriju za poker. Eleanor Wish nije bila ondje. Potom se vratio na J krenuo prema Flamingu. Skinuo je jaknu jer je još uvijek bilo veoma t Uskoro će pasti mrak, te se nadao da će se temperatura malo spustiti.Našao ju je u kockarnici Flaminga. Igrala je za stolom jedan-do-či petoricom muškaraca. Bilo je slobodno mjesto s njezine lijeve stran Bosch ga nije zauzeo. Zadržao se u mnoštvu oko stola za rulet i promje-Na licu Eleanor Wish vidjelo se da je posve koncentrirana na \ Bosch je vidio kako je muškarci za njezinim stolom kriomice pogleda te je osjetio neobično zadovoljstvo zbog spoznaje da joj se dive. Tijt deset minuta koliko je promatrao, osvojila je jedan polog, ali je bio p leko da bi vidio čime je dobila, i rano odustala u drugih pet igara, sobom je imala hrpu žetona.Nakon što je gledao kako još jednom dobiva, ovaj put veliki ul krupje je gurnuo hrpu plavih žetona prema njoj, Bosch se osvrnuo nac u potrazi za javnom telefonskom govornicom. Nazvao je Feltona i c Eleanorin telefonski broj i adresu. Kapetan mu je rekao da adresa u A^ Sands nije daleko od kockarnica, u području stambenih zgrada u kc82uglavnom žive djelatnici hotela. Bosch mu nije rekao da ju je već našao. Zahvalio mu je i spustio slušalicu.Kad se Bosch vratio u prostoriju za poker, nje više nije bilo. Pet je muškaraca još uvijek sjedilo oko

stola, ali krupje je bio drugi, a Eleanor Wish je nestala. Njezinih žetona također nije bilo. Unovčila ih je i otišla. Bosch je u sebi opsovao.- Tražiš nekoga?Bosch se okrenuo. Iza njega je stajala Eleanor. Na njezinu licu nije bilo osmijeha, već samo izraz razdraženosti ili možda prkosa. Pogled mu se zaustavio na malenom bijelom ožiljku na njezinoj bradi.-Ja, ovaj... Eleanor... da, tražio sam te.- Uvijek si bio tako upadljiv. Opazila sam te minutu nakon što si došao. Već bih tada ustala, ali sam onog tipa iz Kansasa namamila u klopku. Mislio ie da zna kad blefiram. Nema on pojma. Baš kao ni ti.Bosch je ostao bez riječi. Nije ovako zamišljao njihov susret, pa nije znao kako će dalje.- Slušaj, Eleanor, ja, ovaj, samo sam želio vidjeti kako si. Ne znam, samo...- Tako je. Znači, doletio si u Vegas da bi me potražio? Što se događa, Bosch?Bosch se osvrnuo naokolo. Stajali su u pretrpanom dijelu kockarnice. Igrači su prolazili kraj njih, a kakofonija automata, te povici uspjeha i neuspjeha stvarali su zbrku zvukova oko njega.- Reći ću ti. Želiš li poći na piće ili tako nešto, možda štogod pojesti?- Jedno piće.- Znaš li neko mirno mjesto?- Ne ovdje. Slijedi me.Izišli su iz kockarnice i našli se u suhoj vrelini večeri. Sunce je zašlo, a nebo su sad osvjetljavale neonske reklame.- U Caesaru postoji miran bar. Ondje nema automata za igre. Povela ga je preko ceste, a zatim su brzo stigli do ulaza u Caesar Palace.Prošli su kraj recepcije i ušli u kružni bar gdje su se nalazila samo još tri gosta. Eleanor je imala pravo. To je bila oaza bez pokera i automata za igre na sreću. Samo šank. Naručio je pivo, a ona je uzela viski s vodom. Pripalila ie cigaretu.- Ranije nisi pušila - reče Bosch. - Zapravo, sjećam se da si bila...- To je bilo jako davno. Zašto si ovdje?- Radim na jednom slučaju.Dok su hodali ovamo, imao je vremena pribrati se i organizirati svoje misli.- Koji slučaj i kakve to veze ima sa mnom?- Nema nikakve veze s tobom, ali poznavala si čovjeka. Igrala si poker s njim u petak, u Mirageu.83Nabrala je čelo od radoznalosti i zbunjenosti. Bosch se sjećao kaki običavala činiti, a također se sjetio da je to smatrao privlačnim. Pož ispružiti ruku i dotaknuti je, ali to nije učinio. Morao je samog sebe poc daje sada drukčija.- Anthony Aliso - reče on.Vidio je kako se na njezinu licu pojavilo iznenađenje i odmah j rovao da je stvarno. On nije igrač pokera iz Kansasa koji ne zna otkrit Poznaje tu ženu, a po izrazu njezina lica jasno je da sve dosad nije zn Alisovu smrt.- Tony A.... - rekla je i pustila da njezine riječi vise u zraku.- Jesi li ga dobro poznavala, ili samo kao igrača pokera? U njezinim se tamnim očima pojavio dalek izraz.- Samo sam ga katkad ovdje vidjela. U Mirageu. Ondje igram pe Dolazi mnogo svježeg novca i novih lica. Ondje sam ga viđala dvapu sečno. Neko sam vrijeme mislila da i on ovdje živi.- Kako si saznala da nije tako?- Rekao mi je. Prije dva mjeseca zajedno smo popili piće. Nij slobodnih mjesta za stolovima. Dali smo svoja imena Franku, veče šefu prostorije, i rekli mu neka dođe po nas u bar kad se oslobodi mjesto. Tako smo nešto popili i tada mije rekao daje iz L.A.-a. Rekao je bavi filmovima.- To je sve, ništa drugo?- Pa, da, rekao je i druge stvari. Razgovarali smo. Međutim, ništa ne čini važnim. Čekali smo da nekoga od nas pozovu, pa smo razgo\ ubijali vrijeme.- Osim u igri, više ga nisi vidjela?- Ne, i što se to tebe tiče? Kažeš li da sam osumnjičena jer sam vjekom popila piće?- Ne, ne kažem to, Eleanor. Ni slučajno.Bosch je izvadio cigarete i pripalio. Konobarica u bijelo-zlatnc donijela im je piće, te su dugi trenutak šutjeli. Bosch je izgubio zamah, nije znao što bi rekao.- Čini se da ti je večeras prilično dobro išlo - pokušao je.- Bolje nego inače. Ostvarila sam svoju kvotu i prestala.- Kvotu?- Kad god imam dobitak od dvjesto dolara, unovčim žetone. T pohlepna i znam da sreća nikad ne traje dugo. Nikad ne izgubim više i dolara, a imam li toliko sreće da dobivam dvjesto, onda sam gotova

večer. Večeras sam rano to ostvarila.- Kako si... - Prekinuo se. Znao je odgovor.- Kako sam naučila igrati poker dovoljno dobro da od toga živim' tri i pol godine provedeš unutra, naučiš pušiti, igrati poker i mnoge stvari.84Pogledala ga je ravno u oči, kao da ga izaziva na komentar. Nakon još jednog dugog trenutka, skrenula je pogled i izvadila drugu cigaretu. Bosch joj je pripalio.- Dakle, nema dnevnog posla? Samo poker?- Tako je. Time se bavim već gotovo godinu dana. Nekako je teško naći normalan posao, Bosch. Kažeš im da si bivši agent FBI-a i u njihovim se očima pojavi sjaj. Zatim im kažeš da si upravo izišao iz saveznog zatvora i sjaj nestane.- Žao mi je, Eleanor.- Neka ti ne bude žao. Ja se ne žalim. Zarađujem više nego dovoljno za život, s vremena na vrijeme upoznam zanimljive ljude poput tvojeg Tonyja A., a ovdje nema državnog poreza. Na što bih se mogla žaliti, osim na četrdeset stupnjeva u hladu?Nije mu promaknula gorčina u njezinu glasu.- Želim reći da mi je žao zbog svega. Znam da ti to sad ne koristi, ali volio bih da mogu sve vratiti na početak. Otad sam naučio neke stvari i sve bih drukčije učinio. Samo sam ti to želio reći. Vidio sam te na videosnimci iz kockarnice kako igraš s Tonyjem Alisom, pa sam te želio naći da bih ti to rekao. Jedino sam to želio.Ugasila je napola popušenu cigaretu u staklenoj pepeljari i potegnula veliki gutljaj viskija.- U tom slučaju, mislim da bih trebala poći - reče. Ustala je.- Mogu li te nekamo odvesti?- Ne, imam automobil, hvala.Krenula je prema izlazu iz bara, ali se nakon nekoliko metara zaustavila i vratila do stola.- Imaš pravo, znaš.- U čemu?- U tome da mi to sad uopće ne koristi.Tada je otišla. Bosch je gledao kako prolazi kraj recepcije i nestaje u noći.Pridržavajući se uputa što ih je zapisao kad je iz ureda Tonyja Alisa razgovarao s Rhondom, Bosch je našao Dolly's u Aveniji Madison u sjevernom Las Vegasu. To je bio ekskluzivan klub: dvadeset dolara pokriće, minimum dva pića, a do stola vas je vodio krupan muškarac u smokingu s uš-krobljenim ovratnikom koji mu se poput garote usijecao u vrat. Plesačice su također bile ekskluzivne. Mlade i lijepe, te im vjerojatno nedostaje veoma malo koordinacije i nadarenosti za rad u velikim predstavama na Stripu.Boscha je čovjek u smokingu odveo do stola veličine malo većeg tanjura, otprilike dva i pol metra od glavne pozornice, trenutačno prazne.85- Nova će plesačica nastupiti za nekoliko minuta - čovjek u si reče Boschu. - Uživajte u predstavi.Bosch nije znao treba li čovjeku dati napojnicu jer ga je smje; blizu pozornice, kao i zato što podnosi smoking na sebi, ali nije to čovjek se nije zadržavao uz njega s ispruženom rukom. Bosch je tel cigarete kad je do njega stigla konobarica u crvenom svilenom i visokim potpeticama i crnim mrežastim čarapama, te ga podsjetila mum od dva pića. Naručio je pivo.Dok je čekao svoja dva piva, Bosch se osvrnuo naokolo. Nije bil zacijelo jer je ponedjeljak i kraj blagdanskog vikenda. Možda 5 nalazilo dvadesetak muškaraca. Većina je sjedila sama, ne gledajuc dok su čekali da ih dođe zabavljati sljedeća gola žena.Na zidovima sa strane i iza pozornice nalazila su se velika zrc, lijeve strane prostorije pružao se šank, a u zidu iza njega bio je ul kojeg je u tmini blistao crveni neonski znak: PRIVATNO - PLES Prednji je zid uglavnom zauzimao blještavi zastor i pozornica. Pist; žala od pozornice kroz sredinu prostorije. Pistu je osvjetljavalo nekol reflektora pričvršćenih na metalnu mrežu na stropu. Zbog jačine svjt je gotovo blistala u usporedbi s mračnim i zadimljenim ugođajem u j za sjedenje.Disk džokej u zvučno izoliranoj kabini s lijeve strane pozornice je da će iduća plesačica biti Randy. Iz zvučnika se začula stara pjei dieja Moneyja, Two Tickets to Paradise, a visoka brineta u traperica rezanim tako da joj se vidi donja polovica stražnjice, i neonskiruž gornjem dijelu bikinija izletjela je između blještavih zastora i počel, tati u ritmu glazbe.Odmah je opčinila Boscha. Žena je bila ljepotica, te se najprije zašto ovo radi. Oduvijek je vjerovao da ljepota pomaže ženama gavanju mnogih životnih teškoća. Ta je žena, ta je djevojka prelijep ovdje radi. Možda je to ono što zapravo privlači sve te muškarce, { je. Ne pogled na golu ženu, već spoznaja o predaji, zadovoljstvo zbc nice da je još jedna slomljena. Bosch je počeo misliti da je imao p mišljenje o lijepim ženama.

Konobarica je na maleni stol spustila dva piva i rekla Bosch duguje petnaest dolara. Gotovo ju je zamolio neka ponovi cijen zaključio da to ide uz teritorij. Pružio joj novčanicu od dvadeset d kad je počela tražiti u hrpi novčanica na pladnju, odmahnuo je ruk<Uhvatila gaje za rame i sagnula se do njegovog uha, pobrinuvši se c dobro vidjeti njezin dekolte.- Hvala, dragi. Cijenim to. Javi mi ako ti još nešto zatreba.- Ima nešto. Je li Layla ovdje večeras?- Ne, nije ovdje.Bosch kimne glavom, a konobarica se uspravi.- A Rhonda? - upita Bosch.86- Ono je Randy, na pozornici.Pokazala je pozornicu, a Bosch je odmahnuo glavom i pozvao je bliže.- Ne, Rhonda, kao pomozi, pomozi mi Rhonda. Radi li ona večeras? Sinoć je bila ovdje.- O, ta Rhonda. Da, tu je negdje. Baš si propustio njezin nastup. Vjerojatno je u garderobi iza pozornice.Bosch posegne u džep i stavi pet dolara na njezin pladanj.- Hoćeš li poći onamo i reći joj da joj Tonyjev prijatelj s kojim je sinoć razgovarala želi platiti piće?- Svakako.Ponovno mu je stisnula rame i udaljila se. Boschovu je pozornost ponovno privukla pozornica, gdje je upravo završila Randyna prva pjesma. Druga je bila Lawyers, Guns and Money, Warrena Zevona. Bosch ju već dosta dugo nije čuo, a sjetio se kako je to bila himna pozornika dok je još on radio u odori.Plesačica po imenu Randy uskoro je ostala bez odjeće, osim podvezice čvrsto stegnute oko njezinog lijevog bedra. Mnogi su muškarci ustali i prišli pisti dok je ona polako plesala cijelom njezinom dužinom. Zavlačili su novčanice od jednog dolara ispod podvezice. Kad je jedan od njih onamo stavio pet dolara, Randy se nagnula nad njim, stavivsi mu ruku na rame radi ravnoteže, te mu je poljubila uho.Bosch je sve to gledao, razmišljajući da sad može s priličnom sigurnošću zaključiti kako je Tony Aliso dobio maleni otisak šake na ramenu. Tada je sitna plavokosa žena sjela kraj njega.- Zdravo. Ja sam Rhonda. Propustio si moj nastup!- Čuo sam. Žao mi je.- Pa, za pola sata ponovno nastupam. Nadam se da ćeš ostati. Yvonne je rekla da me želiš častiti pićem?Kao na dani znak, Bosch je vidio kako konobarica ide prema njima. Bosch se nagnuo prema Rhondi.- Slušaj, Rhonda, radije bih se pobrinuo za tebe nego tratio novac na šanku. Zato mi učini uslugu i nemoj biti ekstravagantna.- Ekstravagantna...? - Upitno je namrštila lice.- Nemoj naručiti šampanjac.- O, shvaćam.Naručila je martini, a Yvonne se izgubila u tmini.- Dakle, nisam zapamtila tvoje ime.- Harry.- Ti si prijatelj Tonyja iz L.A.-a. I ti snimaš filmove?- Ne, zapravo ne.- Odakle poznaješ Tonyja?- Nedavno sam ga upoznao. Slušaj, pokušavam pronaći Laylu da bih joj prenio poruku. Yvonne mi je rekla da večeras ne nastupa. Znaš li gdje bih je mogao naći?87Opazio je kako se ukočila. Znala je da nešto nije u redu.- Kao prvo, Layla više ne radi ovdje. Nisam to znala kad sam si tobom razgovarala, ali ona je otišla i neće se vratiti. I drugo, ako si To prijatelj, zašto me onda pitaš kako ćeš je naći?Nije bila onako glupa kako je Bosch mislio. Odlučio je biti otvore]- Jer je netko ubio Tonyja, pa njega ne mogu pitati. Želim pronaći ] da joj to kažem i možda je upozorim.-Što? - kriknula je.Njezin je glas presjekao glasnu glazbu onako kako bi metak prošao krišku kruha. Svi u lokalu, uključujući i golu Randy na pozornici, pog] su prema njima. Bosch je bio siguran kako svi misle da joj je upravo predložio, nudeći uvredljivu naknadu za podjednako uvredljiv čin.- Budi tiša, Randy - brzo reče.- Ime mi je Rhonda.

- Onda Rhonda.- Što mu se dogodilo? Nedavno je bio ovdje.- Netko ga je ubio u L.A.-u, kad se vratio onamo. Dakle, znaš li gi Layla ili ne znaš? Reci mi i ja ću se pobrinuti za tebe.- Dakle, tko si ti? Jesi li doista njegov prijatelj ili ne?- Na neki način, ja sam mu sada jedini prijatelj. Ja sam policajac. Z< se Harry Bosch i pokušavam otkriti tko je to učinio.Na njezinu se licu pojavio izraz još većeg zaprepaštenja nego ma kad joj je rekao da je Aliso mrtav. Katkad je na ljude tako djelovala činj da je netko policajac.- Štedi svoj novac - reče Rhonda. - Ne mogu razgovarati s tobom Tada je ustala i brzo pošla prema vratima kraj pozornice. Boschzazvao po imenu, ali se njegov glas izgubio u zvuku glazbe. Ležen osvrnuo naokolo i opazio da se iza njega nalazi čovjek u smokingu i pr tra ga kroz mrak. Bosch je odlučio da neće čekati Rhondin drugi na Popio je još jedan gutljaj piva i ustao; drugu čašu nije ni taknuo.Kad se približio izlazu, čovjek u smokingu nagnuo se natrag i pok po zrcalu iza sebe. Bosch je tek tada shvatio da ondje postoje vrata. Ot\ su se, a čovjek u smokingu koraknuo je u stranu i spriječio Boscha da i- Gospodine, možete li ući u ured, molim vas?- Zašto?- Samo uđite. Upravitelj bi želio razgovarati s vama.Bosch je oklijevao, ali je kroz vrata vidio osvijetljeni ured i muška odijelu koji je sjedio za pisaćim stolom. Ušao je, a čovjek u smokingu je za njim i zatvorio vrata.Bosch je pogledao muškarca za stolom. Plavokos i krupan. Boscr znao na koga bi se kladio kad bi došlo do tučnjave između izbacivača u kingu i takozvanog upravitelja. Obojica su grubijani.- Upravo me nazvala Randy iz garderobe. Kaže da ste se raspith Tonyju Alisu.88- To je bila Rhonda.- Rhonda, svejedno, jebi ga. Kaže da ste rekli da je on mrtav.U glasu mu se osjećao naglasak srednjeg zapada. Možda južno od Chi-caga, nagađao je Bosch.-Tako je.Plavokosi čovjek kimne glavom onome u smokingu, a on je u djeliću sekunde zamahnuo rukom i nadlanicom tresnuo Boscha po ustima. Od siline udarca Bosch je poletio unatrag i glavom udario u zid. Prije nego što mu se razbistrilo u glavi, čovjek u smokingu okrenuo ga je prema zidu i svom se težinom naslonio na njega. Osjetio je kako ga čovjekove ruke počinju pretraživati.- Dosta je mutnih igara - reče plavokosi čovjek. - Zašto s djevojkama razgovaraš o Tonyju?Prije nego što je Bosch uspio nešto reći, ruke koje su ga pretraživale našle su pištolj.- Naoružan je - reče čovjek u smokingu.Bosch je osjetio kako je izvadio pištolj iz futrole. Također je osjetio okus krvi u ustima i bijes što se u njemu rasplamsao. Ruke su zatim našle njegovu lisnicu i lisičine. Čovjek u smokingu bacio ih je na stol ispred plavokosog, leđnom rukom prikliještivši Boscha uza zid. Bosch je nekako uspio okrenuti glavu i vidjeti kako plavokosi otvara lisnicu.- On je policajac, pusti ga.Čovjek u smokingu ga je pustio, te se Bosch odmaknuo.- Policajac iz L.A.-a - reče plavokosi. - Hieronymus Bosch. Kao onaj slikar, je li? Napravio je neke čudne slike.Bosch ga je samo gledao, a čovjek mu je vratio pištolj, lisičine i lisnicu.- Zašto si mu rekao da me udari?- To je bila greška. Vidiš, većina policajaca koji dolaze ovamo, oni se najave, kažu nam zašto su došli, a mi im pomažemo, ako možemo. Ti si se potajno uvukao ovamo, Anonymous Hieronymus. Moramo štititi posao.Otvorio je ladicu, izvadio kutiju papirnatih maramica i pružio je Bo-schu.- Usna ti krvari.Bosch je uzeo cijelu kutiju.- Znači, istina je ono što kaže da si joj rekao. Tony je mrtav.- Tako sam rekao. Koliko si ga dobro poznavao?- Vidiš, ta ti je dobra. Pretpostavljaš da sam ga poznavao i tu si pretpostavku unio u pitanje. Ta je dobra.- Dakle, odgovori mi.- Redovito je dolazio ovamo. Uvijek je pokušavao odvoditi djevojke. Govorio im je da će im dati uloge u filmovima. Uvijek ista sranja. Ali, do-vraga, one su neprestano nasjedale. U posljednje dvije godine,

zbog njega sam izgubio tri najbolje djevojke. Sad su u L.A.-u. Ostavio ih je na cestinakon što ih je odvukao onamo i učinio s njima što je želio. Nikac naučiti.- Zašto si mu dopuštao da dolazi ako ti je otimao djevojke?- Ovdje je trošio mnogo novca. Osim toga, u Vegasu uvijek irr voljno djevojaka. Uvijek.Bosch je krenuo drugim smjerom.- Što je s petkom? Je li bio ovdje?- Ne, ne znam... da, bio je. Samo je nakratko svratio. Vidio sam ga vani.Rukom je pokazao niz video monitora na kojima se vidio svaki kluba i glavni ulaz. Tehnika je bila jednako impresivna kao i ono što je Meyer pokazao Boschu u Mirageu.- Sjećaš li se da si ga vidio, Gussie? - plavokosi upita čovjeka u smo]- Da, bio je ovdje.- Eto vam. Bio je ovdje.- Nikakvih problema? Samo je došao i otišao?- Tako je, nikakvih problema.- Zašto si onda otpustio Laylu? Plavokosi je na trenutak stisnuo usne.- Sad shvaćam - reče. -Ti si jedan od onih koji voli plesti mrežu oc i onda nekoga uhvatiti u nju.- Možda.- Pa, nitko se nije uhvatio u mrežu. Layla je bila Tonyjeva naj ljubavnica, to je istina, ali sad je nema. Neće se vratiti.- Da, i što joj se dogodilo?- Kao što si čuo, otpustio sam je. U subotu navečer.- Zbog čega?- Zbog niza prekršenih pravila. Ali to zapravo nije važno jer si uopće ne tiče, zar ne?- Kako si rekao da se zoveš?- Nisam rekao.- Kako bi onda bilo da te jednostavno zovem magarcem, što misi- Ljudi me ovdje zovu Lucky. Možemo li nastaviti, molim lijepo?- Naravno, možemo nastaviti. Samo mi reci što se dogodilo s Lay- Svakako, svakako. Ali ja sam mislio da si došao razgovarati o T barem je tako Randy rekla.- Rhonda.- Rhonda, točno.Bosch je počeo gubiti strpljenje, ali je uspio samo zuriti u njega i c- Layla, da. Pa, u subotu navečer sukobila se s jednom od ostalih i jaka. Postalo je ružno, a ja sam morao izabrati. Modesty je jedna od najboljih djevojaka. Postavila je ultimatum: ili ide Layla ili ide ona. ft sam otpustiti Laylu. Čovječe, Modesty u jednoj večeri prodaje des dvanaest boca šampanjca onim klipanima ondje vani. Morao sam j(90prednost pred Laylom. Želim reći, Layla je dobra i lijepa, ali nije Modesty. Modesty je naša najbolja djevojka.Bosch kimne glavom. Dosad se njegova priča podudarala s onim u poruci što ju je Layla ostavila Alisu. Izvlačeći tu priču iz plavokosog, Bosch je mogao procijeniti koliko mu može vjerovati.- Zbog čega su se sukobile Layla i ta druga djevojka? - upita.- Ne znam i zapravo me nije briga. Samo tipična svađa između mačaka. Od prvoga dana nisu podnosile jedna drugu. Vidiš, Bosch, svaki klub ima svoju najbolju djevojku. Ovdje je to Modesty. Layla joj je pokušavala preoteti taj položaj, a Modesty to nije dopuštala. No moram reći, Layla je stvarala probleme otkako je stigla ovamo. Ni druge je djevojke nisu voljele. Krala je pjesme drugima, nije htjela prestati s prahom za spolovilo čak ni kad sam joj ja to rekao, jednostavno je bila problematična. Drago mi je da je otišla. Moram voditi posao, a ne paziti na gomilu razmaženih cura.- Prah za spolovilo?- Da, znaš, stavljala je one blještave mrvice na svoje spolovilo, pa je svjetlucalo u mraku i blještalo na svjetlu. Samo stoje problem bio u tome da su te mrvice završavale na onim klipanima. Sjedne čovjeku u krilo, pa on ima prepone koje svjetlucaju. Čovjek pođe kući, žena shvati o čemu je riječ i nastane pakao. Tako sam gubio mušterije. Ne mogu to dopustiti, Bosch. Da se nije sukobila s Modesty, našlo bi se nešto drugo. Riješio sam se Layle čim mi se za to ukazala prilika.Bosch je nekoliko trenutaka razmišljao o priči.- U redu - reče. - Samo mi daj njezinu adresu pa ću otići.- Dao bih ti, ali ne mogu.- Nemoj sad početi s takvim sranjem. Mislio sam da lijepo razgovaramo. Pokaži mi izvještaje o plaći. Ondje mora biti adresa.Čovjek kojeg zovu Lucky samo se nasmiješio i odmahnuo glavom.

- Plaći? Ništa ne plaćamo tim curama. One bi trebale nama plaćati. Ako se uspiju ubaciti ovamo, zajamčena im je izvrsna zarada.- Zasigurno imaš telefonski broj ili adresu. Želiš li da tvoj čovjek Gussie bude optužen za napad na policajca?- Nemamo njezinu adresu, Bosch, što da ti kažem? Niti njezin telefonski broj. - Raširio je ruke, dlanova okrenutih prema gore. - Želim reći, nemam adresu niti jedne od djevojaka. Napravim raspored, a one dolaze i plešu. Ako se ne pojave na vrijeme, više ne smiju doći. Vidiš, tako je sve lijepo i jednostavno. Mi tako radimo. Što se tiče podizanje optužnice za napad, ako tako želiš, nemam ništa protiv. No imaj na umu da si ti sam došao ovamo, nikome nisi rekao tko si ni što želiš, popio si četiri piva za manje od sat vremena i uvrijedio jednu od plesačica prije nego što smo te zamolili da odeš. Za sat vremena imat ćemo potpisane izjave u tom smislu.Ponovno je raširio ruke, pokazujući da mu je svejedno i da Bosch odlučuje. Bosch uopće nije sumnjao da će Yvonne i Rhonda reći ono što im se kaže. Odlučio se pomiriti s gubitkom. Nasmiješio se.91- Želim vam ugodnu noć - reče i okrene se prema vratima.- I tebi, policajce - Lucky reče njegovim leđima. - Vrati se kad 1 imao vremena za uživanje u predstavi.Vrata su se otvorila uz pomoć neke nevidljive elektroničke na kojom se očito upravljalo za pisaćim stolom. Gussie je propustio B ispred sebe. Potom ga je slijedio kroz glavni ulaz do poslužitelja na ] ralištu. Bosch je Meksikancu s licem nalik zgužvanom papiru dao svoj li; parkiranje. On i Gussie su bez riječi čekali da Boschu dovezu automobil- Ne ljutiš se, je li? - najzad reče Gussie kad se automobil poja\ vidiku. - Nisam znao da si policajac.Bosch se okrene prema njemu.- Ne, mislio si da sam obična mušterija.- Da, točno. I morao sam učiniti ono što mi je šef rekao. Ispružio je ruku. Bosch je krajičkom oka vidio da se njegov autopribližava. Prihvatio je Gussiejevu ruku, naglim pokretom povukao čc prema sebi te istodobno podigao koljeno i tresnuo ga u prepone. Gu: uzviknuo i presavio se u struku. Bosch je pustio njegovu ruku i brz prebacio stražnji dio sakoa preko glave, uhvativši mu ruke. Naposlje ponovno podigao koljeno i osjetio kako udara po Gussiejevu licu. Kj je čovjek pao unatrag na prtljažnik crne corvette parkirane kraj ula2 kad je Meksikanac iskočio iz Boschova automobila i požurio kako bi b svog šefa. Čovjek je bio stariji i manji od Boscha. To ni slučajno ne I ravnopravna borba. Podigao je prst kako bi zaustavio čovjeka.- Nemoj - reče.Čovjek je razmislio o situaciji dok je Gussie stenjao kroza svoj sak koncu je poslužitelj podigao ruke i koraknuo unatrag, propuštajući Bose vrata automobila.- Barem netko ovdje zna dobro izabrati - reče Bosch i sjedne za \ Pogledao je kroz vjetrobran i vidio kako Gussie klizi niz nagib pnika corvette i pada na pločnik. Poslužitelj je potrčao k njemu.Dok je izlazio na Madison, pogledao je u retrovizor. Poslužitelj je i sako s Gussiejeve glave. Bosch je vidio krv na njegovoj bijeloj košulji.Bosch je bio previše napet da bi se vratio u hotel i pošao spavat kođer gaje opterećivala loša mješavina emocija. Još uvijek gaje mučil; gole žene kako pleše. Nije ju čak ni poznavao, ali je smatrao daje osk neki njezin privatan svijet. Također se ljutio na sebe jer je premlatio sieja. No iznad svega, mučila gaje činjenica daje sve pogrešno izveo. C je u striptiz klub kako bi pokušao nešto saznati o Layli, a ništa nije dol najboljem slučaju, ima moguće objašnjenje za blještave mrvice pron; u manšetama na hlačama Tonyja Alisa i one u odvodu tuš-kabine. T dovoljno. Ujutro se mora praznih ruku vratiti u L.A.92Kad se zaustavio na semaforu na početku Stripa, pripalio je cigaretu, izvadio bilježnicu i otvorio je na stranicu gdje je zapisao adresu što ju je ranije te večeri dobio od Feltona.Na Sands Boulevardu skrenuo je na istok, a nakon malo više od kilometra stigao je do stambenog kompleksa gdje živi Eleanor Wish. To je bilo prilično veliko naselje s odvojenim zgradama. Trebalo mu je neko vrijeme dok nije našao njezinu zgradu, a zatim procijenio u kojem je stanu. Sjedio je u automobilu, pušio i neko vrijeme promatrao njezine osvijetljene prozore. Nije bio siguran što radi ni što bi želio.Eleanor Wish mu je prije pet godina učinila nešto najgore i nešto najbolje. Izdala gaje, dovela u opasnost, ali mu je također spasila život. Vodila je ljubav s njim. A zatim je sve pošlo po zlu. Ipak, često je razmišljao o njoj, o onome što je moglo biti, nostalgija. Unatoč proteklim godinama, na neki je način djelovala na njega. Večeras je bila hladna prema njemu, ali je bio siguran da i on ima sličan učinak na nju. Ona je njegov odraz, u to je uvijek bio siguran.Izišao je iz automobila, bacio ugašeni opušak i pošao do njezinih vrata. Brzo je otvorila kad je

pokucao, gotovo kao da ga je očekivala. Ili je možda očekivala nekog drugog.- Kako si me našao? Jesi li me slijedio?- Ne. Nekoga sam nazvao, to je sve.- Što ti se dogodilo s usnom?- Nije to ništa. Hoćeš li me pozvati unutra?Pomaknula se da bi mogao ući. Stanje bio malen i oskudno namješten. Izgledalo je da polako dodaje stvari, kad si ih može priuštiti. Najprije je opazio kopiju Hopperove slike Noćne ptice na zidu iznad kauča. Ta je slika uvijek imala poseban učinak na njega. Jednom je i on imao istu kopiju na svojem zidu. Bio je to njen dar od prije pet godina. Dar za oproštaj.Skrenuo je pogled sa slike na nju. Njihove su se oči srele, a on je znao da je sve ono što je ranije rekla laž. Prišao joj je bliže i dotaknuo je, stavio joj je ruku na vrat i palcem pomilovao obraz. Pozorno joj se zagledao u lice. Na njemu se vidjela odlučnost.- Ovoga je puta prošlo previše vremena za mene - šapnula je. Sjećao se da je te iste riječi on izgovorio one večeri kad su prvi put vodililjubav. To je bilo u nekom drugom životu, pomislio je Bosch. Što ja sad radim? Može li se nastaviti nakon tako mnogo vremena i tolikih promjena? Privukao ju je uza se. Zagrlili su se i dugo ljubili, a potom ga je bez riječi povela u spavaću sobu gdje je brzo raskopčala bluzu i skinula traperice. Ponovno se priljubila uz njega, te su se ljubili dok mu je raskopčavala košulju. Kosa joj je mirisala po dimu iz kockarnice, ali je osjećao i slabašan parfem, što ga je podsjetilo na noć od prije pet godina. Sjećao se tropskih stabala ispred njezina prozora, te kako su tlo prekrivala ljubičastim snijegom.93Vodili su ljubav strašću na kakvu je Bosch već odavna zaboravio. 1 bio grub, užurban fizički čin bez ljubavi, potaknut i tjeran samo, činil požudom i možda sjećanjem. Kad je svršio, povukla ga je prema se sebe, i ritmičkim pokretima postigla i vlastiti orgazam. Tada im je, U2 noću misli do koje je uvijek dolazilo poslije, postalo neugodno zbog nag zbog snošaja što su ga obavili na životinjski način, a sad su jedno d promatrali kao ljudska bića.- Zaboravila sam pitati - reče Eleanor. - Nisi valjda oženjen, je li? Tiho se nasmijala. Posegnuo je na pod kako bi dohvatio jaknu i izvcigarete.- Ne - reče. - Nemam nikoga.- Trebala sam znati. Harry Bosch, samotnik. Trebala sam znati. Smiješila mu se u mraku. Vidio je to kad je šibica bljesnula. Pripalcigaretu, a zatim ju je ponudio njoj. Odmahnula je glavom.- Koliko je bilo žena nakon mene? Reci mi.- Ne znam, samo nekoliko. Postojala je jedna; bili smo zajedno godinu dana. To je bila najozbiljnija veza.- Sto se s njom dogodilo? -Otišla je u Italiju.- Zauvijek?- Tko zna?- Pa, ako ti ne znaš, onda se ona neće vratiti. Barem ne tebi.- Da, znam. Ta je veza završila.Trenutak je šutio, a zatim ga je pitala koga je još imao.- Bila je jedna slikarica koju sam upoznao na Floridi, dok sam radi nekom slučaju. To nije dugo trajalo. Nakon toga, ponovno si ti ovdje.- Što je bilo sa slikaricom?Bosch je odmahnuo glavom kao da se želi riješiti ispitivanja. Zapi nije želio razgovarati o svojim neuspjelim romantičnim vezama.- Udaljenost, pretpostavljam - reče. - Jednostavno nije išlo. Ja ni mogao otići iz L.A.-a, ona nije mogla otići s Floride.Primaknula se k njemu i poljubila mu bradu. Znao je da bi se tre obrijati.- Što je s tobom, Eleanor? Jesi li sama?- Da... Posljednji čovjek koji je sa mnom vodio ljubav bio je polic; Bio je nježan, ali veoma jak. Ne mislim na fizički način. Na životni način je bilo davno. Tada nam je oboma trebalo iscjeljivanje. To smo dali je drugome...Dugi su se trenutak gledali u tmini, a zatim mu se još više približila. Tr< tak prije nego što su se njihove usne spojile, ona je šapnula:- Prošlo je mnogo vremena.Razmišljao je o tim riječima dok ga je ljubila, a potom ga gurnul; jastuke. Zajahala ga je i započela lagano njihati bokovima. Njezina mu je 1 visjela oko lica tako da se našao u mrklome mraku. Prelazio je rukam;

94njezinoj toploj koži, od bokova do ramena, a zatim ih je zavukao ispod i milovao joj dojke. Osjećao je na sebi njezinu vlažnost, ali za njega je to bilo prerano.- Sto je, Harry? - šapnula je. - Želiš se malo odmoriti?- Ne znam.Neprestano je razmišljao o tim riječima. Prošlo je mnogo vremena. Možda previše vremena. Nastavila se njihati.- Ne znam što želim - reče on. - Što ti želiš, Eleanor?- Ja želim samo trenutak. Sve smo drugo sjebali, pa nam je jedino to ostalo.Nakon nekog vremena on je bio spreman, pa su opet vodili ljubav. Bila je veoma tiha, krećući se ritmički i polako. Ostala je gore, s licem iznad njega, a disala je ubrzano i ritmički. Pri kraju, kad je nastojao pričekati na nju, osjetio je kako mu je na obraz pala suza. Podigao je ruke i palčevima obrisao suze s njezina lica.- U redu je, Eleanor, u redu je.Jednu je ruku stavila na njegovo lice, opipavajući ga u mraku kao da je slijepa. Ubrzo su se sastali u trenutku kad ništa na svijetu ne može smetati. Ni riječi, pa čak ni sjećanja. Postojali su samo oni, zajedno. Imali su svoj trenutak.Nemirno i uz prekide spavao je u njezinom krevetu gotovo do zore. Ona je čvrsto spavala s glavom na njegovu ramenu, ali on je uspijevao samo tu i tamo kratkotrajno zadrijemati. Uglavnom je ležao ondje i zurio u sivi mrak, osjećajući mirise njihovog znoja i seksa, pitajući se kojim je putem sada krenuo.U šest se izvukao iz njezina nesvjesnog zagrljaja i odjenuo se. Kad je bio spreman za odlazak, probudio ju je poljupcem i rekao joj da mora poći.- Danas se vraćam u L.A., ali želim se što prije vratiti k tebi. Pospano je kimnula glavom.- Dobro, Bosch, čekat ću te.Vani se temperatura napokon malo spustila. Dok je hodao prema svom automobilu, pripalio je prvu cigaretu toga dana. Kad je izišao na Sands kako bi krenuo prema Stripu, opazio je zlatnu svjetlost kojom sunce obasipa planine zapadno od grada.Strip je još uvijek bio osvijetljen neonskim reklamama, premda na pločnicima više nije bilo onakve gužve. Ipak, Boscha je opčinio spektakl svjetla. Svih zamislivih boja i konfiguracija, dvadeset četiri sata dnevno mamio je pohlepne i lakovjerne. Bosch je osjećao istu privlačnost koja je mamila ostale. Las Vegas je poput jedne od onih prostitutki na Sunset Boulevardu u Hollywoodu. Čak i sretno oženjeni muškarci barem pogledaju prema njima, makar samo na sekundu, tek da bi stekli neku ideju o tome čega sve ima vani, možda kako bi imali o čemu razmišljati. Las Vegas je takav. Ovdje postoji nešto što nagonski izaziva privlačnost. Smjelo obećanje novca i sek-95sa. No prvo je prekršeno obećanje, priviđenje, a drugo je prožet ću, skupoćom, fizičkim i mentalnim rizicima. To je zapravo područjt kockanja u ovome gradu.Kad je stigao u svoju sobu, vidio je da trepti lampica telefon tarice. Nazvao je centralu, te mu je rečeno da je netko po ime nazvao u jedan, zatim opet u dva, a u četiri je nazvala osoba po iim Nisu ostavili nikakvu poruku niti telefonski broj. Bosch je spusti sku slušalicu i namrštio se. Zaključio je da je prerano da bi nazvai No više ga je zanimao Laylin poziv. Ako ga je nazvala prava Lay] znala gdje će ga naći? >Pretpostavio je da je zacijelo saznala od Rhonde. Kad je p večeri nazvao iz ureda Tonyja Alisa u Hollywoodu, pitao je Rho će stići do nje od Mimgea. Možda je to prenijela Layli. Pitao s< nazvala. Možda je za Tonyja čula tek nakon što se čula s Rhondoi Odlučio je da će Laylu zasad ostaviti u pozadini. Zahvaljuji cijskim otkrićima Kizmin Rider u L.A.-u, čini se da se mijenja foku Važno je razgovarati s Laylom, ali prioritet je povratak u L.A. Po podigao telefonsku slušalicu, nazvao Southwest i rezervirao mjesto za L.A. u 10.30. Izračunao je da će tako imati dovoljno vremena c Feltonu, provjeri trgovinu automobilima gdje je Tony Aliso užim mobile u najam i vrati se u hollywoodsku postaju u vrijeme ručka. Bosch se razodjenuo i stao pod vrući tuš, rješavajući se znoja nakupio tijekom noći. Potom se omotao ručnikom i obrisao zrcalo mogao obrijati. Opazio je da mu je donja usna s jedne strane c brkovi to nisu uspijevali prikriti. Oči su mu bile crvene. Dok je iz torbice vadio Visine kapi, pitao se što se na njemu Eleanor mog privlačnim.Kad se vratio u sobu da bi se odjenuo, u naslonjaču kraj prozor je muškarac kojega nikad ranije nije vidio. Držao je novine, ali ih je kad je vidio Boscha kako se pojavljuje u sobi omotan ručnikom.-Bosch, točno?Bosch je pogledao prema komodi i vidio da se ondje još uvijel njegov pištolj. Bio je bliže čovjeku u naslonjaču, ali je pomislio d možda ipak uspio prvi dohvatiti.- Samo polako - reče čovjek. - Zajedno smo u ovome. Ja sam po Felton me poslao.- Koga vraga radite u mojoj sobi?

- Došao sam gore, pokucao, ali nisam dobio odgovora. Čuo ss Zamolio sam prijatelja koji ovdje radi da me pusti unutra. Nišan čekati u hodniku. Hajde, odjenite se. Zatim ću vam reći što imamo.- Pokažite mi neki dokument.Čovjek je ustao i pošao prema Boschu, izvlačeći lisnicu iz unutr džepa jakne, s izrazom dosade na licu. Otvorio je lisnicu, pokaza\ značku i iskaznicu.96i 1t- Iverson. Gradska policija. Poslao me kapetan Felton.- Što je tako važno da je Felton poslao nekoga da provali u moju sobu?- Slušaj, nisam provalio, u redu? Zvali smo cijelu noć, ali nismo dobili odgovor. U prvom redu, željeli smo provjeriti je li s vama sve u redu. I drugo, kapetan želi da budete nazočni prilikom uhićenja, pa me poslao da vas pokušam pronaći. Moramo krenuti. Zašto se ne odjenete?- Kakvog uhićenja?- To vam pokušavam reći, ali čekam da se odjenete pa da krenemo. Oni otisci što ste ih donijeli pravi su pogodak.Bosch ga je još trenutak promatrao, a zatim je pošao do ormara, uzeo hlače i donje rublje. Vratio se u kupaonicu da bi se odjenuo. Kad je izišao, rekao je samo jednu riječ.- Pričajte.Bosch je brzo završio s odijevanjem dok je Iverson pričao.- Je li vam poznato ime Joey Marks?Bosch je trenutak razmislio, a potom je rekao da mu zvuči poznato, ali ne zna odakle.- Joseph Marconi. Zovu ga Joey Marks. Zapravo, zvali su ga tako prije nego što je pokušao postati legitiman. Sad je Joseph Marconi. U svakom slučaju, upravo ime Joey Marks odgovara mu baš zato stoje to radio, ostavljao je znakove na svakome tko bi mu se našao na putu .- Tko je on?- On je čovjek Ekipe u Vegasu. Znate što je Ekipa, je li?- Mafijaška obitelj iz Chicaga. Kontroliraju, ili barem imaju pravo glasa, u svemu što se događa zapadno od Mississippija. To uključuje Vegas i L.A.- Hej, učili ste zemljopis, zar ne? Vjerojatno vam neću morati previše objašnjavati ono što se ovdje događa.- Kažete da otisci što smo ih skinuli sa žrtvine jakne pripadaju Joeyu Marksu?- To možete samo sanjati. Ali pripadaju jednom od njegovih glavnih ljudi, a, Bosch, to je poput mane s neba. Danas idemo po tog tipa, izvući ćemo ga iz kreveta. Preobratit ćemo ga, Bosch, od njega ćemo stvoriti našeg čovjeka, a potom ćemo uz njegovu pomoć napokon srediti Joeya Marksa. Već nam je gotovo cijelo desetljeće trn u oku.- Niste li nešto zaboravili?- Ne, ne bih rekao... o, da, naravno, vi i PLA imate našu beskrajnu zahvalnost zbog ovoga.- Ne, zaboravljate da je to moj slučaj. Nije vaš. Kojeg vraga radite, uhitit ćete toga čovjeka a da uopće niste razgovarali sa mnom?- Pokušali smo nazvati. Rekao sam vam. Iverson je zvučio uvrijeđeno.- Pa? Niste me dobili, pa jednostavno nastavljate sa svojim planom?" marks - znakovi, obilježja97Iverson nije odgovorio. Bosch je vezao vezice na cipelama i usprav- Idemo. Odvedite me k Feltonu. Ne mogu vjerovati.Dok su se dizalom spuštali u prizemlje, Iverson je rekao da Bose primjedba stoji, ali je prekasno bilo što zaustaviti* Sad idu prema m sastanka u pustinji, a odande će krenuti na kuću osumnjičenika ko nalazi blizu planina.- Gdje je Felton?- Na mjestu sastanka.- Dobro.Iverson je tijekom vožnje uglavnom šutio, što je bilo dobro jer je B mogao razmišljati o najnovijem razvoju događaja. Odjednom je shvat je Tony Aliso možda prao novac za Joeya Marksa. Marks bi mogac Rideričin gospodin X. Ali nešto je pošlo po zlu. Revizija računa por službe ugrožavala je cijeli posao, a time je ugrožavala i Joeya Marksa. Ma] reagirao tako da je eliminirao perača.Priča je Boschu dobro zvučala, ali još uvijek je bilo sitnica koje se uklapale. Provala u Alisov ured dva dana nakon njegove smrti. Zaš počinitelj toliko čekao i zašto nije odnio sve financijske dokumente dokumenti, ako se uspije uspostaviti veza između lažnih korporacija i J Marksa, mogli bi za Marksa biti jednako opasni kao i Aliso. Bosch se p pitati jesu li ubojica i provalnik ista osoba. Činilo se da nisu.

- Kako se zove taj čovjek, onaj kojemu pripadaju otisci?- Luke Goshen. Imamo njegove otiske samo zato jer ih je morao kako bi dobio dozvolu za rad u jednom od striptiz klubova Joeya Ma Dozvola glasi na Goshenovo ime. Tako Joey nije upleten. Sve lijepo i c Ali više nije tako. Otisci povezuju Goshena s umorstvom, a to znači da nije daleko iza njega.- Čekajte malo, kako se zove taj klub? -Dolly's. Nalazi se u...- Sjevernom Las Vegasu. Kujin sin.- Što, zar sam nešto rekao?- Taj Goshen, zovu li ga Lucky?- Vjerojatno ga nakon današnjega dana više neće tako zvati. Uskoi ga sreća napustiti. Čini se da znate za njega.- Sinoć sam ga upoznao.- Zafrkavate me.- U Dolly's. Posljednji telefonski poziv iz Alisova ureda u L.A.-u b upućen u Dolly's. Otkrio sam da je dolazio ovamo i provodio vrijei jednom od plesačica ondje. Sinoć sam pošao provjeriti i zajebao stvar, shen je jednom od svojih ljudi naredio da me udari.Bosch dotakne oteklinu na usni.- Pitao sam se odakle vam to. Koji vas je tresnuo?- Gussie.- Jebeni Veliki John Flanagan. Njega ćemo također danas privesti98- John Flanagan? Kako je iz toga nastao nadimak Gussie?- Zbog činjenice daje najbolje odjeven izbacivač u okrugu. Znate, smoking. Sav se dotjera za posao . Tako je dobio nadimak. Nadam se da nije prošao nekažnjeno.- Imali smo kratak sukob na parkiralištu, prije nego što sam otišao. Iverson se nasmijao.- Sviđate mi se, Bosch. Vi ste tvrd orah.- Nisam siguran da se i vi meni sviđate, Iverson. Još uvijek mi smeta što mi pokušavate preoteti slučaj.- Bit će dobro za sve nas. Vi ćete riješiti svoj slučaj, a mi ćemo maknuti nekoliko velikih igrača. Gradski će se oci smiješiti na sve strane.- Vidjet ćemo.- Ima još nešto - reče Iverson. - Već smo radili na jednoj dojavi o Luckyju kad ste se vi pojavili.- O čemu to govorite?Primili smo jednu dojavu. Anonimno. U nedjelju je stigla u ured. Neki čovjek nije želio reći kako se zove, ali je tvrdio da je prethodne večeri bio u striptiz klubu i čuo kako dvojica razgovaraju o ubojstvu. Čuo je kako je jedan drugoga nazvao Lucky.-Što još?- Samo nešto o nekom tipu kojeg su strpali u prtljažnik i ispalili mu dva metka u glavu.- Felton je to znao kad sam jučer s njim razgovarao?- Ne, to još nije stiglo do njega. Saznao je sinoć, nakon što smo otkrili da otisci što ste ih donijeli pripadaju Goshenu. Jedan od ljudi u uredu primio je dojavu i kanio ju je provjeriti. Izdao je okružnicu o tome. S vremenom bi stigla u L.A., a vi biste nam se javili. Samo ste stigli malo ranije.Izišli su iz grada, a pred njima se uzdizao planinski lanac boje čokolade. Tu i tamo vidjela se skupina kuća. Izgrađene izvan grada, čekale su da ih grad sustigne. Bosch je već jednom bio tu, tijekom jedne istrage, kad je potražio umirovljenog policajca. Tada ga je podsjetilo na ničiju zemlju, a isto je bilo i sada.- Pričajte mi o Joeyu Marksu - reče Bosch. - Rekli ste da se pokušavao baviti legitimnim poslovima?- Ne, rekao sam da je pokušavao stvoriti dojam da se bavi legitimnim poslovima. To su dvije različite stvari. Takav se tip nikad neće ostaviti kriminala. Može malo dotjerati svoje poslovanje, ali uvijek će ostati masna mrlja na cesti.- Čime se bavi? Ako će čovjek vjerovati medijima, mafija je istjerana iz grada kako bi se napravilo mjesta za sveameričku obitelj.- Da, poznat mi je taj napjev. No istina je. Vegas se promijenio u deset godina. Kad sam tek počeo raditi u gradskoj policiji, moglo se praktički■ all gussied up - uparadiran, dotjeran99izabrati bilo koju kockarnicu i dati se na posao. Svi su bili povezani s kriminalom. Ako to nisu bili šefovi, onda su bili opskrbljivači, sindikati, što god Sad je sve čisto. Grad grijeha pretvorio se u jebeni Disneyland. Danas imamo više tobogana nego bordela. Mislim da mi se stari način više sviđao. Sa-državao je više oštrine u sebi, razumijete me?- Da, znam na što mislite.- U svakom slučaju, važno je da smo u devedeset devet posto slučajeva izbacili mafiju iz kockarnica.

To je dobro. Ali naokolo još uvijek ima mnogo onoga što mi zovemo pomoćnim akcijama. Tu se Joey uklapa. Upravlja nizom skupih striptiz barova, uglavnom u sjevernom Las Vegasu, jer su ondje dopušteni golotinja i alkohol, a novac je u alkoholu. Teško ga je pratiti, taj novac. Mislimo da ubire dva milijuna godišnje, samo iz klubova. Poslali smo poreznu službu da mu pregleda knjige, ali previše je dobar. Vidite, mislimo da također ima udjela u nekim bordelima na sjeveru. Zatim su tu uobičajene operacije zelenaštva i pohranjivanja ukradene robe. Ima kladionicu i ubire ulični porez na gotovo sve što se događa u gradu. Znate, usluge pratnje, automati s kratkim erotskim ili pornografskim programima, sve to. On je kralj. Ne može ući ni u jednu kockarnicu jer je na crnoj listi povjerenstva, ali to nije važno. On je kralj.- Kako može imati kladionicu u gradu u kojem čovjek može ući u bilo koju kockarnicu i kladiti se na svaku utakmicu, svaku utrku, bilo gdje?- Čovjek mora imati novca da bi to učinio. Za Joeya ne treba. Prihvatit će vašu okladu. Ako nemate sreće i izgubite, onda je bolje da što prije stvorite novac ili vam se loše piše. Sjetite se kako je dobio ime. Pa, dovoljno je reći da njegovi ljudi nastavljaju tradiciju. Vidite, tako zabija svoje kandže u ljude. Pobrine se da mu postanu dužni, a zatim mu moraju davati udio od onoga čime se bave, bez obzira je li riječ o kompaniji koja proizvodi boju u Daytonu ih0 nečem drugom.- Možda neki tip koji u L.A.-u proizvodi jeftine filmove.- Da, tako nekako. Tako to ide. Omogućuju mu sudjelovanje u svojoj dobiti ili završe s dva smrskana koljena ili nešto još gore. Ljudi još uvijek nestaju u Vegasu, Bosch. Možda izvana izgleda da su sve vulkani, piramide1 gusarski brodovi, ali iznutra je još uvijek dovoljno mračno da ljudi nestanu.Bosch je ispružio ruku i malo pojačao klimatizacijski uređaj. Sunce je već bilo visoko na nebu, a pustinja je počela podsjećati na pećnicu.- Ovo nije ništa - reče Iverson. - Pričekajte do podneva. Budemo li tada ovdje, vjerojatno će biti oko četrdeset pet stupnjeva.- Što je s njegovim pokušajem da stvori dojam da se bavi legitimnim poslovima?- Da, pa, kao što sam rekao, ima udjela u poslovima diljem zemlje. Djelići legitimnog svijeta kojih se dokopao zahvaljujući raznoraznim prijevarama. Isto tako, tako dobiveni novac ponovno investira. Očisti svu gotovinu do koje dolazi putem različitih pothvata, a zatim je ulaže u legitimne poslove, čak daje i u dobrotvorne svrhe. Posjeduje trgovine automobilima, klub na istočnoj stra-100ni, prokleto krilo bolnice nazvano po jednom njegovom djetetu koje je poginulo u bazenu. Njegova se slika pojavljuje u novinama prilikom presijecanja vrpce, Bosch. Kažem vam, moramo ga što prije srediti ili ćemo mu dati ključ grada, a ja ne znam što bi bilo prikladnije.Iverson je odmahnuo glavom.Nakon nekoliko minuta tišine, stigli su na cilj. Iverson je skrenuo prema zgradi okružne vatrogasne jedinice, a zatim iza nje. Ondje se nalazilo još nekoliko detektivskih automobila, a oko njih su stajali muškarci i držali papirnate šalice kave. Jedan od njih bio je kapetan Felton.Bosch je zaboravio ponijeti zaštitni prsluk iz Los Angelesa, te ga je morao posuditi od Iversona. Također su mu dali plastičnu jaknu za racije na kojoj je jarkim žutim slovima pisalo LVPD, i to na prsima gdje se zatvarala patentnim zatvaračem.Stajali su oko Feltonova taurusa, razrađujući plan i čekajući pojačanje policajaca u odorama. Izvršenje naloga obavit će se prema pravilima Ve-gasa, rekao je kapetan. To je značilo da prilikom upada u kuću mora biti nazočna barem jedna ekipa policajaca u odorama.Dotad je Bosch već obavio svoj "prijateljski" razgovor s Feltonom. Njih su dvojica ušli u vatrogasnu postaju kako bi uzeli kavu za Boscha, te je Bosch oštrim riječima napao policijskog kapetana zbog načina na koji je postupao nakon otkrića da otisci pripadaju Luckyju Lukeu Goshenu. Felton je odglu-mio kajanje i rekao Boschu da će odsad nadalje sudjelovati u donošenju odluka. Bosch se nakon toga morao povući. Dobio je što je želio, barem prema kapetanovim riječima. Sad samo mora paziti da se Felton ponaša u skladu s obećanjem.Osim Feltona i Boscha, oko automobila su stajala još četvorica. Svi su bili iz Jedinice za organizirani kriminal. Tu su bili Iverson i njegov partner, Cicarelli, te još jedan par, Baxter i Parmelee. Jedinica za organizirani kriminal bila je u Feltonovoj domeni, ali je zapravo Baxter vodio predstavu. Crnac koji je ćelavio, a sa strane mu je kosa bila prošarana sjedinama. Bio ie mišićav, a njegovo je držanje govorilo da ne želi nikakve sukobe. Na Boscha je ostavio dojam čovjeka naviklog na nasilnike i na nasilje, što nije isto.Bila im je poznata kuća Lukea Goshena. Iz njihovog je razgovora Bosch zaključio da su i ranije nadzirali to mjesto. Bila je oko kilometar i pol uda-liena od vatrogasne postaje, prema zapadu, a Baxter je već prošao onuda i utvrdio da se Goshenova crna corvetta nalazi na natkrivenom parkiralištu

kuće.- Što je s nalogom? - upita Bosch.Mogao je zamisliti kako sud sve to odbacuje zbog neovlaštenog upada a kuću osumnjičenika.101- Otisci su bili više nego dovoljni da se dobije nalog za pretres i uhićenje vašeg čovjeka - reče Felton. - Rano jutros obratili smo se sucu. Imali smo i naše informacije. Mislim da vas je Iverson obavijestio o tome.- Gledajte, njegovi su otisci bili na čovjeku, ali to ne znači da je on počinitelj. To nije odlučujuće za rješavanje slučaja. Previše brzo djelujemo. Moj je čovjek ubijen u L.A.-u. Nemam baš nikakvih dokaza da je Luke Goshen bio ondje. A vaše informacije? To je smiješno. Primili ste anonimnu dojavu, to je sve. Baš ništa ne znači.Svi su pogledali Boscha kao da se upravo podrignuo na debitantskom balu.- Harry, idemo uzeti još malo kave - reče Felton. -Dosta mije.- Ipak pođimo.Položio je ruku na Boschovo rame i poveo ga natrag prema postaji. Unutra za kuhinjskim pultom, gdje se nalazio lonac kave, Felton sije natočio još jednu šalicu prije nego što je progovorio.- Gledajte, Harry, morate pristati na ovo. To je sjajna prilika za vas i za nas.- Znam to. Samo ne želim uprskati. Zar ne možemo pričekati dok ne budemo sigurni što imamo? To je moj slučaj, kapetane, a vi još uvijek imate glavnu riječ.- Mislio sam da smo to raščistili.-1 ja sam to mislio, ali čini mi se kao da mokrim uz vjetar.- Slušajte, detektive, poći ćemo cestom do te kuće i uhititi čovjeka, pretražiti sve od vrha do dna, a njega smjestiti u malenu prostoriju. Ako on nije vaš čovjek, jamčim da će vam reći tko jest. Usput će nam izručiti i Joeya Marksa. Hajde sad, pođimo to obaviti i usrećiti se.Udario je Boscha po ramenu i zaputio se natrag na parkiralište. Bosch je nakon nekoliko trenutaka pošao za njim. Znao je da bez razloga prigovara. Ako na tijelu nađeš nečije otiske, privedeš ga. To je sigurno. Kasnije se pozabaviš pojedinostima. Ali Bosch nije volio imati ulogu promatrača. To je bio pravi problem i on je to znao. Želio je voditi predstavu. Samo što je ovdje u pustinji on bio riba na suhom. Znao je da bi trebao nazvati poručnicu Billets, ali sad je ionako prekasno da ona nešto učini, a nije mu se sviđala pomisao da bi joj trebao reći kako je dopustio da mu sve to izmakne iz ruku.Kad je Bosch izišao iz vatrogasne postaje i pridružio im se, ondje su već bila dva policajca u odorama i patrolna kola.- U redu - reče Felton. - Svi smo ovdje. Ukrcajmo se i pođimo po tog klipana.Stigli su onamo za pet minuta. Goshen je živio u kući izgrađenoj na terenu pokrivenom šikarom, uz Aveniju Desert View. Kuća je bila velika, ali nije izgledala posebno razmetljivo. Jedino što se doimalo pomalo neobično bili su ulaz i zid od betonskih blokova oko imanja od pola jutra. Kuća102se nalazila usred ničega, ali je vlasnik smatrao potrebnim ograditi se takvim zidom.Zaustavili su automobile na ugibalištu uz cestu i izišli. Baxter je bio dobro pripremljen. Iz prtljažnika svoga capricea izvadio je dvoje ljestve uz pomoć kojih će prijeći zid kraj ulaza na kolnom prilazu. Iverson se prvi popeo na zid. Potom je na drugoj strani namjestio druge ljestve, ali je oklijevao prije nego stoje sišao onamo.- Vidi li netko kakve pse?- Nema pasa - reče Baxter. - Jutros sam provjerio.Iverson se spustio na drugu stranu, a ostali su ga slijedili. Dok je čekao da na njega dođe red, Bosch se osvrnuo oko sebe i vidio da se nekoliko kilometara prema istoku nazire neonsko osvjetljenje. Iznad toga sunce je bilo neonska crvena kugla. Zrak je postao vruć, te suh i hrapav poput šmirgl papira. Pomislio je na Labello s okusom trešanja u džepu, što ga je kupio u hotelskoj prodavaonici. Ali nije ga želio koristiti pred lokalnim momcima.Nakon što se Bosch popeo preko zida i počeo približavati kući iza ostalih, pogledao je na sat. Bilo je gotovo devet sati, ali se činilo da u kući nema žive duše. Nikakvih pokreta, nikakvih zvukova, nikakvog svjetla, ničega. Zavjese su bile navučene na svim prozorima.- Sigurni ste daje ovdje? - Bosch šaptom upita Baxtera.- Ovdje je - normalnim glasom odgovori Baxter. - Skočio sam preko zida oko šest i dotaknuo poklopac motora corvette. Bio je topao. Nije dugo bio kod kuće. Unutra je i spava, jamčim. Za tog je tipa devet sati kao četiri ujutro za normalne ljude.Bosch je pogledao corvettu. Sjećao se automobila od prethodne večeri. Kad je malo bolje pogledao naokolo, shvatio je da se unutar zidova oko kuće prostire bujna, zelena trava. Zasigurno je trebalo uložiti cijelo bogatstvo za stvaranje travnjaka i još jedno za redovito zalijevanje. Imanje je ležalo u pustinji poput ručnika na plaži. Boscha je iz divljenja trgnuo tresak kad je Iverson nogom udario ulazna

vrata.Izvukavši oružje, Bosch i ostali slijedili su Iversona u mračnu kuću. Ušli su uz uobičajene povike Policija! i Ne miči se!, te su hitro pošli hodnikom s lijeve strane. Bosch je slijedio jake snopove svjetlosti njihovih džepnih svjetiljaka. Gotovo je odmah začuo ženske vriskove, a zatim se u sobi na kraju hodnika upalilo svjetlo.Kad je stigao onamo, vidio je Iversona kako kleči na velikom krevetu, držeći kratku cijev svojeg Smith & Wessona petnaest centimetara od lica Lukea Goshena. Krupan muškarac kojega je Bosch prethodne večeri upoznao bio je omotan crnim svilenim plahtama, a izgledao je smireno jednako kao i košarkaš Magic Johnson kad bi izvodio tri slobodna bacanja pri izjednačenom rezultatu. Čak je imao vremena pogledati prema stropu da bi vidio kako prizor izgleda u zrcalu.103Žene nisu bile smirene. Dvije su, obje gole, stajale svaka sjedne strane kreveta, ne obazirući se na svoju golotinju, ali prestravljene. Na koncu ih je Baxter ušutkao glasnim povikom:- Umuknite!Tišina je potrajala nekoliko trenutaka. Nitko se nije micao. Bosch nije skidao pogleda s Goshena. On je predstavljao jedinu opasnost u sobi. Osjetio je da su drugi policajci, koji su se raširili po kući, sad stigli u sobu iza njega, zajedno s dvojicom u odorama.- Licem prema dolje, Luke - na koncu naredi Iverson. - Djevojke, odjenite se. Odmah!Jedna od žena reče:- Ne možete jednostavno...- Umukni! - prekine je Iverson. - Ili ćete ovakve poći u grad. Birajte. -Ja neću poći...- Randy! - dubokim glasom zaurla Goshen. - Umukni, jebi ga, i odjeni se. Nikamo te neće odvesti. Ti također, Harm.Svi muškarci, osim Goshena, nagonski su pogledali ženu koju je nazvao Harm. Izgledala je kao da ima četrdeset kilograma. Imala je mekanu plavu kosu, dojke koje bi mogla pokriti dječjim šalicama za čaj, za igru, i zlatni kolut provučen kroz probušeni nabor njezine vagine. Na licu je imala izraz straha koji je posve prikrio bilo kakav nagovještaj ljepote.- Harmony - šapnula je, shvativši njihovu zabunu.- Pa, odjeni se, Harmony - reče Felton. - Obje. Okrenite se prema zidu i odjenite se.- Samo im dajte njihovu odjeću i izvedite ih odavde - reče Iverson. Harmony je navlačila traperice, ali je tada stala i pogledala muškarcekoji su izdavali konfliktne naredbe.- Dakle, što će biti? - Randy upita razdraženim glasom. - Znate li vi što uopće hoćete ili ne?Bosch je u njoj prepoznao ženu koja je prethodne večeri plesala u klubu Dolly's.- Izvedite ih odavde! -vikne Iverson. - Odmah.Policajci u odorama pošli su naprijed kako bi gole žene izveli iz sobe.- Idemo - uzviknula je Randy. - Ne dirajte me.Iverson je strgnuo plahte s Goshena i počeo mu stavljati lisičine na ruke iza leđa. Goshenova plava kosa bila je spletena u tanku i čvrstu pletenicu koja mu se spuštala niz leđa. Bosch to prethodne večeri nije opazio.- Sto je, Iversone? - reče Goshen, lica pritisnuta o madrac. - Imaš problema kad vidiš gole cure? Ne može ti se dignuti ili tako nešto?- Goshen, učini si uslugu i začepi.Goshen se samo nasmijao. Imao je preplanulu kožu, a doimao se još većim nego prethodne večeri. Bio je izrazito mišićav i krupan. Boschu se u kratkom trenutku učinilo da razumije njegovu želju da spava s dvije žene, te zašto su spremno pristajale na to.104Goshen je odglumio zijevanje kako bi sve njih uvjerio da se uopće ne osjeća ugroženim zbog onoga što se događa. Na sebi je imao samo crne malene gaćice, u skladu s plahtama. Po leđima je imao tetovaže. Znak za jedan posto na lijevoj lopatici, a simbol Harley Davickona na desnoj. Na gornjem dijelu lijeve nadlaktice vidjela se još jedna tetovaža. Broj osamdeset osam.- Sto je to, tvoj kvocijent inteligencije? - reče Iverson i snažno ga tresne po ruci.- Jebi se, Iversone, ti i lažni jebeni nalog na temelju kojeg ste ušli ovamo.Bosch je znao što znači ta tetovaža. Vidio je dosta takvih u L.A.-u. Osmo slovo abecede je H. Osamdeset osam znači HH, skraćeno za Hed Hitler. Znači da je Goshen simpatizirao rasiste ili se s njima družio. No većina klipana na kojima je Bosch vidio slične tetovaže napravila ih je u zatvoru. Čudilo ga je što Goshen očito nije imao kriminalistički dosje i nije boravio u zatvoru. Da jest, njegovo bi se ime pojavilo kad su otiske s jakne Tonyja Alisa provukli kroz sustav za identifikaciju otisaka. Potisnuo je razmišljanja o toj kontradikciji kad je Goshen uspio okrenuti glavu tako da je gledao Boscha.

- Ti - reče. - Ti si taj kojeg bi trebali uhititi. Nakon onoga što si učinio Gussieju.Bosch se nagnuo nad krevet da bi mu odgovorio.- Ovdje nije riječ o onome sinoć. Radi se o Tonyju Alisu. Iverson je grubo okrenuo Goshena na krevetu.- O čemu to govoriš, jebi ga? - ljutito upita Goshen. - U tome sam čist, čovječe. O čemu to...Pokušao se podići u sjedeći položaj, ali ga je Iverson snažno gurnuo natrag.- Budi miran - reče Iverson. - Čut ćemo tvoju jadnu verziju. No najprije ćemo pogledati naokolo. - Izvadio je nalog iz džepa i bacio ga na Goshe-nova prsa. - Evo ti naloga.- Ne mogu ga pročitati.- Nisam ja kriv što nisi završio školu.- Podigni ga.Iverson ga je ignorirao, pogledavši ostale.- U redu, podijelimo se i pogledajmo što imamo ovdje. Harry, ti pre-uzmi ovu sobu, može? Zabavljaj našeg prijatelja.- Može.Iverson se tada obratio dvojici policajaca u odorama.- Jedan od vas dvojice neka ostane ovdje. Neka se makne s puta i samo drži na oku ovog nitkova.Jedan od policajaca kimne glavom, a ostali iziđu iz sobe. Bosch i Goshen pogledaju jedan drugoga.- Ne mogu ovo pročitati - reče Goshen.- Znam - reče Bosch. - To si već rekao.- Ovo je sranje. Obična patka. Nikako ne možete imati neki dokaz protiv mene jer to nisam učinio.- Kome si onda rekao da to učini? Gussieju?- Ne, čovječe, nikome. Nikako mi to nećete moći prišiti. Nema šanse. Želim odvjetnika.- Čim te uhite.- Uhite zbog čega?- Zbog umorstva, Lucky.Goshen je nastavio nijekati i zahtijevati odvjetnika, a Bosch gaje ignorirao i počeo pretraživati sobu, pregledavajući ladice komode. Svakih nekoliko sekundi osvrtao se prema Goshenu. Bilo je poput hodanja lavljim kavezom. Znao je da mu ne prijeti opasnost, ali je ipak provjeravao. Vidio je da ga Goshen promatra u zrcalu iznad kreveta. Kad je krupan muškarac napokon ušutio, Bosch je nekoliko trenutaka pričekao, a zatim je počeo postavljati pitanja. Činio je to ležerno, nastavljajući pretraživanje, kao da ga odgovori zapravo ne zanimaju.- Dakle, gdje si bio u petak navečer?- Jebao sam tvoju majku. -Ona je mrtva.- Znam. Nije bilo ugodno.Bosch je prekinuo ono što je radio i pogledao ga. Goshen je želio da ga udari. Želio je nasilje. To je područje razumio.- Gdje si bio, Goshen? Petak navečer.- Razgovaraj s mojim odvjetnikom.- Hoćemo. Ali i ti možeš pričati.- Radio sam u klubu. Imam jebeni posao, znaš.- Da, znam. Do kada si radio?- Ne znam. Četiri. Nakon toga odlazim kući.- Da, svakako.- Istina je.- Gdje si bio, u onom uredu? -Tako je.- Je li te netko vidio? Jesi li uopće izlazio prije četiri ujutro?- Ne znam. Razgovaraj s mojim odvjetnikom.- Ne brini. Razgovarat ćemo.Bosch je nastavio pretres i otvorio vrata ormara. Moglo se ući unutra, ali samo je trećinu prostora zauzimala odjeća. Goshen nije pretrpavao svoje ormare.- Istina je, jebi ga - Goshen dovikne s kreveta. - Pođi provjeriti. Provjeri.Bosch je najprije okrenuo dva para cipela i tenisice što su se nalazile na podu. Proučavao je uzorke na potplatima, ali nisu bili ni slični onima što su ih našli na odbojniku rollsa i boku Tonyja Alisa. Opet je pogledao Goshena kako bi bio siguran da se krupan čovjek ne miče. Bio je miran. Bosch je106zatim ispružio ruku do police iznad šipke na kojoj je visjela odjeća. Dohvatio je neku kutiju i otkrio da je puna fotografija. To su bile snimke plesačica. Nisu bile gole na fotografijama. Svaka je mlada žena provokativno pozirala u sićušnom kostimu. Na bijelom okviru ispod fotografije pisalo je ime svake djevojke, kao i naziv i broj agencije Models A Million, te je Bosch pretpostavio da je riječ o lokalnoj

agenciji za pribavljanje plesačica. U kutiji je potražio fotografiju na kojoj je pisalo ime Layla.Proučavao je fotografiju žene koju je prethodne večeri tražio. Imala je dugu smeđu kosu sa svijetlim pramenovima, lijepo tijelo, tamne oči i pune usne. Na fotografiji su bile rastvorene tek toliko da se vidi nagovještaj bijelih zubi. Bila je lijepa žena, a nešto mu je na njoj bilo poznato, ali nije znao odrediti o čemu je riječ. Pretpostavio je da mu se poznatim čini prikrivena seksualnost kojom zrače sve žene na fotografijama, kao i one koje je sinoć gledao u klubu.Bosch je iznio kutiju iz ormara i stavio je na komodu. Podigao je Laylinu fotografiju.- Što je s ovim fotografijama, Lucky?- Sve su to djevojke s kojima sam bio. Sto je s tobom, policajce? Jesi li ih imao toliko? Kladim se da je najružnija od njih bolja od najbolje s kojom si ikad bio.- Dakle, što bi još želio, da usporedimo organe? Drago mije da si bio s toliko žena, Lucky, jer ih više neće biti. Želim reći, jasno, moći ćeš jebati ili biti jeban. Samo što to više neće biti sa ženama, to želim reći.Goshen je šutio dok je razmišljao o tome. Bosch je fotografiju Layle stavio na komodu kraj kutije.- Slušaj, Bosch, samo mi reci što vi imate, a ja ću tebi reći što znam tako da to možemo raščistiti. Pogriješili ste. Ništa nisam učinio, pa je najbolje da to riješimo i prestanemo gubiti vrijeme.Bosch nije odgovorio. Vratio se u ormar i podigao se na prste kako bi vidio ima li na polici još nečega. Bilo je. Malena krpa smotana poput rupčića. Uzeo ju je i razmotao. Imala je masne mrlje. Pomirisao ih je i prepoznao.Bosch je izišao iz ormara i bacio krpu tako daje pogodila Goshena u lice i pala na krevet.- Što je ovo?- Ne znam. Što je to?- Krpa s ostacima ulja za podmazivanje pištolja. Gdje je pištolj?- Nemam pištolj, a ni to nije moje. Nikad ranije nisam vidio tu krpu.- U redu.- Kako to misliš, u redu? Nikad je ranije nisam vidio.- Mislim, u redu, Goshen. To je sve. Nemoj postati nervozan.- Teško je dok me vi ovako maltretirate.107Bosch se sagnuo nad noćni ormarić. Otvorio je prvu ladicu, našao praznu kutiju cigareta, par bisernih naušnica i zatvorenu kutiju kondoma. Bacio je kutiju prema Goshenu. Odbila se od njegovih prsa i pala na pod.- Znaš, Goshen, samo kupovanje ovoga ne znači siguran seks. Moraš ih koristiti.Otvorio je donju ladicu. Bila je prazna.- Koliko dugo živiš ovdje, Goshen?- Uselio sam odmah nakon što sam izbacio tvoju sestru. Bacio sam je na ulicu. Posljednje što sam vidio, prodavala se na Freemontu ispred Corteza.Bosch se uspravio i pogledao ga. Goshen se smiješio. Želio je nešto isprovocirati. Želio je kontrolirati situaciju, čak i vezan lisičinama na krevetu. Čak i ako će ga to stajati malo krvi.- Moja majka, sad moja sestra, tko je sljedeći, moja žena?- Da, isplanirao sam nešto za nju. Ja ću...- Umukni, može? Ne pali, razumiješ? Uopće ne dopireš do mene. Ne možeš doprijeti do mene. Dakle, štedi snagu.- Do svakoga se može doprijeti, Bosch. Zapamti to.Bosch ga je pogledao, a zatim je ušao u kupaonicu. Velika je prostorija imala zasebnu tuš-kabinu i kadu, gotovo jednako kao u sobi što ju je Tony Aliso koristio u Mirageu. Zahod se nalazio u malenoj prostoriji iza rešetkastih vrata. Bosch je počeo ondje. Podigao je poklopac vodokotlića, ali nije našao ništa neobično. Prije nego što je vratio poklopac na mjesto, nagnuo se preko zahodske školjke i pogledao iza vodokotlića. Ono Što je vidio navelo ga je da odmah pozove policajca iz spavaće sobe.- Da, gospodine? - oglasi se policajac.Izgledao je kao da još nema ni dvadeset pet. Njegova crna koža gotovo je imala plavkastu nijansu. Ruke je opušteno držao na pojasu s opremom, tako da mu je desna bila na tek nekoliko centimetara od pištolja. To je bila uobičajena poza. Bosch je vidio da na pločici iznad džepa na prsima piše Fon-tenot.- Fontenot, pogledaj iza vodokotlića.Policajac gaje poslušao, ne skidajući ruke s pojasa.- Što je to? - upita.- Mislim da je pištolj. Odmakni se da ga izvučem odande.Bosch je namjestio ruku tako da je može zavući u prostor između zida i vodokotlića, širok pet centimetara. Prstima je dohvatio plastičnu vrećicu, sivom ljepljivom trakom pričvršćenu za stražnju

stranu vodokotlića. Uspio ju je odlijepiti i izvući. Podigao ju je da Fontenot može vidjeti. U vrećici se nalazio plavi metalni pištolj opremljen prigušivačem od sedam i pol centimetara.- Dvadeset dva? - upita Fontenot.- O, da - reče Bosch. - Pođi po Feltona i Iversona, hoćeš li?- Odmah.108Bosch je slijedio Fontenota iz kupaonice. Vrećicu u kojoj se nalazio pištolj držao je onako kako ribič drži ribu za rep. Kad je ušao u spavaću sobu, nije uspio suzdržati smiješak pri pogledu na Goshena čije su se oči naglo raširile.- To nije moje - odmah se pobunio Goshen. - To je podmetnuto, idiote! Ja ne... dovedi mog odvjetnika, kujin sine!Bosch se nije obazirao na njegove riječi, ali je proučavao lice. Opazio je neki bljesak u Goshenovim očima. Potrajalo je samo sekundu, a zatim je nestalo. Nije se radilo o strahu. Nije vjerovao da bi Goshen dopustio da se tako nešto pojavi u njegovim očima. Bosch je mislio daje vidio nešto drugo. Ali što? Promatrao je Goshena i trenutak čekao hoće li se izraz ponovno pojaviti. Je li to bila zbunjenost? Razočaranje? Goshenove oči više ništa nisu otkrivale. No Bosch je vjerovao da je prepoznao taj izraz. Ono što je vidio bilo je iznenađenje.Tada su u sobu ušli Iverson, Baxter i Felton. Ugledali su pištolj, a Iverson je pobjednički uzviknuo.-Sayonara, zlato!Na licu mu se vidjelo ushićenje. Bosch je objasnio kako je i gdje našao pištolj.- Ti jebeni gangsteri - reče Iverson gledajući Goshena. - Misliš li da policajci nisu gledali Kuma? Za koga si ga onamo sakrio, Goshen? Za Mi-chaela Corleonea?- Rekao sam da dovedete mog jebenog odvjetnika! -vikne Goshen.- Dobit ćeš svog odvjetnika - reče Iverson. - Sad ustani, govno jedno. Moraš se odjenuti da te privedemo.Bosch gaje držao na nišanu dok mu je Iverson skidao lisičine. Zatim su obojica uperili pištolje u njega dok je odijevao crne traperice, čizme i majicu; majica je proizvedena za mnogo manjeg čovjeka.- Uvijek ste hrabri kad vas ima mnogo - govorio je Goshen dok se odijevao. - Kad biste se sami suočili sa mnom, bilo bi gusto.- Hajde, Goshen, nemamo cijeli dan na raspolaganju - reče Iverson. Kad se odjenuo, opet su mu stavili lisičine i smjestili ga na stražnje sjedaloIversonovog automobila. Iverson je zaključao pištolj u prtljažnik, a potom su se vratili u kuću. Na kratkom sastanku održanom u predvorju kuće, odlučeno je da će Baxter i druga dva detektiva ostati i dovršiti pretres kuće.- Što će biti sa ženama? - upita Bosch.- Pozornici će paziti na njih dok naši momci ne završe - reče Iverson.- Da, ali čim odu, domoći će se telefona. Imat ćemo Goshenova odvjetnika na vratu prije nego što uopće počnemo.- Ja ću se za to pobrinuti. Goshen ovdje ima jedan automobil, točno? Gdje su ključevi?- Na pultu u kuhinji - reče jedan od detektiva.- Dobro - reče Iverson. - Odlazimo odavde.109Bosch ga je slijedio kroz kuhinju, gledajući kako ključeve automobila sprema u džep, a zatim izlazi na natkriveno parkiralište gdje se nalazila corvetta. Ondje je bila malena radionica s alatom obješenim na dasci. Iver-son je izabrao jednu lopatu, a zatim se maknuo s natkrivenog parkirališta i pošao u stražnje dvorište.Bosch ga je slijedio i gledao kako je Iverson našao mjesto gdje se telefonska žica sa stupa na ulici spajala s kućom. Zamahnuo je lopatom i jednim udarcem presjekao žicu.- Neobično je kako vjetar može biti jak ovdje u pustinji - reče. Osvrnuo se naokolo. - Te cure nemaju automobila ni telefona - dometne. - Najbliža kuća je udaljena oko osamsto metara, a do grada ima osam kilometara. Pretpostavljam da će neko vrijeme ostati ovdje. Tako ćemo dobiti na vremenu. Koliko god nam treba.Iverson je zamahnuo lopatom i bacio je preko zida imanja u grmlje. Zaputio se prema prednjoj strani kuće i svojem automobilu.- Što misliš? - upita Bosch.- Mislim da što su veći, to je tresak jači kad padnu. Goshen je naš, Harry. Tvoj.- Ne. Mislim na pištolj. -Što je s njim?- Ne znam... Čini mi se previše lako.- Nitko nije rekao da zločinci moraju biti pametni. Goshen nije pametan. Samo je imao sreće. Više je nema.

Bosch je kimnuo glavom, ali mu se to ipak nije sviđalo. Zapravo nije riječ o tome je li netko pametan ili ne. Kriminalci postupaju rutinski, instinktivno. Ovo nema smisla.- Opazio sam nešto u njegovim očima kad je vidio pištolj. Kao da je jednako iznenađen što ga vidi kao i mi.- Možda. A možda je samo dobar glumac. Možda to čak nije ni pravi pištolj. Morat ćeš ga ponijeti sa sobom i obaviti testiranja. Saznaj je li to pravi pištolj, Harry, a zatim se opterećuj pitanjem je li previše lako.Bosch kimne. Izvadio je cigaretu i pripalio je.- Ne znam. Osjećam kao da mi nešto nedostaje.- Gledaj, Harry, želiš li riješiti slučaj ili ne?- Želim ga riješiti.- Onda ćemo ga privesti i smjestiti u jednu sobu, pa ćemo vidjeti što ima za reći.Stigli su do automobila. Bosch je shvatio daje unutra ostavio fotografiju Layle. Rekao je Iversonu neka upali motor, a on će se odmah vratiti. Kad se vratio s fotografijom i sjeo u automobil, pogledao je Goshena na stražnjem sjedalu i vidio da mu iz kuta usta teče krv. Bosch je pogledao Iversona koji se smijesio.- Ne znam, zacijelo je udario nekamo dok je ulazio u automobil. Ili to, ili je namjerno nešto izveo kako bi izgledalo da sam ga ja udario.110Goshen ništa nije rekao, a Bosch se samo okrenuo. Iverson je stigao do ceste, te su se zaputili natrag prema gradu. Temperatura je brzo rasla, a Bosch je osjećao kako mu se košulja na leđima već lijepi od znoja. Klimatizacijski je uređaj pokušavao pobijediti vrućinu što se nakupila u automobilu dok su oni bili u kući. Zrak je bio suh poput starih kosti. Bosch je na koncu ipak izvadio Labello i namazao ispucane usne. Bilo mu je svejedno što će Iverson ili Goshen o tome misliti.Goshena su odveli u detektivski ured stražnjim dizalom gdje je čovjek bučno prdnuo. Potom su ga Bosch i Iverson poveli hodnikom u sobu za ispitivanja, tek malo veću od kabine zahoda. Lisičinama su ga vezali za čelični kolut pričvršćen na sredini stola i zaključali vrata. Zatim su ga ondje ostavili. Dok je Iverson zaključavao vrata, Goshen je doviknuo da želi obaviti telefonski poziv na koji ima pravo.Dok su se vraćali prema Feltonovom uredu, Bosch je opazio da je detektivski ured gotovo prazan.- Zar je netko umro? - upita Bosch. - Kamo su svi nestali?- Pošli su pokupiti ostale.- Koje ostale?- Kapetan je želio privesti i tvojeg prijatelja, Gussieja, malo ga prestrašiti. Dovode i djevojku.-Laylu?Našlisuje?- Ne, ne nju. Onu čiju si adresu sinoć zatražio. Onu koja je u Mirageu igrala poker s tvojom žrtvom. Pokazalo se da ima dosje.Bosch ispruži ruku i zaustavi Iversona.- Eleanor Wish? Privodite Eleanor Wish?Nije čekao Iversonov odgovor. Uletio je u Feltonov ured. Kapetan je razgovarao preko telefona, a Bosch je tjeskobno hodao amo-tamo ispred njegovog stola, čekajući da završi. Felton je pokazao vrata, ali je Bosch odmahnuo glavom. Vidio je kako se Felton namrgodio dok je osobi na drugoj strani govorio da mora prekinuti.- Ne mogu sad razgovarati - rekao je. - Ne moraš se zabrinjavati, sve je pod kontrolom. Čut ćemo se. - Spustio je slušalicu i pogledao Boscha. - Sto je sad?- Pozovite svoje ljude. Recite im neka ostave na miru Eleanor Wish.- O čemu to govorite?- Ona nema nikakve veze s tim. Sinoć sam je provjerio. Felton se nagnuo naprijed i sklopio ruke dok je razmišljao.- Kad kažete da ste je provjerili, što to znači?- Ispitao sam je. Površno je poznavala žrtvu, to je sve. Čista je.- Znate li tko je ona, Bosch? Želim reći, je li vam poznata njezina prošlost?- Bila je agentica FBI-a koja je radila u jedinici za pljačke banaka u L.A.-u. Prije pet godina poslali su je u zatvor pod optužbom za zavjeru koja111je proistekla iz niza provala u trezore banaka. To nije važno, kapetai ovom je slučaju čista.- Mislim da bi bilo dobro natjerati je da se malo preznojava i još jed je ispitati. Tek toliko da budemo sigurni.- Ja sam već siguran. Gledajte, ja...Bosch se osvrnuo prema vratima ureda i vidio da se Iverson mota da, nastojeći prisluškivati. Bosch je pošao do vrata i zatvorio ih, a poto povukao stolicu od zida i sjeo točno ispred Feltonova pisaćeg stola,

nag ši se prema čovjeku.- Slušajte, kapetane, poznavao sam Eleanor Wish u L.A.-u. Radio s njom na slučaju bankovnih trezora. Ja... bili smo nešto više od parti Zatim je sve pošlo naopako i ona je otišla. Nisam je vidio pet godina dok je nisam opazio na snimci iz Miragea. Zato sam vas sinoć nazvao. 2 sam s njom razgovarati, ali ne zbog slučaja. Čista je. Odsjedila je svoje i je. Sad pozovite svoje ljude.Felton je šutio. Bosch je gotovo vidio kako mu se u glavi okreću kotć- Veći dio noći bio sam budan i radio na ovome. Nazvao sam vašu i nekoliko puta kako bih vas uključio, ali niste bili ondje. Pretpostavljai mi ne želite reći gdje ste bili?- Ne, ne želim.Felton je još malo razmišljao, a potom je odmahnuo glavom.- Ne mogu to učiniti. Ne mogu je još osloboditi sumnje.- Zašto ne?- Jer postoji nešto o njoj o čemu vi očito ništa ne znate.Bosch je na trenutak zatvorio oči, poput dječaka koji očekuje plji ljutite majke, pa se priprema na to.- Što ja to ne znam?- Možda je samo površno poznavala vašu žrtvu, ali uz Joeya Mar njegovu skupinu veže je više od toga.Bilo je gore no što je očekivao.- O čemu to govorite?- Spomenuo sam njezino ime kad sam sa svojim ljudima raspravlja noć nakon što ste nazvali. Imamo je u dosjeu. Cesto su je viđali u dru čovjeka po imenu Terrence Quillen, a on radi za Goshena koji radi za Ji Marksa. Cesto, detektive Bosch. Zapravo, jedna moja ekipa u ovom tre ku traži Quillena. Da vidimo što nam on ima reći.- U društvu čovjeka, što to zapravo znači?- Izgledalo je strogo poslovno, prema onome što piše u izvještajim Bosch se osjećao kao da ga je netko udario. To je nemoguće. Prov<noć s tom ženom. U njemu je rastao osjećaj izdaje, ali još dublji, instink osjećaj govorio mu je daje iskrena, daje sve ovo nekakva golema zbrk Začulo se kucanje na vratima i pojavio se Iverson.- Za vašu informaciju, ostali su se vratili, šefe. Smještaju ih u sobe 2 pitivanje.112- U redu.- Treba li vam nešto?- Ne, sve je u redu. Zatvori vrata.Nakon stoje Iverson izišao, Bosch je pogledao kapetana.- Je li uhićena?- Ne, zamolili smo je da dobrovoljno dođe.- Dopustite da ja najprije s njom razgovaram.- Mislim da to ne bi bilo mudro.- Nije me briga je li mudro. Pustite me da razgovaram s njom. Ako će bilo kome reći, onda ću to biti ja.Felton je trenutak razmislio, a na koncu je kimnuo glavom.- Dobro, idite. Imate petnaest minuta.Bosch mu je mogao zahvaliti, ali to nije učinio. Samo je brzo ustao i pošao prema vratima.- Detektive Bosch! - zazove ga Felton. Harry se osvrnuo preko ramena.- Učinit ću za vas što budem mogao po tom pitanju. Ali to vas obvezuje, razumijete li?Bosch je bez odgovora izišao. Felton ne zna s ljudima. Samo se po sebi razumije da mu Bosch sada duguje uslugu. No Felton je to ipak morao naglasiti.U hodniku je prošao kraj prve sobe za ispitivanje, kamo su smjestili Goshena, i otvorio vrata druge. Ondje je lisičinama za stol bio vezan Gussie Flanagan. Nos mu je stajao ukrivo, a izgledao je poput krumpira. U nosnicama je imao vatu. Crvenim je očima pogledao Boscha, a na licu mu se pojavio izraz prepoznavanja. Bosch se bez riječi povukao i zatvorio vrata.Eleanor Wish nalazila se iza vrata broj tri. Nije se dotjerala; očito su je policajci probudili. No u očima joj se vidio divlji izraz životinje stjerane u kut, a to je Boscha strahovito potreslo.- Harry! Što oni to rade?Zatvorio je vrata i brzo joj prišao, dotaknuvši joj rame, a zatim je sjeo na stolicu s druge strane stola.- Eleanor, žao mi je.- Što? Što si učinio?- Kad sam te jučer prepoznao na snimci u Mirageu, zamolio sam Fel-tona, ovdašnjeg zapovjednika, da mi pribavi tvoj telefonski broj i adresu jer te nema u imeniku. Učinio je to. No tada je, bez mojeg znanja, ubacio tvoje ime u kompjutor i saznao sve o tebi. Potom je, opet na vlastitu inicijativu, jutros poslao svoje ljude po tebe. Sve je to povezano sa slučajem Tonyja Alisa.

- Rekla sam ti. Nisam ga poznavala. Jednom sam s njim popila piće. Priveli su me samo zato jer sam slučajno igrala za istim stolom kao i on?113Odmahnula je glavom i pogledala u stranu, a na licu joj se pojavio izraz beznađa. Ovako će uvijek biti, sad je to znala. Kriminalistički dosje što ga ima jamči da će biti tako.- Moram te nešto pitati. Želim da se to raščisti kako bi mogla otići odavde.-Što?- Pričaj mi o tom čovjeku, Terrence Quillen. Opazio je šok u njezinim očima.- Quillen? Kakve on veze... je li on osumnjičeni?- Eleanor, znaš kako to ide. Ne mogu ti ništa reći. Ti pričaš meni. Samo odgovori na pitanje. Poznaješ li Terrencea Quillena?-Da.- Odakle ga poznaješ?- Prišao mi je prije otprilike šest mjeseci, kad sam izlazila iz Flaminga. Ovdje sam bila već četiri ili pet mjeseci. Polako sam se navikavala, tada sam već igrala šest večeri u tjednu. Prišao mije i rekao kako stoje stvari. Nekako je saznao o meni. Tko sam, da sam tek izišla iz zatvora. Rekao je da postoji ulični porez. Rekao je da ga moram plaćati, da ga svi lokalni igrači plaćaju, te da će biti nevolja ako ne budem plaćala. Rekao je da će pripaziti na mene ako budem plaćala. Naći mi se pri ruci ako se ikad nađem u problemima. Znaš kako to ide, najobičnije iznuđivanje.Tada se slomila i počela plakati. Bosch se morao svim silama truditi da ne ustane, zagrli je i na neki je način utješi.- Bila sam sama - rekla je. - Prestrašena. Platila sam. Plaćam mu svaki tjedan. Što sam trebala učiniti? Nisam imala ništa i nikamo nisam mogla otići.- Jebi ga - ispod glasa reče Bosch.Ustao je, provukao se kraj stola i obujmio je. Privukao ju je na svoja prsa i poljubio joj tjeme.- Ništa se neće dogoditi - šapne. - Obećavam ti to, Eleanor.Nekoliko ju je trenutaka bez riječi držao, slušajući njezino tiho plakanje, a tada su se otvorila vrata i ondje se pojavio Iverson. U ustima je imao čačkalicu.- Nosi se odavde, Iversone. Detektiv je polako zatvorio vrata.- Žao mi je - reče Eleanor. - Uvaljujem te u neprilike.- Ne, nije točno. Za sve sam ja kriv. Samo ja.Nekoliko minuta kasnije opet je ušao u Feltonov ured. Kapetan ga je bez riječi pogledao.- Plaćala je Quillenu da je ostavi na miru. Dvjesto dolara tjedno. To je cijela priča. Ulični porez. Ni o čemu ništa ne zna. Slučajno je u petak oko sat vremena igrala za istim stolom za kojim je sjedio Aliso. Čista je. Sad je pustite na slobodu. Recite svojim ljudima.Felton se nagnuo unatrag i nalivperom kuckao po donjoj usni. Pokazivao je Boschu svoju zamišljenu pozu.114- Ne znam - reče.- U redu, ovako glasi nagodba. Vi ćete je pustiti, a ja ću nazvati svoje ljude. -1 što ćete im reći?- Reći ću im da mi je ovdašnja policija pružila izvrsnu suradnju, te da ovo moramo voditi kao zajedničku operaciju. Reći ću da ćemo stisnuti Go-ihena i pokušati jednim udarcem ubiti dvije muhe. Pokušat ćemo srediti Goshena i Joeya Marksa jer je Marks zapravo bio taj koji je zacijelo osudio Tonyja Alisa na smrt. Reći ću da iskreno preporučujem da se ovdje vodstvo prepusti vašoj policiji jer poznaje teren i poznaje Marksa. Jesmo li se nagodili?Felton je još malo kuckao po svojoj usni, a zatim je ispružio ruku i okrenuo telefon na stolu tako da ga Bosch može koristiti.- Sad nazovite - reče. - Nakon što popričate sa svojim zapovjednikom, dajte meni slušalicu. Želim razgovarati s njim.- S njom.- Svejedno.Pola sata kasnije Bosch je vozio posuđeni neobilježeni policijski automobil, a Eleanor Wish potišteno je sjedila na suvozačevu mjestu. Razgovor s poručnicom Billets prošao je dovoljno dobro da se Felton pridržava svojega dijela nagodbe. Eleanor su pustili, premda je šteta već uglavnom počinjena. Uspjela je početi iznova i stvoriti novi život, ali sad su joj oteli krhko samopouzdanje, ponos i sigurnost. Sve je to skrivio Bosch, i toga je bio svjestan. Vozio je u tišini, nesposoban smisliti što bi mogao reći ili kako popraviti situaciju. Bilo mu je veoma teško jer je to istinski želio. Prije prethodne večeri nije ju vidio pet godina, ali nikad nije bila daleko od njegovih najintimnijih misli, čak ni kad je bio s drugim ženama. Negdje duboko u njemu uvijek je postojao glas koji je šaptao da je Eleanor Wish ona prava. Ona je stvorena za njega.

- Uvijek će dolaziti po mene - rekla je tužnim glasom. -Što?- Sjećaš se onog Bogartovog filma u kojem policajac kaže "Pokupi uobičajene sumnjivce", a oni podu i to učine? Pa, to sam sada ja. Mislit će na mene. Pretpostavljam da mi to do sada nije bilo jasno. Ja sam jedan od uobičajenih sumnjivaca. Valjda bih tebi trebala zahvaliti jer si mi u lice bacio stvarnost.Bosch ništa nije rekao. Nije znao kako bi na to odgovorio jer su njezine riječi točne.Za nekoliko su minuta stigli do njezinog stana, a Bosch ju je otpratio unutra i posjeo na kauč.-Jesi li dobro?- Jesam.- Kad budeš imala priliku, pogledaj naokolo i provjeri jesu li nešto uzeli.115- Nisu imali što uzeti.Bosch je pogledao kopiju Noćnih ptica na zidu iznad nje. Slika je prikazivala samotnu kavanu u mračnoj noći. Muškarac i žena sjedili su zajedno, a još jedan muškarac bio je sam. Sad je zurio u par i pitao se.- Eleanor - reče - moram se vratiti. Doći ću natrag ovamo čim budem mogao.- Dobro, Harry, hvala što si me izvukao.- Hoćeš li biti dobro?- Naravno.- Obećavaš?- Obećavam.U policijskoj je postaji Iverson čekao Boscha prije ispitivanja Goshena. Felton ga je odlučio prepustiti Boschu. To je ipak još uvijek njegov slučaj.U hodniku ispred prostorije za ispitivanje Iverson je uhvatio Boscha za ruku kako bi ga zaustavio prije nego što ude.- Slušaj, Bosch, samo želim reći da mi nije jasno što radiš s onom ženom i pretpostavljam da se to više nikoga ne tiče jer ju je kapetan pustio na slobodu, ali budući da ćemo zajedno raditi na Luckvju, želio sam raščistiti situaciju. Nije mi se sviđao način na koji si razgovarao sa mnom, kad si me izbacio van i slično.Bosch gaje trenutak promatrao. Detektiv je još uvijek imao čačkalicu u ustima, a Bosch se pitao je li to ona ista od ranije.- Znaš, Iversone, ne znam čak ni kako ti je ime.- John, ali me ljudi zovu Ivy.- Pa, Iversone, meni se ne sviđa način na koji si se šuljao oko kapetanova ureda ili prostorije za ispitivanje. U L.A.-u imamo poseban naziv za policajce koji se šuljaju naokolo i prisluškuju, koji su općenito pravi magarci. Zovemo ih škiljavcima. I zapravo mi je svejedno jesi li se uvrijedio ili ne. Ti si škiljavac. Budeš li mi odsad nadalje stvarao bilo kakve probleme, poći ću ravno k Feltonu i stvoriti probleme za tebe. Reći ću mu kako sam te danas našao u mojoj sobi. Ako to ne bude dovoljno, reći ću mu da sam sinoć u kockarnici dobio šesto dolara na ruletu, ali je novac nestao s komode nakon što si ti bio ondje. Dakle, hoćemo li ispitati toga tipa ili ne?Iverson je pograbio Boscha za ovratnik i gurnuo ga uza zid.- Ne zajebavaj se sa mnom, Bosch.- Nemoj se ti zajebavati sa mnom, Ivy.Na Iversonovu se licu polako pojavio smiješak, te je popustio stisak i koraknuo unatrag. Bosch je poravnao svoju kravatu i košulju.- Onda obavimo to, kauboju - reče Iverson. tKad su se natisnuli u prostoriju za ispitivanje, Goshen ih je čekao zatvorenih očiju, s nogama na stolu i rukama spojenim iza glave. Bosch je vidio116kako Iverson gleda dolje prema razbijenoj metalnoj alki koja je bila pričvršćena za stol. Obraze mu je oblilo rumenilo bijesa.- U redu, klipane, ustani - naredi Iverson.Goshen je ustao i podigao svoje ruke vezane lisičinama. Iverson je izvadio ključeve i sjedne mu ruke skinuo lisičine.- Pokušajmo ponovno. Sjedni.Kad je Goshen opet sjeo, Iverson mu je lisičinama stegnuo ruke iza leda, provukavši lanac oko jedne od čeličnih sipki na stolici. Potom je izvukao drugu stolicu i sjeo kraj gangstera. Bosch mu je sjeo prekoputa.- Dakle, Houdini, sad na popisu imaš još i uništavanje javne imovine -reče Iverson.- Opa, to je smjelo, Iversone. Doista smjelo. Slično onome kad si došao u klub i odveo Cindu u kabinu za maštanje. Mislim da si to nazvao ispitivanjem. Ona je to nekako drukčije nazvala. Što će ovo biti?

Iversonovo je lice sad već sjalo od bijesa. Goshen se ponosno napuhao poput purana, smijuljeći se detektivovoj nelagodi.Bosch je gurnuo stol na Goshena i krupan se čovjek presavio kad je ostao bez daha. Bosch je hitro ustao i zaobišao stol. Usput je iz džepa izvadio privjesak s ključevima. Laktom je pritisnuo Goshena na stol, izvukao oštricu džepnog nožića i odsjekao čovjekov konjski rep. Vratio se na svoje mjesto, a kad se Goshen podigao, bacio je petnaest centimetara dugi konjski rep na stol ispred njega.- Ovo je prije tri godine izišlo iz mode, Goshen. Vjerojatno nisi čuo za to.Iverson je prasnuo u smijeh. Goshen se zagledao u Boscha svijetlopla-vim očima, bezizražajnim poput gumba na nekom stroju. Nije izustio ni riječi. Pokazivao je Boschu da to može podnijeti. On je izdržljiv. Ali Bosch je znao da neće moći vječno prkositi. Nitko to ne može.- Imaš problem, Lucky - reče Iverson. - Veliki problem. Ti...- Čekaj malo, čekaj malo. Ne želim s tobom razgovarati, Iversone. Ne želim da ti razgovaraš sa mnom. Ti si kržljavac. Ne poštujem te. Razumiješ? Ako će netko govoriti, neka to bude on.Goshen kimne gilavom prema Boschu. Uslijedila je tišina tijekom koje je Bosch pogledavao čas njega čas Iversona.- Pođi po šalicu kave - reče Bosch, ne gledajući Iversona. - Ovdje će biti sve u redu.- Ne, ti...- Pođi po šalicu kave.- Siguran si?Iverson je izgledao kao da ga izbacuju iz bratstva na fakultetu jer ostali smatraju da se ne uklapa.- Da, siguran sam. Imaš li uza se obrazac za prava?Iverson ustane. Iz džepa sakoa izvadi presavijeni list papira i baci ga na stol.117- Bit ću tik ispred vrata.Kad su Goshen i Bosch ostali sami, trenutak su proučavali jedan drugoga prije nego što je Bosch progovorio.- Želiš li cigaretu?- Nemoj mi glumiti dobroćudnog momka. Samo mi reci što hoćeš. Bosch je slegnuo ramenima i ustao. Pošao je iza Goshena i ponovnoizvadio ključeve. Ovoga je puta otključao jednu lisičinu. Goshen je podigao ruke i počeo trljati zapešća da bi pokrenuo cirkulaciju. Pogled mu je pao na konjski rep na stolu, pa ga je naglom kretnjom bacio na pod.- Dopusti da ti nešto kažem, gospodine L.A. Bio sam na mjestu gdje nije važno što ti učine, gdje ti ništa ne može nauditi. Bio sam ondje i vratio se.- Svi su bili u Disneylandu, pa što?- Ne govorim o jebenom Disneylandu, klipane. Proveo sam tri godine u zatvoru u Chihuahui. Onda me nisu slomili, pa nećeš ni ti sada.- Onda dopusti da ja tebi nešto kažem. U svojem sam životu ubio mnogo ljudi. Samo sam želio da to odmah znaš. Bude li to opet potrebno, neću nimalo oklijevati. Uopće. Ovdje nije riječ o dobrim i lošim policajcima, Goshen. Toga ima samo u filmovima. Valjda u onima gdje loši momci nose konjski rep. Ali ovo je stvaran život. Ti za mene ništa ne predstavljaš. Ja ću te srediti. To je sigurno. Samo o tebi ovisi na koji način i koliko daleko želiš pasti.Goshen je trenutak razmislio.- Dobro, dakle sad poznajemo jedan drugoga. Pričaj. I sad ću uzeti onu cigaretu.Bosch je na stol stavio svoje cigarete i šibice. Goshen je uzeo jednu i pripalio. Bosch je pričekao.- Najprije ti moram pročitati tvoja prava. Znaš kako to ide.Bosch je otvorio list papira što ga je Iverson ostavio i pročitao Goshenu njegova prava. Zatim je čekao da se čovjek potpiše.- Ovo se snima, zar ne?- Još ne.- Dakle, što imate?- Tvoje otiske prstiju na tijelu Tonyja Alisa. Pištolj što smo ga našli iza zahodske školjke danas putuje u L.A. Dobro je imati otiske, doista dobro. No ako se meci što su ih izvukli iz Tonyjeve glave podudaraju s pištoljem, onda je sve gotovo. Svejedno mije kakav ćeš alibi osigurati, ili kako će glasiti tvoje objašnjenje, ili ako je tvoj odvjetnik Johnny jebeni Cochran, ništa te neće spasiti.- Onaj pištolj nije moj. Podmetnut je, prokletstvo. Ti to znaš i ja to znam. I neće upaliti, Bosch.Bosch ga je trenutak promatrao, osjećajući kako mu se lice žari.- Kažeš da sam ga ja onamo stavio?118- Kažem da sam gledao predstavu O.J.-a. Policajci ovdje nisu nimalo drukčiji. Kažem da ne znam jesi

li to bio ti ili Iverson ili netko treći, ali taj je pištolj podmetnut, dovraga. To kažem.Bosch je prstom šarao po površini stola, čekajući da se njegov bijes smiri tako da može kontrolirati svoj glas.- Budeš li se držao te glupave priče, Goshen, daleko ćeš dogurati. Od-sjedit ćeš desetak godina, a zatim će te vezati za stol i zabosti ti iglu u ruku. Barem to više ne rade u plinskoj komori. Sad vam olakšavaju.Bosch se nagnuo unatrag, ali nije bilo baš mnogo mjesta. Naslon stolice udario je u zid. Izvadio je Labello i ponovno namazao usne.- Sad si naš, Goshen. Ostala ti je samo jedna sitna prilika. Možeš to nazvati djelićem sudbine koji se još uvijek nalazi u tvojim rukama.- Kakva je to prilika?- Znaš kakva, znaš o čemu govorim. Tip kakav si ti ništa neće napraviti ako nema odobrenje. Daj nam tipa s kojim si izveo umorstvo, kao i onoga koji ti je rekao da Tonyja smjestiš u prtljažnik. Ako se ne nagodiš, nema svjetla na kraju tunela.Goshen otpuhne i odmahne glavom.- Slušaj, nisam to učinio. Nisam!Bosch nije očekivao da će nešto drugo reći. Nije to tako jednostavno. Morao ga je izmoriti. Zavjerenički se nagnuo preko stola.- Slušaj, reći ću ti nešto kako bi znao da ne izmišljam. Možda ćemo uštedjeti na vremenu, pa možeš odlučiti što ćeš dalje.- Samo naprijed, ali to ništa neće promijeniti.- Anthony Aliso je u petak navečer na sebi imao crnu kožnatu jaknu. Sjećaš se toga? Onu s reverima širokim pet centimetara. Na...-Gubiš vrijeme...- Zgrabio si ga ondje, Goshen. Ovako.Bosch se nagnuo preko stola i pokazao mu, objema rukama demonstrirajući kako bi pograbio zamišljene revere na jakni koju Goshen nije imao na sebi.- Sjećaš se toga? Sad mi reci da gubim vrijeme. Sjećaš se, Goshen? Učinio si to, tako si ga uhvatio. Tko sad izmišlja?Goshen je odmahnuo glavom, ali Bosch je znao daje pogodio. U svijet-loplavim se očima naziralo sjećanje.- To je pomalo sablasno. Takva prerađena koža zadržava aminokiseline iz otisaka. Tako mi je objasnio tehničar. Imamo lijepe otiske. Dovoljno da se obratimo javnom tužitelju ili istražnom sudu. Dovoljno da ja dođem ovamo. Dovoljno da upadnemo u tvoju jebenu kuću i uhitimo te.Trenutak je zastao dok ga Goshen nije pogledao.- A sad se taj pištolj pojavio u tvojoj kući. Pretpostavljam da ćemo morati pričekati nalaze balističara ako više ne želiš razgovarati. Ali imam predosjećaj u vezi s tim. Zadovoljan sam svojim izgledima.119Goshen je dlanovima tresnuo po čeličnom stolu. Zvučilo je poput pucnja i odjeka.- Ovo je namještaljka. Vi ste ljudi stavili...Iverson je uletio kroz vrata, uperivši pištolj u Goshena. Trgnuo je oružje poput televizijskog policajca.- Jesi li dobro?- Da - reče Bosch. - Lucky se samo malo naljutio, to je sve. Daj nam još nekoliko minuta.Iverson se bez riječi vratio u hodnik.- Zgodno si to odigrao, ali ništa više od toga - reče Goshen. - Gdje je telefon?Bosch se opet nagnuo preko stola.- Možeš sad nazvati. Ali ako nazoveš, sve je gotovo. Jer to neće biti tvoj odvjetnik. To će biti odvjetnik Joeya Marksa. Doći će ovamo kako bi zastupao tebe, ali obojica znamo da će paziti na interese Joeya Marksa.Bosch ustane.- Znači da ćemo se morati zadovoljiti samo s tobom. Poći ćemo do kraja.- Da, ali nemate me u šakama, šmokljane. Otisci prstiju? Treba vam više od toga. Onaj je pištolj podmetnut i to će svi znati.- Da, samo ti pričaj. Sutra ujutro dobit ću izvještaj balističara.Bosch nije mogao procijeniti je li to doprlo do njega jer mu Goshen nije dao vremena.- Imam jebeni alibi! Ne možete mi to prišiti, čovječe!- Je li? Koji je tvoj jebeni alibi? Kako uopće znaš kad je ubijen?- Pitao si me za petak navečer, točno? To je ta večer.- Ja to nisam rekao.Goshen je pola minute sjedio nepomično i bez riječi. Bosch je vidio kako se mijenjaju izrazi u njegovim

očima. Goshen je znao da je prešao crtu onim što je rekao. Bosch je pretpostavio da razmišlja o tome koliko bi je daleko trebao prijeći. Bosch je izvukao stolicu i ponovno sjeo.- Imam alibi, a to znači da sam čist.- Nisi čist sve dok mi to ne kažemo. Kako glasi tvoja priča?- Ne. To ću reći odvjetniku.- Naudit ćeš sebi, Goshen. Ništa ne možeš izgubiti ako je meni ispričaš.- Osim svoje slobode, točno?- Mogao bih izići, provjeriti tvoju priču. Možda ću tada početi slušati tvoju priču o podmetnutom pištolju.- Da, svakako, to je kao da upravljanje zatvorom prepustiš kažnjeni-cima. Razgovaraj s mojim odvjetnikom, Bosch. Sad mi daj taj jebeni telefon.Bosch je ustao i kretnjom mu pokazao neka stavi ruke iza leda. Poslušao ga je, Bosch mu je opet stavio lisičine i zatim izišao iz prostorije.120Nakon što im je Bosch ispričao kako je Goshen dobio prvu rundu, Fel-ton je rekao Iversonu neka u sobu za ispitivanje odnese telefon i dopusti osumnjičeniku da nazove odvjetnika.- Mislim da ćemo ga pustiti da se kuha - rekao je Felton kad su on i Bosch ostali sami. - Da vidimo kako mu se sviđaju prvi dojmovi u zatvoru.- Rekao mi je da je u Meksiku odsjedio tri godine.- To kaže mnogim ljudima koje pokušava impresionirati. Kao i teto-važe. Kad smo istraživali o njemu nakon što se prije dvije godine pojavio ovdje, nismo našli ništa o nekakvom meksičkom zatvoru, a koliko mi znamo, nikad nije vozio Harleyja, niti je pripadao nekoj motoriziranoj bandi. Mislim da bi ga mogla smekšati noć u okružnom zatvoru. Možda ćemo do druge runde imati nalaze balističara.Bosch je rekao da bi morao nazvati svoju šeficu i provjeriti kakav je plan za pištolj.- Izaberite neki prazan stol ondje vani - reče Felton. - Osjećajte se kao kod kuće. Slušajte, reći ću vam kako će se ovo najvjerojatnije razvijati, pa vi možete reći svojoj poručnici Billets. Odvjetnik kojeg će nazvati najvjerojatnije će biti Mickey Torrino. On je najbolji čovjek Joeya Marksa. Protivit će se izručenju i u međuvremenu pokušati isposlovati jamčevinu. Odgovarat će im bilo koji iznos. Samo ga žele oteti iz naših ruku i dobiti u svoje, a tada će odlučiti što će s njim.- Kako to mislite?- Hoće li ga maknuti ili ne. Ako Joey misli da bi Lucky mogao propjevati, jednostavno će ga odvesti nekamo u pustinju i više ga nikad nećemo vidjeti. Nitko ga neće vidjeti.Bosch kimne glavom.- Dakle, obavite svoj razgovor, a ja ću nazvati ured tužitelja i vidjeti možemo li zakazati saslušanje o izručivanju. Mislim da je bolje da se to što prije obavi. Uspijete li Luckyja odvesti u L.A., još je vjerojatnije da će biti spreman na nagodbu. To jest, ako ga mi prije ne slomimo.- Bilo bi lijepo kad bismo rezultate balističara dobili prije saslušanja o izručivanju. Pokaže li se da meci odgovaraju, to će biti presudno. Ali u L.A.-u stvari ne idu tako brzo, ako znate što mislim. Sumnjam da su uopće obavili obdukciju.- Pa, obavite svoj razgovor pa ćemo vidjeti što imamo.Bosch je sjeo za slobodan stol kraj Iversonovog i poslužio se telefonom. Dobio je poručnicu Billets i po njezinu glasu osjetio da nešto jede. Brzo joj je ispričao o svojem neuspjelom pokušaju da Goshena navede na razgovor, te o planovima da ured tužitelja u Las Vegasu održi saslušanje o izručenju.- Što želiš učiniti s pištoljem? - pitao je kad je završio priču.- Želim da što prije stigne ovamo. Edgar je nekoga u mrtvozornikovu uredu nagovorio da danas poslije podne obavi obdukciju. Do večeras bismo trebali dobiti metke. Budemo li imali pištolj, sutra ujutro sve možemo pre-121dati balističarima. Danas je utorak. Sumnjam da će se saslušanje o izručenju održati prije četvrtka. Dotad ćemo imati nalaz balističara.- U redu, rezervirat ću let.- Dobro.Bosch je u njezinu glasu osjetio još nešto. Zabrinjavalo ju je nešto drugo, osim rezultata balističara i onoga što je jela.- Poručnice - reče. - Sto se događa? Postoji li nešto što ja ne znam? Trenutak je oklijevala, a Bosch je čekao.- Zapravo, nešto je iskrsnulo.Bosch je osjetio toplinu u licu. Pretpostavio je da ga je Felton sjebao i ispričao poručnici Billets o situaciji s Eleanor Wish.- O čemu je riječ?- Identificirala sam tipa koji je bio u uredu Tonyja Alisa.

- To je sjajno - reče Bosch. Laknulo mu je, ali ga je zbunjivao njezin mračan ton. - Tko?- Ne, nije sjajno. To je bio Dominic Carbone iz OOK-a. Bosch je dugi trenutak ostao bez riječi od zaprepaštenja.- Carbone? Koji vrag...?- Ne znam. Malo se raspitujem naokolo. Voljela bih da dođeš ovamo kako bismo odlučili što ćemo dalje. Goshen ništa neće reći do saslušanja o izručenju. Razgovarat će jedino sa svojim odvjetnikom. Ako se možeš vratiti, željela bih da se svi sastanemo i popričamo o situaciji. Danas još nisam razgovarala s Kiz i Jerryjem. Još uvijek rade na financijskom tragu.- Kako si identificirala Carbonea?- Čista sreća. Ovdje se uglavnom ništa nije događalo nakon što sam jutros razgovarala s tobom i kapetanom Feltonom. Odvezla sam se u centar i svratila u središnjicu. Imam prijateljicu, ona je također poručnica, u OOK-u. Lucinda Barnes, poznaješ je?-Ne.- U svakom slučaju, posjetila sam je. Željela sam malo pronjuškati naokolo, možda shvatiti zašto su nama prepustili ovaj slučaj. I, gle čuda, mi ondje sjedimo i razgovaramo, a taj tip prođe kroz ured. Meni se učinilo da ga odnekud poznajem, ali nisam bila sigurna. Pitala sam tko je on, a ona mi kaže da je to Carbone. Tada sam se sjetila. On je čovjek sa snimke. Nije imao sako na sebi i zavrnuo je rukave. Vidjela sam čak i tetovažu. On je.- Jesi li sve to rekla svojoj prijateljici?- Dovraga, ne. Ponašala sam se prirodno i jedva čekala da odem odande. Kažem ti, Harry, ne sviđaju mi se te unutrašnje situacije. Ne znam što da radim.- Smislit ćemo nešto. Slušaj, idem sada. Vratit ću se čim budem mogao. Ono što bi u međuvremenu mogla učiniti, poručnice, je da iskoristiš svoj utjecaj kod balističara. Reci im da ćemo ujutro doći po hitnom postupku.Poručnica je rekla da će učiniti sve što je u njezinoj moći.122Nakon što je organizirao svoj povratak u L.A., Bosch je jedva imao vremena taksijem se vratiti u Mirage po svoje stvari, a zatim poći do Eleanor kako bi se pozdravio. No kad je pokucao, nitko mu nije otvorio vrata. Nije znao kakav automobil ima, pa nije imalo smisla provjeravati parkiralište kako bi bio siguran da nije kod kuće. Vratio se do unajmljenog automobila, sjeo za volan i čekao koliko god je mogao, dok nije zaprijetila opasnost da će propustiti let. Tada je napisao poruku na stranicu iz svoje bilježnice, rekavši da će je nazvati, te se vratio do njezinog stana. Presavio je stranicu i zavukao je između vrata i dovratka. Kad bude otvorila vrata, papir će pasti pa će ga zasigurno opaziti.Želio je još čekati i razgovarati s njom, ali nije imao vremena. Dvadeset minuta kasnije izišao je iz ureda osiguranja u zračnoj luci. Pištolj iz Goshenove kuće nalazio se u vrećici za dokaze u njegovoj aktovci. Nakon pet minuta već je sjedio u mlažnjaku i letio prema gradu anđela.1233.Poručnica Billets imala je zabrinut izraz lica kad je Bosch ušao u njezin ured.- Harry.- Poručnice. Pištolj sam ostavio kod balističara. Čekaju metke. Ne znam s kim si ondje razgovarala, ali djelovalo je.- Dobro.- Gdje su ostali?- Oboje su uArchwayu. Kiz je jutro provela u poreznoj službi, a zatim je pošla onamo kako bi Jerryju pomogla ispitati Alisove poslovne suradnike. Također sam posudila dvoje ljudi iz Odjela za privredni kriminal da pomognu s poslovnim knjigama. Pokušavaju ući u trag tim lažnim korporacijama. Okomit će se na bankovne račune. Istraga i zapljena. Kad zamrznemo novac, možda će se pojaviti stvarni ljudi i zatražiti ga. Moja je teorija da taj Joey Marks nije jedini za koga je Aliso prao novac. Ima previše toga, ako je Kiz dobro protumačila brojeve. Aliso je vjerojatno radio za sve mafijaške obitelji zapadno od Chicaga.Bosch kimne glavom.- O, usput rečeno - nastavila je - rekla sam Jerryju da ćeš ti preuzeti obdukciju tako da on može ostati uArchwayu. Svi ćemo se ovdje naći u šest i razgovarati o svemu što imamo.- Dobro, kad je obdukcija?- U tri i trideset. Hoće li to biti problem?- Neće. Smijem li te nešto pitati, zašto si se obratila Odjelu za privredni kriminal, a ne OOK-u?- Iz očitih razloga. Ne znam što ću s Carboneom i OOK-om. Ne znam treba li uključiti Odjel unutrašnje kontrole, pogledati na drugu stranu ili nešto treće.124

- Pa, ne možemo se okrenuti na drugu stranu. Oni imaju nešto što nama treba. Ako pozoveš Unutrašnju kontrolu, onda zaboravi. Oni će sve zamrznuti i tu će biti kraj priče.- Sto to oni imaju, a nama treba?- Ako je Carbone iz onog ureda uzimao prisluškivače, može se zaključiti...- Postoje kasete. Isuse, zaboravila sam na to.Nekoliko su trenutaka šutjeli. Bosch je izvukao stolicu ispred njezina stola i konačno sjeo.- Dopusti mi da pokušam s Carboneom, da vidim mogu li saznati što su radili i pribaviti kasete - reče. - Imamo čime pregovarati.- To bi moglo imati nekakve veze sa šefom i Fitzgeraldom, znaš.- Možda.Govorila je o sukobu između zamjenika šefa Leona Fitzgeralda, zapovjednika OOK-a više od deset godina, i čovjeka koji je trebao biti njegov pretpostavljeni, šefa policije. U vrijeme kad je Fitzgerald upravljao OOK-om, ponašao se slično J. Edgaru Hooveru u FBI-u, kao čuvar tajni koje bi iskoristio za zaštitu svog položaja, svog odjela i proračuna. Mnogi su vjerovali da je Fitzgerald slao svoje ljude da istražuju više poštenih građana, policajaca i izabranih gradskih dužnosnika nego mafijaša za koje je njegov odjel bio zadužen i koje je trebao iskorijeniti. U policiji nije bila nikakva tajna da su se Fitzgerald i šef policije neprestano borili za prevlast. Šef policije želio je kontrolirati OOK i zamjenika šefa, ali Fitzgerald nije želio biti ni pod čijom kontrolom. Zapravo, želio je proširiti svoj djelokrug. On je želio postati šef policije. Bitka je uglavnom bila neriješena. Šef policije nije mogao jednostavno otpustiti Fitz-geralda zbog zaštite javnih službi; isto tako, podršku za uspostavljanje kontrole nad OOK-om nije mogao dobiti ni od policijskog povjerenstva, gradonačelnika ili članova gradskog vijeća jer se vjerovalo da Fitzgerald ima debeli dosje o svakom od njih, uključujući i šefa policije. Ti izabrani i imenovani duž-nosnici nisu znali što se nalazi u tim dosjeima, ali su morali pretpostaviti da je zabilježeno sve ono najgore što su ikad učinili. Stoga nisu htjeli podržati šefove poteze protiv Fitzgeralda, osim ako im nije mogao zajamčiti da neće izvući deblji kraj.Sve je to uglavnom bila legenda ili glasine, ali Bosch je znao da se čak i legende i glasine obično temelje na stvarnosti. Nije želio zakoračiti iza te zavjese i možda se naći usred bitke, baš kao ni poručnica Billets, ali je to ipak predložio jer nije vidio drugog rješenja. Morao je saznati što je OOK radio i stoje Carbone pokušavao zaštititi provalom u ured uArchwayu.- U redu - nakon dugog razmišljanja reče poručnica. - Ali budi oprezan.- Gdje je videosnimka iz Archwaya?Pokazala je sef na podu iza pisaćeg stola. Koristio se za čuvanje dokaznog materijala.- Bit će na sigurnom - rekla je.125- Bolje da bude. To će vjerojatno biti jedino što će ih držati podalje od mene.Kimnula je glavom. Znala je kako to ide.Uredi OOK-a nalazili su se na drugom katu glavne policijske postaje u centru grada. Odjel je bio smješten podalje od policijske uprave u Parker centru, jer je rad OOK-a iziskivao mnoge tajne operacije, a ne bi bilo mudro da toliko tajnih agenata ulazi i izlazi iz tako javnog mjesta kao što je tako-zvana Staklena kuća, Parker centar. No upravo je ta odvojenost pridonijela jačanju i produbljivanju jaza između Leona Fitzgeralda i šefa policije.Tijekom vožnje iz hollywoodske postaje, Bosch je smislio plan i točno je znao kako će ga izvesti kad je stigao do kućice stražara i pokazao svoju iskaznicu novajliji na dužnosti. Pročitao je njegovo ime iznad džepa na prsima, a zatim se odvezao preko parkirališta do stražnjeg ulaza u postaju. Parkirao je automobil i izvadio mobitel. Nazvao je glavni broj OOK-a i javila se tajnica.- Da, ovdje je Trindle s parkirališta - reče Bosch. - Je li Carbone ondje?- Da, jest. Ako ćete pričekati...- Samo mu recite neka dođe dolje. Netko mu je provalio u automobil. Bosch je prekinuo vezu i čekao. Za tri su se minute otvorila jedna vratana stražnjoj strani zgrade i neki je čovjek žurno izišao. Bosch je u njemu prepoznao tipa s videosnimke^4rc/zwaya. Poručnica ima oko sokolovo. Bosch je ubacio u brzinu i slijedio čovjeka. Najzad se zaustavio kraj njega i spustio staklo na prozoru.- Carbone. -Da, stoje?Nastavio je hodati, jedva pogledavši Boscha.- Usporite. Vaš je automobil netaknut. Carbone je stao i pozorno se zagledao u Boscha.- Što? O čemu to govorite?- Ja sam nazvao. Samo sam želio da dođete ovamo.- Tko ste vi, dovraga?- Ja sam Bosch. Razgovarali smo neku večer.- O, da. Slučaj Aliso.

Tada mu je sinulo da se Bosch jednostavno mogao dizalom popeti na drugi kat ako ga je želio vidjeti.- Što je ovo, Bosch? Što se događa?- Zašto ne uđete? Želim se malo provozati.- Ne znam, čovječe. Ne sviđa mi se vaš način.- Uđite, Carbone. Mislim da biste trebali.Bosch je to rekao tonom i pogledom koji nisu ostavljali drugog izbora do udovoljavanja njegovu zahtjevu. Carbone, krupan čovjek četrdesetih godina, trenutak je oklijevao, a zatim je zaobišao automobil. Na sebi je imao126-"„-gantno tamnoplavo odijelo kakva su voljeli nositi svi policajci koji su se ili mafijom, a unutrašnjost automobila ispunio je oštrim mirisom kolonj-- \ode. Boschu se od prvog trenutka nije sviđao.Izišli su s parkirališta i Bosch je skrenuo na sjever, prema Broadwayu. Bilo je mnogo prometa i pješaka, te su se polako kretali. Bosch ništa nije govorio, čekajući Carbonea.- U redu, što je toliko važno da me je trebalo oteti iz postaje ? - na koncu je upitao.Bosch je šutke vozio duž još jednog bloka. Želio je da se Carbone malo preznojava.- Imate problema, Carbone - konačno reče. - Mislio sam da bih vam to trebao reći. Vidite, želim biti vaš prijatelj, Carbone.Carbone oprezno pogleda Boscha.- Znam da imam problema - reče. - Dvjema ženama plaćam alimentaciju, moja kuća još uvijek ima po zidovima pukotine od potresa, a sindikat se ove godine više neće izboriti za povišicu. Što još ima novo, jebi ga?- To nisu problemi, čovječe. To su neugodnosti. Ja govorim o pravim problemima. O provali što ste je neku večer izveli uArchwayu.Carbone je dugi trenutak šutio, a Bosch nije bio siguran, ali činilo mu se da čovjek zadržava dah.- Ne znam o čemu govorite. Odvezite me natrag.- Ne, Carbone, vidite, to je pogrešan odgovor. Ovdje sam da bih vam pomogao, ne želim vam nauditi. Ja sam vam prijatelj. To vrijedi i za vašeg šefa, Fitzgeralda.- Još uvijek ne znam o čemu govorite.- Dobro, onda ću vam reći o čemu govorim. Nazvao sam vas u nedjelju navečer i pitao o mrtvacu po imenu Aliso. Kasnije ste vi nazvali mene i rekli da nam OOK prepušta slučaj, te da nikad niste čuli za tog čovjeka. No čim ste spustili slušalicu, otišli ste u Archway, provalili u čovjekov ured i uzeli prisluškivač što ste ga postavili u njegov telefon. O tome govorim.Bosch ga je tada prvi put pogledao, a vidio je lice čovjeka koji mahnito pokušava smisliti nekakav izlaz. Bosch je znao da ga ima u šakama.- Gluposti, eto o čemu govorite.- Je li, glupi klipane? Kad idući put odlučiš nekamo provaliti, pogledaj gore. Provjeri ima li kamera. Pravilo broj jedan Rodneyja Kinga: nemoj dopustiti da te snime.Pričekao je trenutak da mu to sjedne, a zatim je u lijes zabio posljednje čavle.- Srušio si šalicu sa stola i razbio je. Zatim si je vani bacio u kantu za smeće, nadajući se da nitko ništa neće opaziti. Još nešto o pravilima. Ako kaniš provaljivati u kuće odjeven u majicu kratkih rukava, onda moraš nabaviti nekakav flaster ili nešto tome slično da pokriješ tetovažu na ruci, shvaćaš na što mislim? To je izvrsno sredstvo za identifikaciju kad se nađe na snimci. A, Carbone, ti imaš glavnu ulogu na videosnimci.127Carbone prijeđe rukom preko lica. Bosch je skrenuo u Treću ulicu, te su ušli u tunel koji prolazi ispod Bunker Hilla. U mraku koji je obavijao automobil Carbone je napokon progovorio.- Tko zna o tome?- Zasad, samo ja. Ali nemoj se zanositi nekim glupavim idejama. Ako se meni bilo što dogodi, mnogi će ljudi saznati što snimka prikazuje. No zasad ću to vjerojatno moći zadržati u tajnosti.- Što želiš?- Želim znati što se događalo i želim sve kasete snimljene na tom telefonu.- Nemoguće. Ne mogu to učiniti. Nemam te kasete. To čak nije bio moj slučaj. Učinio sam samo ono što...- Sto ti je Fitz rekao da učiniš. Da, znam. Ali mene se to ne tiče. Pođi k Fitzu ili k onome tko je radio na tom slučaju i nabavi mi kasete. Poći ću s tobom ako želiš, ili ću čekati u automobilu. Ali sad idemo po njih.- Ne mogu to učiniti.Bosch je znao da time želi reći da ne može pribaviti kasete a da se ne obrati Fitzgeraldu i ispriča mu kako je uprskao provalu.- Morat ćeš, Carbone. Živo mi se fućka za tebe. Lagao si mi i zajebavao se s mojim slučajem. Pribavit

ćeš mi kasete i objašnjenje ili evo što ću ja učiniti: snimit ću tri kopije videosnimke. Jedna ide u šefov ured u Staklenoj kući, druga ide Jimu Newtonu u Timesu, a treća Stanu Chambersu na Kanalu 5. Stan je dobar čovjek, znat će što će s time učiniti. Znaš li da je on prvi dobio snimku Rodneyja Kinga?- Isuse, Bosch, ubijaš me!- Možeš birati.Obdukciju je obavljao zamjenik mrtvozornika po imenu Salazar. Već je počeo kad je Bosch stigao u mrtvozornikov ured Okružnog medicinskog centra. Pozdravili su se, a Bosch se, odjeven u zaštitno papirnato odijelo i plastičnu masku, nagnuo na jedan od stolova od nehrđajućeg čelika i samo promatrao. Nije mnogo očekivao od obdukcije. Zapravo je došao samo radi metaka, a nadao se da će barem jedan biti u dosta dobrom stanju da ga balističari mogu usporediti s pištoljem. Dobro je poznato da ubojice vole koristiti kalibar dvadeset dva jer mekani meci često posve promijene oblik nakon što odskakuju kroz mozak, pa su tako posve neupotrebljivi za usporedbu.Salazar je svoju dugu crnu kosu vezivao u konjski rep koji je potom stavljao pod veću papirnatu kapu. Budući da se kretao u invalidskim kolicima, radio je za obdukcijskim stolom koji je bio niži od ostalih. Tako je Bosch neobično dobro vidio sve što se događalo s tijelom.Tijekom ranijih godina Bosch je običavao čavrljati sa Salazarom dok je on obavljao obdukciju. Ali nakon njegove prometne nesreće na motoru, devet128mjeseci liječenja i povratka u invalidskim kolicima, Salazar više nije bio veseo čovjek i rijetko se kada upuštao u čavrljanje.Bosch je gledao kako Salazar tupim skalpelom struže uzorak bjelkastog materijala iz kutova Alisovih očiju. Potom je nepoznatu tvar stavio u petri-jevu zdjelicu. Na koncu je zdjelicu stavio na pladanj gdje se nalazio stalak s epruvetama napunjenim krvlju, mokraćom i drugim uzorcima što ih treba pregledati i testirati.- Misliš da su to suze? - upita Bosch.- Ne bih rekao. Previše je gusto. Imao je nešto u očima ili na koži. Otkrit ćemo o čemu je riječ.Bosch je kimnuo glavom, a Salazar je potom otvorio lubanju i počeo pregledavati mozak.- Meci su mozak pretvorili u kašu - reče.Nakon nekoliko minuta, dugačkom je pincetom izvadio dva djelića metka i spustio ih u posudu. Bosch je prišao, pogledao ih i namrštio se. Jedan se metak sigurno raspao na djeliće nakon udarca. Vjerojatno balisti-čarima neće biti ni od kakve koristi.Zatim je Salazar izvukao cijeli metak i spustio ga na pladanj.- Možda će vam ovaj koristiti - reče.Bosch je pogledao. Metak se rascvao prilikom sraza, ali otprilike pola stražnjega dijela ostalo je netaknuto. Vidjele su se sićušne ogrebotine nastale tijekom ispaljivanja kroz cijev pištolja. Ta mu je činjenica ulijevala nadu.- Ovaj bi mogao poslužiti - reče.Obdukcija je završila za otprilike deset minuta. Sve u svemu, Aliso je dobio pedeset minuta Salazarova vremena. Više od većine. Bosch je pogledao podmetač za papir na pultu i vidio da je to Salazarova jedanaesta obdukcija toga dana.Salazar je očistio metke i stavio ih u vrećicu za dokazni materijal. Dok ju je pružao Boschu, rekao mu je da će ga obavijestiti o rezultatima analize uzoraka čim budu dovršene. Još je jedino smatrao važnim spomenuti daje modrica na Alisovu obrazu nastala četiri do pet sati prije smrti. To se Boschu učinilo veoma zanimljivim. Nije znao kako se to uklapa. To bi značilo da je netko udario Alisa dok je još bio u Las Vegasu, a ipak je ubijen u L.A.-u. Zahvalio je Salazaru, obraćajući mu se kao Sallyju, što su mnogi činili, i izišao. Već je bio u hodniku kad se nečega sjetio pa se vratio do sale za obdukcije. Kad je zavirio unutra, vidio je da Salazar učvršćuje plahtu oko tijela, pazeći da natpis na nožnom palcu ostane slobodan i može se pročitati.-Hej, Sally, čovjek je imao hemoroide, točno?Salazar gaje pogledao s upitnim izrazom lica.- Hemoroide? Ne. Zašto pitaš?- U njegovom smo automobilu našli tubu Preparata H. U pretincu za rukavice. Bila je napola potrošena.- Hmm... pa, nije imao hemoroide.129Bosch je poželio pitati je li siguran, ali je znao da bi to bilo uvredljivo. Stoga je odlučio zasad zaboraviti na to.Pojedinosti su predstavljale gorivo za svaku istragu. Bile su važne te ih se nije smjelo zametnuti ili zaboraviti. Dok je hodao prema staklenim vratima na izlazu iz mrtvozornikova ureda, Bosch je shvatio da ga muči pojedinost tube Preparata H pronađene u pretincu za rukavice silver douda. Ako Tony

Aliso nije patio od hemoroida, kome je onda pripadala tuba i zašto se nalazila u njegovom automobilu? Mogao je to odbaciti kao vjerojatno nevažno, ali to nije bio njegov način. Bosch je vjerovao da u istrazi sve ima svoje mjesto. Baš sve.Bio je tako usredotočen na taj problem da je izišao iz zgrade i sišao stubama do parkirališta prije nego stoje opazio Carbonea kako ondje stoji, puši cigaretu i čeka. Kad ga je Bosch ranije iskrcao, detektiv OOK-a molio je da mu ostavi dva sata za skupljanje kaseta. Bosch je pristao, ali mu nije rekao da ide gledati obdukciju. Stoga je pretpostavio daje Carbone nazvao ured u Hollywoodu, te mu je poručnica Billets ili netko drugi rekao gdje se nalazi. Bosch to nije želio provjeriti kod Carbonea jer nije htio pokazati zabrinutost zbog činjenice da ga je OOK-ov detektiv tako lako našao.- Bosch. -Da.- Netko želi razgovarati.- Tko? Kada? Želim kasete, Carbone.- Smiri se malo. Ovdje, u automobilu.Poveo je Boscha do drugog reda parkiranih automobila. Ondje se nalazio automobil s upaljenim motorom i posve zatvorenim zatamnjenim staklima.- Uskoči na stražnje sjedalo - reče Carbone.Bosch je nonšalantno prišao vratima, još uvijek ne pokazujući zabrinutost. Otvorio ih je i sagnuo se unutra. Leon Fitzgerald sjedio je na stražnjem sjedalu. Bio je visok muškarac, gotovo dva metra, te su mu koljena pritiskala stražnji dio vozačeva sjedala. Na sebi je imao elegantno odijelo od plave svile, a među prstima je držao debelu cigaru. Imao je gotovo šezdeset godina, a kosu je bojio u crno. Iza naočala u čeličnim okvirima gledale su svijetlosive oči. Koža mu je bila bolesno bijela. On je noćni čovjek.- Šefe - reče Bosch i kimne glavom.Nikad ranije nije upoznao Fitzgeralda, ali ga je često viđao na sprovodima policajaca i u televizijskim vijestima. On je bio utjelovljenje OOK-a. Nitko drugi iz odjela obavijenog tajnama nikad nije izlazio pred kamere.- Detektive Bosch - reče Fitzgerald. - Znam za vas. Znam za vaše pothvate. Tijekom godina nekoliko su vas puta predlagali kao kandidata za našu jedinicu.- Zašto niste nazvali?130Carbone je zaobišao automobil i sjeo na mjesto vozača. Počeo je polako voziti parkiralištem.- Jer, kao što sam rekao, znam za vas - govorio je Fitzgerald. -1 znam da ne biste otišli iz Odjela za umorstva. To je vaše zvanje. Jesam li u pravu?- Uglavnom.- Što nas dovodi do slučaja umorstva na kojem sada radite. Dom?Carbone je jednom rukom dodao kutiju za cipele preko naslona. Fitzgerald ju je uzeo i spustio u Boschovo krilo. Bosch ju je otvorio i vidio da je puna audiokaseta s naljepnicama na kojima su pisali datumi.- S Alisovog telefona? - upita.- Očito.- Koliko ste ga dugo prisluškivali?- Samo devet dana. Nije bilo produktivno, ali kasete su vaše.- Što želite zauzvrat, šefe?- Što ja želim? - Fitzgerald je pogledao kroz prozor, dolje prema ranžir-nom kolodvoru u dolini ispod parkirališta. - Što želim? - ponovio je. -Želim ubojicu, naravno. Ali također želim da budete oprezni. Policija je tijekom proteklih nekoliko godina imala gomilu problema. Nema potrebe da pred javnost ponovno iznosimo naše prljavo rublje.- Želite da zakopam Carboneove dodatne aktivnosti.Ni Fitzgerald ni Carbone ništa nisu rekli, ali nisu ni morali. Svi u automobilu znali su da je Carbone samo izvršavao naredbe. Vjerojatno naredbe Fitzgeralda osobno.- Onda morate odgovoriti na neka pitanja.- Naravno.- Zašto je u telefon Tonyja Alisa postavljen prisluškivač?- Iz istog razloga iz kojeg se stavljaju prisluškivači u bilo čiji telefon. Čuli smo neke stvari o tom čovjeku i pokušali otkriti jesu li točne.- Što ste čuli?- Da je prljav, da je nitkov, da pere novac za mafiju u tri države. Otvorili smo dosje. Baš smo počeli raditi na njemu kad je ubijen.- Zašto ste onda odbili preuzeti slučaj kad sam ja nazvao? Fitzgerald je povukao dugi dim, a miris cigare ispunio je unutrašnjost

automobila.- Odgovor na to pitanje prilično je kompliciran, detektive. Dovoljno je reći da smo smatrali najpametnijim ostati po strani.- Prisluškivanje je bilo ilegalno, zar ne?- Izrazito je teško prema zakonima ove države prikupiti informacije potrebne za postavljanje prisluškivača. Savezni organi, oni to mogu učiniti dok trepneš okom. Mi ne možemo, a ne želimo cijelo vrijeme surađivati s njima.- To još uvijek ne objašnjava zašto niste preuzeli slučaj. Mogli ste nam uzeti slučaj i kontrolirati ga, zakopati ga, učiniti što god ste željeli. Nitko ne bi saznao za ilegalne prisluškivače ili bilo što drugo.131- Možda. Možda smo donijeli pogrešnu odluku.Bosch je shvatio da su podcijenili njega i njegovu ekipu. Fitzgerald je vjerovao da će provala proći nezapaženo pa se neće otkriti umiješanost njegovog odjela. Bosch je shvatio kakvu veliku moć ima nad Fitzgeraldom. Glasina o ilegalnom postavljanju prisluškivača bila bi dovoljna da se šef policije riješi Fitzgeralda.- Što još imate o Alisu? - upita. - Želim sve. Ako u bilo kojem trenutku čujem da ste nešto prešutjeli, onda će se saznati za vaš tajni potez. Znate na što mislim? Saznat će se.Fitzgerald se okrene od prozora i pogleda ga.- Točno znam na što mislite. Ali griješite ako samodopadno sjedite ovdje i vjerujete da držite sve dobre karte u ovoj igri.- Onda svoje karte stavite na stol.- Detektive, kanim u potpunosti surađivati s vama, ali znajte ovo: pokušate li informacijama što ćete ih ovdje dobiti nauditi meni ili bilo kome u mojem odjelu, ja ću vama više nauditi. Na primjer, tu je pitanje vašeg noćašnjeg druženja s osuđenom zločinkom.Pustio je da to visi u zraku zajedno s dimom njegove cigare. Bosch se zaprepastio i razbjesnio, ali je uspio obuzdati poriv da zadavi Fitzgeralda.- Postoji policijska zabrana kad je riječ o druženju policajaca s osuđenim kriminalcima. Siguran sam da to znate, detektive, i razumijete potrebu za takvim osiguranjem. Kad bi se to o vama saznalo, mogao bi vaš posao doći u opasnost. Gdje biste tada bili vi i vaša misija?Bosch nije odgovorio. Gledao je ravno naprijed, preko sjedala ispred sebe i van kroz vjetrobran. Fitzgerald se nagnuo prema njemu tako da mu je gotovo šaptao u uho.- To smo o vama saznali za samo jedan sat - reče. - Što kad bismo cijeli dan istraživali? Tjedan? I nije riječ samo o vama, prijatelju. Svojoj poručnici možete reći da u policiji postoji posebna granica za lezbijke, osobito ako se tako nešto pročuje. No njezina bi cura mogla poći dalje, budući da je crnkinja. Ali poručnica, morala bi se priviknuti na Hollywood, ako mene pitate.Uspravio se i nastavio govoriti normalnim tonom glasa:- Jesmo li se razumjeli, detektive Bosch? Bosch se okrenuo i napokon ga pogledao.- Razumjeli smo se.Nakon što je metke izvađene iz Alisove glave ostavio u balističkom laboratoriju u Boyle Heightsu, Bosch se vratio u hollywoodsku postaju baš kad su se istražitelji okupljali u uredu poručnice Billets radi sastanka u šest sati. Bosch je upoznao Russella i Kuhlkena, dvojicu istražitelja koji su radili na prijevarama, te su svi sjeli. Ondje se nalazio i zamjenik okružnog javnog tužitelja. Matthew Gregson radio je u Specijalnim krivičnim postupcima, jedinici koja se bavi slučajevima organiziranog kriminala, kao i podizanjem132optužnica protiv policajaca i drugim osjetljivim pitanjima. Bosch ga dotad nije poznavao.Bosch je prvi podnio izvještaj i sažeto upoznao ostale s događajima u Las Vegasu, te s obdukcijom i činjenicom da balističari upravo obavljaju svoj zadatak. Rekao je da su mu obećali rezultate balističke usporedbe do deset sati sutra ujutro. No nije spomenuo svoje sastanke s Carboneom i Fitzgeraldom. Ne zbog prijetnje što ju je Fitzgerald iznio, ili je to Bosch samog sebe uvjeravao, već zato što o informacijama dobivenim na tim sastancima nije dobro raspravljati u tako velikoj grupi, a osobito ne pred tužiteljem. Poručnica je očito osjećala isto, te nije postavljala pitanja u tom smislu.Kad je Bosch završio, počela je govoriti Riderica. Rekla je da je razgovarala s revizorom porezne službe koji je dobio slučaj TNA Productions, ali je informacija bilo veoma malo.- U osnovi, oni imaju program upozoravanja - rekla je. - Upozoriš na nekoga tko nije plaćao porez, pa dobiješ postotak od poreza za koji porezna služba utvrdi da nije plaćen. Tako je ovo počelo. Prema riječima Hirsch-fielda, to je čovjek iz porezne službe, jedini je problem u tome što se tu radilo o anonimnoj dojavi. Onaj tko je upozorio na utaju poreza, nije želio postotak. Rekao je da su primili pismo od tri stranice u kojem je opisano pranje novca kojim se bavio Tony Aliso. Nije mi ga želio pokazati jer je tvrdio da bi, bez obzira što je pismo anonimno, određeni način izražavanja u pismu

mogao dovesti do identifikacije autora, a smjernice programa iziskuju strogu povjerljivost. On...- To su gluposti - reče Gregson.- Vjerojatno - reče Riderica. - Ali ja tu ništa nisam mogla učiniti.- Kasnije ćete mi dati čovjekovo ime, pa ću vidjeti što mogu postići.- Svakako. U svakom slučaju, dobili su to pismo, preliminarno pregledali prijave poreza TNA korporacije tijekom godina i zaključili da pismo ima osnova. Prvoga kolovoza poslali su obavijest Tonyju, a kanili su krajem ovog mjeseca pregledati njegove knjige. To je sve što sam od njega saznala. O, rekao mije samo to daje pismo poslano iz Las Vegasa. To se vidjelo po poštanskom žigu.Bosch je gotovo nesvjesno kimnuo glavom jer se posljednja informacija podudarala s nečim što mu je Fitzgerald rekao.- U redu, sad o suradnicima Tonyja Alisa. Jerry i ja proveli smo veći dio dana razgovarajući s ljudima koji su stvarali to smeće što je on nazivao filmovima. Uglavnom je takozvane talente tražio po lokalnim filmskim školama, jeftinim tečajevima glume i striptiz barovima, ali neprestano je surađivao s petero ljudi. Razgovarali smo sa svakim pojedinačno i čini se da nisu znali na koji se način filmovi financiraju, niti su im bile poznate Tonyjeve poslovne knjige. Mislimo da ništa nisu znali. Jerry?- Tako je - reče Edgar. - Osobno mislim da je Tony izabrao te ljude jer su glupi i nisu postavljali pitanja o takvim stvarima. Jednostavno ih je slao133na fakultete da ondje nadu nekog klinca koji bi želio režirati ili napisati scenarij za neki od tih filmova. Odlazili su u Star Strip u La Cienegi i nagovarali djevojke da prihvate uloge. Znate kako to ide. Naš je zaključak da se pranjem novca bavio jedino Tony. O tome su znali samo on i njegovi klijenti.- Sto nas dovodi do vas, momci - reče poručnica, pogledavši Russella i Kuhlkena. - Imate li nam štogod reći?Kuhlken je rekao da su još uvijek zatrpani financijskim podacima, ali su dosad uspjeli slijediti trag novca od TNA Productions do lažnih korporacija u Kaliforniji, Nevadi i Arizoni. Novac je odlazio na bankovne račune korporacija, a potom se ulagao u druge, naoko legitimne korporacije. Rekao je da će, kad prikupe svu dokumentaciju, moći iskoristiti poreznu službu i savezne zakone za zapljenu novca kao ilegalna sredstva gangsterskog poduzetništva. Na žalost, rekao je Russell, razdoblje dokumentiranja dugo traje i teško je. Potrajat će još barem tjedan dana prije nego što budu mogli kre-nuti u akciju.- Samo nastavite i uzmite vremena koliko god vam treba - reče poručnica Billets, a zatim pogleda Gregsona. - Dakle, kako nam ide? Što bismo dalje trebali?Gregson je trenutak razmišljao.- Mislim da nam dobro ide. Odmah sutra ujutro nazvat ću Vegas i saznati tko vodi saslušanje o izručenju. Mislim da bih možda trebao otići onamo i pripaziti na razvoj događaja. Trenutačno mi se ne sviđa da smo svi mi ovdje, a Goshen je ondje s njima. Budemo li imali sreće i balističari otkriju da se meci i oružje podudaraju, mislim da bismo vi i ja, Harry, trebali otići onamo i ostati sve dok ne dobijemo Goshena.Bosch kimne glavom.- Nakon što sam čuo sve ove izvještaje, zapravo imam samo jedno pitanje - nastavi Gregson. - Zašto u ovoj prostoriji sada ne sjedi netko iz OOK-a?Poručnica pogleda Boscha i gotovo neprimjetno kimne glavom. Odgovor na to pitanje prepustila je njemu.- Na samom početku - reče Bosch - OOK je obaviješten o umorstvu i identitetu žrtve, ali su nama prepustili slučaj. Rekli su da ne poznaju Tonyja Alisa. Prije dva sata razgovarao sam s Leonom Fitzgeraldom i rekao mu kako sve ovo izgleda. Ponudio je svu moguću suradnju svojih ljudi, ali je sma-trao da smo previše daleko odmaknuli da bi ubacivao nove ljude. Poželio nam je sreću u rješavanju slučaja.Gregson je dugi trenutak zurio u njega, a tada je kimnuo glavom. Tužitelj je bio čovjek srednjih četrdesetih godina kratko ošišane kose koja je već sasvim posijedjela. Bosch nikad nije radio s njim, ali je čuo ime. Gregson se dovoljno dugo kreće u tim krugovima da bi znao da iza Boschovih riječi ima još nečega. Ali je također znao da to zasad treba ostaviti na miru. Poručnica Billets mu ionako nije dala dovoljno vremena za razmišljanje.134■ - U redu, zašto ne bismo malo nabacivali ideje prije nego što završimo za večeras? - predložila je. - Što mislimo da se tom čovjeku dogodilo? Skupljamo mnogo informacija, mnogo dokaza, ali znamo li što mu se dogodilo?Pogledala je lica ljudi okupljenih u prostoriji. Na koncu je progovorila Riderica.- Ja mislim da je sve to izazvala najavljena revizija porezne službe -reče. - Poštom je primio obavijest i počinio kobnu grešku. Rekao je tom tipu u Vegasu, Joeyu Marksu, da će mu porezni organi

pregledavati poslovne knjige i jeftine filmove, te će se prijevara zacijelo razotkriti. Joey Marks reagirao je na očekivani način. Uklonio ga je. Poslao je svog čovjeka Goshena da slijedi Tonyja iz Vegasa, kako bi se to dogodilo daleko od njega, a Goshen ga je smjestio u prtljažnik.Ostali su kimnuli u znak slaganja. To je uključivalo i Boscha. Podaci što ih je dobio od Fitzgeralda dobro su se uklapali u tu teoriju.- Plan je bio dobar - reče Edgar. - Jedina greška bili su otisci prstiju što ih je Artie Donovan skinuo s jakne. To je bila čista sreća, a da to nismo imali, vjerojatno ne bismo imali ništa od svega ovoga. To je bila jedina greška.- Možda nije - reče Bosch. - Otisci na jakni samo su ubrzali stvar, ali policija iz Vegasa već je radila na dojavi jednog doušnika koji je čuo kako Lucky Goshen govori o uklanjanju nekoga u prtljažniku. To bi stiglo do nas. S vremenom.- Pa, više volim da smo već tu gdje jesmo nego da moramo čekati - reče poručnica. - Ima li još kakva teorija kojom bismo se trebali pozabaviti? Jesmo li raščistili situaciju s njegovom ženom, gnjevnim scenaristom, njegovim drugim suradnicima?- Ništa ne upada u oči - reče Riderica. - Sigurno je da između žrtve i njegove žene nije bilo ljubavi, ali ona se zasad doima nedužnom. Uz pomoć naloga dobila sam dnevnik iz stražarske kućice i vidjela da njezin automobil u petak uvečer uopće nije izlazio iz Hidden Highlandsa. Čini se da je čista.- Što je s pismom upućenim poreznoj službi? - upita Gregson. - Tko ga je poslao? Očito netko tko je prilično dobro znao što taj čovjek radi, ali tko bi to mogao biti?- Sve bi to moglo biti dio bitke za moć unutar grupe Joeya Marksa - reče Bosch. - Kao što sam ranije rekao, nešto u izrazu Goshenova lica kad je ugledao pištolj i njegove tvrdnje da je podmetnut... Ne znam, možda je netko obavijestio poreznu službu jer je znao da će Tony biti ubijen, a kasnije će ubojstvo moći prišiti Goshenu. Kad se Goshen makne s puta, ta će se osoba penjati na ljestvici.- Kažete da Goshen to nije učinio? - upita Gregson, uzdigavši obrve.- Ne. Mislim da vjerojatno jest. Ali mislim da nije računao na mogućnost da će se pištolj pojaviti iza zahodske školjke. Ionako nema smisla u kući držati oružje kojim je počinjeno ubojstvo. Dakle, ubio je Tonyja Alisa po naređenju Joeya Marksa. Pištolj daje nekome iz svoje ekipe da ga se riješi. Samo ta ga osoba podmeće u njegovu kuću. To je ista osoba koja je poslala pismo135poreznoj službi, kako bi sve to pokrenula. Tada dolazimo mi i lijepo spakiramo Goshena. Tip koji je podmetnuo pištolj i poslao pismo, taj se sad može penjati u hijerarhiji.Bosch je promatrao njihova lica dok su razmišljali o njegovoj teoriji.- Možda Goshen nije krajnji cilj - reče Riderica. Svi su je pogledali.- Možda tu ima još nečega. Možda je riječ o nekome tko želi maknuti Goshena i Joeya Marksa tako da može zauzeti njihov teritorij.- Kako će sada srediti Marksa? - upita Edgar.- Preko Goshena - odgovori Riderica.- Ako nalaz balističara bude pozitivan - reče Bosch - onda to znači kraj za Goshena. Očekivat će ga igla ili doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja. Ili smanjena kazna ako nam nešto dade.- Joeya Marksa - istodobno su rekli Gregson i Edgar.- Dakle, tko je poslao pismo? - upita poručnica Billets.- Tko zna? - reče Bosch. - Ne znam dovoljno o organizaciji u Vegasu. Ali tamošnji su policajci spomenuli nekog odvjetnika. Čovjek koji se bavi svim Marksovim poslovima. On je zasigurno znao o Alisovom pranju novca. On je to mogao izvesti. Vjerojatno ima još ljudi bliskih Marksu koji su to mogli učiniti.Svi su neko vrijeme šutjeli, svatko za sebe razmišljajući o priči i shvaćajući da je moguća. To jebio prirodan završetak sastanka, te poručnica ustane kako bi ga zaključila.- Nastavimo ovako - reče. - Matthew, hvala ti što si došao. Tebe ću prvog nazvati kad ujutro dobijem rezultate balističara.Svi su počeli ustajati.- Kiz i Jerry, bacajte novčić - reče poručnica. - Jedno od vas dvoje morat će poći u Vegas i s Harryjem pratiti Goshena kad ga izruče. Takva su pravila. O, Harry, možeš li trenutak pričekati? Želim s tobom razgovarati o jednom drugom slučaju.Nakon što su ostali otišli, poručnica je rekla Boschu neka zatvori vrata. Poslušao ju je, a zatim je sjeo na jednu od stolica ispred njezina stola.- Dakle, što se dogodilo? - pitala je. - Jesi li doista razgovarao s Fitzge-raldom?- Pa, mislim daje pravilnije reći daje on govorio meni, ali da, sastao sam se s njim i Carboneom.- Kakva je nagodba?- U osnovi, radi se o tome da nisu imali pojma o Tonyju Alisu sve dok i oni nisu dobili pismo, vjerojatno jednako onome koje je poslano poreznoj službi. Imam kopiju. Sadrži pojedinosti. Poslao ga je netko

tko je mnogo znao, baš kako je Kiz rekla. Pismo koje je stiglo u OOK također je nosilo poštanski žig Las Vegasa, a naslovljeno je baš na Fitzgeralda.136- Oni su reagirali tako da su stavili prisluškivač u telefon u Alisovom uredu.- Točno, ilegalni prisluškivač. Tek su počeli kad sam ja nazvao i rekao da je Tony ubijen. Imam audiokasete za devet dana. Uspaničili su se. Znaš kakvi su njegovi odnosi sa šefom. Kad bi se saznalo da su bez odobrenja prisluškivali Tonyja, a slijedom toga možda i uzrokovali njegovu smrt jer je Joey Marks to saznao, onda bi šef policije imao sve karte u rukama. Mogao bi maknuti Fitzgeralda i ponovno uspostaviti kontrolu nad OOK-om.- Zato je Fitzgerald poslao Carbonea po prisluškivač, a oni se prave blesavi po pitanju Tonyja.- Točno. Carbone nije vidio kameru. Inače ne bismo znali ništa od toga.- Taj klipan. Kad sve ovo završi, odmah ću sve što imamo predati šefu.- Ovaj... - Bosch nije znao kako bi to rekao. -Stoje?- Fitzgerald je shvatio što se sprema. Nagodio sam se s njim. -Što?- Nagodio sam se. Dao mije sve, kasete, pismo. Ali za njihove aktivnosti znat ćemo samo ti i ja. Sef policije nikad neće saznati.- Harry, kako si mogao? Nisi imao...- Ima nešto o meni, poručnice. Ima nešto o tebi, također... i Kiz. Uslijedila je duga tišina, a Bosch je gledao kako joj obrazi rumene odbijesa.- Arogantni gad - reče.Bosch joj je ispričao što je Fitzgerald rekao. Budući da je njemu postala poznata njezina tajna, smatrao je poštenim da joj kaže za Eleanor. Poručnica je samo kimnula glavom. Očito je više razmišljala o vlastitoj tajni i mogućim posljedicama zbog činjenica poznatih Fitzgeraldu.- Misliš li daje poslao ljude da me slijede?- Tko zna? On je tip čovjeka koji vidi priliku i odmah je iskoristi. On čuva informacije kao da je to novac u banci. Za crne dane. Ovo je za njega bio crni dan i on ih je izvukao na površinu. Nagodio sam se. Zaboravimo to i nastavimo raditi na slučaju.Trenutak je šutjela, a Bosch je na njezinu licu tražio bilo kakav znak nelagode. Nije ga našao. Zagledala se u njega, tražeći neki znak osude. Nije ga bilo. Kimnula je glavom.- Što su još učinili nakon što su primili pismo?- Ne mnogo. Stavili su Alisa pod labavi nadzor. Imam dnevnike praćenja. Ali nisu ga pratili u petak navečer. Znali su daje otišao u Las Vegas, pa su kanili nastaviti s praćenjem kad se vrati, nakon blagdana. Zapravo su tek počeli kad se to dogodilo.Opet je kimnula glavom. Nije bila usredotočena na temu. Bosch je ustao.137- Večeras ću preslušati kasete. Ima otprilike sedam sati, ali Fitzgerald je rekao da Aliso uglavnom razgovara sa svojom djevojkom u Vegasu. Malo što drugo. No ipak ću ih poslušati. Trebaš li još nešto, poručnice?- Ne. Razgovarat ćemo ujutro. Želim znati kakav je nalaz balističara čim ti jave.- Vrijedi.Bosch se zaputio prema vratima, ali gaje zaustavila.- Čudno je, zar ne, kako katkad ne možeš razlikovati dobre momke od loših.Pogledao ju je. -Da, čudno je.Kuća je još uvijek mirisala po svježoj boji kad je Bosch napokon stigao kući. Pogledao je zid što ga je počeo ličiti prije tri dana, a činilo mu se da je to bilo veoma davno. Sad nije znao kad će ga uspjeti završiti. Kuću je zapravo trebalo iznova izgraditi nakon potresa. Tek je nekoliko tjedana boravio u kući nakon što je više od godinu dana živio u hotelu za samce blizu postaje. Činilo mu se da je i potres bio veoma davno. Stvari se brzo događaju u ovom gradu. Sve osim sadašnjeg trenutka doimalo se poput davne povijesti.Pronašao je telefonski broj Eleanor Wish, što ga je dobio od Feltona, i nazvao, ali nije bilo odgovora, čak se nije javila ni telefonska sekretarica. Spustio je slušalicu, pitajući se je li našla poruku što ju je ondje ostavio. Nadao se da će po zaključivanju ovog slučaja nekako ostati zajedno. No kad bi došlo do toga, shvatio je, nije bio siguran kako bi riješio problem zabrane druženja s osuđenim kriminalcima.Razmišljanja o tome pretvorila su se u pitanje kako je Fitzgerald saznao za nju i noć što su je zajedno proveli u njezinu stanu. Činilo mu se vjerojatnim da Fitzgerald održava kontakte s gradskom policijom Las Vegasa, te su mu možda Felton ili Iverson rekli za Eleanor Wish.Bosch je napravio dva sendviča od mesa iz hladnjaka. Uzeo je sendviče, dvije boce piva i kasete što ih je dobio od Fitzgeralda, te sve odnio do naslonjača kraj stereo uređaja. Dok je jeo, složio je kasete kronološkim redom i počeo ih slušati. Također je imao fotokopiju dnevnika p/aćenja gdje je pisalo u

koje je doba dana Aliso primao pozive ili je nekoga zvao, te koji je broj nazvao.Više od pola razgovora odvijalo se između Alisa i Layle. Aliso je nazivao klub, što je Bosch zaključio po glazbi i buci iz pozadine, ili neki broj za koji je pretpostavio da je njezin stan. Tijekom poziva nikad nije rekla svoje ime, ali kad ju je Tony zvao u klub, pitao je za Laylu. Osim tada, nikad nije koristio njezino ime. Tema većine njihovih razgovora bile su pojedinosti svakodnevnog života. Najčešće ju je sredinom poslijepodneva zvao kući. Kad ju je tako jednom nazvao kući, Layla se ljutila jer ju je probudio. Aliso je rekao da je već podne, a ona ga je podsjetila da je u klubu radila do četiri138ujutro. Poput ukorenog dječaka, ispričao se i rekao da će je ponovno nazvati. To je i učinio, u dva poslije podne.Povrh razgovora s Laylom, nazivao je i druge žene, najviše u vezi rasporeda snimanja jednog prizora za neki od Tonyjevih filmova, a bilo je i drugih poslovnih razgovora povezanih s filmovima. Aliso je dva puta nazvao svoju kuću, ali oba su razgovora bila kratka i konkretna. Jednom je rekao da dolazi kući, a drugi put da ga je nešto zadržalo pa neće doći kući na večeru.Kad je Bosch završio, već je prošla ponoć, a zaključio je daje samo jedan razgovor tek donekle zanimljiv. Poziv je bio upućen u garderobu kluba u utorak prije umorstva. Usred njihovog prilično dosadnog, bezazlenog razgovora, Layla ga je pitala kad će opet doći."Dolazim u četvrtak, dušo", odgovorio je Ahso. "Zašto, zartivećnedosta-jem?""Ne, mislim, da, svakako, nedostaješ mi i tako, Tone. Ali Lucky je pitao hoćeš li doći. Zato sam pitala. "Layla je imala blagi glas djevojčice koji se činio lažnim."Pa, reci mu da ću doći u četvrtak uvečer. Radiš li tada?""Da, radim."Bosch je ugasio stereo, razmišljajući o jedinom malo zanimljivijem pozivu. Značio je da je Goshen znao da Aliso dolazi, zahvaljujući Layli. Nije mnogo, ali tužitelj bi to vjerojatno mogao iskoristiti kao argument u prilog tvrdnji da je riječ o nakani. Problem je bio u tome što je dokaz neupotrebljiv. U zakonskim okvirima, uopće ne postoji.Pogledao je na sat. Bilo je kasno, ali je ipak odlučio nazvati. Pročitao je broj u dnevniku praćenja, gdje ga je zabilježio uređaj koji očitava tonove kad se utipka neki broj. Nakon stoje telefon četiri puta zazvonio, javila se neka žena lijenoga glasa, prožetog uvježbanim seksualnim insinuacijama.-Layla?- Ne, ovdje Pandora.Bosch se gotovo nasmijao, ali je bio previše umoran. -Gdje je Layla?- Nije ovdje.- Ja sam jedan njezin prijatelj. Harry. Pokušala me nazvati neku večer. Znate li gdje je ili kako bih mogao do nje?- Ne. Već dva dana nije dolazila. Ne znam gdje je. Je li riječ o Tonyju? -Da.- Pa, prilično je uzrujana. Pretpostavljam da će vas nazvati ako bude željela razgovarati s vama. Jeste li u gradu?- Trenutačno nisam. Gdje živite?- Ovaj, mislim da vam to neću reći.- Pandora, boji li se Layla nečega?- Naravno da se boji. Njezinog su starog ubili. Misli da bi ljudi mogli zaključiti da ona nešto zna, ali ne zna. Jednostavno je prestrašena.139Bosch joj je dao broj kućnog telefona i rekao joj neka kaže Layli da ga nazove, ako dođe.Nakon što je spustio slušalicu, pogledao je na sat i izvadio maleni notes u kojem je imao popis telefonskih brojeva. Nazvao je broj poručnice Billets i javio se muški glas. Njezin muž. Bosch se ispričao što tako kasno zove, zatražio poručnicu i pričekao, pitajući se koliko muž zna o svojoj ženi i Kizmin Rider. Kad se poručnica javila, Bosch joj je rekao o preslušavanju kaseta i o tome kako malo vrijede.- Jedan razgovor potvrđuje da je Goshen znao za Alisov dolazak u Vegas, te pokazuje koliko ga to zanima. Ali to je uglavnom sve. Kad nađemo Laylu, zacijelo ćemo isti podatak dobiti od nje, legalno.- Pa, zbog toga se bolje osjećam.Bosch je čuo kako je odahnula. Očito se bojala da će kasete sadržavati važne informacije pa će ih morati dati tužiteljima, a time uplesti Fitzgeralda i okončati vlastitu karijeru.- Ispričavam se što ovako kasno zovem - reče Bosch - ali mislio sam da ćeš htjeti znati kakva je situacija.- Hvala, Harry. Vidjet ćemo se ujutro.Potom je opet pokušao nazvati Eleanor Wish, ali opet nije bilo odgovora. Sad se zabrinutost što ju je osjećao u prsima pretvorila u veliku brigu. Poželio je da se još uvijek nalazi u Vegasu da može poći do

njezinog stana i vidjeti je li ondje pa se samo ne javlja na telefon, ili je riječ o nečemu gorem.Bosch je iz hladnjaka uzeo još jedno pivo i izišao na stražnji trijem. Novi je trijem bio veći od prijašnjeg, te je pružao bolji pogled na Pass. Vani je bilo mračno i mirno. Uobičajeni zvuk prometa s hollywoodske autostrade gotovo se i nije čuo. Promatrao je kako snopovi svjetlosti reflektora Universal Studija presijecaju nebo bez zvijezda i pio pivo, pitajući se gdje je ona.U srijedu ujutro Bosch je stigao u postaju u osam sati i natipkao izvještaje o svojim potezima i istrazi u Las Vegasu. Napravio je kopije, a zatim ih je stavio u poštanski sandučić poručnice. Originale je spajalicama pričvrstio u već dva i pol centimetra debelu knjigu umorstva što ju je Edgar započeo. Nije napisao izvještaj o svojim razgovorima s Carboneom i Fitzge-raldom, niti o slušanju kaseta što ih je OOK snimio prisluškujući Alisov uredski telefon. Rad je prekidao jedino čestim odlascima po kavu u ured dežurnoga.Do deset je završio, ali je čekao još pet minuta prije nego što je nazvao balistički laboratorij. Iz iskustva je znao da ne bi smio zvati prije nego što završe izvještaj o uspoređivanju metaka. Dodao je još pet minuta da bi bio posve siguran. To je bilo dugih pet minuta.Kad je nazvao, Edgar i Riderica primaknuli su se njegovu stolu da bi odmah čuli rezultate. To je bio odlučujući trenutak istrage i svi su to znali. Bosch je zatražio Lestera Poolea, tehničara koji je dobio slučaj. Već su radili140zajedno u prijašnjim slučajevima. Poole je patuljasti čovjek čiji se cijeli život vrti oko oružja, premda ga kao civilni zaposlenik u policiji sam nije nosio. No nije postojala stručnija osoba od njega, kad je riječ o oružju. Bio je pomalo čudak, te se primjerice uopće nije obazirao na one koji su ga zvali Les. Inzistirao je na tome da ga moraju zvati Lester ili čak samo Poole, a nikad umanjenicom imena. Jednom je Boschu povjerio da je to zato jer se boji da će ga, dopusti li^da ga zovu Les Poole, uskoro neki pametnjaković početi zvati Cess Poole . Nije kanio dopustiti da se to dogodi.- Lester, ovdje Harry - rekao je Bosch kad se tehničar javio. - Ti si jutros najvažniji čovjek. Što imaš za mene?- Imam za tebe dobru i lošu vijest, Harry.- Reci najprije lošu.- Upravo sam završio tvoj slučaj. Još nisam napisao izvještaj, ali evo što ti mogu reći. Pištolj je dobro obrisan i nema nikakvih otisaka, niti se ikako može ući u trag vlasniku. Tvoj je počinitelj kiselinom uništio serijski broj, a ja ga ni uza sve svoje mađioničarske trikove nisam uspio vratiti. Dakle, to je to.- A dobra vijest?- Mogu ti reći da se oružje i meci izvađeni iz žrtve podudaraju. Definitivno.Bosch je pogledao Edgara i Ridericu, pokazavši im uzdignuti palac. Pljes-nuli su rukom o ruku, a zatim je Bosch gledao kako Riderica, kroz staklenu pregradu ureda, poručnici Billets također pokazuje uzdignuti palac. Potom je vidio da poručnica uzima telefonsku slušalicu. Bosch je pretpostavio da zove Gregsona u uredu javnog tužitelja.Poole je rekao Boschu da će izvještaj biti završen do podneva i poslan po kuriru. Bosch mu je zahvalio i spustio slušalicu. Ustao je, smiješeći se, a zatim je s Edgarom i Ridericom ušao u poručničin ured. Ona je još minutu razgovarala preko telefona, a Bosch je shvatio da je imao pravo jer je doista razgovarala s Gregsonom. Tada je spustila slušalicu.- Ondje je veoma zadovoljan čovjek - reče. -1 treba biti - reče Edgar.- U redu, što sada? - upita poručnica.- Idemo onamo po tog pustinjskog nitkova, a zatim ćemo ga dovući ovamo - reče Edgar.- Da, tako je i Gregson rekao. Otputovat će onamo da bude nazočan na saslušanju. Održat će se sutra ujutro, točno?- Tako bi trebalo biti - reče Bosch. - Razmišljam o tome da danas otputujem onamo. Ima nekoliko nejasnoća koje bih želio raščistiti, možda još jednom pokušati naći djevojku, a zatim bih mogao sve organizirati da možemo otputovati s njim čim nam sudac to dopusti.- Dobro - reče poručnica. Potom se pitanjem obratila Edgaru i Ride-nci: - Jeste li vas dvoje odlučili tko ide s Harryjem?cesspool - septička jama141- Ja - reče Edgar. - Kiz je upućenija u financijske stvari. Ja ću poći s Harryjem po toga klipana.- U redu, dobro. Još nešto?Bosch im je rekao da se ne može ući u trag vlasniku pištolja, ali čini se da to nije ublažilo euforiju koju je izazvao nalaz balističara. Slučaj se sve više doimao poput sigurne stvari.Nakon još nekoliko međusobnih pohvala, izišli su iz ureda, a Bosch se vratio do telefona. Nazvao je Feltonov ured u Las Vegasu. Kapetan se odmah javio.- Felton, ovdje Bosch iz L.A.-a.

- Bosch, što ima?- Mislio sam da će vas zanimati. Pištolj odgovara. Iz njega su ispaljeni meci koji su ubili Tonyja Alisa.Felton je zazviždao u slušalicu.- Dovraga, baš lijepo i uredno. Lucky neće biti previše sretan kad to čuje.- Pa, uskoro ću doći onamo da mu to kažem.- Dobro. Kad ćete stići ovamo?- Još nisam rezervirao kartu. Što je sa saslušanjem o izručenju? Hoće li se održati sutra ujutro?- Svakako, barem koliko ja znam. Poslat ću nekoga da provjeri, za svaki slučaj. Njegov odvjetnik možda pokušava stvarati valove, ali to neće upaliti. Ovaj će dodatni dokaz također pomoći.Bosch mu je rekao da će ujutro doći Gregson kako bi pomogao lokalnom tužitelju, bude li potrebno.- To je vjerojatno nepotrebno putovanje, ali isto je dobro došao.- Reći ću mu. Slušajte, ako imate nekoga tko je slobodan, još uvijek me muči jedno neriješeno pitanje.-Što?- Tonyjeva djevojka. Bila je plesačica u klubu Dolly's, ali ju je Lucky u subotu otpustio. Još uvijek želim razgovarati s njom. Poznata je pod imenom Layla. Samo to znam. To i njezin telefonski broj.Dao je Feltonu broj, a on je rekao da će nekoga zadužiti da to provjeri.- Još nešto?- Da, još jedna stvar. Poznajete ovdašnjeg zamjenika šefa Fitzgeralda, zar ne?- Naravno. Zajedno smo radili na nekim slučajevima.- Jeste li u posljednje vrijeme razgovarali s njim?- Ovaj, ne... ne. Nisam već... dosta dugo.Bosch je mislio da laže, ali je odlučio da neće inzistirati. Još će mu barem dvadeset četiri sata trebati suradnja tog čovjeka.- Zašto pitate, Bosch?- Bez posebnog razloga. Palo mi je na pamet. Pomogao nam je savjetima, to je sve.142- To je dobro čuti. On je veoma sposoban čovjek.- Sposoban. Da, jest.Bosch je spustio slušalicu, a zatim je odmah počeo organizirati putovanje za sebe i Edgara. Rezervirao je dvije sobe u Mirageu. Cijena je bila iznad maksimalnog iznosa predviđenog za hotelski smještaj policajaca, ali bio je siguran da će poručnica odobriti trošak. Osim toga, Layla ga je jednom nazvala u Mirage. Mogla bi ponovno pokušati.Na koncu je rezervirao povratne karte za sebe i Edgara, s polaskom iz Burbanka. Predvidjevši povratak za četvrtak poslije podne, rezervirao je još jedno mjesto za Goshena.Njihov je avion trebao poletjeti u tri i trideset, a sat vremena kasnije trebali bi stići u Las Vegas. Držao je da će tako imati sasvim dovoljno vremena za obavljanje potrebnih poslova.Nash je bio u stražarskoj kućici, te je izišao i nasmiješeno pozdravio Bo-scha. Harry je predstavio Edgara.- Čini se da pred sobom imate pravu zagonetku, je li?- Čini se - reče Bosch. - Imate li vi kakvu teoriju?- Baš nikakvu. Dao sam vašoj djevojci dnevnik ulazaka i izlazaka, je li vam to rekla?- Ona nije moja djevojka, Nash. Detektivka je. I to prilično dobra.- Znam. Nisam mislio ništa loše.- Dakle, je li gospođa Aliso danas kod kuće?- Pogledajmo.Nash ponovno otvori vrata stražarske kućice, vrati se unutra i uzme podmetač za papir. Brzo je preletio pogledom papir, a zatim je pogledao prethodnu stranicu. Nakon što je i nju preletio pogledom, spustio je podmetač i vratio se van.- Trebala bi biti ondje - reče. - Već dva dana nije izlazila. Bosch mu je zahvalio kimanjem glave.- Moram je nazvati, znate - reče Nash. - Pravila.- Nema problema.Nash je podigao rampu i Bosch je prošao kroz ulaz.Veronica Aliso čekala je na otvorenim vratima svoje kuće kad su stigli. Na sebi je imala uske hlače ispod duge, široke majice na kojoj se nalazila kopija Matisseove slike. Opet je na licu imala mnogo šminke. Bosch je predsta-\ 10 Edgara, te ih je povela u dnevnu sobu. Odbili su njezinu ponudu da im pripremi neko piće.- No, dakle, što mogu učiniti za vas?Bosch je otvorio svoju bilježnicu i istrgnuo stranicu na kojoj je nešto zapisao. Pružio ju je gospodi Aliso.- Tu je telefonski broj mrtvozornikova ureda i broj slučaja - reče. - Jučer je obavljena obdukcija pa vam

sad mogu predati tijelo. Ako ste uspostavili143vezu s nekim pogrebnim zavodom, samo im dajte broj slučaja i oni će se zd sve pobrinuti.Dugi je trenutak zurila u stranicu.- Hvala vam - reče na koncu. - Došli ste čak ovamo da biste mi to dali1?- Ne. Imamo i neke vijesti. Uhitili smo jednog čovjeka osumnjičenog zć umorstvo vašeg muža.Raširila je oči.- Koga? Je li rekao zašto je to učinio?- Zove se Luke Goshen. Iz Las Vegasa je. Jeste li ikad čuli za njega? Na licu joj se vidjela zbunjenost.-Nisam. Tko je on?- On je mafijaš, gospodo Aliso. Vaš ga je muž prilično dobro poznavao bojim se. Sad idemo u Las Vegas po njega. Ako sve bude u redu, sutra ćemc ga dovesti ovamo. Zatim će slučaj poći na sud. Održat će se preliminarne saslušanje na općinskom sudu, a ako se ispune naša očekivanja i pošalju Goshena na suđenje, to će se održati na višem sudu Los Angelesa. Vjerojatno ćete tijekom suđenja morati svjedočiti. Kao svjedok optužbe.Kimnula je glavom, a u očima joj je bio dalek izraz.- Zašto je to učinio?- Još nismo sigurni. Radimo na tome. Znamo da je vaš muž obavljao neke poslove za, ovaj, poslodavca toga čovjeka. Nekoga po imenu Joseph Marconi. Je li vaš muž ikad spomenuo Goshena ili Josepha Marconija?-Ne.- Što je s imenima Lucky ili Joey Marks? Odmahnula je glavom.- Kakve poslove? - upitala je.- Prao je novac za njih. Kroz svoje snimanje filmova. Sigurni ste da c tome ništa ne znate?- Naravno da ne znam. Treba li mi odvjetnik? Znate da mi je već rekao neka ne razgovaram s vama.Bosch se nasmiješi i podigne ruke.- Ne, gospođo Aliso, ne treba vam odvjetnik. Samo pokušavamo prikupiti činjenice. Ako ste znali nešto o poslovima vašeg muža, možda bi nam to pomoglo protiv tog čovjeka, Goshena, i njegovog poslodavca. Vidite, trenutačno imamo dovoljno dokaza protiv toga Goshena. To nas ne zabrinjava. Imamo nalaz balističara, otiske prstiju, čvrste dokaze. Ali on to ne bi učinio da mu Joey Marks nije naredio da to učini. Zapravo bismo se željeli dočepati Joeya Marksa. Što imam više informacija o vašemu mužu i njegovim poslovima, to su nam bolji izgledi da zgrabimo Joeya Marksa. Dakle, ako nam u bilo čemu možete pomoći, sad je pravi trenutak da to kažete.Šutio je i čekao. Spustila je pogled na sada presavijeni list papira u ruci Najzad je kimnula glavom i pogledala ga.144- Ništa ne znam o njegovim poslovima - reče. -Ali prošli tjedan je netko nazvao. To je bilo u srijedu uvečer. Razgovarao je u uredu iza zatvorenih vrata, ali... pošla sam do vrata i slušala. Čula sam njegovu stranu razgovora.-Što je rekao?- Onome s kim je razgovarao obraćao se imenom Lucky. To znam. Mnogo je slušao, a zatim je rekao da će doći onamo krajem tjedna. Potom je rekao da će se vidjeti u klubu. To je sve.Bosch kimne.- Zašto nam to ranije niste rekli?- Nisam smatrala da je važno. Ja... vidite, mislila sam da razgovara s nekom ženom. Ime Lucky, mislila sam daje to žensko ime.- Jeste li zato prisluškivali na vratima? Skrenula je pogled u stranu i kimnula glavom.- Gospođo Aliso, jeste li ikad unajmili privatnog detektiva da slijedi vašeg muža?- Ne. Razmišljala sam o tome, ali nisam.- No sumnjali ste da je s nekim u ljubavnoj vezi?- U ljubavnim vezama, detektive. Ne samo da sam sumnjala, znala sam. Žena uvijek zna.- Dobro, gospođo Aliso. Sjećate li se još nečega iz tog telefonskog razgovora? Je li još nešto bilo rečeno?- Ne. Samo ono što sam vam rekla.- Moglo bi nam pomoći na sudu, što se tiče nakane, kad bismo mogli odrediti točno vrijeme poziva. Jeste li sigurni da je to bilo u srijedu?- Da, jer je idućega dana otputovao.- U koje doba je to bilo?- Bilo je kasno. Gledali smo vijesti na Kanalu 4. Znači da je bilo iza jedanaest i prije jedanaest i trideset. Mislim da ne mogu točnije odrediti.

- U redu, gospođo Aliso, to je dobro.Bosch pogleda Edgara i uzdigne obrve. Edgar samo kimne glavom. Bio je spreman za odlazak. Ustali su, a Veronica Aliso otpratila ih je do vrata.- O - reče Bosch prije nego što su stigli do vrata. - Pojavilo se jedno pitanje o vašemu mužu. Je li imao svog liječnika kojemu je redovito odlazio?- Da, povremeno. Zašto?- Pa, želio sam se raspitati je li patio od hemoroida. Izgledala je kao da će se nasmijati.- Hemoroida? Ne bih rekla. Mislim da bi se Tony glasno i često žalio da jest.- Doista?Bosch je sad već stajao na vratima.- Da, doista. Osim toga, upravo ste mi rekli da je obdukcija obavljena. Zar vam taj liječnik ne bi mogao odgovoriti na to pitanje?Bosch kimne glavom. Tu gaje našla.145- Valjda bi, gospođo Aliso. Pitam to samo zato jer smo u njegovom automobilu našli tubu Preparata H. Pitao sam se zašto je ondje, znate, ako mu nije trebala.Ovoga se puta nasmiješila.- O, to je stari trik izvođača?- Trik izvođača?- Znate, glumica, modela, plesačica. Oni to koriste.Bosch ju je gledao, čekajući daljnje objašnjenje. Ništa nije rekla.- Ne razumijem - reče Bosch. - Zašto to koriste?- Ispod očiju, detektive Bosch. Znate, smanjuje oteklinu? Pa, ako se time namažete ispod očiju, podočnjaci izazvani napornim životom također će se smanjiti. Pola ljudi u ovom gradu koji to kupuju, vjerojatno mast koriste za ispod očiju, a ne za ono čemu je namijenjena. Moj muž... on je bio tašt čovjek. Ako je odlazio u Las Vegas da bi bio s nekom mladom djevojkom, vjerujem da bi to učinio. Tako nešto doista mu je slično.Bosch ponovno kimne. Sjetio se neidentificirane tvari ispod očiju Tonyja Alisa. Čovjek svaki dan nauči nešto novo, pomislio je. Morat će nazvati Sa^a-zara.- Što mislite, odakle je znao za to? - upita.Zaustila je da će odgovoriti, ali je oklijevala, a zatim je samo slegnula ramenima.- To nije baš velika hollywoodska tajna - reče. - Mogao je to bilo gdje saznati.Kao i od vas, pomislio je Bosch, ali to nije rekao. Samo je kimnuo glavom i izišao.- O, samo još nešto - rekao je prije nego što je zatvorila vrata. - Mediji će vjerojatno izvještavati o ovom uhićenju danas ili sutra. Nastojat ćemo da se stvara što manje buke. Ali u ovom gradu ništa nije sveto ni tajno, barem ne dugo. Trebali biste se pripremiti na to.- Hvala vam, detektive.- Možda biste mogli razmisliti o skromnom pogrebu. Nešto u krugu obitelji. Recite direktoru pogrebnog zavoda neka ne daje nikakve informacije preko telefona. Sprovodi su uvijek zanimljivi snimateljima.Kimnula je glavom i zatvorila vrata.Dok su odlazili iz Hidden Highlandsa, Bosch je pripalio cigaretu, a Edgar se nije bunio.- Prilično je hladna - reče Edgar.- Točno - reče Bosch. - Što misliš o Luckyjevom telefonskom pozivu?- To je samo još jedan djelić slagalice. Držimo Luckyja za jaja. Što se njega tiče, stvar je gotova.Bosch je vozio Mulhollandom duž vrha brda sve dok se cesta nije počela spuštati prema hollywoodskoj autostradi. Bez riječi su prošli kraj požarne ceste gdje je pronađen Tony Aliso. Bosch je na autocesti skrenuo prema jugu kako bi mogao doći do desetke u centru grada i krenuti prema istoku.146- Harry, što se događa? - upita Edgar. - Mislio sam da polijećemo s Bur-banka.- Ne idemo avionom. Vozit ćemo.- O čemu to govoriš?- Rezervirao sam mjesta u avionu samo za slučaj da netko provjerava. Kad stignemo u Vegas, razglasit ćemo da smo stigli avionom i da ćemo s Goshenom odletjeti natrag odmah nakon saslušanja. Nitko ne mora znati da vozimo. Slažeš se s time?- Da, svakako, u redu. Mjere predostrožnosti, zavaravanje za slučaj da netko provjerava. Shvaćam. Nikad se ne zna kad je riječ o mafijašima, zar ne?- Ili o policajcima.4.Vozili su u prosjeku oko sto četrdeset kilometara na sat, uz zaustavljanje od petnaest minuta u restoranu McDonald's, te su u Las Vegas stigli za četiri sata. Odvezli su se u Međunarodnu zračnu

luku McCarran, parkirali u garaži i iz prtljažnika izvadili svoje aktovke i putne torbe. Dok je Edgar čekao vani, Bosch je ušao u terminal i unajmio automobil na pultu Hertza.Bilo je gotovo četiri i trideset kad su stigli do zgrade gradske policije. Dok su hodali kroz detektivski ured, Bosch je vidio Iversona. Sjedio je za stolom i razgovarao s Baxterom koji je stajao kraj njega. Na Iversonovu se licu pojavio slabašan osmijeh, ali Bosch ga je ignorirao i zaputio se ravno u Feltonov ured. Policijski je kapetan sjedio za svojim stolom i bavio se papi-rologijom. Bosch je pokucao na otvorenim vratima i ušao.- Bosch, gdje ste bili?- Rješavao sam pojedinosti.- To je vaš tužitelj?- Ne, ovo je moj partner, Jerry Edgar. Tužitelj će doći tek ujutro. Edgar i Felton su se rukovali, ali je kapetan nastavio promatrati Boscha.- Pa, možete ga nazvati i reći mu neka si prištedi putovanje.Bosch ga je trenutak promatrao. Sad je znao zašto se Iverson smiješio. Nešto se događa.- Kapetane, uvijek ste puni iznenađenja - reče. - O čemu je ovoga puta riječ?Felton se nagnuo unatrag. Na rubu stola nalazila se ugašena cigara, a jedan njezin rub bio je gnjecav od sline. Uzeo ju je i stegnuo između dva prsta. Odugovlačio je, očito nastojeći isprovocirati Boscha. Ali Bosch nije zagrizao, te je kapetan napokon progovorio.- Vaš momak, Goshen, pakira svoje torbe.- Odbio je saslušanje o izručenju?- Da, opametio se.148Bosch je sjeo na stolicu ispred pisaćeg stola, a Edgar je zauzeo onu s desne strane. Felton je nastavio:- Otpustio je onog jezičavog Mickeyja Torrina i našao vlastitog odvjetnika. Nije baš neko poboljšanje, ali novi tip barem vodi računa o Lucky-jevim najboljim interesima.- Kako to da se opametio? - upita Bosch. - Jeste li mu rekli za nalaz balističara?- Jasno, rekao sam mu. Doveli smo ga ovamo, pa sam mu rekao kako stoje stvari. Također sam mu rekao kako smo uništili njegov alibi.Bosch gaje pogledao, ali nije postavio pitanje.- Da, tako je, Bosch. Nismo baš ljenčarili ovdje. Pozabavili smo se tim tipom i pomažemo vama da ga sredite. Rekao je da u petak navečer uopće nije izlazio iz svog ureda, sve dok u četiri ujutro nije otišao kući. Pa, pošli smo onamo i provjerili taj ured. Postoje stražnja vrata. Mogao je ući i izići. Nitko ga nije vidio od trenutka kad je Tony Aliso otišao pa do četiri ujutro, kad je izišao da bi zatvorio klub. To mu daje dovoljno vremena da pođe onamo, sredi Tonyja i uhvati zadnji let natrag. Sada dolazi ono najbolje. Cura koja ondje radi, ona koja je poznata po imenu Modesty. Zakvačila se s drugom djevojkom i otišla u ured da bi se požalila Luckyju. Rekla je da se nitko nije javio kad je pokucala. Zato je rekla Gussieju da želi razgovarati sa šefom, a on je rekao da šefa nema. To je bilo oko ponoći.Felton kimne glavom i namigne.- Da, i što je Gussie rekao o tome?- On ništa ne govori. Mi to i ne očekujemo. No ako želi stati na mjesto za svjedoke i podržati Luckyjev alibi, tužitelj će ga lako srediti. Ima dosje još iz sedmog razreda osnovne škole.- U redu, zaboravimo na njega. Sto je s Goshenom?- Kao što sam rekao, jutros smo ga doveli ovamo i rekli mu što imamo, te da mu vrijeme brzo istječe. Morao je donijeti odluku, što je i učinio. Promijenio je odvjetnika. Jasniji znak od toga najvjerojatnije nećemo dobiti. Spremanje na nagodbu, ako mene pitate. To znači da ćete srediti njega i Joeya Marksa, kao i još nekoliko nitkova. To će u posljednjih deset godina biti najveći prodor u Ekipu. Svi su zadovoljni.Bosch ustane. Edgar učini isto.- Ovo je drugi put da ste mi to učinili - reče Bosch, odmjerenim i kontroliranim glasom. - Neće vam se pružiti treća prilika. Gdje je on?- Hej, smirite se, Bosch. Svi imamo isti cilj.- Je li ovdje ili ne?- Nalazi se u sobi za ispitivanje broj tri. Kad sam posljednji put pogledao, s njim je bio Weiss. Alan Weiss, to je novi odvjetnik.- Je li Goshen dao kakvu izjavu?- Ne, jasno da nije. Weiss nam je rekao kako stoje stvari. Nema pregovaranja sve dok ga ne odvedete u L.A. Drugim riječima, odriče se saslušanja o izručenju i vi ga vodite odavde. Ondje ćete morati razraditi nagodbu.149

Nakon današnjega dana, mi smo izvan toga. Osim kad se vratite po Joeya Marksa. U tome ćemo vam pomoći. Već veoma dugo čekam taj dan.Bosch više ništa nije rekao, već je izišao iz ureda. Prošao je kroz detektivski ured ne pogledavši Iversona, zaputivši se prema stražnjem hodniku koji je vodio do soba za ispitivanje. Podigao je preklop koji je pokrivao maleni prozor na vratima i vidio Goshena u plavom zatvorskom kombinezonu. Sjedio je za malenim stolom, a njemu prekoputa bio je mnogo sitniji muškarac u odijelu. Bosch je pokucao na staklo, trenutak pričekao i otvorio vrata.- Odvjetnice? Možemo li trenutak vani razgovarati?- Jeste li vi iz L. A.-a? Već je krajnje vrijeme.- Razgovarajmo vani.Kad je odvjetnik ustao, Bosch je pogledao Goshena. Krupan je čovjek lisičinama bio vezan za stol. Prošlo je tek trideset sati otkako ga je Bosch posljednji put vidio, ali Goshen se posve promijenio. Ramena su mu se objesila, kao da se uvlači u sebe. Oči su mu imale prazan izraz, pogled kakvog čo-vjek ima nakon što je proveo noć razmišljajući o budućnosti. Nije pogledao Boscha. Kad je Weiss izišao, Bosch je zatvorio vrata.Weiss je mogao biti Boschovih godina. Bio je vitak i preplanuo. Bosch nije bio siguran, ali učinilo mu se da nosi tupe. Imao je naočale u tankom zlatnom okviru. U nekoliko sekundi koliko je imao za procjenjivanje odvjetnika, Bosch je zaključio daje Goshen vjerojatno dobro odabrao.Nakon što su se upoznali, Weiss je odmah prešao na stvar.- Moj se klijent odriče prava na opiranje izručenju. Ah, detektivi, morate brzo djelovati. Gospodin Goshen se u Las Vegasu ne osjeća ugodno ni sigurno, čak ni u pritvoru. Nadao sam se da ćemo danas uspjeti doći pred suca, ali sad je prekasno. No već sutra ujutro u devet bit ću na sudu. Sve je već dogovoreno s gospodinom Lipsonom, lokalnim tužiteljem. Do deset ćete ga već moći odvesti na aerodrom.- Usporite malo, odvjetnice - reče Edgar. - Čemu odjednom takva žurba? Je li razlog činjenica daje Luke čuo za balistički nalaz, ili možda je i Joey Marks čuo, pa misli da je najbolje umanjiti štetu?- Vjerojatno bi Joey lakše mogao organizirati njegovo ubojstvo ovdje nego u L.A.-u, točno? - doda Bosch.Weiss ih je pogledao kao da su nekakva čudna stvorenja kakva nikad ranije nije vidio.- Gospodin Goshen ništa ne zna o nekakvom naručivanju ubojstva, a ja se nadam da je ta izjava samo dio uobičajene taktike zastrašivanja što je vi koristite. Međutim, zna da mu je ovo namješteno i da bi trebao stradati za zločin što ga nije počinio. Drži najboljim u potpunosti surađivati, ali u novoj sredini. Negdje daleko od Las Vegasa. Los Angeles je jedina mogućnost.- Možemo li sad razgovarati s njim? Weiss odmahne glavom.150- Gospodin Goshen ništa neće reći sve dok ne stigne u Los Angeles. Ondje će slučaj preuzeti moj brat. Ondje ima odvjetnički ured. Saul Weiss, možda ste čuli za njega.Bosch samo odmahne glavom.- Vjerujem da je već uspostavio kontakt s vašim gospodinom Gregso-nom. Dakle, vidite, detektivi, ovdje ste samo kuriri. Vaš je zadatak sutra ujutro odvesti gospodina Goshena do aviona i pobrinuti se da sigurno stigne u Los Angeles. Tada će vjerojatno slučaj za vas biti završen.- Vjerojatno neće - reče Bosch.Zaobišao je odvjetnika i otvorio vrata sobe za ispitivanje. Goshen je podigao glavu. Bosch je ušao i prišao stolu. Nagnuo se, oslonivši se dlanovima na stol. Prije nego što je uspio progovoriti, ušao je Weiss.- Luke, ništa nemoj reći tom čovjeku. Nijednu riječ. Bosch je ignorirao Weissa, gledajući ravno u Goshena.- Jedino što želim, Lucky, je malo povjerenja. Ako želiš da te odvedem u L.A., pobrinem se da budeš siguran, onda mi daj nešto. Odgovori samo na jedno pitanje. Gdje...- Ionako te mora odvesti, Luke. Nemoj nasjedati. Ne mogu te zastupati ako me ne slušaš.- Gdje je Layla? - upita Bosch. - Neću otići iz Vegasa prije nego što razgovaram s njom. Ako želiš sutra ujutro otići odavde, večeras moram s njom razgovarati. Nije u svojem stanu. Sinoć sam razgovarao s njezinom susta-narkom, Pandorom, a ona kaže da se Layla nije pojavila već dva dana. Gdjeje?Goshen je pogledao Weissa.- Ništa nemoj reći - reče Weiss. - Detektive, ako iziđete, rado bih razgovarao sa svojim klijentom. Zapravo, mislim da neće biti problem odgovoriti na to pitanje.- Nadam se da neće.Bosch se vratio u hodnik gdje je stajao Edgar. Stavio je cigaretu u usta, ali nije pripalio.

- Zašto je Layla tako važna? - upita Edgar.- Ne volim neriješene situacije. Želim znati kako se ona uklapa u sve to. Bosch mu nije rekao da je na ilegalno snimljenim kasetama čuo da jeLayla nazvala Alisa i pitala, na Goshenov zahtjev, kad će doći u Vegas. Ako je nadu, morat će to izvući iz nje tijekom ispitivanja, ali se ne smije odati da to već zna.- To je također test - reče Edgaru. - Da vidimo do koje će mjere Goshen surađivati.Odvjetnik je tada izišao i zatvorio vrata za sobom.- Pokušate li to ponovno, razgovarati s njim nakon što sam ja jasno rekao da neće odgovarati, onda nećemo imati baš nikakvu suradnju.Bosch je poželio pitati kakvu suradnju sad imaju, ali je odustao.- Hoće li nam reći?151- Ne. Ja ću vam reći. Rekao je da je tu Laylu nekoliko puta vozio kući, kad je tek počela raditi u klubu. Jednom gaje zamolila daje odveze na neko drugo mjesto jer je nastojala izbjeći nekoga s kirnje tada izlazila, a mislila je da ju možda čeka u njezinu stanu. U svakom slučaju, to je bila neka kuća u sjevernom Las Vegasu. Rekla mu je da je ondje odrasla. Ne zna točnu adresu, ali je rekao da se kuća nalazi na uglu Ulice Donna i Ulice Lillis. Sjeveroistočni kut. Pokušajte ondje. Samo to zna.Bosch je izvadio bilježnicu i zapisao nazive ulica.- Hvala vam, odvjetnice.- Kad ste već izvadili bilježnicu, zapišite da je broj sudnice deset. Ondje ćemo biti sutra u devet. Vjerujem da ćete organizirati dobro osiguranje za mojega klijenta?- Tome služe kuriri, zar ne?- Ispričavam se, detektive. Kad se uzruja, čovjek ne misli što govori. Nisam vas želio uvrijediti.- Nisam se uvrijedio.Bosch je pošao u detektivski ured i poslužio se telefonom na slobodnom stolu kako bi rezervaciju za povratak promijenio od tri poslije podne za let u deset i trideset ujutro. Nije pogledao Iversona, ali je osjećao da ga detektiv promatra sa svojeg mjesta za stolom udaljenim manje od pet metara.Kad je to obavio, Bosch je zavirio u Feltonov ured. Kapetan je razgovarao telefonom. Bosch mu je samo ležerno salutirao i otišao.Vrativši se u unajmljeni automobil, Edgar i Bosch odlučili su najprije poći u zatvor i organizirati prebacivanje optuženika, a zatim pokušati naći Laylu.Zatvor se nalazio kraj zgrade suda. Narednik po imenu Hackett ukratko je ispričao detektivima kako i gdje će im predati Goshena. Budući daje već prošlo pet poslijepodne, smjena se promijenila te će Bosch i Edgar ujutro surađivati s drugim narednikom. Ipak, Bosch se bolje osjećao nakon što je unaprijed upoznao postupak. Goshena će moći smjestiti u svoj automobil u ograđenom i sigurnom prostoru. Smatrao je da ne bi smjelo biti problema. Barem ne ondje.Prema Hackettovim uputama, odvezli su se u područje sjevernog Las Vegasa i našli kuću pred kojom je Goshen jednom iskrcao Laylu. Kuća je bila malena, s aluminijskom nadstrešnicom iznad svakog prozora. Na natkrivenom parkiralištu nalazila se mazda RX7.Vrata im je otvorila starija žena. Bila je srednjih šezdesetih godina, ali još uvijek dobra izgleda. Boschu se činilo da njezino lice pomalo podsjeća na Laylu s fotografije. Podigao je svoju značku da je može vidjeti.- Gospođo, moje je ime Harry Bosch, a ovo je Jerry Edgar. Došli smo iz Los Angelesa, a tražimo mladu ženu s kojom bismo željeli razgovarati. Ona je plesačica, a predstavlja se imenom Layla. Je li ona ovdje?152I- Ona ne živi ovdje. Ne znam o čemu govorite.- Mislim da znate, gospođo, i bio bih vam zahvalan da nam pomognete.- Rekla sam vam, nije ovdje.- Pa, mi smo čuli da je kod vas. Je li to točno? Jeste li vi njezina majka? Pokušala je stupiti u vezu sa mnom. Nema razloga da nas se boji ili da s nama ne želi razgovarati.- Ako je vidim, reći ću joj to.- Smijemo li ući?Bosch je stavio ruku na vrata i odlučno ih, ali polako, počeo gurati, prije nego što je dospjela odgovoriti.- Ne možete samo tako...Nije dovršila. Znala je da ništa neće značiti ono što je kanila reći. U savršenom svijetu policajci ne bi mogli samo tako ući. Znala je da ne živi u savršenom svijetu.Bosch se osvrnuo naokolo nakon što je ušao. Namještaj je bio star, a morao je trajati nekoliko godina

više no što je bilo predviđeno, što je ona zacijelo i očekivala kad gaje kupovala. Standardni kauč i odgovarajući naslonjač. I jedno i drugo bilo je pokriveno šarenim pokrivačima, vjerojatno da bi se pokrila istrošenost. Vidio je stari televizor, onaj na kojem se programe nije moglo mijenjati daljinskim. Na stoliću za kavu nalazilo se nekoliko tračerskih časopisa.- Sami živite ovdje? - upita.- Da, sama - ogorčeno je rekla, kao da je pitanje uvredljivo.- Kad ste zadnji put vidjeli Laylu?- Njezino ime nije Layla.- To je moje sljedeće pitanje. Kako joj je ime?- Zove se Gretchen Alexander.- A vi ste?- Dorothy Alexander.- Gdje je ona, Dorothy?- Ne znam i nisam pitala.- Kad je otišla?- Jučer ujutro.Bosch je kimnuo glavom Edgaru, a on je koraknuo unatrag, okrenuo se i pošao hodnikom što je vodio u stražnji dio kuće.- Kamo ide? - upita žena.- Samo će malo pogledati naokolo, to je sve - reče Bosch. - Sjednite i razgovarajte sa mnom, Dorothy. Sto brže obavimo razgovor, to ćemo prije otići odavde.Pokazao je naslonjač i ostao stajati sve dok ona napokon nije sjela. Potom je zaobišao stolić za kavu i sjeo na kauč. Opruge više nisu vrijedile. Utonuo je tako nisko da se morao nagnuti naprijed, a čak mu se i tada činilo da mu koljena dopiru do sredine prsa. Izvadio je bilježnicu.153- Ne sviđa mi se da on dira moje stvari - reče Dorothy, pogledavši preko ramena prema hodniku.- Pazit će. - Bosch otvori svoju bilježnicu. - Činilo se da ste znali da dolazimo. Kako ste znali?- Znam samo ono što mi je rekla, to je sve. Rekla je da bi mogla doći policija. Ništa nije rekla o tome da bi mogao doći netko čak iz Los Angelesa.Angeles je izgovorila s tvrdim G.- Vi znate zašto smo ovdje?- Zbog Tonyja. Rekla je da je otišao onamo, pa su ga ubili.- Kamo je Gretchen otišla, Dorothy?- Nije mi rekla. Možete me to pitati sto puta, ali odgovor će uvijek biti isti. Ne znam.- Je li ono njezin sportski automobil na parkiralištu?- Dakako. Kupila ga je vlastitim novcem.- Zaradila ga je kao striptizeta?- Uvijek sam govorila da je novac jednak, bez obzira na koji je način zarađen.Edgar je tada ušao i pogledao Boscha. Harry je kimnuo glavom.- Izgleda da je bila ovdje. Postoji druga spavaća soba. Pepeljara na noćnom ormariću krcata je. Na sipki u ormaru ima slobodnog prostora, pa se čini da je netko ondje držao obješenu odjeću. Sad je nema. Ostavila je ovo.Ispružio je ruku, a na dlanu je držao malen ovalni okvir u kojem se nalazila fotografija Tonyja Alisa i Gretchen Alexander.- Ako je otišla, zašto je ovdje ostavila svoj automobil?- Ne znam. Po nju je došao taksi.- Je li otputovala avionom?- Kako bih to mogla znati ako ne znam kamo je otišla? Bosch je uperio prst u nju, poput pištolja.- Tako je. Je li rekla kad će se vratiti?- Nije.- Koliko godina ima Gretchen?- Uskoro će navršiti dvadeset tri.- Kako je primila vijest o Tonyju?- Ne baš dobro. Bila je zaljubljena, a sad joj je srce slomljeno. Zabrinuta sam za nju.- Mislite da bi mogla na neki način nauditi sebi?- Ne znam što bi mogla učiniti.- Je li vam rekla da je zaljubljena, ili ste to sami zaključili?- Nisam to izmislila, rekla mi je. Povjerila mi se i to je istina. Rekla je da će se vjenčati.- Je li znala da je Tony Aliso već oženjen?- Da, znala je. Ali rekao joj je, tvrdio je da je brak gotov i da je to samo pitanje vremena.

I154Bosch kimne glavom. Pitao se je li to istina. Ne istina u koju je Gretchen možda vjerovala, već istina u koju je Tony Aliso vjerovao. Spustio je pogled na praznu stranicu u svojoj bilježnici.- Pokušavam se sjetiti ima li još nečega - reče. - Jerry? Edgar odmahne glavom, ali potom reče:- Mislim da bih samo želio znati zašto bi jedna majka dopustila kćeri da time zarađuje za život. Da tako skida odjeću.-Jerry, ja...- Ona je nadarena, gospodine. Muškarci dolaze iz svih dijelova zemlje, a nakon što je vide, neprestano se vraćaju ovamo. Zbog nje. I ja nisam njezina majka. Premda bih mogla biti. Njezina je majka odavno otišla i ostavila je meni. Ali ona je nadarena, a ja više neću razgovarati s vama dvojicom. Izlazite iz moje kuće.Ustala je, kao da je spremna fizički provesti svoju naredbu, bude li potrebno. Bosch je odlučio poslušati je, te je ustao i spremio bilježnicu.- Zao mi je što smo vam smetali - rekao je dok je iz lisnice vadio svoju posjetnicu. -Ako vam se javi, hoćete li joj dati ovaj broj? A večeras me opet može dobiti u Mirageu.- Reći ću joj, ako mi se javi.Uzela je posjetnicu i slijedila ih do vrata. Bosch se na pragu okrenuo i kimnuo joj glavom.- Hvala, gospođo Alexander.- Na čemu?Tijekom vožnje natrag do Stripa neko su vrijeme šutjeli. Najzad je Bosch upitao Edgara što misli o razgovoru.- Ona je tvrda stara kuja. Morao sam postaviti ono pitanje. Samo da bih vidio kako će reagirati. Ako to zanemarimo, mislim da je ta Layla ili Gretchen nebitna. Samo neka glupa cura koju je Tony vukao za nos. Znaš, obično stnptizete love u mutnom. No mislim da je to ovoga puta činio Tony.- Možda.Bosch je pripalio cigaretu i ponovno utonuo u tišinu. Više nije razmišljao o razgovoru. Što se njega tiče, za taj dan je posao završio, a sad je razmišljao o Eleanor Wish.Kad su stigli do Miragea, Bosch je napravio krug ispred hotela i zaustavio se točno pred ulazom.- Harry, čovječe, što radiš? - reče Edgar. - Bullets će možda platiti Mirage, ali neće plaćati još i poslužitelja za parkiranje.- Samo ću tebe iskrcati. Večeras ću zamijeniti automobile. Sutra ne želim prići ni blizu aerodromu.- To je u redu, čovječe, ali ja idem s tobom. Ovdje nemam što raditi, osim gubiti novac na automatima.155Bosch je ispružio ruku, otvorio pretinac za rukavice i pritisnuo gumb za otvaranje prtljažnika.- Ne, Jede, idem sam. Želim razmisliti o nekim stvarima. Uzmi svoje stvari iz prtljažnika.Edgar se trenutak zagledao u njega. Bosch ga već dugo nije zvao Jed. Edgar je zaustio da nešto kaže, ali se predomislio. Otvorio je vrata.- Dobro, Harry. Želiš li da kasnije pođemo na večeru?- Da, možda. Nazvat ću tvoju sobu.- Dogovoreno.Nakon što je Edgar zatvorio prtljažnik, Bosch je opet izišao na Boulevard Las Vegas, a zatim sjeverno na Sands. Bio je suton, te je dnevnu svjetlost polako zamjenjivao neonski sjaj grada. Za deset se minuta zaustavio na parkiralištu ispred stambene zgrade Eleanor Wish. Duboko je udahnuo i izišao iz automobila. Morao je znati. Zašto nije odgovarala na njegove pozive? Zašto nije odgovorila na njegovu poruku?Kad je stigao do vrata, osjetio se kao da mu je netko golemom šakom stegnuo utrobu. Pisamce što ga je prije dvije večeri pažljivo presavio i utisnuo između vrata i dovratka još uvijek je bilo ondje. Bosch je spustio pogled na stari otirač pred vratima, a zatim čvrsto stisnuo oči. Osjećao je kako na površinu izbija golema krivnja koju se tako silno trudio zakopati duboko u sebi. Jednom je zbog njegovog telefonskog poziva nedužan čovjek bio ubijen. To je bila greška, nešto što nikako nije mogao predvidjeti, ali se ipak dogodilo, te se silno trudio ne da zaboravi, već da se s tim barem na neki način pomiri kako bi mogao dalje živjeti i raditi. Ali sad Eleanor. Bosch je znao što će naći iza vrata. Činjenica da je od Feltona zatražio njezin telefonski broj i adresu pokrenula je stvari na tako užasan način da su je na koncu odvukli u policijsku postaju, a to je uništilo njezino krhko dostojanstvo i vjerovanje da su ružne stvari ostale iza nje.Bosch je šutnuo otirač pred vratima, za slučaj da je ondje ostavila ključ. Nije ga bilo. Njegov alat za obijanje brava nalazio se u pretincu za rukavice automobila parkiranog na aerodromu. Trenutak je oklijevao, usredotočio se na mjesto iznad kvake, koraknuo unatrag, podigao lijevu nogu i svom sna-gom zabio petu u vrata. Raspukla su se duž dovratka i otvorila se. Bosch je polako ušao u stan.

U dnevnoj sobi nije opazio ništa neobično. Brzo je pošao hodnikom do njezine spavaće sobe. Krevet nije bio namješten. Bosch je trenutak ondje stajao, upijajući prizor. Shvatio je da uopće nije disao otkako je razvalio vrata. Polako je ispustio zrak i počeo normalno disati. Živa je. Negdje. Barem je tako mislio. Sjeo je na krevet, izvadio cigaretu i pripalio je. Osjećaj olakšanja brzo su potisnule druge sumnje i mučna pitanja. Zašto nije nazvala? Zar u onome što su dijelili nije bilo ničeg stvarnog?-Hej?Iz prednjeg dijela stana začuo se muški glas. Bosch je pretpostavio daje to netko tko je čuo kako razvaljuje vrata. Ustao je i izišao iz spavaće sobe.156- Da - reče. - Ovdje sam. Ja sam iz policije.Ušao je u dnevnu sobu i ugledao muškarca u besprijekornom crnom odijelu, bijeloj košulji i crnoj kravati. To nije bilo ono stoje Bosch očekivao. -Detektiv Bosch? Bosch se ukočio i nije odgovorio.- Vani je netko tko bi želio razgovarati s vama. -Tko?- On će vam reći tko je i o čemu je riječ.Čovjek je izišao iz stana, prepuštajući Boschu odluku o tome hoće li ga slijediti. On je trenutak oklijevao, a zatim pošao za čovjekom.Na parkiralištu se nalazila duga limuzina, s upaljenim motorom. Čovjek u crnom odijelu zaobišao je vozilo i sjeo na mjesto vozača. Bosch je trenutak promatrao što se događa, a zatim je pošao prema limuzini. Instinktivno je podigao ruku i njome prešao po sakou dok nije osjetio umirujući oblik pištolja. Dok je to činio, otvorila su se stražnja vrata limuzine i pojavio se čovjek gruba, tamna lica koji gaje kretnjom pozvao. Bosch više nije oklijevao. Sad je ionako prekasno.Ušao je u veliki automobil i sjeo na sjedalo okrenuto prema natrag. Pre-koputa su dva muškarca sjedila na raskošno podstavljenom stražnjem sjedalu. Jedan je bio čovjek gruboga lica, ležerno odjeven i udobno zavaljen na mekanom sjedalu, a drugi je bio stariji muškarac u trodijelnom odijelu, čvrsto stegnute kravate. Između njih dvojice se na naslonu za ruke nalazila malena crna kutija sa zelenom lampicom. Bosch je ranije vidio takvu kutiju. Otkrivala je elektronske radiovalove što ih emitiraju naprave za prisluškivanje. Sve dok zelena lampica svijetli, mogu razgovarati i biti prilično sigurni da ih nitko neće čuti ili snimati.- Detektive Bosch - reče čovjek gruba hca.- Joey Marks, pretpostavljam.- Moje je ime Joseph Marconi.- Što mogu učiniti za vas, gospodine Marconi?- Mislio sam da bismo trebali razgovarati, to je sve. Vi, ja i moj odvjetnik.- Gospodin Torrino?Drugi muškarac kimne glavom.- Čuo sam da ste danas ostali bez klijenta.- O tome želimo razgovarati s vama - reče Marconi. - Ovdje imamo problem. Mi...- Kako ste znali gdje sam?- Moji su ljudi pazili na ovo mjesto. Nekako smo očekivali da ćete se vratiti. Osobito nakon što ste ostavili onu poruku.Očito su ga slijedili, a on se pitao kad je to počelo. Tada je odjednom došao do još jednog zaključka i shvatio o čemu će biti riječi na ovom sastanku.- Gdje je Eleanor Wish?157- Eleanor Wish? - Marconi je pogledao Torrina, a zatim opet Boscha. - Ne poznajem je. No pretpostavljam da će se negdje pojaviti.- Sto želite, Marconi?- Samo sam želio priliku za razgovor, to je sve. Običan, miran razgovor. Imamo jedan problem i možda bismo ga mogli riješiti. Želim surađivati s vama, detektive Bosch. Želite li vi surađivati sa mnom?- Kao što sam već pitao, što želite?- Želim da se ovo riješi prije nego što nam posve izmakne iz ruku. Krenuli ste pogrešnim putem, detektive. Vi ste dobar čovjek. Dao sam vas provjeriti. Etični ste i ja to cijenim. Bez obzira čime se čovjek u životu bavi, trebaju mu etička pravila. Vi to imate. Ali krenuli ste pogrešnim putem u ovom slučaju. Tony Aliso, ja s time nisam imao nikakve veze.Bosch se podrugljivo osmjehnuo i odmahnuo glavom.- Gledajte, Marconi, ne zanima me vaš alibi. Siguran sam da je neoboriv, ali to mi je sasvim svejedno. Možete povući okidač i s udaljenosti od petsto kilometara. To je moguće i s još većih udaljenosti, ako razumijete što želim reći?- Detektive Bosch, tu nešto nije u redu. Bez obzira što vam govori onaj štakor, to je laž. Čist sam kad je riječ o Tonyju Alisu, moji su ljudi čisti, a ja vam jednostavno dajem priliku da ispravite situaciju.

- Da, i kako bih to trebao učiniti? Jednostavno pustiti Luckyja na slobodu kako biste ga vi mogli pokupiti ispred zatvora i ovom svojom limuzinom odvesti na vožnju u pustinju? Mislite li da ćemo ikad više vidjeti Luckyja?- Mislite li vi da ćete ikad ponovno vidjeti onu damu, bivšu agenticu FBI-a?Bosch je trenutak zurio u njega, dopuštajući gnjevu da se u njemu nakuplja sve dok u vratu nije osjetio lagani drhtaj. Zatim je, brzim pokretom, izvadio pištolj i nagnuo se preko prostora između sjedala. Zgrabio je debeli zlatni lanac oko Marconijeva vrata i potegnuo ga naprijed. Cijev je zabio u njegov obraz.- Kako, molim?- Samo polako, detektive Bosch - tada reče Torrino. - Zacijelo ne želite postupiti nepromišljeno.Stavio je ruku na Boschovu.- Miči ruku s mene, klipane.Torrino makne ruku, te obje podigne u zrak u znak predaje.- Samo bih želio malo smiriti situaciju, to je sve.Bosch se nagnuo natrag, ali je u ruci zadržao pištolj. Cijev je ostavila trag kruga i ulja za oružje na Marconijevu obrazu. Rukom je to obrisao.- Gdje je ona, Marconi?- Samo sam čuo da je na nekoliko dana željela otići, Bosch. Nema potrebe za takvim pretjerivanjem. Ovdje smo svi prijatelji. Vratit će se. Zapravo, sad kad znam da vam je tako, ovaj, stalo do nje, osobno ću jamčiti da će se vratiti.- U zamjenu za što?158Hackett je još uvijek bio na dužnosti u gradskom zatvoru. Bosch mu je rekao da mora nekoliko minuta razgovarati s Goshenom po pitanju osiguranja. Hackett se bunio da je to protivno propisima, ovako kasno organizirati posjet optuženiku, ali Bosch je znao da se to katkad čini, bez obzira na propise. Hackett je naposljetku popustio i odveo Boscha u prostoriju u kojoj odvjetnici razgovaraju sa svojim klijentima i rekao mu neka pričeka. Deset minuta kasnije doveo je Goshena i lisičinama ga vezao za stolicu na koju ga je posjeo. Hackett je tada prekrižio ruke i stao iza osumnjičenika.- Narednice, želim s njim nasamo razgovarati.- Ne može. To je pitanje sigurnosti.- Ionako nećemo razgovarati - upadne Goshen.- Narednice - reče Bosch. - Ono što ću reći ovom čovjeku, bez obzira hoće li sa mnom razgovarati ili ne, moglo bi vas dovesti u opasnost ako se sazna da je vama to poznato. Razumijete što mislim? Zašto biste na sebe navukli tu dodatnu opasnost? Pet minuta. Samo to želim.Hackett je trenutak razmišljao, a zatim ih je bez riječi ostavio same.- Prilično vješto, Bosch, ali ja neću s tobom razgovarati. Weiss je rekao da bi mogao pokušati nešto slično ovome. Rekao je da ćeš pokušati zavući ruku u staklenku slatkiša prije vremena. Neću surađivati. Odvedi me u L.A., smjesti me pred ljude koji mogu sklapati nagodbe, pa ćemo se nagoditi.- Umukni i slušaj, glupane. Više me nije briga ni za kakvu nagodbu. Jedino što me sada muči je pitanje hoću li te zadržati na životu ili ne.Bosch je vidio da je time privukao njegovu pozornost. Pričekao je nekoliko trenutaka da ga još jače stisne, a zatim je počeo:- Goshen, dopusti da ti nešto objasnim. U cijelom Las Vegasu postoji samo jedna osoba do koje mije stalo. Jedna. Da nje nema ovdje, cijelo mjesto može jednostavno nestati s lica Zemlje, a meni bi to bilo sasvim svejedno. Ali postoji ta jedna osoba do koje mi je stalo. A od svih ljudi koliko ih ovdje ima, tvoj je poslodavac oteo baš nju i sad me ucjenjuje.Goshenove su se oči stisnule od zabrinutosti. Bosch je govorio o njegovim ljudima. Goshen je točno znao što slijedi.- Dakle, nagodba o kojoj govorim glasi ovako - reče Bosch. - Tebe za nju. Joey Marks je rekao da će se moja prijateljica vratiti ako ti nikad ne stigneš u L.A. I obrnuto. Razumiješ li što ti govorim?Goshen se zagledao u stol i polako kimnuo glavom.- Razumiješ li?Bosch je izvukao pištolj i uperio ga u lice krupnoga čovjeka. Rupa crne cijevi bila mu je tako blizu daje Goshen gledao u križ.- Mogao bih te ovdje raznijeti. Hackett bi ušao, a ja bih mu rekao da si mi pokušao oteti pištolj. Podržao bi moju priču. On je organizirao ovaj susret. To je protiv pravila. Morao bi me podržati. - Bosch je povukao pištolj. - Ili sutra. Ovako bi to išlo sutra. Na aerodromu čekamo poziv za naš let. Dolazi do pomutnje kraj automata. Netko je dobio veliki jebeni jackpot, a moj partner i159ja griješimo i gledamo onamo. U međuvremenu, netko, možda tvoj prijatelj Gussie, zabija bodež

dugačak petnaest centimetara u tvoj vrat. Tebe više nema, moja se prijateljica vraća kući.-Štoželiš, Bosch?Bosch se nagne prema njemu.- Želim da mi daš razlog da to ne učinim. Fućka mi se za tebe, Goshen, mrtvog ili živog. Ali neću dopustiti da se njoj dogodi nešto loše. Griješio sam u životu, čovječe. Jednom sam skrivio smrt osobe koja nije trebala umrijeti. Razumiješ li to? To se neće ponoviti. Ovo je iskupljenje, Goshen. Budem li radi toga morao žrtvovati govno poput tebe, učinit ću to. Postoji samo jedna alternativa. Znaš li gdje bije Joey Marks mogao držati?- O, Isuse, ne znam.Goshen slobodnom rukom protrlja tjeme.- Misli, Goshen. Već je činio tako nešto. To je za vas rutina. Gdje bi mogao držati nekoga za koga ne želi da bude pronađen?- Bilo je... postoje dvije sigurne kuće što ih koristi. On bi, ovaj... mislim da bi za ovo koristio Samoance.- Tko su oni?- Ona dvojica krupnih klipana koji rade za njega. Samoanci. Braća su. Njihova je imena teško izgovoriti. Mi ih zovemo Tom i Jerry. Oni imaju jednu od sigurnih kuća. Joey bi to mjesto iskoristio za ovo. Drugo je mjesto uglavnom za brojenje gotovine, smještaj ljudi iz Chicaga.- Gdje je kuća tih Samoanaca?- U sjevernom Vegasu, zapravo, nije daleko od Dolly's.Na stranici iz bilježnice koju mu je Bosch dao, Goshen je nacrtao grubi plan s uputama kako će naći kuću.- Bio si ondje, Goshen?- Nekoliko puta.Bosch je okrenuo list papira na stolu.- Nacrtaj raspored prostorija u kući.Bosch je prašnjavi detektivski automobil, što ga je pokupio na aerodromu, zaustavio ispred Miragea i brzo izišao. Prišao mu je poslužitelj parkiranja, ali je Bosch prošao kraj njega.- Gospodine, vaši ključevi?- Zadržat ću se samo minutu.Poslužitelj se bunio da ne može ondje tek tako ostaviti automobil, ali je Bosch nestao u unutrašnjosti hotela. Dok je prolazio kroz kockarnicu prema predvorju, pogledom je među igračima tražio Edgara. Njegov se pogled zaustavljao na svakom visokom crncu, kojih je bilo malo. Nije vidio Edgara.Na kućnom telefonu u predvorju zatražio je da ga spoje s Edgarovom sobom, a zatim je gotovo glasno odahnuo od olakšanja kad se njegov partner javio.160- Jerry, ovdje Bosch. Treba mi tvoja pomoć.- Što se događa?- Dođi na parkiralište ispred hotela.- Sada? Upravo mije stigla večera u sobu. Ti nisi nazvao, pa sam...- Odmah sada, Jerry. Jesi li ponio svoju pancirku iz L.A.-a? -Pancirku? Jesam. Što se...-Ponesije.Bosch je prekinuo vezu prije nego što je Edgar dospio još nešto pitati.Kad se okrenuo da pode natrag do automobila, našao se licem u lice s nekim koga poznaje. Čovjek je bio elegantno odjeven, pa je Bosch najprije pomislio da je to jedan od ljudi Joeya Marksa, ali tada se sjetio. Hank Meyer, osiguranje Miragea.- Detektive Bosch, nisam očekivao da ću vas ovdje vidjeti.- Večeras sam stigao. Došao sam po nekoga.- Znači, uhvatili ste počinitelja?- Mislimo da jesmo.- Čestitam.- Slušajte, Hank, moram poći. Ostavio sam automobil ispred ulaza, pa vjerojatno blokira promet.- O, to je vaš automobil. Upravo su mi javili preko radija. Da, molim vas, maknite ga.- Razgovarat ćemo kasnije.Bosch je krenuo s namjerom da ga zaobiđe.- O, detektive? Samo sam vam želio reći da onaj listić iz kladionice još uvijek nije stigao na naplatu.Bosch je stao. -Što?- Zamolili ste da provjerimo je li netko uzeo novac od oklade što ju je vaša žrtva položila u petak navečer. NaDodgerse?- O, da, točno.- Pa, pregledali smo podatke i našli broj listića. Potom sam ga usporedio s podacima u kompjutoru.

Još nitko nije došao po novac.- U redu, hvala.- Danas sam nazvao vaš ured da bih vam to rekao, ali nije vas bilo. Nisam znao da ćete doći ovamo. Pripazit ćemo na to.- Hvala, Hank. Moram poći.Bosch se počeo udaljavati, ali Meyer je nastavio govoriti.- Nema problema. Hvala vama. Radujemo se prilikama da surađujemo i možda pomognemo našoj braći iz organa zakona i reda.Meyer se široko smiješio. Bosch ga je pogledao preko ramena, osjećajući se kao da mu je netko vezao uteg za nogu. Nije ga se mogao riješiti. Samo je kimnuo glavom i nastavio hodati, pokušavajući se sjetiti kad je zadnji put čuo izraz braća iz organa zakona i reda. Gotovo je prešao cijelo predvorje kad se osvrnuo natrag i vidio da je Meyer još uvijek iza njega.161-Jošjedna stvar, detektive Bosch. Bosch je stao, ali je izgubio strpljenje.- Hank, što je? Moram otići odavde.- Potrajat će samo sekundu. Usluga. Pretpostavljam da će policija izvi jestiti tisak o tom uhićenju. Bio bih vam zahvalan da pri tome uopće ne spo minjete Mirage. Čak ni našu pomoć, ako nemate ništa protiv.- Nema problema. Neću reći ni riječi. Kasnije ćemo razgovarati, Hank Bosch se okrenuo i udaljio. Ionako nije bilo vjerojatno da bi se Miragtspominjao u bilo kakvoj izjavi za tisak, ali je razumio zabrinutost. Krivi si jer su na neki način povezani. Meyer je pomiješao odnose s javnošću i osi guranje kockarnice. Ilije to možda isto.Bosch je stigao do automobila baš kad je Edgar izišao, noseći svoju pan cirku u ruci. Poslužitelj je prezirno pogledao Boscha. On je izvadio novčanici od pet dolara i pružio je čovjeku. To mu nije posebno popravilo raspoloženje Tada su Bosch i Edgar sjeli u automobil i otišli.Sigurna kuća koju je Goshen opisao Boschu doimala se pusto kad su automobilom prošli onuda. Bosch je zaustavio automobil pola bloka dalje.- Još uvijek nisam siguran u ovo, Harry - reče Edgar. - Trebali bismc pozvati gradsku policiju.- Rekao sam ti. Ne možemo. Marks zasigurno ima nekoga u njihovim redovima. Inače ne bi znao da je ona prava osoba koju treba oteti. Ako im se obratimo, on će saznati i ubiti je ili je nekamo preseliti prije nego što se gradska policija makne s mjesta. Dakle, upadamo, a njih ćemo kasnije pozvati.- Ako kasnije uopće postoji. Što ćemo uopće učiniti, dovraga? Uletjeti onamo pucajući? To su kaubojska sranja, Harry.- Ne, ti ćeš samo sjesti za volan, okrenuti automobil i biti spreman za vožnju. Možda ćemo morati žurno otići.Bosch se nadao da će mu Edgar biti pojačanje, ali nakon što mu je putem ispričao kakva je situacija, postalo je jasno da Edgar nije spreman na to. Bosch je prešao na plan B u kojem je Edgar samo vozač.Bosch je otvorio vrata automobila, ali je pogledao Edgara prije nego što je izišao.- Bit ćeš ovdje, zar ne?- Bit ću ovdje. Samo nemoj da te ubiju. Ne znam kako bih to objasnio.- Da, potrudit ću se. Posudi mi svoje lisičine i otvori prtljažnik. Bosch je Edgarove lisičine stavio u džep sakoa i zaputio se do prtljažnika.Ondje je izvadio svoju pancirku i navukao je preko košulje, a zatim je opet odjenuo sako kako bi sakrio futrolu pištolja. Podigao je oblogu na podu prtljažnika, a potom i rezervnu gumu. Ispod nje nalazio se pištolj Glock 17 umotan u masnu krpu. Bosch je odvojio spremnik pištolja, provjerio nije li metak na vrhu korodirao, a tada je opet sklopio oružje. Zataknuo ga je zapojas. Bude li tijekom ove misije došlo do pucnjave, neće koristiti svoj službeni pištolj.Prišao je vozačevu prozoru, salutirao Edgaru i zaputio se natrag ulicom.Sigurna je kuća bila malena građevina od betonskih blokova i žbuke koja se dobro uklapala u okoliš. Nakon što je preskočio ogradu visoku manje od metra, Bosch je izvukao pištolj iz pojasa i držao ga uz tijelo dok je hodao uz kuću. Kroz prozore sprijeda i sa strane nije dopirala nikakva svjetlost. Ali čuo je prigušeni zvuk televizora. Ona je tu. Osjećao je to. Znao je da mu je Goshen rekao istinu.Kad je stigao do stražnjeg ugla, vidio je da se u stražnjem dvorištu nalazi bazen, kao i natkriveni trijem. Na betonskoj se ploči nalazila satelitska antena. Suvremeno mafijaško sklonište, pomislio je Bosch. Čovjek nikad ne zna koliko će se dugo morati skrivati, pa je dobro imati petsto programa.Stražnje je dvorište bilo prazno, ali kad je skrenuo iza ugla, Bosch je ugledao osvijetljeni prozor. Šuljao se duž stražnje strane kuće dok nije došao blizu prozora. Škure su bile zatvorene, ali kad se sasvim približio i zavirio kroz pukotine, vidio ih je unutra. Dva golema muškarca za koje je odmah zaključio da su Samoanci. I Eleanor. Samoanci su sjedili na kauču ispred televizora. Eleanor je sjedila na

kuhinjskom stolcu kraj kauča. Jedno zapešće i jedan gležanj bili su lisičinama pričvršćeni za stolac. Smetao mu je zaslon stajaće lampe pa joj nije vidio lice. Ali na sebi je imala odjeću što ju je nosila onoga dana kad su je odvukli u gradsku policiju. Sjedili su ondje i gledali reprizu emisije Mary Tyler Moore. Bosch je osjećao kako u njemu plamti bijes.Čučnuo je i pokušao smisliti način na koji će je izvući odande. Oslonio se leđima o zid i pogledao preko dvorišta i bazena. Pala mu je na um ideja.Nakon što je još jednom pogledao kroz škure i vidio da se nitko nije pomaknuo, Bosch se vratio do ugla kuće, do betonske ploče na kojoj se nalazila satelitska antena. Zavukao je pištolj za pojas, nekoliko trenutaka proučavao opremu, a zatim se poslužio objema rukama da bi okrenuo antenu i usmjerio je prema tlu.Potrajalo je oko pet minuta. Bosch je zaključio da su za to vrijeme jedan ili drugi Samoanac pokušavali namjestiti sliku na televizoru. Na koncu se upalilo vanjsko svjetlo, otvorila su se stražnja vrata i jedan od njih izišao je na trijem. Na sebi je imao havajsku košulju veliku poput šatora, a duga tamna kosa spuštala mu se po ramenima.Kad je krupan čovjek stigao do satelitske antene, očito nije bio siguran što bi trebao učiniti. Dugi ju je trenutak promatrao, a zatim ju zaobišao, nadajući se da će tako imati bolji pristup. Sad je bio leđima okrenut Boschu.Bosch se odlijepio od ugla kuće i prišao čovjeku iza leđa. Cijev Glocka prislonio je na čovjekova križa.- Ne miči se, veliki - reče tihim, mirnim glasom. - Da nisi izustio ni riječi, osim ako ostatak života ne želiš provesti u invalidskim kolicima, a mokraću skupljati u vrećicu.163Bosch je čekao. Čovjek se nije maknuo, niti je što rekao.- Koji si ti, Tom ili Jerry?- Ja sam Jerry.- U redu, Jerry, sad ćemo poći do trijema. Kreni.Pošli su do jednog od čeličnih potpornja koji su držali nadstrešnicu trijema. Bosch je cijelo vrijeme držao pištolj pritisnut na čovjekova leda. Zatim je iz džepa izvadio Edgarove lisičine. Pružio ih je oko čovjekova tijela.- U redu, uzmi ih. Zagrli stup i stavi lisičine na ruke.Čekao je dok nije čuo škljocaj lisičina, a zatim je pošao sprijeda i provjerio ih, čvrsto ih stežući oko čovjekovih krupnih zapešća.- U redu, to je dobro, Jerry. A sada, želiš li da ubijem tvojega brata? Želim reći, mogao bih jednostavno ući onamo, ubiti ga i odvesti djevojku. To je lakši način. Želiš li da tako postupim?-Ne.- Onda učini točno kako ti kažem. Ako zajebeš, on umire. Onda i ti umi-reš jer ne smijem ostaviti živog svjedoka. Shvaćaš?-Da.- Dobro, nemoj izgovarati njegovo ime, jer ti ne vjerujem, nego ga samo pozovi i pitaj je li se na televizoru vratila slika. Kad kaže da nije, reci mu neka iziđe i pomogne ti. Reci mu da će ona biti u redu jer je vezana. Učini to kako treba, Jerry, i svi će preživjeti. Pogriješiš li, neki će ljudi stradati.- Kako ću ga pozvati?- Kako bi bilo da vikneš "Hej, braco"? To bi trebalo djelovati.Jerry ga je poslušao i nije pogriješio. Nakon malo dovikivanja, brat je izišao na trijem i ugledao Jerryja leđima okrenutog prema njemu. Baš kad je shvatio da nešto nije u redu, Bosch je izišao iz skrovišta s njegove desne strane i uperio pištolj u njega. Ovaj je put upotrijebio vlastite lisičine i drugoga brata, za kojeg je zaključio da je još malo krupniji od prvoga i na sebi je imao još šareniju košulju, vezao za drugi potporanj na trijemu.- U redu, budite mirni, momci. Vratit ću se za minutu. O, tko ima ključeve lisičina kojima je žena vezana?Obojica su uglas rekla: -On.- To nije pametno, momci. Ne bih želio nikoga ozlijediti. Dakle, kod koga je ključ.- Kod mene.Glas je dopirao iza njega, s vrata trijema. Bosch se ukočio.- Polako, Bosch. Baci pištolj u bazen i polako se okreni.Bosch ga je poslušao i okrenuo se. Ondje je stajao Gussie. Bosch je u njegovim očima vidio ushićenje i mržnju, čak i u mraku. Koraknuo je na trijem, a Bosch je u njegovoj desnoj ruci vidio pištolj. Bosch se odmah naljutio na sebe jer nije bolje pregledao kuću, ili čak pitao Jerryja nalazi li se u kući još164netko, osim njegovoga brata i Eleanor. Gussie je podigao pištolj i pritisnuo cijev uz Boschov lijevi obraz, tik ispod oka.

- Vidiš kako je to?- Razgovarao si sa šefom, je li?- Tako je. I mi nismo glupi, čovječe, ti sif. glup. Znali smo da bi mogao pokušati nešto ovakvo. Sad ga moramo nazvati i vidjeti što želi da učinimo. Ali najprije ćeš ti osloboditi Toma i Jerryja. Smjesta, jebi ga.- Svakako, Gussie.Bosch je razmišljao o pokušaju izvlačenja drugog pištolja ispod sakoa, ali je znao da bi to bilo ravno samoubojstvu sve dok Gussie drži pištolj ovako blizu njega. Polako je posegnuo u džep kad je opazio kretnju sa svoje lijeve strane i začuo povik.- Ne miči se, klipane!To je bio Edgar. Gussie se nije maknuo. Nakon nekoliko trenutaka takve pat pozicije, Bosch je posegnuo ispod sakoa, izvadio svoj pištolj i zabio cijev u Gussiejev vrat. Dugi su trenutak tako stajali i zurili jedan u drugoga.- Sto misliš? - naposljetku će Bosch. - Želiš li pokušati? Vidjeti hoćemo li obojica uspjeti opaliti?Gussie ništa nije rekao, a Edgar se primaknuo. Prislonio je cijev pištolja na Gussiejevu sljepoočnicu. Na Boschovu se licu pojavio osmijeh, te je podigao ruku, uzeo Gussiejev pištolj i bacio ga u bazen.- Tako sam i mislio.Pogledao je Edgara i kimnuo glavom u znak zahvalnosti.- Imaš ga? Ja idem po nju.- Imam ga, Harry. I nadam se da će počiniti neku glupost, veliki debeli majmun.Bosch je pretražio Gussieja, ali nije imao drugo oružje.- Gdje je ključ lisičina? - upita.- Jebi se.- Sjećaš se neke večeri, Gussie? Želiš li reprizu? Reci mi gdje je jebeni ključ.Bosch je vjerovao da će i njegov ključ za lisičine odgovarati, ali je želio biti siguran da ga Gussie nema. Krupan je čovjek napokon puhnuo kroz nos i rekao Boschu da je ključ na pultu u kuhinji.Bosch je ušao u kuću, držeći pištolj pred sobom, pogledom tražeći druga iznenađenja. Nikoga nije bilo. Uzeo je ključ lisičina s kuhinjskog pulta i ušao u stražnju prostoriju gdje se nalazila Eleanor. Kad je ušao u sobu i njezin se pogled susreo s njegovim, vidio je nešto što će zauvijek nositi u srcu. Nije vjerovao da bi to ikad mogao riječima opisati. Povlačenje straha, spoznaja daje sigurna. Možda zahvalnost. Možda ljudi na taj način gledaju heroje, pomislio je. Požurio je do nje i kleknuo ispred stolca da bi otključao lisičine.- Jesi li dobro, Eleanor?- Da, da, dobro sam. Znala sam, Harry. Znala sam da ćeš doći.165Skinuo joj je lisičine i samo se zagledao u njezino lice. Kimnuo je glavom i povukao je u brzi zagrljaj.- Moramo poći.Izišli su na stražnji trijem, a činilo se da se ondje prizor uopće nije promijenio.- Jerry, imaš ga? Naći ću telefon i pozvati Feltona. -Imam...- Ne - reče Eleanor. - Nemoj ih pozvati. Ne želim to. Bosch juje pogledao.- Eleanor, o čemu to govoriš? Ovi tipovi, oteli su te. Da nismo došli ovamo, svi su izgledi da bi te sutra odveli u pustinji i ondje zakopali.- Ne želim policajce. Ne želim sve to proživljavati. Samo želim da tome bude kraj.Bosch ju je dugi trenutak promatrao.- Jerry, imaš ga? - upita.- Imam ga.Bosch je prišao Eleanor, uhvatio je za ruku i poveo natrag u kuću. Kad su se našli kraj kuhinje, dovoljno daleko od muškaraca vani, stao je i pogledao je.- Eleanor, što se događa?- Ništa. Samo ne želim...- Jesu li te ozlijedili? -Ne, ja sam...- Jesu li te silovali? Reci mi istinu.- Ne, Harry. Nije ništa tome slično. Samo želim da cijeloj priči bude kraj.- Poslušaj me, možemo srediti Marksa, njegovog odvjetnika i ona tri klipana na trijemu. Zato sam ovdje. Marks mi je rekao da su te oteli.- Ne zavaravaj se, Harry. Marksa nećeš moći ni taknuti. Sto ti je zapravo rekao? I tko će biti tvoj svjedok? Ja? Pogledaj me. Ja sam osuđeni kriminalac, Harry. Ne samo to, nekoć sam bila jedna od dobrih. Samo pomisli što bi mafijaški odvjetnik od toga učinio.Bosch ništa nije rekao. Znao je da ona ima pravo.- Pa, ne želim prolaziti kroz sve to - reče Eleanor. - Primila sam dozu stvarnosti kad su me izvukli iz

stana i odveli u postaju. Neću se zalagati za njihove interese. Dakle, možeš li me odvesti odavde?- Ako si sigurna da tako želiš. Nećeš se moći predomisliti kad jednom odemo odavde.- Nikad neću biti sigurnija.Bosch je kimnuo glavom i odveo je na trijem.- Ovo je vaš sretan dan, momci - reče trojici gangstera. Zatim pogleda Edgara i reče: - Odlazimo odavde. Kasnije ću ti objasniti.Edgar samo kimne. Bosch je prišao braći Samoanaca, stavio im njihove lisičine i skinuo svoje i Edgarove. Kad je završio, podigao je ključ pred nosom manjega diva, a zatim ga bacio u bazen. Prišao je ogradi što se pružala iza166bazena i skinuo veliki štap na čijem se kraju nalazila mreža. Izvadio je svoj pištolj s dna bazena i pružio ga Eleanor. Potom se vratio do Gussieja, odjevenog posve u crno. Edgar je još uvijek stajao s njegove desne strane i držao pištolj uperen u čovjekovu sljepoočnicu.- Gotovo te nisam prepoznao bez smokinga, Gussie. Hoćeš li Joeyu Marksu prenijeti poruku?-Da. Što?- Jebi se. Samo mu to reci.- Neće mu se sviđati.- Zapravo me nije briga. Neka bude sretan da mu ovdje ne ostavljam tri trupla kao poruku. - Bosch pogleda Eleanor. - Želiš li ti nešto reći ili učiniti?Odmahnula je glavom.- Onda odlazimo odavde. Jedini je problem, Gussie, što nam nedostaju jedne lisičine. To je šteta za tebe.- Ima konopca u...Bosch ga je drškom pištolja tresnuo po nosu, drobeći kost koja je ostala cijela nakon njihovog prvog sukoba. Gussie je pao na koljena, a zatim se srušio prema naprijed tako da mu je lice tresnulo na pločice trijema.-Harry! Isuse!Edgar se doimao šokiranim iznenadnim nasiljem.Bosch ga samo pogleda i reče:- Idemo.Kad su stigli do Eleanorinog stana, Bosch je automobil dovezao skoro do vrata i otvorio prtljažnik.- Nemamo mnogo vremena - reče. - Jerry, ti ostani ovdje i pazi hoće li netko doći. Eleanor, prtljažnik možeš napuniti svime što onamo stane. To je otprilike sve što možeš ponijeti.Kimnula je glavom. Razumjela je. Las Vegas je za nju gotov. Više ne može ostati tu, ne nakon onoga što se dogodilo. Bosch se pitao zna li također da je sve to zbog njega. Njezin bi život još uvijek bio onakav kakvog je za sebe stvorila da on nije želio doprijeti do nje.Svi su izišli iz automobila, a Bosch je slijedio Eleanor u njezin stan. Trenutak je proučavala razvaljena vrata, ali joj je rekao da je to njegovo djelo.- Zašto?- Jer kad mi se nisi javila, pomislio sam... mislio sam nešto drugo. Opet je kimnula glavom. I to je razumjela.- Nema mnogo stvari - reče Eleanor, osvrnuvši se naokolo. - Nije mi stalo do većine ovih stvari. Vjerojatno neću uspjeti napuniti prtljažnik.Ušla je u spavaću sobu, izvadila stari kovčeg iz ormara i počela ga puniti odjećom. Kad ga je napunila, Bosch ga je odnio van i stavio u prtljažnik.167Vratio se u stan i vidio da Eleanor puni neku kutiju preostalom odjećom i drugim osobnim stvarima. U kutiju je stavila album za fotografije, a zatim je otišla u kupaonicu kako bi ispraznila ormarić za lijekove.U kuhinji je uzela jedino otvarač za boce i šalicu za kavu na kojoj je bila slika hotela Mirage.- Ovo sam kupila jedne večeri kad sam ondje dobila četiristo šezdeset tri dolara - rekla je. - Igrala sam za skupim stolom i previše sam uložila, ali dobila sam. Želim se toga sjećati. - Stavila je šalicu na vrh pune kutije i rekla: - To je sve. Sve što sam stekla u životu.Bosch ju je trenutak proučavao, a potom je kutiju odnio do automobila. Malo se pomučio kako bi je ugurao kraj kovčega. Kad je završio, okrenuo se kako bi joj doviknuo da moraju poći, ali ona je već stajala ondje i u rukama držala uokvirenu kopiju Noćnih ptica, slike Edwarda Hoppera. Držala ju je ispred sebe, poput štita.- Hoće li ovo stati?- Naravno. Pobrinut ćemo se da stane.Ispred Miragea Bosch je opet stao unutar kruga za poslužitelje i vidio kako se glavni poslužitelj mršti

kad je prepoznao automobil. Bosch je izišao, brzo pokazao čovjeku značku kako ne bi opazio da nije iz gradske policije, i dao mu dvadeset dolara.- Policijske stvari. Zadržat ću se najviše dvadeset, trideset minuta. Automobil mora ostati ovdje jer će nam se doista žuriti kad budemo odlazili.Novčanicu od dvadeset dolara u svojoj ruci čovjek je pogledao kao daje riječ o ljudskom izmetu. Bosch je posegnuo u džep, izvadio još jednu dvade-seticu i dao mu je.- U redu?- U redu. Ostavite mi ključeve.- Ne. Bez ključeva. Nitko ne smije taknuti automobil.Bosch je iz prtljažnika morao izvaditi sliku kako bi dosegao Eleanorin kovčeg i opremu za pištolj što ju je ondje držao. Potom je vratio sliku u prt-lj ažnik, zatvorio ga i odnio kovčeg unutra, odmahnuvši na vratarevu ponudu da mu pomogne. U predvorju je spustio kovčeg na pod i pogledao Edgara.- Jerry, hvala ti - reče. - Bio si ondje za mene, čovječe. Eleanor će se preodjenuti i ja ću je odmah odvesti na aerodrom. Vjerojatno ću se kasno vratiti. Dakle, najbolje da se u osam ujutro nađemo ovdje i pođemo na sud.- Siguran si da ne moram poći s tobom do aerodroma?- Ne, mislim da će biti u redu. Marks sad više ništa neće pokušavati. A budemo li imali sreće, Gussie se ionako neće probuditi još sat ili dva. Idem uzeti sobu.Ostavio je Eleanor s njim i pošao do recepcije. Nije morao čekati. Bilo je kasno. Nakon stoje recepcionaru dao svoju kreditnu karticu, pogledao je168Eleanor koja se opraštala s Edgarom. Pružio joj je ruku i ona ju je prihvatila, ali ga je tada zagrlila. Potom je Edgar nestao u mnoštvu u kockarnici. Eleanor je čekala dok nisu stigli u njegovu sobu prije nego što je progovorila.- Zašto večeras idem na aerodrom? Rekao si da najvjerojatnije više ništa neće pokušati.- Jer želim biti siguran da si izvan opasnosti. A sutra neću moći razmišljati o tome. Ujutro moram na sud, a zatim vozim Goshena u L.A. Moram znati da si na sigurnom.- Kamo ću poći?- Mogla bi poći u neki hotel, ali mislim da je bolje da pođeš u moj stan, sigurnije je. Sjećaš se gdje je?- Da. Skrene se gore s Mulhollanda?- Da. Woodrow Wilson Drive. Dat ću ti ključ. Pođi taksijem s aerodroma, a ja ću doći do sutra navečer.- Što dalje?- Ne znam. Smislit ćemo nešto.Sjela je na rub kreveta, a Bosch ga je zaobišao i spustio se kraj nje. Obujmio joj je ramena.- Ne znam bih li ponovno mogla živjeti u L.A.-u.- Smislit ćemo već nešto. Sagnuo se i poljubio je u obraz.- Nemoj me ljubiti. Moram se istuširati.Ponovno ju je poljubio, a zatim ju je povukao na krevet. Ovoga su puta drukčije vodili ljubav. Bili su nježniji, sporiji. Pronašli su ritam jedno drugoga.Kasnije se Bosch prvi istuširao, a dok se Eleanor tuširala, on je krpom i uljem iz svoje opreme za održavanje oružja očistio Glock koji je bio u bazenu. Nekoliko je puta provjerio radi li kako treba. Zatim je spremnik napunio novim streljivom. Pošao je do ormara i s police uzeo plastičnu vrećicu za prljavo rublje. Unutra je stavio pištolj i gurnuo ga ispod hrpe odjeće u Eleanorinom kovčegu.Nakon tuširanja, Eleanor je odjenula žutu pamučnu ljetnu haljinu i splela kosu u pletenicu. Bosch je volio gledati kako to vješto radi. Kad je bila spremna, zatvorio je kovčeg pa su izišli iz sobe. Glavni je poslužitelj prišao Boschu dok je stavljao kovčeg u prtljažnik.- Idući put, neka trideset minuta bude trideset minuta, a ne jedan sat.- Ispričavam se zbog toga.- To mi ništa ne znači. Mogao sam ostati bez posla, čovječe.Bosch gaje ignorirao i ušao u automobil. Putem do aerodroma pokušao je misli složiti u jasne rečenice koje bi joj mogao reći, ali mu to baš nije uspijevalo. Njegove su emocije bile previše zbrkane.- Eleanor - najzad reče. - Za sve ovo što se dogodilo, ja sam kriv. Želio bih se na neki način iskupiti.169Ispružila je ruku i spustila je na njegovo bedro. Pokrio ju je svojom. Ništa nije rekla.Bosch je na aerodromu parkirao ispred terminala kompanije Southwest i izvadio njezin kovčeg iz prtljažnika. Vlastiti pištolj i značku zaključao je u prtljažniku kako bi bez problema prošao kroz detektor metala.Bio je još samo jedan let za L.A., za dvadeset minuta. Bosch joj je kupio kartu i čekirao kovčeg. Pištolj neće predstavljati nikakav problem ako je prtljaga čekirana. Potom ju je otpratio do terminala gdje se već nalazio red ljudi koji su odlazili prema prolazu kojim će stići do aviona.

Skinuo je ključ kuće s privjeska, dao joj ga i rekao joj točnu adresu.- Nije isto kako ti je možda ostalo u sjećanju - reče. - Stara je kuća stradala u potresu. Ponovno je izgrađena, ali nije još sasvim gotova. Ali bit će u redu. Plahte, ovaj, vjerojatno sam ih trebao oprati prije nekoliko dana. ali nisam imao vremena. Čiste su u ormaru na hodniku.Nasmiješila se.- Ne brini, snaći ću se.- Ovaj, slušaj, kao što sam ranije rekao, mislim da se više ne moraš zabrinjavati, ali za svaki slučaj imaš Glock u kovčegu. Zato sam ga čekirao- Očistio si ga dok sam se tuširala, zar ne? Učinilo mi se da osjećam miris ulja kad sam izišla.Kimnuo je glavom.- Hvala, ali mislim da mi ipak neće trebati.- Vjerojatno neće.Pogledala je red ljudi. Posljednji su putnici nestajali u prolazu. Morala je poći.- Veoma si dobar prema meni, Harry. Hvala ti. Namrštio se.- Ne dovoljno dobar. Ne dovoljno da bih se za sve iskupio. Podigla se na prste i poljubila ga u obraz.- Zbogom, Harry.- Zbogom, Eleanor.Gledao je kako predaje svoju kartu i prolazi kroz vrata prema prolazu Nije se osvrnula, a tihi glas duboko u njemu šaptao mu je da ju možda više nikad neće vidjeti. No prekinuo ga je i vratio se kroz gotovo prazan terminal. Većina automata stajala je nijema i ignorirana. Boscha je preplavio snažan osjećaj usamljenosti.Jedini problem u jutarnjem postupku na sudu nastao je prije nego šte su uopće počeli, kad je Weiss izišao iz pritvora nakon što je razgovarao : svojim klijentom i brzo pošao hodnikom u potragu za Boschom i Edgaroc Našao ih je u razgovoru s Lipsonom, lokalnim tužiteljem koji će vodili saslušanje o izručenju. Gregson nije doputovao u Las Vegas. Weiss i Lipsc170uvjerili su ga da se Luke Goshen neće protiviti izručenju i povratku u Kali-forniju.- Detektive Bosch? - reče Weiss. - Upravo sam razgovarao sa svojim klijentom i on me zamolio da mu prije saslušanja pribavim neke informacije. Rekao je da želi odgovor prije nego što se odrekne podnošenja prigovora na izručenje. Ne znam o čemu je tu riječ, ali se nadam da niste kontaktirali mojega klijenta.Bosch je na lice navukao zabrinut, ali ipak zbunjen izraz.- Što želi znati?- Samo ga zanima kako je sinoć prošlo, što god to značilo. Želio bih znati što se događa.- Samo mu recite da je sve u redu.- Što je u redu, detektive?- Ako vam vaš klijent želi reći, može to učiniti. Samo prenesite poruku. Weiss je ljutito otišao, zaputivši se natrag prema vratima pritvora. Bosch je pogledao na sat. Bilo je pet minuta do devet, a smatrao je dasudac neće doći u sudnicu točno u devet. Nitko od njih nikad nije točno dolazio. Posegnuo je u džep i izvadio kutiju cigareta.- Idem van popušiti cigaretu - rekao je Edgaru.Bosch se spustio dizalom i izišao ispred zgrade suda. Vani je bilo toplo, te je zaključio da će to biti još jedan sparan dan. Toje gotovo bilo zajamčeno u Las Vegasu u rujnu. Bilo mu je drago što će uskoro otići. No znao je da će vožnja kroz pustinju po najvećoj vrućini biti naporna.Nije opazio Mickeyja Torrina sve dok mu se odvjetnik nije sasvim približio. On je također pušio cigaretu prije ulaska u zgradu suda gdje će se baviti mafrjaškim pravnim interesima. Bosch je kimnuo glavom na pozdrav, što je učinio i Torrino.- Pretpostavljam da ste već čuli. Nema nagodbe. Torrino se osvrnuo naokolo kako bi vidio motri li ih netko.- Ne znam o čemu govorite, detektive.- Da, znam. Vi ljudi nikad ništa ne znate.- Znam jedno, a to je da griješite u ovom slučaju. Ako vam je uopće stalo do takvih stvari.- Ne bih rekao. Barem ne kad je riječ o velikoj slici. Možda nemamo onoga koji je pucao, ali imamo čovjeka koji je to organizirao. A sredit ćemo i čovjeka koji je to naredio. Tko zna, možda ćemo srediti cijelu Ekipu. Za koga ćete onda raditi, odvjetnice? To jest, ako i vas ne sredimo.Torrino se podsmjehnuo i odmahnuo glavom, kao da ima posla s glupavim djetetom.- Nemate pojma u što ste se uvalili. Neće vam uspjeti. Imat ćete sreće ako uspijete zadržati Goshena. U najboljem slučaju, imate samo njega. To je sve.- Znate, Lucky neprestano priča da je sve to namještaljka. On, naravno, misli da smo mu mi to

namjestili, a ja znam da su to gluposti. Ali neprestano171mislim, što ako je to doista namještaljka? Želim reći, moram priznati da je teško shvatiti zašto je zadržao pištolj, premda sam tijekom rada u policiji vidio još gluplje poteze. No ako je doista riječ o namještaljci, a mi to nismo učinili, tko jest? Zašto bi Joey Marks namjestio vlastitom čovjeku ako će se taj čovjek samo okrenuti i uperiti prstom u Joeya? To nema smisla. Barem što se tiče Joeya. No tada sam počeo razmišljati, što ako je netko Joeyeva desna ruka, recimo njegov odvjetnik, te želi biti velika zvjerka, onaj koji odlučuje o svemu? Shvaćate o čemu govorim? To bi bio zgodan način da se istodobno riješite najbližeg suparnika i Joeya. Kako vam se to čini, odvjetnice?- Ako ikad ikome ponovite tu besmislenu priču, bit će vam veoma, veoma žao.Bosch korakne prema njemu tako da se između njihovih lica nalazilo jedva tridesetak centimetara prostora.- Ako mi ikad ponovno zaprijetite, vama će biti veoma, veoma žao. Ako se ikad nešto ponovno dogodi Eleanor Wish, tebe ću smatrati osobno odgovornim, klipane, a žao nije prava riječ za ono kako bi se tada osjećao.Torrino se odmaknuo korak natrag, izgubivši u nadmetanju volja. Bez riječi se udaljio od Boscha i zaputio prema ulazu u zgradu suda. Kad je otvorio teška ostakljena vrata, pogledao je natrag prema Boschu, a potom je nestao u zgradi.Kad se Bosch vratio na drugi kat, naletio je na Edgara koji je žurno izlazio iz sudnice, a slijedili su ga Weiss i Lipson. Bosch je pogledao uru na zidu. Bilo je devet i pet.- Harry, gdje si bio, popušio si cijelu kutiju? - upita Edgar.- Što se dogodilo?- Gotovo je. Odrekao se prava na prigovor. Moramo dovesti automobil i poći po njega. Dobit ćemo ga za petnaest minuta.- Detektivi? - reče Weiss. - Želim znati svaku pojedinost o tome kako ćete preseliti mojega klijenta i koje ste mjere predostrožnosti poduzeli.Bosch je spustio ruke na Weissova ramena i povjerljivo se nagnuo prema njemu. Stajali su pred dizalima.- Prva mjera predostrožnosti je ta da baš nikome nećemo reći kako ni kada se vraćamo u L.A. To uključuje i vas, gospodine Weiss. Samo trebate znati da će sutra ujutro biti na Gradskom sudu L.A.-a radi čitanja optužnice.- Čekajte malo. Ne možete...- Da, možemo, gospodine Weiss - rekao je Edgar kad su se otvorila vrata dizala. - Vaš se klijent odrekao prava stavljanja prigovora na izručenje i za petnaest minuta bit će pod našom paskom. Nećemo davati nikakve podatke o osiguranju, ni ovdje, ni ondje, niti na putu onamo. A sada. ako biste nas ispričali.172Ostavili su ga ondje i ušli u dizalo. Dok su se vrata zatvarala, Weiss im je viknuo nešto o tome kako ne smiju razgovarati s njegovim klijentom sve dok se on ne sastane sa svojim odvjetnikom u Los Angelesu.Pola sata kasnije gledali su Strip u retrovizoru i vozili prema otvorenoj pustinji.- Pozdravi se, Lucky - reče Bosch. - Nećeš se vratiti ovamo. Goshen ništa nije rekao, pa gaje Bosch pogledao u retrovizoru. Krupanje čovjek mrzovoljno sjedio straga, a ruke su mu bile lisičinama pričvršćene za težak lanac koji mu je obavijao struk. Pogledao je Boscha, a njemu se na trenutak učinilo da u njegovim očima vidi isti izraz kao i onda u spavaćoj sobi, kad se na trenutak zaboravio prije nego što se opet uspio zatvoriti u sebe.- Samo vozi - rekao je kad se pribrao. - Nećemo ovdje razgovarati. Bosch je pogledao cestu i nasmiješio se.- Možda ne sada, ali hoćemo. Razgovarat ćemo.1735.Kad su Bosch i Edgar odlazili iz glavnog muškog zatvora u središtu Los Angelesa, oglasio se Boschov dojavljivač pa je pogledao broj. Nije ga prepoznao, ali pozivni 485 ukazivao je na to da ga zove netko iz Parker centra. Izvadio je mobitel iz aktovke i nazvao. Javila se poručnica Billets.- Detektive, gdje ste?Njezin službeni ton rekao mu je da zacijelo nije sama. Činjenica da ga je zvala iz Parker centra umjesto iz detektivskog ureda u Hollywoodu govorila je da je nešto pošlo po zlu.- U muškom zatvoru. Što se događa?- Je li Luke Goshen s vama?- Ne, upravo smo ga ovdje ostavili. Zašto, što je bilo?

- Dajte mi broj uhidbenog naloga.Bosch je trenutak oklijevao, ali je tada bradom pridržao mobitel dok je ponovno otvarao aktovku i tražio broj. Pročitao ga je poručnici i opet pitao što se događa. Ponovno je ignorirala pitanje.- Detektive - reče - želim da odmah dođete u Parker. Dvorana za sastanke na petom katu.Peti kat pripadao je administraciji. Ondje se također nalazio Odjel unutrašnje kontrole. Bosch je još malo oklijevao, a potom je odgovorio.- Svakako, Grace. Želiš li i Jerryja?- Recite detektivu Edgaru neka se vrati u hollywoodsku postaju. Ondje ću kontaktirati s njim.- Imamo samo jedan automobil.- Onda mu recite neka uzme taksi i stavi na račun. Požurite, detektive Čekamo vas ovdje.- Mi? Tko čeka?Tada je spustila slušalicu, a Bosch je trenutak samo zurio u telefon.174- Što je? - upita Edgar.- Ne znam.Bosch je izišao iz dizala u pusti hodnik na petom katu i pošao prema dvorani za sastanke. Znao je da se nalazi iza posljednjih vrata prije ulaza u ured šefa policije, na kraju hodnika. Požutjeli linoleum nedavno su glancali. Dok je spuštene glave hodao prema svojoj sudbini, vidio je vlastiti mračni odraz na podu.Vrata dvorane za sastanke bila su otvorena, a kad je Bosch ušao, sve su se oči okrenule prema njemu. Ugledao je poručnicu Billets i kapetana Le-Valleyja iz hollywoodske postaje, kao i poznata lica zamjenika šefa Irvina Irvinga te čovjeka iz Odjela unutrašnje kontrole po imenu Chastain. No, ostalu četvoricu muškaraca koji su sjedili oko dugog stola Bosch nikad ranije nije vidio. Unatoč tome, po njihovim konzervativnim sivim odijelima zaključio je da su savezni agenti.- Detektive Bosch, sjednite - reče Irving.Irving je ustao, ravan poput šipke u tijesnoj odori. Kupola njegove obrijane glave blistala je na fluorescentnoj svjetlosti. Pokazao je prema slobodnoj stolici na čelu stola. Bosch je izvukao stolicu i polako sjeo, a glavom su mu jurile misli. Znao je da ovoliko činova i saveznih agenata ne može biti ovdje samo zbog njegove veze s Eleanor Wish. Nešto se drugo događa, a to ima nekakve veze s njim. Inače bi mu poručnica rekla neka dovede i Edgara.- Tko je umro? - upita Bosch.Irving je ignorirao pitanje. Kad je Bosch pogledao preko stola na lijevu stranu, prema licu poručnice Billets, ona je okrenula glavu.- Detektive, moramo vam postaviti neka pitanja u vezi vašeg istraživanja u slučaju Aliso - reče Irving.- Kako glase optužbe? - reče Bosch.- Nema nikakvih optužbi - mirno odgovori Irving. - Samo moramo raščistiti neke stvari.- Tko su ovi ljudi?Irving je predstavio četvoricu neznanaca. Bosch je imao pravo, bili su savezni agenti: John Samuels, pomoćnik državnog javnog tužitelja dodijeljen jedinici za borbu protiv organiziranog kriminala, i tri agenta FBI-a iz tri različita terenska ureda. John O'Grady iz L.A.-a, Dan Ekeblad iz Las Vegasa i Wendell Werris iz Chicaga.Nitko nije pružio ruku Boschu, nitko nije čak ni kimnuo glavom. Samo su zurili u Boscha s izrazom prezira u očima. Budući da su to bili savezni agenti, njihova nesklonost PLA-u bila je sasvim normalna. Bosch još uvijek nije shvaćao što se tu događa.- U redu - reče Irving. - Najprije ćemo raščistiti neke stvari. Prepustit ću riječ gospodinu Samuelsu.175Samuels prijeđe rukom niz debele crne brkove i nagne se naprijed. Sjedio je na suprotnom kraju stola od Boscha. Pred njim na stolu nalazio se žuti blok za pisanje, ali je bio predaleko da bi Bosch vidio što ondje piše. U lijevoj je ruci držao nalivpero, koje mu je pomagalo da se ne izgubi u svojim bilješkama. Pogledao je u bilješke i počeo:- Počnimo s vašim pretraživanjem kuće Lukea Goshena u Las Vegasu- reče Samuels. - Tko je točno našao vatreno oružje za koje se kasnije utvrdilo da je njime ubijen Anthony Aliso?Bosch je stisnuo oči. Ponovno je pokušao pogledati poručnicu Billets, ah njezine su oči bile uprte u stol. Dok je pogledom prelazio po ostalim licima, opazio je kako se Chastain podrugljivo smješka. Ništa čudno. Bosch se već ranije sukobio s njim. Medu mnogima u policiji poznat je kao Prihvaćeni Chastain. Kad se protiv nekog policajca podignu optužbe, istraga Odjela unutrašnje kontrole i saslušanje Pravnog povjerenstva mogu završiti na dva načina: optužbe se prihvaćaju ili se proglašavaju neutemeljenima. Chastain je imao visok postotak prihvaćenih slučajeva, a po tome je dobio nadimak što ga je nosio poput odlikovanja.

- Ako je ovdje riječ o policijskoj istrazi, mislim da imam pravo na zastupnika - reče Bosch. - Ne znam o čemu se radi, ali znam da vam ništa ne moram reći.- Detektive - reče Irving. Gurnuo je list papira preko stola do Boscha.- Ovo je potpisani nalog šefa policije koji kaže da morate surađivati s ovim ljudima. Ako to odbijete, bit ćete odmah suspendirani, bez plaće. Tada će vam biti dodijeljen sindikalni zastupnik.Bosch je pogledao papir. To je bio obrazac kakve je već nekoliko puta dobio. Sve je to dio načina na koji čovjeka stjeraju u kut, do točke kad mora razgovarati s njima ili neće imati što jesti.- Ja sam našao pištolj - reče Bosch, ne podigavši pogleda s papira. -Nalazio se u kupaonici, zamotan u plastičnu vrećicu i skriven između vodo-kotlića i zida. Netko je rekao da su mafijaši u Kumu to radili. U filmu. Alija se toga ne sjećam.- Jeste li bili sami kad ste ondje navodno našli oružje?- Navodno? Zar tvrdite da nije bilo ondje?- Samo odgovorite na pitanje, molim vas.Bosch s gnušanjem odmahne glavom. Nije znao što se događa, ali se činilo gorim no što je zamišljao.- Nisam bio sam. Kuća je bila puna policajaca.- Jesu li bili s vama u kupaonici? - upita O'Grady.Bosch gaje samo pogledao. Bio je barem deset godina mlađi od Boscha. uredan i dotjeran u skladu sa željama FBI-a.- Mislio sam da će ispitivanje voditi gospodin Samuels - reče Irving.- Hoću - reče Samuels. - Je li netko od tih policajaca bio s vama u kupaonici kad ste našli pištolj?176- Nije. Čim sam ugledao oružje, pozvao sam pozornika iz spavaće sobe da pogleda, prije nego što sam taknuo pištolj. Ako je ovdje riječ o tome da Goshenov odvjetnik govori da sam podmetnuo pištolj, to su gluposti. Pištolj je bio ondje, a osim toga, imamo dovoljno dokaza protiv njega i bez pištolja. Imamo motiv, otiske... zašto bih podmetnuo pištolj?- Da biste imali siguran slučaj - reče O'Grady. Bosch s gađenjem otpuhne kroz nos.- Tipično je za FBI da sve ostavi i počne proganjati policajca iz L.A.-a jer je neki ljigavi gangster podigao buku. Što je, zar sada daju godišnje bonuse ako sredite nekog policajca? Dvostruko ako je policajac iz L.A.-a? Jebi se, O'Grady. U redu?-Da, može. Samo odgovorite na pitanja.- Onda ih postavite.Samuels kimne glavom, kao da je Bosch osvojio bod, a zatim pomakne nalivpero malo niže u svojem bloku.- Znate li - upita - je li neki drugi policajac ulazio u kupaonicu prije vašeg pretraživanja i pronalaženja pištolja?Bosch se pokušao sjetiti, zamišljajući kretanje policajaca iz Las Vegasa po kući. Bio je siguran da nitko nije ulazio u kupaonicu, osim da na brzinu pogleda skriva li se netko ondje.- Ne mogu biti posve siguran - reče. - Ali sumnjam. Ako netko i jest ušao, nije imao dovoljno vremena za podmetanje pištolja. Oružje je već bilo ondje.Samuels ponovno kimne glavom, pogleda svoj blok za pisanje, a zatim Irvinga.- Šefe Irving, mislim da će to zasad biti dovoljno. Zahvalni smo vam na pomoći. Vjerujem da ćemo uskoro ponovno razgovarati.Samuels je počeo ustajati.- Čekajte malo - reče Bosch. - To je sve? Jednostavno ćete ustati i otići? Koji se vrag ovdje događa? Zaslužujem objašnjenje. Tko se žalio, Goshenov odvjetnik? Jer ću se i ja žaliti.- Vaš zamjenik šefa može razgovarati s vama o tome, ako bude želio.- Ne, Samuels. Vi mi recite. Vi postavljate pitanja, pa sad možete i odgovoriti na neka.Samuels je trenutak lupkao nalivperom po bloku i promatrao Irvinga. Irving je raširio ruke, pokazujući mu da sam mora odlučiti. Samuels se tada nagnuo naprijed i prezirno pogledao Boscha.- Ako inzistirate na objašnjenju, dat ću vam ga - reče. - Naravno, ne mogu vam sve reći.- Isuse, zašto jednostavno ne kažete što se događa? Samuels je pročistio grlo prije nego što je nastavio.- Prije otprilike četiri godine, u zajedničkoj akciji FBI-a iz Chicaga, Las Vegasa i Los Angelesa, započela je operacija koju smo nazvali Operacija telegraf. U operaciji je sudjelovalo malo ljudi, ali je cilj bio velik. Naš je cilj177bio Joseph Marconi i preostali krakovi mafijaškog utjecaja u Las Vegasu. Trebalo nam je više od osamnaest mjeseci, ali uspjeli smo nekoga ubaciti u njihove redove. Imali smo agenta unutra. Tijekom dvije godine otkako smo to postigli, agent se uspio popeti do istaknutog mjesta u organizaciji Jose-pha Marconija, takvog gdje je uživao potpuno povjerenje naše konačne mete. Smatramo da smo trebali još

četiri do pet mjeseci do završetka operacije i obraćanja istražnoj poroti radi podizanja optužnice protiv više od dvanaest visoko pozicioniranih pripadnika Cosa Nostre u tri grada, da i ne spominjem cijeli niz provalnika, varalica u kockarnicama, policajaca, sudaca, odvjetnika, pa čak i nekoliko marginalnih igrača kakav je bio Anthony N. Aliso. Osim toga, uvelike zahvaljujući naporima tog tajnog agenta i prisluškivačima za koje smo dobili odobrenje na temelju njegovih otkrića, sad mnogo bolje razumijemo sofisticiranost i stvaran domet organiziranog kriminala kakav je Marconijev.Samuels je govorio kao da je na tiskovnoj konferenciji. Trenutak je šutio da dođe do daha. Ali nije skidao pogleda s Boscha.- Taj tajni agent zove se Roy Lindell. Zapamtite to ime jer će postati slavan. Nijedan drugi agent nije tako dugo izdržao medu kriminalcima, niti je došao do tako važnih rezultata. Zacijelo ste opazili da sam to rekao u prošlom vremenu. Više nije medu njima, detektive Bosch. A to možemo vama zahvaliti. Ime kojim se Roy služio dok je bio ubačen u organizaciju glasi Luke Goshen. Lucky Luke Goshen. Zato vam želim zahvaliti što ste zajebali završetak izvrsno organiziranog i važnog slučaja. O, ipak ćemo srediti Marconija i sve ostale, zahvaljujući onome što nam je Roy pribavio, ali sad je sve to uprskao jedan... vi.Bosch je osjećao kako u njemu raste gnjev, ali je nastojao ostati miran i govoriti bezizražajnim glasom.- Dakle, vaša pretpostavka je, ne, vaša optužba je da sam ja podmetnuo pištolj. Pa, griješite. Posve ste na krivom putu. Trebao bih biti bijesan i uvrijeđen, ali s obzirom na situaciju mogu razumjeti vašu pogrešku. Ali umjesto da prstom pokazujete na mene, možda biste trebali malo bolje pogledati svojeg čovjeka Goshena, ili kako se već zove. Možda biste se trebali pitati niste li ga predugo ostavili među kriminalcima. Jer taj pištolj nije podmetnut. Vi...- Da se niste usudili! - plane O'Grady. - Da se niste usudili ni riječi reći protiv njega. Vi, vi ste tek običan nepokorni policajac! Znamo za vas, Bosch, o svemu što nosite na duši. Ovaj ste put pretjerali. Ovaj ste put pogrešnom čovjeku podmetnuli dokaze.- Povlačim ono što sam rekao - reče Bosch, još uvijek mirno. - Uvrijeđen sam. Bijesan sam. Dakle, jebite se, O'Grady. Tvrdite da sam ja podmetnuo pištolj. Dokažite. Ali prije toga valjda morate dokazati da sam ja taj koji je Tonyja Alisa strpao u onaj prtljažnik. Inače, kako bih, dovraga, imao pištolj što ga treba podmetnuti?- Polako. Mogli ste ga naći u grmlju uz onu prokletu požarnu cestu. Već znamo da ste ga sami pretraživali. Mi...178- Gospodo - upadne Irving.-... ćemo vas srediti zbog ovoga, Bosch.- Gospodo!O'Grady je zatvorio usta i svi su pogledali Irvinga.- Ovo nam izmiče iz ruku. Završavam ovaj sastanak. Dovoljno je reći da će se provesti unutrašnja istraga i...- Mi ćemo provesti vlastitu istragu - reče Samuels. - U međuvremenu, moramo smisliti kako ćemo spasiti našu operaciju.Bosch gaje s nevjericom pogledao.- Zar ne razumijete? - reče. - Nema nikakve operacije. Vaša glavna zvijezda je ubojica. Predugo ste ga ostavili unutra, Samuels. Preobratio se, postao je jedan od njih. Ubio je Tonyja Alisa po želji Joeya Marksa. Njegovi su otisci bili na tijelu. Pištolj je pronađen u njegovoj kući. Ne samo to, čak nema ni alibija. Nikakvog. Rekao mi je da je cijelu noć proveo u uredu, ali ja znam da nije bio ondje. Izišao je, a imao je dovoljno vremena da dođe ovamo, obavi posao i vrati se. - Bosch je žalosno odmahnuo glavom i tihim glasom završio: - Slažem se s vama, Samuels. Vaša je operacija sad uprskana. Ali ne zbog mene. Vi ste tog čovjeka predugo ostavili u pećnici. Ispekao se. Vi ste njime upravljali. Vi ste zajebali.Sad je Samuels odmahnuo glavom i tužno se nasmiješio. Tada je Bosch shvatio da to nije sve. Postoji još nešto. Samuels je okrenuo stranicu svojega bloka i pročitao jednu bilješku.- Obdukcijom je utvrđeno da je vrijeme smrti između jedanaest uvečer u petak i dva ujutro u subotu. Je li to točno, detektive Bosch?- Ne znam kako ste dobili izvještaj jer ga ni ja još nisam vidio.- Je li vrijeme smrti između jedanaest i dva? -Da.- Imaš li one dokumente, Dane? - Samuels upita Ekeblada. Ekeblad je izvadio nekoliko presavijenih listova papira iz unutrašnjegdžepa sakoa i pruži ih Samuelsu. Samuels ih je raširio, pogledao sadržaj i sve dobacio preko stola Boschu. On ih je uzeo, ali nije pogledao o čemu je riječ. Gledao je Samuelsa.- Tu imate kopije stranice iz dnevnika istraživanja i izvještaja o razgovoru što ih je u utorak ujutro pripremio agent Ekeblad. Također imate dvije izjave pod prisegom, od agenta Ekeblada i Phila

Colberta, koji će nam se uskoro pridružiti. Ako to pogledate, vidjet ćete da je u petak u ponoć agent Ekeblad sjedio za volanom svog službenog vozila, na stražnjem parkiralištu kluba Caesar's, odmah kraj Industrijske ceste. Njegov partner Colbert sjedio je kraj njega, a na stražnjem sjedalu bio je agent Roy Lindell. - Trenutak je zastao, a Bosch je pogledao papire što ih je imao u rukama. - To je bio Royev mjesečni sastanak. Davao je podatke. Rekao je Ekebladu i Colbertu da je baš te večeri četiristo osamdeset tisuća dolara gotovine, iz Marconi-jevih različitih poslova, stavio u aktovku Anthonyja Alisa i poslao ga natrag u L.A. da opere taj novac. Usput rečeno, također je spomenuo da je Tony179bio u klubu, malo je previše popio i zaboravio na lijepo ponašanje prema djevojkama. U svojoj ulozi snagatora Joeya Marksa i upravitelja kluba, morao je biti grub s Tonyjem. Jednom ga je udario i naguravao se s njim, uhvativši ga za ovratnik. Mislim da ćete se složiti da to objašnjava kako su njegovi otisci prstiju nađeni na jakni žrtve, kao i modricu na licu. Bosch još uvijek nije podigao pogled s dokumenata.- Osim toga, imali su o mnogočemu razgovarati, detektive Bosch. Roy se ondje zadržao devedeset minuta. Nikako nije mogao stići u Los Angeles i ubiti Tonyja Alisa prije dva ujutro. Tek toliko da ne biste pomislili da su sva tri agenta umiješana u umorstvo, morate znati da su sastanak pratila još četiri agenta. Nalazili su se u automobilu koji je, iz sigurnosnih razloga, također bio ondje parkiran. - Samuels je trenutak pričekao, a zatim je zaključio svoje izlaganje. - Nemate slučaj. Otisci se mogu objasniti, a čovjek za kojeg vi tvrdite da je počinitelj, sjedio je s dvojicom agenata FBI-a više od petsto kilometara dalje od mjesta zločina. Ništa nemate. Ne, zapravo, to nije točno. Nešto ipak imate. Podmetnuti pištolj, to imate.Kao na dani znak, otvorila su se vrata iza Boscha te je čuo korake. Zagledavši se u dokumente pred sobom, Bosch se nije okrenuo kako bi vidio tko je ušao sve dok nije osjetio stisak nečije ruke na ramenu. Podigao je glavu i zagledao se u lice specijalnog agenta Roya Lindella. Smiješio se, a stajao je kraj još jednog agenta za kojega je Bosch pretpostavio da je Eke-bladov partner, Colbert.- Bosch - reče Lindell - dugujem vam šišanje.Bosch je ostao bez riječi kad je ondje ugledao čovjeka kojega je upravo ostavio u pritvoru, ali se brzo pribrao. Irving i poručnica već su znali za sastanak na parkiralištu, pročitali su zaprisegnute izjave i povjerovali su u alibi. Odobrili su puštanje Lindella. Zato je poručnica Billets zatražila broj uhidbenog naloga kad se Bosch javio na njezin poziv.Bosch je skrenuo pogled s Lindella na Irvinga i poručnicu Billets.- Vi vjerujete u to, zar ne? Mislite da sam pištolj našao negdje u grmlju i podmetnuo ga samo da bismo imali siguran slučaj.Uslijedilo je oklijevanje dok su oboje prepuštali riječ onom drugom. Na koncu je progovorio Irving.- Jedino u što smo sigurni je da to nije bio agent Lindell. Njegova je priča čvrsta. O svemu ostalome ne želim se izjašnjavati.Bosch je pogledao Lindella, koji je još uvijek stajao.- Zašto mi niste rekli da ste savezni agent, onda kad smo bili sami u onoj sobi u policijskoj postaji?- Što mislite? Koliko sam ja znao, vi ste bili taj koji je podmetnuo pištolj u moju kupaonicu. Zar sam vam jednostavno trebao reći da sam agent i sve bi nakon toga bilo u redu? Da, svakako.- Morali smo prihvatiti igru, Bosch, vidjeti što ćete poduzeti i pobrinuti se da Roy u jednom komadu iziđe iz onog pritvora - reče O'Grady. - Nakon toga, bili smo šesto metara iznad vas i šesto metara iza vas, cijelim putem kroz180pustinju. Čekali smo. Pola nas okladilo se da ste se nagodili s Joeyem Mark-som. Znate, za malo love?Sad su ga izazivali. Bosch je odmahnuo glavom. Činilo se da mu jedino to preostaje.- Zar vi ljudi ne shvaćate što se događa? - reče. - Vi ste ti koji su se nagodili s Joeyem Marksom. Samo što toga niste svjesni. Poigrava se s vama. Isuse! Ne mogu vjerovati da ovdje sjedim i da se ovo doista događa.- Kako se on poigrava s nama? - pitala je poručnica Billets, što je bio prvi znak da možda nije posve prešla na suprotnu stranu.Bosch je odgovorio, gledajući Lindella.- Zar vam nije jasno? Otkrili su vas. Znali su da ste agent. Zato su sve ovo namjestili.Ekeblad prezirno otpuhne kroz nos.- Oni se ne bave namještanjem stvari, Bosch - reče Samuels. - Da su zaključili da je Roy doušnik, jednostavno bi ga odveli u pustinju i zatrpali u pijesak. Kraj prijetnje.- Ne, jer ovdje ne govorimo o doušniku. Riječ je o tome da su točno znali da je on agent, a ta im spoznaja nije dopuštala da ga jednostavno odvezu u pustinju. Ne agenta FBI-a. Da su to učinili, sa svih bi se strana obrušili na njih. Ne, dakle, razradili su plan. Znaju daje među njima dvije godine i zna

više nego dovoljno da ih sve sredi. Ali ne mogu ga jednostavno ubiti. Ne agenta. Zato ga moraju neutralizirati, zablatiti. Prikazati ga kao da je prešao na njihovu stranu, kao da je jednako loš. Kad bude svjedočio, dokrajčit će ga ubojstvom Tonyja Alisa. Navesti će porotu na pomisao da bi obavio naručeno ubojstvo samo da bi zadržao svoje pokriće. Uspiju li porotu uvjeriti u to, mogu iz sudnice izići kao slobodni ljudi.Bosch je mislio da je posijao sjeme prilično uvjerljive priče, premda ju je ovako na brzinu sklepao. Ostali su ga nekoliko trenutaka promatrali bez riječi, ali se tada javio Lindell.- Imate previše dobro mišljenje o njima, Bosch - reče. - Joey nije tako pametan. Poznajem ga. Nije toliko pametan.- Što je s Torrinom? Zar tvrdite da on nije mogao smisliti tako nešto? Meni je palo na pamet dok ovdje sjedim. Tko zna koliko je on imao vremena nešto smisliti? Odgovorite mi na jedno pitanje, Lindell. Je li Joey Marks znao da se porezna služba okomila na Tonyja Alisa, daje dobio obavijest o reviziji?Lindell je oklijevao i pogledao Samuelsa da vidi smije li odgovoriti. Bosch je osjećao kako mu znoj izazvan očajanjem izbija po vratu i leđima. Znao je da ih mora uvjeriti, ili će iz ove sobe izići bez svoje značke. Samuels kimne glavom Lindellu.- Ako je znao, meni nije rekao - reče Lindell.- Pa, možda je u tome stvar - reče Bosch. - Možda je znao, ali vam nije rekao. Joey je znao da ima problem s Alisom, ali je također nekako saznao181da ste vi još veći problem. On i Torrino su tada sve ovo smislili kako bi mogli jednim udarcem ubiti dvije muhe.Uslijedila je još jedna stanka, ali je Samuels odmahnuo glavom.- To se ne uklapa, Bosch. Veoma je nategnuto. Osim toga, mi imamo sedamsto sati kaseta. Na njima ima dovoljno materijala za osudu Joeya a da Roy uopće ne svjedoči.- Kao prvo, možda nisu znali da postoje snimke - reče poručnica Billets. - A kao drugo, čak i ako su znali, to je plod s otrovnog stabla. Ne biste imah snimke bez agenta Lindella. Želite li ih koristiti na sudu, morate koristiti i njega. Unište li njega, uništit će i snimke.Poručnica je očito prešla na Boschovu stranu, a to mu je pružilo nadu. To je također Samuelsu pokazalo daje sastanak završen. Pokupio je svoj blok za pisanje i ustao.- Dakle - reče -vidim da ovdje nećemo napredovati. Poručnice, slušate očajnog čovjeka. Mi to ne moramo. Šefe Irving, ne zavidim vam. Imate problem i morate nešto poduzeti. Ako u ponedjeljak saznam da Bosch još uvijek nosi svoju značku, onda ću se obratiti istražnom sudu i zatražiti podizanje optužnice protiv njega, zbog namještanja dokaza i kršenja ljudskih prava Roya Lindella. Također ću zahtijevati da naš Odjel za ljudska prava razmotri svako uhićenje što ga je ovaj čovjek obavio u proteklih pet godina. Pokvareni policajac nikad samo jednom ne podmeće dokaze, šefe. To je navika.Samuels je zaobišao stol i krenuo prema vratima. Ostali su također ustali i pošli za njim. Bosch je poželio skočiti na noge i zadaviti ga, ali je uspio odglumiti smirenost. Njegove su tamne oči slijedile Samuelsa dok je hodao prema vratima. Nijednom nije pogledao Boscha. No prije nego stoje izišao, još se jednom obratio Irvingu.- Posljednje što bih želio je iznositi u javnost vaše prljavo rublje, šefe. Ali ako sami to ne riješite, nećete mi ostaviti drugu mogućnost.Nakon tih riječi, savezni su agenti izišli, a oni koji su ostali dugi su trenutak sjedili u tišini, slušajući zvuk koraka što je dopirao iz hodnika. Bosch pogleda poručnicu Billets i kimne glavom.- Hvala, poručnice.- Na čemu?- Na zalaganju za mene, sad na kraju.- Jednostavno ne vjerujem da bi to učinio, to je sve.- Ne bih podmetnuo dokaze ni najgorem neprijatelju. Kad bih to učinio, bio bih izgubljen.Chastain se promeškoljio na stolici, a na licu mu se pojavio jedva zamjetljiv osmijeh, ali gaje Bosch ipak opazio.- Chastain, ti i ja smo se već dvaput zakvačili i oba si puta promašio -reče Bosch. - Ne želiš biti izbačen iz igre, je li? Bilo bi bolje da se ovoga puta ne miješaš.- Gledaj, Bosch, šef me zamolio da dođem i ja sam došao. On odlučuje ali ja mislim da ti i ta priča što si je na brzinu smislio zaudarate. Slažem sesa saveznim agentima. Da ja odlučujem, ne bih te pustio iz ove prostorije sa značkom.- Ali ti ne odlučuješ, zar ne? - reče Irving.Kad je Bosch stigao do svoje kuće, ponio je do vrata vrećicu punu namirnica i pokucao, ali nije bilo odgovora. Nogom je maknuo otirač pred vratima i ondje našao ključ što ga je dao Eleanor. Preplavio ga je osjećaj tuge dok se saginjao da ga uzme. Ona nije ovdje.Čim je ušao u kuću, dočekao ga je snažan miris svježe boje, što mu se učinilo čudnim jer su prošla

već četiri dana otkako je ličio zidove. Pošao je ravno u kuhinju i spremio namirnice. Kad je to obavio, izvadio je bocu piva iz hladnjaka i naslonio se na pult. Pio je polako, da potraje. Miris boje podsjetio ga je da će sad imati dovoljno vremena za završavanje svih radova na kući. Trenutačno mu je radno vrijeme strogo od devet do pet.Ponovno je pomislio na Eleanor i odlučio pogledati je li ostavila kakvu poruku, te nije li možda njezin kovčeg u spavaćoj sobi. No stigao je samo do dnevne sobe. Ondje je stao i zagledao se u zid što ga je ostavio napola oličenog nakon što je u nedjelju bio pozvan na mjesto zločina. Zid je sad bio posve oličen. Bosch je dugo ondje stajao, promatrajući rad kao da je riječ o umjetničkom djelu u muzeju. Na koncu je prišao zidu i dotaknuo ga. Vidjelo se da je svježe, ali se već osušilo. Oličeno prije nekoliko sati, pretpostavio je. Premda ga nitko nije mogao vidjeti, na licu mu se pojavio širok osmijeh. Osjećaj sreće potisnuo je sivu auru što ga je okruživala. Nije morao tražiti njezin kovčeg u spavaćoj sobi. Oličeni je zid shvatio kao znak, kao njezinu poruku. Vratit će se.Sat vremena kasnije, nakon stoje raspakirao svoju putnu torbu i ostatak njezinih stvari iz automobila, stajao je u mraku na stražnjem trijemu. Držao je drugu bocu piva i promatrao traku svjetla kako se miče duž hoUywoodske autostrade u podnožju brda. Nije imao pojma koliko je dugo stajala na vratima trijema i gledala ga. Kad se okrenuo, ona je jednostavno bila ondje.- Eleanor.- Harry... mislila sam da ćeš se kasnije vratiti.-1 ja. No stigao sam. - Nasmiješio se. Želio joj je prići i dotaknuti je, ali oprezan mu je glas govorio neka ne žuri. - Hvala što si dovršila. Bocom je pokazao prema dnevnoj sobi.- Nema na čemu. Volim ličiti. To me opušta.- Da. I mene. Trenutak su se gledali.- Vidjela sam sliku - reče Eleanor. - Ondje lijepo izgleda.Bosch je njezinu kopiju Hopperovih Noćnih ptica izvadio iz prtljažnika i objesio je na svježe oličeni zid. Znao je da će mu njezina reakcija na to mnogo reći o tome gdje su oni sada i kamo su možda krenuli.- Dobro - reče, kimajući glavom i nastojeći potisnuti smiješak.183- Što se dogodilo s onom koju sam ti poslala? To je bilo jako davno.- Potres - rekao je. Kimnula je glavom.- Odakle si sada došla?- O, bila sam unajmiti automobil. Znaš, dok ne odlučim što ću dalje. Svoj sam automobil ostavila u Las Vegasu.- Pretpostavljam da bismo mogli poći po njega, dovesti ga natrag. Znaš, samo ući i izići, bez zadržavanja.Kimnula je.- O, kupila sam i bocu crnog vina. Želiš li malo? Ili još jedno pivo?- Uzet ću ono što i ti.- Ja ću popiti čašu vina. Siguran si da to želiš?- Siguran sam. Ja ću je otvoriti.Slijedio ju je u kuhinju, otvorio vino, uzeo dvije čaše iz ormarića i isprao ih. Već dugo ga nije posjetio nitko tko je volio vino. Natočila je vino u čaše, te su se kucnuli.- Dakle, kako ide slučaj? - upita Eleanor.- Više nemam slučaj. Uzdigla je obrve i namrštila se.- Što se dogodilo? Mislila sam da osumnjičenog dovodiš ovamo.- Jesam. Ali to više nije moj slučaj. Ne otkako se pokazalo da je moj osumnjičenik agent FBI-a koji ima alibi.- O, Harry. - Spustila je pogled. - Jesi li u nevolji? Bosch je spustio čašu na pult i prekrižio ruke.- Zasad su me smjestili za stol. Odjel unutrašnje kontrole provodi istragu. Oni misle, kao i FBI, da sam podmetnuo dokaze protiv agenta. Pištolj. Nisam to učinio. No čini se da netko jest. Kad saznam tko je to bio, tek će tada biti u redu.- Harry, kako se to...Odmahnuo je glavom, prišao joj i spustio usta na njezina. Nježno joj je uzeo čašu iz ruke i odložio je na pult iza nje.Nakon što su vodili ljubav, Bosch je otišao u kuhinju da otvori bocu piva i pripremi večeru. Ogulio je luk i nasjeckao ga, a zatim je narezao zelenu papriku. Potom je sve s daske za rezanje stavio u tavu, te je mješavinu pirjao na maslacu, dodavši češnjak u prahu i druge začine. Ubacio je dva komada pilećih prsa i pirjao dok se meso nije vilicom lako moglo razlomiti. Dodao je limenku talijanskog umaka od rajčica, limenku narezanih rajčica i još začina. Naposljetku je ulio malo crnog vina iz Eleanorine boce. Dok se sve to polako kuhalo, stavio je zakuhati vodu za rižu.To je bila najbolja večera što ju je znao pripremiti u kuhinji. Radije bi nešto ispekao na roštilju na

trijemu, ali roštilj je također stradao prilikom184rušenja prvobitne kuće, nakon potresa. Premda sad ima novu kuću, još uvijek nije stigao nabaviti novi roštilj. Dok je rižu miješao u kipućoj vodi, odlučio je da će nabaviti novi roštilj ako Eleanor odluči neko vrijeme ostati ovdje.- Fino miriše.Okrenuo se i ugledao je kako stoji na vratima. Na sebi je imala traperice i košulju. Kosa joj je bila vlažna od tuširanja. Bosch ju je promatrao i osjećao da ponovno želi voditi ljubav s njom.- Nadam se da će i okus biti dobar - reče. - Ovo je nova kuhinja, ali ja je još ne znam koristiti. Nikad nisam baš mnogo kuhao.Nasmiješila se.- Već znam da će biti ukusno.- Kako bi bilo da svakih nekoliko minuta promiješaš ovo dok se ja istuširam?- Može. Postavit ću stol.- Dobro. Mislio sam da bismo mogli jesti vani, na trijemu. Ondje se ne osjeća miris boje.- Oprosti.- Ne, želim reći da će vani biti ugodno. Ne žalim se na boju. Zapravo, sve je to bila varka, znaš, to što sam ostavio napola oličen zid. Znao sam da nećeš moći odoljeti.Opet se nasmiješila.- Pravi Tom Sawyer, detektiv treće klase.- Možda ne više dugo.Njegova je primjedba uništila trenutak i ona se prestala smiješiti. Dok se vraćao u spavaću sobu, samog je sebe korio.Nakon tuširanja, Bosch je u tavu stavio posljednji sastojak recepta. Uzeo je šaku zamrznutoga graška i umiješao ga u jelo od piletine i rajčica. Hranu i vino odnio je do stola na trijemu i pozvao Eleanor neka sjedne.- Žao mi je - rekao je kad su se smjestili. - Zaboravio sam na salatu.- Ovo je sasvim dovoljno. Počeli su jesti u tišini. Čekao je.- Veoma mi se sviđa - na koncu će Eleanor. - Kako se zove to jelo?- Ne znam. Moja ga je majka jednostavno zvala piletina na poseban način. Mislim da se tako zvalo u restoranu gdje je to prvi put jela.- Obiteljski recept.- Jedini.Nekoliko su minuta jeli u tišini, a Bosch ju je za to vrijeme kriomice promatrao kako bi vidio uživa li doista u hrani. Bio je prilično siguran da joj se sviđa.- Harry - malo kasnije reče Eleanor - koji agenti sudjeluju u tome?- Ima ih odasvud; Chicago, Vegas, L.A.- Tko je iz L.A.-a?185- Neki čovjek po imenu John O'Grady. Poznaješ ga?Prošlo je više od pet godina otkako je radila u terenskom uredu FBI-; u Los Angelesu. Agenti se često sele naokolo. Nije očekivao da će poznavat O'Gradvja i rekla je da ga ne poznaje.- A Johna Samuelsa? On je državni tužitelj. Dolazi iz jedinice za suzbi janje organiziranog zločina.- Samuelsa poznajem. Ili sam ga poznavala. Neko je vrijeme radio kac agent. Nije bio osobito uspješan. Diplomirao je pravo, a kad je shvatio di nije baš neki istražitelj, opredijelio se za tužiteljstvo.Počela se smijati, a zatim je odmahnula glavom. -Stoje?- Ništa. Samo nešto što su običavali reći za njega. Prilično je bezobrazno. -Što?- Ima li još uvijek brkove? -Da.- Pa, znali su reći da doista zna pripremiti slučaj za optužbu, ali što se tiče istrage na ulici, ništa ne bi mogao naći ni da mu visi na brkovima.Opet se nasmijala, malo preoštro, pomislio je Bosch. Nasmiješio se.- Možda je zato postao tužitelj - dodala je.Boschu je tada nešto palo na pamet, te se povukao u vlastita razmišljanja. Tada je začuo njezin glas. -Što?- Nestao si. Pitala sam te o čemu razmišljaš. Nije mi se činilo da je šala tako loša.- Ne, samo sam razmišljao o tome u kakvom sam se bezdanu našao. O tome kako zapravo nije važno je li Samuels doista uvjeren da sam kriv. Njemu je potrebno da ja budem kriv.-Kako to?- Moraju imati jake argumente protiv Joeya Marksa i njegove ekipe, a za to im je potreban njihov tajni agent. Moraju imati spremno objašnjenje o tome kako je oružje umorstva dospjelo u kuću njihovog

čovjeka. Jer ako to ne mogu objasniti, Joeyevi će im odvjetnici to zabiti u grlo, njihovog čovjeka prikazati kao ubojicu koji je gori od ljudi koje je špijunirao. Taj bi pištolj mogao srušiti cijelu optužnicu. Dakle, najbolji način objašnjavanja pištolja je da se za to okrivi PLA. To jest, mene. Loš policajac iz loše policije koji je pištolj našao u grmlju i podmetnuo ga čovjeku kojega je smatrao počiniteljem. Porota bi nasjela. Od mene bi napravili ovogodišnjeg Marka Fuhr-mana.Vidio je da je s njezinog lica nestao svaki trag smijeha. U njezinim je očima zapazio zabrinutost, ali mu se učinilo da nazire i tugu. Možda je i ona shvaćala u kakvoj se situaciji našao.- Druga je mogućnost dokazati da su Joey Marks ili neki od njegovih ljudi podmetnuli pištolj jer su nekako otkrili da je Luke Goshen agent i željeli186su ga diskreditirati. Premda je to vjerojatnije, teže je dokazati. Samuelsu je lakše jednostavno se nabaciti blatom na mene.Pogledao je svoju napola pojedenu večeru i odložio vilicu i nož na tanjur. Više nije mogao jesti. Popio je dugi gutljaj vina, a zatim je zadržao čašu u ruci.- Mislim da sam u velikim nevoljama, Eleanor.Napokon je počeo shvaćati svu težinu situacije. Oslanjao se na svoje uvjerenje da će istina pobijediti, a sad mu je postalo jasno kako istina ima malo veze s konačnim ishodom.Pogledao ju je. Njihovi su se pogledi sreli, te je vidio da bi u svakom trenutku mogla zaplakati. Pokušao se nasmiješiti.- Hej, već ću nešto smisliti - reče. - Možda ću neko vrijeme raditi za stolom, ali ne kanim iz vode izvaditi oba vesla. Pronaći ću istinu o ovome.Kimnula je glavom, ali je njezino lice i dalje bilo potišteno.- Harry, sjećaš se kad si me one prve večeri našao u kockarnici. Otišli smo u bar u Caesar's i ti si pokušao razgovarati sa mnom? Sjećaš se, rekao si da bi postupio drukčije kad bi se mogao vratiti unatrag?- Da, sjećam se.Dlanovima je obrisala oči, prije nego što su se suze dospjele pojaviti.- Moram ti nešto reći.- Možeš mi reći što god želiš, Eleanor.- Ono što sam ti ispričala o plaćanju Quillenu i uličnom porezu i sve to... ima još nešto.Prodorno ga je pogledala, nastojeći procijeniti kako će reagirati prije nego što nastavi. Ali Bosch je nepomično sjedio i čekao.- Kad sam otišla u Las Vegas po izlasku iz Frontere, nisam imala stana ni automobila, i nikoga nisam poznavala. Samo sam mislila da bih mogla pokušati. Znaš, igrati karte. U Fronteri sam upoznala jednu djevojku. Zvala se Patsy Quillen. Rekla mi je neka potražim njezinog ujaka, to je Terry Quillen, te da će se vjerojatno pobrinuti za mene nakon što me provjeri i vidi kako igram. Patsy mu je pisala i preporučila me.Bosch je bez riječi sjedio i slušao. Sad je već počeo nagađati kamo sve to vodi, ali nije shvaćao zašto mu to govori.- Tako mi je pomogao. Dobila sam stan i nešto novca za početak. Uopće nije spomenuo Joeya Marksa, premda sam morala znati da novac odnekud dolazi. Uvijek je tako. U svakom slučaju, kasnije, kad mije napokon rekao tko mi je zapravo pružio financijsku podršku, rekao mi je da se ne moram zabrinjavati jer organizacija za koju radi ne želi da joj vratim dug. Željeli su samo kamate. Dvjesto dolara tjedno. Porez. Činilo mi se da nemam izbora. Već sam uzela njihov novac. Tako sam počela plaćati. U početku je bilo teško. Dva puta nisam imala, a idućeg je tjedna iznos bio dvostruk, plus redoviti tjedni porez. Čovjek zaostane i nikako se ne može izvući.Pogledala je svoje ruke i sklopila ih na stolu.187- Na što su te natjerali? - tiho je upitao Bosch, također skrenuvši pogled.- Nije ono što misliš - reče Eleanor. - Imala sam sreće... znali su o meni. Želim reći, to da sam bila agentica. Zaključili su da će moći iskoristiti moje vještine, bez obzira koliko ih dugo nisam koristila. Zato su tražili da motrim na neke ljude. Uglavnom u kockarnicama. Ali nekoliko sam ih puta i slijedila. Najčešće uopće nisam znala tko su ti ljudi, niti zašto su im potrebne informacije o njima, ali samo sam motrila na njih, katkad bih igrala za istim stolom s njima, te bih Terryju rekla koliko čovjek dobiva ili gubi, s kim razgovara, o promjenama u načinu njegove igre... znaš, takve stvari.Sad je već govorila nesuvislo, odgađajući ono što mu je zapravo morala reći, ali Bosch ništa nije rekao. Pustio ju je da priča.- Dva sam dana motrila na Tonyja Alisa. Željeli su znati koliko ostavlja u kockarnici i kamo ide, uobičajene stvari. No pokazalo se da ne gubi. Zapravo je dobro igrao karte.- Kamo je odlazio?

- O, izišao bi na večeru, u striptiz klub. Obavljao bi poslove, takve stvari.- Jesi li ga ikad vidjela s nekom djevojkom?- Jednom. Pješice sam ga slijedila iz Miragea do Caesar's, a zatim u trgovački centar. Otišao je u Špago na kasni ručak. Bio je sam, a tada se pojavila djevojka. Bila je mlada. Najprije sam pomislila daje riječ o plaćenoj pratilji, ali onda sam vidjela da je poznaje. Nakon ručka vratili su se u njegovu hotelsku sobu, ondje su se neko vrijeme zadržali, a kad su izišli, uzeli su njegov unajmljeni automobil. Odveo ju je manikeru, kupili su cigarete i pošli u banku gdje je ona otvorila račun. Ništa posebno. Zatim su otišli u striptiz klub u sjevernom Vegasu. Kad je odande otišao, bio je sam. Po tome sam zaključila daje plesačica.Bosch je kimnuo glavom.- Jesi li slijedila Tonyja u petak uvečer? - upita Bosch.- Ne. To što smo igrali za istim stolom bila je čista slučajnost. Čekao je mjesto za stolom s visokim ulozima. Zapravo ništa nisam radila za njih posljednjih mjesec dana, osim što sam svaki tjedan plaćala porez, sve dok... Terry...Glas joj je zamro. Napokon su stigli do točke s koje nema povratka.- Dok Terry što, Eleanor?Zagledala se prema obzoru. U dolini su se palila svjetla, a nebo je bilo mješavina ružičastog neonskog svjetla i sivila. Bosch ju je promatrao. Govorila je zagledavši se u daljinu.- Quillen je došao u moj stan nakon što si me odveo kući iz policijske postaje. Odveo me u kuću u kojoj si me našao. Nisu mi htjeli reći zašto sam ondje, ali su mi rekli da ne smijem otići. Rekli su da nitko neće stradati ako ih budem slušala. Dva sam se dana motala po toj kući. Tek su mi sinoć stavili lisičine. Kao da su znali da ćeš doći.Zavladala je tišina. Bosch je mogao nešto pitati, ali nije izustio ni riječi.188- Mislim da ti pokušavam reći kako sve to nije bila baš otmica. Opet se zagledala u svoje ruke.- Očito zato nisi htjela da pozovemo gradsku policiju - tiho će Bosch. Kimnula je glavom.- Ne znam zašto ti ranije nisam sve rekla. Doista mi je žao, Harry. Ja... Sad je Bosch osjetio kako su i njemu zapele riječi u grlu. Njezina je pričabila razumljiva i uvjerljiva. Čak je suosjećao s njom i shvaćao da se i ona nalazi u vlastitom bezdanu. Ono što nije shvaćao, ono što ga je povrijedilo, bilo je pitanje zašto mu od početka nije mogla sve reći.- Zašto mi nisi mogla reći, Eleanor? - upita. - Mislim, odmah. Zašto mi nisi rekla one večeri?- Ne znam - reče Eleanor. - Željela sam... valjda sam se nadala da će sve to jednostavno nestati i ti nikad nećeš morati znati.- Zašto mi onda sad govoriš? Pogledala ga je ravno u oči.- Jer mrzim činjenicu da ti nisam sve rekla... i zato jer sam, dok sam boravila u onoj kući, čula nešto što bi ti sada trebao znati.Bosch je zatvorio oči.- Žao mi je, Harry. Veoma mi je žao.Kimnuo je glavom. I njemu je bilo žao. Prešao je rukama preko lica. Nije to želio čuti, ali je znao da je morao. Misli su mu se kovitlale glavom, mješavina osjećaja izdaje, zbunjenosti i suosjećanja. U jednom je trenutku mislio na Eleanor, a u drugom na slučaj. Znali su. Netko je Joeyu Marksu rekao za Eleanor i njega. Pomislio je na Feltona i Iversona, zatim na Bax-tera i na sve policajce koje je vidio u gradskoj policiji. Netko je Marksu dao te informacije, te su iskoristili Eleanor kao mamac za njega. Ali zašto? Čemu cijela ta šarada? Otvorio je oči i tupim se pogledom zagledao u Eleanor.- Što si to čula, a ja bih trebao znati?- To je bilo prve večeri. Držali su me u stražnjoj sobi, gdje se nalazi televizor, gdje si me i našao. Boravila sam ondje, a Samoanci su ulazili i izlazili. No katkad je bilo ljudi i u drugim dijelovima kuće. Čula sam ih kako razgovaraju.- Gussieja i Quillena.- Ne, Quillen je otišao. Poznajem njegov glas i to nije bio on. Mislim da nije bio ni Gussie. Mislim da je to bio Joey Marks i još netko, vjerojatno odvjetnik, Torrino. Bez obzira tko je to bio, u jednom se trenutku jedan obratio drugome imenom Joe. Zato mislim da je to bio Marks.- Dobro. Nastavi, što su govorili?- Nisam sve čula. Ali jedan je govorio drugome, onome koga je zvao Joe, što je saznao o policijskoj istrazi. Sto se tiče gradske policije Las Vegasa, mislim. Čula sam kako se onaj po imenu Joe veoma razljutio kad mu je rečeno da je pištolj pronađen u kući Lukea Goshena. Sjećam se njegovih riječi. Veoma jasno. Vikao je. Rekao je: "Kako su, dovraga, ondje189našli pištolj kad mi nismo počinili to prokleto ubojstvo?" Zatim je još nešto govorio o tome kako policajci podmeću pištolj i još je rekao: "Reci svom čovjeku da, ako je ovo nekakva ucjena, može

odjebati, neka zaboravi." Nakon toga više nisam čula ništa zanimljivo. Utišali su glasove, a prvi je čovjek samo pokušavao smiriti drugoga.Bosch je nekoliko trenutaka zurio u nju, pokušavajući analizirati ono što je čula.- Misliš li da je to bila predstava? - upita. - Znaš, namijenjena tebi jer su pretpostavili da ćeš mi reći što si čula?- U početku sam to mislila, a to je još jedan razlog zašto ti nisam odmah rekla. Ali sad više nisam tako sigurna. Dok me Quillen vozio onamo, postavljala sam gomilu pitanja, ali mi nije odgovarao. Rekao mi je jedino da me trebaju na dan-dva radi testiranja nekoga. Dalje nije htio objašnjavati. Test, samo je to rekao.-Test?Bosch se doimao zbunjenim.- Poslušaj me, Harry. Otkako si me izvukao odande, samo sam o tome razmišljala. - Podigla je prst. - Počnimo s onim što sam čula. Recimo da su to razgovarali Joey Marks i njegov odvjetnik, i recimo da to nije bila predstava nego istina. Oni nisu naredili da se Tony Aliso ubije, u redu?- U redu.- Razmisli o tome iz njihove perspektive. Nisu imali nikakve veze s tim, ali jedan od njihovih važnih ljudi biva uhićen zbog toga. Prema onome što su čuli od svojeg čovjeka u gradskoj policiji, čini se da je riječ o neoborivim dokazima. Želim reći, policajci imaju otiske prstiju, a oružje kojim je umorstvo počinjeno pronađeno je u Goshenovoj kupaonici. Joey Marks zacijelo misli da je sve to policijska namještaljka, ili je možda Goshen sve to učinio na vlastitu ruku iz nekog nepoznatog razloga. Ovako ili onako, što misliš, što bi bila njegova najpreča briga?- Kontrola štete.- Tako je. Mora otkriti što se događa s Goshenom i kakva je počinjena šteta. Ali to ne može jer je Goshen uzeo vlastitog odvjetnika. Torrino više nema pristupa. Dakle, Joey i Torrino umjesto toga smišljaju test kako bi vidjeli je li Goshen uzeo drugog odvjetnika zato jer kani progovoriti.- Nagoditi se.- Točno. Dakle, recimo da im je njihov čovjek u gradskoj policiji rekao da glavni policajac koji radi na slučaju ima vezu s nekim koga oni poznaju i imaju je u šakama. Sa mnom.- Zato su te jednostavno odveli u sigurnu kuću i čekali. Jer su znali, ako ja otkrijem gdje je sigurna kuća i dođem po tebe, ili ako nazovem gradsku policiju i kažem da znam gdje si, tada mi je to jedino Goshen mogao reći. Znači daje progovorio. To je bio test o kojem je Quillen govorio. Ako se ne pojavim ondje, nema razloga za strah. To bi značilo da Goshen neće go-190voriti. Ako se ipak pojavim, znaju da moraju što prije doprijeti do Goshena i ubiti ga.- Tako je, prije nego što progovori. Tako sam i ja zaključila.- Dakle, to bi značilo da Alisovo umorstvo nije bilo naručeno. Barem ga nisu naručili Marks i njegovi ljudi. Također znači da nisu imali pojma daje Goshen agent.Kimnula je glavom. Bosch je osjetio nalet energije do kojeg dolazi kad se učini golem korak kroz mutnu tminu istrage.- Nije bilo svirke u prtljažniku - reče. -Što?- Sve ovo u Las Vegasu, Joey Marks, sve to, samo je diverzija. Pošli smo posve pogrešnim putem. To je morao organizirati netko veoma blizak To-nvju. Dovoljno blizu da zna što je radio, da zna o pranju novca, i da zna kako će prikazati da ubojstvo izgleda poput mafijaškog obračuna. Kako će sve to pripisati Goshenu.Opet je kimnula.- Zato sam ti morala sve reći. Čak i ako to znači da mi... Bosch ju je pogledao. Nije dovršila rečenicu, a nije ni on.Bosch je izvadio cigaretu iz džepa i stavio je u usta, ali nije pripalio. Nagnuo se preko stola, te uzeo njezin i svoj tanjur. Dok je ustajao s klupe, rekao je:- Nemam ni deserta.- Ne smeta.Odnio je tanjure u kuhinju, isprao ih i stavio u stroj za pranje posuđa. Još nikad nije koristio novi aparat, te je neko vrijeme pokušavao odgonetnuti kako se uključuje. Kad mu je to uspjelo, počeo je u sudoperu čistiti tavu i lonac. Jednostavan ga je zadatak počeo opuštati. Eleanor je ušla u kuhinju, držeći svoju čašu vina, i nekoliko ga trenutaka promatrala prije nego što je ponovno progovorila.-Žao mi je, Harry.- U redu je. Nalazila si se u teškoj situaciji i učinila si ono što si morala učiniti, Eleanor. Nikoga se ne može zbog toga okrivljavati. Ja bih vjerojatno postupio jednako kao ti.Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego što je upitala:- Želiš li da odem?

Bosch je zatvorio vodu i zagledao se u sudoper. Vidio je svoj mračni odraz u nehrđajućem čeliku.- Ne - reče. - Mislim da ne želim.Bosch je u petak ujutro u sedam stigao u postaju, noseći kutiju svježih krafni iz samoposluge Fairfax. Prvi je došao na posao. Otvorio je kutiju i stavio je na pult kraj aparata za kavu. Uzeo je jednu krafnu i ostavio je na papirnatom ubrusu na svojem mjestu za stolom, a zatim je otišao u ured dežurnog po kavu. Bila je mnogo bolja od one iz aparata u detektivskom uredu.191Potom je kavu i krafnu odnio do pisaćeg stola koji se nalazio iza prijarr nog pulta. Njegov premještaj na tu dužnost značio je da će se baviti većinor dolazaka, kao i sređivanjem i raspodjelom noćnih izvještaja. O telefonim neće morati voditi računa. Na pozive se javljao jedan stariji čovjek koji j volonterski radio u policiji.Bosch je barem petnaest minuta bio sam u uredu prije nego što su druj detektivi počeli stizati. Šest je puta čuo pitanje zašto sjedi ondje, a svaki j put detektivu koji je to pitao odgovorio da je priča previše komplicirana, a će se zasigurno uskoro pročuti. U policijskoj postaji ništa ne može osta tajnom.U osam i trideset dežurni je poručnik iz noćne smjene donio izvještaj prije završetka smjene. Nasmiješio se kad je ugledao Boscha. Zvao se Kleir a on i Bosch su se već godinama površno poznavali.- Koga si ovaj put premlatio, Bosch? - našalio se.Bilo je dobro poznato da je detektiv koji sjedi za tim stolom onam dospio rotacijom ili po kazni, dok se o njemu provodi unutrašnja istragj Najčešće je razlog bio ovaj drugi. No Klein je svojim sarkazmom pokaza da još nije čuo da je Bosch doista pod istragom. Bosch se samo nasmiješk ali ništa nije rekao. Uzeo je pet centimetara debeo snop izvještaja i u ša salutirao Kleinu.Hrpa papira što mu ih je Klein dao činila je gotovo sve izvještaje zločinima koje su u posljednja dvadeset četiri sata predali policajci hollywc odske postaje. Kasnije, tijekom jutra, stići će i druga pošiljka, od onih ko malo kasne, ali ovo u njegovim rukama činilo je veći dio dnevnog rada uredaDržeći glavu dolje i ignorirajući žamor razgovora oko sebe, Boschu j trebalo pola sata za razvrstavanje izvještaja po vrstama zločina. Zatim ih j morao sve pregledati, te svojim iskusnim okom možda otkriti vezu izmeđ pljački i provala ili napada, i tako dalje, a zatim pojedinačne hrpe isporučii detektivima zaduženim za tu vrstu zločina.Kad je podigao pogled s posla, vidio je da poručnica Billets u svojer uredu razgovara na telefon. Nije opazio da je stigla. Dio njegovog posla bi će kratko izlaganje o izvještajima, a trebao bi je informirati o bilo kakvir važnim ili neobičnim zločinima, kao i svemu što bi morala znati kao šefic detektivskog ureda.Vratio se na posao, najprije pregledavajući izvještaje o krađama auto mobila jer je to bila najveća hrpa. U protekla dvadeset četiri sata u Holfy woodu su prijavljene krađe trideset tri automobila. Bosch je znao da je ti vjerojatno ispod prosjeka. Nakon što je pročitao sažetke u izvještajima provjerio ima li kakvih sličnosti, nije našao ništa važno pa je hrpu odnu detektivu zaduženom za krađe vozila. Dok se vraćao za prijamni pult, opa zio je da Edgar i Riderica stoje za stolom za umorstva i spremaju stvari i kartonsku kutiju. Kad im se približio, shvatio je da pakiraju knjigu umor stva, pomoćne fascikle i vrećice s dokazima iz slučaja Aliso. Sve će to poslal FBI-u.192- Dobro jutro, ljudi - reče Bosch, ne znajući kako bi počeo.- Harry - reče Edgar.- Kako si, Harry? - upita Riderica, istinski zabrinutim glasom.- Držim se... Ovaj, slušajte, samo... samo želim reći da mi je žao što ste i vi uvučeni u ovo, ali morate znati da ja nikad ne bih...- Zaboravi, Harry - reče Edgar. - Nama ništa ne moraš govoriti. Oboje znamo da su sve to besmislice. Tijekom svih ovih godina na poslu nisam upoznao tako pravednog i poštenog policajca kakav si ti. Sve je ostalo sranje.Bosch je kimnuo glavom, dirnut Edgarovim riječima. Od Riderice nije očekivao slične riječi jer je to bio njihov prvi zajednički slučaj. No ona je ipak rekla:- Nisam dugo surađivala s tobom, Harry, ali prema onome što znam, u potpunosti se slažem s Jerryjem. Samo čekaj, sve će to proći pa ćemo opet zajedno raditi.- Hvala.Bosch se odlučio vratiti za svoj novi stol, ali je prije toga pogledao u kutiju što su je pakirali. Posegnuo je unutra i izvadio pet centimetara debelu knjigu umorstva što ju je Edgar pripremio i dopunjavao u slučaju Aliso.- Hoće li savezni agenti doći ovamo ili ćete im to poslati?- Navodno će netko u deset sati doći po to - reče Edgar. Bosch pogleda uru na zidu. Bilo je tek devet.- Imaš li nešto protiv da ovo fotokopiram? Samo da bismo imali nešto u slučaju da cijela stvar nestane

u onoj crnoj rupi što je imaju u FBI-u.- Samo izvoli - reče Edgar.- Je li Salazar poslao protokol? - upita Bosch.- Obdukciju? - upita Riderica. - Ne, još nije. Osim ako danas nije stiglo. Bosch im nije rekao da su savezni agenti to zacijelo presreli ako je bilona putu ovamo. Odnio je knjigu umorstva do fotokopirnog aparata, otvorio tri prstena i izvadio snop izvještaja. Namjestio je aparat tako da kopira obje strane originalnih dokumenata i sve stavio u prostor za automatsko uzimanje. Prije nego što je počeo, provjerio je ima li dovoljno čistog papira. Potom je pritisnuo gumb za početak, odmaknuo se i promatrao. U gradu postoji poduzeće za fotokopirne aparate koje im je doniralo taj uređaj, a povrh toga, redovito su ga servisirali. To je bila jedina stvar u uredu koja je moderna i moglo se računati na to da će stalno raditi. Bosch je obavio posao za deset minuta. Ponovno je složio originale u knjigu umorstva i vratio ih u kutiju na Edgarovu stolu. Potom je iz ormara za kancelarijski materijal uzeo nove korice, unutra složio kopije izvještaja i stavio ih u ladicu ormarića za spise na kojoj je bila zalijepljena njegova posjetnica. Svojim je partnerima rekao gdje se nalazi ako im zatreba.- Harry - tihim glasom reče Riderica - misliš malo istraživati u slobodno vrijeme, zar ne?Trenutak ju je promatrao, ne znajući kako bi odgovorio. Pomislio je na njezin odnos s poručnicom Billets. Morao je biti oprezan.193- Ako misliš - dometne ona, možda osjećajući njegovu neodlučnost -željela bih i ja sudjelovati u tome. Znaš da FBI tome neće posvetiti dovoljno pozornosti. Pustit će da sve padne u zaborav.- Računaj i na mene - doda Edgar.Bosch je opet oklijevao. Pogledao je jedno pa drugo, a zatim je kimnuo glavom.- Kako bi bilo da se nađemo u restoranu Musso's u dvanaest i trideset? - reče. - Ja častim.- Doći ćemo - reče Edgar.Kad se vratio za prijamni pult, kroz staklo poručničina ureda vidio je da više ne razgovara telefonom, već se bavi nekakvim papirima. Njezina su vrata bila otvorena, te je ušao, pokucavši na dovratak.- Dobro jutro, Harry. - U njezinu glasu i držanju bilo je nekakve nelagode, kao da se srami da je on za prijamnim pultom. - Događa li se nešto o čemu bih odmah trebala znati?- Mislim da ne. Čini se prilično mirno. Ovaj, ponovno se pojavio jedan provalnik koji šeće po hotelima. Barem se čini da je to jedna osoba. Noćas je opljačkao sobu u hotelima Chateau iHyatt. Ljudi se uopće nisu probudili. Čini se da je način rada isti, u oba slučaja.- Jesu li žrtve netko koga bismo trebali poznavati i do koga bi nam trebalo biti stalo?- Ne vjerujem, ali ja ne čitam časopis People. Možda ne bih prepoznao slavnu osobu ni da mi priđe i ugrize me za nos.Nasmiješila se.- Koliko je odneseno?- Ne znam. Nisam još završio tu hrpu. Nisam zato došao. Samo sam želio još jednom zahvaliti jer si se jučer onako založila za mene.- Teško bi se moglo reći da sam se založila za tebe.- Jesi. U takvim je okolnostima ono što si rekla i učinila bilo zalaganje za mene. Cijenim to.- Pa, kao što sam rekla, učinila sam to jer ne vjerujem u tu priču. Što se prije Unutrašnja kontrola i FBI time pozabave, to će ranije i sami doći do istog zaključka. Kad je tvoj sastanak, usput rečeno?- U dva.- Tko će te zastupati?- Čovjek kojeg poznajem iz Odjela za pljačke i umorstva. Zove se Dennis Zane. On je dobar čovjek i znat će što treba učiniti za mene. Poznaješ ga?- Ne. Ali slušaj, javi mi ako još nešto mogu učiniti.- Hvala, poručnice.- Grace.- Točno, Grace.Kad se Bosch vratio na svoje novo radno mjesto, razmišljao je o svojem sastanku s Chastainom. U skladu s propisima u policiji, Boscha će zastupati194sindikalni branitelj, zapravo kolega detektiv. Postupat će gotovo jednako kao i odvjetnik, savjetujući Boschu što će reći i kako će to reći. To je bio prvi formalni korak unutrašnje istrage i stegovnog postupka.Kad je podigao glavu, vidio je da ispred pulta stoji neka žena u društvu mlade djevojke. Djevojka je imala crvene oči i oteklinu na donjoj usni koja je izgledala kao daje posljedica ugriza. Djevojka, odnosno djevojčica, zurila je u zid iza Boscha s dalekim izrazom u očima, kao da gleda kroz prozor

kojeg nije bilo.Bosch je mogao pitati kako im može pomoći a da se ne digne sa svojeg mjesta, ali nije trebao biti detektiv da pogodi zašto su došle. Ustao je, zaobišao stol i prišao pultu da bi mogli povjerljivo razgovarati. Žrtve silovanja najviše su rastuživale Boscha. Znao je da u Odjelu za silovanja ne bi izdržao ni mjesec dana. Svaka žrtva koju je ikad vidio imala je taj izraz u očima. To je bio znak da će u njihovom životu sada i zauvijek sve biti drukčije. Nikad se više neće vratiti onome što su ranije imale.Nakon što je kratko razgovarao s majkom i kćeri, Bosch je pitao treba li djevojci liječnička pomoć, ali je majka rekla da ne treba. Otvorio je vratašca u pultu i poveo ih do jedne od tri prostorije za ispitivanje iza detektivskog ureda. Potom je pošao do stola za seksualne zločine i obratio se Mary Can-tu, detektivki koja se već godinama bavi onim što Bosch ne bi mogao podnijeti ni mjesec dana.- Mary, imaš žrtvu u sobi broj tri - reče Bosch. - Ima petnaest godina. Dogodilo se sinoć. Previše se zainteresirala za dilera koji radi na uglu u blizini njezina mjesta stanovanja. Pograbio ju je i prodao, zajedno s drogom, svojoj sljedećoj mušteriji. Došla je s majkom.- Hvala, Bosch. Baš mi je to trebalo u petak. Odmah ću poći onamo. Jesi li pitao treba li joj liječnik?- Rekla je da ne treba, ali ja mislim da treba.- Dobro, ja ću to srediti. Hvala.Kad se vratio za prijamni pult, Boschu je trebalo nekoliko minuta da iz glave izbaci misli o djevojci, te još četrdeset pet da dovrši čitanje izvještaja koje je potom predao odgovarajućim detektivskim ekipama.Kad je završio, pogledao je što radi poručnica. Razgovarala je telefonom, a pred njom se nalazila hrpa papirologije. Bosch je ustao, pošao do svog ormarića za spise i izvadio kopiju knjige umorstva. Odnio ju je do pisaćeg stola iza prijamnog pulta. Odlučio je da će, kad god bude imao malo slobodnog vremena, iznova proučiti knjigu umorstva. Slučaj je početkom tjedna započeo takvom brzinom da nije imao vremena za proučavanje papirologije, što je obično volio raditi. Iz iskustva je znao da je poznavanje detalja i nijansi istrage često ključno za zaključivanje slučaja. Tek je počeo okretati stranice kad mu se preko pulta obratio neodređeno poznati glas.- Je li to ono što ja mislim da jest?195Bosch podigne pogled. Ondje je stajao O'Grady, agent FBI-a. Bosch je osjetio kako mu lice gori od nelagode jer je uhvaćen na djelu, ali i od sve jače antipatije prema agentu.- Da, to je ono što misliš da jest, O'Grady. Trebao si stići prije pola sata po to.- Da, pa, ja na raspolaganju nemam onoliko vremena kao ti. Morao sam obaviti neke stvari.- Kao na primjer, nabaviti svojem prijatelju Royu novi konjski rep?- Samo mi daj tu knjigu, Bosch. I sve ostalo. Bosch još uvijek nije ustao, a činilo se da to i ne kani.- Zašto vam to treba, O'Grady? Svi znamo da ćete sve prepustiti zaboravu. Vama ljudima uopće nije stalo do toga tko je ubio Tonyja Alisa i ne želite to znati.- To su gluposti. Daj mi dosje.O'Grady je pružio ruku preko pulta, te je naslijepo tražio gumb kojim se otvaraju vratašca.- Strpi se malo, čovječe - reče Bosch i ustane. - Čekaj ovdje. Sve ću ti donijeti.Noseći korice, Bosch se vratio do stola za umorstva te, leđima okrenut O'Gradyju, stavio korice na stol i podigao kutiju u kojoj se nalazila originalna knjiga umorstva, pomoćni izvještaji i vrećice s dokazima što su ih Edgar i Riderica onamo složili. Odnio je kutiju natrag i spustio je na pult ispred O'Gra-dyja.- Moraš potpisati za to - reče. - Posebno smo oprezni kad je riječ o tome kako se rukuje dokaznim materijalom, te tko njime rukuje.- Da, točno. Cijeli svijet zna o tome zahvaljujući OJ. slučaju, zar ne? Bosch je zgrabio O'Gradyja za kravatu i povukao ga preko pulta. Agentnije našao uporište za svoje ruke da bi se mogao gurnuti natrag. Bosch se sagnuo tako da mu je govorio ravno u uho.- Kako, molim? -Bosch, ti...- Harry!Bosch podigne glavu. Poručnica Billets stajala je na vratima ureda. Bosch je pustio kravatu, a O'Grady se uspravio kao daje lutka na oprugu. Lice mu je bilo tamnocrveno od nelagode i bijesa. Dok je popuštao stisak kravate oko vrata, viknuo je:- Ti si umno poremećen, znaš li to? Jebeni klipane!- Nisam znao da se vi agenti služite takvim jezikom - reče Bosch.- Harry, samo sjedni - naredi poručnica. - Ja ću se za to pobrinuti. Prišla je pultu.- Mora potpisati za preuzimanje materijala.- Nije me briga! Ja ću to srediti!Bosch se vratio za svoj stol i sjeo. Bezizražajnim je pogledom zurio u O'Gradyja dok je poručnica u kutiji tražila popis materijala i priznanicu što

196ih je Edgar pripremio. Pokazala je O'Gradyju gdje će potpisati, a zatim mu je rekla neka ode.- Bit će bolje da pripazite na njega - rekao je poručnici dok je uzimao kutiju s pulta.- Bit će bolje da vi pripazite na svoje ponašanje, agente O'Grady. Ako još nešto čujem o ovom malenom sukobu ovdje, podnijet ću žalbu protiv vas jer ste ga izazvali.-On je taj koji...- Nije me briga. Razumijete? Nije me briga. Sad idite.- Idem. Ali pripazite na svog momka. Držite ga podalje od ovoga. O'Grady je pokazao sadržaj kutije. Poručnica nije odgovorila. O'Gradyje podigao kutiju i napola se okrenuo od pulta, ali je stao i još jednom pogledao Boscha.- Hej, Bosch, usput rečeno, imam poruku od Roya.- Agente O'Grady, hoćete li molim vas otići! - ljutito će poručnica.- Kakvu poruku? - upita Bosch.- Samo je želio pitati tko je sada nadrapao?Tada se okrenuo i zaputio hodnikom prema izlazu. Poručnica je gledala za njim dok nije izišao, a zatim je ljutito pogledala Boscha.- Ti jednostavno ne znaš kako bi sam sebi pomogao, zar ne? - reče. -Zašto već jednom ne odrasteš i prestaneš s tim dječjim nadmetanjima?Nije čekala njegov odgovor jer ga nije ni imao. Brzim se koracima vratila u svoj ured i zatvorila vrata. Potom je spustila rebrenice na unutrašnjem prozoru. Bosch se nagnuo unatrag, spojio ruke iza glave, pogledao u strop i glasno uzdahnuo.Nakon incidenta s O'Gradyjem, Boscha je odmah zaokupio slučaj oružane pljačke. U tom je trenutku cijela ekipa za pljačke bila na terenu zbog pljačke automobila i brze potjere, a to je značilo da Bosch, kao čovjek na prijamnom pultu, mora ispitati žrtvu i natipkati izvještaj. Žrtva je bio dječak, Meksikanac, čiji je posao bio stajati na uglu Hollywood Boulevarda u Sierra Boniti i prodavati zemljovide na kojima su ucrtani domovi filmskih zvijezda u brdima. U deset sati tog jutra, uskoro nakon što je postavio svoj znak na šperploči i počeo zaustavljati automobile, kraj njega se zaustavila stara američka limuzina koju je vozio muškarac, a uz njega je sjedila žena. Nakon što su ga pitali koja je cijena zemljovida, te je li ih mnogo prodao, žena je u momka uperila pištolj i opljačkala ga za trideset osam dolara. Dječak je došao sa svojom majkom kako bi prijavio zločin. Pokazalo se da je prije pljačke prodao samo jedan zemljovid, a gotovo sav opljačkani novac pripadao je njemu. Ponio ga je sa sobom da bi imao za razmijeniti. Ostao je bez onoga što je obično zaradio tijekom cijeloga dana stajanja na uglu i mahanja rukama poput vjetrenjače.197Zbog malenog plijena i traljave metode pljačkaša, Bosch je odmah pomislio da je riječ o dvoje narkomana koji su trebali novac za sljedeću dozu heroina. Nisu se čak potrudili ni sakriti registracijsku tablicu vozila, a dječak ju je vidio i zapamtio dok su odlazili.Nakon što je završio s dječakom i njegovom majkom, otišao je do teleksa i izdao tjeralicu za automobilom, uz opis osumnjičenika. Dok je to činio, saznao je da je već izdana tjeralica za tim vozilom jer je tijekom proteklog tjedna korišteno u još dvije pljačke. Baš će to koristiti dječaku koji je ostao bez jednodnevne plaće, pomislio je Bosch. Pljačkaši su trebali biti uhićeni prije nego što su stigli do dječaka. Ali ovo je veliki grad, a ne savršeni svijet. Boscha nisu dugo mučila takva razočaranja.Detektivski se ured dotad već prilično ispraznio radi stanke za ručak. Bosch je vidio jedino Mary Cantu za stolom za seksualne zločine; vjerojatno je radila izvještaj o jutros prijavljenom silovanju.Edgar i Riderica nisu bili ondje, očito zaključivši da bi bilo mudrije kad bi zasebno otišli u Musso 's. Kad je Bosch ustao da pode, opazio je da su rebrenice još uvijek spuštene na prozoru u poručničinu uredu. Znao je da je ona još uvijek ondje. Pošao je do stola za umorstva i kopiju knjige stavio u svoju aktovku, a zatim je prišao njezinim vratima i pokucao. Prije nego što se javila, otvorio je vrata i zavirio unutra.- Idem na ručak, a zatim ću poći u centar radi sastanka s onima iz Odjela unutrašnjih poslova. Neće biti nikoga za prijamnim pultom.- Dobro - rekla je. - Nakon ručka stavit ću onamo Edgara ili Ridericu. Ionako nemaju nikakvog posla dok čekaju novi slučaj.- Onda u redu, vidimo se.- Ovaj, Harry? -Da?- Žao mi je zbog onoga što se ranije dogodilo. Ne zbog onoga što sam rekla. Mislila sam ono što sam rekla, ali trebala sam te odvesti ovamo i tu razgovarati s tobom. Pogriješila sam što sam to učinila vani, pred ostalima. Ispričavam se.- Ne opterećuj se time. Želim ti ugodan vikend.- Tebi, također.

- Trudit ću se, poručnice.- Grace.- Grace.Bosch je točno u dvanaest i trideset stigao do restorana Musso's na Hollywood Boulevardu i parkirao otraga. Restoran je bio zaštitni znak Hol-lywooda jer se na Boulevardu nalazi od 1924. U svojim najboljim danima bio je popularno okupljalište hollywoodske elite. Fitzgerald i Faulkner bili su stalni gosti. Chaplin i Fairbanks jednom su se utrkivali na konjima niz Hollywood Boulevard, a gubitnik je morao platiti račun u restoranu. Danas je restoran uglavnom živio na staroj slavi i izblijedjelom šarmu. Crvenom kožom presvučena sjedala u separeima još uvijek su bila popunjena u vri-198jeme ručka, a neki su konobari izgledali i kretali se kao da ondje rade već toliko dugo da su nekoć posluživali Chaplina. Jelovnik se nije promijenio tijekom svih godina koliko je Bosch ondje jeo, i to u gradu gdje prostitutke na Boulevardu traju duže od većine restorana.Edgar i Riderica čekali su u jednom okruglom separeu, a Bosch je kliz-nuo do njih nakon što mu ih je pokazao šef sale, očito previše star i umoran da bi osobno odveo Boscha onamo. Oboje su pili ledeni čaj, a Bosch je odlučio uzeti isto, premda se u sebi žalio da se nalaze na mjestu gdje pripremaju najbolji martini u gradu. Samo je Riderica gledala jelovnik. Tek je odnedavna radila u postaji, pa nije dovoljno često bila u restoranu da bi znala stoje najbolje naručiti za ručak.- Dakle, što radimo? - pitao je Edgar dok je ona proučavala jelovnik.- Moramo početi od početka - reče Bosch. - Ono u Vegasu bilo je zavaravanje.Riderica je preko jelovnika pogledala Boscha.- Kiz, spusti to - reče on. - Ako ne uzmeš pitu od piletine, pogriješit ćeš. Oklijevala je, kimnula glavom i odložila jelovnik.- Kako to misliš, zavaravanje? - pitala je.- Mislim, oni koji su ubili Tonyja željeli su da pođemo tim putem. Podmetnuli su pištolj onamo kako bi bili sigurni da ćemo ondje ostati. Ali zajebali su stvar. Nisu znali daje čovjek kojem su podmetnuli pištolj savezni agent kojemu će alibi biti hrpa drugih saveznih agenata. To je bio zajeb. Kad sam saznao da je naš osumnjičenik agent, mislio sam da su Joey Marks i njegovi ljudi to nekako otkrili i sve organizirali kako bi ga ocrnili.- Ja još uvijek mislim da je to moguće - reče Edgar.- I meni se činilo mogućim, sve do sinoć - rekao je Bosch kad je stolu prišao prastari konobar u crvenom sakou.- Tri pite od piletine - reče Bosch.- Želite li nešto popiti? - upita konobar. Dovraga, odluči Bosch:- Da, ja ću uzeti martini, tri masline. Njima možete donijeti još ledenog čaja. To je sve.Konobar kimne glavom i polako se udalji, ništa ne zapisavši u svoj notes.- Sinoć sam - nastavi Bosch - od jednog izvora saznao da Joey Marks nije znao daje čovjek kojeg je poznavao pod imenom Luke Goshen ubačen u njegovu organizaciju. Nije imao pojma da je doušnik, a kamoli agent. Zapravo, nakon što smo pokupili Goshena, Joey je smislio plan da pokuša otkriti hoće li Goshen izdržati ili će progovoriti. Razlog tome bila je činjenica da je morao naručiti njegovo ubojstvo u gradskom pritvoru.Pričekao je trenutak da oni mogu razmisliti o tome.- Dakle, nakon što su te informacije postale dostupne, druga teorija više ne vrijedi.- Pa, tko je izvor? - upita Edgar.- To vam ne mogu reći, ljudi. Ali dobar je. To je istina.199* J.Gledao je kako spuštaju poglede na stol. Znao je da mu vjeruju, ali također znaju da su doušnici često najvještiji lažljivci u igri. Bilo je teško temeljiti sve što će se dalje događati na riječi nekog doušnika.- U redu - reče Bosch. - Izvor je Eleanor Wish. Jerry, jesi li Kiz ispričao sve o tome?Edgar je oklijevao, a tada kimne glavom.- Dobro, onda znaš tko je ona. Čula je sve što sam vam ispričao dok su je držali u onoj kući. Prije nego što smo mi stigli onamo, ondje su bili Joey i odvjetnik, Torrino. Čula ih je kako pričaju, a prema onome što su govorili zaključila je da nisu znali za Goshena. Vidite, cijela ta otmica bila je dio testa. Znali su daje jedini način na koji bih mogao saznati gdje se ta kuća nalazi taj ako mi Goshen kaže. To je bio test kojim će provjeriti hoće li on govoriti ili ne.Nekoliko su minuta sjedili u tišini dok su Edgar i Riderica razmišljali o tome.- Dobro - najzad će Edgar. - Shvaćam što govoriš. Ali ako je Vegas bio samo velika dimna zavjesa, kako je pištolj dospio u agentovu kuću?- To moramo otkriti. Sto ako je postojao netko izvan kruga Tonyjevih mafijaških veza, ali dovoljno

blizak njemu da bi znao da on pere novac i koji je zapravo razlog što tako često putuje u Vegas? Netko tko je to znao iz prve ruke ili je možda slijedio Tonyja u Vegas i promatrao ga kako radi, kako uzima novac kod Goshena, sve? Netko tko je točno znao kako to radi, tko je znao da će zločin moći podmetnuti Goshenu, te da će se Tony u petak uvečer vratiti s gomilom love u svojoj aktovci?- Mogao bi sve to namjestiti, pod uvjetom da je mogao ući u agentovu kuću i podmetnuti pištolj - odgovori Edgar.- Točno. Ući u kuću ne bi bio nikakav problem. Nalazi se usred ničega. Dugo je izbivao iz kuće jer je morao biti u klubu. Bilo tko je mogao ući, podmetnuti pištolj i izići. Pitanje je tko?- Govoriš o njegovoj ženi ili o njegovoj ljubavnici - reče Edgar. - Obje su mogle imati takav pristup.Bosch kimne glavom.- Dakle, kojom ćemo se pozabaviti? Nas troje ne možemo raditi na obje, barem ne ovako.- Ne moramo - reče Bosch. - Mislim daje očito.- Koja? - upita Edgar. - Ljubavnica?Bosch je pogledao Ridericu, pružajući joj priliku da odgovori. Opazila je njegov pogled, stisnula oči i dala se na posao:- To... to ne može biti ljubavnica jer... jer je u nedjelju ujutro nazvala Tonyja. Ostavila je poruku u glasovnoj pošti. Zašto bi ga nazvala ako je znala da je mrtav?Bosch kimne glavom. Dobra je.- To je mogao biti dio namještaljke - reče Edgar. - Još jedno zavaravanje.200- Moguće, ali sumnjam - ustvrdi Bosch. - Osim toga, znamo daje radila u petak navečer. Bilo bi prilično teško doći ovamo i ubiti Tonyja.- Znači, riječ je o ženi - reče Edgar. - Veronica.- Točno - reče Bosch. - Mislim da nam je lagala, ponašala se kao da ništa nije znala o muževljevu poslu, a znala je sve. Mislim da je sve to bio njezin plan. Ona je poslala pisma poreznoj službi i OOK-u. Željela je nešto pokrenuti protiv Tonyja tako da sve ukazuje na mafiju kad on bude pronađen mrtav. Svirka u prtljažniku. Podmetanje pištolja Goshenu bila je samo glazura. Ako ga nađemo, u redu. Ako ne, njuškat ćemo po Vegasu dok ne odustanemo od slučaja.- Kažeš da je sve to sama učinila? - upita Edgar.- Ne - reče Bosch. - Samo kažem da mislim kako je to ona isplanirala. Ali morala je imati pomoć. Sudionik. Trebalo je dvoje da se obavi samo ubojstvo, a ona sigurno nije odnijela pištolj u Vegas. Nakon ubojstva, ona ostaje kod kuće i čeka, a sudionik odlazi u Vegas i podmeće pištolj dok je Luke Goshen bio u klubu.- Ali čekaj malo - reče Riderica. - Nešto smo zaboravili. Veronica Aliso imala je veoma udoban život. Tony je svojim strojem za pranje zgrtao lovu. Imali su veliku kuću u brdima, automobile... zašto bi željela ubiti zlatnu koku? Koliko je novca bilo u toj aktovci?- Prema onome što kažu savezni agenti, četiristo osamdeset tisuća -reče Bosch.Edgar tiho zazviždi. Riderica odmahne glavom.- Još uvijek mi se ne čini uvjerljivim - reče. - To je vraški mnogo novca, ali Tony je godišnje zarađivao najmanje toliko. Što se tiče poslovne strane, za nju je ubojstvo kratkoročni dobitak, ali dugoročni gubitak. Nema smisla.- Onda se kroza sve to provlači još nešto, a mi ne znamo o čemu je riječ - reče Bosch. - Možda ju je kanio napustiti. Možda je ona stara žena u Vegasu, koja je rekla da će Tony otići s Laylom, govorila istinu. Ili možda negdje postoji neki novac za koji mi ne znamo. No zasad se nitko drugi ne uklapa u sliku, osim nje.- Ali što je sa stražarskom kućicom? - reče Riderica. - U dnevniku piše da u petak uopće nije izlazila, cijelu noć. I nitko je nije posjetio.- Pa, na tome moramo raditi - reče Bosch. - Morao je postojati neki način da uđe i iziđe.- Što još? - upita Edgar.- Počinjemo iznova - reče Bosch. - Želim znati sve o njoj. Odakle je došla, tko su joj prijatelji, što po cijele dane radi u onoj kući, te što je radila i s kim je to radila svaki put kad je Tony bio na putu?Riderica i Edgar kimnu glavom.- Mora postojati sudionik. Moja je pretpostavka daje riječ o muškarcu. Kladim se da ćemo ga naći preko nje.Stigao je konobar i donio pladanj koji je stavio na kolica. U tišini su gledali dok je pripremao obrok. Na pladnju su se nalazile tri pite od pileti-201ne. Konobar je vilicom i žlicom skinuo koru sa svake i stavio je na tanjur. Zatim je žlicom izvadio sadržaj svake pite i stavio ga na koricu, poslužio jelom svakoga od njih i stavio čaše ledenog čaja pred Edgara i Ridericu. Potom je iz malene staklene boce natočio martini za Boscha i bez riječi otišao.

- Očito - reče Bosch - to moramo raditi u tišini.- Da - reče Edgar - a Bullets nas je također stavila na vrh popisa za rotaciju. Kad stigne sljedeći poziv, preuzimamo ga Kiz i ja. I moramo raditi bez tebe. Imat ćemo manje vremena za ovo.- Pa, učinite što možete. Ako dobijete tijelo, dobit ćete ga, tu ništa ne možemo učiniti. U međuvremenu, evo što predlažem. Vas dvoje pozabavit ćete se prošlošću Veronike Aliso, vidjeti što možete otkriti. Imate li neki izvor u Timesu ili tako nešto?- Ja znam dvoje u Timesu - reče Riderica. - A tu je i žena koju sam upoznala tijekom jednog slučaja, ona je bila žrtva. Radi kao službenica u časopisu Variety.- Imaš povjerenja u njih?- Mislim da im mogu vjerovati.- Pogledaj hoće li potražiti podatke o Veroniki. Prije nekog vremena imala je kratkotrajnu slavu. Njezinih petnaest minuta. Možda je objavljena neka priča o njoj, a ondje bismo mogli naći imena ljudi s kojima možemo razgovarati.- Kako bi bilo da ponovno razgovaramo s njom? - upita Edgar.- Mislim da to još ne bismo trebali. Želim imati nešto o čemu ću s njom moći razgovarati.- Što je sa susjedima?- To ti možeš obaviti. Možda će pogledati kroz prozor i vidjeti te, pa će imati materijala za razmišljanje. Ako pođeš onamo, vidi možeš li još jednom pogledati dnevnik ulazaka i izlazaka. Razgovaraj s Nashom. Siguran sam da ti neće trebati nalog. Rado bih pogledao cijelu godinu, volio bih znati tko ju je posjećivao, osobito dok Tony nije bio u gradu. Imamo Tonyjeve račune za kreditne kartice, pa možemo rekonstruirati raspored njegovih putovanja. Znat ćemo kad je bila sama u toj kući.Bosch podigne svoju vilicu. Još nije pojeo ni jedan zalogaj, ali glava mu je bila puna slučaja i onoga što treba učiniti.- Druga je stvar to da trebamo što više podataka o slučaju. Jedino što imamo je knjiga umorstva. Idem u Parker centar radi čavrljanja s Odjelom unutrašnje kontrole. Svratit ću u mrtvozornikov ured po kopiju izvještaja o obdukciji. FBI ga već ima. Također ću poći razgovarati s Donovanom u Znanstvena istraživanja i vidjeti jesu li štogod izvukli iz automobila. Isto tako, oni imaju otiske cipela. Nabavit ću kopije, nadam se prije nego što dođu ljudi FBI-a i sve uzmu. Jesam li nešto zaboravio?Odmahnuli su glavom.202- Želite li da se nakon posla nađemo, vidimo što smo iščeprkali i opet razgovaramo?Kimnuli su.- Cat & Fiddle, oko šest?Opet su kimnuli. Bili su previše zauzeti jelom da bi pričali. Bosch je uzeo prvi zalogaj hrane, koja se već prilično ohladila. Pridružio im se u šutnji, razmišljajući o slučaju.- Sve je u detaljima - reče nakon nekoliko trenutaka.- Što? - upita Riderica.- Slučaj. Kada dobiješ ovakav slučaj, odgovor je uvijek u detaljima. Samo čekaj, kad ga riješimo, vidjet ćemo da se odgovor nalazio u dosjeima, u knjizi. To se uvijek događa.Razgovor s Chastainom u Odjelu unutrašnje kontrole počeo je onako kako je Bosch očekivao. Sjedio je sa Zaneom, svojim braniteljem, za sivim stolom u jednoj od soba za ispitivanje. Bio je uključen stari Sony kasetofon pa se snimalo sve što je u sobi rečeno. Policijskim rječnikom rečeno, Chas-tain je zaključavao Boschovu priču. Želio je na kaseti imati njegove riječi i objašnjenja sa što više pojedinosti. Chastain će svoju istragu, zapravo, započeti tek nakon zaključavanja Boschove priče. Tada će u njoj tražiti greške. Morao je Boscha uhvatiti samo u jednoj jedinoj laži da bi ga mogao odvesti na saslušanje Pravnog povjerenstva. Ovisno o veličini i važnosti laži, mogao bi tražiti kaznu od suspendiranja do otpuštanja s posla.Bezizražajnim i mračnim tonom, Chastain je čitao pripremljena pitanja, a Bosch je polako i oprezno odgovarao, sa što manje riječi. To je bila igra. Bosch ju je već igrao. Tijekom petnaest minuta koliko su imali na raspolaganju prije zakazanog sastanka, Zane je savjetovao Boschu kako će se ponašati. Poput dobrog odvjetnika obrane, nikad nije izravno pitao Boscha je li podmetnuo pištolj. Zaneu je to zapravo bilo svejedno. Jednostavno je Unutrašnju kontrolu smatrao neprijateljem, skupinom loših policajaca kojima je jedini cilj proganjati dobre policajce. Zane je pripadao staroj školi, te je mislio da su svi policajci u duši dobri, a premda ih posao katkad natjera da postanu loši, kolege ih ne bi smjeli proganjati.Pola sata je sve bilo rutinski. No tada je Chastain dobacio neočekivanu loptu.- Detektive Bosch, poznajete li ženu po imenu Eleanor Wish? Zane je stavio ruku ispred Boscha kako bi ga spriječio da odgovori.- Kakvo je to sranje, Chastain?- S kim si razgovarao, Chastain? - doda Bosch.

- Čekaj malo, Harry - reče Zane. - Ništa nemoj govoriti. Kamo ovo vodi, Chastain?203- Sve je veoma jasno iz naredbi šefa. Istražujem Boschovo ponašanjt tijekom istrage. Sto se tiče pitanja s kim sam razgovarao ili odakle dobivan informacije, u ovom trenutku to ne morate znati.- Ovdje je riječ o navodno podmetnutom pištolju, a svi znamo da su te gluposti. Došli smo odgovoriti na pitanja o tome.- Želite li ponovno pročitati naredbu šefa? Posve je jasna. Zane gaje trenutak promatrao.- Daj nam pet minuta da porazgovaramo o tome. Zašto ne pođeš napuniti zube?Chastain je ustao, ispružio ruku i isključio kasetofon. Kad je pošao prema vratima, osvrnuo se i nasmiješeno ih pogledao.- Ovoga ću puta obojicu srediti. Iz ovoga se nećeš izvući, Bosch. A Zane, pa pretpostavljam da ne možeš uvijek pobjeđivati, zar ne?- Ti bi to trebao znati bolje nego ja, samodopadni klipane. Iziđi odavde i ostavi nas same.Nakon što je Chastain izišao, Zane se nagnuo nad kasetofon kako bi provjerio je li doista isključen. Potom je ustao i provjerio termostat na zidu. za slučaj da je ondje postavljen prisluškivač. Kad se uvjerio da se njihov razgovor neće prisluškivati, sjeo je i upitao Boscha za Eleanor Wish. Bosch mu je ispričao o svojim susretima s Eleanor tijekom proteklih nekoliko dana, ali je izostavio dio o otmici i njezinom kasnijem priznanju.- Jedan od policajaca iz gradske policije u Vegasu zasigurno mu je rekao da si spavao s njom - reče Zane. - To je sve što ima. Okomit će se na druženje s bivšom zatvorenicom. Ako to priznaš, onda te ima. Ali ako samo to dobije, u najboljem slučaju samo ćeš dobiti po prstima. Ukoliko ne dobije ništa drugo. No budeš li lagao o tome i rekao da nisi bio s njom, a bio si, i on može dokazati da jesi, onda imaš problem. Dakle, moj savjet je da mu kažeš, da, poznaješ je i bio si s njom. Reci mu da je gotovo, i ako je to sve što ima. onda je običan govnar.- Ne znam je li ili nije. -Što?- Gotovo.- Pa, nemoj mu ništa o tome govoriti osim ako ne pita. Onda učini kako smatraš najboljim. Spreman?Bosch kimne glavom, a Zane otvori vrata. Chastain je sjedio vani za stolom.- Gdje si bio, Chastain? - pobuni se Zane. - Mi te ovdje čekamo. Chastain nije odgovorio. Ušao je, ponovno uključio kasetofon i nastavio ispitivanje.- Da, poznajem Eleanor Wish - reče Bosch. - Da, provodio sam vrijeme s njom tijekom proteklih nekoliko dana.- Koliko vremena?- Ne znam točno. Dvije noći.- Dok si provodio istragu?204- Ne dok sam provodio istragu. Noću, nakon što sam završio s poslom za taj dan. Ne radimo svi dvadeset četiri sata dnevno poput tebe, Chastain.Bosch mu se hladno osmjehnuo.- Je li ona bila svjedok u slučaju? - Chastain je pitao tonom koji je pokazivao koliko je šokiran činjenicom daje Bosch prešao tu crtu.- U početku sam mislio da bi mogla biti svjedok. Nakon što sam je našao i razgovarao s njom, prilično sam brzo shvatio da ona nije nikakav svjedok.- Ali najprije si se s njom susreo dok si radio kao istražitelj na slučaju.- Tako je.Chastain je dugi trenutak promatrao svoj notes prije postavljanja idućeg pitanja.- Ta žena, osuđena zločinka Eleanor Wish, živi li ona sada u tvojoj kući? Bosch je osjetio kako mu se žuč penje u grlu. Invazija u osobni život iChastainov ton počeli su djelovati na njega. Mučio se kako bi ostao miran.- Ne znam odgovor na to pitanje - reče.- Ne znaš živi li netko u tvojoj kući ili ne?- Gledaj, Chastain, noćas je bila ondje, u redu? Je li to ono što želiš čuti? Bila je ondje. Ali ne znam hoće li večeras biti ondje. Ima svoj stan u Vegasu. Možda se danas vratila onamo, ne znam. Nisam provjeravao. Ako želiš da je nazovem i pitam živi li sada službeno u mojoj kući, nazvat ću je.- Mislim da to nije potrebno. Mislim da zasad imam sve što mije potrebno.Potom je prešao na uobičajeni govor za zaključivanje razgovora.- Detektive Bosch, bit ćete obaviješteni o rezultatima istrage o vašem ponašanju koja je u tijeku. Budu li podignute optužnice protiv vas, bit ćete obaviješteni o saslušanju pred Pravnim povjerenstvom na kojem će tri kapetana razmotriti dokaze. Vi ćete moći izabrati jednog od tih kapetana, ja ću izabrati drugog, a treći će biti izabran nasumce. Imate li pitanja?

- Samo jedno. Kako sebe možeš nazivati policajcem kad samo sjediš ovdje i obavljaš te besmislene istrage o glupostima?Zane je ispružio ruku i položio je na Boschovu podlakticu kako bi ga utišao.- Ne, u redu je - reče Chastain, odmahnuvši na Zaneov pokušaj da smiri situaciju. - Rado ću odgovoriti. Zapravo, često čujem to pitanje, Bosch. Čudno, ali čini se da ga uvijek postavljaju policajci o kojima istražujem. U svakom slučaju, odgovor je da se ponosim onim što radim jer zastupam javnost, a ako nema nikoga tko će biti policija policiji, onda nitko neće moći držati na uzdi njihovu moć zlostavljanja ljudi. Imam dragocjenu ulogu u ovom društvu, detektive Bosch. Ponosim se svojim poslom. Možeš li ti reći isto za sebe?- Da, da, da - reče Bosch. - Siguran sam da to sjajno zvuči na snimci, za one koji slušaju. Imam osjećaj da noću vjerojatno sjediš sam i slušaš vlastiti glas. Uvijek iznova. Nakon nekog vremena, počneš vjerovati u to. Ali dopusti jedno pitanje, Chastain. Tko je policija za policiju koja je policija policiji?205Bosch je ustao, a Zane je slijedio njegov primjer. Razgovor je bio zasen.Nakon što su izišli iz prostorija Odjela unutrašnje kontrole i kad zahvalio Zaneu na njegovoj pomoći, Bosch je krenuo u laboratorij Odjc za znanstvena istraživanja na drugom katu i potražio Arta Donovana. K minolog se upravo vratio s mjesta zločina, te je slagao vrećice s dokazim provjeravao je li sve na popisu dokaza. Podigao je glavu kad mu se Bos približio.- Kako si ušao ovamo, Harry?- Znam kombinaciju.Većina detektiva koji rade u Odjelu za pljačke i umorstva zna kornl naciju za otključavanje brave na vratima. Bosch je ondje radio prije pet g dina, ali još uvijek je nisu promijenili.- Vidiš - reče Donovan. - Tako počinju nevolje.- Kakve nevolje?- Ti ulaziš ovamo dok ja rukujem dokaznim materijalom. Neki luka odvjetnik mogao bi reći da su dokazi uništeni, a ja ću na nacionalnoj tele^ ziji ispasti budala.- Patiš od paranoje, Artie. Osim toga, novo suđenje stoljeća neće održati barem još nekoliko godina.- Duhovito. Što želiš, Harry?- Ti si već drugi koji je danas rekao da sam duhovit. Što se dogodile mojim otiscima cipela i svim ostalim stvarima?- Slučaj Aliso?- Ne, slučaj Lindbergh. Što ti misliš?- Pa, čuo sam da Aliso više nije tvoj slučaj. Trebao bih sve pripremiti; FBI.- Kad bi trebali doći po to?Donovan prvi put podigne pogled s onoga što je radio.- Samo su rekli da će nekoga poslati prije pet.- Onda je to još uvijek moj slučaj, sve dok se oni ne pojave. Što je s oti cima cipela?- Ničega nema o tome. Poslao sam kopije u laboratorij FBI-a u D.C.-da vide mogu li utvrditi tko je proizvođač i koji je model.-I?-1 ništa. Još mi se nisu javili. Bosch, sve policije u zemlji šalju im svake jaka sranja. Znaš to. Posljednje što sam čuo, neće sve ostalo zanemariti ka im stigne pošiljka iz PLA-e. Vjerojatno će mi se javiti tek sljedeći tjedai Budem li imao sreće.- Sranje.206- Sad je ionako prekasno da bismo zvali istočnu obalu. Možda u ponedjeljak. Nisam znao da su ti odjednom postali tako važni. Komuniciranje, Harry, u tome je tajna. Trebao bi katkad pokušati.- Zaboravi na to, imaš li još uvijek kopije? -Da.- Mogu li ih dobiti?- Svakako, ali morat ćeš pričekati dvadesetak minuta dok ne završim s ovim.- Ma daj, Artie, vjerojatno se nalaze u nekom ormariću za spise ili tako nešto. Trebat će ti trideset sekundi.- Hoćeš li me ostaviti na miru? - ozlojeđeno će Donovan. - Ne šalim se, Harry. Da, nalaze se u ormariću za spise i trebalo bi mi samo pola minute da ti ih donesem. Ali ako ostavim ovo što ovdje radim, mogli bi me razapeti kad budem svjedočio o ovom slučaju. Već vidim kako neki beskrupulozni odvjetnik, obuzet pravednim gnjevom, govori: "Kažete ovoj poroti da ste usred rukovanja dokazima u ovom slučaju ustali i rukovali dokazima iz drugog slučaja?" I više ne moraš biti F. Lee Bailey da bi to poroti dobro zvučalo. Sad me ostavi na miru. Vrati se za pola sata.

- Dobro, Artie, ostavit ću te na miru.- Pozvoni kad se vratiš. Nemoj jednostavno ući. Moramo promijeniti tu kombinaciju.Posljednju je rečenicu više rekao sebi nego Boschu.Bosch je izišao istim putem kojim je ušao, te se dizalom spustio u prizemlje kako bi ispred zgrade popušio cigaretu. Morao je poći do pločnika i ondje zapaliti jer je sada bilo zabranjeno stajati ispred ulaza u Parker centar i ondje pušiti. Mnogo policajaca koji ondje rade ovisno je o cigaretama, pa je pred glavnim ulazom u zgradu često bila gužva i ondje je stalno lebdio oblak plavoga dima. Šef je to smatrao neprimjerenim, te je odredio još jedno pravilo: ako čovjek iziđe iz zgrade da bi pušio, mora se posve udaljiti s područja koje pripada zgradi. Sad je pločnik duž Ulice Los Angeles često podsjećao na neku sindikalnu akciju jer su policajci, neki čak u odorama, hodali naprijed natrag ispred zgrade. Jedino su nedostajali transparenti. Pričalo se daje šef policije zatražio savjet gradskog tužitelja o tome može li zabraniti i pušenje na pločniku, ali mu je rečeno da pločnik nije u njegovoj domeni.Dok je Bosch pripaljivao drugu cigaretu na prvoj, ugledao je krupnog agenta FBI-a, Roya Lindella, kako ležerno izlazi iz upravne zgrade policije. Kad je stigao do pločnika, skrenuo desno i zaputio se prema Saveznom sudu. Hodao je ravno prema Boschu. Lindell ga nije vidio sve dok mu se nije približio na nekoliko koraka. Iznenadio se.- Što je ovo? Čekaš mene?- Ne, pušim, Lindell. Što ti radiš?- Ne tiče te se.Pokušao je poći dalje, ali Bosch ga je sljedećom rečenicom zaustavio.- Jesi li ugodno čavrljao s Chastainom?207li- Gledaj, Bosch, zamolili su me da dođem ovamo i dam izjavu, a ja sar im udovoljio. Rekao sam istinu. Neka stvari dođu na svoja mjesta.- Problem je u tome što ti ne znaš istinu.- Znam da si ti našao onaj pištolj i da ga ja nisam onamo stavio. To j istina.-Barem dio istine.- Pa, to je jedini dio koji je meni poznat, a tako sam mu i rekao. Dakle želim ti ugodan dan.Prošao je kraj Boscha, a on se okrenuo i gledao za njim. Ponovno ga y zaustavio.- Vi biste se mogli zadovoljiti samo dijelom istine. Ali ja ne. Lindell se okrenuo i vratio natrag do Boscha.- Što bi to trebalo značiti?- Sam zaključi.- Ne, ti mi reci.- Svi smo bili iskorišteni, Lindell. Otkrit ću tko je to učinio. Kad to uči nim, svakako ću ti javiti.- Gledaj, Bosch, više ne radiš na tom slučaju. Mi radimo, a tebi je bolje da ga se kloniš.- Da, vi momci radite na slučaju, svakako - sarkastično će Bosch. - Si guran sam da se silno trudite oko toga. Javite mi kad ga riješite.- Bosch, nije tako. Stalo nam je.- Odgovori mi samo na jedno pitanje, Lindell. -Koje?- Za sve ono vrijeme što si bio ubačen medu njih, je li Tony Aliso ikac doveo svoju ženu kad bi dolazio po novac?Lindell je trenutak šutio dok je razmišljao treba li odgovoriti. Na konci je odmahnuo glavom.- Ni jednom - reče. - Tony je uvijek govorio da ona mrzi to mjesto Previše ružnih uspomena, valjda.Bosch je pokušao ostati miran.- Uspomena na Vegas? Lindell se nasmiješio.- Za nekoga tko navodno zna sve odgovore, ne znaš baš mnogo, zar ne. Bosch? Tony ju je upoznao u klubu prije nekih dvadeset godina. Mnogo prije nego što sam ja onamo došao. Bila je plesačica, a Tony joj je obećao da će od nje napraviti filmsku zvijezdu. Istom ih je pričom hvatao do samoga kraja. Samo što se nakon nje valjda opametio. Naučio je da ne treba svaku oženiti.- Je li ona poznavala Joeya Marksa?- Tvoje jedno pitanje pretvorilo se već u tri, Bosch. -Jeli?- Ne znam.- Kako joj je tada bilo ime?- Ni to ne znam. Vidjet ćemo se, Bosch.208Okrenuo se i otišao. Bosch je bacio opušak na cestu i vratio se natrag do Staklene kuće. Nekoliko minuta kasnije, nakon što je propisno pozvonio na vratima OZI-a, našao je Donovana za njegovim pisaćim stolom. Podigao je tanki fascikl sa stola i pružio ga Harryju.

- Tu su ti kopije - reče. - Isto ono što sam poslao FBI-u. Zapravo sam snimio kopiju negativa, a zatim sam razvio novi negativ i napravio crno-bi-jeli kontrast radi mogućnosti uspoređivanja. Također sam ih povećao do stvarne veličine.Bosch nije razumio ono što je Donovan upravo rekao, osim posljednjega dijela. Otvorio je fascikl. Ondje su bila dva lista papira s crnim otiscima cipela. Na oba lista bili su djelomični otisci desne cipele. No ta dva djelomična otiska činila su gotovo cijelu cipelu. Donovan je ustao i pogledao otvoreni fascikl. Pokazao je trag uzdignuća na jednoj kopiji. To je bila zaobljena linija pete. No linija je bila prekinuta.- Dakle, ako nađeš ubojicu i on još uvijek ima te cipele, ovo će ga srediti. Vidiš kako je ta linija prekinuta? Čini se da to nije napravio proizvođač. Taj je tip jednom stao na staklo ili nešto slično, a to je presjeklo uzdignuće. Ili je bilo tako ili se radi o greški proizvođača. No ako nadeš cipelu, moći ćemo napraviti usporedbu koja bi ga trebala poslati u zatvor.- Dobro - reče Bosch, još uvijek promatrajući kopije. - Jesi li bilo što dobio, makar preliminarno, od FBI-a o ovome?- Zapravo, ne. Imam jednog čovjeka kojemu se prilično redovito obraćam s takvim stvarima. Poznajem ga, vidio sam ga nekoliko puta na konvencijama OZI-a. U svakom slučaju, nazvao je sam da mi kaže da je dobio paket, te da će se time pozabaviti čim stigne. Rekao je da mu se ovako na prvi pogled čini kako je riječ o jednoj od onih laganih čizama koje su sada popularne. Znaš, poput radnih čizama, ali su udobne i nose se kao tenisice.- Dobro, Artie, hvala.Bosch se tada odvezao do Medicinskog centra, do parkirališta kraj ranžirnog kolodvora. Mrtvozornikov se ured nalazio u najudaljenijem dijelu zgrade, te je Bosch ušao na stražnja vrata, nakon što je čuvaru pokazao svoju značku.Najprije je pogledao u ured dr. Salazara, ali bio je prazan. Potom je sišao na kat gdje su se obavljale obdukcije i pogledao u prvu prostoriju, gdje se nalazio spušteni stol što ga je Salazar uvijek koristio. Salazar je bio ondje i radio na jednom tijelu. Bosch je ušao, a Salazar je podigao pogled s otvorene prsne šupljine trupla koje je očito bilo posmrtni ostatak mladog crnca.- Harry, što radiš ovdje? Ovo je slučaj drugog detektivskog ureda.- Želio sam te nešto pitati o slučaju Aliso.- Sad sam prilično zauzet. A ti ne bi smio biti ovdje bez maske i kute.- Znam. Misliš li da bi mi tvoj asistent mogao napraviti kopiju protokola?209- Nema problema. Čujem da se FBI zainteresirao za slučaj, Harry. Je li to istina?- Tako sam i ja čuo.- Čudno je da se ti agenti nisu potrudili razgovarati sa mnom. Samo su došli ovamo i uzeli kopiju protokola. Protokol sadrži samo zaključke, bez svekolikog mozganja i nagađanja kakvim se mi liječnici volimo baviti.- Dakle, o čemu bi to mozgao i nagađao da su razgovarali s tobom?- Rekao bih im kakva je moja slutnja, Harry.- Kakva je?Salazar je podigao pogled s tijela, ali je svoje okrvavljene ruke u gumenim rukavicama držao iznad otvorene prsne šupljine tako da krv ne bi kapala drugdje.- Moja je slutnja da tražite ženu.- Zašto?- Ona tvar u i ispod očiju.- Preparat H? -Što?- Ništa, nije važno. Što si otkrio?- Tvar je analizirana i otkriveno je daje to oleo capsicum. Nađena je i na brišu nosa. Znaš li pod kojim je nazivom poznatija ta tvar, Harry?- Papreni sprej.- Sranje, Harry, uništavaš moje zadovoljstvo.- Oprosti. Znači, netko gaje poprskao paprenim sprejem?- Opet si pogodio. Zato mislim da je riječ o ženi. Netko tko ga nije uspijevao kontrolirati ili se bojao mogućih problema. To me navodi da pomislim na ženu. Osim toga, sve žene ovdje to nose u svojim torbicama.Bosch se pitao je li Veronica Aliso jedna od tih žena.- To je dobro, Sally. Još nešto?- Nema iznenađenja. Testovi su bili negativni.- Nije bilo amil nitrata?- Ne, ali to se kratko zadržava. Ne nalazimo ga baš često. Jeste li imali sreće s mecima?- Da, to je bilo uspješno. Možeš li nazvati svog čovjeka?

- Odvezi me do interkoma.Salazar je držao ruke podignute ispred sebe da ništa ne bi dotaknuo, a Bosch je odgurao njegova invalidska kolica do obližnjeg pulta gdje se nalazio telefon i interkom. Salazar mu je rekao koji će gumb pritisnuti, a zatim je nekome naredio neka odmah napravi kopiju protokola za Boscha.- Hvala - reče Bosch.- Nema na čemu. Nadam se da će pomoći. Zapamti, traži ženu koja u torbici nosi papreni sprej. Ne sprej za omamljivanje. Papreni sprej.- Dobro.210Bio je kraj tjedna pa je promet bio izrazito gust i Boschu je trebalo gotovo sat vremena da se izvuče iz centra grada i vrati se u Hollywood. Kad je stigao do puba Cat & Fiddle u Aveniji Sunset, prošlo je šest sati. Ušao je kroz kapiju i ugledao Edgara i Ridericu koji su već sjedili za stolom u dvorištu. Na njihovom se stolu nalazio vrč piva. I nisu bili sami. S njima je za stolom sjedila Grace Billets.Pub Cat & Fiddle bio je omiljeno mjesto za odlazak na piće hollywood-skih policajaca jer se nalazio tek nekoliko blokova dalje od postaje u Aveniji Wilcox. Zato Bosch, dok je prilazio stolu, nije znao je li poručnica ondje slučajno ili zato jer zna za njihovu operaciju na vlastitu ruku.- Zdravo, ljudi - reče Bosch i sjedne.Na stolu se nalazila jedna prazna čaša, te ju je napunio pivom iz vrča. Potom je podigao čašu i nazdravio kraju radnog tjedna.- Harry - reče Riderica - poručnica zna što radimo. Ovdje je da bi pomogla.Bosch kimne glavom i polako pogleda poručnicu Billets.- Razočarana sam jer se nisi najprije meni obratio - reče ona. - Ali razumijem što radiš. Slažem se da bi FBI želio da sve to miruje kako ne bi ugrozilo njihov slučaj. Ali jedan je čovjek ubijen. Ako oni ne kane tražiti ubojicu, ne vidim zašto mi ne bismo mogli.Bosch kimne. Gotovo je ostao bez riječi. Nikad nije imao šefa koji se nije strogo pridržavao pravila. Grace Billets je golema promjena.- Naravno - nastavila je - moramo biti veoma oprezni. Ako uprskamo, na nas se neće ljutiti samo FBI.Bilo je to upozorenje da su na kocki njihove karijere.- Pa, moj je položaj već ionako prilično klimav - reče Bosch. - Dakle, ako nešto pođe po zlu, želim da svi svalite krivnju na mene.- To su gluposti - reče Riderica.- Ne, nije. Svi ćete vi napredovati. Ja neću. Hollywood je za mene krajnji domet i svi mi to znamo. Ako dođe do sranja, povucite se. Ja ću sve preuzeti na sebe. Ako to ne možete prihvatiti, želim da se sada povučete.Nekoliko je trenutaka vladala tišina, a zatim su jedan za drugim kimnuli glavom.- Onda dobro - reče Bosch. - Možda ste poručnici ispričali što ste radili, ali i ja bih to želio čuti.- Imamo samo nekoliko stvari, ne mnogo - počne Riderica. - Jerry je posjetio Nasha dok sam ja radila na kompjutoru i razgovarala s prijateljicom u Timesu. Kao prvo, izvukla sam kreditne podatke za Tonyja Alisa i iz toga dobila broj socijalnog osiguranja za Veroniku Aliso. Zatim sam to ubacila u kompjutor Službe socijalnog osiguranja kako bih našla podatke o njezinim prošlim zaposlenjima, te sam saznala da Veronica nije njezino pravo ime. Zove se Jennifer Gilroy, a rođena je prije četrdeset jednu godinu u Las Vegasu, Nevada. Nije ni čudo što je rekla da mrzi Vegas. Ondje je odrasla.211- Podaci o zaposlenjima?- Nema ničega sve dok nije došla ovamo i radila za TNA Productions. -Štojoš?Prije nego što je uspjela odgovoriti, došlo je do glasnog komešanja blizi staklenih vrata što su vodila u unutrašnjost bara. Vrata su se otvorila krupan muškarac u jakni barmena gurnuo je van manjeg muškarca. Manj je čovjek bio raskuštran i pijan, a vikao je nešto o pomanjkanju poštovanje prema njemu. Barmen ga je grubo gurao kroz dvorište do kolnog ulaza, ć zatim na ulicu. Čim se barmen okrenuo da se vrati unutra, pijanac se također okrenuo i pošao natrag. Barmen se okrenuo i gurnuo ga tako snažne da je čovjek pao na stražnjicu. Sad već posramljen, prijetio je da će se vratit i srediti barmena. Nekoliko se ljudi za stolovima u dvorištu podrugljivo nasmijalo. Pijanac je ustao i teturavim koracima izišao na ulicu.- Ovdje rano počinju - reče poručnica. - Nastavi, Kiz.- U svakom slučaju, ubacila sam ime u Nacionalnu bazu podataka za obavijesti o kriminalu. Dvaput su pokupili Jennifer Gilroy zbog nagovaranja na seks. To je bilo prije više od dvadeset godina. Nazvala sam ih i zamolila da pošalju fotografije i izvještaje. Sve je na mikrofilmovima, pa moraju potražiti. Dobit ćemo materijale tek idući tjedan. Vjerojatno to neće biti ništa posebno. Prema podacima u kompjutoru, ni jedan slučaj nije dospio na sud. Svaki se put izvukla samo s plaćanjem globe.Bosch kimne glavom. Zvučalo je kao rutinsko rješavanje rutinskih slučajeva.

- To je sve što sam tu dobila. Sto se tiče Timesa, ništa nisam našla. Ni moja prijateljica u časopisu Variety nije imala više sreće. Veroniku Aliso jedva su spomenuli u kritikama filma Žrtva žudnje. Kritika je ocrnila i nju i film, ali ja bih ga ipak željela pogledati. Imaš li još uvijek videokasetu, Harry?- Na mojem je pisaćem stolu.- Je li gola u filmu? - upita Edgar. - Ako jest, i ja bih ga želio pogledati. Ignorirali su ga.- U redu, što još? - reče Riderica. - Ovaj, Veronica je također dvaput spomenuta u napisima o filmskim premijerama i o tome tko se ondje pojavio. Ništa posebno. Kad si rekao daje imala svojih petnaest minuta, mislim da si trebao reći sekundi. U svakom slučaju, to je sve od mene. Jerry?Edgar je pročistio grlo i objasnio da je otišao do stražarske kućice u Hidden Highlandsu i naišao na problem kad je Nash tražio novi nalog za pretres za pregledavanje cijelog dnevnika ulazaka i izlazaka. Edgar je rekao da je nakon toga cijelo poslijepodne tipkao nalog za pretres i tražio suca koji nije ranije otišao na vikend. Naposljetku je uspio i sad ima potpisani nalog što ga kani iskoristiti sutra ujutro.- Kiz i ja ujutro idemo onamo. Pogledat ćemo dnevnik na ulazu, a zatim ćemo vjerojatno posjetiti nekoliko susjeda, obaviti nekoliko razgovora. Kao što si rekao, nadamo se da će udovica pogledati kroz prozor i opaziti nas. možda se malo prestrašiti. Možda će se uspaničiti, napraviti grešku.212Tada je Bosch bio na redu, te je prepričao svoje poslijepodnevne napore, uključujući susret s Royem Lindellom i njegove riječi da je Veronica Aliso svoju karijeru započela kao striptizeta u Vegasu. Također im je ispričao o Salazarovu otkriću da je Tonyja Alisa, malo prije njegove smrti, netko poprskao paprenim sprejem, te se složio s mrtvozornikovom slutnjom daje to učinila neka žena.- Misli li on da je ona to mogla sama izvesti, nakon što ga je time poprskala? - upita poručnica.- Nije važno, jer nije bila sama - odgovori Bosch.Podigao je aktovku u krilo i izvadio kopije otisaka cipele što ih je Donovan našao na tijelu i odbojniku rollsa. Stavio je stranice na sredinu stola da bi svi mogli vidjeti.- To je cipela broj četrdeset tri. Pripada muškarcu, kaže Artie. Krupnom muškarcu. Dakle, žena gaje, ako je bila ondje, mogla poprskati paprenim sprejem, ali taj je čovjek dovršio posao. - Bosch je pokazao otiske cipele. - Stavio je nogu na žrtvu kako bi se mogao sagnuti posve blizu i pucati iz neposredne blizine. Veoma smireno i veoma učinkovito. Vjerojatno neki profesionalac. Možda netko koga je poznavala još iz razdoblja dok je živjela u Vegasu.- Vjerojatno onaj koji je podmetnuo pištolj u Vegasu? - upita poručnica.- To je i moja pretpostavka.Bosch je držao na oku ulaz u dvorište, za slučaj da se ranije izbačeni pijanac vrati i ostvari svoju prijetnju. No kad je sad onamo pogledao, nije vidio pijanca. Vidio je pozornika Raya Powersa koji je nosio sunčane naočale, premda one više nisu bile potrebne. Ušao je u dvorište, a barmen mu je pošao ususret. Barmen je žustro mahao rukama i krupnom pozorniku ispričao o pijancu i prijetnjama. Powers je pogledom preletio stolove i opazio Boscha i ostale. Kad je završio s barmenom, prišao je njihovom stolu.- Dakle, skup mozgova detektivskog ureda ima sastanak - reče.- Tako je, Powers - reče Edgar. - Mislim da je čovjek kojega tražiš ondje vani, mokri u grmlje.- Da, svakako, odmah ću poći po njega, šefe.Powers je s podrugljivim osmijehom na licu pogledao ostale za stolom. Vidio je kopije otisaka cipele na stolu i bradom pokazao prema njima.- Zar vi detektivi to zovete istražiteljskim strategijskim sastankom? Pa, dat ću vam mig. To što imate zove se otisak cipele.Nasmiješio se vlastitoj primjedbi, ponosan na svoju duhovitost.- Nismo na dužnosti, Powers - reče poručnica. - Zašto ne pođeš za svojim poslom, a mi ćemo voditi brigu o našemu?Powers joj je salutirao.- Netko mora obaviti posao, zar ne?Okrenuo se i izišao iz dvorišta, ne čekajući odgovor.- Prilično je nezadovoljan zbog nečega - primijeti Riderica.213- Samo je bijesan jer sam njegovom poručniku rekla za otisak prsta što gaje ostavio na našem automobilu - reče poručnica. - Mislim da gaje dobro oprao. U svakom slučaju, vratimo se na posao. Sto misliš, Harry? Imamo li dovoljno da se okomimo na Veroniku?- Mislim da gotovo imamo. Poći ću sutra ujutro s njima, pogledati što se nalazi u dnevniku ulazaka i izlazaka. Možda ćemo je posjetiti. Samo bih želio da imamo nešto konkretno o čemu bismo mogli s njom razgovarati.Poručnica Billets kimne glavom.- Želim da me sutra obavještavate o razvoju događaja. Nazovite me do podneva.

- Vrijedi.- Što više vremena prođe, to ćemo teže istragu zadržati samo među nama. Mislim da ćemo u ponedjeljak morati vidjeti što imamo i odlučiti hoćemo li sve predati FBI-u.- Ne bih se složio - reče Bosch i odmahne glavom. - Što god im predamo, oni ništa neće poduzeti. Ako želiš da se to razjasni, moraš pustiti da sami radimo, maknuti nam FBI s leđa.- Pokušat ću, Harry, ali doći će trenutak kad to više neće biti moguće. Ovdje provodimo punu istragu izvan radnog vremena. O tome će se pro-čuti. Mora se pročuti. Samo kažem da bi bilo bolje kad bi se to pročulo od mene i ostalo pod kontrolom.Bosch nevoljko kimne glavom. Znao je da ona ima pravo, ali se morao boriti protiv njezinog prijedloga. Slučaj pripada njima. Njegov je. A sve što se tijekom proteklog tjedna dogodilo samo ga čini još osobnijim. Nije ga se želio odreći.Pokupio je kopije otisaka cipele i spremio ih u aktovku. Ispio je pivo i pitao kome je i koliko dužan.- Ja častim - reče poručnica. - Idući put, kad riješimo slučaj, ti ćeš častiti.- Dogovoreno.Kad je Bosch stigao kući, našao je zaključana vrata, ali se ključ što ga je dao Eleanor Wish nalazio ispod otirača. Prvo što je provjerio nakon što je ušao bila je Hopperova slika. Još uvijek je visjela na zidu. Ali nje nije bilo Na brzinu je pregledao sobe, ali nije našao nikakvu poruku. Pogledao je u ormar i vidio da nema njezine odjeće. Kao ni njezinog kovčega.Sjeo je na krevet i razmišljao o njezinom odlasku. Tog su jutra stvari ostavili neriješene. On je rano ustao i dok je ona još uvijek bila u krevetu gledajući ga kako se sprema za odlazak na posao, pitao je što će tijekon dana raditi. Rekla mu je da ne zna.Sad je nema. Protrljao je rukom lice. Već mu je počela nedostajati, te k u mislima ponovio njihove sinoćnje razgovore. Pogrešno je odigrao karte zaključio je. Trebalo je hrabrosti da mu ispriča o svom sudioništvu. A on k214to ocijenio samo prema onome što je značilo za njega i njegov slučaj. Ne za nju. Ne za njih.Bosch se spustio unatrag i ispružio preko kreveta. Raširio je ruke i zagledao se u strop. Osjećao je kako u njemu djeluje pivo, čini ga umornim.- U redu - glasno reče.Pitao se, hoće li nazvati ili će proći još pet godina prije nego što je negdje slučajno vidi. Razmišljao je o tome kohko mu se toga dogodilo u proteklih pet godina i koliko je dugo čekao. Tijelo ga je boljelo. Zatvorio je oči.- U redu.Zaspao je i sanjao da je sam u pustinji gdje nema nikakvih cesta, već samo kilometri otvorenog pustog terena kamo god bi pogledao.2156.Bosch je u sedam u subotu ujutro uzeo dvije kave i dvije krafne kod Boba u samoposluzi Fairfax, a zatim se odvezao do čistine gdje je tijelo To-nyja Alisa pronađeno u prtljažniku njegovog automobila. Dok je jeo i pio, promatrao je morsku izmaglicu koja je pokrivala tihi grad daleko dolje. Sunce se uzdizalo iza nebodera u središtu grada, stvarajući dojam neprozirnih monolita u magli. Bilo je prekrasno, ali se Bosch osjećao kao da je jedini na svijetu koji to vidi.Kad je pojeo, mokrim je ubrusom očistio ljepljive ostatke šećera s prstiju. Zatim je sve papire i prvu praznu šalicu od kave gurnuo u vrećicu od krafni i upalio motor automobila.Bosch je rano u petak uvečer zaspao u odjeći, a tako se i probudio prije zore. Osjećao je potrebu izići iz kuće i nešto učiniti. Oduvijek je vjerovao da u istrazi možeš pokrenuti stvari ako neprestano nešto radiš i trudiš se. Odlučio je da će jutro iskoristiti za pokušaj pronalaženja mjesta gdje su ubojice presrele i zaustavile rolls-royce Tonyja Alisa.Iz nekoliko je razloga zaključio da se to moralo dogoditi na Mulholland Driveu blizu ulaza u Hidden Highlands. Prvo, do čistine na kojoj je automobil pronađen dolazi se ako se skrene s Mulhollanda. Da je do otmice došlo blizu aerodroma, automobil bi zacijelo bio ostavljen negdje ondje, a ne dvadeset pet kilometara dalje. I drugo, otmicu je bilo mnogo lakše i tiše izvesti na Mulhollandu, u mraku. Aerodrom i okolno područje uvijek su puni prometa i ljudi, te bi predstavljali mnogo veći rizik.Sljedeće je pitanje jesu li ubojice slijedile Alisa od aerodroma ili su ga jednostavno čekali kraj mjesta otmice na Mulhollandu. Bosch se odlučio za drugu mogućnost, zaključivši da se radilo o malenoj operaciji, najviše dvoje ljudi, a praćenje i zaustavljanje vozila bio bi previše nesiguran pothvat, osobito u Los Angelesu gdje je svaki vlasnik rolls-roycea i te kako svjestan opasnosti od otimanja automobila. Zaključio je da su čekali na Mulhollandu i216nekako stvorili zamku ili prizor koji je naveo Alisa da zaustavi automobil, premda je u aktovci nosio

četiristo osamdeset tisuća dolara gotovine. Bosch je prelipostavio da bi Aliso zaustavio automobil jedino ako je u taj scenarij bila umiješana njegova žena. U mislima je vidio farove rolls-roycea kako do-laze iza zavoja i obasjavaju Veroniku Aliso koja mahnito maše. Tony bi zasigurno stao.Bosch je znao da je mjesto zasjede moralo biti negdje na Mulhollandu, kuda je Tony morao proći. Samo su dva logična puta od aerodroma do Mul-holland Drivea, a zatim do stražarske kućice u Hidden Highlandsu. Jedan bi put bio prema sjeveru po Autocesti 405, a zatim skretanje na izlazu za Mulhol-land. Drugi bi put bio od sjevernog izlaza aerodroma, pa La Cienega Boulevar-dom do Laurel Canyona i uzbrdo do Mulhollanda.Dva su puta imala samo kilometar i pol zajedničkog dijela Mulhollanda. Budući da se nikako nije moglo znati kojim će se putem Aliso te večeri vratiti kući, Boschu se činilo očitim daje zamka morala biti postavljena negdje duž tog kilometra i pol ceste. Onamo je pošao i gotovo sat vremena vozio naprijed natrag tim dijelom ceste, najzad se odlučivši za mjesto koje bi sam izabrao da je to bio njegov plan. Mjesto se nalazilo na oštrom zavoju oko osamsto metara od stražarske kućice Hidden Highlandsa. U tom je području bilo veoma malo kuća, a i te su izgrađene s južne strane, na brdu daleko iznad ceste. Na sjevernoj je strani zemljište strmo padalo od ceste prema gusto pošumljenom suhom koritu gdje su stabla eukaliptusa i akacije istiskivali jedni druge. Mjesto je bilo savršeno. Na osami, nikome na vidiku.Bosch je ponovno zamislio kako Tony Aliso dolazi iz zavoja, a svjetla njegovih farova obasjavaju njegovu ženu na cesti. Aliso je stao, zbunjen. Sto ona radi ovdje? Izišao je iz automobila, a sa sjeverne strane ceste pojavljuje se njezin sudionik. Ona na mužu upotrebljava papreni sprej, sudionik prilazi rollsu i otvara prtljažnik. Aliso rukama pokušava zaštititi oči, a tada ga grubo guraju u prtljažnik i vežu mu ruke iza leđa. Jedino čega se moraju bojati je da neki automobil ne naiđe iz zavoja i osvijetli ih farovima. Ali to baš nije vjerojatno tako kasno na Mulhollandu. Sve se moglo obaviti za petnaest sekundi. Zato su upotrijebili sprej. Ne zato stoje riječ o ženi, već zato što je to ubrzalo stvar.Bosch je skrenuo s ceste, izišao iz automobila i osvrnuo se naokolo. Mjesto mu se činilo pravim. Tiho kao u grobu. Odlučio je da će ponovno doći ovamo uvečer da vidi kako izgleda po mraku, da još jednom potvrdi teoriju koju je intuitivno smatrao točnom.Prešao je cestu i zagledao se u suho korito gdje se sudionik zacijelo skrivao i čekao. Gledajući dolje, pokušao je naći mjesto blizu ceste gdje se muškarac mogao sakriti. Opazio je stazu što je vodila u šumu i pošao onamo, tražeći otiske cipela. Bilo je mnogo otisaka, te je čučnuo kako bi ih proučio. Tlo je tu bilo prašnjavo i neki su otisci bili sasvim jasni. Našao je otiske dvaju posve različitih pari cipela, jednog starog s istrošenim petama i jednog mnogo novijeg s petama koje su u prašini ostavljale jasne linije. Ni jedan par nije bio217ono stoje tražio, otisak radničke cipele s presjekom na tabanu što gaje Donovan opazio.Bosch je podigao pogled s tla i zagledao se u stazu što je vodila u grmlje i među stabla. Odlučio je poći još malo dalje, te je podigao granu akacije i sagnuo se ispod. Nakon što su se njegove oči privikle na sumrak ispod svoda od krošanja, pogled mu je privukao plavi predmet što se nalazio nešto manje od dvadeset metara dalje u gustom raslinju. Vidio ga je, ali nije mogao odrediti o čemu je riječ. Morao je napustiti stazu da bi dospio do predmeta, ali je odlučio istraživati.Nakon što je polako prešao oko tri metra kroz grmlje, vidio je da je plavi predmet dio plastične cerade, onakve kakve se moglo vidjeti po cijelom gradu nakon što je potres porušio dimnjake i izazvao pukotine na kućama. Bosch je prišao bliže i vidio da su dva kuta cerade vezana za stabla, a treći je obješen preko grane, stvarajući maleno sklonište na ravnom dijelu obronka. Nekoliko je trenutaka promatrao, ali nije opazio nikakvo kretanje.Bilo je nemoguće bešumno se približiti skloništu. Tlo je pokrivao debeli sloj suhog lišća i grančica koje su pucketale ispod Boschovih nogu. Kad je bio oko tri metra udaljen od cerade, zaustavio ga je promukli muški glas.- Imam pištolj, kreteni!Bosch se ukočio, zureći u ceradu. Budući daje bila prebačena preko duge grane akacije, nije mogao vidjeti onoga tko je viknuo. A onaj koji je vikao zacijelo nije mogao vidjeti njega. Bosch je odlučio riskirati.-1 ja ga imam - dovikne. - Kao i značku.- Policija? Nisam zvao policiju!U glasu se sad osjećala histerija, a Bosch je pretpostavio da je riječ o jednom od beskućnika lutalica koji su izbačeni iz umobolnica tijekom smanjivanja sredstava za javne potrebe u osamdesetima. Grad je pun takvih ljudi Stoje gotovo na svakom velikom raskrižju, drže svoje natpise i tresu šalicama za milostinju, spavaju ispod nadvožnjaka ili se poput termita ukopaju u šumu na obroncima brda, žive u improviziranim kampovima na nekoliko metara od rezidencija vrijednih milijune dolara.- Samo prolazim ovuda - vikne Bosch. - Ti spusti svoj pištolj, a ja ću spremiti svoga.Bosch je pretpostavio da čovjek prestrašena glasa uopće nema oružja.

- U redu. Dogovoreno.Bosch je otkopčao futrolu ispod ruke, ali nije izvadio pištolj. Prešao je posljednjih nekoliko koraka i polako zaobišao deblo akacije. Muškarac duge sive kose i brade što se spuštala do plave havajske košulje sjedio je prekriženih nogu na pokrivaču ispod cerade. U očima mu je bio divlji izraz. Bosch je brzo pogledao čovjekove ruke i prostor oko njega, ali nije vidio oružje. Malo se opustio i kimnuo čovjeku.- Zdravo - reče.- Ništa nisam učinio.- Razumijem.218Bosch je pogledao naokolo. Ispod cerade vidio je složenu odjeću i ručnike. Ondje je također bio maleni sklopivi stolić, tava, nekoliko svijeća i Sterno limenki , dvije vilice i žlica, ali nije bilo noža. Bosch je pretpostavio da je čovjek imao nož ispod košulje, ili ga je možda sakrio ispod pokrivača. Na stoliću se nalazila još i bočica kolonjske vode, a Bosch je shvatio da je sklonište obilno poprskano njome. Ispod cerade se također nalazio stari kablić ispunjen zgnječenim aluminijskim limenkama, hrpom novina i starim primjerkom knjige Stranac u stranoj zemlji.Koraknuo je na rub čovjekove čistine i čučnuo poput igrača bejzbola, kako bi se našli u istoj razini, licem u lice. Pogledao je duž vanjskog ruba čistine i vidio da čovjek onamo baca ono što mu ne treba. Bilo je vreća sa smećem i ostataka odjeće. Uz deblo drugog stabla akacije nalazila se smeđa i zelena vreća za odijelo. Patentni je zatvarač bio otvoren, te je ležala otvorena poput očišćene ribe. Bosch je ponovno pogledao čovjeka. Vidio je da ispod plave nosi još dvije havajske košulje, a plava je po sebi imala slike havajskih djevojaka na daskama za surfanje. Hlače su mu bile prljave, ali su imale crtu kakve obično nije bilo na hlačama beskućnika. Cipele su mu bile previše čiste za čovjeka koji živi u šumi. Bosch je zaključio da su te cipele ostavile one tragove na stazi, tragove s petama oštrih rubova.- To je lijepa košulja - reče Bosch. -Moja je.- Znam. Samo sam rekao da je lijepa. Kako se zoveš?- Zovem se George.- George, i kako još?- George i kako god želiš, dovraga.- U redu, George i kako god želiš, dovraga, zašto mi ne ispričaš o onoj vreći za odijelo i toj odjeći što je imaš na sebi? Nove cipele. Odakle je sve to došlo?- Isporučeno je. Sad je moje.- Kako to misliš, isporučeno je?- Isporučeno. Tako mislim. Isporučeno. Sve su mi to dali.Bosch je izvadio cigarete, uzeo jednu i kutiju ponudio čovjeku. Odmahnuo je rukom.- Ne mogu si priuštiti to. Treba mi pola dana da nađem dovoljno limenki za jednu kutiju cigareta. Prestao sam.Bosch kimne glavom.- Koliko dugo živiš ovdje, George?- Cijeli život.- Kad su te izbacili iz Camarilla?- Tko ti je to rekao?To je bilo obično nagađanje, a Camarillo je najbliža državna ustanova.* Sterno limenka - malene limenke sa sredstvom koje gori i pruža dovoljno topline za kuhanje219- Oni su mi rekli. Kad je to bilo?- Ako su ti rekli za mene, onda bi ti i to rekli. Nisam glup, znaš.- Tu si me uhvatio, George. Što se tiče vreće za odijelo i odjeće, kad su isporučeni?- Ne znam.Bosch je ustao i pošao do vreće za odijela. Za ručku je bila pričvršćena identifikacijska cedulja. Okrenuo ju je i pročitao ime i adresu Anthonyja Alisa. Opazio je da vreća leži na kartonskoj kutiji, oštećenoj zbog kotrljanja nizbrdo. Bosch je nogom nakrivio kutiju i pročitao natpis sa strane.SCOTCH STANDARD HS/T-90 VHS 96-COUNTOstavio je kutiju i vreću za odijela ondje, vratio se do čovjeka i ponovno čučnuo.- Može li se reći da je isporuka obavljena prošlog petka navečer?- Kako god ti kažeš.- Nije kako ja kažem, George. Ako želiš da te ostavim na miru i htio bi ostati ovdje, moraš mi pomoći. Budeš li se zavukao u svoju ljušturu, nimalo mi ne pomažeš. Kad je isporučeno?George je spustio bradu na prsa, poput dječaka kojeg je učitelj ukorio. Podigao je palac i kažiprst, te ih pritisnuo na oči. Glas mu je zvučao kao da ga netko davi žicom.

- Ne znam. Samo su došli i bacili to ovamo, za mene. To je sve što znam. -Tko je to bacio?George je pogledao gore, sjajnih očiju, i jednim od svojih prljavih prstiju pokazao iznad sebe. Bosch je također pogledao gore i kroz grane stabala vidio djelić plavog neba. Obeshrabreno je ispuhnuo zrak. Ovo ga nikamo ne vodi.- Znači, mali zeleni ljudi bacili su to iz svojeg svemirskog broda, je li tako, George? Je li to tvoja priča?- Nisam to rekao. Ne znam jesu li bili zeleni. Nisam ih vidio.- Ali si vidio svemirski brod?- Ne. Ni to nisam rekao. Nisam vidio njihovu letjelicu. Samo svjetla za slijetanje.Bosch ga je trenutak promatrao.- Savršena veličina - reče George. - Imaju nevidljivu zraku koja ti odozgo uzme mjeru, a ti to uopće ne znaš, a zatim pošalju odjeću.- Sjajno.Boscha su počela boljeti koljena. Ustao je, te su bolno zapucketala.- Postajem star za ova sranja, George.- To je rečenica policajca. Gledao sam Kojaka dok sam imao kuću.- Znam. Znaš kako ćemo, ponijet ću sa sobom ovu vreću za odijelo, ako nemaš ništa protiv. Kao i kutiju videokaseta.- Samo izvoli. Ja nikamo ne idem. A nemam ni video.220Bosch je pošao prema kutiji i vreći, pitajući se zašto su bačene, a ne jednostavno ostavljene uroto«. Trenutak kasnije, zaključio je da su se zasigurno nalazile u prtljažniku. Kako bi ondje napravili mjesta za Alisa, ubo-jye su ih izvadile i bacile niz brdo. Žurilo im se. To je bila odluka stvorena na brzinu. Greška.Oprezno je uhvatio vreću za odijela, pazeći da ne dotakne ručku, premda je sumnjao da će ondje naći nečije otiske, osim Goergeovih. Kutija je bila lagana, ali velika. Morat će se vratiti po nju. Okrenuo se i pogledao beskućnika. Odlučio je da mu još neće upropastiti dan.- George, zasad možeš zadržati odjeću.- Dobro, hvala.- Nema na čemu.Dok se penjao uzbrdo do ceste, Bosch je razmišljao o tome da bi područje trebao proglasiti mjestom zločina i pozvati OZI da sve obrade. Ali to nije mogao učiniti. Ne a da ne objavi daje nastavio istragu s koje su ga maknuli.Međutim, to mu nije smetalo jer, dok je stigao do ceste, znao je da ima novi smjer. Plan se formirao u njegovoj glavi. Brzo. Bosch je bio uzbuđen. Kad je stigao do ravnog tla, zamahnuo je šakom po zraku i brzo pošao do automobila.Bosch je u mislima razradio pojedinosti dok je vozio prema Hidden High-landsu. Plan. Bio je poput čepa što pluta po golemom oceanu koji je zapravo slučaj. Nosile su ga struje, ništa nije imao pod kontrolom. No sad je imao ideju, plan kojim će, nadao se, domamiti Veroniku Aliso u klopku.Nash je bio u stražarskoj kućici kad je Bosch zaustavio automobil. Izišao je i naslonio se na Boschova vrata.- Dobro jutro, detektive Bosch.- Kako ide, kapetane Nash?- Ide nekako, ali moram reći da vaši ljudi jutros već stvaraju neku pomutnju.- Da, pa, to se može dogoditi. Što se može?- Ništa, pretpostavljam. Idete li za njima ili ste se zaputili gospođi Aliso?- Idem posjetiti gospođu.- Dobro. Možda će mije to skinuti s vrata. Moram nazvati, znate.- Zašto vam je na vratu?- Zvala je i pitala zašto vaši ljudi cijelo jutro razgovaraju sa susjedima.- Što ste joj rekli?- Rekao sam joj da moraju raditi svoj posao, a istraga o umorstvu iziskuje razgovore s mnogim ljudima.- To je dobro. Vidjet ćemo se.221Nash mu je mahnuo i otvorio vrata. Bosch je vozio do Alisove kuće, ali prije nego stoje onamo stigao, opazio je Edgara koji se udaljavao od ulaznih vrata jedne kuće. Bosch se zaustavio i kretnjom ga pozvao k sebi.- Harry.- Jerry. Imaš li štogod?- Ne, zapravo nemam. U ovim bogataškim područjima, to je kao obrada pucnjave u South Centralu.

Nitko ne želi govoriti, nitko ništa nije vidio. Umaraju me ti ljudi.- Gdje je Kiz?- Radi na drugoj strani ulice. Našli smo se ispred postaje i uzeli samo jedan automobil. Negdje pješaci s one strane. Hej, Harry, što misliš o njoj?- Kiz? Mislim da je dobra.- Ne, nisam mislio kao policajka. Znaš... što misliš? Bosch ga je pogledao.- Misliš, ti i ona kao par? Što ja mislim?- Da. Ja i ona.Bosch je znao da se Edgar razveo prije šest mjeseci, a sad je opet počeo izvlačiti glavu iz pijeska. No također je znao nešto o Kiz što mu nije imao pravo reći.- Ne znam, Jerry. Partneri ne bi trebali petljati jedan s drugim.- Valjda. Znači, sad ideš posjetiti udovicu? -Da.- Možda je bolje da pođem s tobom. Nikad se ne zna, ako shvati da sumnjamo u nju, mogla bi izgubiti živce, pokušati te maknuti.- Sumnjam. Previše je hladna za tako nešto. Ali pođimo naći Kiz. Mislim da biste oboje trebali poći sa mnom. Sad imam plan.Veronica Aliso ih je čekala na ulaznim vratima.- Čekala sam da se pojavite ovdje i objasnite što se događa.- Žao mi je, gospođo Aliso - reče Bosch. - Bili smo prilično zauzeti. Uvela ih je unutra.- Mogu li vam štogod ponuditi? - pitala je preko ramena dok ih je vodila prema dnevnoj sobi.- Mislim da nećemo ništa, hvala.Dio plana bio je taj da Boschu prepuste vođenje razgovora, ako je moguće. Riderica i Edgar trebali su je zastrašiti svojom šutnjom i hladnim zurenjem.Bosch i Riderica sjeli su na ista mjesta kao i prošli put, a to je učinila i Veronica Aliso. Edgar je ostao stajati na rubu prostora za sjedenje u dnevnoj sobi. Rukom se oslonio na ploču iznad kamina, a izraz njegovog lica govorio je da bi te subote ujutro radije bio bilo gdje drugdje na planetu.Veronica Aliso na sebi je imala traperice, svijetloplavu košulju i prljave radne čizme. Kosu je maknula od lica i učvrstila je kopčama na zatiljku. Još222uvijek je bila veoma privlačna, ali se očito sve manje dotjerivala. Ispod raskopčanog ovratnika Bosch je vidio pjegice za koje je znao da ih ima po cijelim prsima.- Jesmo li vas u nečemu prekinuli? - upita Bosch. - Jeste li kanili izići?- Željela sam danas u neko doba poći u konjušnicu u Burbanku. Ondje držim konja. Rremirali su tijelo mojeg muža, pa njegov pepeo želim odnijeti stazom u brda. Volio je brda...Bosch ozbiljno kimne glavom.- Pa, ovo neće dugo trajati. Kao prvo, jutros ste nas vidjeli u susjedstvu. Obavljamo samo rutinske razgovore. Nikad se ne zna, možda je netko nešto vidio, možda je netko promatrao kuću ili se pojavio neki automobil koji nije trebao biti ovdje. Nikad se ne zna.- Pa, mislim da bih ja prva opazila neki automobil koji ne bi trebao biti ovdje.- Da, no mislio sam ako vi niste bili ovdje. Da ste bili vani i netko je bio ovdje, vjerojatno to ne biste znali.- Kako bi netko mogao proći kraj stražarske kućice?- Znamo da je to malo vjerojatno, gospodo Aliso. To je zasad sve što imamo.Namrštila se.- Nemate ništa drugo? Što je s onim što ste mi neki dan rekli? O onom čovjeku u Las Vegasu?- Pa, gospođo Aliso, mrsko mije što vam to moram reći, ali tu smo pošli pogrešnim putem. Prikupili smo mnogo informacija o vašemu mužu i u početku je izgledalo da je to pravi put. Ali nije bilo tako. Doista mislimo da smo sad krenuli u pravom smjeru, a moramo nadoknaditi izgubljeno vrijeme.Doimala se istinski iznenađenom.- Ne razumijem. Pogrešnim putem?- Da, pa, mogu vam objasniti ako želite. Ali ima veze s vašim mužem i nekim ružnim stvarima.- Detektive, tijekom posljednjih nekoliko dana pripremila sam se na sve. Recite mi.- Gospođo Aliso, mislim da sam vam prilikom našeg posljednjeg posjeta spomenuo da se vaš muž spetljao s nekim veoma opasnim ljudima u Las Vegasu. Mislim da sam ih spomenuo, Joey Marks i Luke Goshen?- Ne sjećam se.Na licu je zadržala izraz zbunjenosti. Bila je dobra. Bosch je to morao priznati. Nije uspjela u filmskom poslu, ali znala je glumiti kad je trebala.- Otvoreno rečeno, oni su mafijaši - reče Bosch. - Organizirani kriminal. Čini se da je vaš muž dugo radio za njih. Uzimao je mafijaški novac iz Vegasa i ulagao ga u svoje filmove. Prao ga je. Potom ga je

vraćao njima, nakon što bi postotak uzeo za sebe. Radilo se o mnogo novca i baš smo tu pošlipogrešnim putem. Porezna je služba kanila poslati revizore i pregledati poslovne knjige vašeg muža. Jeste li to znali?- Revizore? Ne. Ništa mi o tome nije rekao.- Pa, mi smo saznali o reviziji, što bi zacijelo razotkrilo njegove ilegalne aktivnosti, te smo pomislili da su možda i ti ljudi za koje je radio saznali za to, pa su ga dali ubiti da ne bi govorio o njihovim poslovima. Samo što sada više ne mislimo tako.- Ne razumijem. Jeste li sigurni u to? Meni se čini očitim da su ti ljudi umiješani.Tu je malo zastala. Glas joj je bio previše usrdan.- Pa, kao što sam rekao, i mi smo tako mislili. Nismo posve odustali od te ideje, ali situacija se promijenila. Moram reći, čovjek kojeg smo uhitili u Vegasu, taj Goshen kojeg sam vam spomenuo, činilo se da je on to učinio. Ali tada se pokazalo da je njegov alibi čvrst poput stijene. To nije mogao biti on, gospođo Aliso. Izgleda da se netko silno potrudio da skrene pozornost na njega, čak je podmetnuo pištolj u njegovu kuću, ali mi znamo da on to nije učinio.Trenutak gaje promatrala tupim pogledom, a potom je odmahnula glavom. Tada je učinila svoju prvu pravu grešku. Trebala je reći da je to vjerojatno učinio onaj drugi kojega je Bosch spomenuo ili neki drugi mafijaš, ako Goshen nije krivac. Ali ništa nije rekla, a Bosch je po tome zaključio da je znala za namještaljku. Sad je saznala da plan nije uspio i vjerojatno ju je počela obuzimati panika.- Što ćete onda učiniti? - najzad je upitala.- O, već smo ga morali pustiti.- Ne, mislim što se tiče istrage. Sto ćete dalje?- Pa, na neki način krećemo iz početka. Razmatramo slučaj kao da se možda radilo o planiranoj pljački.- Rekli ste da nisu uzeli njegov ručni sat.- Točno. Nisu. Ali istraga u Las Vegasu nije bila potpuno gubljenje vremena. Saznali smo da je vaš muž uza se nosio mnogo novca kad je one večeri stigao ovamo. Nosio ga je ovamo kako bi ga provukao kroz svoju kompaniju. Da bi ga oprao. To je bila golema količina novca. Gotovo milijun dolara. Nosio ga je za...-Milijun dolara?To je bila njezina druga pogreška. Za Boscha su njezino naglašavanje riječi milijun i njezin šok bili znak da je znala da je u aktovci Tonyja Alisa bilo mnogo manje novca. Bosch je gledao kako njezine oči tupo zure, a u njoj se sve uzburkalo. Pretpostavljao je, i nadao se, da se sad pita gdje je ostatak novca.- Da - rekao je. - Vidite, čovjek koji je vašemu mužu dao novac, onaj kojega smo u početku smatrali počiniteljem, on je zapravo agent FBI-a kojeg su ubacili u organizaciju za koju je vaš muž radio. Zato je njegov alibi tako čvrst. U svakom slučaju, rekao nam je da je vaš muž nosio milijun dolara.224Sve u gotovini, a bilo je toliko novčanica da ih nije sve mogao utrpati u aktovku. Pola je morao staviti u vreću za odijelo.Nekoliko je trenutaka šutio. Vidio je da se priča odigrava u njezinom unutrašnjem kazalištu. U očima je imala onaj dalek izraz. Sjećao se tog izraza iz njezinog filma. Ali ovaj je put bio stvaran. Nisu još čak ni završili razgovor, a ona je već stvarala planove. Vidio je to.- Je li FBI označio novac? - pitala je. - Mislim, mogu li mu na taj način ući u trag?- Ne, na žalost njihov ga agent nije kod sebe imao dovoljno dugo da to učini. Iskreno rečeno, bilo gaje previše. Ali transakcija je obavljena u uredu sa skrivenom videokamerom. Nema nikakve sumnje, Tony je odande otišao s milijun dolara. Ovaj... - Bosch je otvorio svoju aktovku i na brzinu pogledao jednu stranicu u fasciklu - ... zapravo, bilo je milijun i sedamdeset šest tisuća. Sve u gotovini.Veronica je spustila pogled na pod i kimnula glavom. Bosch ju je proučavao, ali se njegova koncentracija prekinula kad mu se učinilo da je čuo nekakav zvuk iz nekog dijela kuće. Odjednom mu je palo na pamet da je možda još netko ondje. To je uopće nisu pitali.- Jeste li to čuli? - upita Bosch. -Što?- Učinilo mi se da sam nešto čuo. Jeste li sami u kući? -Da.- Učinilo mi se da sam čuo neki udarac ili tako nešto.- Želite li da pogledam? - ponudi se Edgar.- O, ne - brzo će Veronica - ovaj, to je vjerojatno bila samo mačka. Bosch se nije sjećao da je tijekom ranijeg posjeta vidio bilo kakav znakda u kući postoji mačka. Pogledao je Kiz, a ona je gotovo neprimjetno odmahnula glavom, pokazujući da se ni ona ne sjeća mačke. Odlučio je zasad ostati na tome.- U svakom slučaju - reče - zato obavljamo razgovore i zato smo ovdje. Moramo vam postaviti nekoliko pitanja. Možda će biti slična onima što smo ih ranije postavili, ali kao što sam rekao, na neki

način krećemo iz početka. Nećemo vas više dugo zadržavati. Tada ćete moći poći do konjušnice.- Dobro. Pitajte.- Imate li nešto protiv da najprije popijem malo vode?- Ne, naravno da ne. Ispričavam se, trebala sam pitati. Želi li još netko nešto?- Ne, hvala - reče Edgar.- Ni ja, hvala - reče Riderica.Veronica Aliso ustane i pode prema hodniku. Bosch joj je dao malenu prednost, a potom je i on ustao i pošao za njom.- Pitali ste - reče njezinim leđima. - Ali sam odbio. Nisam mislio da ću ožednjeti.225Slijedio ju je u kuhinju, gdje je otvorila ormarić i uzela čašu. Bosch se osvrnuo naokolo. Kuhinja je bila velika s kuhinjskim aparatima od nehrđa-jućeg čelika i crnim granitnim radnim plohama. U sredini su se također nalazili kuhinjski ormarići i sudoper.- Voda iz slavine bit će sasvim u redu - rekao je, uzeo joj čašu iz ruke i napunio je vodom iznad sudopera.Okrenuo se, nagnuo na ormarić i popio iz čaše. Potom je izlio ostatak i odložio čašu na ormarić.- To je sve što ste željeli?- Da. Samo mi je trebalo nešto da isperem prašinu. Nasmiješio se, ali ona nije uzvratila osmijehom.- No, dakle, hoćemo li se vratiti u dnevnu sobu? - pitala je.- Može.Pošao je za njom iz kuhinje. Trenutak prije nego što je ušao u hodnik, osvrnuo se i pogledom preletio sivo popločeni pod. Nije vidio ono što je trebalo biti ondje.Bosch je tijekom idućih petnaest minuta uglavnom postavljao pitanja koja su postavljena i prije šest dana, a sad su već imala veoma malo značenje za slučaj. To je radio samo reda radi. Klopka je postavljena, a ovo je bio njegov način da se tiho povuče. Na koncu, kad je zaključio da je dovoljno rekao i pitao, Bosch je zatvorio bilježnicu kamo je zapisivao bilješke što ih više nikad neće pogledati i ustao. Zahvalio joj je na utrošenom vremenu, a Veronica Aliso ih je otpratila do ulaznih vrata. Bosch je posljednji izišao, a kad je koraknuo preko praga, ona mu se obratila. Nekako je znao da će to učiniti. Trebala je odigrati i neke dijelove svoje uloge.- Obavještavajte me o razvoju događaja, detektive Bosch. Molim vas, obavještavajte me.Bosch se okrenuo i pogledao je.- O, hoću. Ako se nešto dogodi, vi ćete to prvi saznati.Bosch je odvezao Edgara i Ridericu natrag do njihovog automobila. Nije govorio o razgovoru sve dok nije stao iza njega.- Dakle, što mislite? - upitao je vadeći cigarete.- Mislim da smo izvrsno bacili udicu - reče Edgar.- Da - složi se Riderica. - Bit će zanimljivo. Bosch pripali cigaretu.- Što mislite o mački? - upita.- Sto? - reče Edgar.- Onaj zvuk u kući. Ona je rekla da je to mačka. Ali u kuhinji na podu nema zdjelice za hranu.- Možda je vani - reče Edgar. Bosch odmahne glavom.226- Ako ljudi drže mačke u kući, onda ih i hrane u kući - reče. - U brdima ih treba držati unutra. Kojoti. U svakom slučaju, ja ne volim mačke. Alergičan sam na njih. Obično znam ako netko u kući ima mačku. Mislim da je ona nema. Kiz, ti ondje nisi vidjela mačku, zar ne?- Ondje sam provela cijelo jutro u ponedjeljak i nisam vidjela nikakvu mačku.- Misliš da je to možda bio tip? - upita Edgar. - Onaj s kojim je sve to izvela?- Možda. Mislim daje netko bio ondje. Možda njezin odvjetnik.- Ne, odvjetnici se tako ne skrivaju. Oni dođu i suprotstavljaju se.- Istina.- Hoćemo li motriti na kuću, vidjeti tko će izići? - upita Edgar. Bosch je trenutak razmislio.- Ne - reče. - Ako nas opaze, znat će da je priča o novcu samo mamac. Bolje da to pustimo. Bolje da odemo odavde i namjestimo zamku. Moramo se pripremiti.2277.Tijekom boravka u Vijetnamu, Boschov glavni zadatak bio je ratovati u mrežama tunela što su se protezali ispod sela provincije Cu Či, ulaziti u mrak što su ga zvali crnim odjekom i vratiti se živ. No zadaci u tunelima brzo su se obavljali, a između tih misija provodio je dane u grmlju, boreći se i čekajući ispod svoda raslinja u džungli. Jednom su on i nekolicina drugih ostali odsječeni od jedinice, a Bosch je noć proveo sjedeći u rogozu, leđima naslonjen na leđa momka iz Alabame po imenu Donnel

Fredrick, i slušajući kako četa neprijateljskih boraca prolazi kraj njih. Sjedili su ondje i čekali da Vijetkongovci nabasaju na njih. Ništa drugo nisu mogli učiniti, a njih je bilo previše da bi se borili. Zato su čekali, a minute su se činile satima. Svi su preživjeli, premda je Donnel kasnije poginuo u jednom streljačkom zaklonu, pogođen granatom prijateljske vatre. Bosch je uvijek mislio daje ta noć u rogozu bila najbliža čudu.Katkad je mislio na tu noć kad bi bio sam negdje u zasjedi ili u opasnosti. Sad je također razmišljao o njoj dok je prekriženih nogu sjedio naslonjen na deblo eukaliptusa, desetak metara udaljen od cerade što ju je podigao beskućnik George. Preko odjeće je stavio zeleni plastični pončo što ga je uvijek držao u prtljažniku svog službenog automobila. Uza se je imao Her-shey čokoladu s bademima, jednaku onoj što ju je tako davno ponio sa sobom u džunglu. Isto kao i te noći u rogozu, činilo mu se da se već satima nije pomaknuo. Bilo je mračno, a samo se tračak mjesečine probijao kroz krošnje dok je čekao. Želio je cigaretu, ali u mraku nije smio pripaliti. S vremena na vrijeme činilo mu se da čuje Edgara kako se miče ili mijenja položaj dvadesetak metara desno, ali nije mogao biti siguran daje to njego\ partner, a ne srna ili možda kojot koji onuda prolazi.George mu je rekao da ondje ima kojota. Kad je starca smjestio na stražnje sjedalo Kizina automobila da ga odvede u hotel, upozorio je Bo-scha. Ali Bosch se nije bojao kojota.228Starac nije pošao bez problema. Bio je uvjeren da ga žele odvesti natrag u Camarillo. Zapravo je trebao poći onamo, ali institucija ga nije htjela primiti bez državnog jamstva. Stoga će dvije noći provesti u hoteluMarA: Twain u Hollywoodu. Hotel je bio sasvim u redu. Bosch je ondje živio više od godinu dana dok se njegova kuća nanovo gradila. Najgora soba ondje neusporedivo je bolja od cerade u šumi. Ali Bosch je znao da George možda neće dijeliti njegovo mišljenje.Do jedanaest i trideset promet na Mulhollandu prorijedio se tako da je otprilike svakih pet minuta prolazilo jedno vozilo. Bosch ih nije vidio zbog nizbrdice i gustoga grmlja, ali ih je čuo i vidio kako svjetla farova prolaze kroz raslinje iznad njega. Sad je bio na oprezu jer je u posljednjih petnaest minuta neki automobil dvaput polako prošao onuda, jednom u svakom smjeru. Bosch je mislio da je riječ o istom automobilu jer je motor dobivao previše gasa pa je bio bučan.Sad se vratio po treći put. Bosch je napeto slušao zvuk sad već poznatog motora, a ovoga je puta čuo i okretanje guma po šljunku. Automobil je skrenuo s ceste. Za nekoliko se trenutaka motor ugasio, a tišinu je prekinuo jedino zvuk otvaranja i zatvaranja vrata automobila. Bosch se podigao u čučanj, premda su ga koljena boljela, i pripremio se. Pogledao je u mrak sa svoje desne strane, prema Edgarovu položaju, ali ništa nije vidio. Potom se zagledao prema rubu ceste i čekao.Za nekoliko je trenutaka vidio snop džepne svjetiljke kako presijeca grmlje. Snop svjetlosti bio je uperen prema dolje, te se kretao s jedne na drugu stranu dok se osoba polako spuštala niz padinu prema ceradi. Ispod ponča Bosch je u jednoj ruci držao pištolj, a u drugoj džepne svjetiljku, s palcem na prekidaču, spreman upaliti svjetlo.Kretanje snopa svjetlosti tada se zaustavilo. Bosch je pretpostavio daje osoba našla mjesto gdje se trebala nalaziti vreća za odijela. Nakon trenutka oklijevanja, snop svjetlosti se podigao i prešao preko raslinja, na djelić sekunde obasjavši i Boscha. No nije se vratio na njega. Zaustavio se na plavoj ceradi, što je Bosch i očekivao. Svjetlost se počela približavati, a osoba koja je držala džepnu svjetiljku spoticala se dok se približavala Georgeovu domu. Nekoliko trenutaka kasnije snop svjetlosti pomaknuo se iza plave cerade. Osjetio je kako se njegovim tijelom širi adrenalin. Ponovno mu je u mi-slima bljesnuo prizor iz Vijetnama. Ovaj je put pomislio na tunele. Nai-laženje na neprijatelja u mrklomu mraku. Strah i uzbuđenje. Tek nakon što je odande živ i zdrav otišao, priznao je sebi da je u tome bilo i uzbuđenja. Nastojeći nečim nadomjestiti to uzbuđenje, pošao je u policajce.Bosch se polako uspravio, nadajući se da mu koljena neće zapucketati, dok je promatrao svjetlost. Vreću za odijelo stavili su ispod cerade, nakon što su je najprije napunili zgužvanim novinama. Bosch se tiho počeo približavati ceradi. Dolazio je s lijeve strane. Prema dogovorenom planu, Edgar će se približavati s desne strane, ali još je bilo previše mračno da bi ga vidio.229Bosch je sad bio udaljen tri metra, te je čuo uzbuđeno disanje osobe ispod cerade. Zatim je uslijedio zvuk otvaranja patentnog zatvarača i oštar uzvik.-Sranje!Bosch je krenuo naprijed nakon što je čuo uzvik. Baš kad je zaobišao ceradu, shvatio je da poznaje čovjekov glas. Podigao je svoje oružje i džepnu svjetiljku.- Ne miči se! Policija! - viknuo je Bosch u istom trenutku kad je upalio svoju svjetiljku. - U redu, izlazi odande, Powers.Gotovo u istom trenutku upalila se Edgarova džepna svjetiljka, s Bo-schove desne strane.- Koji vrag...? - započne Edgar.U ukrižanim snopovima svjetlosti čučao je pozornik Ray Powers. Krupan patrolni policajac na sebi je

imao odoru, u jednoj je ruci držao džepnu svjetiljku, a u drugoj pištolj. Na licu mu se pojavio izraz posvemašnjeg iznenađenja. Usta su mu se zabezeknuto otvorila.- Bosch - reče. - Koga vraga radiš ovdje?- To mi trebamo reći, Powers - ljutito će Edgar. - Zar ne znaš što si upravo učinio, jebi ga? Ušao si ravno u... što ti ovdje radiš, čovječe?Powers spusti pištolj i vrati ga u futrolu.- Bio sam... primljena je dojava. Netko vas je zacijelo vidio kad ste se ušuljali ovamo. Rekli su da su vidjeli dva čovjeka kako se motaju ovuda.Bosch se odmaknuo od cerade, i dalje držeći pištolj uperen u Powersa.- Izlazi odande, Powers - reče.Powers ga je poslušao. Bosch mu je snop svjetlosti uperio ravno u lice.- Što je s tom dojavom? Tko je dojavio?- Neki čovjek koji se vozio cestom. Zasigurno vas je vidio kako silazite ovamo. Možeš li maknuti to svjetlo?Bosch nije pomaknuo snop svjetlosti.- Što dalje? - upita. - Koga je nazvao?Bosch je znao daje Riderica, nakon stoje njih iskrcala, trebala parkirati u obližnjoj ulici i slušati policijsku radiovezu. Da je došlo do takve dojave, ona bije čula i nazvala patrolnu policiju. Rekla bi im daje riječ o policijskoj operaciji.- Nije nazvao. Patrolirao sam naokolo i čovjek me je zaustavio.- Želiš reći da je maločas tvrdio da je upravo vidio kako dva čovjeka ulaze u šumu?- Ovaj, ne. Ne, ranije me je zaustavio. Samo nisam imao prilike ranije provjeriti.Bosch i Edgar ušli su u šumu u dva i trideset. Tada je sunce bilo navrh neba, a Powers još uopće nije bio na dužnosti. Jedini automobil koji se tada nalazio u tom području bio je Rideričin. Bosch je znao da Powers laže, te je sve počelo dolaziti na svoje mjesto. Njegovo pronalaženje tijela, njegov otisak230prsta na prtljažniku, papreni sprej na žrtvi, razlog iz kojeg su žrtvine ruke odvezane. Sve je bilo tu, u detaljima.- Koliko ranije? - upita Bosch.- Ovaj, odmah nakon što sam preuzeo dužnost. Ne sjećam se točno.- Po danu?- Da, po danu. Možeš li maknuti to jebeno svjetlo? Bosch ga je ponovno ignorirao.- Kako se čovjek zove?- Nisam zapisao ime. To je bio neki tip u jaguaru, zaustavio me na raskrižju Laurel Canyona i Mulhollanda. Rekao mi je što je vidio, a ja sam rekao da ću provjeriti kad budem imao vremena. Sad sam došao provjeriti i našao sam ovu vreću. Zaključio sam da je pripadala čovjeku u prtljažniku. Vidio sam okružnicu što ste je razaslali naokolo, o automobilu i prtljazi, te sam znao da to tražite. Žao mi je da sam uprskao, ali vi ste trebali zapovjednika patrole obavijestiti o onome što radite. Isuse, Bosch, oslijepit ću.- Da, uprskao si - reče Bosch i konačno spusti svjetlo. Pištolj je također spustio uz tijelo, ali ga nije spremio. Držao ga je spremnog, ispod ponča. -Sad možemo zaboraviti cijelu stvar. Powers, vrati se gore, do svog automobila. Jerry, uzmi vreću.Bosch se penjao uzbrdo iza Powersa, pazeći da svjetlost džepne svjetiljke obasjava pozornika. Da su Powersu stavili lisičine dolje kraj cerade, znao je da ga nikad ne bi uspjeli odvući gore. Teren je bio strm, a Powers bi mogao pružati otpor. Zato mu je morao zamazati oči. Dopustio mu je da povjeruje da je sve u redu.Kad su stigli gore, Bosch je pričekao da dođe i Edgar prije nego bilo što poduzme.- Znaš li što ne shvaćam, Powers? - reče.- Što, Bosch?- Ne shvaćam zašto si čekao do mraka da bi provjerio dojavu primljenu još za dana. Rečeno ti je da su dva muškarca sumnjiva izgleda ušla u šumu, a ti si čekao da se posve smrači i sam pošao provjeriti.- Rekao sam ti. Nisam imao vremena.- Sereš, Powers - reče Edgar.Očito je shvatio što Bosch radi i savršeno se uklopio.Bosch je vidio kako su Powersove oči postale bezizražajne dok je pokušavao smisliti kako će postupati. U tom je trenutku Bosch ponovno podigao pištolj i naciljao točno među njegove oči.- Nemoj toliko razmišljati, Powers - reče. - Gotovo je. Ne miči se. Jerry? Edgar je prišao iza leđa krupnom policajcu i izvadio pištolj iz njegovefutrole. Bacio ga je na tlo i jednu Powersovu ruku povukao natrag. Stavio je lisičine, a zatim je to isto učinio s njegovom drugom rukom. Kad je završio, podigao je pištolj. Boschu se činilo da je Powers još

uvijek povučen u sebe, još uvijek tupo zuri preda se. Tada se vratio.231I- Vi, ljudi, upravo ste napravili golemu grešku - reče, a u glasu mu se osjećao prizvuk kontroliranog bijesa.- Vidjet ćemo. Jerry, imaš ga? Želim nazvati Kiz.- Samo izvoli. Imam ga. Nadam se da će nešto pokušati. Hajde, Powers, učini neku glupost.- Jebi se, Edgar! Nemaš pojma što si upravo učinio. Propast ćeš, braco. Propast ćeš!Edgar je šutio. Bosch je iz džepa izvadio primopredajnik, uključio ga i namjestio vezu.- Kiz, jesi li ondje?- Jesam. Tu sam.- Dođi ovamo. Požuri.- Već krećem.Bosch je spremio primopredajnik, te su minutu stajali u tišini sve dok se iza zavoja nije pojavilo bljeskavo plavo svjetlo Rideričina vozila. Kad se zaustavilo, svjetla su ritmički obasjavala krošnje stabala na strmini. Bosch je shvatio da bi odozdo, dolje u Georgeovu skloništu, svjetla na krošnjama mogla stvarati dojam kao da dolaze s neba. Tada je sve shvatio. Georgeova svemirska letjelica bila su Powersova patrolna kola. Otmica je izvedena nakon što je Alisa zaustavila prometna policija. Savršeni način da se zaustavi čovjeka koji nosi pola milijuna gotovine. Powers je jednostavno čekao Alisov bijeli rolls, vjerojatno na raskrižju Mulhollanda i Laurel Canyona, a zatim ga je slijedio i uključio svjetla kad su se približili skrovitom zavoju. Tony je vjerojatno mislio daje prebrzo vozio. Zaustavio se.Riderica je skrenula s ceste i stala iza patrolnih kola. Bosch je pošao onamo, otvorio stražnja vrata i pogledao je.- Harry, što je? - upita Riderica.- Powers. To je Powers.- O, moj Bože.- Da. Želim da ga ti i Jerry odvedete u postaju. Ja ću vas slijediti u njegovim kolima.Vratio se do Edgara i Powersa.- U redu, idemo.- Svi ćete ostati bez posla - reče Powers. - Zajebali ste se.- O tome nam možeš pričati u postaji.Bosch ga je povukao za ruku, osjetivši njezinu mišićavost i snagu. On i Edgar su ga zatim smjestili na stražnje sjedalo Rideričina automobila. Edgar je zaobišao automobil i ušao s druge strane, kraj Powersa.Gledajući kroz otvorena stražnja vrata, Bosch je rekao kakav će biti postupak.- Sve mu oduzmite i zaključajte ga u jednu od prostorija za ispitivanje -reče. - Svakako mu uzmite ključ od lisičina. Bit ću odmah iza vas.Bosch je zatvorio vrata i dvaput lupnuo po krovu automobila. Potom je otišao do patrolnih kola, vreću za odijelo stavio na stražnje sjedalo i sjeo za232upravljač. Riderica je krenula, a Bosch ju je slijedio. Pojurili su na zapad, prema Laurel Canyonu.Poručnica Billets stigla je za manje od sat vremena. Kad je ušla u postaju, njih su troje sjedili za stolom za umorstva. Bosch je proučavao knjigu umorstva, a Riderica je bilježila u notes. Edgar je sjedio za pisaćim strojem. Poručnica je ušla tako silovito i s izrazom lica koji je jasno govorio kakva je situacija. Bosch još nije s njom razgovarao. Riderica ju je nazvala kući.- Sto mi to radiš? - upita poručnica, a pogled njezinih prodornih očiju bio je prikovan na Boscha.Ono što mu je zapravo govorila bila je činjenica da je on vođa ekipe, te odgovornost za potencijalnu katastrofu počiva isključivo na njemu. Boschu to nije smetalo, ne samo zato što je to pravedno i pošteno, već i zato što je njegovo samopouzdanje naraslo tijekom pola sata koliko je proučavao knjigu umorstva.- Što ti radim? Dovodim ti ubojicu.- Rekla sam ti da provedeš tihu i opreznu istragu - odgovori poručnica. - Nisam ti rekla da postavljaš nekakvu napola smišljenu klopku, a zatim ovamo dovučeš policajca! Ne mogu vjerovati.Poručnica je hodala amo-tamo iza Rideričinih leđa, ne gledajući ih. U detektivskom uredu nije bilo nikoga, osim njih troje i ljutite poručnice.- Powers je počinitelj, poručnice - reče Bosch. - Kad bi se smirila, mi...- O, on je, je li? Imate dokaza? Sjajno! Odmah ću ovamo pozvati javnog tužitelja pa ćemo napisati optužnicu. Jer sam se doista zabrinula da ste vas troje pokupili čovjeka s ulice uz tek toliko dokaza da ga možemo optužiti za nepropisno prelaženje ulice.Sad je ponovno ljutitim očima gledala Boscha. Čak je prestala hodati da bi se usredotočila na njega.

Odgovorio je što je mirnije mogao.- Kao prvo, ja sam donio odluku da ga privedemo. I u pravu si, još nemamo dovoljno da bismo pozvali javnog tužitelja. Ali imat ćemo. Nimalo ne sumnjam da je on pravi čovjek. To su učinili on i udovica.- Pa, drago mi je da ti nimalo ne sumnjaš, ali ti nisi javni tužitelj niti prokleta porota.Nije odgovorio. Nije imalo smisla. Morao je čekati da se njezin bijes povuče, a tada će moći razumno razgovarati.- Gdje je on? - upita poručnica.- U sobi broj tri - reče Bosch.- Što si rekao zapovjedniku smjene?- Ništa. Dogodilo se na kraju smjene. Powers je kanio uzeti vreću za odijela i završiti smjenu. Uspjeli smo ga dovesti dok su još gotovo svi bili vani. Parkirao sam njegova kola i ostavio ključ u uredu dežurnoga. Dežurnom sam poručniku rekao da nam je Powers potreban zbog sudskog naloga, da želimo da s nama bude netko u odori kad pokucamo na vrata. Rekao je233u redu, a zatim je vjerojatno predao smjenu. Koliko je meni poznato, nitko ne zna da ga ovdje držimo.Poručnica je trenutak razmišljala. Kad je ponovno progovorila, bila je mirnija i više nalik osobi koja inače sjedi za pisaćim stolom u ostakljenom uredu.- Dobro, idem onamo po kavu pa ću vidjeti hoće li netko pitati za njega. Kad se vratim, sve ćemo potanko razmotriti i vidjeti što imamo.Polako je pošla prema hodniku iza detektivskog ureda koji je vodio do ureda dežurnoga. Bosch je gledao za njom, a zatim je podigao telefonsku slušalicu i nazvao broj ureda osiguranja u hotelu i kockarnici Mirage. Onome tko se javio rekao je tko je i da želi odmah razgovarati s Hankom Mey-erom. Kad je čovjek spomenuo da je već prošla ponoć, Bosch mu je rekao da je stvar hitna te da će ga Meyer zasigurno nazvati ako mu kažu tko želi s njim razgovarati. Bosch mu je dao sve brojeve na koje će ga moći dobiti, počevši od broja telefona na stolu za umorstva, a potom je spustio slušalicu. Nastavio je proučavati knjigu umorstva.- Jesi li rekao da je u trojci?Bosch podigne pogled. Poručnica se vratila, a u ruci je imala šalicu vrele kave. Kimnuo je glavom.- Želim pogledati - rekla je.Bosch je ustao i otpratio je hodnikom u kojem su se nalazile četiri sobe za ispitivanje. Vrata s brojevima jedan i dva bila su s lijeve strane, a tri i četiri s desne. No nije postojala četvrta soba za ispitivanje. Iza vrata s brojem četiri zapravo se nalazila malena prostorija s jednosmjernim staklom koje je omogućavalo promatranje sobe broj tri. S druge strane, u trojci, bilo je zrcalo. Poručnica je ušla u četvorku i zagledala se kroz staklo u Powersa. Sjedio je, ravno poput puške, na stolici točno nasuprot zrcalu. Ruke su mu bile lisičinama vezane iza leda. Još uvijek je na sebi imao odoru, ali su mu uzeli pojas s opremom. Zurio je ravno naprijed, u vlastiti odraz u zrcalu. To je stvaralo sablastan dojam u četvorci jer se činilo da gleda ravno u njih, kao da medu njima nema zrcala ni stakla.Poručnica ništa nije rekla. Samo je promatrala čovjeka koji je zurio prema njoj.- Večeras je mnogo toga na kocki, Harry - tiho reče.- Znam - reče Bosch.Nekoliko su trenutaka bez riječi ondje stajali, a tada je Edgar otvorio vrata i rekao Boschu da je Hank Meyer na liniji. Bosch je pošao natrag, podigao slušalicu i rekao Meyeru što mu treba. Meyer je rekao da je kod kuće pa će morati poći u hotel, ali da će ga ponovno nazvati čim bude stigao Bosch mu je zahvalio i spustio slušalicu. Poručnica Billets sjela je na slobodnu stolicu za stolom za umorstva.- U redu - rekla je - neka mi netko od vas točno ispriča kako je to večeras bilo.234Bosch je ostao glavni, te joj je u idućih petnaest minuta ispričao kako je našao vreću za odijela Tonyja Alisa, postavio klopku preko Veronike Aliso, a zatim su čekali u šumi kraj Mulhollanda sve dok se Powers nije pojavio. Objasnio je kako priča što ju je Powers dao kao objašnjenje za njegov dolazak onamo nema nikakvog smisla.- Sto je još rekao? - na kraju upita poručnica.- Ništa. Jerry i Kiz su ga odveli u trojku i otad je ondje.- Što još imate?- Za početak, imamo njegov otisak prsta s unutrašnje strane poklopca prtljažnika. Također imamo podatke o njegovoj povezanosti s udovicom.Poručnica uzdigne obrve.- Na tome smo radili kad si ti stigla. U nedjelju uvečer, kad je Jerry u kompjutor ubacio žrtvino ime, pojavio se podatak o prijavi provale još u ožujku. Netko je provalio u Alisovu kuću. Jerry je izvukao izvještaj, ali se činilo da ni s čim nema veze. Samo obična provala. Stoje i bila, ali policajac koji je prvi razgovarao s gospođom Aliso bio je Powers. Mislimo da je veza počela nakon te provale. Tada su se

upoznali. Nakon toga, imamo podatke iz stražarske kućice. Policijske patrole u Hidden Highlandsu u dnevnik se bilježe po broju na krovu vozila. Iz dnevnika se vidi da je automobil dodijeljen Powersu, Zebra vozilo, dva do tri puta tjedno ulazio onamo, uvijek onih večeri kad Tony nije bio u gradu, što znamo po izvještajima o kreditnim karticama. Mislim daje posjećivao Veroniku.- Što još? - upita poručnica. - Zasad imaš samo hrpu slučajnosti koje si povezao.- Nema slučajnosti - reče Bosch. - Ne ovakvih.- Dakle, što još imaš?- Kao što sam rekao, njegova priča o tome zašto je došao u šumu ne pali. Došao je potražiti vreću za odijela, a jedino je preko Veronike mogao doznati da se isplati vratiti onamo. On je, poručnice. On je.Poručnica je razmislila o tome. Bosch je vjerovao da činjenice koje joj je dao počinju djelovati kumulativno pa će je uvjeriti da ima pravo. Još mu je preostalo samo jedno, za zakucavanje.- Ima još jedna stvar. Sjećaš se našeg problema s Veronikom? Ako je umiješana u to, kako je izišla iz Hidden Highlandsa a da se to ne vidi u dnevniku ulazaka i izlazaka?- Tako je.- Pa, u dnevniku se vidi da je u noći umorstva Zebra automobil patrolirao onuda. Dva puta. Oba je puta ušao i izišao. Prvi je put zapisano da je ušao u deset, a izišao u deset i deset. Opet je došao u jedanaest i četrdeset osam, a izišao četiri minute kasnije. Ubilježeno je kao rutinska patrola.- U redu, pa?- Pa prvi je put ušao i pokupio je. Sakrila se na podu u stražnjem dijelu vozila. Vani je mračno, pa čovjek na ulazu vidi samo Powersa. Odlaze i čekaju235IBTonyja, obavljaju posao i Powers je vozi natrag kući, a to je drugi podatak u dnevniku.- Može - reče poručnica i kimne glavom. - Sama otmica, kako si to zamislio?- Cijelo smo vrijeme mislili da su taj posao obavile dvije osobe. Prvo, Veronica je morala od Tonyja saznati kojim će se letom vratiti. Dakle, to je odredilo vrijeme događaja. Powers te večeri odlazi po nju te odlaze na raskrižje Laurel Canyona i Mulhollanda gdje čekaju da se pojavi bijeli rolls. Mislimo da se to dogodilo oko jedanaest. Powers ga slijedi sve dok se Tony ne približi zavoju kroz šumu. Uključuje plavo svjetlo i zaustavlja ga, kao da je riječ o rutinskom postupku prometne policije. Samo što Tonvju kaže neka iziđe i pode iza automobila. Možda traži od njega da otvori prtljažnik, ili to sam čini nakon što mu stavi lisičine. Ovako ili onako, prtljažnik je otvoren i Powers ima problem. U prtljažniku se nalazi Tonyjeva vreća za odijela i kutija videokaseta, što ne ostavlja dovoljno mjesta za njega. Powers nema mnogo vremena. U svakom bi trenutku iza zavoja mogao naići automobil i osvijetliti cijeli prizor. Zato uzima vreću za odijela i kutiju, te ih baca niz obronak u šumu. Tada Tonyju kaže neka uđe u prtljažnik. Tony kaže da neće, ili se možda pokušava boriti. Powers vadi papreni sprej i poprska mu lice. Tony tada više ništa ne može, te ga je lako ubaciti u prtljažnik. Možda mu je Powers tada skinuo cipele, kako bi ga spriječio da stvara buku.- Tada na scenu stupa Veronica - reče Riderica, nastavljajući priču. -Ona vozi rolls, a Powers je slijedi u patrolnim kolima. Znali su kamo idu Trebalo im je neko mjesto gdje automobil neće biti pronađen dva dana, što bi Powersu dalo dovoljno vremena da u subotu pode u Vegas, podmetne pištolj i još nekoliko tragova, kao što je onaj anonimni poziv gradskoj policiji. Taj je poziv trebao ukazati na Lukea Goshena. Ne otisci prstiju. U tome su jednostavno imali sreće. U svakom slučaju, malo smo ubrzali priču Veronica vozi rolls, a Powers je slijedi. Do čistine iznad Bowla. Ona otvara prtljažnik, a Powers se naginje unutra i obavlja posao. Ili možda ispaljuje jedan metak, i prisiljava Veroniku da ona ispali drugi. Tako postaju doživotni partneri, partneri u krvi.Poručnica kimne glavom, ozbiljna izraza lica.- Čini se nekako riskantnim. Što ako je morao primiti poziv preko radija? Cijeli bi plan propao.- Mislili smo na to pa je Jerry provjerio u dežurnom uredu. Gomez i bio zapovjednik smjene u petak uvečer. Kaže da se sjeća da je Powers ime, tako mnogo posla da je tek u deset uzeo stanku za večeru. Ne sjeća se da mi se javio do samog završetka smjene.Poručnica opet kimne.- Sto je s otiscima cipela? Jesu li njegovi?- Powers je tu imao sreće - reče Edgar. - Danas ima posve nove čizm*. Izgleda kao da ih je danas kupio.- Sranje!- Da - reče Bosch. - Sinoć je na stolu u pubu Cat & Fiddle vidio otiske cipela. Odmah je danas nabavio nove.-O, čovječe...- Pa, možda se još uvijek nije riješio starih. Radimo na nalogu za pretres njegovog stana. O, i mi smo imali malo sreće. Jerry, reci joj za sprej.

Edgar se nagne naprijed.- Pošao sam u spremište i pogledao popis potraživanja. Powers je u nedjelju uzeo punjenje za sprej. Samo što sam zatim pogledao i popis u uredu dežurnoga. Powers u proteklom razdoblju nije prijavio korištenje sile.- Dakle - reče poručnica - na neki je način koristio svoj papreni sprej jer je morao nabaviti novo punjenje, ali uporabu spreja nije prijavio zapovjedniku smjene.- Tako je.Poručnica je nekoliko trenutaka razmišljala prije nego što je ponovno progovorila.- U redu - reče - dobro je sve što ste tako brzo skupili. Ali nije dovoljno. Sve se temelji na indicijama, a veći se dio može lako objasniti. Čak i kad biste mogli dokazati da su se on i udovica sastajali, to ne dokazuje umorstvo. Otisak prsta u prtljažniku može se objasniti traljavim postupanjem na mjestu zločina. Tko zna, možda je doista riječ samo o tome.- Sumnjam - reče Bosch.- Pa, nisu dovoljne tvoje sumnje. Sto ćemo dalje?- Još uvijek imamo nekoliko mogućnosti. Jerry je zatražio nalog na temelju onoga što dosad imamo. Ako uđemo u Powersovu kuću, možda ćemo naći cipele, možda nešto drugo. Vidjet ćemo. U Vegasu se također radi na tome. Da bi to izveli, mislimo daje Powers jednom ili dvaput morao slijediti Tonyja onamo, znaš, da bi uopće znao za Goshena i izabrao ga kao žrtveno janje. Ako imamo sreće, Powers se držao u Tonyjevoj neposrednoj blizini. To bi značilo da je odsjeo u Mirageu. Ondje se ne može odsjesti a da se ne ostavi trag. Možeš platiti gotovinom, ali moraš dati važeću kreditnu karticu za pokrivanje troškova sobe, telefonskih poziva i tome slično. Drugim riječima, ne možeš se prijaviti pod nekim imenom ako na to ime nemaš kreditnu karticu. Zamolio sam jednog čovjeka da mi to provjeri.- Dobro, to je početak - reče poručnica.Kimnula je glavom, pokrila rukom usta i utonula u dugu tišinu, razmišljajući.- Sve se svodi na to da ga moramo slomiti, zar ne? - najzad je upitala. Bosch kimne.- Vjerojatno. Osim ako nam se ne posreći s nalogom za pretres.- Nećete ga slomiti. On je policajac, zna kako to ide, zna kakva su pravila o dokazima.- Vidjet ćemo.Pogledala je na sat. Bosch je pogledao na svoj i vidio da je već jedan ujutro.237- Imamo problem - reče poručnica. - Kad svane, ovo više nećemo moći zadržati u tajnosti. Tada ću »sđlt morati obavijestiti o onome što smo učinili i što imamo. Ako se to dogodi, možete računati s tim da više nećemo raditi na slučaju, ili nešto još gore.Bosch se nagne naprijed.- Vrati se kući, poručnice - reče. - Uopće nisi bila ovdje. Daj nam vremena do jutra. Vrati se ovamo sutra u devet. Ako želiš, dovedi javnog tužitelja. Pazi da to bude netko tko će s tobom poći do ruba. Ako takvog ne poznaješ, ja mogu nekoga nazvati. Ali daj nam vremena do devet. Osam sati. Onda ćeš doći, a mi ćemo za tebe imati cijeli paket, ili ćeš učiniti ono što moraš.Polako je pogledala svakoga od njih i duboko udahnula.- Sretno - reče.Kimnula je glavom, ustala i ostavila ih ondje.Pred vratima sobe za ispitivanje broj tri, Bosch je zastao i organizirao svoje misli. Znao je da sve ovisi o onome što će se unutra događati. Morao je slomiti Powersa, a to neće biti lak zadatak. Powers je policajac. Zna sve trikove. No Bosch nekako mora naći neku slabost koju će iskoristiti za slamanje krupnoga čovjeka. Znao je da će okršaj biti brutalan. Uzdahnuo je i otvorio vrata.Ušao je u sobu za ispitivanje, sjeo na stolicu prekoputa Powersa i na stol stavio dva lista papira što ih je donio sa sobom.- U redu, Powers, došao sam ti reći što je što.- Ne moraš se truditi, glupane. Želim razgovarati jedino sa svojim odvjetnikom.- Pa, zato sam i došao. Zašto se ne opustiš pa ćemo razgovarati o tome0- Da se opustim? Uhitili ste me, vezali poput prokletog kriminalca, a zatim ste me ovdje ostavili jebenih sat i pol dok vi sjedite ondje vani i razmišljate kako ste zajebali stvar, i još želiš da se opustim? Na kojem planetu ti živiš, Bosch? Nemam se namjeru opustiti. Sad me pusti ili mi daj prokleti telefon!- Pa, u tome je problem, zar ne? Odlučiti hoću li te pritvoriti ili pustiti0 Zato sam došao ovamo, Powers. Mislio sam da bi nam možda mogao po moći u tome.Činilo se da Powers nije zagrizao. Gledao je u sredinu stola, a oči su mu stvarale jedva zamjetljive, brze pokrete, tražeći moguće izlaze.- Evo kako stoje stvari - reče Bosch. - Ako sad sastavim uhidbeni zapi« nik, nazvat ćemo odvjetnika i obojica znamo da je tu kraj priče. Nijedan odvjetnik svojem klijentu neće dopustiti da razgovara s policajcima. Jednostavno ćemo morati poći na sud, a ti znaš što to znači. Bit ćeš suspendiran, bez

plaće. Tražit ćemo da se ne odobri jamčevina, pa ćeš u pritvoru sjediti devet, deset mjeseci, a tada će se sve možda razriješiti u tvoju korist. A238možda i neće. U međuvremenu, stalno ćeš biti na naslovnicama. Tvoja majka, otac, susjedi... pa, znaš kako to ide.Bosch je izvadio cigaretu i stavio je u usta. Nije pripalio, niti je cigaretom ponudio Powersa. Sjećao se da mu je ponudio cigaretu na mjestu zločina, a krupan je policajac odbio.- Druga je mogućnost - nastavi Bosch - da sjedimo ovdje i odmah pokušamo razriješiti sve ovo. Pred sobom imaš dva obrasca. Kad čovjek ima posla s policajcem, dobro je što ne mora sve to objašnjavati. Prvi je obrazac onaj o pravima. Znaš što je to. Potpišeš da razumiješ svoja prava, a zatim doneseš odluku. Razgovarat ćeš sa mnom ili ćemo nazvati tvog odvjetnika nakon službenog uhićenja. Drugi je obrazac onaj kojim se odričeš odvjetnika.Powers je bez riječi zurio u obrasce, a Bosch je na stol stavio nalivpero.- Skinut ću ti lisičine kad budeš spreman potpisati - reče Bosch. - Vidiš, kad čovjek ima posla s policajcem, onda je loše to što ne može blefirati. Igra ti je poznata. Ako potpišeš da se odričeš odvjetnika i razgovaraš sa mnom, znaš da će te tvoja priča izvući iz svega toga ili će te uvući u samu srž stvari... Mogu ti dati više vremena za razmišljanje o tome, ako želiš.- Ne treba mi više vremena - reče Powers. - Skini mi lisičine. Bosch je ustao i stao iza Powersa.- Desna ili lijeva?- Desna.Između leđa krupnog čovjeka i zida bilo je jedva toliko mjesta da se može dohvatiti lisičine. To je bio opasan položaj za policajca, ako je riječ o većini osumnjičenika. No Powers je i sam bio policajac, te je zacijelo znao da bi u slučaju nasilja izgubio svaku priliku da iziđe iz te sobe i vrati se normalnom životu. Također je morao pretpostaviti da ih netko promatra kroz staklo iz sobe broj četiri, spreman za akciju. Bosch je otključao desnu lisičinu i pričvrstio je oko metalne šipke stolice.Powers se potpisao na oba obrasca. Bosch je nastojao prikriti svoje uzbuđenje. Powers je pogriješio. Bosch mu je uzeo nalivpero i spremio ga u džep.- Stavi ruku iza leđa.- Ma daj, Bosch. Ponašaj se prema meni kao prema ljudskom biću. Ako ćemo razgovarati, razgovarajmo.- Stavi ruku iza leđa.Powers ga je poslušao, frustrirano uzdahnuvši. Bosch mu je ponovno stavio lisičine kao ranije i vratio se na svoju stolicu. Pročistio je grlo, razmišljajući o posljednjim pojedinostima. Znao je koji je njegov zadatak. Morao je Powersa navesti da povjeruje kako ima izgleda za izvlačenje iz svega toga. Ako to povjeruje, možda će početi govoriti. Počne li govoriti, Bosch je mislio da bi mogao pobijediti.- U redu - reče Bosch. - Objasnit ću ti situaciju. Ako me uspiješ uvjeriti da smo sve pogrešno shvatili, otići ćeš odavde prije zore.- To je sve što želim.239- Powers, znamo da si imao vezu s Veronikom Aliso prije smrti njezina muža. Znamo da si ga najmanje dva puta prije ubojstva slijedio u Vegas.Powers je pogled držao prikovan za stol pred sobom. No Bosch ga je uspijevao čitati kao da je detektor laži. Kad je spomenuo Las Vegas, njegove su zjenice lagano zadrhtale.- Tako je - reče Bosch. - Imamo podatke iz Miragea. To je bilo traljavo. Powers, ostaviti takav trag za sobom. Možemo dokazati da si bio u Vegasu istodobno kad i Tony Aliso.- Pa, volim ići u Vegas, jako važno. Tony Aliso je bio ondje? Hej, kakva slučajnost. Koliko sam čuo, često je odlazio onamo. Što još imaš?- Imamo tvoj otisak, Powers. Otisak prsta. U unutrašnjosti automobila. U nedjelju si uzeo punjenje za svoj papreni sprej, ali nisi dao izvještaj u kojem objašnjavaš kako si ga potrošio.- Slučajno sam ga pritisnuo. Nisam ispunio obrazac o uporabi sile jer toga nije bilo. Ništa nemaš. Moj otisak prsta? Imaš pravo, vjerojatno ste našli otiske. Ali ja sam bio u automobilu, klipane. Ja sam onaj koji je našao tijelo, sjećaš se? Ovo je vic, čovječe. Mislim da bih jednostavno trebao nazvati svog odvjetnika i riskirati. Niti jedan javni tužitelj neće ovo dotaknuti ni s tri metra dugačkom šipkom.Bosch gaje ignorirao i nastavio.-1 posljednje, ali ne i najmanje važno, imamo tvoje spuštanje niz padinu večeras. Tvoja priča zaudara, Powers. Sišao si onamo potražiti Alisovu vreću za odijela jer si znao da je ondje, a mislio si da se u njoj nalazi nešto što je tebi i udovici ranije promaklo. Oko pola milijuna dolara. Jedino bih želio znati je li te ona nazvala i rekla ti, ili si jutros kad smo svratili ti bio u njezinoj kući.Bosch je opazio još jedan neznatan trzaj u očima, ali su tada postale bezizražajne.- Kao što sam rekao, sad ću nazvati odvjetnika.

- Pretpostavljam da si ti samo kurir, točno? Rekla ti je neka odeš onamo po novac, a ona je čekala u svojoj kući.Powers se počeo smijati, ali je smijeh zvučao lažno.- Sviđa mi se to, Bosch. Kurir. Šteta da jedva poznajem tu ženu. Ali pokušaj je dobar. Dobar je. I ti mi se sviđaš, Bosch, ali moram ti nešto reći. -Nagnuo se preko stola i spustio glas. - Ako ikad vani ponovno naletim na tebe, znaš, da budemo samo ti i ja, licem u lice, ozbiljno ću te sjebati.Uspravio se i kimnuo glavom. Bosch se nasmiješio.- Znaš, mislim da sve dosad nisam bio siguran. Ali sad sam siguran. Ti si to učinio, Powers. Ti si naš čovjek. I za tebe više neće biti boravka vani. Nikada. Dakle, reci mi, čija je to bila zamisao? Je li ona to prva spomenula ili možda ti?Powers je zlovoljno zurio u stol i odmahnuo glavom.- Da vidimo mogu li pogoditi - reče Bosch. - Pretpostavljam da si otišao u onu veliku kuću i vidio što sve imaju, gomilu novca, možda si čuo za Tonyja240i njegov rolls, a tada se plan počeo razvijati. Kladim se da je to bila tvoja zamisao, Powers. No mislim da je ona znala da će ti tako nešto pasti na pamet. Vidiš, ona je pametna žena. Znala je da ćeš doći na takvu ideju. I čekala je... I znaš li još nešto? Nemamo ništa protiv nje. Ništa. Savršeno te je izmanipulirala, čovječe. Sve do samoga kraja. Ona će se izvući, a ti - uperio je prst u Powersova prsa - ti ćeš odležati. Želiš li da tako bude? Powers se nagnuo unatrag, samodopadno se smiješeći.- Ne shvaćaš, zar ne? - reče Powers. - Ti si ovdje kurir, ali pogledaj se. Nemaš što isporučiti. Pogledaj što imaš. Ne možeš me povezati s Alisom. Ja sam našao tijelo, čovječe. Ja sam otvorio automobil. Ako ste našli otisak, znači da sam ga tada ostavio. Sve ostalo obična je hrpa besmislica koje nikamo ne vode. Obratiš li se tužitelju s time, nasmijat će ti se u lice. Dakle, donesi mi telefon, kuriru, da možemo srediti stvar. Samo pođi po telefon.- Još ne, Powers - reče Bosch. - Još ne.Bosch je sjedio na svojem mjestu za stolom, spustivši glavu na prekrižene ruke. Prazna šalica od kave nalazila mu se kraj lakta. Cigareta što ju je ostavio na rubu stola izgorjela je do filtera, ostavljajući još jedan ožiljak na starom drvu.Bosch je bio sam. Bilo je gotovo šest sati i kroz prozore, smještene visoko duž istočnog zida prostorije, pojavio se prvi nagovještaj zore. Više od četiri sata vršio je pritisak na Powersa i ništa nije postigao. Uopće nije pokolebao njegovo smireno držanje. Prve je runde zasigurno dobio krupni policajac.Ali Bosch nije spavao. Samo se odmarao i čekao, a njegove su misli ostale usredotočene na Powersa. Bosch uopće nije sumnjao. Bio je siguran da pravi čovjek sjedi vezan lisičinama u sobi za ispitivanje. Ono malo dokaza što ih imaju zasigurno ukazuju na Powersa. No njegovo se uvjerenje nije temeljilo samo na dokazima. Tu su još bili iskustvo i instinkt. Bosch je vjerovao da bi nedužan čovjek bio prestrašen, a ne samodopadan poput Powersa. Nedužan čovjek ne bi izazivao Boscha. Dakle, mora uništiti tu njegovu samodopadnost i slomiti ga. Bosch je bio umoran, ali se još uvijek osjećao sposobnim za zadatak. Jedino što ga je zabrinjavalo bilo je vrijeme. Vrijeme je protiv njega.Bosch je podigao ruku i pogledao na sat. Poručnica Billets stići će za tri sata. Uzeo je praznu šalicu, dlanom gurnuo ugašenu cigaretu i pepeo u nju, te sve bacio u koš za smeće ispod stola. Ustao je, pripalio drugu cigaretu i zaputio se između stolova. Pokušao je razbistriti um, pripremiti se za sljedeću rundu.Pomislio je da bi mogao nazvati Edgara i vidjeti jesu li on i Riderica štogod našli, bilo što od čega bi mogli imati koristi, ali se predomislio. Oni znaju da je vrijeme važno. Nazvali bi ili bi se vratili da su nešto našli.Dok je stajao na drugoj strani detektivskog ureda i razmišljao o tome, pogled mu je pao na stol za seksualne zločine, te je trenutak kasnije shvatio241da gleda polaroidnu fotografiju djevojke koja je u petak došla s majkom u postaju i prijavila silovanje. Fotografija se nalazila na vrhu hrpe polaroidnih snimaka spajalicom pričvršćenih za fascikl slučaja. Detektivka Mary Cantu ostavila ga je na vrhu svoje hrpe za ponedjeljak. Ne razmišljajući o tome, Bosch je izvukao fotografije ispod spajalice i počeo ih razgledavati. Djevojka je bila zlostavljana, a modrice što ih je fotoaparat detektivke Cantu zabilježio na njezinu tijelu bile su deprimirajuće svjedočanstvo o svemu lošem u ovom gradu. Boschu se uvijek činilo daje lakše baviti se žrtvama koje više nisu medu živima. Žive su ga žrtve mučile jer ih se nikad više nije moglo utješiti. Ne u potpunosti. Zauvijek će im ostati pitanje zašto.Bosch je o svojem gradu katkad mislio kao o golemom odvodu koji u sebe vuče sve ono što je loše, a onda se sve te gadosti vrtlože međusobno. Činilo se da tu uvijek ima više loših nego dobrih ljudi. Ljigavci i varalice, silovatelji i ubojice. U takvom se mjestu lako mogao razviti netko poput Powersa. Previše lako.

Bosch je vratio fotografije ispod spajalice, posramljen svojim nepromišljenim voajerizmom djevojčine boli. Vratio se do stola za umorstva, podigao telefonsku slušalicu i nazvao svoj kućni broj. Prošla su gotovo dvadeset četiri sata otkako je bio kod kuće, te se nadao da će se Eleanor Wish javiti na telefon. Ključ kuće ostavio je ispod otirača. Ili će možda čuti njezinu poruku. Nakon što je telefon tri puta zazvonio, začuo je vlastiti snimljeni glas kako mu govori neka ostavi poruku. Utipkao je šifru za dobivanje poruka, a metalni mu je glas rekao da ih nema.Dugo je ondje stajao i razmišljao o Eleanor, s telefonskom slušalicom na uhu, kad je odjednom čuo njezin glas.- Harry, jesi li to ti?- Eleanor?- Ovdje sam, Harry.- Zašto se nisi javila?- Nisam mislila da netko zove mene.- Kad si stigla onamo?- Sinoć. Čekala sam te. Hvala što si ostavio ključ.- Nema na čemu... Eleanor, gdje si bila?Uslijedio je trenutak tišine prije nego što je odgovorila.- Vratila sam se u Vegas. Morala sam uzeti svoj automobil... isprazniti bankovni račun, takve stvari. Gdje si bio cijelu noć?- Radio sam. Imamo novog osumnjičenika. Držimo ga ovdje. Jesi li bila u svom stanu?- Ne. Nisam imala razloga za to. Obavila sam što sam morala i vratila se ovamo.- Žao mi je ako sam te probudio.- U redu je. Zabrinula sam se gdje si, ali te nisam željela nazvati u ured za slučaj da si usred nekog posla.242Bosch ju je želio pitati što će dalje biti s njima, ali ga je obuzela takva sreća kad je čuo da je ona u njegovoj kući da nije želio uništiti trenutak.- Ne znam koliko ću se još zadržati - reče.Bosch je čuo kako su se teška vrata stražnjeg hodnika otvorila i uz tre-sak zatvorila. Koraci su se približavali detektivskom uredu.- Moraš li poći? - upita Eleanor.- Ovaj...U detektivski ured ušli su Edgar i Riderica. Ona je nosila smeđu vrećicu za dokaze i u njoj nešto teško. Edgar je nosio zatvorenu kartonsku kutiju preko koje je netko markerom napisao Xmas. Također se smiješio od uha do uha.- Da - reče Bosch - mislim da moram poći.- Dobro, Harry, vidimo se.- Bit ćeš ondje?- Bit ću ovdje.- Dobro, Eleanor, doći ću čim budem mogao.Spustio je slušalicu i pogledao svoje partnere. Edgar se još uvijek smiješio.- Ovdje imamo tvoj božični dar, Harry - reče Edgar. - Powers je ovdje, u ovoj kutiji.- Našli ste čizme?- Ne. Nema čizama. Imamo nešto bolje.- Pokaži mi.Edgar je podigao poklopac kutije. S vrha je uzeo žutu omotnicu. Potom je nakrivio kutiju tako da Bosch može pogledati unutra. Bosch je zazviždao.- Sretan Božić - reče Edgar.- Jesi li pobrojio? - upita Bosch, još uvijek gledajući svežnjeve novčanica učvršćene gumicama.- Na svakom se svežnju nalazi broj - reče Riderica. - Ako se sve zbroji, dobiješ četiristo osamdeset tisuća. Izgleda da je sve tu.- Nije loš dar, je li, Harry? - uzbuđeno će Edgar. -Ne. Gdje je to bilo?- Na tavanu - reče Edgar. - Jedno od posljednjih mjesta kamo smo pogledali. Kutija je jednostavno bila ondje kad sam pogledao gore.Bosch kimne glavom.- U redu, što još?- Ovo smo našli ispod madraca na njegovom krevetu.Edgar je iz omotnice izvadio hrpu fotografija. Bile su veličine petnaest za deset centimetara, a svaka je u donjem lijevom kutu imala digitalno otisnut datum. Bosch ih je stavio na stol i pomno pregledao, oprezno ih hvatajući za uglove. Nadao se daje Edgar jednako postupao.

Prva je fotografija prikazivala Tonyja Alisa kako ulazi u automobil ispred Miragea. Na idućoj je prilazio vratima kluba Dolly's. Zatim je uslijedio niz fotografija ispred kluba na kojima je razgovarao s čovjekom kojeg je243Ahso poznavao kao Lukea Goshena. Na tim se snimkama vidjelo da je vani mračno, i snimljene su iz daljine, ali neonski natpis iznad ulaza u klub osvjetljavao ih je tako dobro da se obojicu moglo s lakoćom prepoznati.Zatim su tu bile fotografije istog mjesta, ali se promijenio datum u donjem kutu. Prikazivale su mladu ženu kako izlazi iz kluba i prilazi Alisovu automobilu. Bosch ju je prepoznao. Layla. Također je bilo fotografija na kojima su Tony i Layla sjedili kraj bazena u Mirageu. Posljednja je prikazivala Tonyja kako svoje preplanulo tijelo saginje nad Laylinu ležaljku i ljubi je u usta.Bosch je pogledao Edgara i Ridericu. Edgar se opet smiješio. Riderica nije.- Baš kao što smo mislili - reče Edgar. - Pratio je čovjeka u Vegasu. To pokazuje da je znao dovoljno da sve ovo namjesti. On i udovica. Imamo ih, Harry. Ovo pokazuje predumišljaj, pripremu, sve. Imamo ih oboje, kladim se.- Možda. - Pogledao je Ridericu. - Što je s tobom, Kiz? Odmahnula je glavom.- Ne znam. Samo mi se čini previše lakim. Sve je ondje veoma čisto. Nema starih čizama, nikakvog znaka da je Veronica ikad kročila onamo. Onda ovo tako lako nađemo. Kao da smo to trebali naći. Želim reći, zašto bi se potrudio maknuti čizme, ali je fotografije ostavio ispod madraca? Mogu shvatiti da je želio zadržati novac, ali spremiti ga na tavan? Ne znam.Mahnula je rukom prema fotografijama i gotovini. Bosch je kimnuo glavom i naslonio se na naslon stolice.- Mislim da imaš pravo - reče. - Nije baš toliko glup.Pomislio je na sličnost između toga i pištolja podmetnutog Goshenu To se također pokazalo previše lakim.- Mislim da je to namještaljka - reče Bosch. - Veronica je to učinila. Fotografije je snimao za nju. Vjerojatno joj je rekao neka ih uništi, ali ona to nije učinila. Zadržala ih je, za svaki slučaj. Vjerojatno ih je stavila pod njegov madrac, a novac je odnijela na tavan. Je li bio lako dostupan?- Prilično lako - reče Riderica. - Sklopive ljestve.- Čekaj malo, zašto bi mu sve to podmetnula? - upita Edgar.- Nije to od početka namjeravala - reče Bosch. - To je bio nekaka\ rezervni plan. Ako stvari podu po zlu, ako se mi previše približimo, imala je Powersa kojem je namijenila ulogu žrtvenog janjeta. Možda je poslala Pow-ersa po vreću za odijela, a ona je za to vrijeme u njegov stan odnijela fotografije i gotovinu. Tko zna kad je to počelo? No kladim se da će Powers razrogačiti oči kad mu kažem da smo te stvari našli u njegovoj kući. Sto imaš u vrećici, Kiz, fotoaparat?Kimnula je glavom i stavila vrećicu na stol, ne otvorivši je. -Nikon s teleskopskim objektivom, račun za kupovinu na kreditnu karticu na njegovo ime.244Bosch je kimnuo, a misli su mu malo odlutale. Pokušavao je odlučiti kako će o fotografijama i novcu razgovarati s Powersom. To im je bila prava prilika da ga slome. Mora je dobro iskoristiti.- Stani malo, stani malo - reče Edgar, zbunjena izraza lica. - Ja još uvijek ne shvaćam. Zašto mislite daje riječ o namještaljci? Možda je on čuvao gotovinu i fotografije, a novac su kanili podijeliti kad se situacija smiri. Zašto mora biti riječ o namještaljci?Bosch je pogledao Ridericu, a zatim opet Edgara.- Jer Kiz ima pravo. Previše je lako.- Ne ako je mislio da nemamo pojma, ako je mislio da mu ne prijeti nikakva opasnost sve do trenutka kad smo iskočili iz grmlja gore u šumi.Bosch odmahne glavom.- Ne znam. Mislim da bi se onda drukčije ponašao dok sam maločas razgovarao s njim. Pogotovo ako je znao da se sve to nalazi kod njega. Slažem se daje riječ o namještaljci. Ona sve svaljuje na njega. Kad bismo je priveli, ispričala bi nam nekakvu priču o tome daje tip bio opsjednut njome. Možda bi nam, ako ima imalo dara za glumu, rekla daje imala ljubavnu vezu s njim, ali ju je prekinula. No on nije htio otići. Ubio je njezina muža da bije imao samo za sebe.Bosch se nagnuo unatrag i pogledao ih, čekajući njihov odgovor.- Mislim da je to prihvatljivo - reče Riderica. - Moglo bi upaliti.- Samo što joj mi ne vjerujemo - reče Bosch.- Dakle, što će ona imati od svega toga? - upita Edgar, ne želeći odustati od svojeg mišljenja. - Odriče se novca da bi njega optužila. Sto joj ostaje?- Kuća, automobili, osiguranje - reče Bosch. - Ono što je ostalo od kompanije, kao i prilika da se nekažnjeno izvuče.

No to je bio slab odgovor i toga je bio svjestan. Pola milijuna dolara je mnogo gotovine da bi se nekome smjestilo. To je bio jedini nedostatak teorije što ju je upravo iznio.- Riješila se muža - reče Riderica. - Možda je njoj jedino to bilo važno.- Godinama ju je varao s drugima - reče Edgar. - Zašto sada? Što je ovoga puta bilo drukčije?- Ne znam - reče Riderica. - Ali nešto je bilo drukčije ili postoji još nešto o čemu ništa ne znamo. To moramo otkriti.- Da, pa, sretno - reče Edgar.- Imam jednu ideju - reče Bosch. - Ako netko zna što je to nešto, onda je to Powers. Želim ga pokušati preveslati i mislim da znam kako ću to učiniti. Kiz, imaš li još uvijek onu videokasetu, onu na kojoj je Veronica?- Žrtva žudnje? Da. U mojoj je ladici.- Donesi je i stavi u video u uredu poručnice. Uzet ću još malo kave i doći onamo.245Bosch je ušao u sobu za ispitivanje broj tri. Nosio je kutiju s novcem tako da je strana na kojoj je pisalo Xmas bila okrenuta prema njegovim prsima. Nadao se da izgleda poput bilo koje obične kartonske kutije. Promatrao je Powersa, tražeći neki znak prepoznavanja, ali ga nije bilo. Powers je sjedio onako kako ga je Bosch ostavio. Ravno poput puške, s rukama iza leđa, kao daje taj položaj sam izabrao. Pogledao je Boscha bezizražajnim očima, spreman na sljedeću rundu. Bosch je kutiju spustio na pod, tako da se ne može vidjeti, izvukao stolicu i opet sjeo prekoputa osumnjičenika. Zatim se sagnuo, otvorio kutiju te izvadio kasetofon i fascikl. Stavio ih je na stol.- Rekao sam ti, Bosch, bez snimanja. Ako s druge strane stakla imaš kameru, time također kršiš moja prava.- Nema kamere, nema snimanja, Powers. Ovo sam donio samo da ti nešto čuješ. Dakle, gdje smo stali?- Stigli smo do točke kad me službeno uhitiš ili umukneš. Pusti me na slobodu ili dovedi mog odvjetnika.- Pa, zapravo, iskrsnule su neke stvari. Mislio sam da bi najprije želio znati o čemu je riječ. Znaš, prije nego što doneseš takvu odluku.- Jebeš to. Dosta mije tog sranja. Donesi mi telefon.- Posjeduješ li fotoaparat, Powers?- Rekao sam... fotoaparat? Što s tim?- Posjeduješ li fotoaparat? To je sasvim jasno pitanje.- Da. Svi posjeduju fotoaparat. Kakve to veze ima?Bosch ga je trenutak proučavao. Osjećao je da se zamah i samokontrola čovjeka neznatno mijenjaju. Kao da je poruka stizala preko stola od Powersa. Osjećao je to. Bosch se ovlaš osmjehnuo. Želio je da Powers zna da od ovoga trenutka počinje gubiti tlo pod nogama.- Jesi li ponio fotoaparat sa sobom kad si u ožujku bio u Vegasu?- Ne znam. Možda. Nosim ga kad god idem nekamo na odmor. Nisam znao da je to zločin. Jebeno zakonodavstvo, što li će još smisliti?Bosch mu je dopustio da se nasmiješi vlastitoj duhovitosti, ali mu ni]e uzvratio osmijehom.- Zar to tako zoveš? - tiho reče. - Odmor?- Da, točno tako.- To je čudno, jer Veronica to zove malo drukčije.- Ne znam ništa o tome, niti o njoj.Na trenutak je skrenuo pogled s Boscha. To je učinio prvi put, a Bosch je opet osjetio kako se mijenja odnos snaga. Dobro je to odigrao. Znao )e Stvari se mijenjaju.- Jasno da znaš za fotoaparat, Powers. A i nju prilično dobro poznajt-Upravo nam je ispričala sve o tome. Trenutačno se nalazi u susjednoj pro toriji. Pokazalo se daje slabija no što sam mislio. Ja sam se kladio na teb Znaš onu izreku, što su veći to jače padaju, i tako. Mislio sam da ćeš ti b taj, ali bila je ona. Edgar i Riderica slomili su je prije nekoliko minuta. Nl246bično je kako fotografije mjesta zločina mogu djelovati na nečiju nečistu savjest. Sve nam je ispričala, Powers. Sve.- Stvarao sereš, Bosch, i već postaje dosadno. Gdje je telefon?- Ovako je to ona ispričala. Ti...- Ne želim to slušati.- Upoznao si je kad si one večeri pošao u njezinu kuću, radi provale. Malo-pomalo vas dvoje upustili ste se u ljubavnu vezu. Veza za pamćenje. Samo stoje ona došla k sebi i prekinula. Još uvijek je voljela starog Tonyja. Znala je da mnogo putuje, ima ljubavnice, ali već je navikla na to. Trebala ga je. Tako je tebi dala nogu. Samo što, prema njezinim riječima, ti to nisi želio prihvatiti. Neprestano si je

proganjao, nazivao je, slijedio je kad bi izlazila iz onog stambenog naselja. Postalo je prilično zastrašujuće. Želim reći, što je mogla učiniti? Obratiti se Tonyju i reći mu da je cijelo vrijeme proganja neki tip s kojim je imala ljubavnu vezu? Ona...- Previše je tog sranja, Bosch. To je smiješno!- Onda si počeo slijediti Tonyja. Vidiš, on je bio tvoj problem. Smetao ti je. Zato si obavio domaću zadaću. Slijedio si ga u Vegas i uhvatio na djelu. Točno si znao što radi i kako ćeš ga ukloniti na način da mi pođemo pogrešnim putem. Svirka u prtljažniku, tako to zovu. Samo što nisi imao sluha, Powers. Otkrili smo te. Sredit ćemo te, uz njezinu pomoć.Powers je gledao u stol. Koža na licu bila mu je napeta.- Izgovorio si toliko gluposti - reče, ne podigavši pogled. - Umorio sam se slušati sve to i tebe. Ona nije u susjednoj prostoriji. Nalazi se u onoj velikoj kući na brdu. Ovo je najstariji trik u knjizi. - Powers je podigao glavu, a na licu mu se pojavio iskrivljeni osmijeh. - Pokušavaš time zavarati policajca? Ne mogu vjerovati. To ti je doista jadno, čovječe. Ti si jadan. Samog sebe sramotiš.Bosch je ispružio ruku prema kasetofonu i pritisnuo tipku. Malenu je prostoriju ispunio glas Veronice Aliso."To je bio on. Lud je. Nisam ga mogla spriječiti sve dok nije bilo kasno. Onda nisam mogla nikome reći jer bi... izgledalo bi da sam ja..."Bosch je isključio kasetofon.- To je dovoljno - reče. - Ne bih ti smio čak ni to pustiti. No mislio sam, budući da si policajac, trebao bi znati u kakvoj si situaciji.Bosch je bez riječi promatrao Powersa. Vidio je kako se u njegovim očima pojavljuje gnjev. Činilo se da nije pomaknuo ni jedan mišić, a ipak je izgledalo da je odjednom postao tvrd poput čelika. Na koncu se ipak uspio obuzdati i pribrati se.- Imaš samo njezinu riječ - reče tihim glasom. - Nemaš nikakvih dokaza o bilo čemu. To je mašta, Bosch. Njezina riječ protiv moje.- Mogla bi biti. Samo što imamo ovo.Bosch je otvorio fascikl i bacio fotografije pred Powersa. Ponovno se činilo daje unutarnji bijes Powersa doveo do ruba, ali se opet obuzdao.247- To ništa ne potvrđuje - reče. - Mogla ih je sama snimiti. Bilo tko ih je mogao snimiti. Samo zato što vam je dala hrpu... Smotala vas je, zar ne? Vjerujete u sve što vam kaže.- Možda bi bilo tako, ali nije nam ona dala fotografije.Bosch je ponovno posegnuo u fascikl i izvadio kopiju naloga za pretres. Stavio ju je na fotografije.- Prije pet sati faksom smo to poslali sucu Warrenu Lambertu u njegov dom u Palisade. On je potpisao i faksom poslao natrag. Edgar i Riderica su veći dio noći proveli u tvojoj malenoj kući. Između ostaloga, našli su fotoaparat Nikon s teleskopskim objektivom. I ove fotografije. Bile su ispod tvog madraca, Powers.Zastao je, čekajući da mu sve to sjedne.- O, našli smo još nešto. - Bosch podigne kutiju s poda. - Ovo je bilo na tavanu, sa svim ostalim sitnicama za Božić.Istresao je sadržaj kutije na stol, a svežnjevi novčanica padali su na sve strane, neki čak i na pod. Bosch je protresao kutiju kako bi bio siguran da je sve ispalo, a zatim ju je bacio na pod. Pogledao je Powersa. U očima mu se pojavio divlji izraz. Bosch je znao da ga ima. Također je u dubini duše znao da za to može zahvaliti Veroniki Aliso.- Dakle, ja osobno ne mislim da si baš toliko glup - mirno reče. - Znaš, da bi zadržao fotografije i svu tu gotovinu u svojoj kući. Naravno, tijekom karijere vidio sam i glupljih stvari. No kad bih se kladio, rekao bih da nisi znao daje sve to ondje jer ti to onamo nisi stavio. Ali, hej, menije svejedno. Imamo tebe i riješit ćemo taj slučaj, a meni je jedino to važno. Bilo bi lijepo da možemo i nju srediti, ali nije važno. Trebat će nam zbog tebe. Uz te fotografije, njezinu priču i sve ostalo o čemu smo ovdje razgovarali, mislim da ćemo te bez problema optužiti za umorstvo. Tu je također i priprema umorstva. To su pose-bne okolnosti, Powers. Moguće su dvije presude. Igla ili LWP .Posljednju je skraćenicu izgovorio el-wop, svjestan da svaki policajac, baš kao i svaki kriminalac, zna da to znači doživotna bez mogućnosti pomilovanja.- U svakom slučaju - nastavi Bosch - mislim da ću ti sada donijeti telefon da možeš nazvati svog odvjetnika. Morao bi biti jako dobar. I bolje da to ne bude jedan od onih iz O. J. slučaja, koji vole ekshibicije. Moraš naći odvjetnika koji najbolje radi izvan sudnice. Pregovarača. - Ustao je i okrenuo se prema vratima. Stavio je ruku na kvaku i pogledao Powersa. - Znaš, nekako mi je žao. Powers. Ti si ipak policajac i tako, pa sam se nadao da će se tebi pružiti prilika, a ne njoj. Osjećam se kao da pogrešnu osobu udaramo po glavi. No pretpostavljam da je život u velikom gradu takav. Netko mora dobiti po glavi.

Opet se okrenuo prema vratima i otvorio ih.- Kuja! - tiho, ali silovito reče Powers.* LWP - life without parole248Zatim je nešto šapnuo ispod glasa, ali ga Bosch nije čuo. Pogledao gaje. Znao je da je najbolje šutjeti.- To je bila njezina zamisao - reče Powers. - Sve to. Preveslala me je, a sad će to isto učiniti vama.- Zar kažeš da želiš razgovarati sa mnom?- Da, Bosch, sjedni. Možda bismo mogli nešto dogovoriti.U devet sati Bosch je sjedio u poručničinom uredu, a ona je sjedila za svojim stolom. Pričao joj je što se tijekom noći dogodilo. U ruci je držao praznu plastičnu šalicu, ali nije ju bacio u koš za smeće jer mu je trebalo nešto da ga podsjeti da mora popiti još kave. Bio je strahovito umoran, a podočnjaci su mu biti tako izraženi da su ga gotovo boljeli. U ustima je imao gadan okus od kave i cigareta. U posljednjih dvadeset sati nije pojeo ništa osim slatkiša iz automata, te se njegov želudac počeo buniti. No bio je zadovoljan čovjek. Pobijedio je u posljednjoj rundi s Powersom, a u ovakvoj je borbi posljednja runda jedina važna.- Dakle - reče poručnica - sve ti je ispričao?- Svoju verziju - reče Bosch. - On za sve okrivljuje nju, a to se moglo očekivati. Znaš, mislio je da se ona nalazi u susjednoj prostoriji i za sve okrivljuje njega. Stoga on nju prikazuje kao veliku crnu udovicu, kao da on nikad u životu nije imao nečistu misao, sve dok nije nju upoznao.Prinio je šalicu ustima, ali je tada shvatio da je prazna.- Ali kad nju dovedemo ovamo i kažemo joj da je on progovorio, vjerojatno ćemo dobiti njezinu verziju - reče.- Kad su Jerry i Kiz otišli? Bosch pogleda na sat.- Prije otprilike četrdeset minuta. Trebali bi se svakog trenutka vratiti s njom.- Zašto ti nisi pošao onamo po nju?- Ne znam. Mislio sam da bi je oni trebali uhititi, budući da sam ja uhvatio Powersa. Da podijelimo, razumiješ?- Bolje da malo pripaziš. Nastaviš li se tako ponašati, više nećeš biti na glasu kao bezosjećajni samotnjak.Bosch se nasmiješio i pogledao u svoju šalicu.- Dakle, kako glasi bit njegove priče? - upita poručnica Billets.- Uglavnom je onako kako smo pretpostavili. Onoga je dana pošao gore radi prijavljene provale, a tada se stvar počela razvijati. Kaže da mu se nabacivala i uskoro su se upustili u ljubavnu vezu. Počeo je sve češće patrolirati onim krajem, a ona je svraćala u njegovu kućicu ujutro, nakon što bi Tony otišao na posao ili dok je bio u Vegasu. Onako kako on to opisuje, ona je njega smotala. Seks je bio dobar i egzotičan. Dobro gaje sredila.- Zatim je tražila da slijedi Tonyja.249I- Točno. Kad je Powers prvi put otputovao u Vegas, radilo se o običnom poslu. Zamolila ga je da slijedi Tonyja. On je to učinio i vratio se s hrpom fotografija Tonyja i djevojke, a imao je i gomilu pitanja o tome s kim se Tony ondje sastaje i zašto. Nije bio glup. Shvatio je da se Tony bavi mutnim po-slovima. Kaže da mu je Veronica objasnila, da je znala svaku pojedinost, čak je znala kako se zovu svi ti ljudi iz organiziranog kriminala. Također mu je rekla koliko je novca u igri. Tada se počeo stvarati plan. Rekla je Powersu da Tony mora nestati, da će kasnije ostati samo njih dvoje, oni i hrpa love. Rekla mu je da je Tony potkradao. Povrh provizije. Već godinama. Ulog je najmanje dva milijuna, plus ono što će mu uzeti kad ga srede. - Bosch je ustao i nastavio pričati dok je šetkao ispred stola. Bio je previše umoran da bi dugo sjedio a da ne zaspi. - U svakom slučaju, to je bio cilj drugog putovanja. Powers je otputovao u Vegas i još jednom pratio Tonyja. To je bilo istraživanje. Također je slijedio čovjeka koji je Tonyju davao novac. Lukea Goshena. Očito nije imao pojma da je on agent. Odlučili su da će Goshen biti žrtveno janje i razradili plan tako da izgleda poput mafijaškog ubojstva. Mafijaška svirka.- Prilično je komplicirano.- Da, tako je. Kaže daje sve ona isplanirala, a ja nekako mislim daje to istina. Ako mene pitaš, Powers je pametan, ali ne toliko. Sve je to Veronica isplanirala, a on je postao spreman suigrač. Samo što je ona imala i izlaz za slučaj nužde, o čemu Powers nije imao pojma.- On je taj izlaz za slučaj nužde.- Da. Sve je sredila tako da on strada, ali samo ako se previše približimo. Rekao je da joj je dao ključ svoje kuće. To je bungalov u Sierra Boniti. Zacijelo je tijekom ovog tjedna pošla onamo, gurnula fotografije ispod madraca i stavila kutiju s novcem na tavan. Pametna žena. Zgodna namještaljka. Kad

je Jerry i Kiz dovedu ovamo, točno znam što će reći. Pričat će da je on za sve kriv, da je postao opčinjen njome, da su imali ljubavnu vezu, ali ju je ona prekinula. On je tada ubio njezina muža. Kad je shvatila što se dogodilo, ništa nije mogla reći. Prisilio ju je da šuti. Nije imala drugog izbora. On je policajac i rekao joj je da će sve njoj prišiti ako ne pristane.- To je dobra priča. Zapravo, još uvijek bi mogla proći kod porote Mogla bi biti oslobođena.- Možda. Još uvijek moramo riješiti neke stvari.- Što je s novcem što ga je Tony stekao potkradanjem?- Dobro pitanje. Na Alisovim bankovnim računima nema ni približno sličnog iznosa. Powers kaže daje ona rekla da se taj novac nalazi u trezoru, ali mu nikad nije rekla gdje. Negdje mora biti. Naći ćemo ga.- Ako postoji.- Mislim da postoji. Podmetnula je pola milijuna u Powersovu kuću da bi ga uvalila. To je mnogo novca potrošenog za namještaljku, osim ako negdje nemaš još dva milijuna. To je ono što mi...250Bosch je pogledao kroz staklo prema detektivskom uredu. Edgar i Ri-derica hodali su prema poručničinom uredu. Veronica Aliso nije bila s njima. Ušli su u ured zabrinutih izraza lica, a Bosch je znao što će reći.- Nema je - reče Edgar.Bosch i poručnica samo su zurili u njih.- Čini se da je sinoć zbrisala - reče Edgar. - Njezini su automobili još uvijek ondje, ali u kući nema nikoga. Ušli smo kroz stražnja vrata. Sve je prazno, čovječe.- Je li uzela svoju odjeću, nakit? - upita Bosch.- Čini se da nije. Samo je nestala.- Jeste li provjerili na ulazu u naselje?- Da, provjerili smo. Jučer je imala dva posjetitelja. Prvi je bio kurir u četiri i petnaest. Kurirska dostava odvjetnika. Momak se ondje zadržao oko pet minuta i otišao. Zatim je netko došao sinoć. Kasno. Čovjek se predstavio kao John Galvin. Ona je prije toga nazvala stražarsku kućicu, dala isto ime i rekla neka ga puste unutra kad se pojavi. Zapisali su njegovu registraciju, pa smo je ubacili u kompjutor. To je Hertz iz Vegasa. Javit ćemo im. U svakom slučaju, Galvin je ostao do jedan ujutro. Otprilike u vrijeme kad smo mi u šumi ščepali Powersa, čovjek je otišao. Ona je vjerojatno otišla s njim.- Nazvali smo stražara koji je tada bio dežuran - reče Riderica. - Nije se mogao sjetiti je li Galvin otišao sam ili ne. Ne sjeća se da je noćas vidio gospođu Aliso, ali mogla se sakriti na stražnjem sjedalu.- Znamo li tko je njezin odvjetnik? - upita poručnica.- Da - reče Riderica - Neil Denton, Century City.- U redu, Jerry, ti se pozabavi unajmljenim automobilom Hertza, a ti, Kiz, pokušaj uspostaviti vezu s Dentonom i saznati što je bilo tako važno da je to morao poslati u subotu po kuriru.- Dobro - reče Edgar. - Ali imam loš predosjećaj. Mislim da nam je zbrisala.- Pa, onda se moramo potruditi da je nađemo - reče poručnica. - Na posao.Edgar i Riderica vratili su se do stola za umorstva, a Bosch je nekoliko trenutaka stajao bez riječi, razmišljajući o najnovijem razvoju događaja.- Jesmo li je trebali staviti pod nadzor? - upita poručnica.- Pa, kad sad gledamo unatrag, čini se da jesmo. Ali ionako nismo mogli. Nismo imali ljudi. Osim toga, zapravo ništa nismo imali protiv nje, sve do prije dva sata.Poručnica kimne glavom, izmučena izraza lica.- Ako se u sljedećih petnaest minuta ne sazna gdje je, izdaj tjeralicu.- Dobro.- Slušaj, vratimo se na Powersa. Misliš li da nam nije sve rekao?- Teško je reći. Vjerojatno. Tu je još uvijek pitanje zašto ovoga puta.- Kako to misliš?251- Mislim da je Aliso godinama odlazio u Vegas i odande donosio kovčege pune novca. Potkradao ih je godinama, prema onome što kaže Powers, a također je ondje imao i brojne ljubavnice. Veronica je sve to znala. Morala je znati. Dakle, što ju je navelo da to učini sada, a ne prošle ili sljedeće godine?- Možda joj je jednostavno bilo dosta. Možda je ovo bio pravi trenutak. Pojavio se Powers i sve je došlo na svoje mjesto.- Možda. Pitao sam Powersa, a on kaže da ne zna. No mislim daje možda nešto prešutio. Pokušat ću još jednom razgovarati s njim.Poručnica nije odgovorila.- U svemu tome još uvijek postoji nekakva tajna za koju ne znamo -nastavi Bosch. - Ima tu još nečega. Nadam se da će nam ona reći. Ako je nađemo.

Poručnica odmahne rukom.- Jesi li snimao Powersa? - upita.- Audio i video. Kiz je gledala iz sobe broj četiri. Čim je rekao da želi govoriti, sve je uključila.- Jesi li mu ponovno pročitao njegova prava? Na snimkama?- Da, sve je ondje. Dobro smo ga sredili. Ako želiš pogledati, donijet ću kasetu.- Ne. Ne želim ga čak ni pogledati ako baš ne moram. Nisi mu ništa obećao, je li?Bosch je zaustio da će odgovoriti, ali je odustao. Začula se prigušena vika, a znao je da dopire od Powersa, još uvijek smještenog u sobi broj tri. Pogledao je kroz staklo poručničinog ureda i vidio kako Edgar ustaje od stola za umorstva i odlazi hodnikom provjeriti o čemu je riječ.- Sad zacijelo želi svog odvjetnika - reče Bosch. - Pa, malo je kasno za to... U svakom slučaju, ne, ništa mu nisam obećao. Rekao sam mu da ću razgovarati s javnim tužiteljem o odbacivanju optužbe za posebne okolnosti, ali da će biti teško. S onim što mi je ondje ispričao, možemo birati. Zavjera, čekanje na priliku, naručeno umorstvo, možda.- Pretpostavljam da bih trebala ovamo pozvati javnog tužitelja.- Da. Ako nemaš nikoga na umu, ili nekoga kome duguješ vrući slučaj, zatr aži Rogera Gof f a. Ovo j e nj egova vrsta slučaj a, a j a mu već neko vrij eme dugujem tako nešto. On neće uprskati.- Poznajem Rogera. Tražit ću njega... Moram pozvati i šefove. Ne događa se svaki dan da moraš nazvati zamjenika šefa i reći mu da su tvoji ljudi provodili istragu, koja im je bila izričito zabranjena, i još su k tome uhitili policajca. I to za umorstvo, ništa manje.Bosch se nasmiješio. Ne bi mu bilo drago da mora obaviti takav razgovor.- Ovaj će put doista doći do gužve - reče. - Još jedna šaka u oko za policiju. Usput rečeno, nisu ništa od toga uzeli jer nije povezano s našim slučajem, ali Jerry i Kiz našli su neke zastrašujuće stvari u Powersovoj kući. Na-252cistička oprema, simboli nadmoći bijelaca. Mogla bi šefove upozoriti na to, pa neke učine što god žele.- Hvala što si mi rekao. Razgovarat ću s Irvingom. Sigurna sam da neće željeti da to ugleda svjetlo dana.Edgar je provirio kroz otvorena vrata.- Powers kaže da mora na zahod i više ne može čekati. Gledao je poručnicu.- Pa, odvedi ga - rekla je.- Neka ostane vezan - doda Bosch.- Kako će pišati ako su mu ruke iza leda? Nemoj očekivati da ću mu ga ja izvaditi. Ni slučajno.Poručnica se nasmijala.- Samo prebaci lisičine sprijeda - reče Bosch. - Pričekaj trenutak da završim ovdje, pa ću doći.- U redu, bit ću u trojci.Edgar je otišao, a Bosch je kroz staklo gledao kako se udaljava hodnikom prema sobama za ispitivanje. Potom je opet pogledao poručnicu, koja se još uvijek smiješila Edgarovoj komičnoj pobuni. Bosch je imao ozbiljan izraz lica.- Znaš, možeš se pozvati na mene kad budeš nazvala.- Kako to misliš?- Mislim, ako želiš reći da ništa o svemu tome nisi znala sve dok te ja jutros nisam nazvao i rekao ti loše vijesti, nemam ništa protiv.- Nemoj biti smiješan. Riješili smo slučaj umorstva i s ulice maknuli policajca ubojicu. Ako ne mogu shvatiti da u tome ima mnogo više dobra nego zla, onda... pa, nek' se jebu.Bosch se nasmiješio i kimnuo glavom.- Prava si, poručnice.- Hvala.- Nema na čemu.-1 zovem se Grace.- Tako je. Grace.Bosch je razmišljao o tome koliko mu se sviđa poručnica Billets dok je hodao kratkim hodnikom do soba za ispitivanje, a zatim kroz otvorena vrata sobe broj tri. Edgar je upravo učvršćivao lisičine oko Powersovih zapešća. Sad je ruke držao ispred sebe.- Učini mi uslugu, Bosch - reče Powers. - Dopusti mi da idem u zahod u prednjem hodniku.- Zašto?- Da me nitko otraga na vidi. Ne želim da me vide ovakvoga. Osim toga, mogao bi imati problema ako se ljudima ne svidi ono što vide.253Bosch kimne glavom. Powers donekle ima pravo. Ako ga odvedu u svlačionicu, vjerojatno će ih vidjeti svi policajci u uredu dežurnoga, te će se postavljati pitanja, možda će neki od onih koji ne znaju što se

događa čak iskazati gnjev. Zahod u prednjem hodniku namijenjen je onima koji dolaze izvana, ali će ovako rano u nedjelju ujutro vjerojatno biti prazan, te ih nitko neće vidjeti dok Powersa budu vodili.- U redu, idemo - reče Bosch. - U prednji hodnik.Poveli su ga kraj prijamnog pulta, pa niz hodnik pored administrativnih ureda, praznih i zatvorenih. Bosch je ostao s Powersom u hodniku, a Edgar je pregledao toaletnu prostoriju.- Prazno je - reče, iznutra otvorivši vrata.Bosch je slijedio Powersa unutra, a krupan je policajac pošao do najudaljenijeg pisoara. Bosch je ostao kraj vrata, a Edgar je zauzeo položaj kraj Powersa, uz niz umivaonika. Kad je Powers završio, koraknuo je prema jednom od umivaonika. Dok je hodao, Bosch je opazio da mu je odvezana vezica na desnoj cipeli, što je vidio i Edgar.- Veži cipelu, Powers - reče Edgar. - Mogao bi se spotaknuti i razbiti svoje zgodno lice, a ja ne bih želio da se počne vikati o policijskoj brutalnosti.Powers je stao, pogledao vezicu na cipeli i Edgara.- Svakako - reče.Powers je najprije oprao ruke, obrisao ih papirnatim ubrusom, a zatim je podigao desnu nogu do ruba umivaonika da bi vezao cipelu.- Nove cipele - reče Edgar. - Na njima se vezice uvijek odvezuju, zar ne? Bosch nije mogao vidjeti Powersovo lice jer je bio leđima okrenut prema vratima. No Powers je gledao Edgara.- Jebi se, crnčugo.Bilo je gotovo kao da je pljusnuo Edgara čije se lice odmah ispunilo gnušanjem i bijesom. Pogledao je Boscha, tek toliko da bi procijenio hoće li reagirati na njegovu nakanu da udari Powersa. No Powersu je i samo to bilo dovoljno. Skočio je od umivaonika i bacio se na Edgara, prikovavši ga uz bijelo popločeni zid. Podigao je ruke vezane lisičinama i lijevom zgrabio Edgarovu košulju. U desnoj je imao maleni pištolj, te je cijev pritisnuo uz vrat zaprepaštenog detektiva.Bosch je prešao pola razdaljine do njih kad je ugledao pištolj, a Powers je počeo vikati.- Natrag, Bosch. Natrag ili ćeš imati mrtvoga partnera. To želiš? Powers je okrenuo glavu tako da je gledao Boscha. On je stao i odmaknuo ruke od tijela.- Tako treba - reče Powers. - Dakle, evo što ćeš učiniti. Veoma polako izvadi svoj pištolj i baci ga u onaj prvi umivaonik.Bosch se nije pomaknuo.- Učini to. Sada.Powers je govorio odmjereno zapovjednim glasom, pazeći da bude tih254Bosch je pogledao sićušni pištolj u Powersovoj ruci. Prepoznao ga je kao Raven .25, omiljeni rezervni pištolj među patrolnim policajcima još dok je i on nosio odoru. Bio je malen, izgledao je poput igračke u Powersovoj šaci, ali smrtonosan, a lako ga se moglo sakriti u čarapu ili cipelu, te je bio nevidljiv ispod nogavice hlača. Bosch je tada shvatio da Edgar i Riderica nisu temeljito pretražili Powersa, ali je također znao da bi hitac iz takve blizine zasigurno ubio Edgara. Predavanje oružja protivilo se svim njegovim nagonima, ali nije vidio drugog izlaza. Powers je bio očajan, a Bosch je znao da očajni ljudi čine nepromišljene stvari. Ne razmišljaju o posljedicama. Ubijaju. S dva je prsta polako izvadio svoj pištolj i spustio ga u umivaonik.- To je izvrsno, Bosch. Sad želim da se spustiš na pod ispod umivaonika. Bosch gaje poslušao, ne skidajući pogleda s Powersa.- Edgar - reče Powers. - Sad si ti na redu. Ti možeš svojega spustiti na pod.Edgarov je pištolj pao na pločice.- Sad pođi onamo, kraj svoga partnera. Tako je.- Powers, ovo je bezumno - reče Bosch. - Kamo ćeš poći? Ne možeš pobjeći.- Tko govori o bijegu, Bosch? Izvadi svoje lisičine i jednu stavi na lijevo zapešće.Kad ga je Bosch poslušao, Powers mu je rekao neka drugu provuče iza odvodne cijevi umivaonika. Potom je Edgaru rekao neka drugu lisičinu učvrsti na svojoj desnoj ruci. Poslušao gaje i Powers se nasmiješio.- Tako, to je u redu. To bi vas trebalo zadržati nekoliko minuta. A sada, dajte mi svoje ključeve. Obojica. Bacite ih ovamo.Powers je podigao Edgarove ključeve s poda i otključao lisičine na svojim rukama. Brzo ih je izmasirao da bi pokrenuo cirkulaciju. Smiješio se, ali se Bosch pitao je li uopće svjestan toga.- Dakle, da vidimo. - Posegnuo je u umivaonik i uzeo Boschov pištolj. - Ovaj je zgodan, Bosch. Dobra težina, ravnoteža. Bolji je od moga. Imaš li nešto protiv da ga malo posudim?Bosch je znao što kani učiniti. Potražit će Veroniku. Pomislio je na Kiz koja sjedi za stolom za umorstva, leđima okrenuta prema prednjem pultu. I poručnica u uredu. Neće ga vidjeti sve dok ne bude prekasno.

- Ona nije ovdje, Powers - reče.- Što? Tko?- Veronica. Prevarili smo te. Nismo je uopće uhitili.Powers je šutio, a s njegovog je lica nestao smiješak i pojavio se izraz koncentracije. Bosch je znao što misli.- Glas je iz jednog od njezinih filmova. Snimio sam ga s videokasete. Pođeš li natrag do onih soba za ispitivanje, naći ćeš se u slijepoj ulici. Ondje nema nikoga, a nema ni izlaza.Bosch je vidio kako se koža na Powersovu licu ponovno steže. Lice mu se smračilo od bijesa, a zatim se, neobjašnjivo, ponovno pojavio smiješak.255- Pravi si lukavac, Bosch. Ma je li? Očekuješ da ću povjerovati da 01 nije ovdje? Možda je ovo laž, a ne ono ranije. Shvaćaš što govorim?- Nije laž. Nema je ovdje. Namjeravali smo je uhititi na temelju onoj što si nam ispričao. Prije sat vremena bili smo na brdu, ali nje ni ondje nem Sinoć je otišla.- Ako već nije ovdje, onda kako...- Taj dio nije bio varka. Novac i fotografije našli smo u tvojoj kući. Ah ih ti nisi onamo stavio, onda je ona to učinila. Namjestila ti je. Zašto je< nostavno ne spustiš pištolj pa da počnemo iznova? Ispričaj se Edgaru zbc onoga što si rekao i zaboravit ćemo na cijeli incident.- O, shvaćam. Zaboravit ćete na pokušaj bijega, ali optužba za umo stvo ostaje.- Rekao sam ti, razgovarat ćemo s javnim tužiteljem. Jedan već dola ovamo. Prijatelj. Bit će fer prema tebi. Ona je ta koju doista želimo.- Jebeni klipane! - glasno će Powers. Potom je ponovno uspostavio koi trolu nad glasom. - Zar ne shvaćaš da ja želim nju? Misliš da si me pobijedic Misliš da si me ondje slomio? Nisi pobijedio, Bosch. Govorio sam jer sam želi govoriti. Ja sam slomio tebe, čovječe, ali ti to nisi shvatio. Počeo si mi vjerova jer si me trebao. Nisi smio premjestiti lisičine, braco.Trenutak je šutio.- Sad imam sastanak s onom kujom, i taj će se susret održati bez obzir na sve. Ako nije ovdje, poći ću je potražiti.- Mogla bi biti bilo gdje.- Kao i ja, Bosch, a ona neće znati da dolazim. Moram poći. Powers je zgrabio plastičnu vreću iz kante za smeće i ispraznio sadržćna pod. U vreću je stavio Boschov pištolj, a zatim je do kraja otvorio slavin u sva tri umivaonika. Voda je stvarala kakofoniju dok su zvukovi odjekiva od popločenih zidova. Powers je podigao Edgarov pištolj, pa je i njega ste vio u vreću. Zatim je vreću zamotao tako da sakrije dva pištolja. Raven j stavio u prednji džep da mu bude pri ruci, ključeve lisičina bacio je u pisoai a zatim je u svim pisoarima pustio vodu. Ni ne pogledavši dva čovjeka liši činama vezana ispod umivaonika, zaputio se prema vratima.- Zbogom, kreteni - dobacio je preko ramena i nestao.Bosch je pogledao Edgara. Znao je da ih vjerojatno nitko neće čuti ak budu vikali. Bila je nedjelja i administrativni dio zgrade zjapio je prazan, i u detektivskom uredu nalaze se jedino poručnica Billets i Riderica. Uz buk što ju je stvarala voda, njihovi bi povici bili nerazumljivi. Poručnica i Ridenc vjerojatno bi mislile daje to uobičajena galama iz pritvora gdje su pijanci.Bosch se okrenuo tako da se nogama odupirao o zid iza umivaonika Uhvatio je odvodnu cijev tako da se nogama može odgurnuti i istrgnuti cije\ Ali cijev je bila vrela.- Kujin sin! - vikne Bosch i pusti cijev. - Pustio je vruću vodu.- Što ćemo učiniti? Pobjeći će.256- Tvoje su ruke duže. Pogledaj možeš li dohvatiti slavinu i zatvoriti vodu. Previše je vruće. Ne mogu držati cijev.Bosch je iza cijevi pružio ruku gotovo do lakta, a Edgar je jedva uspijevao dotaknuti slavinu. Trebalo mu je nekoliko sekundi da gotovo posve zatvori vodu.- Sad otvori hladnu - reče Bosch. - Da se ova cijev malo ohladi. Potrajalo je još nekoliko sekundi, ali je tada Bosch mogao ponovnopokušati. Čvrsto je uhvatio cijev i odupro se nogama o zid. Edgar je također zgrabio cijev i činio isto. Zajedničkim su snagama uspjeli slomiti cijev na spoju ispod umivaonika. Voda ih je polijevala dok su lanac lisičina provlačili između dva dijela razbijene cijevi. Ustali su i otklizali se po pločicama do pisoara. Bosch je ugledao svoje ključeve na donjoj rešetki. Zgrabio ih je i uspio otključati lisičinu na svojoj ruci. Pružio je ključ Edgaru i potrčao prema vratima, krećući se kroz vodu koja je posve preplavila pod.- Zatvori vodu - viknuo je s vrata.Bosch je potrčao hodnikom i preskočio prijamni pult detektivskog ureda. Prostorija je bila prazna, a

kroz staklo je vidio da nema ni poručnice. Tada je čuo glasno lupanje i prigušene povike Riderice i poručnice. Potrčao je hodnikom do soba za ispitivanje i vidio da su otvorena sva vrata, osim jednih. Znao je da je Powers ipak provjerio je li Veronica Aliso ondje, nakon što je poručnicu i Ridericu zaključao u sobu broj tri. Otvorio je vrata trojke, a zatim se trkom vratio kroz detektivski ured u stražnji hodnik postaje. Silovito je otvorio teška metalna vrata i izletio na stražnje parkiralište. Instinktivno je posegnuo u praznu futrolu ispod pazuha, pogledom preletio parkiralište i vidio otvorena vrata dvorišta. Nigdje nije bilo Powersa, ali su dva patrolna policajca stajala kraj benzinskih crpki. Bosch se usredotočio na njih.- Jeste li vidjeli Powersa?- Da - reče stariji od dvojice. - Upravo je otišao. S našim jebenim kolima. Koji se vrag događa?Bosch mu nije odgovorio. Zatvorio je oči, sagnuo glavu i opsovao u sebi.Šest sati kasnije, Bosch, Edgar i Riderica sjedili su oko stola za umorstva, u tišini promatrajući sastanak što se održavao u poručničinom uredu. Nagurani u malenom uredu poput ljudi u autobusu bili su poručnica Billets, kapetan LeValley, zamjenik šefa Irving, tri istražitelja Odjela unutrašnje kontrole, uključujući i Chastaina, te šef policije i njegov administrativni tajnik. Zamjenik okružnog javnog tužitelja Roger Goff razgovarao je s njima preko telefona, uključenog na razglas. Bosch je kroz otvorena vrata čuo njegov glas. No tada su se vrata zatvorila i Bosch je bio siguran da skupina ljudi odlučuje o sudbini troje detektiva koji sjede vani.Šef policije stajao je u sredini pretrpane prostorije, prekriženih ruku i spuštene glave. On je posljednji stigao, te je izgledalo da ga ostali obavješćuju o situaciji. Od vremena do vremena bi kimnuo glavom, ali Boschu se činilo da257gotovo ništa ne govori. Bosch je znao da je glavna tema njihovog razgovora kako riješiti problem Powersa. Na slobodi je policajac ubojica. Kad bi se s time obratili medijima, to bi bilo ravno samobičevanju, ali Bosch nije znao kako bi to mogli izbjeći. Powersa su tražili na svim mogućim mjestima, ali ga nisu našli. Patrolna kola što ih je uzeo, pronađena su u brdima na Fare-holm Driveu. Nitko nije znao kamo je odande otišao. Ekipe postavljene ispred bungalova i kuće Aliso, kao i ispred kuće i ureda odvjetnika Neila Dentona, ništa nisu otkrile. Sad je bilo vrijeme za obraćanje medijima, za objavljivanje fotografije odmetnutog policajca u vijestima u šest sati. Bosch je pretpostavio da se šef policije ondje pojavio jer je planirao sazvati tiskovnu konferenciju. Inače bi cijelu stvar prepustio Irvingu. Bosch je shvatio da je Riderica nešto rekla.- Oprosti, nisam te čuo?- Pitala sam kako ćeš sada provoditi vrijeme?- Ne znam. Ovisi o tome koliko ćemo dobiti. Ako to bude samo jedno razdoblje, iskoristit ću ga za dovršavanje radova na svojoj kući. Bude li više od dva, morat ću nekako zaraditi novac.Jedno razdoblje suspendiranja trajalo je petnaest dana. Takva je obično bila kazna za teške pogreške. Bosch je bio prilično siguran da ih šef neće blaže kazniti.- Neće nas valjda otpustiti, je li, Harry? - upita Edgar.- Sumnjam. Ali sve ovisi o tome kako će mu prikazati situaciju. Bosch je opet pogledao prema staklenoj pregradi ureda baš dok je šefpolicije promatrao njega. Sef je skrenuo pogled, što nije bio dobar znak. Bosch ga nikad nije upoznao, niti je očekivao da će ga ikad upoznati. Čovjek je došao izvana, a postavljenje na to mjesto da bi se zadovoljila društvena zajednica. Ne zbog nekih posebnih policijskih administrativnih sposobnosti, već zato što im je trebao netko izvana. Bio je krupan crnac, a veći dio njegove težine koncentrirao se oko struka. Policajci koji ga ne vole, a takvih je mnogo, često su o njemu govorili kao o šefu Odronu Blata. Bosch nije znao kako ga zovu policajci kojima se sviđa.- Samo želim reći da mi je žao, Harry - reče Riderica.- Zbog čega ti je žao? - upita Bosch.- Zbog toga što mi je pištolj promaknuo. Ja sam ga pretražila. Prešla sam rukama niz njegove noge, ali nekako mije promaknuo. Ne razumijem- Pištolj je bio dovoljno malen da ga je mogao ugurati u čizmu - reče Bosch. - Nisi samo ti odgovorna, Kiz. Svi smo imali prilike. Jerry i ja zajebali smo u zahodu. Trebali smo bolje paziti.Kimnula je glavom, ali je Bosch vidio da se i dalje osjeća jadno. Podigao je glavu i vidio da se sastanak u poručničinom uredu bliži kraju. Sef policije i njegov pomoćnik, LeValley i detektivi Odjela unutrašnje kontrole izlazili su jedan za drugim i zaputili se prema glavnom ulazu u postaju. Nahodat će se ako su im automobili parkirani u stražnjem dvorištu, ali tako nisu morali258proći kraj stola za umorstva i pozdraviti Boscha i ostale. Još jedan loš znak, pomislio je.U malenom su uredu ostali samo Irving i poručnica Billets. Poručnica je pogledala prema Boschu i kretnjom ruke pozvala ih unutra. Polako su ustali i zaputili se onamo. Edgar i Riderica su sjeli, ali je

Bosch ostao na nogama.- Šefe - reče poručnica, prepuštajući riječ Irvingu.- U redu, reći ću vam sve onako kako su maločas rekli meni - reče Irving. Pogledao je papir na koji je nešto zapisao. - Zbog provođenja neovlaštene istrage i zbog nepridržavanja procedure tijekom pretraživanja i prijevoza uhićenika, svatko od vas kažnjen je s dva razdoblja suspendiranja bez plaće, te dva razdoblja s plaćom. Razdoblja će se nadovezati jedno na drugo. To su dva mjeseca. I naravno, službeni ukor ulazi u vaše dosjee. Imate pravo žalbe Pravnom povjerenstvu.Trenutak je zastao. Kazna je bila oštrija no što je Bosch očekivao, ali njegovo je lice ostalo bezizražajno. Čuo je kako je Edgar glasno uzdahnuo. Što se tiče prava žalbe, disciplinska akcija šefa policije rijetko se kad mijenjala. Za to bi dva od tri kapetana u Pravnom povjerenstvu morala glasati protiv svog zapovjednika. Poništavanje prijedloga istražitelja Odjela unutrašnje kontrole je jedno, ali učiniti to šefu policije ravno je političkom samoubojstvu.- Međutim - nastavi Irving - šef je odlučio odgoditi suspendiranja dok se situacija posve ne razriješi i procijeni.Uslijedio je trenutak tišine dok su razmišljali o posljednjoj rečenici.- Kako to misli, odgoditi? - upita Edgar.- To znači da vam šef pruža priliku - reče Irving. - Želi vidjeti kako će se situacija razvijati tijekom idućih dan ili dva. Svatko od vas mora sutra doći na posao i nastaviti s istragom. Razgovarali smo s uredom javnog tužitelja. Voljni su podići optužnicu protiv Powersa. Odmah sutra ujutro morate predati papi-rologiju. Poslali smo okružnicu, a šef će za dva sata razgovarati s medijima. Budemo li imali sreće, naći ćemo tog čovjeka prije nego što on nade ženu ili počini neku drugu štetu. A budemo li mi imali sreće, vjerojatno ćete i vas troje imati sreće.- Što je s Veronikom Aliso? Zar neće podići optužnicu protiv nje?- Još ne. Ne prije nego što uhvatimo Powersa. Goff je rekao da je snimljeno priznanje bezvrijedno ako nemamo Powersa. Neće to moći upotrijebiti protiv nje ako se on ne pojavi na mjestu za svjedoke da potvrdi istinitost navoda, ili ako ne bude svjedočio protiv nje.Bosch je pogledao u pod.- Znači, ako nemamo njega, ona je slobodna.- Tako izgleda. Bosch kinine glavom.- Što će reći? - upita. - Šef, mislim.259- Reći će točno onako kako jest. Vi ćete u nekim dijelovima dobro proći, a u drugim i ne baš tako dobro. Sve u svemu, ovo neće biti ugodan dan za policiju.- Zar smo zato kažnjeni s dva mjeseca? Jer treba ubiti glasnika? Irving ga je dugi trenutak promatrao, stegnutih čeljusti, prije nego što jeprogovorio.- Ta primjedba uopće ne zaslužuje odgovor. Pogledao je Edgara i Ridericu, te rekao:- Vas dvoje sad možete ići. Ovdje ste završili. S detektivom Boschom moram raspraviti jednu drugu stvar.Bosch je gledao kako odlaze i pripremao se na još Irvingova bijesa zbog posljednje primjedbe. Nije bio siguran zašto je to rekao. Znao je da će time izazvati zamjenika šefa.Ali nakon što je Riderica zatvorila vrata ureda, Irving je počeo govoriti o nečem drugom.- Detektive, želio sam vam reći da sam već razgovarao sa saveznim agentima i daje sve to riješeno.- Kako to?- Rekao sam im daje nakon današnjih događaja postalo prilično jasno, zapravo kristalno jasno, da vi niste imali nikakve veze s podmetanjem dokaza njihovom čovjeku. Rekao sam im daje to učinio Powers, te da time zaključujemo taj aspekt naše unutrašnje istrage o vašem ponašanju.- Dobro, šefe. Hvala.Pomislivši da je to sve, Bosch je krenuo prema vratima.- Detektive, ima još nešto. Bosch se opet okrenuo k njemu.- Dok sam o tom pitanju razgovarao sa šefom policije, shvatio sam da postoji još jedan aspekt koji ga muči.- Što bi to bilo?- Istraga što ju je započeo detektiv Chastain izvukla je na površinu informaciju o vašoj vezi s osuđenom zločinkom. To i mene muči. Želio bih da me na neki način uvjerite da se to neće nastaviti. Želio bih to prenijeti šefu.Bosch je trenutak šutio.- Ne mogu to učiniti.Irving je pogledao u pod. Snažni mišići njegove čeljusti opet su se stezali.- Razočarali ste me, detektive Bosch - najzad reče. - Ova je policija mnogo za vas učinila. Kao i ja.

Ostao sam uz vas u nekim teškim situacijama. S vama nikad nije bilo lako, ali imate dara i sposobnosti za koje mislim da su potrebne ovoj policiji i ovom gradu. Pretpostavljam da se zbog toga isplati zalagati za vas. Želite li možda mene i ostale u policiji pretvoriti u neprijatelje?- Ne osobito.- Onda poslušajte moj savjet i postupite kako se pristoji, sinko. Znate o čemu govorim. To je sve što ću reći o tome.- Da, gospodine.- To je sve.260Kad je Bosch stigao do svoje kuće, ugledao je prašnjavi/ord escort parkiran uz pločnik. Imao je registarske pločice Nevade. U kući je Eleanor Wish sjedila za stolom u malenoj blagovaonici i čitala oglasnik u nedjeljnom 77-mesu. U pepeljari kraj novina nalazila se upaljena cigareta, a crnim je flo-masterom zaokruživala oglase za posao. Bosch je sve to vidio, a srce mu je počelo brže kucati. Činjenica da ona traži posao za njega je značila da će možda ostati u L.A.-u, možda će ostati s njim. Povrh svega toga, kuću je ispunjavala aroma talijanskog restorana, bogata mirisom češnjaka.Zaobišao je stol, spustio joj ruku na rame i lagano je poljubio u obraz. Potapšala ga je po ruci. No kad se uspravio, opazio je da čita oglase o namještenim stanovima u Santa Moniki, a ne one o slobodnim radnim mjestima.- Što se kuha? - upita.- Moj umak za špagete. Sjećaš ga se?Kimnuo je glavom, ali se zapravo nije sjećao. Njegova sjećanja na dane što ih je prije pet godina proveo s njom bila su usredotočena na nju, na trenutke intimnosti medu njima, te na ono što se dogodilo nakon toga.- Kako je bilo u Las Vegasu? - pitao je, tek toliko da nešto kaže.- Vegas je Vegas. Takvo ti mjesto nikad ne nedostaje. Neće mi biti žao ako više nikad ne odem onamo.- Tražiš stan ovdje?- Mislila sam da bih trebala nešto potražiti.Već je jednom ranije živjela u Santa Moniki. Bosch se sjećao njezinog stana s balkonom ispred spavaće sobe. Mogao se osjetiti miris mora, a ako bi se čovjek nagnuo preko ograde, mogao je gledati niz Ocean Park Boulevard i čak ga vidjeti. Znao je da si sad ne može priuštiti takav stan. Vjerojatno traži nešto istočno od Avenije Lincoln.- Znaš da nema razloga za žurbu - reče Bosch. - Možeš ostati ovdje. Lijep pogled, osama. Zašto ne bi... Ne znam, ne moraš žuriti.Pogledala ga je, ali je odlučila da ne izgovori ono što je kanila reći. Bosch je to vidio.- Želiš li pivo? - pitala je. - Kupila sam ih još. U hladnjaku su. Kimnuo je glavom, dopuštajući joj da pobjegne od trenutka, i pošao ukuhinju. Na pultu je vidio lonac za kuhanje, te se pitao je li ga kupila ili ga je donijela iz Las Vegasa. Otvorio je hladnjak i nasmiješio se. Dobro ga je poznavala. Kupila je boce piva Henry Weinhard. Izvadio je dvije i odnio ih u blagovaonicu. Otvorio je bocu za nju i pružio joj je, a potom je otvorio svoju. Oboje su počeli istodobno govoriti.- Oprosti, samo reci - reče Eleanor.- Ne, ti.- Siguran si? -Da, stoje?- Samo sam te željela pitati kako je danas prošlo.261- Oh. Pa, prošlo je dobro i loše. Slomili smo čovjeka i on nam je sve ispričao. Predao nam je ženu.- Ženu Tonyja Alisa?- Da. Sve je to ona isplanirala. Barem prema njegovoj priči. Sve ono o Vegasu samo nas je trebalo skrenuti s pravoga puta.- To je sjajno. Što je bilo loše?- Pa, kao prvo, naš je čovjek policajac i... -O, sranje!- Da, ali ima još nešto gore. Danas nam je izmaknuo iz ruku.- Izmaknuo? Kako to misliš, izmaknuo?- Mislim, pobjegao je. Iz policijske postaje. Imao je pištolj, maleni Raven, skriven u čizmi. Promaknuo nam je kad smo ga pretresli. Edgar i ja odveli smo ga u zahod, a on je zasigurno stao na vezicu cipele dok smo hodali onamo. Znaš, namjerno. Tada je, kad je Edgar to opazio i rekao mu neka veže cipelu, izvukao pištolj. Pobjegao nam je, otišao na stražnje parkiralište i jednostavno uzeo patrolna kola. Još uvijek je na sebi imao odoru.- Isuse, i još ga nisu našli?

- To se dogodilo prije otprilike osam sati. Zbrisao je.- Pa, kamo bi mogao poći patrolnim kolima, i to u odori?- O, ostavio je automobil, već su ga našli, i ne vjerujem da je još uvijek u odori, bez obzira gdje se sada nalazi. Također izgleda da je krajnji desničar, bijela nadmoć i tome slično. Vjerojatno poznaje ljude koji će mu, bez ikakvih pitanja, nabaviti odjeću.- Zvuči kao neki pakleni policajac.- Da. Smiješno je. On je taj koji je našao tijelo, znaš, prošli tjedan. Bilo je na njegovom području. A budući da je policajac, uopće nisam razmišljao o njemu. Odmah sam vidio daje klipan, ali nije mi palo ni na kraj pameti da u njemu vidim nešto drugo osim policajca koji je našao truplo. On je to zacijelo znao. Izabrao je takav trenutak da budemo u žurbi. Prilično je lukavo to izveo.- Ili je to ona smislila.- Da. Vjerojatnije da je ona. Ali u svakom slučaju, osjećam veću, ne znam, uzrujanost ili razočaranje zbog tog prvog dana, da ga nisam uzeo u obzir, nego zbog činjenice što nam je danas pobjegao. Trebao sam se više pozabaviti njime. Često je krivac baš onaj koji nade tijelo. Njegova me je odora zaslijepila.Ustala je od stola i prišla mu. Obavila mu je ruke oko vrata i nasmiješila mu se.- Uhvatit ćete ga. Ne brini. Kimnuo je glavom. Poljubili su se.- Što si želio reći ranije? - upita Eleanor. - Kad smo oboje počeli istodobno govoriti.- O... zaboravio sam.- Onda zacijelo nije bilo važno.- Želio sam ti reći da ostaneš ovdje sa mnom.262Spustila je glavu na njegova prsa tako da joj ne može vidjeti oči. -Harry...- Samo da vidimo kako će biti. Osjećam se kao... gotovo se čini da nije prošlo toliko vremena. Želim... samo želim biti s tobom. Mogu se brinuti za tebe. Možeš se osjećati sigurnom i možeš imati dovoljno vremena za stvaranje novog početka ovdje. Naći posao, što god želiš.Koraknula je unatrag i pogledala ga u oči. Upozorenje što gaje čuo od Irvinga nije mu bilo ni nakraj pameti. Trenutačno je jedino želio zadržati je uza se i učinio bi sve da to postigne.- Ali prošlo je mnogo vremena, Harry. Ne možemo jednostavno uskočiti u vezu.Bosch je kimnuo glavom i oborio pogled. Znao je da ona ima pravo, ali to mu je bilo svejedno.- Želim tebe, Harry - reče. - Nikoga drugoga. Ali želim ići polako. Tako da budemo sigurni. Oboje.- Ja već znam da sam siguran.- Samo misliš da jesi.- Santa Monica je tako daleko odavde. Nasmiješila se, zatim se nasmijala i odmahnula glavom.- Onda ćeš jednostavno morati prespavati kad me dođeš posjetiti. Opet je kimnuo glavom. Zagrlili su se.- Možeš me navesti da zaboravim na mnoge stvari, znaš li to? - šapnuo joj je u uho.-1 ti mene - odgovorila je.Dok su vodili ljubav, zazvonio je telefon, ali osoba koja je zvala nije ostavila poruku na telefonskoj sekretarici. Kasnije, kad je Bosch izišao ispod tuša, Eleanor je rekla da je telefon opet zvonio, ali nije ostavljena poruka.Kad je Eleanor pošla zakuhati vodu za tjesteninu, telefon je zazvonio po treći put i Bosch se javio prije nego što se uključila sekretarica.- Hej, Bosch?- Da, tko je to?- Roy Lindell. Sjećaš me se, Luke Goshen?- Sjećam se. Jesi li ti već dva puta zvao?- Da, zašto se nisi javio?- Bio sam zauzet. Što ti treba?- Dakle, to je bila kuja, je li? -Što?- Tonyjeva žena. -Da.- Jesi li od ranije poznavao tog tipa Powersa?- Ne baš. Samo sam ga katkad viđao.263Bosch mu nije želio reći ništa što već nije znao. Lindell je glasno uzdahnuo, kao da se dosađuje.- Da, pa, Tony mi je jednom rekao da se više boji svoje žene nego Joeya Marksa.- Doista? - reče Bosch, odjednom zainteresiran. - To je rekao? Kada?- Ne znam. Jedne smo noći razgovarali u klubu i on je to rekao. Sjećam se da je klub bio zatvoren. Čekao je Laylu pa smo razgovarali.- Lindell, mnogo ti hvala da si mi to rekao. Što je još govorio?

- Hej, kažem ti sada, Bosch. U svakom slučaju, ranije nisam mogao. Igrao sam ulogu, čovječe, a kad imaš takvu ulogu, ništa ne govoriš policajcima. A nakon toga, ja... pa, tada sam mislio da me pokušavaš sjebati. Ni tada ti nisam želio ništa reći.- A sad znaš da nisi bio u pravu.- Da, točno. Gledaj, Bosch, većina ljudi ti se uopće ne bi javila. Ali ja sam te nazvao. Misliš li da će ti se javiti još netko iz FBI-a i reći da smo pogriješili kad si ti u pitanju? Ni slučajno. No meni se sviđa tvoj stil. Želim reći, maknu te sa slučaja, a što ti činiš, okreneš se i nastaviš raditi na tome. Tada još i riješiš umorstvo. Za to je potrebno imati muda i stila, Bosch. Mogu to shvatiti.- Možeš to shvatiti. Sjajno, Roy. Što ti je još rekao Tony Aliso o svojoj ženi?- Ne mnogo. Samo je rekao da je hladna. Rekao je da ga drži u šakama. Dobro gaje sredila. Nije se mogao razvesti od nje a da ne izgubi pola imovine, a ona bi naokolo trčala sa svime što je znala o njegovom poslu i poslovnim partnerima. Ako razumiješ što mislim.- Zašto se jednostavno nije obratio Joeyu Marksu i zatražio daje makne?- Mislim da je razlog taj što je ona od ranije poznavala Joeya i sviđala mu se. Zapravo ju je Joey upoznao s Tonyjem. Mislim daje Tony znao da bi ona brzo načula za njegove namjere ako bi se obratio Joeyu. A ako bi se obratio nekome drugome, morao bi odgovarati Joeyu. Joey je imao konač-nu riječ u takvim stvarima, a ne bi želio da se Tony uvali u tako nešto i možda ugrozi operaciju pranja novca.- Što misliš, koliko je dobro poznavala Joeya Marksa? Misliš li da mu se sad mogla obratiti?- Ni slučajno. Ubila je zlatnu gusku. Tony je Joeyev novac pretvarao u zakonita sredstva. Joeyu Marksu uvijek je novac na prvom mjestu.Bosch je nekoliko trenutaka šutio, a šutio je i Lindell.- Dakle, što će sada biti s tobom? - na koncu upita Bosch.- Misliš na moj slučaj? Večeras se vraćam u Vegas. Ujutro ću svjedočiti pred istražnim sudom. Pretpostavljam da ću pred njima govoriti barem dva tjedna. Imam prilično dobru priču za njih. Do Božića bismo trebali upakirati Joeya i njegovu ekipu.- Nadam se da ćeš povesti svoje tjelohranitelje.- O, da. Neću biti sam.2641- Pa, sretno, Lindell. Ako zaboravimo na sva ona sranja, i meni se sviđa tvoj stil. Dopusti jedno pitanje, zašto si mi rekao za sigurnu kuću i Samo-ance? To nije bilo u skladu s tvojom ulogom.- Morao sam, Bosch. Prestrašio si me.- Mislio si da ću te doista predati njima?- Nisam bio siguran, ali to me zapravo nije zabrinjavalo. Čuvali su me ljudi o kojima ti ništa nisi znao. Ali bio sam siguran da će nju ubiti. A ja sam agent, čovječe. Bila mi je dužnost da to pokušam spriječiti. Zato sam ti rekao. Iznenadilo me što tada nisi pogodio da sam tajni agent.- Uopće mi nije palo na pamet. Bio si dobar.- Pa, prevario sam ljude koje sam morao prevariti. Vidimo se, Bosch. -Svakako. O, Lindell?-Da.- Je li Joey Marks ikad pomislio da ga Tony A. potkrada? Lindell se nasmijao.- Ti nikad ne odustaješ, zar ne, Bosch?- Valjda ne.- Pa, ta je informacija dio istrage i o tome ne smijem govoriti. Službeno.- A neslužbeno? •- Neslužbeno, to nisi čuo od mene i ja uopće nisam razgovarao s tobom. No da odgovorim na tvoje pitanje, Joey Marks je mislio da ga svi potkradaju. Ni u koga nije imao povjerenja. Kad god sam u razgovoru s njim na sebi imao uređaj za prisluškivanje, obilno sam se preznojavao. Jer nikad nisi znao kad će ti staviti ruku na prsa. Bio sam s njim više od godinu dana, a on je to i dalje s vremena na vrijeme činio. Prisluškivač sam morao stavljati ispod pazuha, čovječe. Pokušaj jednom skinuti ljepljivu traku s pazuha, čovječe. To boli.- Što je s Tonyjem?- Dolazim na to. Naravno, Joey je mislio da ga Tony potkrada. Mislio je i da gaja potkradam. Moraš razumjeti, bilo je dopušteno sitno potkradanje. Joey je znao da svatko mora malo zaraditi da bi bio zadovoljan. No možda je osjećao da Tony uzima više no što bi smio. Nikad mi nije rekao da to misli, ali znao sam da ga je dva puta dao pratiti ovdje u L.A.-u. Isto tako, imao je nekoga u Tonyjevoj banci u Beverly Hillsu. Dobivao je kopije mjesečnih izvadaka.-Da?- Da. Znao bi da je bilo nekih neobjašnjivih pologa.Bosch je trenutak razmislio, ali mu više ništa nije padalo na pamet.

- Zašto to pitaš, Bosch?- O, ne znam, samo pokušavam nešto shvatiti. Powers je rekao da mu je žena spomenula kako je Tony ukrao dva milijuna. To je negdje skriveno.Lindell je zazviždao.- To mi se čini gomilom novca. Joey bi to zacijelo otkrio i odmah sredio Tonyja. To nije iznos koji se smatra prihvatljivim.265- Pa, mislim da se to nakupilo tijekom godina, znaš. Uzimao je malo po malo. Isto tako, prao je novac za neke Joeyeve prijatelje iz Chicaga i Ari-zone, sjećaš se? Mogao je i njih potkradati.- Sve je moguće. Slušaj, Bosch, javi mi kako će sve to ispasti. Sad moram na avion.- Još samo jedno.- Bosch, moram stići na Burbank.- Jesi li ikad čuo za nekoga u Vegasu tko se zove John Galvin? Galvin se zvao čovjek koji je posljednji posjetio Veroniku, one noći kadje nestala. Uslijedio je trenutak tišine prije nego što je Lindell konačno rekao da mu to ime nije poznato. No Bosch je zapravo čuo samo tu tišinu.- Siguran si?- Gledaj, nikad nisam čuo za tog čovjeka, u redu? Moram poći. Nakon što je spustio slušalicu, Bosch je na stolu u blagovaonici otvorioaktovku i izvadio bilježnicu da zapiše nekoliko bilješki o onome što je Lindell rekao. Eleanor je izišla iz kuhinje, noseći pribor za jelo i ubruse. -Tko je to bio?- Lindell. -Tko?- Agent koji je bio Luke Goshen. -Što je htio?- Mislim da se želio ispričati.- To je neobično. FBI se obično ni zbog čega ne ispričava.- To nije bio službeni poziv.- Oh. Samo jedna od onih muških stvari. Bosch se nasmiješio jer je imala pravo.- Što je to? - upitala je kad je pribor za jelo stavila na stol i iz njegove aktovke uzela videokasetu filma Žrtva žudnje. - Je li to jedan od filmova To-nyja Alisa?- Da. Dio njegove hollywoodske baštine. Jedan od onih u kojem je glumila Veronica. Trebao sam ga vratiti Kiz.- Već si ga gledao? Bosch kimne glavom.- Rado bih ga pogledala. Je li ti se svidio?- Prilično je loš, ali možemo ga pogledati večeras ako želiš.- Sigurno nećeš imati ništa protiv?- Sigurno.Tijekom večere Bosch joj je potanko ispričao sve o slučaju. Eleanor je postavila nekoliko pitanja, a zatim su utonuli u ugodnu tišinu. Umak bolo-gnese i linguini što ih je Eleanor pripremila bili su fantastični, a Bosch je prekinuo tišinu da bi joj to rekao. Otvorila je bocu crnog vina, a to je također bilo ukusno. I to joj je rekao.Kasnije su posuđe ostavili u sudoperu i sjeli u dnevnu sobu da pogledaju film. Bosch je sjedio s rukom na naslonu kauča, lagano dodirujući Eleanorin266vrat. Bilo mu je dosadno ponovno gledati film, te su njegove misli brzo odlutale na dnevne događaje. Najviše pozornosti privlačilo je pitanje novca. Pitao se je li već u Veronikinim rukama ili se nalazi negdje kamo mora poći po njega. Nije riječ o lokalnoj banci, zaključio je. Već su provjerili račune u lokalnoj banci.Znači da ostaje Las Vegas. Podaci o putovanjima Tonyja Alisa pokazuju da u posljednjih deset mjeseci nije bio nigdje drugdje, osim u Los An-gelesu i Las Vegasu. Ako je imao fond što ga je stvorio potkradanjem, morao mu je biti dostupan. Budući da novac nije ovdje, onda mora biti ondje. Kako Veronica dosad nije odlazila od kuće, Bosch je također zaključio da još uvijek nema novac kod sebe.Zazvonio je telefon i prekinuo ga u razmišljanju. Bosch je ustao s kauča i javio se na telefon u kuhinji, kako ne bi ometao Eleanor u gledanju filma. Zvao ga je Hank Meyer iz Miragea, ali nije zvučio kao Hank Meyer. Zvučio je poput prestrašenog dječaka.- Detektive Bosch, mogu li imati povjerenja u vas?- Jasno da možete, Hank, što je bilo?- Nešto se dogodilo. Želim reći, nešto je iskrsnulo. Ovaj, zbog vas znam nešto što mislim da ne bih trebao znati. Volio bih da sve to... ne znam što bih...- Stanite, stanite, Hank. Samo se smirite i recite mi što nije u redu. Budite mirni. Razgovarajte sa mnom, pa ćemo riješiti problem. Bez obzira o čemu je riječ, riješit ćemo to.

- Nalazim se u uredu. Nazvali su me kući jer se u mojem kompjutoru pojavila obavijest o onom listiću kladionice koji je pripadao vašoj žrtvi.-Tako je.- Pa, netko je sinoć uzeo novac.- U redu, netko je uzeo novac. Tko je to bio?- Pa, vidite, u kompjutor sam stavio znak porezne službe. Što znači da je blagajnik trebao zatražiti vozačku dozvolu i uzeti broj socijalnog osiguranja, znate, radi poreza. Premda je taj listić vrijedio samo četiri tisuće, stavio sam znak.- U redu, tko je unovčio listić?- Čovjek po imenu John Galvin. Ima lokalnu adresu. Bosch se nagnuo na pult i čvrsto stisnuo slušalicu uz uho.- Kad se to dogodilo? - upita.- Večeras u osam i trideset. Prije manje od dva sata.- Ne razumijem, Hank. Zašto vas je to toliko uzrujalo?- Pa, u kompjutoru sam ostavio upute da me nazovu kući čim netko unovči listić. Zvali su me. Došao sam i prikupio podatke o tome tko je unovčio listić kako bih vam to odmah javio, a zatim sam otišao ravno u prostoriju s monitorima. Želio sam vidjeti tog Johna Galvina, znate, ako imamo jasan snimak.Tu je stao. Bilo je kao da kliještima izvlači riječi iz njega. -1? - reče Bosch. - Tko je to bio, Hank?267- Imali smo jasnu sliku. Pokazalo se da poznajem Johna Galvina, ali ne pod tim imenom. Ovaj, kao što znate, jedna od mojih dužnosti je surađivati sa snagama zakona i reda, održavati dobre odnose i pomagati kad god mogu...- Da, Hank, znam. Tko je to bio?- Pogledao sam snimku. Bila je vrlo jasna. John Galvin je muškarac kojeg poznajem. Radi u gradskoj policiji, kapetan. Zove se...- John Felton. -Kako ste...- Jer ga i ja poznajem. Sad me slušajte, Hank. Vi mi to niste rekli, u redu? Uopće nismo razgovarali. Tako je najbolje. Najsigurnije za vas. Razumijete?- Da, ali... ali što će se dogoditi?- Ne morate se zabrinjavati. Ja ću se za to pobrinuti, a nitko u gradskoj policiji nikad neće saznati o ovome. U redu?- U redu, valjda. Ja...- Hank, moram poći. Hvala, dugujem vam uslugu.Bosch je prekinuo vezu, a zatim je nazvao informacije i zatražio broj Southwest Airlmesa na aerodromu u Burbanku. Znao je da Southwest i America West imaju većinu letova za Las Vegas, a obje kompanije imaju sjedište u istom terminalu. Nazvao je Southwest i zamolio da preko razglasa pozovu Roya Lindella. Dok je čekao, pogledao je na sat. Prošlo je više od sat vremena otkako je razgovarao s Lindellom, ali nije vjerovao da se agentu baš toliko žuri kako je njemu rekao. Bosch je mislio da je to rekao samo da bi prekinuo telefonski razgovor.Javio se neki glas i pitao koga čeka. Nakon što je Bosch ponovio Lindel-lovo ime, rečeno mu je neka pričeka. Uslijedila su dva škljocaja, a potom je čuo Lindellov glas.- Da, ovdje Roy, tko je to?- Ti, kujin sine. -Tko je to?- John Galvin je John Felton, a ti si to cijelo vrijeme znao.- Bosch? Bosch, što to radiš?- Felton je Joeyev čovjek u gradskoj policiji. Znao si to jer si bio unutra. A kad Felton obavlja poslove za Marksa, koristi se imenom John Galvin. I to si znao.- Bosch, ne mogu razgovarati o tome. Sve je to dio naše...- Fućka mi se za vašu istragu. Moraš odlučiti na čijoj si strani, čovječe. Felton ima Veroniku Aliso. A to znači da je ima Joey Marks.- O čemu to govoriš? Ovo je šašavo.- Oni znaju za potkradanje, zar ne shvaćaš? Joey želi natrag svoj novac, a pokušat će ga izvući od nje.- Odakle sve to znaš?- Jer znam.268Bosch se nečega sjetio, te je pogledao kroz kuhinjska vrata prema dnevnoj sobi. Eleanor je još uvijek gledala film, a tada se okrenula prema njemu i upitno uzdigla obrve. Bosch je odmahnuo glavom, pokazujući da ga živcira osoba na drugoj strani linije.- Idem u Vegas, Lindell. I mislim da znam gdje će biti. Želiš li umiješati svoje ljude. Vraški je sigurno da

u ovo ne želim uključiti gradsku policiju Vegasa.- Kako možeš biti tako siguran da je ona uopće ondje?- Jer je poslala znak da je u nevolji. Sudjeluješ li ili ne?- Sudjelujemo, Bosch. Dat ću ti jedan broj. Nazovi ga kad stigneš onamo. Nakon što je spustio slušalicu, Bosch je ušao u dnevnu sobu. Eleanor jeveć ugasila video.- Ne mogu to više gledati. Užasno je. Sto se događa?- Kad si ono slijedila Tonyja Alisa po Vegasu, rekla si da je s djevojkom otišao u banku, točno?- Točno.-Kojubanku? Gdje?- Ja, ovaj... bila je na cesti Flamingo, istočno od Stripa, istočno od Paradise Roada. Ne sjećam se naziva. Mislim da je Silver State National. Da, tako je. Silver State.- Silver State na cesti Flamingo, jesi li sigurna?- Tako je, da.- Činilo se da ona otvara račun?- Da, ali u to ne mogu biti sigurna. U tome je problem kad čovjek sam nekoga slijedi. To je malena podružnica banke, pa nisam dugo mogla ostati unutra. Izgledalo je da ona potpisuje papire za otvaranje računa, a Tony samo promatra. Ali morala sam izići i vani čekati da završe. Sjeti se, Tony me je poznavao. Da me je vidio, znao bi da ga slijedim.- U redu, ja idem.- Večeras?- Večeras. Najprije moram obaviti nekoliko telefonskih poziva. Bosch se vratio u kuhinju i nazvao Grace Billets. Dok joj je pričao o svemušto je saznao i iznosio svoje mišljenje o tome što sve to znači, stavio je vodu za kavu. Nakon što je dobio njezino odobrenje za put, nazvao je Edgara i Ri-dericu, te se dogovorio da će ih za sat vremena pokupiti ispred postaje.Natočio si je šalicu kave i naslonio se na pult, duboko se zamislivši. Činilo mu se da postoji kontradikcija. Ako je kapetan gradske policije bio čovjek Joeya Marksa, zašto je onako brzo reagirao i uhitio Goshena nakon što mu je Bosch dao otiske prstiju? Bosch je neko vrijeme razmišljao o tome, a na koncu je zaključio da je Felton zacijelo ugledao priliku da Goshena makne s puta. Sigurno je vjerovao da će njegov položaj u podzemlju Las Vegasa postati jači ako Goshen nestane. Možda je čak planirao organizirati ubojstvo Goshena, te time zadužiti Joeya Marksa. Da bi taj plan uspio, Felton ili nije znao da je269Goshenu poznato da on radi za organizaciju ili se kanio riješiti Goshena prije nego što on to bilo kome kaže.Bosch je popio gutljaj vrele kave i te misli potisnuo u stranu. Opet je pošao u dnevnu sobu. Eleanor je još uvijek sjedila na kauču.- Ideš li?- Da. Moram pokupiti Jerryja i Kiz.- Zašto večeras?- Moramo biti ondje prije nego što se banka ujutro otvori.- Misliš da će Veronica biti ondje?- Imam predosjećaj. Mislim da je Joey Marks napokon shvatio da je netko drugi ubio Tonyja, kad već on to nije učinio, a ta mu je osoba morala biti bliska. Te da ta osoba sad ima njegov novac. Odavna poznaje Veroniku, te vjerojatno zna da je ona za to sposobna. Mislim da je poslao Feltona ovamo da provjeri, vrati njegov novac i sredi Veroniku ako je imala svoje prste u tome. Ali ona gaje nekako uvjerila da to ne čini. Vjerojatno je spomenula da ima dva milijuna u trezoru u Vegasu. Mislim da je Felton zato nije ubio, već ju je poveo sa sobom. Vjerojatno će živjeti sve dok ne dođu do trezora. Mislim daje Fel-tonu dala Tonyjev posljednji listić s kladionice jer je znala da će ga možda unovčiti, a mi ćemo paziti na to.- Zašto misliš da se nalazi u banci do koje sam ga slijedila?- Jer znamo za sve što ima ovdje, za sve njegove račune. Novac nije ovdje. Powers mi je ispričao da mu je Veronica rekla kako je Tony pokradeni novac spremao u trezor neke banke, koji njoj neće biti dostupan sve dok je on živ. Ona nije bila potpisnik. Dakle, pretpostavljam da se ta banka nalazi u Vegasu. Jedino je onamo putovao iz L.A.-a u posljednjih godinu dana. Ako je jednoga dana odveo svoju ljubavnicu da negdje otvori bankovni račun, vjerojatno bi to bila ista banka u kojoj ima pretinac u trezoru.Eleanor kimne glavom.- Čudno je - reče Bosch. -Što?

- Da se sve to zapravo svelo na pljačku banke. Nije riječ o umorstvu Tonyja Alisa, već o novcu što gaje pokrao i sakrio. Pljačka banke uz njegovo umorstvo kao nekakvu nuspojavu. A tako smo se ti i ja upoznali. Zahvaljujući pljački banke.Kimnula je, a u očima joj se pojavio daleki izraz dok je o tome razmišljala. Bosch je odmah požalio stoje to spomenuo.- Oprosti - reče. - Čini se da ipak nije baš tako smiješno. Eleanor ga je pogledala s kauča.- Harry, idem s tobom u Las Vegas.2708.Podružnica banke Silver State National, kamo je Tony Aliso odveo svoju djevojku dok ih je Eleanor slijedila, nalazila se na uglu malenog trgovačkog centra, između prodavaonice električnih uređaja i meksičkog restorana pod nazivom La Fuentes. Parkiralište je uglavnom bilo prazno u ranu zoru u ponedjeljak, kad su agenti FBI-a i detektivi PLA-e postavili svoju zamku. Banka se otvarala tek u devet, a ostalo će se početi otvarati tek u deset.Zbog činjenice da je sve još uvijek bilo zatvoreno, agenti su imali poteškoća sa smještajem. Bilo bi previše očito da se četiri službena automobila smjeste na parkiralište. Previše bi lako upadali u oči jer se na cijelom velikom parkiralištu nalazilo samo pet drugih vozila, četiri parkirana duž vanjskog ruba i jedan stari cadillac parkiran u prvom redu, najbližem banci. Cadillac nije imao registarskih tablica, vjetrobran je imao napuklinu u obliku paukove mreže, prozori su bili spušteni, a prtljažnik otvoren, te ga je pridržavao lokot i lanac provučen kroz jednu rupu nastalu od hrđe. Doimao se tužno i napušteno, a vlasnik je zacijelo bio još jedna žrtva Las Vegasa. Poput nekoga izgubljenog u pustinji, tko umire od žeđi samo nekoliko metara od oaze, cadillac se posljednji put zaustavio tek malo dalje od banke i hrpe novca u njoj.Agenti su, nakon što su nekoliko puta onuda prošli, odlučili da će iskoristiti staro vozilo tako što će otvoriti poklopac motora i agenta u masnoj majici smjestiti ispod automobila, kao da popravlja motor. Tom su agentu pridodali kombi što su ga parkirali odmah kraj cadillaca. U kombiju su se nalazila četiri agenta. U sedam sati tog jutra kombi se nalazio u radionici FBI-a gdje je na obje strane vozila crvenom bojom napisano Meksički restoran Las Fuentes - otvoren 1983. Boja se još nije posve osušila kad su u osam dovezli kombi na parkiralište.Sad je bilo devet i parkiralište se polako počelo puniti, uglavnom djelatnicima u prodavaonicama. Stiglo je i nekoliko klijenata banke koji su željeli271obaviti posao čim se njezina vrata otvore. Bosch je sve to promatrao sa stražnjeg sjedala automobila FBI-a. Sprijeda su sjedili Lindell i agent po imenu Baker. Parkirali su na dijelu za servisiranje vozila benzinske crpke uz cestu Flamingo, na suprotnoj strani od trgovačkog centra gdje se nalazila banka. Edgar i Riderica sjedili su u drugom automobilu FBI-a, parkiranom malo dalje uz cestu Flamingo. U području su se nalazila još dva automobila FBI-a, jedan parkiran i jedan koji je kružio naokolo. Prema planu, Lindell je trebao premjestiti automobil na parkiralište banke čim ondje bude više automobila pa njihov neće upadati u oči. Plan je uključivao još i helikopter FBI-a, koji će letjeti u širokim krugovima oko trgovačkog centra.- Otvaraju - reče glas iz automobilskog primopredajnika.- Primljeno, Las Fuentes - reče Lindell.FBI-ovi automobili bili su opremljeni pedalom za uključivanje radija i mikrofonom na štitniku od sunca, što je značilo da je vozač automobila jednostavno pritisnuo pedalu i govorio, te nije morao prinositi mikrofon ustima i tako se odati neželjenim promatračima. Bosch je čuo da je PLA konačno počela nabavljati takvu opremu, ali prve će je dobiti jedinice za borbu protiv droge i specijalne ekipe za nadzor.- Lindell - reče - je li ti se ikad dogodilo da razgovaraš preko radija i greškom stisneš kočnicu?- Još nije, Bosch. Zašto?- Samo me zanima kako radi sva ta fina oprema.- Vrijedi onoliko koliko i ljudi koji njome rukuju.Bosch je zijevnuo. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put spavao. Vozili su se cijelu noć da bi stigli u Las Vegas, a ostatak vremena proveli planirajući opsadu banke.- Dakle, što misliš, Bosch? - upita ga Lindell. - Prije ili kasnije?- Jutros. Žele svoj novac. Ne žele čekati.- Da, možda.- Ti misliš da će biti kasnije?- Da sam to ja, učinio bih to kasnije. Ako netko motri na banku i čeka. bez obzira je li to FBI, PLA ili Powers, na taj bi se način skuhao na suncu Razumiješ što mislim?- Da. Budemo li ovdje sjedili cijeli dan, nećemo biti dovoljno spremni i budni kada dođe pravi trenutak.

Bosch je nakon toga neko vrijeme šutio. Proučavao je Lindella sa stražnjeg sjedala. Opazio je da se agent ošišao. Nije ostao nikakav trag na mjestu gdje mu je Bosch odrezao konjski rep.- Misliš li da će ti nedostajati? - upita Bosch.- Što će mi nedostajati?- Podzemlje. Život medu kriminalcima, mislim.- Ne, već mi je dojadilo. Rado ću se vratiti normalnom životu. -Caki djevojke?272Bosch je opazio kako Lindellove oči hitro prelaze preko Bakera, a zatim je u retrovizoru pogledao Boscha. To mu je reklo neka se okani te teme.- Što sad misliš o parkiralištu, Don? - upita Lindell, mijenjajući temu.Baker je pogledom preletio parkiralište. Polako se punilo. Na suprotnom kraju od banke nalazila se pekarnica, a trenutačno se većina automobila upravo zbog toga ondje zaustavila.- Mislim da bismo se mogli parkirati kraj pekarnice - reče Baker. - Sad ima dovoljno vozila.- Onda dobro - reče Lindell. Lagano je nakrivio glavu tako da je govorio prema štitniku. - Ovaj, Las Fuentes, ovdje Roy Rogers. Sad ćemo zauzeti položaj. Stat ćemo kraj pekarnice. Mislim da je to s vaše stražnje strane.- Primljeno - začuje se odgovor. - Uvijek si mi želio gledati u dupe, zar ne, Roy?- Duhovito - reče Lindell.Prošao je sat vremena otkako su zauzeli novi položaj i ništa se nije dogodilo. Lindell je uspio pomaknuti automobil bliže, ispred škole za krupi-jee, tako da su se nalazili otprilike na pola dužine parkirališta od banke. Bio je radni dan, pa se nekoliko budućih krupjea parkiralo onamo. Bili su dobro zaštićeni.- Ne znam, Bosch - reče Lindell, prekinuvši dugotrajnu tišinu. - Misliš li da će se pojaviti ili ne?- Nikad nisam rekao da je to nešto više od predosjećaja. Ali još uvijek mislim da se sve slaže. Čak mi se čini da se još više slaže otkako smo stigli ovamo. Prošli tjedan sam u Alisovoj sobi uMirageu našao kutiju šibica. Bila je izLasFuentesa. Bez obzira hoće li se pojaviti ili ne, uvjeren sam daje To-nyjev pretinac u trezoru ove banke.- Pa, razmišljam o tome da pošaljem Dona unutra da se raspita o tome. Možda bismo mogli okončati sve ovo i prestati gubiti vrijeme ako otkrijemo da nema takvog pretinca.- Ti odlučuješ.- U tome imaš pravo.Prošlo je još nekoliko minuta napete tišine.- Što je s Powersom? - upita Lindell. -Što je s njim?- Ni njega ovdje ne vidim, Bosch. Kad si jutros stigao ovamo, uporno si tvrdio da će on doći ovamo da bije našao i napunio mecima. Dakle, gdje je?- Ne znam, Lindell. Ali ako smo mi dovoljno pametni da sve ovo shvatimo, onda i on može doći do istog zaključka. Uopće ne sumnjam daje, dok je pratio Tonyja, otkrio gdje se nalazi pretinac, ali je to zaboravio spomenuti tijekom našeg razgovora.- To ni mene ne bi iznenadilo. Ali ipak mislim da bi bilo glupo od njega kad bi došao ovamo. Zasigurno zna da i mi znamo.273- Glupo nije prava riječ. To je ravno samoubojstvu. Ali mislim daje to njemu svejedno. Samo želi nju ubiti. Ako usput i on dobije metak, onda će tako biti. Kao što sam ti ranije rekao, bio je spreman glumiti kamikazu u postaji, kad je mislio da je ona ondje.- Pa, nadajmo se da se malo ohladio nakon...- Eno ga! - uzvikne Baker.Bosch je pogledao u smjeru u kojem je pokazao prstom, do udaljenoga dijela parkirališta gdje se upravo pojavila bijela limuzina i polako se približavala banci.- Isuse - reče Lindell. - Nije moguće da je ovako glup.Boschu su se sve limuzine činile jednake, ali Lindell i Baker su nekako prepoznali automobil.- Je li to Joey Marks?- Ono je njegova limuzina. On voli te velike bijele gume. To je digić u njemu. Jednostavno ne mogu... nije valjda ondje unutra. Neće valjda upropastiti dvije godine mojeg jebenog života tako što je sam došao po tu lovu, jeli?Limuzina se zaustavila ispred banke. Više se ništa nije micalo.- Vidiš ga, Las Fuentes? - upita Lindell.- Da, vidimo ga - odgovor je stigao šaptom, premda nitko iz limuzine nikako nije mogao čuti nekoga iz kombija.- Uh, jedan, dva i tri, budite spremni - nastavi Lindell. - Izgleda da bismo mogli uhvatiti lisicu u kokošinjcu. Zračna ekipa, ne približavajte se do daljnjega. Ne želim da nekoga prestrašite.

Začuli su se odgovori triju ekipa s tla i jedne iz helikoptera.- Kad bolje promislim, ekipa tri, dođite na jugozapadni ulaz i budite spremni - reče Lindell.- Primljeno.Najzad su se otvorila vrata limuzine, ali s one strane koju Bosch nije vidio Čekao je, ne dišući, i trenutak kasnije iz limuzine je izišao kapetan John Felton- Bingo - začuo se šapat preko radija.Felton se potom sagnuo prema otvorenim vratima i pružio ruku unutra Sad se pojavila Veronica Aliso, a Felton ju je čvrsto držao za nadlakticu Nakon nje, još je jedan muškarac izišao iz limuzine, a istodobno se automatski otvorio prtljažnik. Dok je taj drugi čovjek, odjeven u sive hlače i košulju na kojoj se iznad džepa na prsima nalazila ovalna pločica s imenom, prilazio prtljažniku, Felton se sagnuo i nešto rekao nekome u limuzini. Ni na trenutak nije puštao Veronikinu ruku.Bosch je tada načas ugledao njezino lice. Premda je od nje bio udaljen gotovo trideset metara, vidio je strah i umor. To je vjerojatno bila najduža noć u njezinu životu.Drugi je čovjek iz prtljažnika izvadio tešku crvenu kutiju za alat, a zatirr je slijedio Feltona koji je vodio Veroniku prema banci, još uvijek stežuc njezinu ruku dok je glavu okretao na sve strane, gledajući naokolo. Boscl274je opazio da se Feltonov pogled zadržao na kombiju, ali je tada ipak pogledao drugamo. Natpis sa strane vjerojatno je bio odlučujući faktor. To je bila dobra ideja.Dok su prolazili kraj staroga cadillaca, Felton se sagnuo da pogleda čovjeka ispod motora. Zaključivši da on ne predstavlja prijetnju, Felton se uspravio i nastavio hodati prema staklenim vratima banke. Prije nego što su nestali unutra, Bosch je vidio da Veronica drži nekakvu platnenu torbu. Nije mogao procijeniti njezine dimenzije jer se činilo daje prazna i presavijena.Bosch je ponovno počeo disati tek nakon što su se izgubili iz vida.- U redu - Lindell reče prema štitniku. - Imamo troje. Feltona, ženu i čovjeka s bušilicom. Poznaje li ga netko?Radio je nekoliko sekundi šutio, a zatim se javio samo jedan glas.- Previše sam daleko, ali učinilo mi se da je to Maury Pollack. On je čovjek za sefove i brave, a i ranije je radio za Joeyevu ekipu.- Dobro - reče Lindell. - Kasnije ćemo ga provjeriti. Sad unutra šaljem Bakera da otvori bankovni račun. Pričekaj pet minuta, a zatim, Conlon, ti uđi sljedeći. Provjerite uređaje.Na brzinu su provjerili rade li radiouređaji što su ih Baker i Conlon imali ispod odjeće, uz bežične slušalice i mikrofone na zapešćima. Radili su i Baker je izišao iz automobila i žustrim koracima krenuo prema banci.- U redu, Morris - reče Lindell. - Prošeci. Pokušaj s prodavaonicom električnih uređaja.- Primljeno.Bosch je gledao kako agent, kojega je upoznao na sastanku prije zore, kreće parkiralištem od automobila parkiranog blizu jugozapadnog ulaza. Morris i Baker presjekli su jedan drugome put na razmaku od tri metra, ali se nisu pogledali, niti su pogledali limuzinu koja se još uvijek nalazila ispred banke, s upaljenim motorom.Sljedećih pet minuta potrajalo je otprilike cijeli sat. Vani je bilo vruće, ali Bosch se uglavnom znojio od tjeskobe izazvane čekanjem i pitanjem što se događa. Baker se samo jednom javio iz unutrašnjosti banke. Šapnuo je da se subjekti nalaze u trezoru.- U redu, Conlon, kreni - naredi Lindell po isteku pet minuta. Bosch je vidio kako Conlon hoda duž izloga iz smjera pekarnice. Ušaoje u banku.Zatim se ništa nije događalo u idućih mukotrpnih petnaest minuta. Na koncu je Lindell progovorio, tek toliko da prekine tišinu.- Kakva je situacija vani? Svi su budni?Uslijedio je niz škljocaja mikrofona koji su značili potvrdan odgovor. Baš kad je radio opet utihnuo, javio se Baker, govoreći uzbuđenim šaptom:- Izlaze, izlaze. Nešto nije u redu.275Bosch je gledao vrata banke i trenutak kasnije izišli su Felton i Veronica, a policijski kapetan i dalje ju je čvrsto držao za ruku. Treći ih je čovjek slijedio, noseći svoju kutiju za alat.Felton se ovoga puta nije osvrtao naokolo. Samo je odlučno hodao prema limuzini. Sad je on nosio torbu, a Boschu se nije činilo da se u njoj nešto nalazi. Ako je Veronikino lice ranije izgledalo prestrašeno i umorno, sad je bilo iskrivljeno od strave. Teško je mogao biti siguran s ove udaljenosti, ali činilo mu se da plače.Netko je iznutra otvorio vrata limuzine dok se njih troje vraćalo kraj staroga cadillaca i približavalo se.

- U redu - Lindell reče svojim agentima. - Krećemo na moj znak. Ja ću preuzeti prednju stranu limuzine, trojka, ti si iza mene. Jedan i dva, vi pođite sa stražnje strane. Standardno zaustavljanje vozila. Las Fuentes, želim da vi dođete i ispraznite limuzinu. Učinite to brzo. Dođe li do pucnjave, čuvajte se unakrsne vatre. Čuvajte se unakrsne vatre.Dok su agenti potvrđivali prijem, Bosch je promatrao Veroniku. Vidio je daje ona svjesna činjenice da ide u smrt. Izraz njezina lica neodređeno je podsjećao na ono što je Bosch vidio na licu njezina muža. Sigurna spoznaja daje igra gotova.Dok je promatrao, odjednom je vidio da se iza nje naglo otvara prtljažnik cadillaca. Iz njega je, kao da ga je izbacila čelična opruga, iskočio Powers. Glasom divlje životinje, što ga je Bosch jasno čuo i nikad ga neće zaboraviti, Powers je viknuo jednu riječ dok je skakao na tlo.- Veronica!Dok su se ona, Felton i treći čovjek okretali prema glasu, Powers je podigao obje ruke, a u objema je imao oružje. U tom je trenutku Bosch vidio odsjaj vlastitog pištolja, Smith & Wessona, u ubojičinoj ruci.- Pištolj! - vikne Lindell. - Svi krenite! Svi krenite!Ubacio je mjenjač u brzinu i silovito pritisnuo papučicu gasa. Automobil se trgnuo naprijed i uz škripu guma jurnuo prema limuzini. Ali Bosch je znao da ništa ne mogu učiniti. Bili su predaleko. Osjećao se mučno fasciniranim dok je gledao kako se razvija prizor pred njim, kao da gleda usporenu snimku prizora iz nekog Peckinpahova filma.Powers je počeo pucati iz oba pištolja, a čahure su izlijetale i u luku padale preko njegovih ramena dok je koračao prema limuzini. Felton je pokušao izvući svoje oružje ispod sakoa, ali su ga hici pokosili, te je prvi pao. Zatim je pogođena Veronica, koja je nepomično stajala i promatrala svog ubojicu, ne pokušavajući pobjeći ili se zaštititi. Srušila se i pala na asfalt, a Bosch ju više nije vidio jer mu je smetala limuzina.Powers se nastavio približavati i pucati. Treći je čovjek ispustio kutiju s alatom, podigao ruke i počeo koračati unatrag, sklanjajući se iz linije vatre. Powers ga je očito ignorirao. Bosch nije mogao procijeniti puca li u Veronikino tijelo na tlu ili kroz otvorena vrata limuzine. Limuzina je naglo krenula, a gume su se u početku vrtjele na mjestu prije nego što se napokon276počela kretati, a stražnja su vrata još uvijek bila otvorena. No vozač je gotovo odmah pogrešno skrenuo i veliki se automobil zabio u niz parkiranih vozila. Vozač je iskočio i potrčao prema pekarnici.Činilo se da Powers uopće ne obraća pozornost na vozača koji bježi. Stigao je do mjesta gdje se Felton srušio na tlo. Bacio je Boschov pištolj na prsa kapetana policije i posegnuo za torbom, koja se nalazila na tlu kraj Feltonove ruke.Činilo se da Powers nije shvatio daje torba prazna sve dok je nije podigao s tla. Baš kad je to shvatio, otvorila su se vrata kombija iza njega i počela su izlaziti četiri agenta s puškama. Agent u masnoj majci dolazio je oko ca-dillaca, uperivši u Powersa pištolj što gaje imao skrivenog u motoru.Škripanje guma jednog od FBI-ovih automobila privukao je Powersovu pozornost. Ispustio je torbu i okrenuo se prema petorici agenata iza sebe. Opet je podigao obje ruke, premda je sad imao samo jedan pištolj.Agenti su otvorili vatru, a Bosch je gledao kako silina hitaca doslovce podiže Powersa s tla i baca ga na poklopac motora jednog kamioneta koji je vjerojatno pripadao nekom klijentu banke. Powers je pao na leđa. Popustio je stisak njegove ruke oko pištolja, te je oružje s poklopca motora palo na tlo. Bez obzira koliko je glasno bilo osam sekundi pucanja, činilo se da je tišina nakon pada pištolja na tlo bila još glasnija.Powers je bio mrtav. Felton je bio mrtav. Giuseppe Marconi, odnosno Joseph Marconi, odnosno Joey Marks, bio je mrtav, a njegovo je tijelo bilo ispruženo i okrvavljeno na mekanom stražnjem sjedalu limuzine.Kad su stigli do Veronike Aliso, bila je živa, ali je umirala. Dva su je metka pogodila u gornji dio prsa, a mjehurići u zapjenjenoj krvi u njezinim ustima ukazivali su na uništena pluća. Dok su agenti FBI-a trčali naokolo kako bi izolirali i osigurali mjesto događaja, Bosch i Riderica prišli su Veroniki.Njezine su oči bile otvorene, ali su počele gubiti vlažnost. Zvjerale su naokolo, kao da traže nekoga ili nešto čega ondje nije bilo. Počela je micati čeljust i rekla je nešto, ali je Bosch nije čuo. Čučnuo je kraj nje i primaknuo uho njezinim ustima.- Možete li... donijeti leda? - šapnula je.Bosch se okrenuo i pogledao je. Nije ju razumio. Opet je počela govoriti, pa je ponovno primaknuo uho njezinim ustima. -... asfalt... tako vruć. Ja... treba mi leda. Bosch ju je pogledao i kimnuo.- Dolazi. Dolazi. Veronica, gdje je novac?Sagnuo se nad nju, shvativši da ona ima pravo, asfalt je pekao njegove dlanove. Jedva je razabirao njezine riječi.- Barem ga oni... oni ga neće dobiti.

Tada je počela kašljati, vlažno i iz dubine, a Bosch je znao da su njezina prsa puna krvi i više joj nije preostalo mnogo vremena. Nije znao što bi277učinio ili rekao toj ženi. Shvatio je da su u njoj vjerojatno njegovi meci, te da ona umire jer su oni zajebali stvar i dopustili da Powers pobjegne. Gotovo ju je poželio zamoliti da mu oprosti i kaže da razumije kako stvari mogu poći po zlu.Pogledao je preko parkirališta. Čuo je približavanje sirena. Ali vidio je dovoljno rana od metaka da bi znao da njoj neće trebati liječnička pomoć. Ponovno ju je pogledao. Lice joj je bilo veoma blijedo i počelo se opuštati. Njezine su se usne opet pomaknule, te se sagnuo da bije mogao čuti. Ovoga je puta njezin glas bio tek očajnički, hrapavi šapat. Nije razumio njezine riječi, te joj je šapnuo u uho neka ih ponovi.-... ust mojukride...Okrenuo je glavu da bi je pogledao, zbunjena izraza u očima. Odmahnuo je glavom. Njezinim je licem preletio izraz ljutnje.- Pustite - razgovijetno je rekla, koristeći posljednje atome snage. - Pustite... moju kćer da ide.Bosch joj se zagledao u oči dok su mu njezine riječi prolazile glavom. Zatim je, bez razmišljanja, jednom kimnuo glavom. Umrla je dok ju je promatrao. Njezine su oči izgubile fokus, pa je znao da je gotovo.Bosch je ustao, a Riderica je proučavala njegovo lice.- Harry, što je rekla?- Rekla je... nisam siguran što je rekla.Bosch, Edgar i Riderica stajali su oslonjeni na prtljažnik Lindellovog automobila, gledajući kako se falanga ljudi iz FBI-a i gradske policije Las Vegasa pojavljuje na mjestu zločina. Lindell je naredio da se cijeli trgovački centar zatvori i obilježi žutom trakom, stoje Edgara navelo da primijeti:- Kad ti momci stvaraju mjesto zločina, onda ga doista stvaraju.Svatko od njih već je dao izjavu. Više nisu bili dio istrage. Bili su samo svjedoci događaja, a sad su promatrači.Specijalni agent zadužen za terenski ured u Las Vegasu upravljao je istragom. FBI je doveo kuću na kotačima u kojoj su se nalazile četiri zasebne sobe za ispitivanje, a agenti su ondje uzimali izjave svjedoka pucnjave. Tijela su još uvijek bila ondje, sad pokrivena žutom plastikom na asfaltu i u li-muzini. Ta je jarka boja omogućavala dobru snimku helikopterima iz medija koji su kružili iznad njih.Bosch je uspio od Lindella izvući djeliće informacija o situaciji. Identifikacijski broj cadillaca u kojem se Powers skrivao najmanje četiri sata, koliko je bio pod nadzorom FBI-a, pokazao je da se vlasnik nalazi u Palm-daleu, Kalifornija, pustinjskom gradiću sjeveroistočno od Los Angelesa. FBI je već imao dosje o njemu. Bio je zagovornik prevlasti bijelaca koji je na svojem zemljištu održao protuvladine mitinge na posljednja dva Dana nezavisnosti. Također je bilo poznato daje dao novčani doprinos za obranu ljudi optuženih za bombardiranje zgrade saveznog suda u Oklahoma Cityju278prije dvije godine. Lindell je rekao Boschu da će se izdati nalog za uhićenje vlasnika automobila pod optužbom za zavjeru u cilju umorstva, zbog njegove uloge u pomaganju Powersu. Plan je bio dobar. Prtljažnik cadillaca bio je obložen debelim sagom i pokrivačima. Lanac i lokot kojima je poklopac bio pričvršćen mogli su se otkvačiti iznutra. Powers je kroz rupe od hrde na odbojniku mogao gledati i čekati pravi trenutak da iziđe, sa spremnim pištoljima.Čovjek s alatom, za kojeg se pokazalo da je doista Maury Pollack, bio je više nego spreman surađivati s agentima. Bio je presretan da i on nije jedan od onih pokrivenih žutom plastikom. Lindellu i ostalima rekao je da ga je Joey Marks tog jutra pokupio, rekao mu neka odjene radničku odjeću i ponese svoju bušilicu. Nije znao kakva je situacija jer se tijekom vožnje u limuzini malo pričalo. Samo je znao da je žena prestrašena.Veronica Aliso je službeniku u banci pokazala kopiju muževljeve smrtovnice, njegove oporuke i sudskog naloga izdanog u petak na gradskom sudu Las Vegasa kojim joj se odobrava, kao jedinoj nasljednici Anthonyja Alisa, pristup pretincu u trezoru. Omogućili su joj pristup i pretinac je pro-bušen jer je gospođa Aliso rekla da nije uspjela naći muževljev ključ.Pollack je rekao da je nevolja bila u tome što je pretinac bio prazan.- Možeš li to zamisliti? - rekao je Lindell dok je Boschu pričao o tome.- Sve to ni za što. Nadao sam se da ću se dočepati tih dva milijuna. Naravno, podijelili bismo ih s PLA. Točno na pola, Bosch.- Svakako - reče Bosch. - Jeste li pogledali dokumente? Kad je Tony zadnji put bio u trezoru?- To je druga zanimljiva stvar. Bio je u petak. Otprilike dvanaest sati prije nego što su ga ubili bio je ondje i ispraznio pretinac. Zacijelo je imao nekakav predosjećaj ili tako nešto. Znao je, čovječe. Znao je.

- Možda.Bosch je pomislio na kutiju šibica iz Las Fuentesa što ju je našao u To-nyjevoj sobi u Mirageu. Tony nije pušio, ali se sjetio pepeljara u kući gdje je Layla odrasla. Ako je Tony u petak ispraznio pretinac i jeo u restoranu Las Fuentes dok je bio ovdje, najvjerojatnije je u svojoj sobi imao njihove šibice zato jer je u restoranu bio s nekim kome su trebale.- Dakle, sad je pitanje gdje je novac? - reče Lindell. - Možemo ga zaplijeniti ako ga nađemo. Starom Joeyu više neće trebati.Lindell pogleda prema limuzini. Vrata su još uvijek bila otvorena, a jedna je Marconijeva noga stršila ispod žute plastike. Plava nogavica hlača, crna mokasinka i bijela čarapa. To je bilo sve što je Bosch sad mogao vidjeti od Joeya Marksa.- Ljudi iz banke, surađuju li, ili vam treba sudski nalog za svaki potez?- upita Bosch.- Ne, surađuju. Upraviteljica se ondje unutra trese poput lista. Ne događa se svaki dan da pred tvojim ulaznim vratima dođe do masakra.279- Onda ih zamoli neka provjere u svojim dokumentima postoji li pretinac u trezoru pod imenom Gretchen Alexander.- Gretchen Alexander? Tko je to?- Poznaješ je, Roy. To je Layla.- Layla? Zajebavaš me? Misliš da bi toj fifici dao dva milijuna dolara, a zatim dopustio da ga ubiju?- Samo provjeri, Roy. Vrijedi pokušati.Lindell se zaputio prema vratima banke. Bosch je pogledao svoje partnere.- Jerry, želiš li natrag svoj pištolj? Trebali bismo im sad reći, prije nego što ih unište ili zauvijek nekamo spreme.-Moj pištolj?Edgar je s izrazom mučnine na licu pogledao svu onu žutu plastiku.- Ne, Harry, mislim da ne želim. To je oružje sad okaljano. Neću ga više uzeti u ruke.- Da - reče Bosch. -1 ja sam tako mislio.Bosch je neko vrijeme mračno razmišljao o situaciji, a zatim je čuo da ga netko zove. Okrenuo se i vidio da ga Lindell zove s ulaza u banku. Pošao je onamo.- Bingo - reče Lindell. - Ima pretinac.Ušli su u banku i Bosch je vidio nekoliko agenata u razgovorima sa zaprepaštenim zaposlenicima banke. Lindell ga je poveo do stola za kojim je sjedila upraviteljica podružnice. To je bila žena tridesetih godina, smeđe kovrčave kose. Na pločici na stolu pisalo je da se zove Jeanne Connors. Lindell je uzeo fascikl s njezina stola i pokazao ga Boschu.- Ima pretinac ovdje, a Tony Aliso je bio potpisnik. Izvukao je taj pretinac istodobno kad i svoj, u petak prije nego što je ubijen. Znaš li što ja mislim? Mislim daje ispraznio svoj pretinac i sve stavio u njezin.-Vjerojatno.Bosch je gledao podatke o pretincu trezora u fasciklu. Unijeti su rukom na karton veličine osam za dvanaest centimetara.- Dakle - reče Lindell - sad ćemo pribaviti sudski nalog za njezin pretinac i otvoriti ga. Mogli bismo pozvati Mauryja da to učini, budući daje tako spreman na suradnju. Zaplijenimo novac i savezna je vlada na koristi. Vi biste također dobili dio.Bosch ga je pogledao.- Možeš ga otvoriti, ako imaš opravdani razlog, ali ništa nećeš naći u njemu.Bosch je pokazao zadnju bilješku na kartonu. Gretchen Alexander je prije pet dana dolazila i izvadila pretinac, u srijedu nakon ubojstva Tonyja Alisa. Lindell je dugi trenutak zurio u bilješku prije nego što je reagirao.- Isuse, misliš da ga je ispraznila?- Da, Roy, mislim.- Nestala je, zar ne? Ti si je tražio, je li tako?- Otišla je, čovječe. A mislim da ću i ja otići.- Odlaziš?- Dao sam izjavu, završio sam ovdje. Vidjet ćemo se, Roy.- Da, u redu, Bosch.Bosch se zaputio prema izlazu iz banke. Kad je otvorio vrata, Lindell ga je sustigao.- Ali zašto bi sve stavio u njezin pretinac?Još uvijek je držao kartončić i zurio u nj, kao da bi odjednom mogao odgovoriti na sva njegova pitanja.- Ne znam, ali imam jednu pretpostavku.- A to bi bilo, Bosch?

- Bio je zaljubljen u nju.- On? U takvu djevojku?- Nikad se ne zna. Ljudi se međusobno ubijaju iz svakojakih razloga. Pretpostavljam da se i zaljubljuju iz svakojakih razloga. Moraš prihvatiti neminovno, bez obzira je li riječ o takvoj djevojci ili... nekome drugome.Lindell je samo kimnuo glavom, a Bosch je izišao.Bosch, Edgar i Riderica uzeli su taksi do zgrade FBI-a i ondje pokupili svoj automobil. Bosch je rekao da bi želio svratiti do kuće u sjevernom Las Vegasu gdje je odrasla Gretchen Alexander.- Neće biti ondje, Harry - reče Edgar. - Šališ se?- Znam da neće biti ondje. Samo želim nakratko razgovarati sa starom gospodom.Bez problema je našao kuću i skrenuo na kolni prilaz. RX7 se još uvijek ondje nalazio, a činilo se da se uopće nije pomaknuo.- Ovo će biti kratko, pa ako želite ostati u automobilu, to je u redu.- Ja idem unutra - reče Riderica.- Ja ću ostati ovdje i ostaviti klimu upaljenu - reče Edgar. - Zapravo, ja ću voziti prvi dio puta, Harry.Kad su Bosch i Riderica izišli, izišao je i on, te je zaobišao automobil i zauzeo Boschovo mjesto za volanom.Vrata su se brzo otvorila nakon što je Bosch pokucao. Žena je čula ili vidjela automobil, pa je bila spremna.- Vi - rekla je, vireći kroz odškrinuta vrata. - Gretchen još uvijek nije ovdje.- Znam, gospođo Alexander. Želim razgovarati s vama.- Sa mnom? Zašto, za ime svijeta?- Hoćete li nas, molim vas, pustiti unutra? Vani je vruće. Otvorila je vrata, rezignirana izraza lica.-1 ovdje je vruće. Ne mogu si priuštiti da malo više smanjim temperaturu.281Bosch i Riderica su ušli i zaputili se prema dnevnoj sobi. Predstavio je Ridericu, pa su svi troje sjeli. Bosch je ovoga puta sjeo na rub kauča, sjetivši se kako je prošli put utonuo skoro do poda.- U redu, o čemu se radi? Zašto želite razgovarati sa mnom?- Zanima me majka vaše unuke - reče Bosch.Stara je žena zabezeknuto otvorila usta, a Bosch je vidio da je i Riderica jednako zbunjena.- Njezina majka? - upita Dorothy. - Njezina je majka davno otišla. Nije bila vrijedna odgojiti vlastito dijete. Zaboravite na njezinu majku.-Kad je otišla?- Davno. Gretchen je još nosila pelene. Samo mi je ostavila pisamce za pozdrav i zaželjela mi sreću. Otišla je.- Kamo je otišla?- Nemam pojma i ne želim znati. Sreća da smo je se riješili, tako ja kažem. Okrenula je leda toj predivnoj djevojčici. Nikad nije čak ni nazvala ili zamolila da joj pošaljem njezinu sliku.- Kako ste znali je li uopće živa?- Nisam znala. Možda je sve ove godine mrtva koliko ja znam, a nije me ni briga.Nije znala lagati. Bila je od onih koji postaju sve glasniji i ogorčeniji kad lažu.- Znate - reče Bosch. - Slala vam je novac, zar ne?Žena je dugi trenutak mrzovoljno promatrala svoje ruke. Na taj je način potvrdila njegovu pretpostavku.- Koliko često?- Jednom ili dvaput godišnje. To ni izbliza nije bilo dovoljno za ono što je učinila.Bosch je poželio pitati koliko bi bilo dovoljno, ali je odustao.- Kako je novac dolazio?- Poštom. U gotovini. Znam da je dolazio iz Sherman Oaksa, Kalifor-nija. Uvijek je bio jednaki poštanski žig. Kakve to sada ima veze s bilo čime?- Recite mi ime vaše kćeri, Dorothy.- Rodila se u mojem prvom braku. Tada je moje prezime bilo Gilroy, dakle i njezino.- Jennifer Gilroy - reče Riderica, izgovarajući pravo ime Veronike Ah-so.Stara je žena iznenađeno pogledala Ridericu, ali nije pitala odakle to zna.- Mi smo je zvali Jenny - reče. - U svakom slučaju, vidite, kad sam preuzela Gretchen, bila sam u novom braku i imala drugo prezime. Dala sam ga Gretchen kako je djeca u školi ne bi zadirkivala. Svi su uvijek mislili da sam ja njezina mama, a to nam je oboma odgovaralo. Nitko nije morao znati da nije tako.282Bosch je samo kimnuo glavom. Sve mu je sad postalo jasno. Veronica Aliso bila je Laylina majka.

Tony Aliso prešao je s majke na kćer. Više ništa nije trebalo pitati ili reći. Zahvalio je ženi i dotaknuo Rideričina leđa kako bi ona prva izišla. Na pragu je zastao i pogledao Dorothy Alexander. Pričekao je da se Riderica malo udalji prije nego što je progovorio.- Kad vam se Layla, to jest Gretchen, javi, recite joj neka ne dolazi kući. Recite joj neka ostane što je moguće dalje odavde. - Odmahnuo je glavom. - Nikad se ne bi smjela vratiti kući.Žena ništa nije rekla. Bosch je nekoliko trenutaka pričekao, zagledavši se u ofucani otirač pred vratima. Potom je kimnuo glavom i zaputio se prema automobilu.Bosch je sjeo na stražnje sjedalo iza Edgara, a Riderica je sjedila na mjestu suvozača. Čim je Edgar počeo voziti unatrag niz kolni prilaz, Riderica se okrenula i pogledala Boscha.- Harry, kako si sve to shvatio, za ime svijeta?- Njezine posljednje riječi. Veronikine. Rekla je: "Pustite moju kćer da ide." Tada sam nekako znao. Postoji određena sličnost. Samo što je ranije nisam uočio.- Nikad je nisi čak ni vidio.- Vidio sam njezinu fotografiju.- Što? - upita Edgar. - Što se događa?- Misliš li da je Tony Aliso znao tko je ona? - upita Riderica, ignorirajući Edgara.- Teško je reći - reče Bosch. - Ako jest, onda je lakše razumjeti ono što mu se dogodilo, lakše je prihvatiti. Možda se pred Veronikom time hvalisao. Možda je to bila kap koja je prelila čašu.- A Layla, odnosno Gretchen?Edgar je gledao malo njih malo cestu, a lice mu je bilo posve smućeno.- Nešto mi govori da ona nije znala. Mislim da bi rekla baki da je znala. A stara gospođa nije znala.- Ako se samo koristio njome da bi napakostio Veroniki, zašto je sav novac prebacio u njezin pretinac?- Možda se njome koristio, ali se isto tako mogao zaljubiti u nju. Nikad nećemo znati. Možda je samo slučajnost da se sve to dogodilo onoga dana kad je ubijen. Možda je jednostavno prebacio gotovinu jer mu je porezna služba bila za petama. Moguće je da se bojao da će oni saznati za pretinac i onemogućiti mu pristup trezoru. Ima mnogo mogućih objašnjenja. No nikad nećemo saznati. Svi su mrtvi.- Osim djevojke.Edgar je naglo zakočio i stao uz rub ceste. Slučajno su se našli prekopu-ta kluba Dolly's u Aveniji Madison.283- Hoće li mi netko reći koji se vrag događa? - oštro upita. - Ćmim vam uslugu i hladim automobil dok vas dvoje ulazite na razgovor, a zatim me ostavljate u mraku. Dakle, o čemu to vas dvoje trabunjate, dovraga?Gledao je Boscha u retrovizoru.- Samo vozi, Jed. Kiz će ti ispričati kad stignemo do Flaminga.Stigli su do kruga ispred Hilton Flaminga i Bosch ih je ondje ostavio. Brzo je prošao kroz kockarnicu veličine nogometnog igrališta, vijugajući između nizova automata za igre na sreću, dok nije stigao do prostorije za poker. Eleanor je rekla da će biti ondje kad završe posao. Tog su je jutra iskrcali ispred Flaminga, nakon što im je pokazala banku do koje je jednom slijedila Tonyja Alisa i vidjela kako onamo ulazi s Gretchen Alexander.U prostoriji za poker bilo je pet stolova. Bosch je na brzinu pogledom preletio preko lica igrača, ali nije vidio Eleanor. Zatim, kad se okrenuo da pogleda natrag u kockarnicu, bila je ondje, baš kao što se pojavila one prve večeri kad ju je tražio.- Harry.- Eleanor. Mislio sam da ćeš igrati.- Nisam mogla igrati dok sam razmišljala o tebi i onome što radiš. Je li sve u redu?- Sve je u redu. Odlazimo.- Dobro. Više mi se ne sviđa Las Vegas.Trenutak je oklijevao prije nego je bilo što rekao. Gotovo se predomislio, ali se njegova odlučnost tada vratila.- Ima još jedno mjesto kamo bih želio svratiti prije nego što odemo Ono o kojem smo razgovarali. To jest, ako si odlučila.Dugi ga je trenutak promatrala, a zatim joj se na licu pojavio blistavi osmijeh.2849.Bosch je hodao uglancanim linoleumom na petom katu Parker centra, namjerno zabijajući pete u pod pri svakom koraku. Želio je ostaviti tragove po pomno nanesenoj polituri. Skrenuo je u ulaz Odjela unutrašnje kontrole i tajnicu za pultom upitao za Chastaina. Pitala ga je ima li dogovoren sastanak, a on joj je rekao da s ljudima kakav je Chastain ne ugovara sastanke. Trenutak je zurila u njega, a i on

je zurio u nju sve dok nije podigla telefonsku slušalicu i utipkala broj. Nakon što je nešto šapnula u slušalicu, priljubila ju je na svoja prsa, pogledala Boscha, a zatim kutiju za cipele i fascikl što ih je držao u rukama.- Želi znati o čemu je riječ.- Recite mu daje riječ o tome da se njegov slučaj protiv mene raspada.Još je nešto šaptala u slušalicu, a zatim je konačno Boschu otvorila vratašca u pultu. Ušao je u detektivski ured Unutrašnje kontrole gdje su za nekoliko stolova sjedili istražitelji. Chastain je ustao od jednog stola.- Što radiš ovdje, Bosch? Suspendiran si jer si pustio onog uhićenika da pobjegne.To je rekao glasno kako bi ostali u detektivskom uredu znali da je Bosch zbog nečega kriv.- Šef je to smanjio na tjedan dana - reče Bosch. - Ja to zovem odmorom.- Pa, to je tek prva runda. Tvoj je dosje još uvijek otvoren.- Zato sam došao.Chastain je pokazao prema sobi za ispitivanje u kojoj su Bosch i Zane bili prošli tjedan.- Razgovarajmo ondje.- Ne - reče Bosch. - Nećemo razgovarati, Chastain. Samo ću ti nešto pokazati.285Bacio je na stol fascikl što ga je donio sa sobom. Chastain je ostao stajati, te je pogledao fascikl, ali ga nije otvorio. -Što je to?- To je kraj slučaja. Otvori ga.Chastain je sjeo i otvorio fascikl, glasno uzdahnuvši, kao da se upušta u odvratan i beskoristan posao. Na vrhu se nalazila kopija stranice iz policijskog priručnika o proceduri i ponašanju policajaca. Priručnik je za detektive Odjela unutrašnje kontrole bio isto što je državni kazneni zakonik bio ostalim policajcima i istražiteljima.Stranica u fasciklu odnosila se na policajce koji se druže s poznatim kriminalcima, osuđenim osobama i pripadnicima organiziranog kriminala. Takvo je druženje bilo strogo zabranjeno, a kažnjavalo se otpuštanjem iz policije, u skladu sa zakonikom.- Bosch, nisi mi to trebao donijeti, imam cijelu knjigu - reče Chastain Nastojao se ponašati ležerno jer nije znao što Bosch radi, a bio je i tekako svjestan da ga kolege promatraju sa svojih stolova, premda se prave da to ne čine.- Da? Pa, bilo bi bolje da izvadiš tu svoju knjigu i pročitaš zadnju rečenicu, druškane. Izuzetak.Chastain je pogledao na dno stranice.- Ovdje stoji: "Izuzetak od ovog pravila je situacija u kojoj policajac može svojim nadređenima dokazati obiteljsku vezu, krvnu ili bračnu. Ako se to dokaže, policajac mora..."- To je dovoljno - reče Bosch. Ispružio je ruku i uzeo stranicu da bi Chastain mogao vidjeti što se nalazi ispod nje. - Pred sobom vidiš, Chastain, vjenčani list izdan u Okrugu Clark, Nevada, odnosno dokaz o mojem sklapanju braka s Eleanor Wish. Ako to za tebe nije dovoljno, ispod toga su dvije zaprisegnute izjave mojih partnera. Oni su bili svjedoci na vjenčanju. Kum i kuma.Chastain je prikovao pogled za papire.- Gotovo je, čovječe - reče Bosch. - Ti gubiš. Dakle, odjebi iz mojeg života.Chastain se nagnuo unatrag. Lice mu je bilo crveno, a osmijeh nelagodan. Sad je bio siguran da ih ostali promatraju.- Kažeš mi da si se oženio samo da bi izbjegao probleme s Odjelom unutrašnje kontrole?- Ne, klipane. Oženio sam se jer nekoga volim. Zato se ljudi inače žene. Chastain nije imao odgovora. Odmahnuo je glavom, pogledao na sat iprtljao nešto sa svojim papirima, nastojeći se ponašati kao da je to nevažan prekid njegovog radnog dana. Učinio je sve, osim što nije pogledao svoje nokte.- Da, i mislio sam da ćeš ostati bez teksta - reče Bosch. - Vidjet ćemo se, Chastain. - Okrenuo se da ode, ali je tada opet pogledao Chastaina. - O,286zamalo sam zaboravio, svojem izvoru možeš reći da ni nagodba više ne vrijedi.- Kakvom izvoru, Bosch? Nagodba? O čemu to govoriš?- Govorim o Fitzgeraldu ili nekom drugom iz OOK-a od koga dobivaš informacije.-Ja ne...- O, da. Poznajem te, Chastain. Ne bi sam uspio iščeprkati podatak o Eleanor Wish. Imaš neku vezu s Fitzgeraldom. On ti je rekao za nju. On ili netko od njegovih ljudi. Meni je svejedno. Ovako ili onako, više ne vrijedi nagodba s njim. Možeš mu to reći.Bosch je podigao kutiju za cipele i pretresao je. Unutra su zveckale vi-deokaseta i audiokasete, ali je vidio da Chastain nema pojma što se nalazi u kutiji, niti što to znači.- Samo mu reci, Chastain - ponovno reče. - Vidimo se.

Tada je konačno otišao, zastavši jedino kraj pulta kako bi se pobjednički nasmiješio tajnici. U hodniku nije skrenuo lijevo prema dizalima, nego desno. Ušao je kroz dvokrilna vrata dijela zgrade u kojem su bili smješteni uredi šefa policije. Šefov adutant, poručnik u odori, sjedio je za stolom. Bosch ga nije poznavao, što je bilo dobro. Prišao mu je i spustio kutiju za cipele na stol.- Mogu li vam pomoći? Što je to?- To je kutija, poručnice. Unutra su neke kasete koje će šef željeti pogledati i poslušati. Odmah.Bosch se okrene da pode.- Čekajte malo - reče adutant. - Hoće li on znati o čemu je riječ?- Recite mu neka nazove zamjenika šefa Fitzgeralda. On može objasniti o čemu je riječ.Bosch je tada otišao, ne okrenuvši se kad je poručnik viknuo za njim i pitao ga za ime. Prošao je kroz dvokrilna vrata i zaputio se prema dizalu. Dobro se osjećao. Nije znao hoće li štogod ispasti od ilegalnih snimaka što ih je dao šefu policije, ali je osjećao da su svi stolovi raščišćeni. Zahvaljujući predstavi s kutijom pred Chastainom, Fitzgerald će saznati da je to isključivo Boschovo djelo. Poručnica Billets i Riderica ne bi smjele snositi posljedice gnjeva šefa OOK-a. Mogao se okomiti na Boscha ako je želio, ali Bosch se sad osjećao sigurnim. Fitzgerald više nema ničega protiv njega. Nitko nema.28710.To je bio njihov prvi dan na plaži nakon što su dva dana proveli gotovo isključivo u sobi. Bosch se nikako nije uspijevao udobno smjestiti na ležaljci. Nije mogao shvatiti kako ljudi to čine, samo sjede na suncu i peku se. Bio je prekriven losionom, a pijesak mu se zalijepio između nožnih prstiju. Eleanor mu je kupila crvene kupaće gaćice, a on je mislio da u njima izgleda glupo i osjećao se poput mete. Barem nije kupila jedne od onih sićušnih kupaćih gaćica kakve nose neki muškarci na plaži.Oslonio se na laktove i pogledao naokolo. Havaji su bili nevjerojatni. Tako prekrasni da je sve podsjećalo na san. Žene su također bile prekrasne. Osobito Eleanor. Ležala je kraj njega na drugoj ležaljci. Oči su joj bile zatvorene, a lagani je osmijeh lebdio na njezinu licu. Na sebi je imala jedno-dijelni crni kupaći kostim, izrezan visoko na bokovima tako da su se isticale njezine preplanule i lijepo oblikovane noge.- Što gledaš? - pitala je, ne otvarajući oči.- Ništa. Samo... ne mogu se udobno namjestiti. Mislim da ču prošetati ili tako nešto.- Zašto ne uzmeš neku knjigu za čitanje, Harry? Moraš se opustiti. To je smisao medenog mjeseca. Seks, opuštanje, dobra hrana i dobro društvo.- Pa, dva od četiri nije loše.- Što ne valja s hranom?- Hrana je izvrsna.- Duhovito.Ispružila je ruku i lagano ga udarila. Zatim se i ona oslonila na laktove i zagledala prema treperavoj plavoj vodi. U daljini se nazirao Molokini.- Ovdje je tako lijepo, Harry. -Da, jest.Nekoliko su trenutaka sjedili u tišini, promatrajući ljude koji su šetali duž ruba vode. Bosch je podigao noge, nagnuo se naprijed i laktovima se oslonio288na koljena. Osjećao je kako mu sunce peče ramena. Počeo se ugodno osjećati.Opazio je ženu koja je polako hodala duž ruba plaže. Privukla je pozornost svih muškaraca koji su se ondje nalazili. Bila je visoka i vitka, a duga svijetlosmeda kosa bila je mokra od kupanja. Koža joj je bila bakrene boje, a nosila je sićušni kupaći kostim, samo nekoliko vrpci i trokuta crne tkanine.Dok je prolazila ispred njega, Boschu više nije smetalo sunce, te je proučavao njezino lice. Vidio je poznate crte i nagib čeljusti. Poznavao ju je.- Harry - šapne Eleanor. - Je li to... izgleda poput plesačice. Djevojke na onoj fotografiji što si je imao, one koju sam vidjela s Tonyjem.- Layla - reče Bosch, ne kao odgovor na njezino pitanje, već samo da izgovori ime.- To je ona, zar ne?- Nekoć nisam vjerovao u slučajnosti - reče.- Hoćeš li pozvati FBI? Novac je vjerojatno ovdje, na otoku.Bosch je gledao kako se žena udaljava. Sad mu je bila okrenuta leđima, te se gotovo činilo daje gola. Vidjelo se samo nekoliko vrpci njezina kupaćeg kostima. Sunce mu je ponovno zasmetalo, pa se iz toga kuta njezin lik doimao iskrivljenim. Nestajala je u bljesku sunčeve svjetlosti i izmaglice što je dolazila s Pacifika.- Ne, nikoga neću zvati - najzad reče.- Zašto ne?

- Ništa nije učinila - reče Bosch. - Dopustila je da joj neki tip dade novac. U tome nema ničeg lošeg. Možda je čak bila zaljubljena u njega.Još je trenutak gledao za njom, razmišljajući o posljednjim Veronikinim riječima.- U svakom slučaju, kome će nedostajati taj novac? - reče. - FBI-u? PLA-i? Nekom debelom starom gangsteru u predgrađu Chicaga koji oko sebe ima gomilu tjelohranitelja? Zaboravi. Nikoga neću zvati.Još ju je jednom pogledao. Sad je već bila daleko, a dok je hodala, promatrala je more i sunce joj je obasjavalo lice. Bosch joj je kimnuo glavom, ali ona to, naravno, nije vidjela. Potom se ispružio na ležaljci i zatvorio oči. Gotovo je odmah osjetio kako mu sunčeve zrake prodiru kroz kožu, djelujući iscjeljujuće. Zatim je na svojoj ruci osjetio Eleanorinu. Nasmiješio se. Osjećao se sigurnim. Osjećao se kao da ga više nikad nitko neće moći povrijediti.