UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTET

SEMINARSKI IZ RAČUNOVODSTVATROŠKOVI

I-2655/10 Hasanović Dalmira

Tuzla...2010 godina

1

Sadržaj:

1. Uvod...................................................................................................................22. Pojam ulaganja, angažovanja, troška i utroška...................................................33. Knjigovodstveni troškovi...................................................................................54. Kriterij razvrstavanja troškova...........................................................................6

4.1.Vremenska razgraničenja ..........................................................................105. Mjesta i nositelji troškova................................................................................116. Modeli i metode upravljanja troškovima.........................................................127. Kalkulacija........................................................................................................148. Troškovi u ekonomiji.......................................................................................159. Ostali troškovi..................................................................................................17

Zaključak Popis literature

2

1. Uvod:

Tema ovog seminarskog rada su troškovi. Troškovi u ekonomiji su vrednovana potrošnja proizvodnih faktora potrebnih za očuvanje preduzeća.

Kraća definicija je:Troškovi u preduzeću su izdaci uzrokovani proizvodnjom.

Oni koji rade u preduzeću moraju da znaju podjelu tih troškova. Njihovo ne znanje o troškovima može dovesti do grešaka koje mogu biti pogubne za preduzeće.

Ovaj seminarski rad sadrži troškove u: Ekonomiji Knjigovodstvu Svi troškovi u knjigovodstvu su podjeljeni na osnovne vrste i njihove podvrste.

Kod knjigovodstvenih troškova smo pored podjele naveli i metode obračuna troškova.

Napisala sam kakve kalkulacije mogu biti i šta je kalkulacija.

3

2. Pojam ulaganja, angažovanja, troška i utroška

Ulaganje u proizvodnju predstavlja izdavanje novčanih sredstava i nabavku potrebnih sredstava za rad, opreme, predmeta rada, radne snage i svega ostalog neophodnog za otpočinjanje procesa proizvodnje.

Angažovanje sredstava je priprema i stavljanje u upotrebu (korištenje) nabavljenih sredstava da bi se dobili odgovarajući učinci (proizvodi ili usluge). Angažovanjem dolazi do utroška elemenata proizvodnje.

Utrošci su fizički iskazani utrošeni elementi proizvodnje: npr. za proizvodnju klupe utrošeno je 5 kg željeznih cijevi, 1 m2 daske, 4 sata rada radnika, 2 sata rada mašina. To znači da utrošci predstavljaju količinski (naturalni) izraz utrošenih elemenata proizvodnje. Treba primjetiti da su utrošci uži pojam od ulaganja i angažovanja, jer ne znači da će sve odjedanput i u potpunosti biti utrošeno od onog što je nabavljeno i stavljeno u upotrebu da bi se ostvarila određena proizvodnja.

Troškovi su novčano iskazani utrošeni elementi proizvodnje. Pošto svi elementi rada, sredstava za rad i rad imaju svoju cijenu, tj. preduzeća ih kupuju na tržištu za određenu količinu novca, onda pomnožimo količinu utrošenih elemenata proizvodnje sa njihovim cijenama, dobitćemo troškove: npr. 1kg željeznih cijevi ima cijenu 5 KM, 1m2 daske 4 KM, za sat rada radniku se plaća 10 KM itd. To znači da će za proizvodnju klupe iz primjera, troškovi željeznih cijevi biti 15 KM (jer je 3 kg * 5 KM = 15), troškovi daske 4 KM, troškovi rada 40KM. Znači da su troškovi vrijednost izraženi utrošci odnosno novčani izdaci za utrošene elemente proizvodnje.

4

Pojam i vrste troškova

Ima mnogo definicija troškova, a neke su:

Troškovi (engl. Costs, njem. Kosten) su vrednovana potrošnja proizvodnih faktora potrebna za proizvodnju i prodaju poslovnih učinaka i za očuvanje preduzeća.

Troškovi u preduzeću su izdaci uzrokovani proizvodnjom. Troškovi su novčana izdvajanja neophodna za ostvarenje određenih učinaka.

Sva trošenja u preduzeću nisu troškovi, već samo ona koja su nastala zbog proizvodnje npr. utrošeno ulje za podmazivanje mašina bit će trošak, ali ulje koje je iscurilo iz bačve nije trošak - to je vandredni izdatak rashod, ili plaćanja redovnih kamata za uzeti kredit smatra se troškom, ali plaćanje kaznenih kamata za zakašnjele otplate kredita nisu troškovi već vandredni rashod.

Postoji više različitih elemenata koji učestvuju u proizvodnji na različite načine, moguće je i troškove posmatrati po različitim osnovama i podijeliti ih po raznim kriterijima.

5

3. Knjigovodstveni troškovi

Troškovi su veoma značajna ekonomska kategorija takvi su interesantni ekonomistima, inžinjerima, vlasnicima firmi i menadžerima. Prenošenje troškova proizvodnje je veoma složena problematika i obračun se može organizovati na razne načine.

Međutim uobičajeno je da se obračun i knjiženje troškova vrši u sljedeće 4 faze obračuna i knjiženja troškova:

1.Knjigovodstveno obuhvatanje troškova po vrstama na računima klase 3-troškovi poslovanja

2.Alociranje(prenošenje) troškova sa klase 3-troškovi poslovanja (gdje su klasificirani po prirodnim vrstama) na mjesta i nosioce troškova na klasu 8-interni obračun (ukoliko se ona upotrebljava)

3.Obračun između pojedinih mjesta troškova (interni obračun) na klasu 8.

4.Obračun i formiranje cijene koštanja nosilaca (proizvoda ili usluga) troškova ili odvajanje zaliha završene proizvodnje

Obuhvatanje troškova na računima klase 3-troškovi poslovanja pokazuje koliko je u jednom preduzeću ukupno utrošeno i koliko iznose pojedine vrste troškova. Zbir troškova obuhvaćen na pojedinim računima klase 3. Predstavlja cijenu koštanja svih proizvoda (učinaka) u nekom vremenskom periodu bez obzira da li su ti proizvodi završeni ili nisu. Klasa 3-troškovi poslovanja pokazuje koliko je ukupno utrošeno i po pojedinim vrstama primarnih troškova. Primarni troškovi vode porijeklo izvan preduzeća, za razliku od sekundarnih poslova koji su posljedica rada pomoćnih i neproizvodnih mjesta troškova.

Troškovi proizvodnje se sistematizuju po njihovim vrstama u skladu sa kontnim planom preduzeća u sljedeće grupe:

GRUPA 30 - MATERIJALNI TROŠKOVI GRUPA 31 - AMORTIZACIJA GRUPA 32 - TROŠKOVI USLUGA GRUPA 33 – RAZNI TROŠKOVI POSLOVANJA GRUPA 34 - TROŠKOVI POSLOVANJA GRUPA 35 - FINANSIJSKI TROŠKOVI GRUPA 36 - REZERVISANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVI OBAVEZE GRUPA 37 - RASPORED TROŠKOVA

6

4. Kriterij razvrstavanja troškova

1.PO PRIRODNIM VRSTAMA a)materijalni troškovi (trošak sirovina i materijala)Prilikom knjiženja utroška materijala po stvarnim cijenama nastaju problemi vezani za procjenu materijala izdatog iz magacina u proizvodnju. Postoji više metoda po kojima se obračunava vrijednost utrošenog materijala:

1. metod FIFI-se naziva kronološka metoda materijal se izdaje po cijeni po kojoj je nabavoljen dok se neiscrpe zalihe po njihovoj nabavnoj cijeni.

2. metod LIFO3. metod HIFO

Pr.1. Izdato je materijala u proizvodnju u vrijednosti 2.500,00KM

300 - utrošene sirovine i materijal 101 - sirovine i materijal1/ 2.500,00 2.500,00 /1

b)troškovi usluga (prijevoza,usluge izrade obrade proizvoda)

Pr.1. 1/ Primljena je faktura za prevozne usluge od 2.200,00 KM 2/ Izmirene su obaveze prema dobavljaču

331 - prevozne usluge 541 - dobavljači1/ 2.200,00 2/ 2.200,00 2.200,00 /1

2000 - transakcijski račun2/ 2.200,00

c) troškovi amortizacije Predstavlja postupak

kojim se prikazuje postepeno

trošenje stalnih sredstava.

7

SISTEMI OBRAČUNA

AMORTIZACIJE

VREMENSKI FUNKCIONALNI

RAVNOMJERNA PROGRESIVNA DEGRESIVNA

d)troškovi plaća zaposlenikaSvaki zaposlenik ima svoj konto. Evidencija radnog vremena, o normativima, efikasnosti. Djelatnik svojim radom ostvaruje slijedeće vrste plaća:

← osnovna plaća← povećanu plaću na osnovi staža← povećanu plaću na osnovi ostvarenih rezultata rada

Zbroj svih plaća i naknada plaća čine bruto plaću djelatnika. Kada se od bruto plaće oduzmu doprinosi, porezi i prirezi dobije se neto plaća.Porezi iz plaća su : 1. republički porezi 2. općinski poreziDoprinosi iz plaća su: 1. za mirovinsko i invalidsko osiguranje 2. za zdravstveno osiguranje 3. za zapošljavanje

← e)rezervisanja za rizike i troškove

2.PREMA MOGUĆNOSTI OBUHVATANJA a)direktni toškovi - jesu oni koji direktno mogu obuhvaćati po nositeljima troškove. Već od samog početka i u toku proizvodnje terete nosioca troškova jer je poznato na šta se odnose i lako je utvrditi zbog kojeg proizvoda i u kojoj mjeri su nastali ti troškovi. Ovi proizvodi nastaju u proizvodnim dijelovima preduzeća. Direktni troškovi su:

- Troškovi materijala izrade proizvoda- Bruto plate radnika u proizvodnji- Amortizacija sredstava u proizvodnji- Troškovi proizvodnih usluga- Ostali direktni troškovi ako se mogu utvrditi

b)indirektni troškovi - jesu oni koji ne mogu direktno obuhvaćati po proizvodima ili uslugama. Nastajanjem ovih troškova ne može se automatski znati zbog koje vrste proizvoda su nastali i u kojem iznosu pa se i nazivaju opšti ili zajednički troškovi. Indirektni troškovi

8

pbično nastaju van proizvodnih dijelova preduzeća (npr. nabavna služba, sektor prodaje, uprava i dr.), ali se javljaju i u proizvodnji kao opšti troškovi.Zato se indirektni troškovi dijele na:

- Opšte troškove pogonske režije (npr. troškovi održavanja i osiguranja sredstava, amortizacija zgrade, pogona itd.)

- Opšte troškove uprave i prometa (npr. bruto plate radnika u prodaji, nabavi i drugim vanproizvodnim službama i sl.

3.PREMA PONAŠANJU U ODNOSU NA PROMJENU OPSEGA AKTIVNOSTI a)varijabilne - oni koji reaguju (mijenjaju se) promjenom opsega aktivnosti. Se mijenja pri svakoj promjeni iskorištenosti kapaciteta, tj mijenjaju se sa promjenom obima proizvodnje (npr. direktni troškovi materijala, troškovi kala, rastura itd.). Stepen funkcionalne zavisnosti ovih troškova od dinamike troškova nije isti pa ih dijelimo na:

Neki varijabilni troškovi rastu srazmjerno porastu proizvodnje. Ovu vrstu varijabilnih troškova nazivamo proporcionalnim varijabilnim troškovima. Ukoliko se u nekom preduzeću obim proizvodnje poveća za 5% za toliko će se i povećati proporcionalni varijabilni troškovi, zbog čega se često nazivaju količinskim troškovima, jer direktno zavise od količine proizvoda.

Neki varijabilni troškovi se mijenjaju pri promjeni proizvodnje ali sporije od obima proizvodnje npr. ako se količina učinka poveća za 15% ovi troškovi se povećaju za 5%. Ovo su tzv. degresivni varijabilni troškovi.

Određeni varijabilni troškovi rastu brže od obime proizvodnje npr. količina proizvoda je povećana za 10%, a ovi troškovi se uvećaju za 11% pa se nazivaju progresivnim varijabilnim troškovima

b) fiksni - ostaju isti bez obzira na promjenu opsega aktivnosti. Se nazivaju još i troškovipreduzeća koji, kako je već rečeno, nezavise od promjene stepena korištenja postojećih kapaciteta. Fiksni troškovi ne zavise od obima proizvodnje-oni su u ukupnom iznosu isti bez obzira koliko se proizvodi. Ako se poveća kapacitet proizvodnje, povećaju se i troškovi, ali to nije prouzrokovano dinamikom, povećanjem stepena korištenja proizvodnog kapaciteta, nego nabavkom novih mašina i drugih uređaja kojima se proširuje postojeći kapacitet.

PRIMJER : U nekoj radionici amortizacija stalnih sredstava iznosi 1200,00 KM godišnje, a kapacitet proizvodnje je 600 komada godišnje.

KOLIČINA PROIZVODA FIKSNI TROŠKOVI TROŠAK PO KOMADU

100 1200 120

200 1200 60

9

300 1200 40

400 1200 30

500 1200 24

600 1200 20

Jedan dio fiksnih troškova se ipak mijenja kada dođe do promjene obima proizvodnje kroz povećani stepen pripravnosti preduzeća; npr. Preduzeće može raditi u 1, 2 ili 3 smjene, može raditi samo radnim danima, a može svim danima u sedmici, hotel može raditi samo u sezoni, a može tokom cijele godine. Jedan dio fiksnih troškova se ne mijenja i kada preduzeće prelazi iz zone u zonu poslovanja (npr. kamate, zakupnine, osiguranje, i sl.) i nazivaju se apsolutno fiksni troškovi.

Drugi dio fiksnih troškova se ne mijenja dok je preduzeće u jednoj zoni poslovanja (npr. hotel radi u sezoni, preduzeće radi u jednoj smjeni …), ali ako preduzeće pređe u drugu zonu poslovanja (npr. počne da radi u u dvije smjene, hotel počne da radi van sezone) tada ovi fiksni troškovi naglo porastu u ukupnom iznosu i opet postanu fiksni za tu drugu zonu poslovanja bez obzira koliko se proizvodi. Ova vrsta fiksnih troškova naziva se relativno fiksni troškovi, jer su nepromjenjivi u jednoj zoni poslovanja preduzeća, a kada se promijeni zona poslovanja i oni se mijenjaju. I relativno fiksni troškovi se smanjuju po jedinici proizvodnje, kako proizvodnja raste u određenoj zoni poslovanja

Primjer: Radionica dok radi u jednoj smjeni ima troškove grijanja i rasvjete 2000,00 KM, kada radi u dvije smjene ovi troškovi iznose 3500,00 KM, a ukoliko radi u tri smjene troškovi rasvjete i grijanja se povećaju na 4500,00 KM.

10

KOLIČINA PROIZVODA U KOMADIMA

TROŠKOVI RASVJETE GRIJANJA-UKUPNO

TROŠKOVI RASVJETE GRIJANJA-PO KOM

I smjena 100200

45004500

2010

II smjena 300400

45004500

11,678,75

III smjena 500600

45004500

97,50

4.PREMA FUNKCIJAMA UNUTAR PREDUZEĆA

Tu se troškovi dijele prema funkcijama: nabavna, prodajna, prizvodnja, kadrovska funkcija, investicijska funkcija, financijska funkcija.

5.PREMA MJESTU U FINANCIJSKOM IZVJEŠTAJU

a)troškovi proizvoda/proizvodnje -trošak direktnog materijala -trošak direktnog rada -opći troškovi proizvodnje

b)troškovi razdoblja -troškovi prodaje -troškovi uprave

4.1. VREMENSKA RAZGRANIČENJA TROŠKOVA

1.aktivna vremenska razgraničenja troškova: -unaprijed plaćeni troškovi -izdatak nastaje prije troška (npr.osiguranje)

2.pasivna vremenska razgraničenja troškova: -troškovi predhode izdacima -obračunati troškovi, dobavljači

11

5. Mjesta i nositelji troškova

Troškovi nastaju u proizvodnim poslovnim procesima tj. proizvodnji.Analitičke evidencije troškova se razvrstavaju po:

-MJESTIMA TROŠKOVA -NOSITELJIMA TROŠKOVA

Mjesto troška je mjesto na kojem nastaje trošak. Dijele se na: -NEPROIZVODNA MJESTA TROŠKOVA - ne rezultiraju učincima kao nositeljima troškova - troškovi neproizvodnih mjeste troškova smatraju se troškovima razdoblja

-PROIZVODNA MJESTA TROŠKOVA - učinci tih mjesta troškova imaju značaj konačnih nositelja troškova.Njih možemo podijeliti na: a)mjesta troškova osnovne djelatnosti (pogon A i B) b)mjesta troškova pomoćne djelatnosti (mehaničke radionica) c)mjesta troškova sporedne djelatnosti (proizvodnja ambalaže u tvornici keksa) d)mjesta troškova neproizvodnih aktivnosti (nabava,prodaja)

Troškove nastale ne pomoćnim i sporednim mjestima troškova potrebno je preraspodijeliti na glavna mjesta troškova. Preraspodjelu je moguće izvršiti pomoću POL-a.POL je pogonski obračunski list ili pomoćno računsko sredstvo koje služi za raspoređivanje općih troškova prema vrsti i mjestu nastanka. Mjesta troškova u POL-u su: -pomoćna mjesta izrade (razne radionice) -glavna mjesta izrade (pogoni) -uprava i prodajaU POL-u se unose samo opšti troškovi, direktni se ne unose jer se mogu mjeriti po jedinici za razliku od opštih.POL mora sadržavati podatke o: -raspodjeli opštih (indirektnih) troškova na mjesta nastanka troškova -međusobnom obračunu troškova između pojedinih mjesta troškova -utvrđivanju ključeva za raspodjelu opštih troškova

12

Na proizvodnom mjestu troška osnovne djelatnosti odvija se proces proizvodnje određenog proizvoda. Proces proizvodnje određenog proizvoda u obračunskom razdoblju je NOSITELJ TROŠKOVA. Nositelj troškova je količina proizvedenih proizvoda tijekom razdoblja i zaliha nedovršenih proizvoda na kraju razdoblja. Svrha ovakvog praćenja troškova i njihova razvrstavanje po mjestima i nosiocima troškova jest utvrđivanje odgovornosti za pojedine troškove ali i za donošenje poslovnih odluka.

6. Modeli i metode upravljanja troškovima

U svrhu upravljanja troškovima razvijeni su mnogi modeli. A to su:

a) model tradicionalnog upravljanja proizvodnim troškovimab) model upravljanja troškovima temeljnih na procesimac) model upravljanja troškova temeljne aktivnostid) model ciljnih troškovae) budžetiranje temeljeno na aktivnostimaf) model bilance postignućag) “kaizen“ troškovih) analiza vrijednostii) model upravljanja troškovoma kvalitete i dr.

METODE:-Knjigovodstvena metoda: još se naziva i direktna metoda jer se procjena vrši direktno na bazi knjigovodstvenih podataka. Prikupljeni podaci se analitički razvrstavaju na fiksnu i varijabilnu komponentu. Ova metoda je jednostavna i korisna a njenu aplikaciju olakšavaju savremene mogućnosti automatske obrade podataka.

-Metoda interpolacije i ekstrapolacije-na osnovu ove metode može se izračunati i procijeniti visina i struktura troškova za nepoznati nivo proizvodnje.

INTERPOLACIJA je ocjena nepoznatih vrijednosti unutar gornje i donje granice utvrđenih skupova aktivnosti.

EKSTRAPOLACIJA je ocjena nepoznatih vrijednosti izvan granica poznatih podataka.

-Metoda najmanjih kvadrata ili metoda linije regresije-pokušava da prevaziđe probleme nepreciznosti metoda interpolacije tako što polazi od više outputa i njima adekvatnih troškova.Izračunavanje se vrši pomoću jednačine linearne funkcije: y=a+bvGdje je y-iznos ukupnih troškova za traženi output=TC

13

a-fiksni troškovi=TFCb-varijabilni troškovi po jedinici proizvoda=AVCy-količina outputa

Uvođenjem simbola dobijamo istu jednačinu u ovom obliku:

TC=TFC+AVC*Q

AVC= i

TFC=T-AVC*Q

Primjer:

Redni brojKoličina proizvoda Q

Troškovi T Q2 TQ

1 10 18.000 100 180.000

2 14 22.000 196 308.000

3 15 24.000 225 360.000

4 18 25.500 324 459.000

5 20 27.000 400 540.000

6 22 28.500 484 627.000

7 24 30.000 576 720.000

8 26 32.500 676 845.000

∑ 149 207.500 2981 4.039.000

,

14

AVC =

TFC=25.937,5-859,4*18,5=10.038,6

TC=10.038,6+859,4

7. Kalkulacija

Kalkulacija je računski postupak kojim se utvrđuju cijene. Kalkulacijom se mogu izračunavati: cijena koštanja, prodajna cijena, cijena nabavke, cijena uvoza itd.Neke vrste kalkulacija su:a) prema vremenu izrade: -predhodna -međukalkulacija -obračunska

- Predhodna kalkulacija se sastavlja prije odpočinjanja procesa proizvodnje.Cilj ove kalkulacije je da se sagleda postoji li opravdanost za proizvodnju.

- Međukalkulacije se prave u toku proizvodnje kako bi se pratili i kontrolisali troškovi te upoređivali stvarno nastali troškovi sa onim iz planskih kalkulacija.

- Obračunske kalkulacije se rade nakon završene proizvodnje na osnovu stvarno nastalih troškova i njima se utvrđuje prava cijena koštanja proizvoda.

b) prema načinu raspoređivanja troškova na nosioce postoje: -djelidbene -dodatne

- Djelidbene kalkulacije se primjenjuju u onim preduzećima koja proizvode samo jednu vrstu proizvoda ili nekoliko srodnih vrsta. One mogu biti: -jednostavne -kalkulacije ekvivalentnih brojeva -kalkulacije vezanih proizvoda

15

Jednostavna kalkulacija se primjenjuje u preduzećima koja proizvode samo jednu vrstu proizvoda.

Kalkulacija ekvivalentnih brojeva se primjenjuje u slučajevima proizvodnje nekoliko sličnih proizvoda od istog materijala i po istom tehnološkom postupku ali se razlikuju npr. po obliku, kvalitetu, dimenzijama itd.

Kalkulacija vezanih proizvoda koristi se kada uz proizvodnju jednog ili više glavnih proizvoda nastaju i stvaraju se sporedni porizvodi (npr.u mlinarstvu-uz brašno nastaju mekinje itd.). Da bi se odredila cijena glavnog proizvoda potrebno je prodajnu vrijednost sporednog proizvoda oduzeti od ukupnih troškova što će predstavljati troškove glavnog proizvoda.

- Dodatna kalkulacija se koristi u uslovima proizvodnje potpuno različitihproizvoda.Ovdje se jedan dio troškova može direktno dodijeliti određenom proizvodu ali opšti troškovi se moraju raspodijeliti na pojedine vrste proizvoda prema određenim kriterijumima

8.Troskovi u ekonomiji

Odnos između troškova i prihoda

Osnovni cilj poslovanja preduzeća je ostvarivanje profita, koji ne zavisi samo od odnosa između veličine outputa i relacije kratkoročnih i dugoročnih prosječnih troškova, većih od prodajnih cijena, odnosno od ukupnog prihoda koji je rezultat ostvarenih veličina outputa i njihovih cijena, te ukupnih troškova nastalih radi njihove proizvodnje. Zato treba odrediti granice veličine outputa unutar kojih preduzeće posluje ostvarujući profit, tj. treba odrediti zonu profitabilnosti ili kako se u ekonomskoj teoriji zove ZONA RENTABILNOSTI.

3.5. Kratkoročni i dugoročni troškovi

Ova podjela izvršena je s aspekta mogućnosti adaptiranja veličine preduzeća i promjene obima proizvodnje.

U kratkom roku sredstva za rad i drugi faktori i potencijali preduzeća su fiksnog karaktera, a obim proizvodnje mijenja se zavisno od angažovanja varijabilnog faktora.

Troškovi u dugom roku posmatranja su prilagodljivi, jer se veličina preduzeća mijenja, zavisno od tržišnih potreba. U dugom roku svi troškovi su varijabilni, a problem je u utvrđivanju veličine kapaciteta.

16

3.6. Eksplicitni i implicitni troškovi

Eksplicitni troškovi su stvarni troškovi koji se dešavaju u preduzeću. Oni obuhvataju troškove nabavke resursa, kamata na finansijski kapital.

Implicitni troškovi su troškovi koji se odnose na faktore koje preduzeće nije kupilo i platilo, a koriste se u proizvodnji. Ili implicitni troškovi su oportunitetni troškovi korištenja resursa kao da su oni već vlasništvo preduzeća.

3.7. Troškovi oportuniteta

Alternativni ili oportuniteta trošak se javlja kada se izborom jednog faktora ili stvari odričemo nečeg drugog. Ovi troškovi proizilaze iz propuštene mogućnosti koje se na primjer, vlasnik preduzeća lišava da bi uradio nešto drugo. Pojam oportunitetni troškova pomaže da se shvati razlika između ekonomskih i računovodstvenih troškova. Računovodstveni troškovi su stvarni, eksplicitni troškovi važni za razne izvještaje, međutim, kod poslovnog odlučivanja moraju se uzeti u obzir oportunitetni troškovi koji čine relevantni troškovni koncept.

3.8. Stvarni, očekivani i standardni troškovi

Stvarni troškovi su izraz stvarno realizovanih troškova u jednom periodu i odbijaju se iz knjgovodstva po isteku obračunskog perioda.

Očekivani ili planski troškovi su procjena kretanja troškova za određeni obim proizvodnje.

Standardni troškovi su, kao i očekivani, unaprijed predodređeni troškovi koji pružaju orijentaciju i mjerilo troškova proizvodnje u uslovima efikasnosti.

Pošto se očekivani troškovi, uglavnom, procjenjuju na osnovu prethodnog perioda, a stvarni ne pokazuju da li su rezultat dobre ili loše prakse, standardni troškovi predstavljaju najbolji instrument za kalkulisanje troškova vezanih za proizvodnju.

17

3.9. Ostale podjele troškovaPored navedenih podjela susreću se i druge podjele:

EKONOMSKI I NEEKONOMSKI TROŠKOVI UKALKULISANI, REALIZOVANI I NAPLAĆENI TROŠKOVI KONTROLISANI I TROŠKOVI IZVAN KONTROLE APSORBOVANI, PREAPSORBOVANI I NEAPSORBOVANI OPŠTI

TROŠKOVI TROŠKOVI PROIZVODNJE I TROŠKOVI PROMETA NEIZBJEŽNI TROŠKOVI I ONI KOJI SE MOGU IZBJEĆI ODLOŽNI I NEODLOŽNI TROŠKOVI NEPOVRATNI TROŠKOVI DISTRIBUTIVNI TROŠKOVI AGENCIJSKI TROŠKOVI TRANSAKCIJSKI TROŠKOVI

Sve navedene podjele troškova održavaju različite pristupe i potrebe u analiziproblematike troškova i one imaju svoj značaj ne samo iz praktičnih razloga, već i za bolje shvatanje suštine ove bitne ekonomske kategorije.

18

14. ZAKLJUČAK

Upravljat troškovima moguće je na razne načine i upotrebom mnogih modela. Da bi očekivali pozitivan rezultat procesa upravljanja troškovima potrebno je poznavati troškove ukupnih organizacija. Upravljati troškovima ne znači štedjeti na njegovim prvobitnim oblicima već važnost u postizanju organizacijskih ciljeva.

Optimizacija troškova je proces uravnoteženja količine troškova u porcesu ostvarenja koji osiguravaju postizanje razine kvalitete učinaka i maksimizacija količine kvalitetnih učinaka uz minimalizaciju ukupnih troškova.Njima se najučinkovitije upravlja kroz upravljanje poslovnim procesima.

U knjigovodstvu troškovi se najčešće dijele prema: materijalni troškovi (trošak sirovina i materijala) troškovi usluga (prijevoza,usluge izrade obrade proizvoda) troškovi amortizacije troškovi plaća zaposlenika rezervisanja za rizike i troškove

Oni imaju svoje podvrste koje su veoma bitne i koje se koriste u poslovanju svakog preduzeća.

19

LITERATURA

NEAUTORIZOVANA - Internet - Školske knjige - Sveske

AUTORIZOVANA

- Mikroekonomija-Reuf Kapić Tuzla 1999 - Uvod u ekonomiju preduzeća-Školska knjiga Babić - Mikroekonomija-Sarajeva 1997 Bakalad Jozo

20