VIOLINIST ITZHAK PERLMAN

1.

Rođen je 1940. u Tel Avivu, u Izraelu. Bio je neobična beba: kad god bi začuo glazbu, zatvarao je oči i mahao ručicama kao da vuče gudalo preko struna violine.

Violinu je počeo svirati u trećoj godini.

U četvrtoj je obolio od dječje paralize i ostao trajno oduzet.

Ponekad je bio u kolicima, ali uglavnom se kretao na štakama.

Živio je za glazbu. Dane je provodio vježbajući.

U 13. godini pobijedio je na natjecanju mladih violinista i to mu je omogućilo odlazak u Ameriku.

U Americi je brzo stekao slavu.

Kritičari su ga hvalili, a publika voljela.

Na početku jednoga koncerta, već nakon prvih nekoliko taktova, pukla mu je žica na violini.

Publika je očekivala da će maestro promijeniti žicu ili da će uzeti drugu violinu.

Ali Itzhak je samo dao znak dirigentu da krene ponovno i nastavio je svirati na preostale tri žice.

Svi znaju da je nemoguće svirati na tri žice ono što je predviđeno za sviranje na četiri...

Znao je to i Itzhak.

Zato je svirajući improvizirao, dodavao, prekrajao, prekomponirao glazbu...

Zvučalo je čudesno lijepo...

... nježnije, mekše, strastvenije od svega što je ikada prije odsvirao...

Cijeloga sebe je unio u stvaranje glazbe.

Publika je plakala od ganuća.

Na novinarsko pitanje zašto je odlučio nastaviti koncert samo s tri žice, nasmiješio se i odgovorio:

Pucanje žice shvatio sam kao izazov. Znao sam da bih na četiri žice odsvirao odlično. Ali samo s tri...

Ja sam umjetnik. Morao sam pokušati stvoriti glazbu s onim što mi je preostalo.

Violina na tri žice je bila kao i njegovo bolesno tijelo. To ga nije spriječilo da postane vrhunski umjetnik.

Ono što imamo prije svega su naši talenti i naše sposobnosti; ono što posjedujemo nije ono što imamo, to nismo mi.

Najveća od svih naših sposobnosti je želja da učimo i da se učenjem mijenjamo. Iz dana u dan!

ŠKOLJKA

2.

Školjke su glatke i sjajne, blješte od boja, a neke neugledne, grube, hrapave...

Ali ispod oklopa, sve su školjke nježne. Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa.

Dogodi se da u školjku upadne zrnce pijeska kojeg se ona nikako ne može riješiti.

Za neke će školjke to zrnce pijeska postati pogubno: stvorit će im ranicu od koje će na kraju uginuti.

Neke školjke međutim počinju zaobljavati zrnce pijeska omatajući ga tanušnim

slojevima glatkoga sedefa.

Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser.

Neki ljudi od svoga problema naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave.

Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere.

Oni prvi nezadovoljni su i

optužuju život da je okrutan prema

njima.

Oni drugi strpljivo stvaraju svoje

bisere sve dok bol ne prestane.

Ljude koji u sebi nose bisere,

prepoznat ćeš po blistavim

osmijesima.

Pogledaj se u zrcalo. Kakav je

tvoj osmijeh?

Blista li biser u njemu?

Koji je tvoj največi biser?

Tvoja želja i sposobnost da

učiš čitavog života i da se učenjem

mijenjaš!

Dvije su različite i međusobno neovisne inteligencije:

kognitivna inteligencija i emocionalna inteligencija.

3.

IQ urođena jene možemo je naučiti ni povećatizaslužna je za samo 10% – 20% životnoga uspjeha.

EQ nije urođenamože se učiti i razvijati cijeloga životazaslužna je za 80% - 90% životnoga uspjeha.

Emocionalna inteligencija je drugačiji način da se bude pametan.

Ona uključuje znanje o onome što osjećamo i korištenje vlastitih osjećaja za donošenje dobrih odluka u životu.

Prof. dr. sc. Daniel Goleman, rođen 1946, teoriju emocionalne

inteligencije postavio je1994.

Emocionalna inteligencija je vještina

dobrog upravljanja mučnim raspoloženjima i vještina kontrole nagona.

Ona znači i to da smo motivirani i ostajemo

puni nade i optimistični i onda kad doživljavamo neuspjehe na putu do

nekog cilja.

Emocionalna inteligencija je i

empatija, vještina osjećanja emocija

drugih ljudi i sposobnost

sudjelovanja u njihovim

emocijama.

Ljudska su lica naša zrcala.

Na licima svojih bližnjih vidimo svoju sliku.

Kakva je ta slika, lijepa ili ružna?

To ovisi o nama samima.

Koliko si pravih knjiga pročitao u životu?

Koji je največi izraz EQ inteligencije?

Želja i sposobnost da učimo čitavog života i da se učenjem mijenjamo!

Koliko si puta rekao najbližima volim te i oprosti?

Na svemu što dotaknemo ostaje naš trag.

OTISCI SRCA4.

I na ljudima koje susrećemo ostavljamo svoj trag.

Tvoja je soba puna otisaka tvojih prstiju.

Ima ih na posvuda: na namještaju, prozorskome

staklu, kvakama, knjigama...

Na svemu što dotaknemo ostaje naš trag.

I na ljudima koje susrećemo ostavljamo svoj trag.

Naša ljubav, razumijevanje i

suosjećanje ostavlja na ljudima otiske naših

srca, naše emocionalne inteligencije.

Emocionalna inteligencija na djelu:

Oprah, najmoćnija žena televizijskoga svijeta, izgradila je svoje carstvo odnoseći se prema ljudima tako da je doživljavaju kao najbolju prijateljicu.

Često ne možemo promijeniti

stvarnost, ali UVIJEK možemo

promijeniti način na koji je gledamo

i reagiramo na nju.

Čovjekov život izgrađen je od 10%

onoga što mu se stvarno događa u

životu

i od 90% načina na koji na to gleda.