166926486 Ljubavna Pisma Mojoj Dragoj Silvija Mayer

7/29/2019 166926486 Ljubavna Pisma Mojoj Dragoj Silvija Mayer

1/48

Silvija Mayer

Ljubavna pisma mojoj dragoj

By

Maya


2/48

Iako vie nisi sa mnom, hvala ti to postoji. Hvala ti to postoji jer je tvoje postojanjeomoguilo moje.

Zbog tebe sam postao, zbog tebe opstao, zbog tebe jesam i zbog tebe sam bolji ovjek.

I ako te nikada vie ne vidim, hvala ti to postojim.

U svom postojanju mislit u na tebe, voljeti tebe, potovati te i biti vjeran tebi.Uvijek i zauvijek.

I nemoj se bojati kraja, kraj ne postoji, barem ne za tebe, milena moja.

Ti ivi u mojim mislima, a moje su misli svemir.

Zauvijek u svemiru, zauvijek u beskraju.

Ti i ja zajedno,

Moja milena.

Sitna slova ispisana starinskim ukoenim rukopisom na bezbroj puta presavijenom papiru

titrala su u odsjaju vatre. Dragi, poznati papir njeno je skliznuo iz drhtavih ruku i poput peraodleprao na pod.

Otrla je rukom suzne oi, umorno ustala iz fotelje i odluila krenuti. Doao je as.


3/48

New Delhi

Bio je vru, sunan dan. Petra i David izili su iz hotelske sobe rano ujutro kako bi proetalilokalnom trnicom prije nego to vruine postanu nesnosne. Sa zanimanjem su razgledavalitandove s egzotinim voem, piramidama raznobojnih zaina i runo raenim suvenirima.

Bili su u Indiji ve tjedan dana, a Delhi je bio njihovo prvo odredite. Dotad su ve posjetili svevanije gradske znamenitosti, palae, hramove, svetita, ali nekako ih se najvie dojmio ivotulice i svaki bi dan barem nekoliko sati proveli istraujui razliite dijelove grada. Toga sudana unajmili staru riku koju je vukao malen, snaan konj te su, drei se za ruke, pratilibuenje uskih ulica. Najrazliitiji mogui prizori otvarali su se pred njima: niske, smeuranestarice srebrene kose koja ja izvirivala ispod sjajne svile njihovih raznobojnih sarija, sjedile suispred gomila odjee, haljina, tunika i alova i nezainteresirano u ruci drale i nudile prvinasumce odabrani predmet prema sluajnim prolaznicima.

Mrav, tamnoputi mukarac s brkovima i gustom nepoeljanom kosom u bijeloj dugojtunici i iznoenim, pranjavim sandalama slagao je po uprljanoj plahti metalne ajnike inargile od raznobojnog stakla. Na zvuk prolaska rike podigao je pogled i bez ustruavanjaodmjerio Petru od glave do pete.

Osjeaj je bio neugodan, ali nakon tjedan dana boravka u Indiji, Petra se na njeganaviknula. Osjetila je da joj je David jae stisnuo ruku u znak podrke, zahvalno ga je pogledalai nasmijeila mu se. Poeljela se privui uz njega i poljubiti ga, ali su izbjegavali javne izljeve injenosti s obzirom da su ih upozorili da se takvo ponaanje u Indiji smatra nepristojnim iuznemirujuim. Nastavili su vonju prljavim, mranim ulicama koje su u sebi nosile tolikoivota i dinaminosti. Odluili su iskoristiti zadnji dan u Delhiju jer su ve sutradan ranoujutro kretali za Haridwar. Nakon nekoliko sati vonje i etnje po ulicama starog Delhija,napravili su stanku i popili aj u staroj ajani.

- Sjedaj! - naredila je Petra sa smijekom Davidu pokazujui mu rukom na mali metalnistol ukraen mozaikom. - Ovaj se ini najistiji.

- Po broju muha, ne znam je li ikada itko oistio ovaj restoran - odvratio je David sjedajui.

Iako su neprekidno komentirali prljavtinu i nered koji ih je okruivao, zapravo ih to i nijesmetalo. Bili su oduevljeni putovanjem u Indiju, koju su silno eljeli vidjeti, a i prilika je biloposebna - bili su na medenom mjesecu. U tim su okolnostima i najprljavija mjesta dobivalaposebnu dra.

- Ni ti mi se ne ini naroito svje. Daj da te pomiriem - zafrkavala ga je Petra. Zagnju-rila je svoje lice u njegovu uznojenu kosu i vruim mu je usnicama prela preko une koljke istrastveno ga poljubila.

David je u sekundi osjetio slast i uzbuenje izazvano njezinim poljupcem, stisnuo ju je zaruku i zaljubljeno joj se zagledao duboko u oi.

- Hej, mala, ne izazivaj! eli li zavriti obilazak Delhija ili u te odmah odvui u hotelskusobu? - upitao je uz zavodljiv osmijeh.

- to je tebi? Hermetika hotelske sobe u odnosu na rasko ovog ulinog kaosa - pa tko ludbi to mijenjao? Osim toga, to bismo radili u hotelskoj sobi, a to ve tisuu puta nismo radili? -izazivala ga je Petra.

- Pokazat u ti veeras. Bit e jo svakakvih iznenaenja - njeno joj je aputao, ljubei jojprste na rukama.

- Opa, jedva ekam - smijala se Petra i njeno ga odgurnula. - Mislim da smo otkriveni, uime javnog reda i morala grada New Delhi, morat e odstupiti - izdeklamirala je i glavompokazala na dvojicu mukaraca koji su upravo sjedali za stol u blizini i po obiaju s


4/48

neprikrivenim zanimanjem promatrali mladi par.

- ovjee, to su naporni - smijao se David. - Sreom, stigao mi je aj, to e mi zaokupitipanju narednih desetak minuta - odvratio je, mijeajui vruu, mirisnu tekuinu.

Popodne i predveer su proveli u kupovanju suvenira. eljeli su ukrasiti svoj novi, malistan uspomena s tog prvog velikog zajednikog putovanja, a i eljeli su ponijeti nekoliko

sitnica za prijatelje i roake. Nakon zavrene kupnje, veerali su u restoranu u blizini hotela, apotom sjeli na terasu u dvoritu hotela kako bi popili pie prije spavanja. U sobi je Petraizvlaila odjevne i ukrasne predmete koje su pokupovali, slagala ih po krevetu i navlaila nasebe. Cijene su u Indiji zaista bile vie nego povoljne i za relativno mali iznos pokupovali sutoliko toga da su morali nabaviti i novu torbu. Petra je pregledava kupljenu robu kad joj jezatitrao vragolasti osmijeh na licu. Zgrabila je dva odabrana komada, prikrila ih iza leda,mugnula u kupaonicu i zakljuala se.

- Idem se tuirati. Ne mogu doekati da skinem svu ovu prainu sa sebe - pojasnila jenepotrebno.

David je za to vrijeme prouavao staklenu nargilu koju su kupili, a kad se nauivao osjeaja

vlasnitva jednog tako originalnog i egzotinog predmeta, bacio se na prouavanje karte.Sutradan ih je ekao put do Haridwara, a cestovni promet u Indiji je bio daleko kompliciranijiod onoga na koji su bili naviknuli u Europi. Ba je zapisivao cestovne oznake, za koje jeocijenio da e im po putu biti korisne, kad se Petra pojavila na vratima.

Stajala je naslonjena na dovratak i zamamno se osmjehivala. Izgleda je nestvarno. U sobi jezavladala romantina priguena svjetlost. Dan je bio na zalasku. Obrisi ruiastog sunca jo suobasjavali sobu, a svjetlost male, mirisne svijee u uglu sobe se pojaavala. Njezini su titraji,njeno pleui po Petrinom tijelu, samo pojaavali Petrin seksepil. Ona je stajala na vratimaodjevena samo u dvije crne prozirne marame. Jedna joj je bila obavljena oko grudi, rubova ukri povezanih oko vrata, a drugu je zavezala oko bokova, u stilu kako su to inile trbuneplesaice. Marame su pruale nedvosmislen uvid u ono to se krilo ispod njih. Petrine vrste

grudi mamile su svojom jedrinom, a ispupene bradavice nagovjetavale njezinu uzbuenost.Zadovoljno je gledala Davidovo iznenaenje i mazno se okrenula, otkrivajui stranju stranusvoje putene pojave. David je oduevljeno promatrao njezina skladna lea i pregibe njezinetamnopute, barunaste koe i zadrao pogled na njezinoj stranjici. Preplavio ga je snaan valuzbuenja. Odloio je predmete kojima se bavio sa strane, ustao s kreveta i polagano krenuoprema njoj. Priao joj je s lea, pritisnuo svoje tijelo uz njezino, obujmio rukama njezin trbuh isnano privio njezine kukove uz svoje.

Petra je uzbueno uzdahnula, skliznula svojim leima i stranjicom nekoliko putapolagano po njegovom tijelu, a onda se okrenula i obujmila njeno rukama njegovo lice. Prelaje dlanovima po njegovoj dvodnevnoj bradi i zadrala kaiprst na njegovim toplim usnicama.

David je uzbueno polizao njezine prste, a potom je vrsto primio i podigao. Prislonio ju je uzazid i snano utisnuo svoje prste u njezina bedra. Petra je glasno uzdahnula, zabacila glavuunazad, a potom prislonila svoje vrue usnice uz njegove. Trenutak je kruila svojim licem uznjegovo prekrivajui njegove usnice i obraze toplim, uzbuenim dahom. Usnice i jezici su imse isprepleli u vruoj, uzbuenoj igri, dok su njezine ruke uurbano prelazile njegovim tijelomraskopavajui i svlaei njegovu odjeu. David ju je podigao i u nekoliko brzih koraka odniodo sredine sobe i poloio na krevet. Strgnuo je sa sebe na brzinu ostatke odjee i legao pokrajnje. Petra je s nestrpljenjem doekala njegov dolazak, privukla ga k sebi i snano obujmilanogama. Pokuavali su se to je dulje zadrati u predigri i to dulje odgoditi konano spajanje,kako bi to vie uivali jedno u drugom, ali uzbuenje je bilo preveliko. U jednom trenutku,kao po dogovoru, popustili su svojim najdivljijim instinktima i u asu se sjedinili. David jesnano uao u blagodat njezinih vruih, vlanih bedara i naas su zastali u blaenom trenutkuuzbuenja i strasti, a potom se poeli kretati ritmino u zajednikom uitku. Vodili su ljubavdugo, strastveno, izmjenjujui razliite pozicije, matajui, apui, dok za pola sata nisu bili


5/48

mokri od znoja i iscrpljeni od uzbuenja. Svretak je bio prekrasan, eruptirajui. Tiho suzajedno stenjali dok su im tijela titrala od pulsirajue strasti.

Leali su potom bez pokreta i rijei dugo, naslaujui se oputajuim emocijama i blizinomonoga drugoga.

- Vau, mala, to je ovo bilo? - progovorio je prvi David njeno joj prelazei dlanom po licu. -

Koja si ti bomba - dodao je uz smijeak.- Zadovoljan si mojim indijskim izdanjem?

- pitala je i dalje mazno Petra.

- Uf, gotovo do te mjere da bih volio zauvijek ostati u Indiji.

- Nemoj nagliti - tko zna kakva bi te sve druga internacionalna izdanja jo mogla ekati? -smjekala se Petra.

- Aaa, tako, znai ima toga jo... U tom sluaju, ne mogu doekati nae sljedee putovanje uegzotiku. Moda Tajland? Ili Bali?

- Neka neke stvari za sada ostanu tajnom - bila je tajnovita Petra.

David ju je i dalje zaljubljeno promatrao, a onda je smijeak ieznuo s njegova lica. Petraje iznenaeno pogledala njegovo sad ozbiljno lice i zabrinuto ga upitala.

- Hej, dragi, to ti je? Pa nije Tajland na kraju svijeta - pokuala ga je razvedriti.

David je ostao ozbiljan. Rukom je njeno mazio njezinu kosu, a onda joj je dubokim,promuklim glasom rekao;

- Petra, ti si cijeli moj ivot, zna li to? Ja uope ne znam to sam na ovom svijetu radio doktebe nisam sreo. I toliko sam ispunjen tobom, toliko sretan, da me uhvati panika na samupomisao da te nema uz mene, sa mnom, u meni - govorio je tuno i promatrao je dubokim,tunim pogledom.

Petri su zasjale oi od ganua, vrsto ga je zagrlila uivajui u toplini i dodiru njegova tijela,potom se malo odmaknula, primila dlanovima lice i tiho odgovorila;

-Ali, ljubavi, ja sam ovdje, s tobom i samo tvoja. Nikamo ne idem. Sjea se - uvijek izauvijek?

David ju je zahvalno pogledao i jo jae pri vio uz sebe.

- Znam, naravno, glupo da te ovime zamaram. Ali, ne znam kako da ti to objasnim. Jainamojih emocija prema tebi ini mi se ponekad toliko jaka da me gotovo boli.

Potom se trgnuo i smijeak mu se lagano vratio na lice.

- Petra, tebi bi bilo glupo da ikada ode s nekim drugim, zna zato?

- Zato? - upitala je i sada sa smijekom, osjeajui kako se veselo raspoloenje vraamedu njih.

- Zato to te nikada nitko nee moi voljeti toliko koliko te ja volim.

- Znam, ljubavi. Meni i ne treba nitko drugi tko bi me volio. Kad i ja tebe volim najvie nasvijetu - odvratila je.

- A, ono u Tajlandu? Kae ima neko iznenaenje? - upitao je sa zanimanjem.

- Da, malo tajlandskih obiaja - odvratila je vrckasto, zagnjurila u njegov zagrljaj iprepustila se snenom matanju.


6/48

Haridivar - Institut joge

Sljedee su jutro Petra i David krenuli put Haridwara. Ondje su se nalazili poznati jogainstituti pa se gradi smatrao jednim od obvezatnih destinacija za europske i svjetske putnikeeljne duhovne obnove. Petra i David su se oduevili gradiem. Bio je uklopljen u prirodu, u

blizini je izvirala rijeka Ganges, prekrasna, bistra, ledena i ista, kakve ve jesu rijeke nasvojim izvorima. Na svakom su se koraku mogle vidjeti ivopisne pagode i hramovi, ukraenistotinama arko obojenih kipova indijskih boanstava. Stari indijski mudraci i gurui etali bizamiljeno mjestom odjeveni u najrazliitije odjevne kombinacije; neki elavi, zamotani uprepoznatljiva naranasta platna, neki s dugim sijedim bradama glava zamotanih uraznobojne turbane, a neki, pak, gotovo goli, zamotani samo u tkanine koje su im poputpoveza prekrivale intimne dijelove tijela. Gradi je takoer bio prepun zanimljive mladei izEurope i Amerike koja se vozikala uokolo na svojim impresivnim harley - davidson motorimas kojih su visjele dugake konate resice. Mukarci su na glavama uglavnom imali zamrenerastafarijanske pletenice, djevojke su nosile matovito zamotane turbane, a i jedni i drugi subili odjeveni u zanimljive indijske nonje, prilagoene europskim ukusima pa je krajnji

rezultat bio zanimljiv i oputen. Svi su nosili iroke indijske hlae napravljene od lanenogplatna, najee krojene iz dvije razliite boje tkanine ili u cijelosti prugaste, a koje su nisko ustruku bile pritegnute trakom od istog materijala. ene su nosile velike arene platnene torbes drvenim gumbima. Na nogama su imali konate smee sandale ili su jednostavno hodalibosi. Petra i David su se odmah oduevili atmosferom koja ih je doekala - svi su djelovalismireno i zadovoljno i jedni se drugima osmjehivali. Vladao je neki neobian suivot izmeuIndijaca i europskih i amerikih gostiju kojih je zaista bilo mnogo i koji su, kako su kasnijedoznali, dolazili i boravili u Haridwaru i po nekoliko mjeseci, neki ak i itavu godinu. Petra iDavid su se smjestili u mali pansion, tono iznad uvale oblinjeg jezera. Brzo su shvatili zatoim je ena u agenciji tako gorljivo preporuavala upravo taj smjetaj. Velika naranasta lopta

uarenog sunca sjala je u svojoj prekrasnoj utoruiastoj nijansi zalaska tono na obzoru ipruala zaista nezaboravan prizor. Svuda oko jezera bila su postavljene tribine kako bi svizainteresirani mogli nesmetano pratiti upeatljiv zalazak sunca. Klupice na tribinama bile suispunjene mladim parovima ili grupicama ljudi. ene su leale na klupicama glava naslonjenihna muka krila ili obrnuto, smijali su se, tiho priali, poneki su pjevuili i zveckali malim uda-raljkama ili malim oslikanim bubnjevima. Petra i David su se odmah odluili pridruitiodlinoj atmosferi. Kupili su u hotelu dva piva, smjestili se na tribine, zavalili na arenejastuke koje su tamo nali i odmarali se uivajui u prekrasnom pogledu.

- Ovako neto se zaista rijetko via - mrmljala je zadovoljno Petra.

- Da, nevjerojatno je - potvrdio je David, odsutno lupkajui rukom u ritmu oblinje

melodije.- I zna to jo, ljubavi? - pitala je Petra zapravo ne ekajui odgovor. - Kad s nekimpodijeli ovakvo iskustvo, to vas nekako dodatno povezuje vezama koje drugi ak i nerazumiju. Je 1 tako, ljubavi?

David ju je raznjeeno pogledao i utisnuo dugi, topli poljubac na njezina usta.

- Apsolutno, ljubavi. A ja sam neopisivo sretan to dijelim ovo upravo s tobom. Za meneovaj trenutak zbog toga jednostavno ne moe biti savreniji.

- Znam - uzvratila mu je poljubac Petra. Uvukla je ruku u njegovu, na brzinu su, poznatom iuvjebanom spretnou, isprepleli svoje prste, pojaali meusobni stisak i nastavili uivati upogledu.

Uskoro je do njih doao intenzivan miris. Trenutak su svatko za sebe njuili zrak oko sebe,pokuavajui odgonetnuti odakle dolazi, a onda su se gotovo istovremeno pogledali inasmijeili;


7/48

- Trava? - upitala je Petra.

David je potvrdno kimnuo.

Osvrnuli su se udesno u smjeru odakle je miris dolazio i ustanovili da su u pravu. Veselagrupica nedaleko od njih dobro se zabavljala, a velika cigareta uarenog vrha, runo smotanakruila je grupicom.

- Da, i bilo je za pretpostaviti da e toga ovdje biti napretek - zakljuila je Petra.- Ma neka uivaju - dometnuo je David.

- Mrzim prekidati ovaj trenutak, ali morali bismo krenuti, ako elimo biti nazoniveernjoj molitvi na rijeci - prekinuo je idilu David.

- Ima pravo. Prava je teta, ali ni za to ne svijetu ne bih propustila veernju molitvu.Ovamo moemo ponovno doi sutra.

- Naravno - potvrdio je David, u hipu skoio, pruio Petri ruku i pomogao joj da ustane.

Zagrlili su se i krenuli laganom etnjom prema rijeci. ak i prije nego to su ugledali rijeku,po zvukovima grupnog pjevanja znali su da blizu.

Prizor na rijeci bio je velianstven. Mnotvo ljudi u najrazliitijim moguim odjevnimkombinacijama ispunjavalo je obje obale rijeke. Sve je bilo prepuno raznobojnih sarija natamnoputim tijelima Indijki, ija su lica uokviravale pune smotane od guste crne kose, acrvena toka izmeu obrva davala posebnu mistiku tim pogledima tamnih oiju. Mukarciodjeveni u duge, iroke bijele halje, zaneseno su pjevali i ponavljali rijei molitve koje su semogle uti s razglasa. Ljudi su sputali u vodu plitke koarice ispunjene lotosovim cvijeem,riom i crvenim obrednim prahom. U svakoj je koarici bila zapaljena i mala svijea te je rijekau sumrak izgledala arobno, s desetinama, stotinama svjetleih plutajuih cvjetnih simbola.Molitva je oigledno dostizala svoj vrhunac, zvuk pjesme i molitve postajao je sve glasniji, aritam dinaminiji. Upaljena baklja u velikom svijenjaku kruila je iz ruke u ruku uokupljenom mnotvu, a delirij molitve bliio se vrhuncu s pokuajima svih okupljenih da sedoepaju svijenjaka i utisnu mu poljubac i prenesu ga kroz svoje ruke. Petra je oduevljenopratila zbivanja i zvukove oko sebe, a David se osmjehivao njezinom nevinom oduevljenju.Kad je ceremonija zavrila, etali su obalom rijeke promatrajui bez rijei gomilu kako serazilazi.

- Nevjerojatno - konano je izustila Petra.

- Sve je ovo toliko velianstveno da se bojim da neu uspjeti upiti sve impresije. Previe setoga dogaa u premalo vremena.

- A k tome je tu i impresija nad impresijama - moja Petra sa mnom u Indiji - veselo jedodao David.

Petra ga je zaljubljeno pogledala i tiho apnula;- Sve ovo uope ne bi ni bilo impresija, da nema tebe.

- A to kae na ovu impresiju? - upitao je sa smijekom David i glavom kimnuo premavelikom drvetu u blizini.

Velika grupa mladih Europljana sjedila je u krugu oko drveta, pjevali su neku poznatuameriku melodiju uz pratnju dviju gitara. Sjedili su u potpunom mraku, jedva ih se naziralo, anaranasti ar i opet se selio iz ruke u ruku.

- Moja je impresija da se nekako ovdje bez toga ne moe - nasmijala se Petra.

- Pa, valjda ne mogu oni koji misle da im od dobroga moe biti i bolje. U tom smislu, nama

to ne treba, mala, je li tako?- Tako je, nama ne moe biti bolje - potvrdila je Petra.

Sljedeih nekoliko dana Petra i David su proveli u posjetu joga institutu, satovima


8/48

meditacije, promatranju zalazaka sunca te jahanju deva po oblinjoj pustinji. Vrijeme jeproletjelo i bliio se trenutak povratka. Veer uoi kretanja na put zadnji su put leali zagrljenina tribinama uz jezero i promatrali zalazak sunca.

- Uope ne mogu zamisliti da se vraamo, da je ova indijska avantura zavrena - rekao jerazoarano David.

- Zna da je tako - sve to je lijepo, kratko traje - odvratila je Petra, ali potom dodala:-Ali, imamo uspomene, a one e trajati zauvijek. Uvijek im se moemo vraati i ponovno ihproivljavati.

- U pravu si. I imamo jedno drugo, a to je uvijek i svugdje dovoljno.

- Eto vidi da e opet sve biti na svom mjestu - potvrdila je Petra uz osmijeh.


9/48

Aerodrom

Rano ujutro sljedeeg dana Petra i David vukli su svoju prtljagu po zaguljivom aerodromuNew Delhija. Nepregledne kolone ljudi slijevale su se u svim smjerovima. Petra se osjealanervozno. Ustali su vrlo rano kako bi na vrijeme bili na check-inu. Nedostatak zraka i

prenapueni, prljavi hodnici inili su je razdraljivom.- Jedva ekam da sjednemo u avion - promrmljala je rezignirano dok su ekali na pregled

prtljage.

- Ajde, strpi se jo malo pa smo unutra. Za dvadeset i etiri sata e vjerojatno kukati kakoti nedostaje indijska vreva - pokuavao ju je razvedriti David.

- Joj, ne znam - nije se dala Petra, mukotrpno diui svoju prtljagu na pokretnu traku zapregled.

Prola je potom ispod detektora metala, stala pokraj trake i ekala da joj runa prtljagastigne. Gledala je nezainteresirano lice slubenika koji je promatrao sadraj prtljage namonitora i razmiljala kako mora da je monoton posao koji radi. ak je pomislila da nijesigurna koliko on moe biti uinkovit kad mu stalno pred oima prolaze hrpe slinih sadraja.No u sljedeem je trenutku slubenik zaustavio traku i pozvao kolegu. Zajedno su pogledalisadraj na ekranu i meusobno neto prokomentirali na svom jeziku. Petra je pogledalaDavida, ali vie u znak nestrpljenja jer ak nije bila sigurna je li trenutano gledaju njezinu ilineiju tuu prtljagu. Slubenici su se odmaknuli od monitora, traka je ponovno putena upromet, a Petra je odahnula. Meutim, u trenutku kad je njezina runa putna torba izvirila natraku, dragi joj je slubenik priao, uzeo torbu i na loem ju je engleskom zamolio da krene zanjim. Uznemirena Petra je preplaeno pogledala Davida i krenula za slubenikom. David joj jena brzinu dobacio:

- Stiem za tobom za sekundu. Ne brini, sve e biti u redu.

Potom je i sam, sada vidno zabrinut, zgrabio svoje torbe i pojurio u smjera u kojem suodveli Petra. U trenutku kad je vidio dragog slubenika sa psom, noge su mu se odsjekle odstraha.

- K vragu, to se dogaa? - razmiljao je u sebi.

Pokucao je na vrata prostorije u koju su uveli Petra, niska Indijka u uniformi je odkrinulavrata, odbrusila mu da eka vani i zalupila mu vrata pred nosom.

U prostoriji se deavala prava drama. Trojica Indijaca u uniformama stajali su oko stola nakoji je bio istresen sadraj Petrine torbe. Prekapali su nestrpljivo po stvarima dok jedan odnjih nije otvorio toaletnu torbicu. Iz nje je iupao vreicu s blazinicama za ienje lica, -

rastrgao je njezin sadraj, a u rakama mu je ostao paketi veliine kutije cigareta, omotan udebeli sivi najlon te oblijepljen selotejpom. Petra je u nevjerici promatrala paketi.

- to je ovo? Odakle se ovo stvorilo - mrmljala si je u bradu.

Slubenik je uzeo no, rasparao omot i pred njima su se ukazala hrpa usitnjenih listiamarihuane.

Sva trojica mukaraca podigla su pogled prema Petri i netremice je motrila nekolikosekundi bez rijei. Petra je poela negirati glavom, poela se nespretno pravdati:

- Ne razumijete, to nije moje. Znam da zvui neuvjerljivo, ali nemam pojma kako se to kodmene nalo.

Slubenik je na to samo smireno, ali autoritativno odvratio: - Molim, poite s nama.

Petra je poela plakati. Isprekidane rijei opravdanja i dalje su joj nekontrolirano izlazilena usta dok je nespretno skupljala svoje stvari.


10/48

- Molim vas, mogu li barem vidjeti svoga mua? - preklinjala je.

- Kasnije - turo je odvratio slubenik.

Dvojica mukaraca primila su je ispod ruke i izvela van iz prostorije. Kad je na izlaskuugledala Davida, poela je nekontrolirano jecati:

- Davide, molim te, pomozi mi! Oni su neto pomijeali, a ja im ne mogu objasniti da to

nema veze sa mnom.David je oajnog izraza lica trao za njom i ispitivao: - Ali, Petra, to se uope dogodilo?

Zato su te priveli?

- Nali su paketi marihuane! Nemam pojma odakle se to nalo u mojoj torbi. Davite,pomozi mi! Ovo je strano! - zapomagala je.

- Marihuane, marihuane, marihuane - odzvanjalo je u Davidovoj glavi. - to moe biti goreod zaplijenjene marihuane na aerodromu u Indiji - proletjelo mu je kroz glavu.


11/48

Zatvor

Petra je sjedila uz reetke elije koja je gledala prema otvorenom dvoritu. Bila je jedna oddvadesetak zatvorenica koje su bile nagurane u prostor od svega nekoliko etvornih metara.Nabila je svoje lice uz reetke i upijala vrui zrak.

- Samo da ne moram udisati ovaj smrad - razmiljala je mirei.Bilo je vrue i sparno, odjea joj je bila uprljana i vlana, a lice izbrazdano tragovima suza

po pranjavom licu. Mrava Indijka ispijenog lica glasno je naricala hodajui nesvjesno gore -dolje po eliji, draga, koja je sjedila tik do nje, nezainteresirano je piljila u Petra. Na dragomkraju prostorije je upravo u tijeku bila svaa dviju gotovo maloljetnih djevojaka. Vikale sujedna na dragu i naguravale se.

Petra je ponovno sklonila pogled prema vani i suze su joj nekontrolirano poele tei.

- Ma kako je to uope mogue? To nije stvarnost, ja ovo sanjam ...

Nije zapravo znala je li joj gora situacija i okruenje u kojem se nala ili, pak, neizvjesnost

izlaska iz ove situacije. Znala je da uope ne moe nita zakljuiti dok ne porazgovara sDavidom, a nije znala kad e ga vidjeti. Jedna draga ena u uniformi, kojoj se oito saalilanjezina situacija, u prolazu joj je na loem engleskom po skriveki apnula:

- Ti ne brinuti. Vidjeti ga poslije.

to god da je znailo poslije, Petri nije preostajalo nita drago nego ekati. U vruojizmaglici, suzama i znoju te isprekidanom snu proao je jo dan i pol. Nita nije eljela jesti, apri samom pogledu na bezline smjese na uprljanim tanjurima koje su im se nudile kao obrokosjeala je podizanje eluca i samo je rezignirano odguravala tanjur. Povremeno bi popila pokoji gutljaj vode. Vruina, glad, stres i iscrpljenost uinili su svoje i Petra je zapravo tih dan ipol provela spavajui. Poslijepodne dragoga dana, graba ruka uvarice i visok, kretav glas na

nepoznatom jeziku su je probudili iz tekog sna. Petra je otvorila oi, ogledala se oko sebe kaoda se prisjea gdje se uope nalazi, a onda tekom mukom ustala s poda i krenula u smjera ukojem je uvarica pokazivala. Vukla se za njom uskim, prljavim hodnicima, u kojima su ihpratili amor zatvorenica u elijama i znatieljni pogledi.

Ule su u veliko predvorje s nizom zatvorenih vrata. uvarica je pokucala na jedna od njih,otvorio je slubenik, kimnuo glavom prema Petri i rakom joj pokazao da ue. Petra jeposluala naredbu, ula u veliku prostoriju, s mnogo drvenih klupa i stolova, osvrnula se okosebe i u dnu prostorije ugledala Davida. On je poskoio uurbano i s nestrpljenjem krenuoprema njoj. Petra mu se zatrala u zagrljaj i oajniki ga zagrlila.

- Petra, ljubavi, ne brini, tu sam! Sve e sada biti dobro - aptao joj je napuklim glasom

David.- Kako moe biti dobro? Kako moe biti dobro kad sam se uope uspjela nai ovdje? -upitala je beskrajno tunim glasom.

Sada vie nije bila uzrujana, bila je umorna i razoarana.

- Doi, sjedni, sve u ti pojasniti - tiho je odgovorio David i njeno je poveo do stola.

Sjeli su, primili se za ruke, a David ju je s tugom promatrao. Trudio da ne pokae koliko jeiznenaen njezinim loim izgledom i stanjem. Njezina inae sjajna kosa bila je zamrena ipranjava, lice podbuhlo, prekriveno tragovima sasuenih suza, a oi nateene od plaa. Rukesu jo drhturile, a pogled letio po dvorani. David se pokuao sabrati dok mu se srce paralo odboli.

- Gledaj, ovako, sve emo rijeiti. Nazvao sam ve juer nae veleposlanstvo u Delhiju idanas popodne imam tamo sastanak. Obeali su da e sve rijeiti, vjerojatno si do kraja tjednavani - promrmljao je sa strahom u glasu.


12/48

- Do kraja tjedna? - upitala je iznenaeno.

- Ja sam do kraja tjedna mrtav ovjek ako ostanem ovdje. Znaju li oni kako je biti zatoen uindijskom zatvoru? Zna li ti? Naravno, da nitko ne zna. Nitko to ne moe ni zamisliti

- sad je ve mrmljala gledajui nezainteresirano u kut dvorane.

- Petra, ljubavi, znam da ti je ovo strano teko.

- Dao bih sve na svijetu kad bi mogao mijenjati svoje mjesto s tvojim, vjeruj mi. Manje bime boljelo. Ali, ne mogu. Petra, mora izdrati jo nekoliko dana, mora! Obeaj mi, ljubavi - nesmije odustati. Petra, molim te - za nas!

Njegove moleive rijei i topao, poznat glas ipak su doprli do nje i ona je tuno spustilapogled prema dolje i prisilila se na odgovor: - Naravno da u izdrati. to mi drugo preostaje?Samo da se izvuem odavde - tuno, ali ovaj put odluno je odgovorila i konano s ljubavlju itoplinom pogledala Davida.

- To je moja djevojaka - odgovorio je malo ohrabren David.

- Gotovo, vrijeme je isteklo - prekinuo ih je otar glas s vrata.

Petra i David su se bez rijei pogledali, ustali i snano zagrlili. Krenuli su zajedno premavratima dok im je koa zglobova prstiju blijedjela od jaine stiska isprepletenih ruku. Petrinaje ruka polako skliznula iz Davidove i ona je, ne osvrui se, tekim korakom krenula zasvojom uvaricom.

Iduih se dana malo pribrala. Nakon to su proli prvobitni ok i nemo, prihvatila jeinjenicu da se igrom sluaja, ni kriva ni duna, nala u indijskom zatvoru, ali je isto tako imalajasan, vrst i nepokolebljiv cilj da iz njega to prije izie. Shvatila je da joj predstoji borba i dase mora pribrati i ojaati kako bi za nju imala snage. Poela je jesti hranu koju su im donosili,isprva samo pokoji zalogaj, mirei i duboko diui kako ne bi povratila, a uskoro kao da jeoguglala na okuse i mirise te je s osjeajem velike gladi trpala u usta sve to bi joj donijeli ipolako vraala snagu izgubljenu u prethodnih nekoliko dana. Na dvoritu u praini, ispodvelikog drveta je stajao improviziran tu, zapravo nekoliko prljavih lavora s vodom, izaimprovizirane ograde.

Odluila se toga dana oprati i malo urediti. Ula je za vrijeme slubenog boravka na zraku uimproviziranu kabinu, krenula sa sebe skidati uprljanu i smrdljivu odjeu, a onda je u kutuugledala malo ogledalo. Nije to bilo pravo, stakleno ogledalo, s obzirom da bi opasnost odpovreivanja u tom sluaju bila neposredna, ve nabrana, metalizirana folija, zalijepljena nadrveni zid. Petra se primaknula i pogleda u svoj odraz. ak niti prljava povrina folije, nitinjezina naborana povrina nisu mogle umanjiti lou sliku njezina odraza. Neka druga ena,mrava, ispijena, neuredna i tuna, upitno je buljila u nju. Petra se prenerazila, nagon dazaplae ponovno joj je, nakon nekoliko dana, svom silinom isplivao iz dubine due, ali onda je

zastala. Strgnula je rukom foliju sa zida i ljutio je zguvala i bacila na pod. Potom je na brzinuposkidala jadne komade odjee i u mahu istresla cijelu kantu vode na sebe.

U trenutku je osjetila ok, ali ve u sljedeem se osjeala ugodno osvjeena.

- Neu ja samo tako ovo dopustiti, ni kriva, ni duna - bodrila je samu sebe, ustro i grubotrljajui sapunom cijelo tijelo.

- Izlazim odavde, na ovaj ili onaj nain - odluno je razmiljala i sasula drugu kantu nanasapunano tijelo.

Zavrila je s tuiranjem i prvi put u tih tjedan dana osjetila se olakano. Poeljela je takogola i ista izai van, ali znala je da to nije mogue te je zgrabila jednu od dugakih, platnenih

haljina koje su poslagane stajale na stolcu u kutu kabine. Bile su namijenjene enama koje sueljele promijeniti odjeu i Petra je navukla jednu od njih. Tunika je bila stara i mjestimicepotrgana i rupiasta, a platno debelo i grubo, ali barem je bila ia od njezine stare odjee i


13/48

Petra je zadovoljno izila van. Prisilila se potom na kratku etnju po dvoritu, ali je vruinabila nesnosna i uskoro je odustala i vratila se u sjenu poznate joj elije.

Ve se bila naviknula na taj zbijen, prenapuen prostor, ali kako je u njemu boravila gotovopo dvadeset etiri sata u posljednjih sedam dana, gotovo da se tamo ve osjeala sigurno.Pokraj nje sjedila je mlada, smirena ena koja je u rukama drala i malo djetece. Nije ga ninaas isputala i Petra joj je povremeno pomagala, nosei joj hranu i pie za nju i dijete. Nisu

razgovarale, ali uspostavile su nijemu komunikaciju u kojoj su topli pogledi suosjeanjapruali podrku, a tiho kimanje glavom zahvalu. Petra je presloila pletene pokrivae nakojima su leale i rukom pokazala eni da se udobnije smjesti. ena se premjestila, nalasigurno mjesto za dijete i zahvalno stisnula Petri ruku. Petra se tuno osmjehnula, sjela pokrajnjih i utonula u vlastite misli. Tako je doekala i no i konano zaspala promatrajui neboposuto zvijezdama.

- Valjda e neka od njih i meni donijeti sreu - pomislila je i tako usnula.

Sljedee jutro ju je David posjetio. Prolo je tri dana od njegova posljednjeg posjeta i Petraje bila uzbuena i nestrpljiva da uje vijesti.

- Oprosti to sam tek danas doao - ispriavajui je poeo David. - Nisu me pustili ranije.Svaki sam dan ovdje, dva puta, ali nije ilo.

Izgledao je umorno i Petri se stegnuto srce.

- Nemoj se brinuti. Ne mora mi nita objanjavati, sve mi je jasno. Pa nismo u Europi -pokuala se naaliti Petra, ali nespretan, kiseli osmijeh ostao je visjeti u zraku.

Nakon trenutka tiine, Petra ga je upitala:

- Kakva je situacija? Je li veleposlanstvo uspjelo rijeiti sluaj? - postavila je pitanje koje jedanima visjelo na njezinim usnicama i s neizvjesnou i s nestrpljenjem gledala Davida.

David se promekoljio na stolcu, kratko se nakaljao i nesigurno rekao:

- Ma, joj, nekako su kilavi. Sve to ide jako sporo. Sluaj je u obradi, ali, na alost, do danasnije rijeen - zavrio je reenicu tiho i bojaljivo pogledao Petru.

Petra je zbunjeno gledala u njega. Bila se priviknula na injenicu da je zbog neke uasnezabune zavrila u indijskom zatvoru, ali ni trenutka nije dvojila da e se ta zabuna rijeiti i dae vrlo brzo biti vani. Ovakav odgovor jednostavno nije oekivala.

- ekaj, ne kuim, to se tu ima tako dugo rjeavati? Pa rekli su ti da je sluaj podmetanjadroge u tuu prtljagu uestao, da se esto bave tom problematikom i da to gotovo uvijekrijee, zar ne? Pa u emu je onda sada problem? - pitala je dok joj je nervoza uspinjala tijelom.

- Uh, vidi, ne znam ni sam. Svaki dan mi priaju neke druge prie. Uglavnom, stvar je,navodno, u sljedeem: obino u ovakvim i slinim sluajevima na istom letu vrlo brzo

detektiraju osobu koja je zaista nekakav diler ili naprosto krijumari neke vee koliine zasebe - zastao je na trenutak. - Problem je u tome to ovaj put takvu osobu nisu nali.

David je prestao govoriti i u oekivanju reakcije promatrao Petru.

- I kako onda misle rijeiti moj sluaj? - pitala je naivno Petra ne razumijevajui situacijuzapravo.

- Pa kau da e smisliti neto - odvratio je neuvjerljivo.

- Smislit e neto? - uzrujano i s nevjericom je pitala Petra. -I to je sve to imamo?

- Ne brini. Dobio sam kontakt za najboljeg mogueg odvjetnika koji rjeava ovakvezapetljane meudravne sluajeve. Poslao sam mu opis cijelog sluaja i ekam da mi se javi.

-A odakle je on?- Nijemac. Pretpostavljam da on sigurno zna to radi.


14/48

- Nijemac? Pa tko e to platiti? - udila se Petra.

- To prepusti meni. Ti i onako ima dovoljno briga ve samim tim to ami ovdje -odvratio je vrsto David.

Bila je to prividna utjeha, ali oboje su se vrsto drali uvjerenja da e im angairaninjemaki odvjetnik znati pomoi i da e donijeti toliko dugo iekivano rjeenje tereta ove

nemogue situacije.


15/48

U iekivanju suenja

Za dva tjedna odvjetnik je stigao u Indiju, posjetio je Petru vie puta, uzimao je u nekolikonavrata njezine detaljne iskaze o njihovom boravku u Indiji i uvjeravao je da e sve biti u redu.Uvjeravao ju je da su takvi sluajevi izuzetno esti, da je nezgodno to to se radi o

meudravnom sluaju, ali da je imao hrpu slinih situacija i sve su u konanici zavrile dobro.Ono to je nedvosmisleno izbjegavao je bio odgovor na pitanje kada oekuje da bi Petra moglabiti putena.

- To ne mogu sa sigurnou procijeniti. Sve, naravno, ovisi o datumu za koji e suenje bitizakazano. A to se u ovakvim zemljama nikada ne zna. Ponekad mislim da namjerno rasteusuenja europskim i amerikim graanima kao da nas ele kazniti za naa zlodjela. Kao dasmo im mi unijeli drogu u zemlju - razmiljao je naglas.

Onda bi se prenuo i koncentrirano nastavio: - No, ne brini, povui u sve svoje veze ipoznanstva da to pokuamo maksimalno ubrzati.

Petra je ekala, a tjedni, pa i mjeseci su prolazili. David se vratio u Hrvatsku i potom joj je

doao u posjet dva puta. Ti su susreti bili ispunjeni prikrivenim oajanjem. David vie nijemogao boraviti u Indiji, morao se vratiti u Hrvatsku na posao, a fiziki posjeti zatvoru bili sujedini nain da komuniciraju. Karta za Indiju je, naravno, bila izuzetno skupa, a omoguila biim svega pola sata druenja u periodu od nekoliko dana, koliko si je David mogao priutiti daih tamo provede. Oboje su znali su da on vie nee moi dolaziti tom dinamikom jer mufinancijske mogunosti to nee doputati, a i realno gledano, bilo je zapravo besmisleno.Sjedili su za vrijeme jednog takvog posjeta drei se za ruke i utjeli, nakon to su pretreslitrenutanu situaciju u pripremi njezine obrane za oekivano sasluanje. Petra je podiglapogled prema njemu i rekla;

- Davide, neto bih te zamolila.

- Reci, ljubavi, to god treba.- Neu da vie dolazi.

David ju je iznenaeno pogledao i zaustio da neto kae, a onda su mu rijei zapele u grlu.

Zatvorio je usta i poraeno pogledao u pod.

- Ja se nikad ne bih ni maknuo odavde, sjedio bih pred zatvorom po cijele dane, ekajui dame puste unutra da te vidim. Ali, kako i sama moe pretpostaviti, nemamo vie novca. Zaistate nisam mislio ovime optereivati, ali bolje da zna kakva je situacija. Odvjetnikovi honorarisu visoki i zaduio sam se da ih podmirim. Za ovu povratnu kartu sam posudio lovu od majke.Ali zna da ni oni nemaju previe. Petra, ja, ja - zamucao je - ja zaista ne znam kad u uspjeti

skupiti novac da sljedei put doem - zavrio je, a onda se slomio.Zagnjurio je glavu u njezine ruke i nekontrolirano naglas jecao, dok mu se cijelo tijelotreslo.

Petri se srce slamalo, ali je progutala knedlu u grlu, vrsto ga zagrlila, a onda mu tihoapnula:

- Ali, ljubavi, ja to sve znam. Nisi mi rekao nita to ve davno nisam mogla pretpostaviti.Znam da ini sve to je u tvojoj moi da me makne odavde i znam da ulae nadljudskenapore da sve to uspije odraditi, putovati, kontaktirati s odvjetnikom, odraivati posao,skupljati lovu. Znam da ti je ovo jednako teko kao i meni i ne mogu ti ni rei koliko cijenimtvoje nadljudske napore. Ali, sada mora prestati - nema smisla. A ja te trebam da se bori za

mene tamo - zavrila je.Sjedili su neko vrijeme u tiini, vaui teinu i znaenje njezinih rijei, a onda je David

progovorio:


16/48

- Znam, ima pravo. Ali, idemo dalje, borimo se do kraja, da te to prije izvuemo odavde.

- Naravno, ni trenutka ne sumnjaj u to - odvratila mu je Petra ohrabrujui ga.

- A onda emo se zatvoriti negdje na godinu dana i neemo izlaziti, samo emo biti jedno sdrugim i nadoknaivati sve proputeno. to misli? - upitao je, a mali, srameljivi smijeakzatitrao mu je na usnicama.

- Slaem se potpuno - odvratila je sa smijekom Petra.- I pisat u ti svaki dan - dometnuo je David.

- Naravno. I ja tebi - potvrdila je ona, a zatim u ali dodala:

- to bih drugo uope i radila?

Proveli su tih zadnjih pola sata, toga zadnjeg dana posjeta matajui nerealno o tome to eprvo uiniti kad se njihova agonija zavri i kad se Petra vrati u Hrvatsku. Znali su da su njihoveizmatane prie neutemeljene, ali trenutano ih to nije smetalo. Bilo je to jedino oruje kojimsu se mogli usprotiviti predstojeem razlazu. Kad je stigao trenutak toga razlaza, oprotaj jebio toliko bolan da je nepovratno polomio dva zaljubljena srca. Stajali su vrsto zagrljeni, nitijedno se zbog onoga drugoga nije usudilo pustiti suze. Tuga koja je bila toliko snana da imnije dala govoriti. Rastali su se bez rijei pozdrava.

Petra je idui desetak dana provela plaui. Nije jela, nije izlazila, nije primala posjeteodvjetnika, sve dok nije zavrila na infuziji. Dok je leala u bolesnikoj sobi i oporavljala se,njezin je odvjetnik priao s lea krevetu i tiho, ali ozbiljno je upitao:

- elite li vi izai odavde ili ne?

Petra se okrenula i pogledala ga, a on je, ne ekajui odgovor, nastavio.

- Ako elite, ponite misliti o sebi. Da ne troimo moje vrijeme i energiju uzalud - rekao jeodrjeito, ali ona je znala da je to njegov nain da je trgne da se prene i nastavi ivjeti i boritise.

A onda je dodao: -I onako nemamo previe vremena - suenje je zakazano za dvadeset iosmi ovoga mjeseca - izustio je, jedva prikrivajui oduevljenje.

Bila je to prva uistinu sretna vijest koju je Petra ula u nekoliko mjeseci koliko je provela uindijskom zatvoru.

- Stvarno? Uspjeli ste?

- Da, uspio sam. A sada se, eno, trgnite da moemo uspjeti zajedno - ohrabrio ju je.

- Vratit u se idui ponedjeljak da dogovorimo detalje obrane. Je li to u redu?

- Naravno da je u redu - odvratila je Petra.

- A do tada imate zadatak vratiti barem dva kilograma.

- Hm, s ovom hranom, bit e teko, ali obeaj em, dat u sve od sebe.

- Vidimo se u ponedjeljak - potvrdio je odvjetnik i osmijehom nestao iz sobe.

Petra se okrenula na stranu i prvi put sretna razmiljala kako e sve to priopiti Davidu -pismom.

Ljubavi moja, nisam mislila da u doekati da ti konano javim sretnu vijest. Posjetio medanas odvjetnik i konano je dobio termin mog suenja - bit e to dvadeset i osmi ovogamjeseca. Kae da moemo biti i vie nego zadovoljni jer se radi o roku od svega etiri mjesecanakon uhienja, a to je, navodno, u indijskim terminima izuzetno kratak rok. U svakom sluaju,kae da je zadovoljan materijalom koji smo pripremili za obranu. Imamo sad jo udarna dva

tjedna za podeavanje svih detalja obrane, a onda - uz Boju pomo, juri po pobjedu! Isuse,Davide, toliko me raduje pomisao da e uskoro ovom uasu doi kraj i da u se, moda, udogledno vrijeme nai u toplini naeg doma i tvoga zagrljaja. A onda me, pak, uasne injenica


17/48

da e sve krenuti krivo, da e se negdje neto iskomplicirati, da u ostati ovdje zauvijek. Tolikomi je nepodnoljiva pomisao da bi se to uistinu moglo dogoditi da se gotovo ukoim i uguimod oka i straha. Zaista mi je potrebita silna samokontrola da uspijem ponovno ovladatisobom i osnovnim ivotnim funkcijama.

Oprosti mi, ljubavi, to ti prenosim trenutke svoje nemoi i oajanja, po sto puta si kaemda te ne bih trebala time optereivati, da ima dovoljno i svojih briga, ali opet, nekome se

moram izjadati. Ovdje nitko ne govori moj jezik, ako se s nekim i uspijem sporazumjeti, ondasu to bazine, za zatvorski ivot bitne stvari, ne stvari o kojima ja razmiljam u svojoj glavi.

Uglavnom, nadajui se da e ovakva pisma i raspoloenja jednog dana biti samo runauspomena, aljem ti ovu sretnu vijest i tisue najtoplijih poljubaca. Mislim na tebe esto,zapravo stalno i silno mi nedostaje, ali treba li ti to uope spominjati?

Voli te tvoja Petra

Draga moja, najdraa Petra! Ne mogu ti rei koliko sam oduevljen bio kad sam proitaoda je datum suenja konano definiran. Cijeli sam dan pjevuio na poslu, ak me i istaicapitala to se dobro dogodilo da sam tako dobre volje. Poslije posla sam se bacio na spremanje

naeg stana (koji je, naravno, toliko prazan i pust bez tebe), kupio sam ak i svijee i onemagnete s teglicama dema koji su ti se toliko svidjeli. Kao da mi ve sutra dolazi, ljubavimoja. Ali ja znam da dolazi, i da dolazi skoro, iako nema toga dana koji bi mi se iniodovoljno blizak za tvoj povratak. Toliko mi nedostaje!

I molim te, nemoj se nikada kriviti za to to mi pie o tome kako ti je teko u zatvoru ikako se loe osjea. Ja sam taj koji se osjea loe jer imam osjeaj da sam te iznevjerio iostavio. Znam da to zapravo nije tako, ali ne mogu si pomoi. Jednostavno se zbog togaosjeam loe i nita, ali ba nita osim tvog sigurnog povratka kui nee to promijeniti. Vratimi se to prije, ljubavi moja. Izdri sada jo malo u pripremi obrane, sve e dobro zavriti, aonda ... jeim se od sree kad samo pomislim na to, onda emo ponovno biti zajedno!

Uvijek tvoj, zauvijek tvoj, David.

***

Narednih nekoliko tjedana proteklo je u zavrnim pripremama obrane. Petra je vidnoivnula, maksimalno je suraivala s odvjetnikom, a on je, pak, tvrdio da imaju solidan sluaj ivrlo izvjesne anse da uvjere suca da se radilo o pogreki i podmetanju. Petra i David sunastavili svakodnevno dopisivanje. Neka su pisma stizala, neka ne, ali priviknuli su se na novusituaciju i uvjete. Petra je razmiljala o tome kako je nevjerojatno kako se ovjek pomiri sasvime i prilagodi novonastalim uvjetima. U poetku joj se injenica da e pisma, za koja je

znala da ne mogu biti redovita, biti njihov jedini nain komunikacije inila zastraujuom.Nakon to su ivjeli zajedno, telefonski razgovarali po pet - est puta dnevno za vrijemeradnog dana i nakon to su isprobali sve blagodati najsuvremenije tehnologije, interneta iskypa, oni su spali na pisanje pisama. Pisma koja putuju dugo, pisma u kojima nema likova iatmosfere trebala su biti njihov najjai adut. No, s vremenom im se Petra poela silno veseliti,izvjetila se i mogla je osjetiti i najmanju emociju koja se iz uredno pisanih redaka dala iitati,a Davidovi izljevi njenosti ispunjavali bi joj duu kao da joj uivo recitira najljepe ljubavnestihove.


18/48

Presuda

U radu s odvjetnikom te u dopisivanju s Davidom proteklo joj je vrijeme do suenja. Danuoi suenja Petra je bilo nervozna, ali i optimistina. Nadala se da e ishod biti pozitivan, alinije mogla doekati da taj dan zavri i da se konano nadu na sudu. Cijele noi se prevrtala po

krevetu i uz svjetlost male baterije koju je uspjela nabaviti od uvarice itala Davidova pisma.Uz njihovu ohrabrujuu utjehu i toplinu uspjela je konano pred jutro malo zadrijemati. Naprvi zvuk buenja, skoila je i bila spremna kao da i nije bila u krevetu.

Osjeala se svjeom, najvanije upute odvjetnika odmah su joj poele prolaziti kroz glavu,ponavljala ih je kao mantru i nakon doruka spremno je sjedila i s nestrpljenjem ekala dadou po nju. Nakon otprilike sat vremena uvarica se pojavila i odvela je kroz zgradu zatvorado izlaza. Petra je stajala na ulici, izvan zatvorske zgrade prvi put nakon vie od etiri mjesecai s uenjem promatrala ivot ulice. Gruba naredba njezinog novog uvara koji ju je trebaopratiti u kombiju do zgrade suda, prenula ju je iz nijemog promatranja ivota kojemu vemjesecima nije pripadala. Pribrala se, ula u kombi i zauzela mjesto koje joj je uvar pokazao.Vonja je trajala oko pola sata. Zgrada suda nije bila daleko, ali je promet na indijskim ulicamabio intenzivan, upravo onakav kakvog ga je i doivjela za vrijeme njezinih sretnijih dana u ovojzemlji. Kad su stigli, uveli su je u monumentalnu, ali tronu zgradu i ostavili da sjedi predjednim vratima u pustom, irokom hodniku. Zaula je, potom, pitav glas koji se na stranomjeziku obraao skupu, a ubrzo nakon toga i poznat glas svog odvjetnika. Odmah je osjetilasigurnost i olakanje i tako je lake doekala trenutak kad su je pozvali unutra. Sjela na mjestopredvieno za optuenike, pri- segnula da e govoriti istinu, a onda promatrala iskaz osobe zakoju je pretpostavila da je predstavnik dravnog tuitelja. Nije razumjela niti rijei od onogato je govorio, ali joj nisu bile ugodne njegove reakcije pri kojima je ustro upirao prstomprema njoj te njegova mimika lica i tijela koja je pokazivala da je uvjerljivo ljut i uvrijeen nanju zbog prekraja koji je navodno poinila. Kad je zavrio s izlaganjem, sudac je pozvao

njezina odvjetnika. On je na tenom engleskom izloio cijeli njezin sluaj i obranu.Znala je detalje njegovog nastupa ve gotovo napamet, maksimalno se uivjela u njegovo

izlaganje i u sebi ga bodrila te se veselila svakoj njegovoj dobro sroenoj izjavi. Nakonizlaganja sudac je zatraio stanku od pola sata za donoenje presude. Petra je mislila da neepreivjeti tih pola sata. Kao u transu je sjedila u ekaonici, a pokuaje odvjetnika da je umiri iurazumi gotovo da nije ula.

- Pretpostavljam da e presuda biti na naoj strani - ula ga je kako govori kao kroz maglu.

- Ne treba brinuti. Petra! Petra! - uzviknuo je.

- Da, da, tu sam, recite ...

- Sve e biti dobro, eno, umirite se, pozlit e vam.- Da, imate pravo. Idem se osvjeiti do toaleta - promrmljala je i oteturala do WC-a. Umila

se i zaista malo dola k sebi.

- Izdri jo pola sata, jo samo pola sata i neizvjesnosti e biti kraj - bodrila je samu sebedok se vraala u hodnik.

Uskoro su ih pozvali natrag u sudnicu i ona je nogama tekim poput olova dokoraala dosvoga mjesta. Sjela je i nijemo piljila u suca. Piskutav glas je na stranom jeziku zapoeo svojeizlaganje, Petra ga je netremice pratila, ali iz njegova izraza lica te nerazumljivog jezika nijemogla niti naslutiti kakvu je presudu zapravo donio. Pogledala je potom svog odvjetnika, on jeimao slualice pomou kojih je sluao simultani prijevod presude. Niti njegovo lice nije

pokazivao nikakve emocije. U jednom je trenutku shvatila da se donoenje presude blii kraju.Sudac je svoj govor bitno ubrzao i povisio ton, Petra je munjevito skretala pogled s njegovalica na lice odvjetnika, a tada joj se pogled zadrao na licu odvjetnika i vie se od njega nije


19/48

odvajao. Odvjetnik je rairio oi u uenju i blago otvorio usta. Podigao je ruku da sucu daznak da eli neto rei, a onda mu je ruka samo beivotno skliznula uz tijelo.

Suev glas je zamro, a odvjetnik je pognuo glavu i rukama oslonio teinu svoga tijela nastol ispred sebe. A onda je pogledao Petru - taj pogled beznaa, tuge, isprike i nemoi Petranikada dok je iva nee zaboraviti. Gledali su se dugo, nijemo, a onda je nemono kimnuoglavom lijevo - desno kao da govori: Nismo uspjeli. 1 Petra je znala da je ivot koji je

poznavala i koji je voljela tada za nju bio zavren. Indijski zakon osudio ju je na 17 godinazatvora.

Suprotno oekivanju, pa ak i svojem vlastitom, nije bila oajna, nije bila tuna. Bila jebijesna kao bijesna ivotinja. Na rijei presude poela je vikati iz sveg glasa:

- Debili! Debili, jedni! Ma to vi uope znate? Ma kako netko u ovoj zaostaloj, smrdljivojzemlji uope ima obraza okriviti mene za krijumarenje droge? Zar ne vidite koliko je tosmijeno? 1 koliko nerealno? I kako vam sustav ne funkcionira? Pa zato vam i lee mrtvisvugdje po ulicama jer ne znate kako da gradite i provodite sustav i red! A ne znate jer stemaloumni - vikala je, dok su je dvojica straara vrsto primila ispod ruku i vukla van izsudnice.

Petra se koprcala, izvijala i pokuavala uzaludno osloboditi. ak je u jednom trenutkupokuala i udariti jednog od uvara koji ju je vodio, ali zbog vrstoe stiska gotovo uope nijemogla pomaknuti ruku. Kad su prolazili pokraj odvjetnika, Petra ga je iznenaeno pogledala iusmjerila sada svoj bijes na njega:

- Kae - bit e dobro, ha? to je onda loe ako je tebi 17 godina u indijskom zatvorudobro? - krijetala je na njega.

- Petra, umirite se, molim vas - pokuavao ju je stiati odvjetnik. - Nerazumni ste ...

- A vi biste bili razumni da ste na mojem mjestu? Pogledajte me u oi i potvrdite da bistebili razumni.

ovjek je duboko uzdahnuo, a potom ponovno pokuao:- Petra, nije gotovo, uloit emo albu.

- albu? To e nam sigurno upaliti kad ovo nije - smijala se ironino i histerino.

- Doi u k vama sutra da porazgovaramo umiru.

- Da se niste usudili! - prekinula ga je. - Ne elim vas vie nikad vidjeti! Da vie nikad nistekroili u moju eliju! Jeste me razumjeli? Jeste li me razumjeli? - odzvanjalo je hodnikom.

Kad su je uveli u eliju, Petra im se ljutio istrgnula iz ruku i krenula prema svom mjestu. Utom je trenutku zaula podrugljiv glas i natucajui engleski:

- Aaaa, ne ide kua. Nema dobra engleska krevet i dobra hrana - zaula je glas iza sebe i

hitro se okrenula.Nakeena usta s crnim, propalim zubima iskrivila su se u podrugljiv osmijeh. Petra je bez

trenutka razmiljala krenula prema eni, stisnula aku i svom silinom je opalila posred lica.Ova je zateturala, zajaukala od boli i rukama prekrila raskrvavljeno lice. U trenu se u elijirazvio amor, ene su poele vikati, ustajati sa svojih mjesta i u sljedeem trenutku su jenaguravale i udarale. Ve u prvih tridesetak sekundi je primila nekoliko estokih udaraca i danije bilo dvije uvarice koje su dojurile s pendrecima i zaas napravile reda, vjerojatno bi jeizmlatile do iznemoglosti. uvarice su se sada okomile na Petru, dodatno je i od jedne od njihdobila udarac gumenim pendrekom po butinama, a visoki, iritirajui glasovi vikali su joj poduho, oigledno je kudei. Izvukle su je iz elije, provele kroz niz hodnika dok je graja oko njih

postajala sve tia i tia. Doli su pred debela vrata bez prozora, jedna od njih ih je otkljuala ipred njima se otvorila mrkla tama. Petri je bilo jasno da su je doveli u samicu. Gurnule su jeunutra i Petra je posrnula i pala. Pri padu je ogrebla ruku o grubu povrinu poda, ali bol


20/48

gotovo da joj je godila. Pipala je u mraku rukama oko sebe i dola do zida, uspuzala je leimauz zid i umorno se na njega naslonila i dalje sjedei na podu.

Zabacila je glavu unatrag i mirila putajui da joj se disanje lagano umiri. Sjedila je takonepomino i mirei, a kad je konano progledala, primijetila je da su joj se oi ve laganopriviknule na tamu. Vidjela je da se nalazi u prostoriji koja je bila otprilike etiri kvadratnametra velika, krevet na metalnim oprugama s tankim, prljavim madracem stajao je uz jednu

stranu zida, a metalni lavor i nekakav vr s druge strane zida, u blizini vrata. Tanka trakasvjetlosti dolazila je kroz napuklinu u tronom zidu, a izvana su se povremeno zauli udaljenipovici.

- Tu dakle zapoinjem novu eru od sedamnaest godina svoga ivota - pomislila je dodatnoranjavajui samu sebe.

- Kao da je uope bitno? Kao da je uope bilo to vie bitno? - pomislila je, zagrlila koljenarukama i zabila glavu na koljena.


21/48

Pisma

Draga moja, najdraa Petra. Ja nemam rijei utjehe kojima bih te ohrabrio u ovomstranom trenutku. 1 moj je ivot stao kada sam uo ovu stranu vijest. ivim me dri samomisao na tebe i neizmjerna briga za tebe. Traio se neplaeni godinji odmor i novi kredit kod

banke. im se domognem bilo kakvih sredstava, kupujem kartu i dolazim. Molim te, dri se.Znam da ovo mora Biti neizdrivo teko, ali ti si hrabra i snana. Petra, molim te izdri ovozbog nas!

Razgovarao sam s odvjetnikom i objasnio mi je sve mogunosti i opcije. Odmah ulaemoalbu. Kae da su u prihvaanju albi zapravo vrlo popustljivi, vole pokazati zube u prvojpresudi, kako bi svima demonstrirali svoj autoritet i odlunost kod ovakvih prijestupa. To imje kao neka poruka Europi i svijetu, ali kad takva presuda odradi svoje u medijima, onda sumirni, nije im vie vano pa, kae on, blae tretiraju sluajeve. Poruuje ti da ne brines, dagotovo da i ne zna za neki sluaj koji je trajno ostao odbijen, ak i u Indiji.

Zato te molim, draga, skupi snagu i bori se. Bori se za sebe i bori se za nas, ljubavi moja. I

probaj izdrati jo samo malo dok ne stignem nekako do tebe.I na kraju, hou da zna da te volim toliko kolika je tvoja patnja. A ona je, vjerujem,

nemjerljiva. Tvoj David. 21. studenoga 2010.

***

Petra, molim te, moe li se ikako javiti? Nisam primio niti jedno-tvoje pismo ve dva i poltjedna. to se deava? Strano sam zabrinut! Znam da ti je ovo uasno teko, ali molim te,poalji nam bilo kakav odgovor da znamo da si dobro. Razgovarao sam i s odvjetnikom. Rekaomi je da te pokuavao nai u nekoliko navrata, ali bez uspjeha. I tvoja majka me zove svakidan. Iskreno, ne znam to da joj vie kaem.

Molim te, u ime nae ljubavi, javi mi se!

Voli te tvoj David. 15. prosinca 2010.

***

Ja sam ovdje totalno lud. Nisu mi odobrili kredit, nemam novca da kupim aviokartu, a ti mise jednom rijeju nisi javila nakon suenja. Ve razmiljam o tome da opljakam banku.

Petra, vjerujem da proivljava pakao, ali molim te samo nam poalji kratku poruku da li siiva i zdrava. Preklinjem te!

David. 26. sijenja 2011.***

Petra je sjedila u svojoj eliji i nezainteresirano otvarala i itala hrpu pisama koje su jojisporuili nakon izlaska iz samice. Svjetlo joj je smetalo, glava boljela i itanje joj jepredstavljalo napor. Bila je svjesna odgovornosti prema obitelji, znala je da im im prije moraposlati kakav-takav odgovor pa je eljela u pismima provjeriti kronologiju dogaanja.Zakljuila je da se nita novo u sluaju nije dogodilo. Davidove emocije iz pisma nisu do njestizale. Nakon dva mjeseca provedena u samici bila je toliko tupa i prazna te nije bila u stanjuemotivno upijati poruke. Sve su joj se reenice i izjave inile istima. Uspjela je razaznati

smisao samo onima koje su iznosile nekakvu injenicu.Prisilila se da napie Davidu odgovor. Drhtavom je rukom uzela olovku i zapoela

oblikovati nespretna slova po papiru.


22/48

Dragi Davide. Dobro sam, ne trebate brinuti za mene. Provela sam dva i pol mjeseca usamici pa vam se iz tog razloga nisam mogla javiti. Ali sada sam izila i dobro sam.

Molim te nemoj dolaziti. To ovog asa zaista nema smisla.

Pozdravi mi, molim te mamu i tatu i prene- si im da ih jako volim.

Javit u se ponovno kad malo saberem misli. Sada mi treba malo vremena.

Petra5. veljae 2011.

***

Dragi Davide. Oprosti to ti se nisam javljala tako dugo. Zaista sam morala temeljitorazmisliti o svojoj novoj situaciji i odluiti to u dalje sa ivotom. Vjerojatno zvui smijenoda ovjek osuen na sedamnaest godina zatvora u Indiji promilja o svojoj budunosti, ali radise, naravno, o tome da moja budunost utjee na tvoju.

Vjerujem da si dosad i ti shvatio bezizlaznost moje situacije. Ne bih vie analizirala kako je

uope mogue da je do toga dolo, zato se to moralo dogoditi ba meni. Te sam dubiozeprola ve stotinama puta, odgovora, naravno, nema i nema vie smisla troiti vrijeme natraenje nepostojeih odgovora. Situacija se mora prihvatiti onakva kakva uistinu jest. A mojaje poprilino loa i besperspektivna.

Stoga te, u ime ljubavi koju smo dijelili, od srca molim da digne ruke od mene, da odu-stane i nastavi dalje sa svojim ivotom. Znam da e ti ta odluka teko pasti, ali kad seprivikne na nju, shvatit e i sam da je jedina ispravna. Zapravo jedina mogua. Ti sada imadvadeset i sedam godina, za sedamnaest godina imat e etrdeset i etiri. Bi li imalo smislaekati nekoga toliko dugo i propustiti apsolutno najbolje godine ivota? To je period kad setreba oeniti, zasnovati obitelj, dobiti djecu, napredovati u poslu, kupiti kuu i veseliti se

ivotu. Ja ti nita od toga ne mogu pruiti. I zato te, u ime nae ljubavi, za koju mislim da je bilavelika i prekrasna, molim da ide. I meni e olakati ivot ako ode. Neu ti tajiti, nije mi lako,niti oekujem da e biti, ali sam se ve na neki nain priviknula. No, dodatno mi oteavasaznanje da ti tamo negdje daleko tuguje, eka i nada se. A nadati se, na alost, nemamoemu.

Nadam se, zaista, da e me razumjeti i potovati moju molbu. Uvijek si dosad imaorazumijevanja za sve moje potrebe i potivao sve moje molbe i elje. A ova je definitivnonajvanija elja moga ivota.

Hvala ti, Davide. Hvala ti unaprijed na ovome i hvala ti na svemu to si mi u ivotu bio.

Petra

7. lipnja 2011David je znojnih ruku drao papir i po tko zna koji puta itao njegov sadraj.

Ma ne mogu vjerovati da je ovo napisala? Ne mogu vjerovati da to trai od mene? Pa ona jemoja ena! Zavjetovali smo se jedno drugome - u dobru i u zlu. to je sad ovo? Njoj vjerojatnonije dobro, moda je bolesna? Da, to ima smisla, vjerojatno je bolesna i bolest joj remetirazum. A nama nitko nita ne govori. Ne, ne, ja odlazim onamo. Nai u naina. Na krajukrajeva, pod cijenu otkaza - odluio je David, odjurio u spavau sobu i poeo pakirati stvari.

***

Stigao je u Delhi nakon dva i pol dana. Avion je sletio neto iza podneva i doekao ga jenesnoljiv val vruine i vlage u zraku. Ote- turao je do taksija i bez razmiljanja odmah daoadresu zatvora. Nije dolazilo u obzir da najprije ode u neki hotel i malo se odmori. Bojao se da


23/48

bi ga, zbog dolaska u kasnim popodnevnim satima, mogli odbiti i uskratiti mu mogunostposjeta. Umoran i iscrpljen naslonio je glavu na naslon sjedala i u trenutku zaspao. Probudioga je vozaev glas. David se osvrnuo oko sebe ne znajui u prvi mah gdje je, a onda jeprepoznao visoka metalna zatvorska vrata i naglo poskoio. Zgrabio je stvari, platio vozau iiziao iz taksija. Procedura na prijemnom odjelu, zaudo, ovaj put nije trajala predugo. Davidsi je to objasnio injenicom da je stigao relativno kasno popodne, u vrijeme najvee vruine i

da se nikome ne da previe komplicirati oko nepotrebnih formalnosti. Nakon to su ga upisaliu knjigu posjeta, odveli su ga u ve poznatu dvoranu. Sjeo je na klupu, odloio stvari, auzbuenje mu je iz sekunde u sekundu sve vie raslo. Koliko god je bio oajan zbog razvojasituacije, barem je bio tu, u Indiji, i konano e, nakon vie mjeseci ponovno vidjeti svoju enu.Bio je zbog toga i sretan i uznemiren istovremeno. Potajice se nadao da e njihov susret uivoodmah promijeniti njezinu neloginu odluku, a opet, s druge strane pribojavao se da je onazaista moda u svom oaju odluila da je to za njih kraj. Te su mi misle previrale glavom, asse drao jedne, as, pak, druge teorije i nije ni primijetio da je ve proteklo pola sata otkad suga uveli u prostoriju. Priekao je jo desetak minuta, znajui da administrativni procesi ovdjene idu brzo, ali kad je ve bilo prolo gotovo pedesetak minuta od njegova dolaska, otiao jeupitati uvara to se dogaa. Ovaj ga je nezainteresirano sasluao i odvratio;

- Sjednite jo malo. Idem provjeriti.

Davidu su posljednjih petnaestak minuta inilo dugima kao vjenost. Hodao jeizbezumljeno gore-dolje po prostoriji, dlanovi su mu se znojili, a srce snano tuklo. Naposljetku se uvar pojavio na vratima te jednako nezainteresirano rekao:

- Ne eli doi. Kae da vas nikada vie ne eli vidjeti. Moli da vie ne dolazite.

Zadrao je trenutak pogled na Davidovu licu ispunjenu nevjericom, potom se polaganookrenuo, iziao u hodnik, a vrata su se ostala za njim njihati. Stajao je kao ukopan iromotvorenih usta, a uvareve rijei su mu odzvanjale u uima:

- Nikada vie ne eli vidjeti ...nikada ne vidjeti...

Kad se pribrao, David je pojurio prema vratima i poeo zazivati uvara:

- Molim vas, morate me pustiti k njoj, ona ne zna to govori, ja je moram vidjeti!

ovjek je nijemo kimao glavom.

- Ma ne razumijete, ona je moja ena! Kako ena ne bi eljela vidjeti mua? Mi se volimo! Javas preklinjem, moete li me odvesti k njoj barem na pet minuta? Samo na pet minuta,preklinjem va...

ovjek ga je i dalje netremice promatrao, a potom je odluno odgovorio:

- Gospodine, morat ete otii.

- Ne, ne, ne mogu otii! Moram do nje! Uostalom, tek sam stigao, jedva sam skupio novacza put. Ne razumijete, ne mogu otii, ja moram ostati.

uvar je okrenuo glavu na drugu stranu i zazvao kolegu;

- Rajah! - pa nakon krae stanke glasnije - Rajah!

Uskoro su se na kraju hodnika pojavila dvojica drugih slubenika, odluno koraajuiprema dvorani za posjete. David je znao to to znai, znao je da dolaze po njega i pretpostavioje da e ga izbaciti van. Traak razuma koji mu je preostao nalagao mu je da se prestaneopirati jer je i sam riskirao da bude priveden zbog ometanja reda i mira u zatvoru. Onemoalose sruio na klupu i spustio glavu na ruke. U tom je poloaju doekao uvare. Oni su ga uzeliispod ruku i poveli prema izlazu.

aica ena na dvoritu zatvora sjedila je u hladovini ispod velikog drveta koje se nalazilo usredini i promatralo malu povorku koja je koraala stazom prema izlaznim vratima. Petra jebezizraajnog izlaza lica promatrala slomljen i skruen lik svojega supruga kako pognute


24/48

glave i tekih nogu slijedi put izlaza.

Ispratila je pogledom njegov izlazak kroz vrata, a nakon desetak minuta zaula je dolazakautomobila, otvaranje i zatvaranje vrata. Automobil je ponovno krenuo i znala je da je otiao.Znala je da ga je izgubila zauvijek. Jo nepromijenjena izraza lica ustala je i popravila zguvanutuniku. Potom je otvorila stisnutu aku i dopustila da joj krvavi kamen otrih bridova i veliineoraha sklizne s dlana. Gledala je bez emocija i s uenjem u svoj dlan, otvorenu ranu po

njegovoj sredini i mlaz krvi koji je iz nje izlazio. Nije bila svjesna injenice da se stiskanjemruku za vrijeme praenja Davidova odlaska povrijedila, niti je osjeala bol. Bol koja joj jeupravo iupala duu bila je neusporedivo vea i tea.

Narednih mjeseci dva je do tri puta tjedno primala Davidova pisma. Raspoloenja su se unjima mijenjala. Najprije ju je kudio zbog odluke koju je donijela o svretku njihove veze,predbacivao joj da je sebina i da je, bez da ga je ita pitala, donijela stranu odluku, da ga jeiznevjerila, onda bi se, pak, u sljedeem pismu ispriavao, alio je, molio je i preklinjao darazmisli jo jednom, da ne odustane, da nije gotovo. U treem bi, pak, pokuavao dati prividnekog normalnog ivota i opisivao joj svoj ivot ekanja i svoju svakodnevicu. Potom biopisivao detaljno nove mogunosti na kojima bi se eventualno mogla temeljiti njezina obrana,

a do kojih je doao u razgovoru s nekim novim odvjetnikom. I tako su se teme redale. Petra jesvako pismo pomno itala i brino uvala, ali nikada niti na jedno nije odgovorila. S vremenomsu pisma poela stizati sve rjee i rjee, a onda je jednoga dana stiglo zadnje. U njemu Davidnije naglasio da je zadnje, ali je Petra to znala. Znala je i s tim je rijeima, njegovim zadnjimnjoj upuenim mislima, provela ostatak svog ivota:

Draga Petra.

Iako vie nisi sa mnom, hvala ti to postoji. Hvala ti to postoji jer je tvoje postojanjeomoguilo moje.

Zbog tebe sam postao, zbog tebe opstao, zbog tebe jesam i zbog tebe sam bolji ovjek.

1 ako te nikada vie ne vidim, hvala ti to postojim.U svom postojanju mislit u na tebe, voljeti tebe, potovati te i biti vjeran tebi.

Uvijek i zauvijek.

I nemoj se bojati kraja, kraj ne postoji, barem ne za tebe, milena moja.

Ti ivi u mojim mislima, a moje su misli svemir.

Zauvijek u svemiru, zauvijek u beskraju.

Ti i ja zajedno,

Moja milena.


25/48

Ana

Zagreb, Hrvatska, 9 godina kasnije

David je sjedio u svojem uredu, staklenim pregradama odijeljen od ostatka novinskeredakcije. Zavravao je lanak na kojem je radio protekla dva tjedna. Unosio je posljednjeizmjene i nadao se predati lanak do kraja dana kako bi bio slobodan u subotu i nedjelju.Upravo se spremao jo jednom proitati u cijelosti zadnju verziju ispravljenog teksta kad ga jeprekinulo kucanje po staklenoj pregradi. Lijepa glava, vedrih oiju i duge, ravne crne kosevirila je iza pregrade, a osmijeh joj je titrao na licu.

- Hej, ti, radoholiaru - zazvala je uz smijeak.

- E, bok, Ana - odvratio je takoer uz osmijeh David. - Ma, evo pokuavam zavriti lanak,rok mi je ponedjeljak ujutro pa sam htio to predati danas da ne moram raditi preko vikenda.

- Buuu, koji treber - zafrkavala ga je Ana.- Ako zavri ranije, to misli, bi li nam se pridruio na piu dolje u Desetki?

Desetka je bio kafi u blizini njihove redakcije i sva se ekipa s posla tamo okupljala nakonzavrenog radnog dana, pogotovo petkom.

- Pa jesam li ja ikad petkom to propustio? - veselo je odvratio David. - Naravno da u doi.Dajte mi samo jo sat vremena.

- Sat vremena? Kaj je tebi? Za sat vremena emo svi ve popiti toliko da nitko nee niprimijetiti da si stigao!

- Stvarno? - upitao je David sa znaajnim pogledom, podigavi obrve. - ak ni ti?

- Ja bih to, naravno, primijetila ak i mrtva- odvratila je Ana.

- Vau, impresioniran sam. uj, nita, vidjet emo kakva je situacija s tvojom moi opaanjaza sat vremena.

- Moe, vidimo se - zadovoljno je odvratila Ana i krenula prema izlazu.

- Pouri - vikala je za sobom po hodniku.

David se nasmijao sebi u bradu i vratio poslu. Uvijek ga je veselilo druenje s Anom jer jebila neizmjerno otvorena, komunikativna i vesela. I to je jo vanije, nikad ga nijeoptereivala nepotrebnim pitanjima, niti je neto ozbiljnije oekivala od njihove veze. Barem

to nikad naglas nije spomenula. David se s novim arom bacio na posao. Jo jednom jeproitao lanak i poslao ga glavnom uredniku. Zadovoljno se protegnuo u stolcu, potom ugasioraunalo, uzeo jaknu i krenuo u susret vikendu.

U Desetki je ve vladalo gotovo slavljeniko raspoloenje iako jo nije bilo niti 19 sati.Kolege s posla su veselo avrljale i naglas se smijale, rasporeene u manje grupice. David jepogledom potraio Anu i jo nekolicinu njihovih zajednikih kolega i zaas je stajao u kutubunog kafia. Ana je stajala uz stol i upravo odlagala praznu au, nakon to je uz povikeodobravanja kolega iskapila tekilu. David joj je priao s lea i apnuo uz uho:

- Oekivao sam neto srdaniji doek, moram priznati. Nisam mislio da e aica tekileuzurpirati moje mjesto.

Ana se naglo i iznenaeno, ali s veseljem okrenula i bacila mu se oko vrata.- Ma ne kui, dragi, ta tekila je tu samo zato da doek tebi bude srdaniji - odvratila je i

odmah potom mu udijelila soan poljubac u usta.


26/48

- Vau, vau, vau ... ovo stvarno brzo djeluje

- smijao se David, pritiui svoje tijelo uz njezino.

- Lake malo, kolega. Pa ipak nismo ovdje sami - odmaknula se njeno Ana pokazujuirukom na ostatak ekipe.

- Bok, ljudi! - pozdravio je David ostale.

- Hej, David, to ima? - upitao ga je Alan, kolega iz druge redakcije, s kojim je treniraokoarku.

- Ma nita posebno, ludi ritam, kao i uvijek uostalom. Zna i sam A ti?

- Ja barem idem na koaricu. Di si ti zadnjih nekoliko tjedana? - interesirao se Alan.

- Ma ne stignem, ovjee. Tu sam svaki dan gotovo do sedam, onda doem doma i sruimse polumrtav i blejim u TV dok ne zaspim.

- Je, da, mogu mislit da je samo to u pitanju ... - izazivaki je dometnuo Alan i glavomkimnuo prema Ani.

Ana se samo nasmijeila i mazno pogledala Davida.

- No, dobro, da, i ova mala je dijelom za to zasluna - rekao je s osmijehom i njeno jepoljubio u kosu.

Zabavljali su se u kafiu do ranih jutarnjih sati. Oko dva sata iza ponoi David je prisloniousta uz Anino uho i apnuo:

- Mala, jesi za to da se maknemo odavde?

Ana ga je zavodljivo pogledala i odgovorila: - Apsolutno. Samo da popravim make-up -dodala je teatralno i odnjihala bokovima od enskog toaleta.

David ju je ekao ispred ulaza u kafi. Puno su popili pa mu je odgovarao boravak nasvjeem zraku.

- Gospoice, izgledate savreno - zafrkantski je izjavio David kad je izila poeljane kose isa svjeim ruem na ustima.

- ao mi je to va dotjeran izgled nee dugo potrajati.

- A da? Kako to mislite? - glumata je Ana.

- Pa imam nikakve planove s vama - odvratio je David uz vragolasti osmijeh, privlaei jeistovremeno uz sebe.

- Hm, ba sam znatieljna - prihvaala je igru Ana.

- Imamo dvije opcije. Moemo proetati do moga stana ili, ako smo ba jako, jakoznatieljni i nestrpljivi, moemo sjesti u taksi i skratiti vrijeme do otkria vaeg iznenaenja.

to mislite?- Hm, gotovo da sam toliko nestrpljiva da mi se ideja s taksijem ini prihvatljivijom - bila je

odluna Ana.

- Taksi za gospoicu! - teatralno se naklonio, stao uz rub ceste i priekao dok se jednovozilo nije nalo na vidiku.

Odluno je mahnuo, taksi je stao i uskoro su se vozili prema njegovoj kui. Kako su od piai dobre zabave u proteklih nekoliko sati bili oputeni i dobro raspoloeni, njihove sumeusobne strasti proradile jo u vozilu - bacili su se eljno jedno na drugo, isprepleli udove istrastveno se poeli ljubiti. Alkohol je djelomino otupio njihov osjeaj za sram i drutvenoprihvatljivo ponaanje i ni najmanja se nisu obazirali na vozaa koji je sa smijekom u

retrovizoru pratio zbivanja na stranjem sjedalu. Uskoro su bili pred Davidovom kuom, snaporom su razdvojili svoja ve snano uzbuena tijela, izili, platiti i ote- turali do Davidovogstana. im je David otkljuao vrata, zagrljeni su uli u hodnik i ve tamo, u mraku, ne palei


27/48

svjetla, dali svom uzbuenju maha. Nestrpljivo su kidali odjeu jedno s drugoga, nespretnoposrtali u pokuajima da se razodjenu, a da pritom ne razdvoje usnice spojene u vruimpoljupcima jezikom. Kad su se uspjeli djelomino osloboditi odjee, David ju je njeno, aliodluno povukao na pod i legao pokraj na nje na veliki, debeli upavi tepih koji je prekrivaoiroko, okruglo predsoblje njegova stana. Potom je na trenutak umirio svoje strasti, zaustavionjezine ruke u mahnitom maenju i stiskanju njegova tijela, poloio ih joj na trbuh i svojim

dlanom krenuo lagano prelaziti po njezinom trbuhu, bedrima, meunoju. uo je Aninouzbueno stenjanje i osjetio njezino toplo dahtanje uz svoje uho. I sam je bio nevjerojatnouzbuen, ali je oboavao trenutke u kojima bi usporio ritam predigre kako bi stvorio dodatnuseksualnu napetost i iekivanje. Kad su njegovi prsti osjetili toplu vlanost njezinameunoja, nije se mogao vie suzdravati te je prinio svoje usnice njezinima. Ona ga je eljnodoekala i primila njegov vrui jezik te se njihova uzavrela igra nastavila jo eim tempom.Uao je u nju njeno, ali odluno te zastao nakon svakog pokreta. Ana se istovremeno na svakinjegov pokret zgrila od uitka i oboje bi po trenutak ostali nepomini, produujui ipoveavajui uitak. David je polagano ubrzavao tempo, oslukujui pritom njezine reakcije ikad je osjetio snaan ugriz na svome ramenu, znao je da njezino uzbuenje dostie vrhunac teje eksplodirao u njoj snano. Leali su potom nepomini i vraali dah. Njeno su se mazili iprstima prolazili kroz kosu jedno drugom. Kad su umirili disanje i vratili snagu, David jeupitao:

- Pa, kako ste zadovoljni, gospoice?

- Uh, i vie nego zadovoljna. Gotovo pa bih bila u stanju podnijeti jo jednu rundu -odvratila je Ana promuklim glasom i utisnula mu soan poljubac u prsa.

- Zar ve? - glumio je iznenaenje David.

- Iskreno, to mi nije bilo u planu, ali kad ve inzistirate - odgovorio joj je David dok seponovno naslaivao njezinim tijelom i osjeao kako mu val uzbuenja raste.

Uskoro su ponovno vodili ljubav. Ovaj put dugo i polako, kako bi nadoknadili trenutke

njenosti koji su im prvi put promaknuli zbog prevelike siline elje. Potom su leali oputeni iiscrpljeni dok nisu zaspali. Nedugo potom David se prenuo iz sna. Bio je edan i tiho je ustaokako ne bi probudio Anu. Otiao je do kuhinje, uzeo hladnu vodu iz hladnjaka, odetao doprozora i zagledao se u no. Nebo je bilo prekrasno, vedro, prostrano, otvoreno, s tisuamasjajnih zvijezda.

- Prekrasno. Ne sjeam se kada sam zadnji puta vidio ovako vedro nebo i blistave zvijezde- pomislio je.

A onda su mu misli poletjele miljama daleko i zaas je sjedio na jednom drugom balkonu,osjeao blago pirkanje toplog povjetarca na koi i gledao neko drugo, isto tako prekrasnonebo. U njegovom je zagrljaju sjedila Petra.

- Petra - presjeklo ga je pri pomisli na to ime i taj lik.

- Moja Petra! Gdje je sada moja Petra? - upitao se s tugom u dui po tko zna koji put.

Iako su prole godine od trenutka kad su se stjecajem okolnosti rastali, on nikada nijedigao ruke od nje. Godinama je pokuavao, raspitivao se, kontaktirao odvjetnika, itao,istraivao, ali Petri vie nije mogao ui u trag. S vremenom je posustao u istrazi, ali nikad usrcu. Volio ju je jednakom snagom i dubinom kako je to bilo i tada, i nije bilo ni dana u kojemjoj barem po nekoliko puta dnevno ne bi posvetio neku svoju misao. Bilo je, jasno, i dana kadbi satima sjedio sam, zatvoren u sobi ili kadi i proivljavao zajednika sjeanja.

Svi njegovi pokuaji da je zaboravi i ostavi iza sebe jednostavno su propadali. U poetku je

ak i pokuavao zapoeti neke veze sa enama koje su mu se inile dovoljno nenametljive istrpljive, ali niti jedna nikada nije uspjela. A onda je jednostavno odustao. Shvatio je da sunjegovi pokuaji uzaludni te da smo dodano oteava svojim partnericama. Sada bi unaprijed


28/48

postavljao pravila ponaanja, svakoj svojoj novoj prijateljici ili ljubavnici jasno bi dao doznanja da nije spreman ni za kakvu ozbiljnu vezu i odmah u startu ih molio da i ne pokuavajuprodrijeti do njegovih razloga. Neke su u tome bile vie, a neke manje uspjene.

Ana je bila prekrasno stvorenje - vedro, nenametljivo i strpljivo. Ali, njihova je veza, sretna,oputena i neobavezujua trajala ve sedam mjeseci i znao je da je pitanje dana kad e i onapoeti postavljati pitanja. Nije se elio time zamarati i odetao je do police s knjigama. Izvukao

je veliki, debeli album za slike, paljivo ga otvorio i njeno krenuo okretati stranice. DragiPetrin lik gledao ga je sa starih fotografija, uvijek nasmijeen i vedar, a pogledi na njihovezajednike fotografije koje su toliko vjerno budile sjeanja za zajednike dane, boljeli su ga sveove godine nesmanjenom estinom. Nije bio niti svjestan tekih uzdaha koji je poela isputatinjegova izmuena dua kad je zauo Anu iza sebe:

- Hej, dragi, je li sve u redu?

David je polagano sklopio album, ustao i stavio ga na mjesto. Nije elio prikrivati injenicuda u njegovom srcu postoji netko nezamjenjiv, ali isto tako nije elio o tome niti razgovarati.

- Sve je u redu - kratko je odgovorio.

- Koliko moe biti u redu - dodao je vie za sebe.Zagrlio je ovla Anu oko ramena i krenuo prema spavaoj sobi.

- Doi, kasno je. Trebamo se naspavati - rekao je tonom koji nije ostavljao prostor za bilokakvo dodatno ispitivanje situacije.

Ana je znala to to znai. Nije ga ni pokuavala dalje ispitivati. Srce joj se stegnulo od tuge,ali je progutala knedlu u grlu i nijemo ga slijedila u sobu. Legli su u krevet, ovla se poljubili, apotom se David okrenuo na svoju stranu kreveta. Bila je to za njih oboje jedna duga no.


29/48

Jasmina

Za to vrijeme, New Delhi, Indija

Velika, monumentalna palaa vrvjela je ljudima. U tijeku su bile pripreme za sveanostkoju je gospodar palae, indijski poslovni ovjek po imenu Rahid, pripremao za svoje poslovne

partnere. Bila je to praksa koju je obiavao provoditi ve nekoliko godina, a u znak zahvalnostisvojim europskim poslovnim partnerima. Prvi je put elio zajedno s njima na taj nainproslaviti uspjean poetak suradnje i potpisivanje velikog zajednikog projekta. Vrlo brzo jeshvatio da njegovim europskim partnerima takav nain zahvale izuzetno godi te je zakljuioda je jednom godinje sveanost koja bi potrajala nekoliko dana najmanje to je mogao uiniti,a da bi njegov poslovni uspjeh nastavio svoju uzlaznu putanju. Za njega je taj napor i troakbio minimalan, a ocijenio je da je uinak viestruk. Oigledno takva praksa u Europi ba nijebila uestala pa bi njegovi poslovni partneri iznimno cijenili njegovo gostoprimstvo, tjednimase zahvaljivali na njemu, a mjesecima unaprijed veselili novom susretu. Naravno, takvo senjihovo raspoloenje snano manifestiralo i u spremnosti na zajedniku poslovnu suradnju ina maksimalnu popustljivost i uvaavanje kad su u pitanju bili uvjeti suradnje.

U svakom sluaju, Rahid je imao razloga biti zadovoljan. Stajao je na galeriji svoje palae i svisine promatrao uurbane pripreme u predvorju. Okrugli stolovi bili su rasporeeni poprostranom foajeu, a bogati servisi za jelo, dekorirani svijenjaci i teki svileni stolnjaci skamirskim uzorcima ukraavali su njihovu povrinu. Velike tegle s raslinjem bile susmjetene uz zidove. Iz kuhinje su se mijeali mirisi stotina jela koja su se ve danimapripremala. Rahid je zadovoljno kimnuo i krenuo prema svojim odajama kako bi se odmoriote na vrijeme preodjenuo za doek gostiju. Uao je u svoju veliku spavau sobu i bacio se naveliki krevet s baldahinom presvuen debelim barunastim prekrivaem i desecima mekihjastuka, obuenih u svilu i saten.

-Ah! - zazvao je slugu.

Ali se uas stvorio neujno u prostoriji i nijemo se naklonio.

- Recite, gospodaru.

- Zovite mi Jasminu.

- Odmah, gospodaru - odvratio je ponizno Ali i gledajui u pod i dalje, iziao iz prostorije.

Nedugo zatim Rahid je zauo tiho kucanje na vratima.

- Naprijed! - odvratio je nehajno.

Lijepa ena svijetle puti i tamne kose stajala je ispred njega. Nosila je prekrasan indijskisari, a crna, sjajna kosa joj je bila povezana u tradicionalnu punu, s razdjeljkom po sredini

glave. Na uima je imala velike zlatne naunice, a zglobove su joj ukraavali nizovi tankih,zveckavih narukvica.

Dobar dan, Rahide. Traio si me? - upitala je ugodnim, staloenim glasom.

- Jasmina - razveselio joj se Rahid. - Hvala to si dola.

- elio sam provjeriti je li sve spremno za veeras? - upitao ju je pogledao.

- Jesi li ti spremna? - dodao je nakon krae stanke.

- Sasvim spremna - potvrdila je mirno ena. -I sve pripremu teku prema planu.

- Odlino! Doi, sjedni naas pokraj mene.

ena je mimo krenula prema krevetu i sjela na njegov rub, pogleda uprta u zemlju. Rahid jeuzeo njezinu ruku i njeno je poljubio. Primio je potom njezinu bradu i privukao je sebi.

- Lijepa si, Jasmina. Hoe li i veeras blistati?


30/48

- Naravno, gospodaru. Znam koliko ti je vana veeranja sveanost - zastala je natrenutak, a potom dodala s trunkom nestrpljivosti: - Bolje da pourim, trebam se spremiti.

- Naravno, samo idi - otpustio ju je Rahid.

***

Sveanost je bila spektakularna. Veseli europski gosti u sveanim crnim odijelima sjedili suza stolovima, u pratnji svojih supruga u najsveanijim toaletama. Duge haljine dubokihdekoltea ili otvorenih lea i skup nakit neobino su odudarali od ambijenta stare palae injezinog autentinog dekora. Rahid je sjedio na povienoj galeriji, u pratnji Jasmine i dvijudrugih svojih supruga, i zadovoljno promatrao lica svojih gostiju. Upravo je trebao zapoetizabavni program i u prostoriju je uao niz od pet prekrasnih indijskih plesaica. Izvijale susvoje bokove, prekrivene prozirnim tkaninama i dukatima ukraenim maramama, a njihovigoli trbusi i barunasta koa mamili su poglede i uzdahe mukog dijela publike. Zasvirala jetradicionalna indijska glazba, svjetla su se priguila i ples je zapoeo. Istovremeno su indijskisluge zapoeli sa serviranjem veere, stotine razliitih jela i mirisavih umaka zaas su ispunilistolove i tanjure.

Gosti su s uivanjem pratili program i uivali u jelu. U stanki izmeu glavnog jela i deserta,ugodan i senzualan nastup plesaica zamijenili su gutai noeva. Skupina visokih, markantnihmukaraca tamne kose i mahom crnih brkova, u tradicionalnim indijskim nonjama i sturbanima na glavama umarirala je u dvoranu i zapoela sa spektakularnim programomuvjebanog baratanja noevima i maevima, a adrenalin u dvorani je rastao. Gosti, sada veoputeni alkoholom kojeg su u prvom dijelu veeri konzumirali, poeli su i naglas pokazivatioduevljenje. Mukarci snano pljeskajui dok su ene povremeno isputale i prestraeneuzvike promatrajui opasnu igru orujem. Rahid je ustao od stola, pogledom dao znak enamaza stolom da ga slijede i krenuo u obilazak gostiju. Zastao je najprije kod prvog stola, za kojimje sjedio debeo, sijed mukarac od kojih ezdesetak godina. Bio je to predsjednik uprave

korporacije s kojom je najvie poslovao i samim time njegov najvaniji gost.- Sir John, izuzetno mi je drago da vas vidimo ovako dobro raspoloena - govorio je dok

mu se klanjao i pruao ruku.

- Rahid - sav zadovoljan je preo uvaeni gost - pa tko bi mogao odoljeti ovakvom luksuzu?Svaka ast, prijatelju, svaka ast!

John je ustao od stola i okrenuo se trima enama u Rahidovoj pratnji.

- Moj naklon damama! - teatralno je izjavio i lagano se naklonio.

- Prekrasne kao i uvijek, ako doputate - izjavio je i pogledom potraio Rahidovoodobrenje.

ene su stajale nijemo, sve tri pogleda uprtih u zemlju. Rahid se samo zadovoljnonasmijeio i nastavio;

- Nemojte se prebrzo istroiti, najbolje tek dolazi.,

- Ma nemojte rei! - oduevljeno je uskliknuo John, eljan zabave i uitka.

- Prijatelju, ovom prilikom vam se moramo oduiti. Dopustite da u ime svih svojih kolegaovaj put i mi vas pozovemo k nama na sveanost mnogo skromniju od vae, naravno, alisvejedno sveanost.

- Proslavljamo dvadeset i pet godina tvrtke i organiziramo tim povodom malu sveanost ibilo bi nam izuzetno drago kad biste nam se pridruili i svojom nazonou uveliali nae

slavlje.- Dragi prijatelju, znate da to ne bih ni za to na svijetu propustio - odgovorio je uz

odmjeren smijeak Rahid.


31/48

-I, naravno, treba li napominjati - oekujemo vas uz vau prekrasnu pratnju - usluno jedodao John, blagim pokretom ruke pokazujui na Rahidove ene.

Rahid se okrenuo prema njima, zadovoljno nasmijeio i samozadovoljno odgovorio:

- Pa znate da nikamo ne kreem bez njih - odgovorio je.

- A kada se spremna velebna sveanost? - upitao je.

- Potkraj mjeseca, 28. i 29. rujna. Nadam se da vam relativno kratak rok nee predstavljatiproblem za organizaciju i dolazak.

- Ni sluajno, dragi prijatelju. Vidimo se svakako dvadeset i osmog u Londonu. A sadamolim uivajte u programu i ostatku veeri - naklonio se i uputio dalje drugim gostima.


32/48

Susret na primanju

London, 28. rujna.

Velika konferencijska dvorana jednog od najboljih londonskih hotela bila je ispunjenanovinarima i fotoreporterima. Tiskovna konferencija u povodu dvadeset i pete obljetnice

postojanja multinacionalne kompanije Trumble Incorp izazvala je oekivani interes. Povrhtoga, novinari su nakon konferenciji bili pozvani na domjenak u golfski klub u okoliciLondona, gdje se u raznolik zabavni program, mnogo glumakih, muzikih, sportskih te inihzvijezda, kao i velikog broja celebrityja iz svijeta businessa, show businessa i politike trebalanastaviti sveanost obiljeavanja obljetnice tog snanog i utjecajnog poduzea. David i Anatakoer su se nali meu pozvanim novinarima. Njihova je redakcija pratila gospodarskiuspjeh te tvrtke, kao i otvaranje podrunice u Hrvatskoj prije nekoliko godina i inilo seloginim nastaviti s praenjem njezina uspjeha i rada.

Tim vie to se oekivalo da e dugo najavljivana sveanost dati i hrpu dodatnih sadraja omeusobnim odnosima gostiju, aferama, pokoji tra te obilje nesvakodnevnog fotografskog

materijala.- Mislim da sam ja zavrila - izjavila je Ana spremajui fotografski aparat.

- Zar ve? Ti ne bi ila na domjenak u golfski klub? - upitao je iznenaeno David.

- to je tebi? Pored mogunosti da eem Londonom, posjetim British Museum i odem ushopping, ti bi me zatoio na nekom pretencioznom britanskom prenemaganju! Nema anse!Dosta mi je toga i kod kue. Ovdje jedino mogu vidjeti novu kolekciju nevjerojatno domiljatihi runih eira ukraenih perjem - ironino se podsmjehnula Ana.

- Kako eli. Ja mislim da e propustiti ludi party - pokuavao ju je nagovoriti David,

- Pa zato imam tebe da mi ispria sve o tome kako je bilo - odvratila je bez ikakve

nedoumice Ana, vjeajui mu torbu s fotoaparatom preko ramena.- Sada urim! London is waiting for me, baby - veselo je dobacila, ovla ga poljubila i ve usljedeem trenutku nestala.

Nekoliko sati kasnije David je stajao u redu za ankom u luksuznom, otvorenom atoru.Promatrao je gomile ljudi oko sebe, elegantne parove, fenomenalne toalete, uasne frizure iposrtanje ve pijanih gostiju. Morao je priznati da je event bio zamiljen savreno. Prekrasanzeleni ambijent, s travom tako zelenom i svjeom, kakva se naravno nigdje drugdje osim uEngleskoj ne moe vidjeti, modernim pozornicama s efektnom rasvjetom, sjedeim i barskimstolovima i stolcima postavljenim u manje grupe svugdje ponaokolo, prekrasnim cvjetnimaranmanima, na koje je, procijenio je, moralo biti potroeno cijelo bogatstvo. Ugoaj je zaista

bio odlian. Nakon to je dobio pie, odluio je malo proetati se. Kretao se migoljei meugomilom ljudi i stigao do decentno ograenog dijela za koji je zakljuio da je vjerojatnoodreen kao VIP sekcija.

Prislonio se uz ogradu i promatrao ekipu koja je sjedila s druge strane. Vidio je ovdjemnogo stranih gostiju koji su vjerojatno stigli iz nekih egzotinih zemalja. Mukarci u du

Documents

166926486 Ljubavna Pisma Mojoj Dragoj Silvija Mayer