Hasanović Dalmira IV-4J.U.M.S. Ekonomsko-hemijska škola

Prvi svjetski ratPrvi svjetski rat

Sadržaj: Sadržaj: 1. Uzroci

1.1. Evropa se dijeli na blokove2. Povod i objava rata3.Hronologija izbijanja rata4. Tijek rata

4.1. Godina 1914.4.2. Godina 1915.4.3. Godina 1916.4.4. Godina 1917.4.5. Godina 1918.

5. Ulazak SAD u sukob i kraj rata6. Žrtve Prvog svjetskog rata

6.1. Tabelarni prikazi: žrtava Atante, Središnji Sila i Neutralni zemalja

Uzroci prvog svjetskog rata su mnogobrojni i složeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodećih europskih zemalja u 19. stoljeću, odnosno činjenicom da su se mnoge države – kao Njemačka, Italija i Japan - iz političkih i drugih razloga relativno kasno profilirale kao velike sile te nisu mogle ravnopravno konkurirati Velikoj Britaniji i Francuskoj u kolonijalnoj ekspanziji.Drugi važan, ako ne i važniji, razlog bio je procvat nacionalizma kao dominantne ideologije u Europi u 19.stoljeću. S obzirom da se granice država uglavnom nisu poklapale s etničkim, stvarno ili izmišljeno ugnjetavanje sunarodnjaka s druge strane granice je bilo stalan izgovor za rat, dok su stara, ali još uvijek postojeća višeetnička carstva kao Austro-Ugarska ili Osmansko Carstvo po stala sve nestabilnija. Eskalaciju svih tih procesa u globalni sukob sprečavao je diplomatski sistem ravnoteže sila ustanovljen na Bečkom kongresu 1815. godine. Taj je sistem nakon francusko-pruskog rata modificiran nastojanjem njemačkog kancelara Otta von Bismarcka da spriječi savez između Francuske i Rusije koji bi novonastalu državu natjerao da ratuje na dva fronta.Bismarckova nastojanja da očuva mir putem diplomacije su prestala nakon što je na njemačko prijestolje sjeo militantni car Vilim II. On je smatrao da se Njemačka, kao vojnički i ekonomski najsnažnija država u Europi, može svrgnuti Britanski Imperij s mjesta jedine globalne supersile. Zbog toga je njemačka vanjska politika postala sve agresivnija, a Njemačka je uložila velike napore da stvori ratnu mornaricu koja bi mogla Britancima oteti dominaciju nad svjetskim morima i tako preoteti britansko kolonijalno carstvo.

1. Uzroci rata:

1.1. Europa se dijeli na blokove

Zemljovid svijeta 1917 godine. Atanta-zelena boja, Trojni Savez-žuta boja, Neutralne države-sivo.

Nakon sklapanja saveza Atante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i Trojni Savez (Njemačka, Austro-Ugarska i Italija) političke velesile su se sve više naoružavale. Do početka rata posjedovale su ovo vojnu silu. Nakon slabljenja Osmanskog carstva i Balkanskih ratova, Balkan je i dalje bio žarište sukoba. Oko njega su se nadmetale Austro-Ugarska i Rusija koja je podržavala Srbiju kao glavnog neprijatelja Austro-Ugarske na Balkanu.

U lipnju 1914. Franjo Ferdinand austro-ugarski prijestolonasljednik , došao je u Sarajevo nadgledati vojne vježbe Austro-Ugarske vojske. Dana 28. lipnja. 1914., tijekom vožnje ulicama Sarajeva, ubijen je u atentatu koji je na njega izvršio Gavrilo Princip, pripadnik organizacije Mlada Bosna uz pomoć oružja dobivenog u Srbiji. Austro-Ugarska koja je imala dokaze o upletenosti srpskih državnih službenika i smatrajući da je atentatom Srbija pregazila sporazum iz 1909. godine zahtjeva istragu u Srbiji te je 23. srpnja.1914. dala ultimatum sa ponižavajućim uvjetima za Srbiju, kojeg je Srbija u diplomatski maestralno napisanom tekstu uz dobivenu podršku Rusije odbila 25. srpnja i odmah počela mobilizaciju. Njemački car Wilim II. je smatrao srpski odgovor zadovoljavajućim i da će rat biti izbjegnut o čemu obavještava Beč, ali sada više Austro-Ugarska nije htjela odustati tako da 28. srpnja.1914. objavljuje rat kraljevini Srbiji.Sve je ovo trebao ostati lokalni rat na Balkanu, no ubrzo je Rusko Carstvo objavilo rat Austro-Ugarskoj, čime je sukob izgubio lokalne razmjere.Tako su se članice Antante i članice Trojnog saveza našle u ratu. U kolovozu se članicama Antante pridružio Japan.

2. Povod i objava rata2. Povod i objava rata

Gavrilo Princip

3. Hronologija izbijanja rata 1914: 28. juli, Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji 1. august, Njemačka objavljuje rat Rusiji 3. august, Njemačka objavljuje rat Francuskoj 4. august -

– Ujedinjeno Kraljevstvo objavljuje rat Njemačkoj nakon što Njemačka odbija da poštuje neutralnost Belgije

– Australija objavljuje rat Njemačkoj– Kanada objavljuje rat Njemačkoj;– Novi Zeland objavljuje rat Njemačkoj;

U septembru 1914. potpisan pakt o jedinstvu između Francuske, Velike Britanije, i Rusije

23. august, Japan objavljuje rat Njemačkoj 1916: 28. august, Italija objavljuje rat Njemačkoj 6. april, Sjedinjene Američke Države objavljuju rat Njemačkoj 7. april, Kuba objavljuje rat Njemačkoj 1917: 14. august, Kina objavljuje rat Njemačkoj

4. Tijek rata

4.1. Godina 1914.

Na zapadnom bojištu operacije su ispočetka krenule povoljno po Nijemce, koji su uspjeli osvojiti gotovo cijelu Belgiju te prodrijeti na prilaze Pariza. Ali savezničke snage su ih uspjele zaustaviti i poraziti u bitci na Marni i odbaciti na sjever. Saveznički pokušaj nastavka protuofenzive, s druge strane, nije uspio, a pokušaji obje strane da na zapadnom dijelu bojišta obuhvate i odlučno poraze jedna drugu doveo je do Trke prema moru, serije krvavih bitaka koje su završile neodlučnim rezultatom i stvaranjem linije rovova koja se protezala od kanala La Manche do švicarske granice.

Na istočnom bojištu je ruska vojska prilikom neuspjele ofenzive u njemačku Istočnu Prusiju doživjela katastrofalan poraz u bitci kod Tannenberga. Nešto veći uspjeh je imala u borbama s austro-ugarskom vojskom, koju je uspjela otjerati iz većeg dijela Galicije.

Na jugu su snage Antante imale prvu veću pobjedu u bitci na Ceru, kada je srpska vojska, koristeći svježa iskustva balkanskih ratova, porazila austro-ugarske snage. Nešto kasnije je druga austro-ugarska ofenziva poražena u bitci na Kolubari.

Središnjim silama nije uspio plan da rat riješe u prvih nekoliko mjeseci, ali je kao poticaj došlo stupanje Osmanskog Imperija u rat na njihovoj strani. Nakon toga se Rusija više nije mogla snabdijevati preko Crnog mora, što je imalo bitne posljedice na efikasnost njene vojske.

Top Debela Berta

4.2. Godina 1915.4.2. Godina 1915.

• Ponovno otvaranje rute za snabdijevanje Rusije, odnosno izbacivanje Turske iz rata, bio je glavni cilj ambiciozne dardanelske operacije koju su u proljeće saveznici pokrenuli. No taj plan se pretvorio u spektakularni fijasko, prvo nakon neuspjelog pokušaja proboja mornarice kroz Dardanele, a zatim nakon iskrcavanja ANZAC-a na Galipolju, gdje je njihov prodor uspješno zaustavio turski Kemal paša.

• Još jedno veliko razočaranje za Antantu predstavljao je ulazak Italije u rat na njenoj strani. Talijanska vojska se pokazala nesposobnom probiti austro-ugarske položaje na rijeci Soči.

• Središnje sile su imale daleko više uspjeha u svojim ofenzivnim operacijama. Nakon proboja kod Görlitza su ruske snage odbačene iz većeg dijela Poljske, a u jesen je ulazak Bugarske u rat na strani Središnjih sila omogućio osvajanje Srbije, čija vojska je bila prisiljena na povlačenje kroz bespuća Albanije i Kosova sve do Krfa blizu Grčke.

• Iste su godine na zapadnom frontu od strane Nijemaca po prvi put korišteni bojni otrovi, a poslije će se tim sredstvima koristiti i Antanta.

Louvain, Belgija 1915

4.3. Godina 1916.

Vojnici u rovovima za vrijeme bitke na Sommi 1916. Erich von Falkenhayn, načelnik njemačkog generalštaba, smatrao je, da Središnje

sile, bez obzira na spektakularne uspjehe na istočnim bojištima, neće odnijeti pobjedu ukoliko iz rata ne bude izbačena Francuska. Odbacivši strategiju temeljenu na odlučnom udaru kao neizvedivu u postojećim uvjetima zapadnog fronta, odlučio se za ofenzivu čiji je krajnji cilj umjesto osvajanja teritorija bilo iscrpljivanje francuskog ljudstva. U veljači je pokrenuta velika ofenziva na francusku tvrđavu Verdun. Francuzi su uistinu trpjeli velike gubitke i postepeno gubili teritorij.

Nastojeći saveznika osloboditi pritiska, Britanci su u lipnju pokrenuli ambicioznu ofanzivu na rijeci Sommi. Taj se napad pretvorio u još jedan krvav i spektakularna promašaj u kojemu je izgubljen veliki dio ljudi za beznačajan teritorij. S druge strane, Nijemci su, nastojeći zaustaviti ovaj napad, bili prisiljeni prebacivati snage s Verduna i tako omogućiti Francuzima da tu bitku polako preokrenu u svoju korist. Bitka na Sommi je značajna i zbog toga što su u njenim kasnijim fazama Britanci po prvi put u povijesti koristili novo oružje – tenkove.

Francuzima su u pomoć pristupili i Rusi, čiji je general Brusilov početkom ljeta pokrenuo veliku ofenzivu koja je praktički dovela do sloma austro-ugarske vojske. Brusilovljev prodor je zaustavljen tek njemačkom intervencijom, ali ne prije nego što je uvjerio rumunjsku vladu da će Antanta dobiti rat.

Rumunjsko stupanje na stranu Antante se ispostavilo kao velika greška, s obzirom da su Nijemci ponovno intervenirali i zajedno s Bugarima i Austro-Ugarima osvojili gotovo cijelu Rumunjsku.

Vojnici u rovovima za vrijeme bitke na Sommi 1916.

4.4. Godina 1917. 4.4. Godina 1917.

• Jedini poticaj za Antantu u to doba bio je ulazak SAD u rat na strani Antante, motiviran kako ekonomskim interesima bankara koji su financirali Antantu, kako neograničenim podmorničkim ratom kojeg je vodila Njemačka i čije su žrtve često bili američki brodovi. No, s druge strane, trebalo je vremena da SAD mobilizira i obuči vojsku u opsegu koji bi mogao važnije promijeniti stanje na zapadnom frontu.

• U međuvremenu je Antanta zadobila još jedan težak udarac kada su talijanske snage u bitci kod Kobarida doživjele katastrofalan poraz, te su odbačene sa Soče na prilaze Veneciji. Saveznici su talijansku frontu stabilizirali šaljući britanska i francuska pojačanja, pa Središnje Sile nisu uspjele iskoristiti ovaj uspjeh kako bi uspjele Italiju izbaciti iz rata.

• Slabi rezultati na bojnom polju, korupcija u pozadini te sve veća glad i neimaština su s vremenom ruski carski režim Nikole II. učinili sve nepopularnijim, te je on zbačen u Februarskoj revoluciji. Nova republikanska vlada je nastavila rat na strani Antante, ali zbog revolucionarnog previranja i boljševičke agitacije nije bila u stanju preokrenuti negativne trendove. Sve veći dio ruskog stanovništva i javnosti je zahtijevao mir, što su u studenome iskoristili boljševici, preuzevši vlast u Oktobarskoj revoluciji i obećavši mirovne pregovore s Središnjim silama.

• Slični događaji, iako u daleko manjoj mjeri, su se dogodili u Francuskoj, gdje su vojnici, nakon krvave i neuspjele ofenzive generala Nivellea, počeli otkazivati poslušnost oficirima.

Vladimir Lenjin, vođa Oktobarske revolucije 1917.

4.5. Godina 1918.

Njemački ministar financija Mattias Erzberger sprema se potpisati kapitulaciju u pratnji majora von Winterfeldtla i grofa Alfred von Oberndorffa pred francuskim zapovjednicima Ferdinandom Fochom i Maximeon Weygandon, te britanskim časnicima Wemysson i Hopeom.

Čak i prije nego što je s novom sovjetskom Rusijom sklopljen mir u Brest-Litovsku. Središnje Sile su počele svoje efektive povlačiti s istočnog na zapadni front kako bi stekli dovoljnu nadmoć u ljudstvu i rat riješili jednom velikom ofenzivom prije dolaska američkih snaga.

Pažljivo pripremljena ofenziva, za koju su razvijene nove taktike je nazvana Kaiserschlacht. Započela je u proljeće i ispočetka imala spektakularan uspjeh, pogotovo na britanskom sektoru fronta. No, Britanci su s vremenom uspjeli dovući pojačanja i stabilizirati situaciju. Njemački pokušaji da odsudni proboj naprave na drugim sektorima su imali još manje uspjeha, pokazavši kako je njemačka vojska istrošila većinu svojih ljudskih i drugih resursa. Među Nijemcima je nakon neuspjeha Kaiserschlachta bitno opao moral, čemu je doprinosila boljševička agitacija koju su sa sobom donijeli veterani s istočnog fronta.

Ljeti su saveznici počeli protuofenzivu koja je polako ali sigurno počela odbacivati Nijemce ne samo s položaja dostignutih u proljeće, nego i u dubinu belgijskog teritorija. Među savezničkim snagama je naglo porastao moral, pogotovo kada su savezničke redove u većem broju stigli Amerikanci.

U rujnu su snage Antante izvršile proboj solunskog fronta i za nekoliko dana prisilile Bugarsku na kapitulaciju.

Nešto kasnije je britanski proboj turskih linija u Siriji doveo do kapitulacije Otomanskog Imperija.

Na talijanskom frontu je, nakon neuspjele austro-ugarske ofenzive nekoliko mjeseci ranije, talijanska ofenziva izazvala potpuno rasulo austro-ugarske vojske. Vojnici su odbili naređenja i počeli se vraćati kućama, izazvavši tako proces koji će u roku od nekoliko sedmica izazvati raspad Austro-Ugarske.

U takvim okolnostima Njemačka više nije mogla nastaviti rat. Nakon što je Wilhelm abdicirao te proglašena republika, Nijemci su pristali na primirje 11. studenoga - dan koji se danas slavi kao praznik u mnogim državama. Temeljem njega se njemačka vojska morala povući preko Rajne.

SAD je u početku rata bio neutralan, što je zagovarao američki predsjednik Woodrow Wilson, ali je surađivao s Francuskom, Italijom i Velikom Britanijom. Njemački totalni rat na moru gdje su potapljani američki brodovi, promijenio je stav SAD-a. Dana 6. travnja 1917. SAD je stupio u rat na strani Antante.Stanje u Rusiji omogućilo je uspjeh Središnjih sila nas istočnom bojištu. Boljševici su pregovarali s Nijemcima i u ožujku 1918. je potpisan mir u Brest-Litovsku.Nijemci su napredovali i na zapadu, a topništvom su napali i Pariz. Protunapad saveznika započeo je u kolovozu 1918. Francuska i Velika Britanija zauzelu su turske posjede, a Bugarska je poražena. Austrougarska vojska se raspala zajedno s carstvom koje je prestalo postojati u studenom 1918.Njemačka je kapitulirala 11. studenog. 1918. Kapitulacija je potpisana u želježničkom vagonu u šumi Compiegne. Njemački poraz ubrzale su unutarnje prilike i abdikacija cara.

5. Ulazak SAD u sukob i kraj rata

6. Žrtve Prvog svijetskog rata

36%

20%22%

22%

Vojska Antante Civili Antante

Vojska Trojnog Saveza Civili Trojnog Saveza

6.1. Tabelarni prikaz žrtava 6.1. Tabelarni prikaz žrtava AntanteAntante

Žrtve Središnji Sila

Žrtve Neutralni zemaljaŽrtve Neutralni zemalja