POSLOVNA ORGANIZACIJA_predavanja

1

.

POSLOVNA ORGANIZACIJA

Prof. dr. Smail Klarić

2

Literatura:

Poslovna organizacija

Prof. dr. Pere Sikavica

Izdavač: Informator, Zagreb

Prof. dr. Mijo Novak

3

1. OSNOVE ORGANIZACIJE

1.1. ULOGA I ZNAČAJ ORGANIZACIJE U DRUŠTVU

Organizacija počinje s pojavom čovjeka

Čovjek se sa dobrom organizacijom manje umara

Čovjek nikad nije, a i danas ne može bez organizacije

Čovjek je uvijek oblikovao organizaciju

Naučni pristup

► proces (organiziranje aktivnosti)► rezultat procesa

4

Značaj organizacije

u koristima na cjelokupnu njegovu radnu i životnu aktivnost-ekonomija vremena

ona omogućava realizaciju najsloženijih zadataka

stvara društvenu snagu

čovjek je društveno biće, u zajednici i stalnoj komunikaciji sa drugima

negativna strana - ako je organizacija silom nametnuta čovjeku

5

Savremeni pogledi na organizaciju

neprestano mijenjanje uslova rada i života

ispočetka isticana efikasnost proizvodnje

sada poprima društvenu dimenziju - sindikat

► zadovoljstvo radnika

► obuhvata mnoge aktivnosti

─ upravljačke

─ pripremne

─ izvršne

─ kontrolne

- od prisile prešlo se na dobrovoljno uključivanje čovjeka

6

1.2. ORGANIZACIJA I NJENI OBLICI

- Različita shvatanja organizacije

Organizacija je svjesno djelovanje čovjeka kojom se usklađuju svi faktori (materijalni i lični) proizvodnje radi postizanja optimalnih rezultata rada.

- Elementi proizvodnje:◘ ljudi sa radnim

iskustvom

◘ predmeti rada

◘ sredstva za rad

- Stalna promjena elemenata proizvodnje

7

a) Organizacija rada – stara je koliko i čovječiji rad

Organizacija rada je svjesna čovjekova djelatnost kojom se usklađuju svi činioci (materijalni i osobni/lični) proizvodnje radi postizanja optimalnih rezultata rada.

b) Organizacija preduzeća – stara je koliko i preduzeće

Organizacija preduzeća se odnosi na cjelokupno poslovanje preduzeća pa je stoga organizacija rada samo dio, iako osnovni, organizacije preduzeća. Ona, osim usklađivanja činilaca proizvodnje u neposrednom procesu rada, obuhvata i ostale poslove kao što su priprema, prodaja, nabava, i sl.

8

1.3. CILJEVI ORGANIZACIJE

Organizacija kao aktivnost mora se svrsishodno provoditi jer je svrsishodnost jedno od njenih najbitnijih obilježja.

Ne može se organizacija provoditi kako se kome prohtije, već se mora prilagoditi tehničkim i ekonomskim uslovima u kojima se ostvaruje te kadrovskom potencijalu kojim raspolaže.

Ona mora biti rezultat kolektivne akcije članova koji se koriste najnovijim dostignućima nauke i koji svoje odluke o organizaciji temelje na solidnim analizama i brižljivo ocijenjenim alternativama jer će samo na taj način ispuniti postavljene ciljeve organizacije.

9

Svako preduzeće ima svoje ciljeve koje mora ostvariti.

Upravo ti ciljevi predstavljaju najvažnije obilježje organizacije.

Bez ciljeva nema ni smišljenog djelovanja odnosno svrsishodne organizacije rada.

Postoje različiti ciljevi: opći i posebni, jednostavni i složeni, trajni i privremeni, i sl.

Osnovni (opći) cilj organizacije je uspostavljanje određenog organizacijskog stanja za određeno razdoblje.

Osnovni cilj→uspostavljanje optimalne (najbolje) organizacije rada: ekonomičnost i rentabilnost

Pojedinačni ciljevi organizacije ograničavaju se na efikasno rješavanje pojedinih organizacijskih problema – njenih dijelova

10

Važno: uspostaviti jasno zadatke organizacije i ciljeve njezina postojanja – uskladiti sa politikom privređivanja

Pravilna definicija ciljeva, ako su:

◘ jasni

► ostvarljivi

● pravilno odabrani

11

1.4. PRINCIPI I NAČELA ORGANIZACIJE

(Taylor, Fayol)

podjela rada autoritet disciplina jedinstvo naređivanja jedinstvo upravljanja podčinjenost pojedinačnih općim interesima nagrađivanje centralizacija hijerarhija naređivanje i red pravičnost stalnost osoblja inicijativa udruživanje, ujedinjavanje i izjednačavanje osoblja

12

Najvažniji principi organizacije

Princip podjele rada specijalizacije jedan je od najvažnijih principa organizacije

Princip povezivanja činilaca proizvodnje

Princip koordinacije

Princip dobrovoljnog uključivanja u organizaciju

13

Standardizacija i tipizacija u organizaciji

Standardizacija je specifičan postupak kojim se pronalaze optimalna rješenja odnosno utvrđuje kakva jednoobrazna svojstva mora imati proizvod, material, tehnološki postupak, itd.

Rezultat postupka standardizacije jeste određeni tehničko-ekonomski propis ili standard.

Tipizacija je postupak kojim se putem selekcije i redukcije sužava izbor standardiziranih proizvoda na minimalan broj odnosno na određen broj tipova proizvoda što svojim svojstvima zadovoljavaju izvjestan raspon potreba.

Tipizacija je odbacivanje određenog broja standarda u preduzeću i njihovo svođenje na potrebnu mjeru kako bi se postigla racionalnija proizvodnja ili neka druga korist.

14

Načela racionalizacije

Važe za sve organizacije, a sačinjavaju ih:

Načelo uklanjanja štetnih razmaka i hodova (u vremenu i prostoru)

Načelo predviđanja, odnosno planiranja

Načelo pripremanja

Načelo ujednačavanja

Načelo spajanja jednakih elemenata i jednakih procesa

15

1.5. ORGANIZACIJSKE VRSTE

Organiziranje se može obaviti na različite načine, sa različitim ciljevima, u različitim područjima i kroz različito vrijeme.

Organizacijske vrste su različiti pristupi u provođenju organizacije, a to su:

a) prema opsegu – potpuna i djelimična.

Potpuna organizacija, tj. ona koja se odnosi na cjelokupno poslovanje, upotrebljava se u preduzećima što se nalaze u osnivanju, kada treba potpuno izgraditi organizaciju ili, pak, u onim preduzećima koja su provela ili provode velike rekonstrukcije i modernizacije, kada je u postojeću organizacijsku strukturu nemoguće uklopiti proširena fabrička postrojenja na većem prostoru, veći broj i novu strukturu kadra, a često i nove materijale, nove sirovine i novu tehnologiju.

Djelimična organizacija susreće se obično u onim preduzećima u kojima se provode manje organizacijske promjene odnosno u onima u kojima se promjene provode na ograničenom području. Znači obuhvata samo dio poslovanja preduzeća (službu ili aktivnost)

16

b) prema načinu na koji se provodi – individualna i shematska

Individualna (specifična) organizacija je ona koja organizacijskim problemima prilazi na individualan, specifičan način, analizirajuću pri tome sve pozitivne i negativne strane postojećih organizacijskih rješenja i usvajajući samo one promjene koje vode poboljšanjima.

Shematskoj organizaciji pristupa se sa posve drukčijih pozicija jer se organizacijske promjene i organizacijski zahvati vrše prema unaprijed utvrđenim shemama.

17

c) prema koncepciji rukovođenja (upravljanja) – centralizirana i decentralizirana

Centralizacija označava takvu vrstu organizacije kojom se rukovođenje i upravljanje nekim poslom ili čitavim preduzećem fokusira na vrhu hijerarhijski utvrđene organizacijske strukture, s tim što svako mjesto na toj ljestvici ima tačno utvrđene zadatke, pa su niža rukovodeća mjesta podređena višim, a viša najvišim, i to, u pravilu, do najmanjih pojedinosti.

Decentralizacija označava onu vrstu organizacije kojom se prenosi upravljanje ili rukovođenje sa centralnih organa na niže organe. U tom slučaju ti niži organi imaju veću ili manju samostalnost u organizaciji i načinu obavljanja poslova.

18

d) prema trajanju rada na organizaciji – jednokratna i postupna organizacija

Jednokratna organizacija susreće se obično prilikom rješavanja pojedinih organizacijskih problema ili funkcija, dakle, kada se rješavaju problemi na jednom ograničenom prostoru u relativno kratkom roku.

Postupna organizacija upotrebljava se, u pravilu, kod većih organizacijskih zahvata, organizacije cjelokupnog preduzeća a u sebi uključuje sistematski rad na rješavanju organizacijskih problema.

e) s obzirom na postojanje organizacije – organizacija i reorganizacija

Jedina razlika između organizacije i reorganizacije je u tome što se reorganizacija odnosi na postojeće a organizacija na novoosnovano preduzeće.

19

1.6. SUBJEKT I OBJEKT ORGANIZACIJE

Subjekt organizacije

- Organizacija preduzeća nije unaprijed poznata ni zadana

- Ona mora proizići iz zadataka koji se žele ostvariti te unutarnjih faktora, s kojima raspolaže, i vanjskih faktora u kojima će preduzeće djelovati

- Organizaciju preduzeća neko mora osmisliti → to se veže za vlasnika preduzeća

- Vlasnik organizacije obavlja ulogu subjekta organizacije

- On tu ulogu može da povjeri i drugoj osobi/grupi upravljačkih odnosno rukovodnih radnika

- Vlasnici mogu da budu udruženi

- Danas te poslove obavljaju posebni stručnjaci – organizatori, koji mogu biti članovi samog preduzeća ili pak članovi specijaliziranih organizacija

20

Objekti organizacije

• Objekti organizacije proizlaze iz njezina osnovnog cilja – usklađivanja elemenata proizvodnje

• Potrebno je uočiti razlike koje postoje u različitim preduzećima, koje mogu bitno utjecati na pojedina organizacijska rješenja→ obično su vezane za kvalitet i karakter pojedinih objekata organizacije, a to su:

- Čovjek je prvi i najvažniji objekt organizacije (pravilan izbor i raspored radnika na radna mjesta)

- Radni odnosno tehnološki proces zajedno sa sredstvima rada (stalno se mijenjaju i organizacija im se mora prilagođavati)

- Predmet rada→ naročitu pažnju treba posvetiti nabavci, korištenju, dovoljnoj količini i čuvanju predmeta rada

- Oblik organizacije→ postojeća organizacija čini polaznu tačku za daljnji razvoj

21

1.6 KRATAK PRIKAZ RAZVOJA ORGANIZACIJSKE MISLI

Izučavanja organizacije počela su davno u prošlosti, ali su uglavnom bila sporadična i odnosila su se samo na neke aspekte organizacije bez veće teorijske vrijednosti.

Razvojem i širenjem proizvodnog rada, stalnim unapređenjem sredstava rada i metoda rada, organizacija rada postaje sve složenija pa samo iskustvo nije više bilo dovoljno za unapređenje proizvodnje i privrede u cjelini.

stari Egipćani i Babilonci

Grci

Rimljani

Klasici marksizma

22

Klasična teorija organizacije (Taylor, Fayol, Weber)

♠ upotreba nauke, umjesto oslanjanja na iskustvo

♠ selekcija radnika po znanju i njihovo sistematsko obučavanje

♠ prenošenje naučnih istraživanja na radnike

♠ birokratska strana organizacije

Neoklasična teorija organizacije (Mayo)

Snažan porast industrijske proizvodnje u SAD za vrijeme i poslije I svjetskog rata

Uvećan broj hijerarhijskih nivoa

Velika otuđenost radnika u velikim preduzećima

23

Klasična teorija nije mogla da pruži odgovarajuća rješenja.

Mayo i saradnici počinju novi proces koji daje rezultate 50-tih godina prošlog vijeka.

◙ nov pogled na čovjekovu ulogu

prilaz čovjeku kao kompleksnoj ličnosti

humanizira klasične metode organizacije

daje naglasak na područje podjele rada i specijalizacije

organizaciju posmatraju kao harmoničnu cjelinu

24

Moderna teorija organizacije

□ prilagođavanje organizacije novonastalim uslovima poslovanja i rada u preduzeću

□ odlučivanje na komisijama (sastancima)

□ grupno odlučivanje

□ sudjelovanje (participacija) radnika

□ sistemski, odnosno kibernetski pristup

□ osim vertikalne i horizontalna komunikacija

□ automatizacija i robotizacija

25

Organizacija Japanskih preduzeća

→ racionalno uplitanje države u privredu

→ uspostavljanje skladnih odnosa između kapitala i rada kroz mješovita vijeća, komisije ili odbore na svim mogućim nivoima gdje ima interesa

→ duhovna tradicija japanskog društva

→ mješoviti organi (upravljački savjeti, upravljačko-radni komiteti, autonomne grupe,…)

→ unutrašnji odnosi

→ nema težih nesporazuma

→ nema fluktuacije radnika - nema otkaza radnog odnosa - nema nekvalifikovanih radnika - podjela rada je jasna - rad se izvodi uglavnom timski s visokim stepenom discipline - sistem plata donosi se dogovorom

26

2. FAKTORI OBLIKOVANJA ORGANIZACIJE

Na oblikovanje organizacije preduzeća djeluju mnogobrojni faktori. Njihov uticaj nije isti.

Postoje 2 osnovne grupe:

2.1. UNUTRAŠNJI FAKTORI ORGANIZACIJE

a) Ciljevi i strategija

Ciljevima se definira “šta” organizacija želi postići. Ciljevi znače željeno stanje organizacije u budućnosti. Potrebno je imati hijerarhiju ciljeva. Postavljanje ciljeva organizacije je glavna zadaća vrhovnog rukovodstva.

Strategija odgovara na pitanje “kako” će organizacija postići zacrtane ciljeve. (Npr. strategija divezifikacije – najniži troškovi – strategija profita – strategija kvaliteta)

27

b) Zadaci i tehnologija

Zadaci omogućavaju da se ciljevi ostvare. Definiranje zadataka preduzeća podrazumijeva određivanje: nosilaca izvršenja zadataka, vremena potrebnog za izvršenje zadataka i troškova izvršenja.

Tehnologija je znanje o načinu da se nešto uradi. Uključuje mašine i radne odnosno proizvodne postupke.

c) Veličina

Veličina preduzeća se mjeri sa više parametara: broj zaposlenih radnika, veličina ostvarenog ukupnog prihoda, veličina ostvarenog profita, vrijednost osnovnih sredstava, udio na tržištu, i sl.

28

d) Životni ciklus preduzeća

Preduzeće, u svom rastu i razvoju prolazi kroz različite faze koje čine životni ciklus. Postoje četiri tipične faze: a) poduzetnička faza ili faza izgradnje preduzeća, b) faza kolektivnog duha ili faza rasta, c) faza formalizacije i d) faza elaboracije (usavršavanja).

29

e) Kadrovi

Kadrovi utječu na oblikovanje organizacijske strukture svojim znanjem i sposobnošću. Najveći utjecaj kadrova je u koncepciji rukovođenja preduzećem.

f) Proizvod

Proizvod koji preduzeće proizvodi odnosno usluga koju pruža su važan faktor organizacije. Različitost i količina, način proizvodnje, namjena proizvoda, i sl.

g) Lokacija

Lokacija je relativno stabilna veličina. Makrolokacija i mikrolokacija.

30

Na njih preduzeće može samo u manjoj mjeri utjecati, ali im se zato mora prilagođavati. Okolina je beskonačna, pa je teško analizirati sve faktore okoline.

a) Institucionalni uslovi

Na njih preduzeće ne može uopće utjecati, već im se treba prilagođavati. Nazivamo ih još društveno-kulturno-politički i pravni faktori, odnosno to su mjere privrednog sistema i ekonomske politike te zakonski i drugi propisi kojima se regulira poslovanje preduzeća.

b) Integracijski procesi

Na njih pojedina preduzeća u određenoj mjeri mogu utjecati. U zavisnosti od oblika integracije slijede i odgovarajuće organizacijske forme. Reorganizacija. (npr. Zakon o preduzećima)

2.2. VANJSKI FAKTORI ORGANIZACIJE (FAKTORI OKOLINE)

31

d) Tržište

Javlja se u dvostrukoj ulozi, kao tržište nabave i tržište prodaje. Oba faktora utječu na organizacijsku formu preduzeća. Kupci, konkurencija, dobavljači i radna snaga su elementi tržišta kao faktora organizacije.

e) Razvoj nauke i tehnike

Snažno utječu na organizaciju. Podrazumijeva sva nova dostignuća u nauci, tehnici i tehnologiji

f) Visoke tehnologije

Tehnike i tehnologije, kao faktor organizacije, javljaju se u dvostrukoj ulozi, i to kao unutarnji ali i kao vanjski faktor organizacije.

Pod tehnologijom kao unutarnjim faktorom organizacije, misli se na tip tehnologije koju preduzeće koristi, dok se pod tehnologijom kao vanjskim faktorom misli na dostupnu tehnologiju koju organizacija može da koristi, ali je ne koristi.

32

Postoje i danas klasične tehnologije, koje se veoma sporo mijenjaju.

Znatno su brojnije propulzivne djelatnosti gdje su tehnološke promjene brze, takoreći svakodnevne. Predvodnice su hemijska i farmaceutska industrija, kompjuterska industrija, uredska oprema, elektronička oprema, komunikacije (raketna i avio industrija).

Najvažnije je postići, kada je riječ o novim tehnologijama, vrijeme pretvaranja novih tehnologija odnosno njihove primjene na proizvode.

Posebno su važne informacijske tehnologije i tehnološko vodstvo.

Preduzeća visoke tehnologije zahtijevaju specifičan način organizacije i upravljanja.

33

3. ORGANIZACIONA STRUKTURA

Struktura – slagati, sklapati, zidati

Da bi organizacijski dijelovi mogli funkcionirati usklađeno i homogemo moraju biti međusobno povezani i integrisani. Taj jedinstveni sistem svih organizacijskih dijelova, nazivamo organizacijskom strukturom preduzeća.

Elementi organizacijske strukture:

a) organizacija sredstava za proizvodnju i racionalno uređenje tvornice

b) organizacija ljudskog faktora

c) organizacija raščlanjivanja ili podjele zadataka sve do u pojedinosti

d) organizacija unutrašnjih odnosa

e) organizacija vremenskog redoslijeda odvijanja poslova

34

3.1. VRSTE ORGANIZACIJSKIH STRUKTURA

Smatra se način provođenja unutrašnje podjele rada u preduzeću i formiranje nižih organizacijskih jedinica, po svim nivoima preduzeća.

Razlikujemo dvije osnovne organizacijske strukture:

A) Funkcionalna organizacijska struktura

• procesno orjentirana• funkcionalna struktura

B) Diviziona organizacijska struktura• predmetna

(proizvodna)• teritorijalna

(geografska)• prema potrošačima

i slijedeće “izvedene” organizacijske strukture:

C) Projektna organizacijska struktura

D) Matrična organizacijska struktura

E) Mješovita organizacijska struktura

35

A )Funkcionalna organizacijska struktura

a) Početni oblik funkcionalne strukture

36

b) Početni oblik funkcionalne strukture

37

c) Standardni oblik funkcionalne organizacijske strukture

38

d) Razvijeni oblik funkcionalne organizacijske strukture

39

40

e) Tipičan model funkcionalne organizacijske strukture

41

B) Diviziona organizacijska struktura

- Javlja se kao posljedica rasta i razvoja preduzeca usljed:

• diverzifikacije proizvodnje i širenja asortimana proizvoda

• ekspanzije na nova tržišta

• usmjeravanja na određene kategorije kupaca

Dijeli se:

▫ podjela prema proizvodima → predmetna organizacijska struktura

▫ podjela prema teritoriji → teritorijalna organizacijska struktura

▫ podjela prema korisnicima → organizacijska struktura prema potrošačima

42

a) Predmetna organizacijska struktura

43

b) Teritorijalna organizacijska struktura

44

c) Organizacijska struktura prema potrošačima (kupcima)

45

C) Projektna organizacijska struktura

Predstavlja privremenu organizacijsku formu, i to takvu koja se uspostavlja za realizaciju jednog određenog zadatka, odnosno projekta.

46

D) Matrična organizacijska struktura

Jedan je od oblika svrsishodno prilagođene projektne organizacije.

Matrična forma organizacije je pogodna za preduzeća koja istovremeno rade na većem broju projekata

Na jednoj strain postoji projektna organizacijska struktura, a na drugoj funkcionalna organizacijska struktura

47

48

E) Mješovita organizacijska struktura

Nijedna od prethodnih organizacijskih struktura ne javlja se u čistoj formi po cijeloj dubini organizacione piramide

Najčešća situacija u praksi su mješovite ili konglomeratske organizacijske structure

Karakteristika mješovitih organizacijskih struktura je ta, da je na pojedinim organizacijskim nivoima dominantna jedna vrsta organizacijske strukture, dok je na nekom drugom nivou dominantna neka druga vrsta organizacijske strukture

49

50

3.2. CENTRALIZACIJA I DECENTRALIZACIJA U ORGANIZACIJI

Ima više pitanja:

osnovno je pitanje centralizacije i decentralizacije obavljanja određenih poslova unutar izvršenja podjele rada i raščlanjivanja i grupisanja zadataka u preduzeću

drugo je pitanje centalizacije, odnosno decentralizacije odlučivanja

Pod pojmom centralizacije, mislimo na obavljanje određenih poslova na jednom mjestu, dok pod pojmom decentralizacije razumijemo obavljanje određenih poslova na više mjesta u organizaciji.

Centralizirani način obavljanja poslova više će odgovarati funkcionalnoj nego predmetnoj ili teritorijalnoj organizacijskoj strukturi.

51

Čak i u istom preduzeću, bez obzira na organizacijsku strukturu, može biti poslova koji su više centralizirani, za razliku od nekih koji su visoko (potpuno) decentralizirani.

Stepen centralizacije i decentralizacije odlučivanja je vrlo teško mjerljiv, jer su sva preduzeća u većoj ili manjoj mjeri i centralizirana i decentralizirana.

Centralizirano preduzeće u pogledu odlučivanja je ono gdje sve najvažnije odluke donosi glavna uprava, dok kažemo da su decentralizirana preduzeća u kojima je odlučivanje distribuirano na niže organizacijske sredine.

52

Najznačajnije prednosti decentralizacije su:

a) neophodna je za ekstremno velika preduzeća

b) davanje autoriteta odlučivanja onim nivoima u organizaciji koji su najbolje upoznati sa situacijom i najviše znaju o njoj

c) stimulacija inicijative i identifikacije s organizacijom

d) pomoć u odlučivanju mladih menadžera izlažući ih donošenju važnih odluka i njihovoj karijeri

53

3.3. ODNOS ORGANIZACIJSKE STRUKTURE I RUKOVOĐENJA PREDUZEĆEM

Što je podjela rada dublja i detaljnija – to i poslovi rukovođenja postaju složeniji i teži, a važnost koordinacije veća.

Zato je raspon rukovođenja glavni aspect organizacijske strukture.

Na raspon rukovođenja utiču:

priroda zadataka

karakteristike podređenih I

sposobnost rukovodilaca

54

a) “Visoka” organizacijska struktura preduzeća sa “uskim” rasponom rukovođenja

55

b) “Niska” organizacijska struktura preduzeća sa “širokim” rasponom rukovođenja

56

3.4. IZBOR ORGANIZACIJSKE STRUKTURE PREDUZEĆA

Izbor adekvatne organizacijske strukture preduzeća nije jednostavan.

Zajedničko za sva preduzeća je da moraju izvršiti izbor koji mora predstavljati cjelinu procesa reprodukcije.

Vlasništvo je irelavantno u pogledu izbora optimalne organizacijske strukture.

Kod manjih preduzeća najčešći je funkcionalni oblik (struktura), a proizvodnja npr. može biti organizirana i na predmetnom principu, a može i kombinirano.

U većim preduzećima i u svim preduzećima koja imaju diverzificiran proizvodni program primarna proizvodna struktura će biti predmetna uz po neku funkcionalnu jedinicu.

57

Pitanje naziva za organizacijske jedinice

po samoj organizacijskoj jedinici: proizvodnja, nabavka, prodaja, …..

nazivi kao što su: tvornica, fabrika, pogon, radionica, odnosno sektor, služba, odjeljenje, odsjek, referat

Izbor naziva zavisi od veličine preduzeća, a sa nazivima je povezana i hijerarhija od viših prema nižim organizacijskim jedinicama.

3.5. EKONOMSKI, PRAVNI I ORGANIZACIJSKI STATUS UNUTARNJIH ORGANIZACIJSKIH JEDINICA

Unutarnje organizacijske jedinice, bilo funkcionalne ili divizione, mogu imati različiti ekonomski, pravni i organizacijski status.

U pravilu, unutarnje organizacijske jedinice u preduzeću nemaju status pravne osobe.

58

Unutarnje organizacijske jedinice u preduzeću međusobno će se razlikovati po tehnološko-ekonomskoj zaokruženosti i sposobnosti samostalnog razvoja.

• Divizione organizacijske jedinice predstavljaju tehno-ekonomski zaokružene cjeline

• Funkcionalne organizacijske jedinice ne zadovoljavaju te kriterije

U preduzeću postoje centri odgovornosti. U centru odgovornosti rukovodilac odgovara za ostvarenje određenih budžetskih cilje4va.

Budžet predstavlja plan prihoda i rashoda za određeno vremensko razdoblje, najčešće za godinu dana, pa to značenje budžeta vrijedi i za centre odgovornosti.

59

U preduzeću je moguće formirati slijedeće centre odgovornosti:

1. troškovni centri u funkcionalnoj org. strukturi2. prihodovni centri

3. profitni centri u divizionoj org. strukturi4. investicioni centri

Četiri osnovne budžetske velične su:

prihodi

rashodi

profit I

investicije (stopa povrata investicija)

60

4. ORGANIZACIJAELEMENATA ORGANIZACIJSKE STRUKTURE

Elementi organizacijske strukture su:

a) Organizacija sredstava za proizvodnju i racionalno uređenje tvornice

b) Organizacija ljudskog faktora

c) Organizacija raščlanjivanja ili podjele zadataka sve do u pojedinosti

d) Organizacija unutrašnjih odnosa

e) Organizacija vremenskog redoslijeda odvijanja poslova

61

4.1. ORGANIZACIJA SREDSTAVA ZA PROIZVODNJU

4.1.1 Organizacija sredstava za proizvodnju kao element organizacijske strukture

nekada su bili kao opći element organizacije (bila stabilna)

danas – tehnički napredak – postala su dinamičnija

sada su osnovni element organizacijske strukture

4.1.2. Izbor, struktura i prostorni raspored opreme i njeno korištenje

organizacija sredstava zavisi o vrsti i tipu proizvodnje

preduzeće u svom razvoju, prolazeći kroz faze rekonstrukcije i modernizacije, često mijenja tip proizvodnje

62

a) Izbor opreme pojavljuje se i kod osnivanja preduzeća i kod rekonstrukcije i modernizacije

Oprema treba:

• omogućiti postizanje uštede u vremenu ili u radu

• osigurati veću preciznost

• imati tačno zahtijevani režim i stepen rada

• ne zahtijevati pretjerane popravke i održavanje

• da su joj manji troškovi upotrebe, itd. optimalnost opreme

63

b) Razlikujemo slijedeće vrste opreme:

• sredstva za rad koja se upotrebljavaju u neposrednom procesu proizvodnje

• oprema za dobivanje i prenos energije (električne centrale, plinske generatorske stanice, cjevovodi, …..)

• mjerni, ispitni i kontrolni instrumenti

• transportna sredstva i uređaji

• ostala oprema (telekomunikacijska, računari, inventar, )

Izbor opreme treba da omogući da se postignu najveći proizvodni rezultati uz relativno najmanje troškove.

64

c) Raspored opreme mora biti takav da omogući najracionalnije kretanje predmeta rada u procesu mijenjanja njegovog oblika.

Faktori za raspored opreme:

precizna definicija proizvodnog procesa

detaljno razrađeni tehnološki postupci

vrsta opreme (mašinski/strojni) park

raspoloživi prostor

65

Postoje tri klasična načina rasporeda opreme:

kod lančane proizvodnje

c) Kombinovani raspored

raspored mašina/strojeva po sistemu trokuta(pojedinačna i maloserijska proizvodnja)

66

Zajedničko:

maksimalno moguća sinhronizacija svih dijelova opreme

korištenje ukupnog kapaciteta opreme

• Raspored građevinskih objekata

• Rekonstrukcija, adaptacija i proširenja

Teži se izgradnji

prizemnih objekata

od montažnih elemenata

67

4.1.3. Organizacijski problemi vezani za predmete rada

• nabavljanje predmeta rada – (optimalna količina za nabavku, skladištenje, cijene, rokovi, uslovi isporuke)

• izbor predmeta rada

• pravovremeno i ujednačeno opskrbljivanje radnih mjesta

• određivanje pravog redoslijeda i broja radnih operacija

• uskladištenje

• nomenklatura i evidencija, itd.

68

4.1.4. Racionalna organizacija unutrašnjeg transporta

Obuhvata cjelokupno kretanje predmeta rada (i sredstava za rad) u procesu proizvodnje, kao i kretanje svih sredstava koja se u tu svrhu koriste.

─ Troškovi transporta→ oko 25% ukupnih troškova proizvodnje

Racionalna organizacija transporta zavisi od faktora:

─ raspored prostorija i raspored radnih mjesta

─ izbor pravca kretanja

─ izbor transportnog sredstva

69Grafički prikaz sistema unutrašđnjeg transporta

70

4.2. ORGANIZACIJA LJUDSKOG FAKTORA

4.2.1. Ljudski faktor kao najvažniji element organizacijske strukture

u odnosu na sredstva za proizvodnju (sudjeluju pasivno)

čovjeka se može natjerati na rad

maksimalan učinak je kada čovjek sama sebe učini korisnim, da bude zadovoljan i koristan

organizacijsku strukturu treba izgraditi da svi pojedinci radeći individualno ostvare zajednički zadatak i korist

71

4.2.2. Formiranje kolektiva zaposlenih

Kolektiv zaposlenih je onaj skup ljudi različitih specijalnosti i zanimanja koji će moći, na osnovu izvršene podjele rada i preuzimanja pojedinačnih ili grupnih zadataka, izvršiti ukupan zadatak.

Složen zadatak koji se zasniva na: sistematizaciji i procjeni radnih mjesta

ocjeni ličnosti (intervju i test)

kvantifikaciji i podudarnosti između zahtjeva RM i osobina radnika

Izvori kadrova:

u samom kolektivu (unutrašnje reserve, obrazovanje i sl.)

škole – najsigurniji i najdominantniji izvor

institucije za zapošljavanje

penzioneri

72

4.2.3. Integracija kolektiva zaposlenih

Formiranje ili popunjavanje kolektiva zaposlenih

Cilj: stvoriti čvrst i jedinstven kolektiv zaposlenih-homogena organizacija

Faktori koji utiču na integraciju i homogenizaciju:

primjeren položaj zaposlenih u preduzeću

stvaranje radnog morala i samodiscipline

zadovoljenje osnovnih motive za rad

dobro i objektivno informisanje

73

dobra organizacija ostalih uslova za rad

participacija radnika

pravilno izvršena podjela rada

osjećaj pripadnosti kolektivu

snaga i vitalnost

osnovni motivi

primanja – pravedna i da omoguće podmirenje potreba

zauzimanje RM koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i iskustvu

postojanje izgleda za napredovanje

sigurnost trajnog zaposlenja

poštivanje njegove ličnosti

Ako se ne osiguraju uslovi nastaju konflikti sa negativnim posljedicama

74

4.2.4. Ostali problemi organizacije ljudskog faktora

Cilj: stalno jačanje i stvaranje integracujskih faktora

Loše: statičan pristup problemima organizacije kolektiva

Potrebno: stalno nadograđivanje i prilagođavanje spoljnim i unutrašnjim faktorima

Optimalna organizacija:

prilagođavanje pojedinca zahtjevima radnog mjesta

objektiviziranje uslova za premještaj i napredovanje

stalan rad na usklađivanju ciljeva i interesa pojedinca i preduzeća

održavanje tehnološko-radne i organizacijske samodiscipline

isključivanje pojedinaca iz sredine ako se problem na drugi način ne može riješiti

Razvoj članova

Doživotno učenje

Prilagođavanje pojedinaca

75

4.3. ORGANIZACIJA RAŠČLANJIVANJA I GRUPISANJA ZADATAKA

4.3.1. Raščlanjivanje i grupisanje zadataka u preduzeću

Organizacijska struktura preduzeća rezultat je procesa organizacijske izgradnje, u kojem se obavlja proces raščlanjivanja odnosno podjele zadataka i proces grupisanja odnosno sinteze zadataka, u odgovarajuće organizacijske jedinice u preduzeću počevši od radnog mjesta pa do organizacijskih jedinica na najvišem organizacijskom nivou, tj. na prvom nivou podjele i grupisanja zadataka u preduzeću.

pojedinačni zadaci → predstavljaju najniži nivo raščlanjivanja - dodjeljuju se radnicima na RM

posebni zadaci → u fazi grupisanja dodjeljuju se po funkcijama

Raščlanjivanje zavisi od prethodno obrađenih organizacijskih faktora.

76

77

A) Principi raščlanjivanja zadataka

Najviše autora se slažu da postoje slijedeći principi:

a) izvršenje (po funkcijama:nabavka, proizvodnja)

a) objekt (proizvodi, usluge, materijali, dijelovi, tržište, dobavljači,kupci)

a) rang (izvršenje posla, zadaci odlučivanja)

b) faza (planiranje, izvršenje, kontrola)

c) svrha (primarni i sekundarni zadaci)

osnovna obilježja

78

B) Principi grupisanja zadataka

Zavise od veličine preduzeća

Osnovni principi:

a) proces

b) srodnost poslova

c) međusobna povezanost poslova

Rezultati grupisanja zadataka su:

radna mjesta

organizacijske jedinice nižeg i višeg ranga

Prvo povezujemo:istorodne zadatke

zatim srodne zadatke

i na kraju različite, ali međusobno povezane i zavisne zadatke

projektovanje organizacione strukture preduzećaFiniš:

79

5. PREDUZEĆE KAO OBJEKT ORGANIZACIJE

5.1 Sistem organizacije društvenog rada

Savremeni svijet teži ka podruštvljavanju rada, pa rad svakog pojedinca sve više poprima društveni karakter.

Rad pojedinca pa i društva, može biti organiziran kako na različite načine, tako isto i u različitim organizacijskim oblicima.

Vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju ima uticaj na izbor konkretnog oblika organizacije rada u nekom društvu.

80

Zahvaljujući različitim vlasničkim odnosima, javljaju se i različiti organizacijski oblici u kojima se odvija proizvodnja u nekom društvu.

Pod organizacijskim oblicima razumijevamo sve one oblike organizacije u kojima se organizira ukupan društveni rad u nekom društvu.

A sistem organizacije društvenog rada je skup organizacijskih jedinica različitih oblika unutar kojih se organizira cjelokupna privredna odnosno poslovna aktivnost određenog društva.

81

5.2 Pojam i definicija preduzeća

Preduzeće je ekonomska, ljudska, organizacijska i pravna cjelina, koja kombinacijom faktora proizvodnje, proizvodi proizvode odnosno usluge koje se prodaju na tržištu, a radi ostvarivanja profita.

Osnovne su karakteristike preduzeća:

a) vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju

b) puno preuzimanje rizika

c) proizvodnja za tržište

d) težnja za maksimizacijom dohotka.

82

Historijski gledano, javili su se slijedeći oblici preduzeća:

inokosno preduzeće

ortačko društvo

dioničko društvo

korporacije

5.3 Preduzetništvo/Poduzetništvo i preduzetnik/poduzetnik

Pojam preduzeća veže se uz preduzetnika, a osnovu preduzeća čini preduzetništvo.

Preduzetnička funkcija se sastoji u kombiniranju svih faktora proizvodnje s namjerom maksimalizacije učinka u obliku dobiti odnosno profita.

83

Uz pojam preduzetništva se veže određeni poduhvat, s odgovarajućim sredstvima odnosno kapitalom, koji je skopčan s većom ili manjom neizvješnošću i rizikom. Moderno poimanje preduzetništva podrazumijeva i unošenje inovacija u preduzeće.

Izraz preduzetnik odnosi se na sve one osobe koje preduzimaju određene poslovne poduhvate, te preuzimaju na sebe neizvjesnost i rizik za učinak od tog poduhvata.

Preduzetnik je kreativna i sposobna osoba koja osniva preduzeće, koja pokreće poslovne poduhvate, snosi rizik poslovanja, ali i gleda u budućnost.

Preduzetnik ne mora da bude i vlasnik kapitala.

84

5.4 Pravni oblici preduzeća

Pod pojmom preuzeća podrazumijevaju se različiti pravni oblici preduzeća.

S obzirom na karakter vlasništva nad sredstvima za proizvodnju odnosno s obzirom na vlasnički režim preduzeća, ona se mogu naći u različitim oblicima vlasništva:

a) u društvenom vlasništvu: društveno preduzeće, javno preduzeće, dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću, kada posluju sredstvima u društvenom vlasništvu.

b) u zadružnom vlasništvu: zadružno preduzeće, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću, komanditno društvo i društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću članova i javno preduzeće, kada se u njih ulažu sredstva u zadružnom vlasništvu.

85

c) u mješovitom vlasništvu: dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću, komanditno društvo, društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću članova i javno preduzeće, kada se u njih ulažu sredstva u različitim oblicima vlasništva.

d) u privatnom vlasništvu: privatno preduzeće, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću, komanditno društvo, društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću članova i javno preduzeće, kada se u njih ulažu sredstva u privatnom vlasništvu.

86

Javno preduzeće je poseban oblik preduzeća a osnivaju se radi proizvodnje i prometa određenih proizvoda i obavljanja usluga koje su nezamjenjiv uslov života i rada građana ili rada drugih preduzeća na određenom području ili, ako je to nužno za rad organa društveno-političke zajednice.

Spadaju: Privredna infrastruktura: elektroprivreda, željeznica, poštansko-telegrafsko-telefonski promet, u području cesta, luka, aerodrome, i sl; Komunalne djelatnosti: vodovod, kanalizacija, održavanje parkova, nasada i harema/grobalja, održavanje gradske čistoće, održavanje lokalnih cesta, distribucija električne energije, distribucija plina, javni gradski i međugradski prevoz, i sl; Dobra od općeg interesa ili javna dobra: zemljišta, šume, vodotoci, rudna blaga, i druga prirodna bogatstva;

87

Dioničko društvo je društvo kapitala koje sredstva za osnivanje i poslovanje pribavlja izdavanjem dionica. Rad članova u društvu uopće nije bitan.

Dionice su vrijednosni papiri koji su idealni dio vlasništva koje imalac dionica ima u nekom dioničkom društvu. Svaka dionica mora donijeti određeni veći ili manji prihod, koji se naziva dividenda.

Osnovni organi upravljanja društvom su skupština i upravni odbor. Organi rukovođenja su predsjednik upravnog odbora i direktor.

88

Društvo s ograničenom odgovornošću jedan je od pravnih oblika preduzeća, koji se najčešće javlja na području uslužnih djelatnosti. Osniva se ulozima osnivača. Razlikuje se od dioničkog društva što je broj članova društva (ulagača) znatno manji od broja dioničara i što dionice ne moraju da imaju jednake iznose.

Članovi društva odgovaraju samo do visine svog uloga u društvu. Organi upravljanja u društvu su kao i kod dioničarskog društva.

89

Komanditno društvo sačinjavaju osobe koje u društvu i rade. Udružuje se dvije ili više osoba radi zajedničke proizvodnje ili poslovanja, pod istom tvrtkom.

Tvrtka društva najčešće sadrži porodično ime ili najmanje ime

jednog komplementara.

Jedni članovi društva odgovaraju svom svojom imovinom i nazivaju se komplementari, a drugi članovi odgovaraju samo uloženom imovinom i nazivaju se komanditori.

Ima jednostavnu i plitku organizacijsku strukturu.

Društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću je ono u kome svi članovi društva rade u društvu i odgovaraju solidarno svom svojom imovinom.

Formiraju se kao mala preduzeća, sa malim brojem ulagača i sa

malim kapitalom. Zbog toga preduzeće ima jednostavnu organizacijsku strukturu.

90

5.5 Integracija preduzeća

Integracija ili povezivanje preduzeća je proces spajanja i pripajanja preduzeća radi postizanja sinergetskih efekata. Ostvaruje se putem spajanja dva ili više preduzeća u jedno novo preduzeće na koje integrirana preduzeća prenose svu svoju imovinu, i proces pripajanja jednog ili više manjih preduzeća nekom preduzeću ali ta preduzeća gube pravnu samostalnost.

Kupovina preduzeća ili otkup njegovih dionica je jedan od načina integracije preduzeća.

91

6. ORGANIZACIJA I RAŠČLANJIVANJE FUNKCIJA

6.1. OPĆENITO O ORGANIZACIJI I RAŠČLANJIVANJU FUNKCIJA

Elementi organizacijske strukture su:

• sredstva za proizvodnju

• organizacija kolektiva zaposlenih

• organizacija unutrašnjih odnosa (menadžment)

• raščlanjivanje ukupnog zadatka na posebne i pojedinačne zadatke

• vremenski raspored poslova

92

U preduzeću ne postoji funkcija kao opća kategorija, nego kao određena konkretna funkcija, kao funkcija prodaje, nabavke, proizvodna, itd., sa specifičnim poslovima kojima se ostvaruju posebni zadaci.

Potrebno je znati koje poslove obuhvata pojedina funkcija.

Jedna te ista funkcija se može organizacijski realizirati na razne načine.

To je proizvoljna stvar.

Na organizaciju i raščlanjivanje funkcija utiču faktori:

broj i kvalifikaciona struktura kolektiva zaposlenih

sredstva koja stoje na raspolaganju za realizaciju zadataka

granična područja funkcija

organizacijska koncepcija (hijerarhija)

oblik organizacije preduzeća

93

6.2. FUNKCIJE

Funkcije predstavljaju aktivnosti-poslove kojima se ostvaruju posebni zadaci kao dijelovi ukupnog zadatka, ili skup povezanih poslova kojima se najsvrsishodnije obavlja poseban zadatak preduzeća.

Savremena organizacija sadrži slijedeće funkcije:

MARKETING

FUNKCIJA ISTRAŽIVANJA I STUDIJ PROIZVODA

RAZVOJNA FUNKCIJA

KADROVSKA FUNKCIJA

PROIZVODNA FUNKCIJA

NABAVKA

RAČUNOVODSTVENA FUNKCIJA

POMOĆNO-TEHNIČKE SLUŽBE

UPRAVLJANJE KVALITETOM

94

6.2.1. Marketing

Predstavlja poslovnu funkciju kojom se identificiraju neispunjene potrebe i želje, definiše i ocjenjuje njihova veličina, utvrđuju ciljna tržišta, odlučuje o odgovarajućim proizvodima, uslugama i programima i poziva sve u organizaciji da “misle na kupca I njemu služe”.

Autentični marketing→ šta proizvoditi ?!→ kupcu →

zadovoljenje

→ proizvođaču→ profit

→ dioničaru → korist

Povećava se obilje ponuđenih roba, skraćuje životni ciklus proizvoda, zaoštrava konkurencija među proizvođačima.

95

MARKETING

Istraživanje Razvoj proizv. Promotivne akt. Distribucija Ostale akt.

Istraživanjetrošenja

Istraživanjeponašanja

Istraživanjekonjuktura

Ostala istraživanja

Prikupljanje itrijaža ideja

Analiza idejaprototip proiz.

Testiranje i uvođenje prizv.

Izbacivanje proizvoda

Prodaja

Ekonomska propaganda

Sajmovi, izlo žbe,odnosi sa javnošču

Izbor i kontrola kanala

Skladištenje

Prijem poruđbei otprema robe

Transport

Politika cijena

Kontrola i revizija

Planiranje

Administrativni poslovi

Marketing informacioni sistem

96

6.2.2. Funkcija istraživanja i studija proizvoda

─ industrijska istraživanja → put u budućnost

─ promjene u tehnici i tehnologiji

Faze i redoslijed u istraživanju proizvoda:

1. Ideje o novom proizvodu

2. Preliminarno istraživanje, uključivši patentno istraživanje

3. Predprojektovanje, odnosno laboratorijska istraživanja

4. Razvoj plana proizvodnje, uključivši i kooperaciju

5. Poluindustrijska proizvodnja

6. Konačno ispravljanje i oblikovanje proizvoda

97

98

99

6.2.3. Razvojna funkcija

→ nova znanja• razvoj se mora predvidjeti → nove tehnologije

• promjene brze → najbolja rješenja

• vodi brigu o budućnosti preduzeća

→ marketinga• potrebna relacija između: → studija proizvoda → razvoja

• razvojni poslovi → stalna aktivnost

100

Razvoj preduzeća je moguć:

─ modernizacija i proširenje postojećih kapaciteta

─ primjenom nove tehnike i tehnologije

─ uvođenjem nove opreme

─ poboljšanjem starog i uvođenjem novog proizvoda

─ kombinacija (najčešće)kvalit

etan kadarrealni

ciljeviekolo

gijaRazvoj u:velikim preduzećimasrednjim preduzećimamalim preduzećima

101

102

6.2.4. Kadrovska funkcija

ranije: zvala se personalna služba

sada: kadrovska služba (upravljanje ljudskim potencijalima)

Zadaci su preko: → kadrovske politike

plan kadrova

osigurati kadrove

uvođenje u rad: “da svaki čovjek dođe na pravo mjesto”

103

Kadrovi se obezbjeđuju:

─ u samom preduzeću (usavršavanjem)

─ izvan preduzeća→ radi kriterije za ocjenu rada radnika i

nagrađivanja

→ pruža vlastito usavršavanje i društvenu afirmaciju

→ briga za članove preduzeća i izvan preduzeća

→ pravo i potpuno informisanjeNačin organizovanja zavisi od veličine preduzeća.

Rezultati → zavise od ljudi koji u njoj rade

104

105

6.2.5. Proizvodna funkcija

A) Proizvodna funkcija u organizaciji

Ima zadatak da u skladu sa strukturom, karakterom osnovnih sredstava, kvalifikacionom strukturom zaposlenih i njihovim radnim iskustvom proizvodi određenu vrstu proizvoda u određenoj količini i kvalitetu, u određeno vrijeme i s najmanjim troškovima.

osiguranje kontinuiteta→”mrtva vremena” ; “uska grla”

cilj: optimalan ritam

treba je osloboditi svih nepotrebnih zadataka

ona određuje kompletnu organizacionu strukturu preduzeća

106

B) Polazne osnove organizacije proizvodnje

► Karakter proizvodnje:

1. Kontinuiran proces (masovna proizvodnja)

2. Diskontinuiran proces - serijska proizvodnja

─ linijska – za najvažnije proizvode

─ pojedinačna

─ maloserijska

► Ritam proizvodnje:

─ uzastopni

─ paralelni

─ kombinovani

107

► Vrsta proizvodnje:

─osnovna

─pomoćna

─sporedna

► Tip proizvodnje:

─pojedinačna

─serijska

─masovna

108

Osnovne karakteristike pojedinačnog tipa proizvodnje su:

a) proizvodnje se vrši po narudžbi za poznatog kupca

b) tehnička priprema se vrši za svaki proizvod

c) priprema RM se vrši za svaku operaciju na svakom mjestu

d) mašinski park je sastavljen od univerzalnih mašina

e) radna mjesta su raspoređena u grupama prema srodnosti

f) radna snaga je veće kvalificiranosti

g) zalihe materijala su veće

h) ciklus proizvodnje je duži

Tu spadaju: mostovi, turbine, parni kotlovi, veliki brodovi, motori, itd.

109

Karakteristike serijskog tipa proizvodnje:

a) proizvodi se za skladište

b) troškovi pripreme RM odnose se na sve komade jedne serije

c) troškovi konstruktivno-tehnološke razrade odnose se na sve serije odnosnog proizvoda

d) razrada tehnološkog procesa je detaljnija

e) struktura radne snage je na prosječno nižem nivou

f) mašinski park I alati imaju specijalističko obilježje

g) zalihe materijala su niže nego u pojedinačnoj proizvodnji

h) primjena standarda je široka

Proizvodi ovog tipa zadovoljavaju širi krug potrošača.

110

Glavne karakteristike masovnog tipa proizvodnje:

a) Proizvodnja je kontinualna (radi se neprekidno u tri smjene)

b) RM su grupisana u odjeljenja prema toku tehnološkog procesa

c) Odjeljenje vrši samo jednu fazu prerada

d) Tehnološka priprema je izvršena u fazi izgradnje objekta

e) Ciklus proizvodnje je raven vremenu koje je tehnološki neophodno da material prođe od prve do posljednje faze proizvodnje

f) Unutrašnji transport je mehanizovan

g) Problemi održavanja sredstava za rad su jako naglašeni

h) Proizvodnja se prekida jedanput u godini radi remonta postrojenja

Masovni tip proizvodnje zastupljen je u: metalurgiji, prehrambenoj, tekstilnoj, hemijskoj I sličnim industrijama

111

Lančana proizvodnja je kombinacija masovnog i linijsko- serijskog

tipa proizvodnjeZahtijeva:

masovnu potrošnju artikala (obilježje masovne proizvodne)

linijski raspored mašina (karakteristika linijsko-

serijskog tipa)

─ zbir vremena jednostavnih operacija uvijek je manji od zbira vremena složenih operacija

─ prosječan broj učesnika u lancu je 50 (max 80); optimalan 20-30

─ osnovna karakteristika LP je radni takt → ravnomjeran

─ potreban broj RM računa se tako da se za vrijeme najkraće operacije uzima jedno RM, a za sve ostale operacije broj RM se dobija iz odnosa vremena dotične i najkraće operacije

112

► Način proizvodnje:

─ kontinuirani i

─ diskontinuirani

► Sistem proizvodnje:

─ linijski i

─ grupni

Način grupisanja radnih mjesta naziva se sistem proizvodnje.

Najčešće u primjeni su:

linijski

smaknuti i

sistem trougla

U linijskom sistemu radna mjesta su grupisana prema toku tehnološkog procesa izrade dijela-proizvoda i postavljena u liniju onim redom kojim će se izvoditi pojedina radna operacija.priprema proizvodnje – proizvodnja – kontrola – održavanje

113

114

Dobre strane linijskog sistema su:

a) Predmet rada prelazi najkraći put

b) Nema povratnih hodova

c) Olakšana je međufazna kontrola

Slabe strane linijskog sistema su:

a) Zahtijeva veća investiciona ulaganja

b) Stepen iskorištenja kapaciteta je niži nego kod smaknutog sistema

c) Traži da se jedna te ista mašina pojavi na liniji onoliko puta koliko puta se ponovi dotična tehnološka operacija -veće investicije

d) Otežano rukovođenje

e) Monotonija zbog ponavljanja operacija

Karakterističan je za visokoserijsku i lančanu proizvodnju.

115

U grupnom /smaknutom/ sistemu radna mjesta su raspoređena po sistemu sličnosti u grupe radnih mjesta istih tehnoloških karakteristika. Putanja kretanja radnih komada priklanja se unaprijed zadatom rasporedu.

Neophodni su povratni hodovi što otežava unutrašnji transport.

Dobre strane su:

a) Manja investiciona ulaganja

b) Olakšano rukovođenje

c) Radnik ima mogućnost ličnog usavršavanja (mijenja posao)

Slabe strane su:

a) Zahtijeva veću operativnu površinu već linijski system (smještaj komada)

b) Tehnička kontrola se vrši poslije svake operacije (produženo vrijeme proizvodnje)

116

117

Sistem trougla nastoji da unutrašnji transport svede na najmanju mjeru. Radna mjesta su raspoređena po sistemu istostraničnog trougla. Tamo gdje se radi o većem broju operacija (4 ili više) javlja se potreba dodatnog transporta.

Sistem trougla i grupni sIstem karakteristični su za maloserijsku proizvodnju.

118

C) Organizacija proizvodnje

Zadatak kao determinanta proizvodne funkcije

Zadatak proizvodne funkcije jeste izrada proizvoda određenog obima i asortimana i tačno utvrđenog kvaliteta.

─ kontinuitet proizvodnje

─ uska grla

─ ekonomično iskorištenje: reprodukcijskog materijala

pomoćnog materijala

pogonske i

toplotne energije

119

Proizvodi se međusobno razlikuju po svojoj:

strukturi

vrsti ili asortimanu

materijalu od koga su izrađeni

gabaritu

težini

obimu društvenih potreba (iskazuje se količinom, tipičnosti, i sl.)

Svaka od osobina proizvoda ima uticaja na modalitet organizacije.

Proizvodi sa više dijelova:

zahtijevaju složeniju unutrašnju organizaciju

kada se istovremeno radi više različitih proizvoda

120

Složenost organizacije se izražava u:

teškoći u koordinaciji rada

održavanju programskih rokova

iskorištenju kapaciteta, i sl.

Od svih faktora organizacije proizvodne funkcije najznačajniji je faktor određene vrste ili tipa proizvoda

da li se radi o jednom komadu (vrste-tipa proizvoda)

ili se više komada istovremeno proizvodi

121

122

6.2.6. Nabavna funkcija

značaj dobrog funkcionisanja 50 do 60% i veću vrijednost

visina profita → nabavna politika

kontinuitet snabdijevanja

nabavka sirovina I materijala → preuzimanje → uskladištenje →

izdavanje

potrebno: stalno i sistematsko istraživanje nabavnog tržišta

123

Važni:

kvalitet

kvantitet

rokovi isporuke

cijena

grupisanje svih zahtjeva za nabavku

izrada operativnog plana nabavke

ispitivanje ponuda i odabir

kontrola rokova isporuke

124

125

6.2.7 Prodajna funkcija

Prodaja je jedna od najvažnijih funkcija u procesu reprodukcije jer omogućuje da se proizvedeni proizvodi realiziraju, pretvore u novac, odnosno da se dostave krajnjem potrošaču.

Preduzeća tek prodajom dobivaju svoju društvenu potvrdu za proizvedene robe.

Prodajom se dolazi do potrebnih novčanih sredstava za obnavljanje procesa proizvodnje.

Porast proizvodnih snaga otvorio je veće mogućnosti za proizvodnju, veće nego što su mogućnosti za prodaju.

Umjesto klasičnog izraza “prodaja” upotrebljava se izraz “marketing”Praksa velikih preduzeća je da službu prodaje uključuje u komercijalni sektor zajedno sa službom nabave i skladištenja..

126

Zadaci prodaje

Globalni je zadatak prodajne službe u proizvodnoj organizaciji-pravovremena i maksimalno povoljna prodaja proizvedene robe.

Globalni zadatak sastoji se od čitavog niza specifičnih zadataka:

Priprema prodaje je neophodna i uspjeh prodaje ovisi u znatnoj mjeri ili čak isključivo o kvalitetu tih priprema. Tu je naročito važno istraživanje tržišta, komercijalna propaganda, i dr.

Važnost istraživanja tržišta izvanredno je porasla, tako da predstavlja jedan od najvažnijih zadataka prodajnog sektora, jer se brine za skupljanje, tumačenje i ocjenu podataka da bi odluke mogle biti donijete na racionalnoj osnovi.

Zadatak istraživanja tržišta proteže se na domaće i na vanjsko tržište, a obuhvata utvrđivanje kapaciteta tržišta, analizu i statistiku prodaje, utvrđivanje mogućih prodajnih kvota i drugih relevantnih podataka i vijesti.

127

Ekonomska propaganda dobiva sve veće značenje, a glavni joj je zadatak da obavještava kupce o karakteristikama i prednostima proizvoda što ih naša organizacija proizvodi ili namjerava proizvoditi.

Može da se javi u jednostavnom vidu: oglašavanja u novinama, plakati, leci, pa složenijem obliku: propagandni filmovi, priredbe, nagradna takmičenja.

Davanje ponude je jedan od prvih konkretnih interesnih dodira sa kupcem, a ugovaranjem se zaključuje posao sa kupcem, utvrđuju svi neophodni uslovi koji se odnose na proizvod ili uslugu, bilo u pogledu kvaliteta, roka isporuke i cijene, bilo u pogledu nekog drugog faktora važnog za kupca.

Zadaci u vezi sa prodajom proizvoda izazivaju određene troškove.

128

129

6.2.8. Računovodstvena funkcija

Zadaci:

praćenje i evidentiranje ukupnih sredstava

računovodstvena kontrola rada radnih jedinica i preduzeća

Ona je “oči” preduzeća → gdje se preduzeće nalazi u kojem pravcu se kreće

Mora da omogući menadžmentu da prati:

rentabilnost

ekonomičnost poslovanja

daje periodične podatke o proizvodnji

kretanju sredstava

izvorima sredstava

rezultatima kretanja

rezultatima godišnjeg poslovanja

130

centralizirana i decentralizirana

Finansijska operative: evidencija finansijskih sredstava, blagajnički poslovi

Materijalno knjigovodstvo

Knjigovodstvo plata

Pogonsko knjigovodstvo (obračun proizvodnje)

Finansijsko knjigovodstvo (poslovne knjige)

Finansijska analiza

131

132

6.2.9. Pomoćno-tehničke funkcije

Još se zovu štabni organi

Planska služba:

─ izrada planske metodologije

─ prikupljanje dokumentacione osnove

─ izrada plana

─ prijedlog mjera

─ analiza izvršenja

Pravna služba:─ ugovaranje

─ sporovi

─ arbitraža

─ izrada opštih akata

133

Služba statistike:

─ izrada metodologije

─ prikupljanje podataka

─ obrada podataka

─ statistički izvještaji

Revizijska služba:

─ finansijska kontrola

─ materijalna kontrola

─ izvještaji o reviziji

Služba za informisanje:─ sakupljanje informacija

─ obrada informacija

─ informisanje

─ analiza učinka

134

Služba za organizaciju:

• Istraživački rad─ nauka o organizaciji

─ istraživanje tuđih iskustava

─ organizacija sredstava i metoda

• Operativni rad

─ razrada postupaka

─ analiza postojeće organizacije

─ uvođenje nove organizacije

─ kontrola funkcionisanja

• Instruktorski rad

─ praćenje rada organizatora

─ podučavanje

─ savjetovanje

135

136

6.2.10. Funkcija Upravljanje kvalitetom

• ključni faktor poslovne politike pokretačka snaga preduzeća

• dugoročni posao

• briga svih → posebno generalnog direktora

• kontrola kvaliteta → osiguranje kvaliteta → upravljanje kvalitetom → TQM

• razmjena roba u svijetu

Upravljanje kvalitetom je upravljački postupak za kvalitet u poslovnom sistemu koji ostvaruje funkciju upravljanja kvalitetom u sistemu kvaliteta prema određenoj politici kvaliteta, ciljevima kvaliteta i odgovornosti, putem: planiranja kvaliteta, kontrole kvaliteta, osiguranja kvaliteta i poboljšanja kvaliteta.

137

Sistem kvaliteta predstavlja dio sistema upravljanja poslovanjem organizacije koji uključuje: ustrojstvo organizacije, djelatnosti planiranja, odgovornosti, praksu, procedure, procese i druge potrebne resurse za primjenu, postizanje, ocjenu, održavanje i mijenjanje (poboljšanje) politike kvaliteta.

Politika kvaliteta organizacije je jedan od elemenata poslovne politike i predstavlja opće namjere i ciljeve organizacije u pogledu kvaliteta koje je utvrdio najviši organ upravljanja.

Ciljeve kvaliteta definiše najviše rukovodstvo poslije određivanja politike kvaliteta, jer se samo na taj način mogu ispuniti zahtjevi za kvalitet proizvoda i usluge.

Planiranje kvaliteta je dio upravljanja kvalitetom fokusiran na određivanje i planiranje ciljeva i zahtjeva kvaliteta, te određivanje neophodnih procesa i resursa koji su neophodni za ispunjenje ciljeva kvaliteta, te planiranje primjene elemenata sistema kvaliteta.

138

Kontrola kvaliteta je dio upravljanja kvalitetom koji obavlja operativne aktivnosti i postupke za ostvarenje zahtjeva kvaliteta.

Osiguranje kvaliteta je dio upravljanja kvalitetom fokusiran na process obavljanja planiranih i sistemskih aktivnosti i dokazivanja koja su neophodna za sticanje povjerenja da će element, odnosno rezultat procesa, ispuniti propisane zahtjeve kvaliteta.

Poboljšanje kvaliteta je dio upravljanja kvalitetom u funkciji procesa poboljšanja kvaliteta i skupom akcija koje se preduzimaju u cijeloj organizaciji s ciljem povišenja efikasnosti procesa, radi postizanja uspjeha, kako za organizaciju, tako i za potrošače.

139

140

7. RJEŠAVANJE ORGANIZACIJSKI PPROBLEMA

7.1. ISTRAŽIVANJE I OBLIKOVANJE ORGANIZACIJE

• Malo je preduzeća koja imaju savršeno oblikovanu organizaciju:

─ Usklađivanje činilaca proizvodnje nije jednostavno (najlakše je definisati radon mjesto, a idući naviše nastaju problemi)

─ Svaki posao se može izvršiti na više načina (zavisi od sredstava; sposobnosti radnika; tehnologije koja se primjenjuje)

─ Problem funkcioniranja organizacije (ljudi ne prihvataju organizaciu-radnici ili rukovodioci zbog svojih ličnih ambicija)

─ Postoje različiti modeli organizacije (u startu se ne zna koji je model bolji)

Organizacija je trajna djelatnost → rade je profesionalci

• obuka na svim nivoima o boljim organizacionim rješenjima

141

7.2. KADA DOLAZI DO ORGANIZACIJSKIH PROMJENA

• nema preduzeća u kome ne dolazi do organizacijskih promjenaGreške u organizaciji

posljedica neznanja

nepravilan raspored radnika

nepravilnog i nejasnog rasporeda dužnosti, ovlaštenja i odgovornosti

pomanjkanja komunikacije i sl.

pretjerana organiziranost

narušavanje organizacijske disciplineRast preduzeća

obično se dopunjava postojeća organizacija

stvaranje nove organizacije

temeljita reorganizacija

142

Nova saznanja

vrlo brz i progresivan razvoj nauke o organizaciji

automatizacija

uvođenje robota

kontrolno-mjerni instrumenti

nove računarske mašine

Dolazak novih rukovodnih kadrova

pozitivne promjene

negativne promjene

143

7.3. POSTUPAK U RJEŠAVANJU ORGANIZACIJSKIH PROBLEMA

Sistemsko plansko rješavanje problema

ne može biti spontana i nedefinisana akcija

postupak je podijeljen u faze:

─identificiranje organizacijskih problema

─definicija zadataka organizacije

─snimanje i analiza postojećeg stanja

─traženje najpovoljnije varijante

─izrada obrazloženog prijedloga i donošenje odluke

─uvođenje nove organizacije

144

7.4. PRIKAZIVANJE ORGANIZACIJE PREDUZEĆA

Složen posao

složen organizam

karakter živog organizma (odnos prema čovjeku)

dinamičnost organizacije

prikazuje se formalna organizacija

organizacijske sheme – pomoćno sredstvo

organizacijski pravilnici – važnije sredstvo

145

Organizacijska sredstva

tekstualni i grafički prikazi

moderna organizacijska sredstva

organizacijski akti: statut preduzeća, pravilnici,¸poslovnici

savremena tehnička pomagala

Grafičko prikazivanje organizacije

Dijagrami i grafikoni

Gantogrami

Mrežni dijagram

Organizacijske sheme

Savremena tehnička pomagala